Master Rad - Sastavljanasrtmsw4r5mwtramynrmysnra

63
1 1. POJAM DRŽAVLJANSTVA U teoriji se državljanstvo uglavnom shvaća kao poseban pravni odnos ili osobito pravna veza koja postoji između pojedinca i države. U osnovi, državljanstvo predstavlja upravnopravni odnos trajnog karaktera između fizičkog lica i države iz kojeg proističu prava i dužnosti za to lice bez obzira da li se nalazi na domaćoj ili stranoj teritoriji. Državljanin je prema tome fizičko lice koje je pravno vezano za određenu državu iz čega za njega proizilaze posebna prava i dužnosti. Sa stajališta pojedinaca, postojanje odnosa državljanstva znači vezanje dotične osobe za konkretnu državu na način da joj se formalno-pravno priznaju sva prava (politička, građanska i ekonomsko-socijalna) u toj državi, ali i nameću određene dužnosti pri čemu, u pravilu, za ostvarivanje prava i ispunjavanje dužnosti nije odlučujuće da li se ta osoba nalazi na teritoriju države kojoj kao državljanin pripada ili ne. Posebnost i važnost pravne veze koja se na osnovi odnosa državljanstva stvara između pojedinca i države nameće potrebu njezinog temeljnog i preciznog pravnog regulisanja. Stoga se u okviru svake države stvaraju posebna pravna pravila putem kojih država, svaka za sebe samostalno reguliše prema vlastitom shvatanju i nahođenju opšta i posebna pitanja državljanstva, a osobito ona o kojima ovisi koje će se osobe i pod kojim uslovima smatrati svojim državljanima, odnosno pod kojim uslovima pojedine osobe prestaju biti njezini državljani.

description

asrtmsw4r5mwtramynrmysnra

Transcript of Master Rad - Sastavljanasrtmsw4r5mwtramynrmysnra

1. POJAM DRAVLJANSTVA

U teoriji se dravljanstvo uglavnom shvaa kao poseban pravni odnos ili osobito pravna veza koja postoji izmeu pojedinca i drave. U osnovi, dravljanstvo predstavlja upravnopravni odnos trajnog karaktera izmeu fizikog lica i drave iz kojeg proistiu prava i dunosti za to lice bez obzira da li se nalazi na domaoj ili stranoj teritoriji. Dravljanin je prema tome fiziko lice koje je pravno vezano za odreenu dravu iz ega za njega proizilaze posebna prava i dunosti. Sa stajalita pojedinaca, postojanje odnosa dravljanstva znai vezanje dotine osobe za konkretnu dravu na nain da joj se formalno-pravno priznaju sva prava (politika, graanska i ekonomsko-socijalna) u toj dravi, ali i nameu odreene dunosti pri emu, u pravilu, za ostvarivanje prava i ispunjavanje dunosti nije odluujue da li se ta osoba nalazi na teritoriju drave kojoj kao dravljanin pripada ili ne.Posebnost i vanost pravne veze koja se na osnovi odnosa dravljanstva stvara izmeu pojedinca i drave namee potrebu njezinog temeljnog i preciznog pravnog regulisanja. Stoga se u okviru svake drave stvaraju posebna pravna pravila putem kojih drava, svaka za sebe samostalno regulie prema vlastitom shvatanju i nahoenju opta i posebna pitanja dravljanstva, a osobito ona o kojima ovisi koje e se osobe i pod kojim uslovima smatrati svojim dravljanima, odnosno pod kojim uslovima pojedine osobe prestaju biti njezini dravljani.Pojam dravljanstvo treba razlikovati od pojma nacionalnost. Nacionalnost oznaava pripadnost pojedinca odreenom narodu. Svaki narod ima svoje sunarodnjake koji ne moraju imati (a gotovo nikad i nemaju) svi isto dravljanstvo. Nacionalnost je etniki pojam i njime se kreira odnos koji je trajni prema svom karakteru.

1.1. Pravno regulisanje dravljanstva

Dravljanstvo (fra. nasionalite; nem. Nationalitaet; eng. citizenship; pan. nacionalidad; ital. nazionalita), etimoloki ima korjene u latinskom jeziku, a generalno oznaava vezu izmeu drave i pojedinca. Drave se meusobno razlikuju u pogledu pojmovnog odreenja dravljanstva, a distinkcija poiva na razlici izmeu personalnog i teritorijalnog vaenja pravnog poretka. U dravama koje su recipirale rimsko pravo, dravljanstvo predstavalja pravni status pojedinca (status civitatits). Status povlai odreena prava i dunosti koje su nezavisne od volje pojedinaca. Jo od Srednjeg vijeka, u zemljama kontinentalnog pravnog sistema provlai se misao da slobodan ovek sa sobom nosi i svoje pravo (jura ossibus inhaerent). S druge strane, u anglosaksonskim dravama dravljanstvo predstavlja teritorijalnu vezu fizikih lica i drave. Termin dravljanstvo" (nationality), u engleskom jeziku sinonim je za podanstvo prema suverenu (liege lord).[footnoteRef:1] Teorija podanstva originalno potie iz srednjovekovnog patrimonijalnog koncepta koji dravljanski odnos svodi na vrenje dravnih zapovesti i izvravanje optih dunosti u granicama dravne oblasti koja je bila deo vladaoeve batine. Feudalni period razvoja meunarodnih odnosa nastavlja se dravnim apsolutizmom unutar kojeg potinjavanje teritorijalnom suverenu postaje temelj za dobijanje dravljanstva. Dravljanski status pojedinca uslovljen izvravanjem javno-pravnih zapovesti monarha dovee vremenom do poistoveivanja dravljanstva sa individualnim lanstvom" u dravi (Staatsangehoerigkeit).[footnoteRef:2] Pomenuti koncept izvorno nastao u Nemakoj, ne moe se poistovetiti s konceptom dravljanstva kao pravne veze (Rechtsverhaeltnis), poto je pojedincima pored dunosti priznato i pravo line slobode, niti s konceptom dravljanstva kao pravnog statusa (Rechtliche Eigenschaft), jer podrazumeva, za razliku od statusa, jedno aktivno stanje koje pojedinac moe imati prema dravi. Buroaskom revolucijom u 18. veku i emancipacijom engleskih kolonija u Severnoj Americi, podanstvo (subject, sujet), biva naputeno, a individue postaju subjekti javnih prava koja im u odnosu na dravu pruaju iru pravnu sigurnost (nemo potest exeure patriam). Od poznatih politikih akata poput Deklaracije o nezavisnosti iz 1776. godine i Deklaracije o pravima oveka i graanina iz 1789. godine, drava je kolektivna snaga organizovana u interesu cele drutvene zajednice. [1: Wlliam Blackstone, Commentaries on the Law of England, Little, Brown and Company, Boston, 1853, vol. I, pp. 366-375.] [2: Wlliam Blackstone, Commentaries on the Law of England, Little, Brown and Company, Boston, 1853, vol. I, pp. 366-375.]

Buenjem italijanskog nacionalizma u 19 veku (Risorgimento), nastaje novi koncept o dravljanstvu kao osnovi meunarodnog prava u kojem su utkane ideje politikog liberalizma i narodnog suvereniteta. Novi period odnosa izmeu drave i pojedinca nije znaio potpuni prestanak vanosti principa da drava ima vrhovnu vlast na teritoriji (qui in territorio meo est, etiam meus subditus est), ve vie, da dravna vlast na teritoriji poinje da slui ostvarivanju individualnih interesa koji su za pojedince znaili mogunost ostvarivanja graanskog statusa (citoyennete). Zbog toga su drave u sopstvenim konstitucijama poele nabrajati sva ona prava koja pripadaju pojedincu i graaninu prema dravnoj vlasti.[footnoteRef:3] Tako je, po prvi put u svetskoj istoriji Francuska u Ustavu iz 1791. godine promulgovala pravo na dravljanstvo. Ostvarivanje drugih subjektivnih prava graana bilo je u zavisnosti od ostvarivanja prava na dravljanstvo. Francuski konstitucionalni model doprineo je razvoju pravne prakse i u drugim evropskim dravama. Primera radi, model je bio prihvaen u Ustavu panije iz 1812. godine, u Ustavu Bavarske iz 1818. godine, u Ustavu Portugalije iz 1822. godine, a u periodu izmeu 1815. i 1853. godine, slina konstitucionalna reenja anticipirana su i u velikom broju latinoamerikih drava. Budui da je od ostvarivanja prava na dravljanstvo zavisilo i ostvarivanje subjektivnih prava, Francuska je inkorporirala pravo na dravljanstvo u svoj Graanski zakonik (Code civil) iz 1804. godine. Sledile su je Nemaka, Austrija, Italija i Grka. Srbija je takoe u svom prvom Graanskom zakoniku iz 1844. godine propisala da srpskim iteljima pripada potpuno uivanje graanskih prava. Prusija je bila meu prvim dravama koje su donele posebne propise o dravljanstvu. Pruski Zakon o dravljanstvu od 31. decembra 1842. godine, bio je uzor za zakone ostalih nemakih dravica, a posluio je i kao primer maarskom, norvekom, vedskom, danskom i japanskom zakonu o dravljanstvu. Evolucija drave i prava u meuvremenu nije bitnije doprinela promeni osnovnog pravila koje opredeljuje smisao i sadrinu uzajamnih odnosa izmeu pojedinca i drave (ligentia est dupelex et reciprocum ligamen). Pravna priroda dravljanstva obuhvata danas i elemente pravne veze i elemente pravnog statusa, a zakoni o dravljanstvu, ba kao i nekad, opredeljuju uslove po kojima jedno lice pripada dravi i po kojima se odreuju njegova lina svojstva (lex nationalis vel patriae). No, bez obzira da li su pravila o dravljanstvu deo optih ili posebnih propisa o pravima pojedinaca (lexpersonalis), pravila se odnose na ostvarivanje njihove pravne i poslovne sposobnosti. [3: Slobodan Jovanovi, O Dravi, osnovi jedne pravne teorije, reprint izdanja iz 1922, Beograd, 1990, tom VIII, str. 122-123; Evgenije V. Spektorski, Istorija socijalne filozofije, Beograd, 1997, str. 488.]

1.2. Opta naela sticanja dravljanstva

Temelj stjecanja dravljanstva uvijek je pravna norma sadrana, u pravilu, u posebnom zakonu ili meunarodnom ugovoru.Postoje dva temeljna naina stjecanja dravljanskog statusa:[footnoteRef:4] [4: Duko Vrban;Uvodu dravu i pravo;Centar za dopisno obrazovanje Birotehnika;Zagreb;1998. str. 21]

Izvorno (originarno) predstavlja neki automatizam i do njega dolazi ve roenjem djeteta, ali se I tu primjenjuju dva kriterija. Po jednom, a to vrijedi za sve europske drave, dijete dobiva dravljanstvo roditelja, bez obzira na mjesto roenja. To se naziva ius sanguinis (pravo krvi). Tako e se dijete roditelja koji su hrvatski dravljani, roeno u Njemakoj, smatrati hrvatskim, a ne njemakim dravljaninom. Drugi kriterij se naziva ius soli (pravo tla). Po njemu je odluujue mjesto roenja, odnosno teritorij drave na kojem se rodio. Taj kriterij primjenjuju useljenike zemlje. Na zahtjev dravljanstvo stjeu stranci na osnovi vlastite molbe ako ispunjavaju neke preduvjete (obino se trai trajanje boravka). O primanju u dravljanstvo u takvim sluajevima odluuju upravni organi diskrecijskom ocjenom.

Postoje tri osnovna naela za stjecanje dravljanstva:[footnoteRef:5] [5: Borkovi I.;Upravno pravo;esto izmjenjeno i dopunjeno izdanje;Informator;Zagreb;1997. str. 182.]

Naelo krvne veze ili podrijetla (ius sanguinis) Naelo podruja (ius soli) Naelo prebilvalita (ius domicili)

Prema naelu krvne veze ili podrijetla dijete stjee dravljanstvo svojih roditelja i to bez obzira gdje je roeno i gdje ono, odnosno njegovi roditelji ive.Prema naelu podruja dravljanstvo djeteta odreuje se prema dravi na ijem je teritoriju dijete roeno bez obzira na dravljanstvo njeovih roditelja.Prema naelu prebivalita, odreena osoba stjee dravljanstvo drave na ijem teritoriju prebiva.Koja e od spomenutih naela biti u pojedinoj zemlji prihvaeno kao temeljno zavisi iskljuivo od shvaanja zakonodavca dotine zemlje.Treba istaknuti da je u praksi vrlo teko prihvatiti i provoditi u potpunosti iskljuivo samo jedno naelo. Zbog toga se obino u pozitivnim zakonodavstvima jedno od ovih naela (osobito ius sanguinis i ius sili) uzima kao osnova za stjecanje dravljanstva, a onda se radi upotpunjavanja dalje kombinira s ostalima.

Svako od tih naela ima svoje dobre i loe strane. Zagovornici naela krvne veze ili podrijetla polaze posebno od zahtjeva za jedinstvom obitelji istiui ujedno i nacionalne razloge. Dijete valja biti vezano za svoje roditelje izmeu ostaloga i injenicom dravljanstva, a budui da se veza dravljanstva promatra i kao izraz nacionalne zajednice, upravo se ova dva razloga istiu u prilog prihvaanja naela ius saguinis.Naelo podruja nalazi opravdanje u tzv. dravnim razlozima. To naelo vee pojedinca za dravu odnosno odreeni teritorij na kojem je roen i drutvenu sredinu koja na tom teritoriju postoji.Usporedno postojanje razliitih sustava stjecanja (i gubitka) dravljanstva u pozitivnim pravima pojedinih zemalja ne dovodi samo do negativnih pojava apatrida, bipatrida i polipatrida ve i do razliitih sukoba dravljanstava. Dijete koje je roeno na teritoriju drave koja glede sticanja dravljanstva usvaja naelo podruja, od roditelja koji imaju dravljanstvo drave ije zakonodavstvo o dravljanstvu poiva na naelu krvne veze ili podrijetla, ima trenutkom roenja dvostruku dravljanstvo, no ako je dijete roeno na teritoriju drave s naelom krvne vzee ili podrijetla od roditelja dravljana drave s naelom podruja, onda takvo dijete u trenutku roenja ostaje bez dravljanstva.Na potekoe to ih izazivaju ovakve situacije ukazao je i Meunarodni kongres u Stocklomu godine 1928.

1.3. Dravljanstvo u unutranjem i meunarodnom pravu

Normativno regulisanje dravljanstva danas pretpostavlja utvrivanje granica suvereniteta u uslovima poveane meuzavisnosti. Ograniavanje negativne sadrine suvereniteta, tj. samostalnosti vis a vis druge drave, i pozitivne, koju sainjavaju ekskluzivne kompetencije dravne vlasti na teritoriji, proizilazi iz postojanja tzv. konkurentske nadlenosti.[footnoteRef:6] Fundamentalno ogranienje koje meunarodni pravni poredak ovde uspostavlja tie se principa po kome su sve drave autonomne po pitanju pravnog ureenja sopstvenog dravljanstva. Drave nisu vezane unutranjom nadlenou drugih drava da slobodno propisuju kolizione norme o dravljanstvu lica na svojoj teritoriji, ali su u granicama obiajnih pravila, vezane opteprihvaenim nainima sticanja i prestanka dravljanstva. Dravljanstvo se tradicionalno lui kroz originalne i derivatne naine sticanja dravljanstva, ve u zavisnosti od injenica od kojih unutranje zakonodavstvo polazi u regulisanju materije dravljanstva (npr. prema mestu roenja, poreklu, zakljuenju braka, adopciji ili usvojenju, priroenju ili naturalizaciji, pozakonjenju itd.). U meunarodnim pravnim okvirima prihvaen je princip da regulisanje dravljanstva spada u oblast domae nadlenosti. Ovaj pristup naelno je u skladu sa principom sadranim u Deklaraciji o naelima meunarodnog prava o prijateljskim odnosima i saradnji drava u skladu sa Poveljom UN iz 1970. godine, po kome su drave dune da ne interveniu u poslove koji spadaju u unutranju nadlenost druge drave. Meutim, neintervencija i nemeanje drugih drava u unutranje poslove drugih drava ne znai da granice nacionalnog zakona o dravljanstvu nisu utvrene meunarodnim pravom. Na ogranienje pravila o domaine reserve ukazala je i meunarodna jurisprudencija izmeu dva svetska rata.[footnoteRef:7] Najautoritativniji stav po pitanju meunarodnopravnog regulisanja dravljanstva fizikih lica istakao je Stalni sud meunarodne pravde kada je u savetodavnom miljenju povodom dravljanstva u Tunisu i Maroku potvrdio da je pitanje iskljuive nadlenosti drave relativno pitanje u zavisnosti od razvoja meunarodnih odnosa i da u odnosu na pitanja koja nisu regulisana meunarodnim pravom, drave koristei svoje diskreciona ovlaenja mogu biti ograniene obavezama preuzetim prema drugim dravama, ime je i njihova jurisdikacija ograniena pravilima meunarodnog prava.[footnoteRef:8] Slini pristupi inkorporirani su i u neke meunarodne pravne instrumente. Primera radi, u lanu 2. nacrta Konvencije o dravljanstvu Harvardske pravne kole potvreno je da drava u pogledu utvrivanja dravljanstva nije neograniena.[footnoteRef:9] U lanu 1. Hake konvencije o odreenim pitanjima sukoba zakona o dravljanstvu iz 1930. godine, propisano je da svaka drava ima pravo da ureuje svojim zakonom, ko je njen dravljanin, ali da je za druge drave pomenuto stanje prihvatljivo u meri u kojoj je unutranje pravo u saglasnosti sa meunarodnim konvencijama, meunarodnim obiajima i opte prihvaenim principima o dravljanstvu.[footnoteRef:10] Pomenuti pristup bio je naroito izraen nakon zavretka [6: Problem ljudskih prava i sloboda esencijalno spada u okvir internacionalne jurisdikcije. Pogledati: Felix Ermacora, "Human Rights and Domestic Jurisdiction (Article 2, and 7, of the Charter)", Recueil des Cours Academie de Droit International, 1968-II, vol. 124, p. 442. Profesor Charles Rousseau terminoloki odreuje pojam kao vezanu nadlenost (competence liee), to je blie realnim meunarodnopravnim odnosima. Videti: Charles Rousseau, "L'independance de l'Etat dans l'ordre international", Recueil des Cours Academie de Droit International, 1948-II, vol. 73, p. 237.] [7: Primera radi navodimo sluaj izmeu Nemake i Litvanije o dravljanstvu lica u podruju Memela. Arbitraa je u presudi od 10. avgusta 1937. godine, potvrdila da u sluaju teritorijalnih promena pitanje sticanja ili gubitka dravljanstva spada u domen meunarodnopravnog regulisanja. Videti: "Nationality of Certain Persons (Memel Terrritory)", Zeitschrift fuer auslaendisches oeffentliches Recht und Voelkerrecht, 1937, p. 908.] [8: "The Nationality Decrees in Tunisia and Morroco Case", Advisory opinion, Permanent Court of International Justice Reports, 1923, Series B, n 4, p. 24.] [9: "Research in International Law, I. Nationality", Harvard Law School, American Journal of International Law, 1929, vol. 23, p. 13.] [10: "Convention of Certain Questions Relating to the Conflict of Nationality Laws", The Hague, 12 April 1930. UN Legislative Series Laws, ST/LEG/SER.B/4 Add. 1. January 1955, p. 567. Konvenciji su pridodati Protokol o vojnoj obavezi u sluaju dvostrukog dravljanstva, Protokol u vezi jednog sluaja apatrida i specijalni Protokol u vezi apatrida.]

Drugog svetskog rata kad su se na pijedestal izdigla ljudska prava.[footnoteRef:11] Od tada, nain na koji drave reguliu dravljanstvo vie nije pitanje njihove iskljuive nadlenosti, ve je pitanje ostvarivanja i zatite ljudskih prava pojedinca kao refleksnih subjekata meunarodnog prava".[footnoteRef:12] Kroz uspostavljanje pravnog reima dravljanstva, ustavi razliitih drava danas daju prednost dravljanstvu kao pravu oveka. Pravo na dravljanstvo postalo je svojevrsni iustus titulus za ostvarivanje drugih ljudskih prava.[footnoteRef:13] Dravljanstvo je jedan od sredinjih pojmova kojim se bavi itav svet i kod kojeg je naglaena poveana briga meunarodne zajednice. Merila koja bi drave jednostrano usvojile mimo opte prihvaenih pravnih standarda o dravljanstvu, mogla bi dovesti do izigravanja propisa drugih drava (fraus omnia corrumpit).[footnoteRef:14] Nacionalna pravila o dravljanstvu otuda moraju biti u simetriji sa optim pravilima i principima meunarodnog prava.[footnoteRef:15] Moda najbolji primer u tom pogledu predstavljaju principi o sticanju dravljanstva. Najprimenljiviji u praksi jeste personalni princip filijacije (jus sanguinis), po kome se dravljanstvo stie prema dravljanstvu roditelja i teritorijalni princip (jus soli), po kome se dravljanstvo stie roenjem na dravnom podruju. Iako princip filijacije i teritorijalni princip nisu propisani meunarodnim obiajnim pravom, ipak su njihove granice primene meunarodnopravno utvrene meunarodnim konvencijama. Tako je, lanom 12. Hake konvenciji o odreenim pitanjima sukoba zakona o dravljanstvu iz 1930. godine, propisano da se pravilo o sticanju dravljanstva na osnovu roenja na dravnom podruju ne odnosi automatski na decu lica koja uivaju diplomatski imunitet. Takom II Fakultativnog protokola koji se tie sticanja dravljanstva uz Beku konvenciju o diplomatskim odnosima iz 1961. godine, propisano je da lanovi porodice lica iz diplomatske misije koja nemaju dravljanstvo drave koja ih akredituje, ne stiu dravljanstvo te drave samim dejstvom njenog zakonodavstva.[footnoteRef:16] Uz pomenute principe u dravnoj praksi suplementarno se primenjuje i princip prebivalita (jus domicilii). Za sticanje dravljanstva drave prebivalita, meunarodno pravo zahteva postojanje namere stalnog nastanjenja na teritoriji (animo manendi).[footnoteRef:17] U odreenim sluajevima uz rezidencijalno prisustvo zahteva se i vrenje odreene poslovne aktivnosti po osnovu kojih lica ipso facto stiu dravljanstvo drave prebivalita. Sporazumno regulisanje domicila stranih dravljana na domaoj teritoriji neretko iskljuuje mogunost sticanja dravljanstva drave prijema. Pa i pored toga, ako jedna drava utvrdi da odreeno lice ispunjava uslove za sticanje njenog dravljanstva, onda sve druge drave takvu injenicu moraju uvaavati. A contrario, dolazi do nepoeljnih meunarodnopravnih implikacija koje mogu povui i mere retorzije.[footnoteRef:18] Stav meunarodne jurisprudencije po ovom pitanju potpuno je odreen.[footnoteRef:19] Samo u izuzetnim situacijama (npr. u sluaju vojne okupacije), meunarodno pravo dozvoljava odstupanje od navedenog pravila.[footnoteRef:20] Raznovrsnost osnovnih merila o sticanju dravljanstva u praksi moe da izazove pozitivan i negativan sukob zakona o dravljanstvu. Naroito je to vidljivo kod reenja kojima se po sili zakona menja graansko-pravni status pojedinca (npr. usled usvojenja, pozakonjenja, utvrivanja oinstva deteta i zakljuenja braka). Normativna kolizija na meunarodnom planu posledino moe dovesti do pojave dvojnog dravljanstva (bipatridije), viedravljanstava (polipatridije), a u odreenim sluajevima, i do bez dravljanstva (apatridija). U cilju izbegavanja pomenutih pojava, drave pribegavaju ugovornom regulisanju materije dravljanstva.[footnoteRef:21] [11: Unutranje pravo o dravljanstvu mora biti praeno ogranienjima u odnosu na prava i obaveze pojedinaca i drugih drava. Takav zakljuak je proizaao izmeu dva svetska rata na Konferenciji o kodifikaciji meunarodnog prava. Videti: "Conference for the Codifiaction of International Law", League of Nations, Bases for Discussion drawn up for the Conference by Preparatory Committeee, vol, I (Nationality), Document C. 73. M. 38. V, 1929, p. 16.] [12: "Proposed Amendments to the Naturalization Provisions of the Contitution of Costa Rica", Inter-American Court of Human Rights, Advisory opinion OC-4/84, 19 January 1984, Series A, n 4, p. 94, para. 32; International Law Reports, 1989, vol. 79, para 32.] [13: Oppenheim's International Law, London, 1992, p. 852. Novim konceptom evropskog graanstva (civisme europeen), ostvaruje se kohezija izmeu funkcionalnog dravljanstva drava i naddravnog statusa dravljana lanica Evropske unije koji u regionalnim okvirima uivaju pojaanu zatitu ljudskih prava. Videti: "Declaration of Fundamental Rights and Freedoms", European Parlament, 12 April 1989.] [14: Juraj Andrassy, Meunarodno pravo, kolska knjiga, Zagreb, 1990, str. 229.] [15: Vaclav Mikulka, "The Impact of International Rules on Nationality", Dissolution, Continuation and Succession in Eastern Europe, 1998, p. 88; Vida ok, Pravo na dravljanstvo, Beograd, 1999, str. 40; Evolucija shvatanja o pravima ene kao pravima oveka", Jugoslovenska revija za meunarodno pravo, 1985, br. 1-2.] [16: "Vienna Convention on Diplomatic Relations", United Nations Treaty Series, vol. 500, p. 223. Jednak pristup prisutan je i u Fakultativnom protokolu uz Beku konvenciju o konzularnim odnosima iz 1963. godine. Videti: "Vienna Convention on Consular Relations", United Nations Treaty Series, vol. 596, p. 469.] [17: Albrecht Radelzhofer, "Nationality", in: R. Bernhardt (ed.), Encyclopedia of Public International Law, Amsterdam, 1997, vol. III, p. 503.] [18: Ljubomir Jovanovi, Dravljanstvo i meunarodno pravo", Pravni ivot, 1995, tom IV, br. 12, str. 513.] [19: "Nottebohm Case" International Court of Justice Reports, 1955, p. 4. U sporu povodom naknade tete izmeu Lihtentajna i Gvatemele pred Meunarodnim sudom pravde, reeno je da Gvatemala nije u obavezi da prizna fiktivno dravljanstvo sraunato na izigravanju dravnih mera. Priroenje ili naturalizacija na koje se Nottebohm pozivao, nije zasnovano ni na kakavoj stvarnoj vezi s Lihtentajnom, jer nije izmenila nain njegovog ivota, niti je praena stvarnom eljom potrebnom za jedan takav akt.Priroenje je odobreno bez voenja rauna o pojmu dravljanstva u meunarodnim odnosima. Videti: Aleksandar Magaraevi, Spor Nottebohm izmeu Lihtentajna i Gvatemale pred Meunarodnim sudom pravde", Jugoslovenska revija za meunarodno pravo, 1957, br. 1.] [20: Prema l. 42. do 56. Hakog pravilnika o zakonima i obiajima rata na kopnu iz 1907. godine, vojna okupacija je privremenog karaktera i ne prua okupatoru mogunost vrenja teritorijalnog i personalnog suvereniteta.] [21: U lanu 15. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima iz 1948. godine, generalno je propisano pravo svakog lica na dravljanstvo. Istim lanom propisano je da niko ne sme biti samovoljno lien prava na dravljanstvo niti prava da promeni dravljanstvo. U Meunarodnom paktu o graanskim i politikim pravima iz 1966. godine, lanom 24. stav 3. zagarantovano je da svako dete ima pravo da stie neko dravljanstvo. lanom 7. stav 1. Konvencije o pravima deteta iz 1989. godine, subjekt prava na dravljanstvo je lice pre navrenih 18 godina. Konvencijom o pravnom poloaju izbeglica iz 1951. godine, dravljanski status je osnova za determinaciju statusa izbjeglice, kada se lice sa jednim dravljanstvom zatekne van drave, a ne eli da trai njenu zatitu, potom i kada se apatrid zatekne van domicilne drave, a ne eli ili ne moe da se vrati. Na kraju, kod viedravljanskog statusa, Konvencija obezbeuje zatitu svake drave ije dravljanstvo izbeglica poseduje. Konvencija o pravnom poloaju lica bez dravljanstva iz 1954. godine, garantuje pravo na dravljanstvo apatridima. Deklaracijom Generalne skuptine UN br. 40/144 od 13. decembra 1985. godine, o ljudskim pravima pojedinaca koji nisu dravljani drave u kojoj ive, garantovana prava oveka koja pripadaju strancima, posredno su uslovljena dravljanskom vezom. Neki meunarodnopravni instrumenti okrenuti su pojedinim kategorijama lica kao to je sluaj sa Konvencijom o dravljanstvu udate ene iz 1957. godine i Konvencijom o ukidanju svih oblika diskriminacije ena iz 1979. godine, dok drugi pak, kao Konvencija o smanjenju lica bez dravljanstva iz 1961. godine, zabranjuju oduzimanje dravljanstva na rasnoj, etnikoj, verskoj ili politikoj osnovi.]

1.4. Promjena teritorijalnog suvereniteta drave

Sukcesija nastaje promenom teritorijalnog suvereniteta drava. Sticanje, gubitak i promena dravljanstva fizikih lica blisko je vezana za sukcesione promene, koje stricto sensu, predstavljaju zamene drava u pogledu odgovornosti za meunarodnopravne odnose teritorije na koju se sukcesija odnosi.[footnoteRef:22] Povodom meunarodnopravnog regulisanja pravnih posledica sukcesije drava u odnosu na dravljanstvo praksa je ustoliila vie konceptualnih pristupa. Jedan pristup polazi od stava da sa sukcesijom drava dolazi do automatske promene dravljanstva stanovnitva na teritoriji. Pristup je uglavnom vezan za odavno naputenu teoriju o dravi kao objektu po kojoj drava prestaje putem osvojenja, aneksije i subjugacije. Za lica koja prihvate da ostanu na teritoriji koja je prela na dravu sukcesora smatralo se da predstavljaju glaebe adscriptus, tj. pripatke teritoriji. Automatska sukcesija dravljanstva znaila je u praksi upokorenje kroz preutno ili izriito podanstvo novom suverenu.[footnoteRef:23] Drugi pristup polazi od stanovita da drava sukcesor svojim zakonskim aktima ureuje sva pitanja dravljanstva. Dravljanstvo drave sukcesora ne stie se ipso facto, kroz sukcesiju drava, ve kroz dravni akt kojim se stanovnici pogoene teritorije prevode u sopstvene dravljane.[footnoteRef:24] Ni jedan od pomenutih pristupa nije vie primenjiv u praksi. injenica je, da su meunarodna pravila o sukcesiji drava u odnosu na dravljanstvo ostala nepotpuna, a da je sveobuhvatna kodifikacija zapoela tek u skorije vreme, pod okriljem Ujedinjenih nacija i nekih evropskih organizacija.[footnoteRef:25] U trenutnoj fazi razvoja meunarodnog prava, svaki sluaj sukcesije valja otuda posmatrati za sebe, kroz analizu personalnog, stvarnog i vremenskog vaenja usvojenih merila o dravljanstvu. Pravilan pristup u materiji sukcesije dravljanstva fizikih lica ukljuuje pretpostavku da nakon nastupanja sukcesije drava sukcesor ima obavezu da preduzme sve potrebne aktivnosti na identifikaciji lica koja su vezana teritorijalnom vezom, odnosno koja sukcesijom drava gube dravljanstvo drave prethodnice. Analiza vaenja usvojenih kriterijuma ratione personae, znai da drava sukcesor prethodno utvruje poreklo i uobiajeno boravite lica u pitanju u skladu svojim zakonodavnim ovlaenjima. Verodostojnost i efektivnost dravljanske veze na meunarodnom planu znai priznavanje individualnog prava opcije (droit d'option).[footnoteRef:26] Poto sukcesija drava izaziva ogromne potrese u ivotima ljudi, neophodno je da se kriterijumi za sticanje dravljanstva uprilie sa njihovim potrebama i oseanjima. Iz razloga pravinosti ili politike svrsishodnosti, omoguava se stanovnicima pogoenih teritorija da vre pravo izbora bilo preutno, prostim egzilom ili izriitim putem - izjavom o zadravanju prethodnog dravljanstva, odnosno njegovim odricanjem. Zavisno od konkretne situacije, za veinu stanovnika ovaj odnos mogao bi poivati na meunarodnom ugovoru, ime bi se ograniila izrazito arbitrarna zakonodavna politika.[footnoteRef:27] Poto princip efektivnog dravljanstva obuhvata postojanje stvarnih veza i okolnosti koje spajaju lica sa dravom sukcesorom (tzv. genuitivne i odgovarajue veze), autentinost pomenutih taaka vezivanja uveliko e zavisiti od slobodno izraene volje pojedinaca i zakonodavne autonomije novog suverena da utvruje uslove neophodne za sticanje dravljanstva - ex lege.[footnoteRef:28] Analiza stvarnog dejstva prihvaenih merila ratione materiae, zasniva se po pravilu na irokom tumaenju svih usvojenih akata o dravljanstvu. Mnogi principi sadrani u ovim aktima zavisie od tipologije sukcesije drava (npr. za sluajeve prenosa dela teritorije, ujedinjenja drava, raspada i otcepljenja). Tek kroz komparaciju usvojenih zakonskih reenja, mogue je stei pravu sliku o potovanju obiajnih pravila. Tako, ako se radi o parcijalnoj sukcesiji, pitanje moe biti predmet ugovornog regulisanja izmeu zainteresovanih strana, pre svega, izmeu drave prethodnice i drave sukcesorke. Drava sukcesorka slobodna je da kod totalne sukcesije primeni sopstvene kriterijume o dravljanstvu. Potpuni prestanak drave prethodnice s druge strane, ne povlai automatski i promenu zakonodavstva.[footnoteRef:29] Konano, u prisustvu varijabilne dravne prakse, nemogue je tvrditi da postoji opte dejstvo unutranjih pravnih pravila o dravljanstvu.[footnoteRef:30] Pored navedenih opaski, determinacija vaenja usvojenih merila ratione temporis, navodi na zakljuak da promena dravljanstva u vremenu, kolidira potrebi drave sukcesora da vri sopstvenu nadlenost od momenta sukcesije. U prelaznom periodu (interim periodu), do ustanovljavanja sopstvenog pravnog poretka na teritoriji koja je predmet sukcesije, drava naslednica ima obavezu da prizna postojee pravno stanje sve do konanog nastupanja ili nenastupanja raskidnog uslova vezanog za dravljanstvo. Propisi koji bi bili doneti i ija bi vanost bila proirena u tranzitornom periodu, moraju biti jasni, precizni i okrenuti situacijama pro futuro. Zabrana povratne sile zakona u materiji dravljanstva meutim, nije uvek dobro dola budui da dravljanstvo odreuje lini status pojedinca, pa se u nekim posebnim sluajevima naglaava mogunost odstupanja od opteg pravila.[footnoteRef:31] Ti posebni sluajevi moraju biti pokriveni zakonima ili meunarodnim ugovorima usklaenim sa optim naelima o osnovnim ljudskim pravima i slobodama. Drave sukcesorke koje bi priznale slobodno izraenu volju lica posredstvom inkorporacije meunarodnih ugovora koji reguliu kolektivnu naturalizaciju uz garanciju manjinskih prava, bile bi u stanju da prevaziu ozbiljnije meudravne krize uz ouvanje stabilnosti pravnog poretka. U tom smislu postoji tendencija posrednog priznanja prava opcije kroz prihvatanje meunarodnopravnih obaveza sadranih u najvanijim meunarodnopravnim instrumentima. Iako meunarodno pravo daje okvir u pogledu regulisanja dravljanstva, injenica je, i da unutranje pravo i praksa utiu na dalji razvoj meunarodnih pravila i principa o dravljanstvu. [22: U lanu 2. stav 1. taka b. Beke konvencije o sukcesiji drava u odnosu na ugovore iz 1978. godine, navodi se forumalacija: "(...) dans la reponsabilite des relations internationales d'une territoire (...)". Usvojena fraza nalazi opravdanje u neutralnosti u odnosu na pravni status teritorije. Videti: "Vienna Convention on Succession of States in Respect of Treaties", UN Doc. A/C0NF.80/31, 23 August, 1978; International Legal Materials, vol. XVII, pp. 1488-1517. U stavu 1. taka a. Konvencije o sukcesiji drava u odnosu na dravnu imovinu, arhive i dugove iz 1983. godine, sukcesija drava definie se kao, zamena jedne drave drugom dravom u pogledu odgovornosti za meunarodne odnose jedne teritorije". Videti: "Vienna Convention on the Succession of States in respect of State Property, Archives and Debts", UN Doc. A/CONF. 117/14, 7 April 1983; International Legal Materials, 1983, vol. XXII, p. 306. etc.] [23: Arthur Berriedale Keith, Theory of State Succession with Special Reference to English and Colonial Law, Waterlow and Sons, London, 1907, p. 42; Walther Schonborn, Staatensukzessionen, Kohlhammer, Stuttgart, 1913, part V; Jorg Hans Jellinek, Der Automatische Erwerb und Verlust der Staatsangehoerigkeit durch Voelkerrechliche Vorgaenge, Berlin, 1951.] [24: Ernst Feilchenfeld, Encyclopedia at the Social Sciences, 1934, vol. 14, p. 614.] [25: Komisija UN za meunarodno pravo uvrstila je pitanje sukcesije drava u odnosu na dravljanstvo fizikih i pravnih lica u plan rada kodifikacije na svom 45 zasedanju 1993. godine. S obzirom na dezintegrativna deavanja u Evropi, Generalna skuptina UN je prihvatila predlog Komisije Rezolucijom br. 48/31, 9. decembra 1994. godine. Za specijalnog izvestioca imenovan je Vaclav Mikulka, predsednik ekog ogranka Udruenja za meunarodno pravo. Na osnovu zahteva Generalne skuptine unete u rezoluciju br. 51/160, Komisija za meunarodno pravo pripremila je nacrt Konvencije o dravljanstvu fizikih lica u odnosu na sukcesiju drava. Primena predloenih odredbi ograniena je ratione personae, na dravljanstvo pojedinaca i ne odnosi se na dravljanstvo pravnih lica. Nacrt Konvencije ratione materiae, pokriva sluajeve sticanja i gubitka dravljanstva i ostvarivanja prava opcije u sluaju sukcesije drava. Videti: Report of the International Law Commission, A/54/10, 1999, chp. IV, paras. 44 and 45., Savet Evrope usvojio je Evropsku konvenciju o dravljanstvu koja izmeu ostalog sadri i odredbe o dravljanstvu u sluaju nastupanja sukcesije drava. Videti: "Convention Europeenne sur la nationalite", 6 November 1997, Conseil de l'Europe (STE n 166). Art. 5, 18 Evropska komisija za demokratiju putem prava (Venecijanska komisija), usvojila je 1996. godine Deklaraciju o posledicama sukcesije drava u odnosu na dravljanstvo fizikih lica. Videti: "Venice Declaration", Council of Europe, Strasbourg, 10 February 1997, doc. CDL-INF 97 (1). UNHCR je posvetio dunu panju problemima bezdravljanstva u uslovima sukcesije drava. Videti: C.A. Batchelor, "UNHCR and Issues related to Nationality", Refiigee Survey Quarterly, 1995, vol. 14, n 3, pp. 91-112.] [26: Tako je pitanje sticanja dravljanstva opcijom lica sa teritorija ustupljenih Jugoslaviji nakon I svetskog rata definisano u Trijanonskom ugovoru o miru sa Maarskom od 4. juna 1920. godine, Sen-ermenskim ugovoru sa Austrijom od 10. septembra 1919. godine, Ugovoru omiru sa Bugarskom sa protokolom iz Nejia od 27. novembra 1919. godine, Rapalskim ugovorom sa Italijom od 12. novembra 1920 godine, Konvencijom izmeu Kraljevine SHS i Austrije, Maarske, Italije, Poljske i Rumunje od 6. aprila 1922 godine, Konvencijom izmeu Kraljevine Jugoslavije i Rumunije po pitanju dravljanstva i zaviajnosti lica koja su povodom razgranienja izgubila svoje prvobitno dravljanstvo od 30. januara 1933. godine uz dopunski Sporazum od 13. aprila 1933. Sa Turskom je postojao preutan sporazum o pravu opcije otomanskih dravljana. Videti: Aleksandar orevi, Sukcesija drave i praksa Jugoslavije, Beograd, 1965, str. 40-41, 52-53. Optiranje je definisano u jurisprudenciji Vrhovnog administrativnog suda ehoslovake 1934. godine, kao akt kojim lice koristi pravo garantovano odredbama o sticanju novog dravljanstva iskljuivo na osnovu njegove volje. Videti: "Option (Loss of Nationality) Case", Annual Digest, 19331934, Case n 114.] [27: 26Joseph Kunz, "L'option de nationalite", Recueil des Cours Academie de Droit International, 1930-I, vol. 31, p. 109.] [28: 27"Third Report of the International Law Commission", 1997, Doc. A/CN.4/480] [29: Praksa u pogledu ostvarivanja prava na dravljanstvo u uslovima sukcesije drava varira. U jednim dravama unutranje zakonodavstvo propisuje naine sticanja dravljanstva u momentu sukcesije drava, dok u drugim dravama zakoni se donose nakon sukcesije. Postoje ak i sluajevi gde se zakonodavstvo usvaja mnogo vremena posle datuma sukcesije. Videti: "United Nations, Legislative Series", Laws concerning Nationality, ST/LEG/SER.B/4, 1954, pp. 263-267; Ian Brownlie, Principles of Public International Law, 1990, p. 665.] [30: Paul Weis, Nationality and Statelessness in International Law, 1979, p. 143. etc. Po autoru, ne postoji opte obavezno pravilo meunarodnog prava po kome dravljanin predcesorke stie dravljanstvo sukcesorke. Meunarodno pravo ne moe imati takav direktan efekat, a praksa drava ne opravdava raspravu da je to nuno rezultat izmene suvereniteta. Pravilo je, da drava poklanja svoje dravljanstvo dravljanima predcesorke, a s tim u vezi, neko moe smatrati da u otsustvu zakonske odredbe unutranjeg prava vai prezumpcija meunarodnog prava da unutranje pravo ima automatsko dejstvo na pojedince.] [31: Hersch Lauterpacht, "The Nationality of Denationalized Persons", The Jewish Yearbook of International Law, 1948, p. 168.]

2. SISTEM STICANJA I PRESTANKA DRAVLJANSTVA U BOSNI I HERCEGOVINI, VELIKOJ BRITANIJI i SR NJEMAKOJ

2.1. Dravljanstvo Bosne i Hercegovine

U ovom poglavlju bit e analizirano dravljanstvo Bosne i Hercegovine, njegova transformacija kroz historiju i transformacija politikih identiteta u dva glavna perioda njegnog postojanja. Prvo, neophodno je opisati kako je bilo definisano dravljanstvo na nivou Bosanskohercegovake repubilke u okvirima socijalistike Jugoslavije, gdje se dravljanstvo, odmah nakon zavretka Drugog Svjetskog Rata, granalo na federanlo i republiko. Drugi period vezan je za Dayton-sku Bosnu i Hercegovinu koji zapoinje od Dejtonskig mirovnog sporazuma, a u tom periodu dravljanstvo se dijeli na dravljanstvo BiH i dravljanstvo entiteta.

2.1.1. Dravljanstvo u socijalistikoj Bosni i Hercegovini: 1945 1990

Kada se, nakon njegnog nestanka u aprilu 1941., Jugoslavia izdigla 1945. godine kao socijalistika multinacionalna federacija, postojala je jedna glavna razlika u pogledu na Sovijetski model. Nova Jugoslavija osnovana je kao federacija est republika (Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Makedonija i Crna Gora), jedne autonomne pokrajine (Vojvodine) i jedne autonomne regije (Kosovo), obje smjetene u Srbiji. Republike su uspostavljene prema etnikim kriterijima, osim Bosne i Hercegovine. Socijalistika Republika Bosna i Hercegovina osnovana je kao unitarna drava sa jedinstvenim rapublikim dravljanstvnom. Meutim, pozornost je uvijek posveivana ravnomjernoj zastupljenosti njenih politikih tijela sve tri glavne etnike grupe naroda. U toku postojanja bive SFR Jugoslavije, mijenjali su se zakonski kriterijumi i mjerila za sticanje republikih dravljanstava. Dravljani SFRJ na cijelom jugoslovenskom podruju imali su jednak pravni poloaj u vrenju subjektivnih prava bez obzira na njihovo republiko dravljanstvo. U SFRJ je postojao paralelizam saveznog i republikih dravljanstava.[footnoteRef:32] Dravljanstvo savezne drave i republika lanica, nisu mogla biti jedna drugom protivurjena poto su i jedno i drugo dravljanstvo predstavljala dva bitna nerazdvojna dijela jedinstvenog jugoslovenskog dravljanstva.[footnoteRef:33] [32: Borislav Blagojevi, Dravljanstvo, Beograd, 1946, str. 23.] [33: Prema lanu 2. Zakona o dravljanstvu SFRJ, bilo je propisano obavezno sticanje jugoslovenskog dravljanstva i dravljanstva jedne od republika lanica SFRJ. Zakon je predviao da se sa sticanjem jednog republikog dravljanstva gubi prethodno republiko dravljanstvo. Posedovanje republikog dravljanstva nije bilo uslovljeno stalnim mestom boravita tako da su lica mogla imati linu kartu izdatu u jednoj republici SFRJ, a da imaju dravljanstvo druge republike. Pogledati: Zakon o dravljanstvu SFRJ", Slubeni list SFRJ, br. 58/76.]

Iz jedinstvenog saveznog dravljanstva proizali su pravni odnosi koji nisu bili ogranieni teritorijom republike ije je dravljanstvo lice posjedovalo. Republiko dravljanstvo nije uticalo na meunarodne pravne odnose sa stranim dravama, a u praksi je imalo vie simboliko znaenje. Sticanjem nezavisnosti, drave sukcesorke SFR Jugoslavije nisu uvaile u potpunosti navedene injenice, zbog ega je dolo do nejednakog poloaja pojedinih kategorija fizikih lica i dravljana bive SFRJ.

2.1.2. Dravljanstvo Bosne i Hervegovine nakon disolucije SFR Jugoslavije

Dakle, prije disolucije SFRJ dravljanstvo u Bosni i Hercegovini bilo je regulisano Zakonom o dravljanstvu SR Bosne i Hercegovine.[footnoteRef:34] Nakon raspada jugoslovenske federacije pravo na dravljanstvo promulgovano je aneksom IV Opteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (Dejtonskog sporazuma), u kome je sadran Ustav Bosne i Hercegovine.[footnoteRef:35] Bosna i Hercegovina, kao sloena drava u svom sastavu ima dva entiteta koji posjeduju dravne prinadlenosti. Zakonodavna ovlatenja otuda postoje na nivou Bosne i Hercegovine, na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i na nivou Republike Srpske. Na nivou Bosne i Hercegovine dravljanstvo je regulisano posebnim Zakonom o dravljanstvu Bosne i Hercegovine od 16. decembra 1997. godine.[footnoteRef:36] [34: Zakon o dravljanstvu SR Bosne i Hercegovine" Slubeni glasnik SR Bosne i Hercegovine, br. 10/77.] [35: Opti okvirni sporazum o miru u Bosni i Hercegovini usaglaen je u Dejtonu (Ohajo) - 21. novembra, a konano je potpisan sa svim aneksima u Parizu - 14. decembra 1995. godine. Videti: "General Framework Agreement for Peace in Bosnia and Herzegovina", International Law Materials, 1996, p. 75.] [36: Zakon je naknadno usvojen od strane parlamentarne Skuptine Bosne i Hercegovine u istovjetnom tekstu, a stupio je na snagu 1. januara. 1998 godine. Pogledati: Zakon o dravljanstvu SR Bosne i Hercegovine", Slubeni glasnik SR Bosne i Hercegovine, br. 4/97 i 13/99. Kasnije je amandiran u vie navrata. Pogledati: Odluka Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu" br. 92/02, Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine, br. 41/02; Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o dravljanstvu Bosne i Hercegovine", Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine, br. 6/03; 14/03; 82/05; 43/09 i 76/09.]

Dravljanstvo Federacije Bosne i Hercegovine regulisano je Ustavom Bosne i Hercegovine i Zakonom o dravljanstvu Federacije Bosne i Hercegovine kojeg je usvojio Parlament i Dom naroda Federacije Bosne i Hercegovine 2001. godine.[footnoteRef:37] Zakon o dravljanstvu Federacije Bosne i Hercegovine u potpunosti je harmonizovan sa Zakonom o dravljanstvu Bosne i Hercegovine. U pogledu dravljanstva Republike Srpske, vano je uoiti da je Republika Srpska prije zakljuenja Dejtonskog sporazuma i donoenja Ustava Bosne i Hercegovine (Aneks IV Opteg okvirnog sporazum za mir u Bosni i Hercegovini), prekinula kontinuitet sa ranijim republikim zakonodavstvom. To je uinala usvajanjem Zakona o dravljanstvu Srpskom.[footnoteRef:38] Nakon zakljuenja Dejtonskog sporazuma Zakon je izmjenjen, a konano, 1999. godine, usvojen je nov Zakon o dravljanstvu Republike Srpske.[footnoteRef:39] [37: Zakon o dravljanstvu Federacije Bosne i Hercegovine", Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 43/01. Zakon je stupio na snagu 9. oktobra 2001. godine.] [38: Zakon o dravljanstvu Srpskom", Slubeni glasnik RS, br. 19/92.] [39: Zakon o dravljanstvu Republike Srpske", Slubeni glasnik RS, br. 35/99. Zakon je stupio na snagu 14. decembra 1999 godine. Videti izmene u Zakonu o izmenama i dopunama Zakona o dravljanstvu Republike Srpske od 22. juna 2000. godine (Slubeni glasnik RS, br. 17/02) i Zakonu o dopuni Zakona o dravljanstvu RS od 23. decembra 2003. godine (Slubeni glasnik RS, br. 64/05). Kao i prethodni Zakon o dravljanstvu Srpskom, i ovoja Zakon je bio osporavan pre svega iz politikih razloga. Najspornija odreba novog Zakona sadrana je u lanu 40. koji propisuje da svi dravljani bive SFRJ koji su se od 6. aprila 1992. godine do 1. januara 1998. godine nastanili na teritoriji Republike Srpske i koji imaju prebivalite ili boravite na teritoriji tog entiteta u trajanju od dve godine, mogu da dobiju dravljanstvo Republike Srpske. Ova odredba nedvosmisleno daje pravo izbeglicama srpskog porekla iz Hrvatske da dobiju dravljanstvo nezavisno od uslova koje propisuje Zakon o dravljanstvu Bosne i Hercegovine.]

Prije donoenja pomenutih zakona, Ustav Bosne i Hercegovine proklamovao je osnovna naela dravljanstva koja se imaju usvojiti pro futuro, u zakonskim aktima Bosne i Hercegovine i entiteta. Ustav propisuje mnogobrojne principe koji se moraju ispotovati prilikom donoenja propisa, inter alia: da svi dravljani bilo kog entiteta budu dravljani Bosne i Hercegovine; da se licu ne moe aribitrarno uskratiti dravljanstvo Bosne i Hercegovine ili entiteta; da ni jedno lice ne ostane bez dravljanstva Bosne i Hercegovine ili entiteta po bilo kom osnovu kao to je pol, rasa, boja, jezik, vjera, politiko ili drugo miljenje, nacionalno ili drutveno porjeklo, pripadnost nacionalnoj manjini, vlasnitvo, roenje ili bilo koji drugi status; da svim pojedincima koja su bili dravljani Republike Bosne i Hercegovine neposredno prije stupanja na snagu Ustava bude potvren dravljanski status; da status naturalizovanih lica nakon 6. aprila 1992. godine, a prije stupanja na snagu Ustava, bude regulisano od Parlamentarne Skuptine; da bosanski dravljani mogu imati strano dravljanstvo, pod uslovom ratifikacije odgovarajueg meunarodnog ugovora;[footnoteRef:40] da lica sa dvojnim dravljanstvom i prebivalitem u Bosni i Hercegovini mogu ostvariti politika prava, odnosno da mogu glasati u Bosni i Hercegovini i entitetima; da dravljani u inostranstvu imaju zatitu Bosne i Hercegovine; da svaki entitet moe izdavati paso Bosne i Hercegovine svojim dravljanima; da Bosna i Hercegovina moe izdavati pasoe onim graanima kojima paso nije izdat od strane entiteta, i dr. [40: Bosna i Hercegovina i Hrvatska su potpisale takav Ugovor o dvojnom dravljanstvu 29. marta 2007. godine. Prema dogovorenom reenju do kraja 2012. godine, dravljani BiH sa dvostrukim dravljanstvom trebalo bi da se opredele koje e dravljanstvo zadrati. Dravljani Hrvatske mogli bi po Ugovoru zadrati dravljanstvo i nakon 2012. godine. U ugovoru se navodi da graani ovih zemalja istovremeno mogu opredeliti za dravljanstvo druge drave. Da ne bi dolo do preklapanja dravljanstva, graanin s dvojnim dravljanstvom smatra se dravljaninom one drave na ijoj se teritoriji trenutno nalazi. Predlog nije konano proao predvienu proceduru ratifikacije.]

Nakon donoenja Zakona o dravljanstvu Bosne i Hercegovine 1997. godine, situacija na planu regulisanja dravljanstva bila je mnogo jasnija. Zakon regulie sticanje dravljanstva na osnovu porjekla, roenja, usvojenja, naturalizacije i na osnovu meunarodnog ugovora. Prestanak dravljanstva predvien je po sili zakona, odricanjem, otpustom i oduzimanjem. Prema optim principima navedenog Zakona, entitetski zakoni o dravljanstvu moraju biti usklaeni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, a svi dravljani Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske po samom zakonu su i dravljani Bosne i Hercegovine. Dravljani Bosne i Hercegovine uivaju identina prava po Ustavu Bosne i Hercegovine bez obzira koje dravljanstvo imaju. Promjena entitetskog dravljanstva ne utie na promjenu dravljanstva Bosne i Hercegovine. Zakon utvruje da lica koja su stekla dravljanstvo Bosne i Hercegovine porjeklom, roenjem i usvojenjem smatraju se i dravljanima entiteta. Isto tako, lice koje izgubi dravljanstvo jednog entiteta, a ne stekne dravljanstvo drugog entiteta gubi dravljanstvo Bosne i Hercegovine. Lice koje izgubi dravljanstvo Bosne i Hercegovine istovremeno gubi i dravljanstvo entiteta. Dijete koje dravljanstvo Bosne i Hercegovine stie porjeklom ili potpunim usvojenjem, stie dravljanstvo entiteta roditelja ili usvojitelja koji ima dravljanstvo Bosne i Hercegovine. Ako roditelji ili usvojitelji imaju dravljanstva razliitih entiteta, dijete e stei dravljanstvo entiteta u kojem je roeno. Dijete koje dravljanstvo stie roenjem, stie dravljanstvo entiteta u kojem je roeno. Dravljanin moe da mijenja prebivalite i entitetsko dravljanstvo pod uslovom da do promjene prebivalita doe poslije stupanja na snagu Zakona o dravljanstvu Bosne i Hercegovine. Ostaje nejasno, zbog ega je indirektno prioritet dat entitetskim zakonima koji reguliu dravljanstvo.U odnosu na sticanje dravljanstva naturalizacijom Zakon propisuje sljedea rjeenja. Dravljanstvo Bosne i Hercegovine moe da stekne stranac koji je podnio zahtjev za sticanje dravljanstva Bosne i Hercegovine pod uslovom: da je napunio 18 godina starosti; da ima stalno mjesto boravka na teritoriji Bosne i Hercegovine najmanje 8 godina prije podnoenja zahtjeva; da poznaje jedan od jezika ustavotvornih naroda Bosne i Hercegovine; da mu nije izreena mjera bezbjednosti protjerivanja stranaca iz zemlje ili zatitna mjera udaljivanja stranaca sa teritorije Bosne i Hercegovine; da nije osuivan na izdravanje kazne za krivina djela sa predumiljajem, na due od tri godine, u periodu od 8 godina od podnoenja zahtjeva; da se odrekne ili na neki drugi nain izgubi svoje ranije dravljanstvo nakon sticanja bosanskog dravljanstva, osim ako bilateralni sporazum ne predvia drugaije. U zakonu je suplementarno predviena i mogunost sticanje dravljanstva olakanom naturalizacijom za strance, brane drugove dravljana Bosne i Hercegovine, djecu mlau od 18 godina iji je jedan roditelj dravljanin Bosne i Hercegovine, roditelje maloljetnog djeteta koje je dravljanin Bosne i Hercegovine i za emigrante koji su se vratili u Bosnu i Hercegovinu. Lica za koja se smatra da bi njihova naturalizacija bila od naroite koristi za Bosnu i Hercegovinu mogu dobiti dravljanstvo Bosne i Hercegovine bez ispunjavanja optih zakonskih uslova. Sticanje dvojnog dravljanstva takoe je mogua po Zakonu pod uslovom da postoji potvren bilateralni sporazum. Prije usvajanja Zakona o dravljanstvu veliki broj lica koja su bila dravljani Bosne i Hercegovine, dobrovoljno je stekao dvojno dravljanstvo. Zakon o dravljanstvu regulisao je problem na nain to je utvrdilo prelazni period (interim period), od 15 godina od stupanja na snagu Zakona o dravljanstvu Bosne i Hercegovine, u kome je licu ostavljena mogunost da se odrekne stranog dravljanstva, a contrario, nastupa razlog za prestanak dravljanstva Bosne i Hercegovine. Propisanim rjeenjem omogueno je i dravi da zakljui meunarodni sporazum kojim bi se pitanje regulisalo na najoptimalniji nain.U prelazim odredbama priznato je dravljanstvo Bosne i Hercegovine svim licima koja su bila dravljani Bosne i Hercegovine do stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine (ukljuujui i lica koji su bili dravljani Bosne i Hercegovine do nastupanja sukcesije drava, tj. do 6. aprila 1992. godine). Specijalne odredbe su unete za lica koja su naturalizovana u periodu od 6. aprila 1992. godine do 1. januara 2006. godine. Sva lica dravljani bive SFRJ, koji se se u vremenu od 6. aprila 1992. godine do 1. januara 1998. godine nastanila na teritoriji jednog od entiteta i koja na toj teritoriji imaju neprekidno prebivalite od dve godine nakon stupanja na snagu Zakona o dravljanstvu Bosne i Hercegovine, imaju pravo na dravljanstvo entiteta i dravljanstvo Bosne i Hercegovine. Svi dravljani bive SFRJ koji se u vremenu od 1. janaura 1998. godine do 31.decembra 1998. godine, nastane na teritoriji jednog od entiteta i koji na toj teritoriji imaju neprekidno prebivalite od tri godine imaju pravo na dravljanstvo entiteta i dravljanstvo Bosne i Hercegovine.[footnoteRef:41] [41: Krajem 2005. godine konstituisana je Komisija za proveru statusa lica naturalizovanih nakon sticanja nezavisnosti Bosne i Hercegovine - od 6. aprila 1992. godine, do 1. januara 2006. godine. Komisija je dobila zadatak da vri proveru dravljanstva stranaca koji su dobili dravljanstvo Bosne i Hercegovine u ratu, a za koje postoji sumnja da su poinili ratne zloine i da su lanovi teroristikih organizacija.]

2.1.3. Sistemi sticanja i prestanka dravljanstva Bosne i Hercegovine

Pravni osnov sticanja i prestanka dravljanstva sadran je u Zakonu o dravljanstvu Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik BiH broj 4/97, 13/99, 41/02, 6/03, 14/03, 82/05, 43/09, 76/09, 87/13). U njemu se koncizno ureuju uslovi za sticanje i prestanak dravljanstva Bosne i Hercegovine u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Zakoni o dravljanstvu koje donose entiteti moraju biti u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i ovim zakonom. Svi dravljani Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske su samim tim i dravljani BiH. Promjena dravljanstva jednog Entiteta u dravljanstvo drugog Entiteta nema uticaja na dravljanstvo BiH.

2.1.3.1. Sticanje dravljanstva BiH

Osnovni uslovi za sticanje dravljanstva BiH opisani su u II poglavlju Zakona. Dravljanstvo BiH u skladu sa odredbama ovog zakona stie se:a) porijeklom,b) roenjem na teritoriji BiH,c) usvajanjem,d) putem naturalizacije,e) olakanom naturalizacijom.

a) Sticanje dravljanstva porijeklomDijete roeno nakon stupanja na snagu Ustava stie dravljanstvo BiH porijeklom:1. ijasu oba roditelja bili dravljani BiH u vrijeme rodenja djeteta, bez obzira na mjesto njegovog roenja;2. ijije jedan roditelj bio dravljanin BiH u vrijeme roenja djeteta i dijete je roeno na teritoriji BiH;3. ijije jedan roditelj bio dravljanin BiH u vrijeme djetetovog roenja, a dijete je roeno u inostranstvu, ako bi ono inae bilo bez dravljanstva;4. ako je roeno u inozemstvu, a iji je jedan roditelj bio dravljanin BiH u vrijeme djetetovog roenja, pod uslovom da do vremena kada navri 23 godine podnese prijavu za evidentiranje dravljanstva BiH nadlenom organu.

b) Sticanje dravljanstva roenjem na teritoriji BiHDravljanstvo BiH bie dodijeljeno djetetu koje je roeno ili naeno na teritoriji BiH nakon stupanja na snagu Ustava i ija su oba roditelja nepoznata ili nepoznatog dravljanstva ili bez dravljanstava, ili ako je dijete bez dravljanstva.

c) Sticanje dravljanstva usvajanjemDijete mlae od 18 godina koje je u potpunosti usvojio dravljanin BiH nakon stupanja na snagu Ustava stie dravljanstvo BiH.

d) Sticanje dravljanstva putem naturalizacijeStranac koji je podnio zahtjev za sticanje dravljanstva BiH moe stei dravljanstvo naturalizacijom ako ispunjava slijedee uslove:1. da je napunio 18 godina starosti;2. da ima prijavljeno stalno mjesto boravka na teritoriji BiH najmanje 8 godina prije podnoenja zahtjeva;3. da dovoljno poznaje pismo i jezik jednog od konstitutivnih naroda BiH4. da mu nije izreena mjera bezbjednosti protjerivanja stranaca iz zemlje ili zatitna mjera udaljivanja stranaca sa teritorije BiH od strane organa iji je legalitet uspostavljen Ustavom i da je ova odluka jo uvijek na snazi;5. da nije osuivan na izdravanje kazne za krivina djela sa predomiljajem na due od tri godine u periodu od 8 godina od podnoenja zahtjeva;6. da se odreknu ili na neki drugi nain izgube svoje ranije dravljanstvo prije sticanja BiH dravljanstva, osim ako bilateralni sporazum iz lana 14. Zakona o dravljanstvu Bosne i Hercegovine ne predvia drugaije. Odricanje ili gubitak ranijeg dravljanstva se nee zahtijevati ako ovo nije dozvoljeno ili se ne moe razumno zahtijevati.7. da se protiv njega ne vodi krivini postupak, osim ako se dokaz o ispunjavanju ovog uslova ne moe razumno zahtijevati;8. da ne predstavlja prijetnje po sigurnost BiH;9. da ima osiguran stalni izvor prihoda u iznosu koji omoguava egzistenciju ili da je u stanju da osigura pouzdan dokaz o finansijskim izvorima za sopstveno izdravanje;10. da je izmirio sve poreske ili druge finansijske obaveze;11. da potpie izjavu da prihvata pravni sistem i ustavni poredak BiH i12. da ima vaeu garanciju o sticanju dravljanstva BiH.

Naturalizacija nee biti odobrena, ak ako podnosilac zahtjeva ispunjava ope uslove za naturalizaciju, ako postoje osnovani razlozi za sumnju da bi odobravanjem naturalizacije tom licu bila ugroena sigurnost BiH i javni red i mir, ili ako naturalizacija nije u skladu s interesima BiH iz nekog drugog razloga utvrenog na osnovu cjelokupne procjene stanja podnosioca zahtjeva.

e) Sticanje dravljanstva olakanom naturalizacijomBrani drug dravljanina BiH - stranac, moe stei dravljanstvo BiH pod slijedeim uslovima:1. da je brak trajao najmanje pet godina prije podnojenja zahtjeva i da jo uvijek traje u momentu podnoenja zahtjeva;2. da se odrekne ili na neki drugi nain izgubi svoje ranije dravljanstvo prije sticanja BiH dravljanstva, osim ako to nije drugaije rijeeno bilateralnim sporazumom iz lana 14. Odustajanje ili prestanak ranijeg dravljanstva se ne zahtijeva ako to nije doputeno ili se ne moe razumno zahtijevati;3. da ima odobren stalni boravak na teritoriji BiH;4. da ne predstavlja prijetnje po sigurnost BiH

Dijete mlae od 18 godina iji je jedan roditelj stekao dravljanstvo Bosne i Hercegovine ima pravo da dobije dravljanstvo BiH naturalizacijom ako ono ima odobren privremeni ili stalni boravak na teritoriji BiH.Roditelj koji ima dravljanstvo BiH moe traiti sticanje dravljanstva BiH u ime maloljetnog djeteta u skladu sa stavom 1. ovog lana. Ako je dijete starije od 14 godina, zahtijeva se njegov pristanak.Lice bez dravljanstva i lice koje ima status izbjeglice moe stei dravljanstvoBiH bez ispunjavanja uslova iz lana 9. stav 1. ta. 2., 3., 6., 9. i 10. Zakona o dravljanstvu Bosne i Hercegovine, samo ako u statusu lica bez dravljanstva ili izbjeglice ima neprekidan boravak na teritoriji BiH u trajanju od pet godina prije podnoenja zahtjeva.Maloljetno dijete lica koje je steklo dravljanstvo BiH na osnovu stava 1. ovoglana ima pravo da dobije dravljanstvo BiH bez ispunjavanja uslova iz lana 9. stav 1. ta. 1., 2., 3., 6., 9 i 10. Zakona o dravljanstvu Bosne i Hercegovine, ako ima status izbjeglice ili odobren privremeni boravak na teritoriji BiH, bez obzira na duinu boravka.Ako je dijete starije od 14 godina, zahtijeva se njegov pristanak.Slijedea lica imaju pravo da dobiju dravljanstvo BiH na osnovu zahtjeva bez ispunjavanja uslova iz lana 9. st. 2. i 6. Zakona o dravljanstvu Bosne i Hercegovine:1. emigranti koji su se vratili u Bosnu i Hercegovinu2. prva i druga generacija potomaka lica navedenih u stavu 1. koje su se vratile u Bosnu i Hercegovinu. Brani drug lica navedenog u stavu 1. ovog lana, ima pravo na sticanje dravljanstva BiH na osnovu molbe bez ispunjavanja zahtjeva iz lana 9. stav 2. ukoliko ispuni uslove lana 10. st. 1. i 2 Zakona o dravljanstvu Bosne i Hercegovine.

Lice kojem je dravljanstvo BiH, radi sticanja ili zadravanja dravljanstva druge drave, prestalo odricanjem ili otpustom, moe podnijeti zahtjev za ponovno sticanje dravljanstva BiH, ako ispunjava uslove iz lana 9., osim uslova iz stava 1. ta. 1. i 2. Zakona o dravljanstvu Bosne i Hercegovine, samo ako ima odobren privremeni boravak na teritoriji BiH najmanje jednu godinu neposredno prije podnoenja zahtjeva ili odobren stalni boravak.Ako se u pojedinanim sluajevima naturalizacija lica smatra od naroite koristi za Bosnu i Hercegovinu, lice moe stei dravljanstvo bez ispunjavanja zahtjeva iz lana 9. st. 1, 2.i 6. Zakona o dravljanstvu Bosne i Hercegovine.U svim sluajevima gdje Zakon o dravljanstvu Bosne i Hercegovine propisuje gubitak ranijeg dravljanstva osobama koje stiu BiH dravljanstvo, takvim osobama e biti dozvoljeno da i dalje zadre dravljanstvo ranije drave gdje god je to omogueno bilateralnim sporazumom izmeu BiH i te drave koji je odobrila Parlamentarna skuptina u skladu sa lanom IV4.(d) Ustava Bosne i Hercegovine.

2.1.3.2. Prestanak BiH dravljanstva

Dravljanstvo se ne moe izgubiti ako bi osoba koja je u pitanju time ostala bez dravljanstva (apatrid), osim ako joj to dravljanstvo nije oduzeto (to e biti detaljnije pojanjeno u nastavku rada).Dravljanstvo Bosne i Hercegovine prestaje:a) odricanjem, b) otpustom, c) odzuzimanjem i d) datumom prestanka.

a) OdricanjeGradanin koji je napunio 18 godina, koji ivi u inostranstvu i ima dravljanstvo druge drave, ili mu je zagarantovano sticanje dravljanstva druge drave, ima pravo da se odrekne BiH dravljanstva.Djetetu koje ivi u inostranstvu i ima dravljanstvo druge drave ili mu je isto zagarantovano prestaje dravljanstvo BiH odricanjem na zahtjev oba roditelja kojima je dravljanstvo BiH prestalo odricanjem, ili na zahtjev jednog roditelja kojem je dravljanstvo prestalo odricanjem, uz saglasnost drugog roditelja koji je dravljanin BiH, ili na zahtjev jednog roditelja kojem je dravljanstvo BiH prestalo odricanjem ako je drugi roditelj mrtav ili je izgubio roditeljsko pravo ili je stranac ili osoba bez dravljanstva ili na zahtjev usvojioca ako mu je prestalo dravljanstvo BiH odricanjem i odnos izmedu usvojioca i usvojenog djetata je odnos potpunog usvojenja. Ako je dijete starije od 14 godina, zahtijeva se njegov pristanak.U navedenim sluajevima, dravljanstvo BiH prestaje licu kada nadleni organ utvrdi da su ispunjeni potrebni uslovi i stranci urui rjeenje o prestanku dravljanstva BiH, ili kad joj ga nadleno diplomatsko-konzularno predstavnitvo BiH u inozemstvu uputi potom.Odluka o odricanju moe biti ponitena na zahtjev lica koje nije steklo dravljanstvo drave koja mu je izdala garanciju.

b) OtpustOtpust iz BiH dravljanstva moe biti odobren na osnovu zahtjeva licu koje ivi na teritoriji BiH, koje ispunjava slijedee uslove:1. da ima 18 godina;2. da se protiv njega ne vodi krivini postupak zbog uinjenog krivinog djela koje se goni po slubenoj dunosti, ili ako je osuden na kaznu zatvora u BiH, da tu kaznu izdrava;3. da je izmirio sve nune doprinose, poreze ili druge zakonske obaveze plaanja utvrdene pravnostnanim odlukama nadlenih organa;4. da je stekao ili mu je garantovano dravljanstvo druge drave;5. da je ispunio svoje vojne obaveze.

Djetetu mlaem od 18 godina koje je steklo, ili kojem je zagarantovano sticanje dravljanstvo druge drave, i koje jo uvijek ivi na teritoriji BiH, prestaje dravljanstvo BiH otpustom na zahtjev:1. oba roditelja ije je dravljanstvo BiH prestalo otpustom;2. jednogroditelja ije je dravljanstvo BiH izgubljeno otpustom, ako drugi roditelj nije iv, ili su mu oduzeta roditeljska prava, ili je stranac ili osoba bez dravljanstva;3. jednogroditelja, koji izvrava roditeljske dunosti i ije BiH dravljanstvo je izgubljeno otpustom a drugi roditelj, koji je dravljanin BiH, se slae;4. usvojitelja ako mu je dravljanstvo BiH prestalo otpustom, a odnos izmedu usvojitelja i usvojenog djeteta predstavlja odnos potpunog usvojenja.Ako je dijete starije od 14 godina, u st. 1, 2. i 3. u ovom lanu Zakona o dravljanstvu Bosne i Hercegovine zahtijeva se njegov pristanak.

c) OduzimanjeDravljanstvo BiH moe biti oduzeto u slijedeim sluajevima:1. ako je dravljanstvo Bosne i Hercegovine steeno pomou prevare, lanih informacija ili skrivanjem bilo koje relevantne injenice koja se moe odnositi na podnosioca zahtjeva,2. kad dravljanin BiH vri dobrovoljnu slubu u stranim vojnim snagama uprkos pravne zabrane takve slube,3. kad je dravljanstvo BiH steeno nakon stupanja na snagu ovog zakona, bez ispunjenja uslova iz l. 9. i 10. Zakona o dravljanstvu Bosne i Hercegovine.

d) Datum prestankaDravljanstvo BiH prestaje otpustom, odricanjem ili oduzimanjem, danom dostavljanja rjeenja o prestanku dravljanstva BiH licu na koje se ono odnosi.Ako mjesto prebivanja tog lica nije poznato, ili ne moe biti potvreno, dravljanstvo BiH prestaje danom objavljivanja rjeenja u Slubenom glasniku BiH.

2.1.4. Odnosi izmeu dravljanstva BiH i dravljanstva Entiteta

Za lica koja imaju BiH dravljanstvo u skladu sa l. 6, 7. i 8. Zakona o dravljanstvu Bosne i Hercegovine smatra se da ve imaju dravljanstvo jednog od Entiteta.Sve odluke o sticaju i prestanku dravljanstva koje donose Entiteti ili Bosna i Hercegovina se moraju donijeti u skladu sa l. 30. i 31. Zakona o dravljanstvu Bosne i Hercegovine.Lice koje izgubi dravljanstvo jednog Entiteta, a ne stekne dravljanstvo drugog Entiteta gubi dravljanstvo BiH. Lice koje izgubi dravljanstvo BiH istovremeno gubi i dravljanstvo Entiteta.Dijete koje BiH dravljanstvo stie porijeklom ili potpunim usvojenjem, u skladu sa lanom 8. Zakona o dravljanstvu Bosne i Hercegovine stie dravljanstvo Entiteta roditelja ili usvojitelja koji posjeduje BiH dravljanstvo.Ako roditelji ili usvojitelji imaju dravljanstva razliitih Entiteta, dijete e:a) stei dravljanstvo Entiteta u kojem je rodeno, ib) ako je rodeno u inostranstvu, dijete e:a. stei dravljanstvo Entiteta kako je to dogovoreno medu roditeljima, ilib. ako dogovor nije postignut, dijete e stei:i. u sluaju sticanja porijeklom, dravljanstvo Entiteta roditelja koji je u diplomatsko- konzulamom predstavnitvu Bosne i Hercedgovine upisao dijete u matinu knjigu roenih, ili ii. u sluaju sticanja potpunim usvajanjem, dravljanstvo Entiteta u kojem ima prebivalite u BiH, ili ako mjesto prebivalita ne postoji, dravljanstvo Entiteta roditelja koji je podnio molbu za upisivanje djeteta.

Dijete koje stie BiH dravljanstvo prema lanu 7. Zakona o dravljanstvu Bosne i Hercegovine stie dravljanstvo Entiteta u kojem je roeno ili naeno.Nakon promjene mjesta prebivalita sa teritorije jednog Entiteta na teritoriju drugog Entiteta, dravljanstvo Entiteta se takode mijenja ako to osoba eli pod uslovom da do promjene doe nakon to ovaj zakon stupi na snagu.

2.1.5. Procedura sticanja dravljanstva Bosne i Hercegovine

Odluke o sticanju ili prestanku dravljanstva BiH donosi Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija BiH, osim odluka iz l. 6, 7, 8, 9, 10, 11, 11a., 12, 12a., 13, 21, 22., 23 i 38. Zakona o dravljanstvu Bosne i Hercegovine. Odluke prema l. 6, 7, 8, 9, 10, 11, 11a., 12, 12a., 13, 21, 22., 23 i 38. Zakona o dravljanstvu Bosne i Hercegovine donose kompetentne vlasti Entiteta. Odluke prema lanu 13. Zakona o dravljanstvu Bosne i Hercegovine donosi konsenzusom Vijee mijnistara BiH.Odluke iz lana 30. stav 2. izuzev odluka donesenih u skladu sa l. 6, 7., 8. i 38. Zakona o dravljanstvu Bosne i Hercegovine, moraju se poslati Ministarstvu civilnih poslova BiH u roku od tri sedmice od datuma donoenja odluke.Odluka kompetentne vlasti Entiteeta stupa na snagu dva mjeseca nakon slanja Ministarstvu za civilne poslove BiH, ukoliko Ministarstvo ne odredi da nisu ispunjeni uslovi iz l. 9, 10, 11, 11a., 12, 12a., 21, 22. i 23 Zakona o dravljanstvu Bosne i Hercegovine. U tom sluaju nadleni moraju uputiti sluaj kompetentnoj vlasti Entiteta radi ponovnog razmatranja. Odluke donesene prema l. 6., 7. i 8. Zakona o dravljanstvu Bosne i Hercegovine stupaju na snagu nakon registracije od strane nadlenog organa. Ako nakon ponovnog razmatranja, ostane spor izmedu kompetentnih vlasti Entiteta i BiH, onda se sluaj mora uputiti Ustavnom sudu u skladu sa lanom VI(3) Ustava BiH na konanu odluku.Molba za sticanje, odricanje ili otpust iz dravljanstva BiH mora se neposredno podnijeti vlastima navedenim u lanu 30. Zakona o dravljanstvu Bosne i Hercegovine ili ako podnosilac ivi u inostranstvu, putem diplomatsko-konzularnog predstavnitva BiH.Nadleni organi iz lana 30. Zakona o dravljanstvu Bosne i Hercegovine moraju rijeiti molbu u period 60 dana od primanja uredne prijave. Odluke o odbijanju prijave za sticanje ili otpust ili odluke da se oduzme dravljanstvo, moraju sadravati razloge u pisanoj formi.Zainteresovana lica mogu pokrenuti upravni spor protiv prethodno navedene odluke Zakona o dravljanstvu Bosne i Hercegovine.Ministarstvo civilnih poslova BiH vodi sljedee evidencije o dravljanstvu BiH:a) Evidenciju o sticanju dravljanstva BiH:a. na osnovu meunarodnog sporazuma;b. lica od naroite koristi za BiH iz lana 13. Zakona o dravljanstvu BiH;c. lica naturaliziranih izmeu 6. aprila 1992. i 1. januara 2006. godine.b) Evidenciju o prestanku dravljanstva BiH: a. odricanjem ib. oduzimanjem.

Nadleni organi entiteta i organi Brko Distrikta BiH vode evidencije o naturalizaciji i dravljanstvu iz svoje nadlenosti.Ove evidencije i evidencije iz lana 33b. Zakona o dravljanstvu BiH sadre jedinstveni matini broj, ako je odreen.Ministarstvo civilnih poslova BiH vodi evidencije o predmetima davanja svoje saglasnosti na rjeenja nadlenih entiteskih organa o naturalizaciji stranih dravljana i o predmetima naknadnog upisa u matine knjige roenih lica koja su stekla dravljanstvo RBiH u skladu sa Zakonom o dravljanstvu Republike Bosne i Hercegovine.Ministar civilnih poslova BiH propisuje sadraj i nain voenja evidencija i l. 33a. i 33b. Zakona o dravljanstvu BiH.

2.1.6. Naini dokazivanja BiH dravljanstva

Dravljanstvo BiH i dravljanstvo Entiteta dokazuje se uvjerenjem o dravljanstvu BiH i uvjerenjem o dravljanstvu Entiteta ili pasoem Bosne i Hercegovine.Uvjerenje o dravljanstvu BiH i dravljanstvu Entiteta izdaje organ koji vodi matinu knjigu rodenih, odnosno knjigu dravljana.Dravljanstvose upisuje u matinu knjigu rodenih bez osebne odluke kada se utvrdi da to lice ispunjava uslove sticanja prema l. 6, 7. i 8. Zakona o dravljanstvu BiH.U sluaja da organi vlasti iz stava 1. lana 35. Zakona o dravljanstvu BiH bez osnove odbiju da izdaju uvjerenje o dravljanstvu BiH, resorno ministarstvo Entiteta ili Ministarstvo za civilne poslove BiH izdaju uvjerenje o dravljanstvu licu o kome je rije na osnovu dokumentovanih podataka koje posjeduje Ministarstvo za civilne poslove i komunikacije i nadleni organ Entiteta u okviru svojih nadlenosti. U sluaju spora izmedu nadleih organa Entiteta i BiH, predmet se upuuje Ustavnom sudu u skladu sa lanom VI. 3 Ustava BiH.Kadasu dokumentovani podaci koji se odnose na dravljanstvo nedostupni ili ih dravljani Bosne i Hercegovine ne mogu pribaviti u razumnom vremenskom periodu, nadleni organi pomenuti u prethodnom stavu dozvolie takvim licima da pribave ove podatke na drugi nain, ukljuujui i izjave date od strane tih lica ili za njih.Kompetentniorgani u ententima e u pojedinanim sluajevima dostaviti Ministarstvu za civilne poslove traene informacije iz evidencije pomenute u stavu 1. lana 35. Zakona o dravljanstvu BiH.Uvjerenje o dravljanstvu se izdaje na obrascu koji sadri slijedee elemente:1. naziv "Bosna i Hercegovina" i naziv Entiteta,2. naziv organa vlasti iz lana 35. Zakona o dravljanstvu BiH koji je izdao ovo uvjerenje,3. "Uvjerenje o BiH dravljanstvu",4. naznake o pripadajuem dravljanstvu Entiteta,5. ime i prezime osobe kojoj je uvjerenje izdato, ime jednog roditelja i njegovo dravljanstvo, datum i mjesto roenja,6. dokazi na osnovu kojih je uvjerenje izdato,7. datum i mjesto izdavanja, peat nadlenog organa i potpis odgovorne osobe.

Ministarstvo civilnih poslove i komunikacije BiH odreuje oblik obrasca iz stava 1. lana 36. Zakona o dravljanstvu BiH.

2.1.7. Prelazne i zavrne odredbe

Sva lica koja su bila dravljani Republike Bosne i Hercegovine neposredno prije stupanja na snagu Ustava, ukljuujui i sva lica koja su bila dravljani R BiH do 6. aprila 1992. godine, su dravljani Bosne i Hercegovine, dok e se dravljanstvo lica naturalizovanih u periodu izmeu 6. aprila 1992. i stupanja na snagu Ustava odrediti u skladu sa l. 40. i 41. Zakona o dravljanstvu BiH.Sva lica koja su dravljani BiH u skladu sa ovim zakonom i koja su na dan 6. aprila 1992. godine bila nastanjena na teritoriji koja sada pripada jednom od Entiteta se smatraju dravljanstva tog Entiteta, izuzev ako nemaju stalno prebivalite u drugom Entitetu, u kojem sluaju se smatraju dravljanima toga Entiteta.Sva lica koja su dravljani BiH u skladu s ovim zakonom i koja ive u inostranstvu na dan kad ovaj zakon stupa na snagu smatraju se dravljanima entiteta u kojem su imala prebivalite ili boravite prije 6. aprila 1992. godine, ukoliko se stalno ne nastane u drugom entitetu ili izaberu dravljanstvo drugog entiteta.Sva lica koja su bila dravljani bive SFRJ i koja su se u vremenu izmedu 6. aprila 1992. goine i stupanja na snagu ovog zakona stalno nastanila na teritoriji jednog od Entiteta i koja na toj teritoriji imaju neprekidno prebivalite ili boravite u trajanju od dvije godine nakon stupanja na snagu ovog zakona, nakon podnoenja zahtjeva dobie i dravljanstvo tog Entiteta i Bosne i Hercegovine.Sva lica koja su bila dravljani bive SFRJ i koja u vremenu izmeu dana stupanja na snagu ovog zakona i 31. decembra 2000. godine se stalno nastane na teritoriji jednog od Entiteta i koja na toj teritoriji imaju neprekidno prebivalite ili boravite u trajanju od tri godine, nakon podnoenja zahtjeva dobie dravljanstvo tog Entiteta i Bosne i Hercegovine.Prebivalite djece, u smislu odredbi l. 29. i 38. stav 1. Zakona, koja su bila maloljetna i nisu imala prijavljeno prebivalite, utvruje se na osnovu prebivalita roditelja i drugim dokazima.Osnovae se Komisija u roku od dva mjeseca nakon stupanja na snagu ovog zakona koja e razmotriti status kuca naturalizovanih poslije 6. aprila 1992. godine i prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, kako je navedeno u lanu 1(7)(c) Ustava.Komisija se sastoji od devet lanova, dva Bonjaka, dva Hrvata, dva Srbina, kao i trojice predstavnika koji nisu dravljani Bosne i Hercegovine iti susjedne zemlje. Sve lanove Komisje imenuje Vijee ministra. Meunarodni predstavnici se imenuju uz konsultacije sa Ministarskim komitetom Vijea Evrope.Komisija dva puta godinje podnosi izvjetaj o svojim raspravama i odlukama Parlamentarnoj skuptini. Komisija mora dati ostavku ako joj u bilo koje vrijeme oba doma Parlamentarne skuptine izglasaju nepovjerenje.Osamnaest mjeseci nakon osnivanja Komisije Parlamentarna skuptina e razmotriti njen mandat i nadlenost.Komisija razmatra pojedinane zahtjeve za dravljanstvo po osnovu naturalizacije odobrene u periodu navedenom u lanu 40. stav 1. Zakona. U tom cilju ona razmatra podatke koje dostavi lice o kome se radi, kao i proceduralnu ispravnost.Ukoliko Komisija utvrdi da se propisi koji su bili na snazi na teritoriji Bosne i Hercegovine u vrijeme naturalizaije nisu primjenjivali i ako je jasno da je podnosilac zahtjeva bio svjestan da ne ispunjava uslove naturalizacije, on gubi dravljanstvo Bosne i Hercegovine ukoliko time ne ostaje bez dravljanstva. Ako ovakvo lice, do trenutka kada Komisija donese odluku, ispuni uslove za naturalizaciju ili olakanu naturalizaciju definisanu ovim zakonom, smatra se dravljaninom Bosne i Hercegovine u skladu s ovim zakonom.Komisija donosi odluke konsennzusom. U sluaju da se ne moe postii konsenzus, odluku donose meunarodni lanovi konsenzusom.Odluke Komisije stupa na snagu na dan kada stranka primi pismeno obavjetenje o njoj. Ako se ovo obavjetenje ne moe uruiti stranci, odluka stupa na snagu danom objavljivanja u slubenim glasilma Bosne i Hercegovine i Entiteta.Svi zakoni i propisi doneseni na osnovu njih a koji reguliu pitanja dravljanstva BiH prestaju vaiti na dan stupanja na snagu ovog zakona.Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine e donijeti ili ukladiti propise za sprovoenje ovog zakona u roku od 45 dana nakon stupanja na snagu ovog zakona. Nadleni organi Entiteta e najkasnije 45 dana nakon toga donijeti propise o dravljanstvu koji e biti usklaeni sa ovim zakonom.Postupci zapoeti prije stupanja na snagu ovog zakona bit e nastavljeni i okonani po odredbama onog zakona koji je povoljniji za stranku.Ministarstvo civilnih poslova BiH donijet e podzakonske akte utvrene odredbama l. 33a. i 33b. i podzakonske akte Zakona o dravljanstvu BiH kojim e se precizirati izdavanje garancije za sticanje dravljanstva BiH i dokazi o ispunjavanju uslova za naturalizaciju iz l. 9., 10., 11a. i 12a. Zakona o dravljanstvu BiH u roku od 60 dana od dana njegovog stupanja na snagu.[footnoteRef:42] [42: Slubeni glasnik BiH br. 4/97, 13/99, 41/02, 6/03, 14/03, 82/05, 43/09, 76/09 i 87/13]

2.1.8. Dvojno dravljanstvo u BiH

Veina od 1.3 miliona Bosanaca koji ive u inostranstvu rizikovala je gubitak bosanskog dravljanstva u 2013. godini. Ustav Bosne i Hercegovine (BiH) ograniio je mogunost posjedovanja dvojnog dravljanstva tako da je to jedino mogue sa zemljama sa kojima BiH ima potpisan[footnoteRef:43] vaei bilateralni Sporazum. Ovaj koncept se odraava i u Zakonu o dravljanstvu BiH koji pored ovog formulira i vremenski rok za potpisivanje relevantnih bilateralnih sporazuma 2013[footnoteRef:44]. [43: Ustav Bosne i Hercegovine, lan 1.7d: Dravljani Bosne i Hercegovine mogu imati dravljanstvo neke druge drave, pod uslovom da postoji bilateralni sporazum izmeu Bosne i Hercegovine i te drave kojim se to pitanje ureuje, a koji je odobrila Parlamentarna skuptine skladno lanu IV, stav 4, taka (d). Osobe s dvojnim dravljanstvom mogu glasati u Bosni i Hercegovini i u entitetima samo ako je Bosna i Hercegovina zemlja njihovog prebivanja.] [44: Prvi rok bio je 2003., ali samo jednu sedmicu prije nego je istekao, Visoki predstavnik Paddy Ashdown ga je produio do 2013. godine. ]

Izmjena spornih lanova[footnoteRef:45] Zakona o dravljanstvu zahtijevala je amandman na Ustav BiH, to je stvar koju je dio bosanske politike elite oklijevao poduzeti. Ovo oklijevanje je onemoguilo pronalaenje zajednikog rjeenja tokom proteklog perioda, a Zakon o dravljanstvu nastavlja biti nedovren. Kada se uzme u obzir da dijasporu ine neki od najobrazovanijih bosanskohercegovakih dravljana, onda je 2013. godinu u BiH mogao obiljeiti znaajan odlijev mozgova. [45: lan 1.7.d, Ustav BiH, lan 4, Zakon o dravljanstvu BiH i lan 17, Zakon o dravljanstvu BiH]

Odgovornost za pronalaenje rjeenja za problem dvojnog dravljanstva nije pripadalo niti jednom odreenom ministarstvu u okviru bosanskohercegovake Vlade. Upravo to je efikasno utjecalo na nedostatak unificirane politike o dvojnom dravljanstvu.Meutim, poetkom marta 2003. godine delegacija SSDBiH[footnoteRef:46] je predala dravnim organima BiH niz zahtjeva meu kojima je na prvom mjestu bio zahtjev za rjeavanje dvojnog dravljanstva. SSDBiH je organizovao izuzetno uspjenu peticiju koju je potpisalo preko 50 hiljada naih graana, peticija je 2004. predata tadanjem Predsjedavajuem Predsejdnitva BiH Sulejmanu Tihiu. [46: Svjetski savez dijaspore Bosne i Hercegovine]

Na sastanku G.O. SSDBIH u Velikoj Kladui odranom u maju mjescu 2011. godine na javnoj tribini posvenoj dvojnom dravljanstvu dostavljen je dopis tadanjem lanu Predsjednitva Bakiru Izetbegoviu da se hitno rijei pitanje dvojnog dravljanstva. To je Izetbegovi i uradio i nakon njegove apelacije Ustavni sud BiH je donio odluka da lan 17. i 39. Zakona o dravljanstvu BiH, koji govore o prestanku dravljanstva po sili zakona, nisu u skladu sa lanom I/7 b Ustava BiH.[footnoteRef:47] [47: Preuzeti sa: http://reprezent.ba/v3/2012/10/rijeseno-pitanje-svih-pitanja-dvojno-drzavljanstvo/ (Pristupljeno 29.04.2015. godine u 14:39)]

Ipak, ovaj problem nije u potpunosti rjeen. Profesor ustavnog prava Nedim Ademovi istakao je kako ostaju praznine u zakonu, jer trenutno nema odredbi o dvojnom dravljanstvu, a u Ustavu se to pitanje regulie. Znaaj ove odluke bio bi vei da ne znamo da Ustavni sud BiH nije nita drugo uradio nego postupao po svojim pravilnikim odredbama (lan 63. stav 5.) koje mu nalau da protivustavne odredbe stavi van pravne snage ukoliko nadleni organ ne postupi po odluci Ustavnog suda BiH i dovede u ustavni sklad sporne zakonske norme. Meutim, Ustava BiH jasno propisuje da dravljani Bosne i Hercegovine mogu imati dravljanstvo druge drave, pod uslovom da postoji bilateralni ugovor izmeu BiH i te drave kojim se to pitanje ureuje. Upravo zbog toga, jasno je da Parlamentarna skuptina BiH ima pozitivnu obavezu da Ustavnu odredbu zakonski razradi ako se ne bi ponovila greka koja je ve bila uinjena, te da se potuju ogranienja nametnuta u sudskoj odluci.[footnoteRef:48] [48: Preuzeto sa: http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/2668/bh_dijaspora_moze_odahnuti.html (Pristupljeno 29.04.2015. godine u 15:06)]

2.2. Dravljanstvo Velike Britanije

O dravljanstvu....hisorija...

2.2.1. Promjene u zakonu o dravljanstvu Velike Britanije u periodu od 2000. 2015.

Nakon duge historije formalno neograniene politike, nedavne migracije u Veliku Britaniju i politika dravljanstva objavili su rastui konzervativni trend, sa restriktivnim promjenama za gotovo svaki kriterij naturalizacije u periodu od 2000. godine do 2015. godine. Istraivanja ne tvrde da se restriktivne diskurzivne promjene nisu dogaale i ranije u Velikoj Britaniji: one su se pojavljivale nekoliko puta u poslijeratnoj britanskoj imigracijskoj politici, posebno u razdoblju nakon ne tako popularnog govora Enoch Powell-a, poznatijeg pod nazivom Rijeke krvi, odranog 1968. godine kojim je gurnuo dio zemlje u jo konzervativniju politiku.[footnoteRef:49] Takve promjene u diskursu vidljive su i u periodu od 2000.-2015. godine. Nakon nekoliko desetljea paljivo koncipiranih skripti i izbjegavanja anti-imigrantske retorike, diskurzivne promjene u periodu od 2002. 2009. godine pokazuju da sve vei broj mainstream politiara izraava zabrinutost u vezi pragova, ogranienja i nedostatka integracije. [49: Hansen, Citizenship and Immigration, 190.]

U ovom dijelu rada analizirat e se diskurs identiteta koji se oitava u: reakciji izvrnih vlasti na pritiske s vana, raspravama o ogranienjima imigracije, nametanju uslova maternjem jeziku i testovima opteg znanja o ivotu u Velikoj Britaniji. Sve od prethodno nabrojanog tano razjanjava diskurzivne promjene u zapisima i idejama o politici dravljanstva i naturalizacije (citizenship and naturalisation policy)[footnoteRef:50] V. Britanije. Zajedniki trend promjena je prepoznatljiv u cjelosti, a izgleda ovako: izvrne vlasti predstave prijedlog za promjene, prijedlog biva odbijen jer se protivi identitetu V.Britanije kao slobodne zemlje za imigracije, tada se plan odbacuje, nakon odreenog vremena prijedlog se ponovo predstavlja, i tada biva prihvaen, uz par dodatnih komentara. [50: CNP Citizenship and Naturalisation Policy]

2.2.1.1. Reakcija na pritiske s vana

Vladina agenda u V. Britaniji se mijenjala u proteklom periodu: reagovanjem na druga politika podruja i u cilju dobivanja izbornih bodova i nagrada za restriktivan stav.

Diskurs tokom rasprave u Parlamentu o tri nacionalna zakonska prijedloga u period od 2000. 2010. godine ukazuje na utjecaj vanjskih faktora na nastanak rapidnih, neplanskih reakcija na vanjske dogaaje u pogledu na politiku o dravljanstvu i naturalizaciji.Kao i u mnogim drugim politikim podrujima, tokom tog razdoblja, najee citirani egzogeni faktori su povezani s uincima radikalnog Islama. Teroristiki napad u SAD-u 11. septembra 2001. godine bio je direktan povod za donoenje dodatnih kaluzula za promjenu zakona u vezi oduzimanja dravljanstva[footnoteRef:51]. Jo je jasnije, bombardovanje Londona 7. jula 2005. godine, dovelo do kasnog uvoenja klauzula koje su uticale na oduzimanje dravljanstva, prijedlogom novog Zakona o imigraciji i azilu, a ne nacionalnosti[footnoteRef:52]. Meutim, oba ova sluaja zahvatila su samo politiku oduzimanja dravljanstva, dok je sticanje dravljanstva ostalo netaknuto. [51: UK Parliament, Parliamentary Debates (Hansard): House of Lords Official Report, 5th Ser., vol. 637, cc. 12, 440-512, 524, 530-554, 565-576, 588-636, 661-678, 844, 689-714, 727-758, 773-814, 963-977, 999-1032, 1233-1243, 1257-1305, 1322-1388 (London: HMSO, 2002).] [52: UK Parliament, Parliamentary Debates (Hansard): House of Commons Official Report on Standing Committee E, 5th Ser., vol. SCE, cc. 001-316 (London: HMSO, 2005).]

Velika Britanija je takoer u 2001. godini suoena sa rasnim neredima, koji su potaknuli raspravu o integraciji, posebno ne-bijelih manjina. To je rezultovalo pregledom Home Office-a[footnoteRef:53] i objavljivanjem izvjetaja o koheziji zajednice.[footnoteRef:54] U tom periodu, David Blunkett postao je sekretar unutranjih poslova, ulazei sa setom prijedloga o zakonodavnoj agendi[footnoteRef:55] i preporuka iz prethodnog izvjetaja, izloenih da opravdaju i podre njegove prijedloge. [53: Odjel Britanske Vlade koji se bavi unutranjim poslovima ukljuujui i zakon i red, imigraciju i emitovanje u Engleskoj i Walesu.] [54: Ted Cantle (ed.), Community Cohesion: A Report of the Independent Review Team (London: Home Office, 2001).] [55: Helen Williams, "Interview with Senior Home Office Official," Jan. 2010.]

2.2.1.2. Diskurzivne promjene

Tokom 2002. godine voena je rasprava o prijedlozima zakona o Dravljanstvu, Azilu i Imigraciji. Raspravljano je o ogranienjima imigracije, ali konana odluka bila je openito ograniena za konzervativne politiare, kakav je bio Peter Lilley, koji nisu dobili mnogo simpatija za svoje stavove.[footnoteRef:56] Tokom 2005. godine za vrijeme kampanje raene za generalne izbore u V. Britaniji, neki politiari dobili su nekoliko kazni na raun svog ponaanja izazvanog politiziranjem imigracije tokom rasprave o prijedlozima zakona o Dravljanstvu, Azilu i Imigraciji.[footnoteRef:57] Meutim, stavovi su se 2009. promjenili tokom rasprave o prijedlozima Zakona o Granicama, Dravljanstvu i Imigraciji. Premda su glavni akteri zahtjevali "ogranienu imigraciju" koritenjem slogana "firm but fair"[footnoteRef:58], rasprave u 2005., 2006. i 2009. godini su pokazale poveanu anti-imigracijsku retoriku.[footnoteRef:59] [56: UK Parliament, Parliamentary Debates (Hansard): House of Commons Official Report, 5th Ser., vol. 384, cc. 341-436 (London: HMSO, 2002), cc. 378-81.] [57: UK Parliament, Parliamentary Debates (Hansard): House of Commons Official Report on StandingCommittee E, cc. 30, 171, 297.] [58: Bikvalan prevod korektan] [59: UK Parliament, Parliamentary Debates (Hansard): House of Commons Official Report, 5th Ser., vol. 436, cc. 188-275 (London: HMSO, 2005), c. 275; UK Parliament, Parliamentary Debates (Hansard): House of Commons Official Report, 5th Ser., vol. 493, cc.169-241 (London: HMSO, 2009), c. 190, 193, 207; UK Parliament, Parliamentary Debates (Hansard): House of Lords Official Report, 5th Ser., vol. 707, cc. 11281213, WA215-216 (London: HMSO, 2009), c. 1172.]

U imigracijskoj politici razmatrani su uslovi primanja u dravljanstvo, sa zahtjevom ministara da migracije rade u korist Britanije, koji je bio tijesno isprepleten poveanim potrebnim uslovima za naturalizaciju.[footnoteRef:60] Manje su pominjani pozitivni doprinosi migranata, a na njih su postavljena vea oekivanja. Ministar rada Lord West, tokom prijedloga zakona o Granicama, Dravljanstvu i Imigraciji, istakao je sljedee: [60: UK Parliament, Parliamentary Debates (Hansard): House of Commons Official Report, c. 174; UK Parliament, Parliamentary Debates (Hansard): House of Lords Official Report, c. 1130-1131.]

elimo podrati one potencionalne dravljane sa pravim vrijednostima. Sa pravima dolaze i odgovornosti, a te odgovornosti se moraju ispotovati, kako bi se osiguralo da su koristi od brintanskog dravljanstva zasluene. Ovo je sutina Vladinog firm-but-fair sistema.[footnoteRef:61] [61: UK Parliament, Parliamentary Debates (Hansard): House of Lords Official Report, c. 1130.]

Politika sticanje dravljanstva ostaje vezana za diskurs brojeva, funkcioniui vie kao nastavak imigracijske politike, a ne kao politike u svom vlastitom pravu u Velikoj Britaniji.[footnoteRef:62] Zbog svoje kolonijalne hostorije i post-kolonijalnog uplitanja sa Commonwealth-om, V. Britanija nikada nije razvila sopstvenu politiku dravljanstva. Rsprave koje su se esto vodile u 1960-im o ogranienim rasursima, manjku prostora i brojevima ponovo su isplivale na povrinu, popraene mnogim izjavama koritenjem provjerene formule: Ja nisam rasist, ali Britanija zaista ne moe da prihvati vie ljudi. Prihvatljivo je bilo rei: Problem je u brojevima. Oito postoje neke granice. injenica, da su se isti argumenti isticali za vrijeme kada je broj nacionalnog stanovnitva bio manji za jednu treinu, potie skepticizam.[footnoteRef:63] [62: Ann Dummett, "United Kingdom," in Acquisition and Loss of Nationality: Policies and Trends in 15 European States. Volume 2: Country Analyses, ed. Rainer Baubock et al. (Amsterdam: Amsterdam University Press, 2006).] [63: Hansen, Citizenship and Immigration, 182-190, 210; Ipsos MORI, "Immigration Poll," (London: Ipsos MORI za asopis The Sun, 2007).]

Prihvatanjem dravljanstva, u prosjeku oko 150.000 ljudi tokom godina koje su vodile do 2010., promjene u brojevima odrazile su kasni uticaj politikih odluka, koji politiari vie ne mogu kontrolisati. Oko etvrtine dravljanstava je odobreno na temelju braka, a jo jedna etvrtina upisom maloljetne djece na temelju nacionalnonosti roditelja. Otprilike preostalih 50% dravljanstava dodijeljeno je na na temelju prebivalita, ukljuujui i ljude koji su imali izbjegliki status u V.Britaniji i visokokvalificirane doseljenike.[footnoteRef:64] [64: Philip Danzelman, British Citizenship Statistics: United Kingdom 2008 (Research, Development and Statistics Directorate: Home Office Statistical Bulletin, 2009), 1.]

Slobodna demokratija teko moe kontrolisati dodjlejivanje dravljanstva na osnovu braka. Iako je V. Britanija zaotrila zahtjeve za jezik i integraciju suprunika, ona ne moe sprijeiti britanske graane da se vjenavaju sa ne-Britanacem. Ovo je zakljuak sa najmanj etiri konvencije: Svako ima pravo sklapanja braka s onim koga su odabrali, a dodjeljivanje dravljanstva za stranog suprunika je olakano brakom.[footnoteRef:65] Nedavno nepotivanje meunarodnih ugovora u korist domae politike, otkriva prioritete domae politike zabrinutosti o meunarodnim obavezama. V. Britanija takoer nema mnogo snage da ogranii naturalizaciju i registracije maloljetnika, a prisiljena je i da registraciju proiri jednakou spolova, budui da je ona bilo ograniena samo na osnovu majine nacionalnosti.[footnoteRef:66] [65: Council of Europe, European Convention on Nationality, 1997; United Nations, The Universal Declaration of Human Rights, 1948; United Nations, Convention on the Reduction of Statelessness, 1961; United Nations, International Covenant on Civil and Political Rights, 1966.] [66: Za pregled promjena tokom tematskog perioda, pogledati Dummett, "United Kingdom," and Hansen, Citizenship and Immigration.]

Vrhunac u zahtjevima za azil, V. Britanija je doivjela u 2002. godini, kada je najvei broj aplikanata i ljudi kojima je dodjeljen status izbjeglice bio iz Iraka, Zimbabvea, Somalije i Afganistana.[footnoteRef:67] Pet godina kasnije, ti isti ljudi su ispunili uslove o prebivalitu i stekli pravo da apliciraju za dravljanstvo, to je veliki broj njih to i uinio, stvarajui paniku o broju ljudi koji stiu dravljanstva, premda V. Britanija moe oekivati da se ovaj broj smanji u nadolazeim godinama kao odraz smanjenja izbjeglica nakon 2002. godine. [67: David Matz, Rachel Hill, and Tina Heath, "Asylum Statistics: United Kingdom 2000," Home Office Statistical Bulletin 17, 1 (2001): 23-24.]

Slika 1. Promjene u idejama i stavovima u periodu od 1992-2008.(Izvor: Williams, H.: "Crossing the Divide: Building and Breaking Down Borders through Discourse on Citizenship and Naturalisation Policy in Germany and the UK, 2000-2010", Eurostudia, vol. 7, n 1-2, 2011, p. 87-103.)

U proteklom periodu, primjena minimalnih standarda za poznavanje jezika, kao neophodan kriterij politike dravljanstva i naturalizacije, doivjela je promjene kako u idejama tako i skriptama o dobrom ponaanju, to je prikazano u sljedeim navodima. Kad je vlada uvela jezine zahtjeve u Zakon o dravljanstvu (1981) za aplikacije o naturalizaciji na temelju mjesta prebivaljita, mnoge organizacije i parlamentarci su izrazili zabrinutost zbog potencijalno diskri