Univerzitet u Zenici

Pedagoki fakultet u Zenici

Odsjek za bosanski, hrvatski, srpski jezik i knjievnost

TEMA: Interpretacija romana Majstor i Margarita, autora Mihaila BulgakovaStudenti: Iris Krasni, Vernes Subai Mentor: doc. dr. Muris Bajramovi1. UVOD

Majstor i Margarita je posljednje djelo Mihaila Bulgakova i jedno od najpoznatijih knjievnih ostvarenja 20. vijeka . Rad na ovom romanu trajao je od 1928. do pieve smrti. Sauvano je osam verzija, a konani naslov mu je dat 1938. Roman je prvi put objavljen u SSSR-u 1966. godine. Prvo izdanje romana je bilo nepotpuno i cenzurisano, a prva potpuna verzija je objavljena u Frankfurtu 1969, a u SSSR 1973. Rukopis se najprije zvao ''Konzultant s kopitom'', zatim su u opticaju bili i naslovi ''Evanelje po Wolandu'', odnosno ''Evanelje po vragu'', no roman je naposljetku ipak dobio ime ''Majstor i Margarita''. Djelo sadri autobiografske elemente. U ovom djelu izraene su glavne Bulkakovljeve misli, ideje i otkria. Majstor i Margarita predstavlja novinu u knjievnosti tog doba po kompoziciji i krugu pitanja koja se postavljaju i na koje pokuava odgovoriti Bulgakov.

2. UTJECAJ NA DJELO

Na problem dobra i zla, to za moto svog romana autor uzima Gotheovog Fausta, na pitanje o istini, savjesti, slobodi izbora, ovjekovom poslanju, oduvijek su pokuavali odgovoriti genijalni umovi ovjeanstva. Na ta i mnoga druga, a i svakodnevna ivotna pitanja, odgovore trai i Bulgakov u svome djelu.Kao podloga pri stvaranju djela Majstor i Margarita Bulgakovu su posluila slijedea djela:

Novi zavjet

Farer: Hristov ivot

David traus: Kritika Hristovog ivota

Anatolij Frans: Judejski prokurator

Andrej Orlov: Istorija odnosa ovjeka i avola

Gogolj: Mrtve due

Pukin: Kapetanova ki

Gete: Faust

Dante Aligijeri: Boanstvena komedija3. TEMATSKI SADRAJ

Djelo predstavlja roman paradigme, jer je izgraen od vie slojeva. Moe se tumaiti kao psiholoki, socioloki, fantastini, satirini i ljubavni roman, ali i roman-parabola. Roman tematizira uglavnom sudbinu ovjeka u totalitarnim reimima. Osnovna mu je tema pitanje slobode, prije svega stvaralake, jer je u totalitarnom reimu umjetnost u slubi politike propagande i pogubno je za slobodnu stvaralaku linost odstupanje od ideolokih koncepcija vladajueg reima.

4. STRUKTURA DJELA

Struktura ovog Bulgakovljevog ostvarenja moe se okarakterizirati kao roman u romanu, koji ine trideset dva poglavlja i epilog. Kompozicija romana zasniva se na paralelizmu dvaju osnovnih fabularnih linija. Jedna fabularna linija prati i opisuje dogaaje u Judeji 30-ih godina nove ere, a druga prati dogaaje u Moskvi 30-ih godina 20. vijeka. Po vremenu i mjesu zbivanja koja opisuju uvjetno ih moemo nazvati moskovskim i jeralaimskim, to se jasno oitava u djelu. Oba ova siea istovremeno meu sobom stvaraju organsko jedinstvo i tek je u njihovoj sintezi sadrana duboka idejno-filozofska osnova djela.

Vrijeme s poetka kranske ere, tanije biblijski segment u kome se opisuje suenje Boijem poslaniku Isusu Hristu ( Isau, a.s.) i njegovo pogubljenje, estetski preoblikovan u apokrifnu varijantu Evanelja ( Indil), zasnovano na mnogim historijskim izvorima, Bulgakov postavlja kao idejni obrazac prema kojem osmiljava, uporeuje, provjerava i potvruje svoje vienje vjene borbe i proimanja dobra i zla. Tematsku osnovu oba siea, jeralaimskog i moskovskog, prije svega ini pitanje odnosa vlasti prema slobodnom umu u slobodi uope, pjesnitvu, filozofiji i istini , u kontekstu svjetske historije, od poetka kranske ere do vremena kada je sam autor ivio i stvarao i okolnosti koje su vladale u to doba.

Roman Majstro i Margarita teko je kalsificirati jer je on istovremeno i parabola, i satira, i roman ideje i roman tajne, i roman moderne fantastikei roman demonizma (satanizma).

Majsto i Margatira je djelo koje ima strukturu cirkusa, lebdi na samoj granici opsenarstva, haljkavosti, reporterskog senzacionalizma, nemotivisane bizarnosti, naduvanog banaliteta i jeftine melodramatinosti. Ono spada u fantastinu knjievnost , kao i Borhesove prie, nalazi se, kao i one , u samom vrhu knjievnosti. Razdvaja ga od njih beskonanost koja se u najblaoj , najpovoljnijoj po Bulgakova formi moe ovako objasniti : Borhesovo djelo spada u apolonijsku vrstu umjetnosti , poiva na semantikom zadovoljstvu koje proizilazi iz apolonijske igre ovladavanja svijetom mou kategorija i smjetaja svijeta u razumljivo (svakako, ono to radi na umjetniki nain, usisava nas kroz vijuge svoga uma kao to bi nas kakav kosmiki pu usisao), a Bulgakovljevo u dionizijsku, poiva na estetskom zadovoljstvu koje se raa dionizijske senzualizacije i uranjanja u kosmos. Majstor i Margarita predstavlja kombinaciju svih Bulgakovljevih tema i stilova. Zastupljena su sva Bulgakovljeva uobiajena interesovanja i teme: dobra hrana i pie, rue, Faust, stambeni problem, pozorini svijet, novac, birokrate, ljekari i bolnice, snovi i halucinacije, nasilje, istanani razgovori o vlasti, priroda istorije, umjetnik u sukobu sa drutvom i djela boanske pravinosti.

Majstor i Margarita" ima sloenu strukturu, koju ine tri toka, svaki sa svojim stilom. U satirinim scenama iz moskovskog knjievnog i pozorinog ivota vide se tragovi stila Bulgakovljeve komine novele, veoma bliske Pozorinom romanu. Ovdje se autor koristi administrativnim klieima, nenormativnim kolokvijalnim izrazima i detaljnim fizikim opisom linosti. Pria o Pontiju Pilatu je ispriana drukijim stilom, retoriki izbalansirano pripovjedanje i skriveno prisustvo naratora. Poglavlja i opisi isto fantastinih zbivanja imaju kinematografski stil sa naglaenom vizualizacijom. Ova tri toka na prvi pogled djeluju razliito, ali podrobnije istpitivanje otkriva neprestano uzajamno proimanje tema i motiva.

Narator (ili vie njih, u zavisnosti od izabrane take gledita) jeste, po miljenju Elindea Profera, glumac koji jednako skida i navlai ironinu masku. Katkad je lirski raspoloen, povremeno pati od izrazitog pomanjkanja informacija, a katkad je i u ulozi uslunog protagoniste koji odgovara na vlastita retorska pitanja. U odjeljcima o Pilatu, meutim, narator potpuno nestaje, ostavljajui itaoca da sam izvede zakljuak o isprianom.

Najbolji nain da se otkrije s kojim je ciljem Bulgakov pisao svoje djelo jeste da se dublje proanalizira prvo poglavlje, kojem je i inae bila posveena velika panja poev od prvih skica do posljednje redakcije romana. Za Bulgakova - dramskog pisca prvo poglavlje je slino prvom inu i u njemu se simultano mora predstaviti vie linija.

U prvom poglavlju se otkriva mnogo ta od onoga to je znaajno za kasniji razvoj fabule. Rasprava o teologiji, koja na prvi pogled treba da poslui kao pretekst za Volandovo podsmijavanje ateizmu dvojice pisaca, u stvari sadre niz kljueva za razumijevanje autorovih namjera u pripovedanju prie iz Novog zaveta.

Tokom rasprave Voland pominje Kantovo ime (ime se otvara sistem aluzija na osamnaesti vijek i period romantizma) i Berlioz zapaa da u oblasti racionalnog nema dokaza za postojanje Boga. Kantov esti dokaz, koji se tom prilikom navodi, u najmanju ruku treba da ubjedi i avola, i Moskovljane tridesetih godina da je Bog postuliran moralnom voljom.

Kada Voland kae Berliozu da ovek nije u stanju da upravlja sobom jer bi u tom sluaju mogao da planira svoju budunost i da ak ne moe predvidjeti ta e mu se sutra dogoditi, on izlae veoma nepovoljnu koncepciju za one koji veruju da se svijet moe racionalno organizovati - recimo, petogodinjim planovima. Ta koncepcija je sudbina.

Anticipirajui razgovor izmeu Jeue i Pilata o tome ko stvarno moe da odlui o sudbini drugog oveka, Voland s predumiljajem zavodi uznemirujuim idejama oveka, koji smatra da on odluuje: Zamislite da, na primjer, ponete da upravljate, odluujete o drugima i o sebi, jednom rijeju - da ste u svom elementu, i odjednom vam otkriju...hm...hm...da bolujete od raka na pluima...".

Ovaj uznemiravajui susret je proet elementima iz Geteovog Fausta". Umjesto Auerbahovog podruma pred nama je kiosk s pivom, a umjesto ponude izbora vina, kako to ini Mefistofeles, Voland svojim novim poznanicima predlae razne vrste cigareta. Da je Berlioz bio manje zbunjen, on bi bez sumnje poeo da se prisjea ko je taj stranac; dovoljno je u ovom smislu bilo baciti pogled na kutiju cigareta sa dijamantom u obliku trougla (prevrnuti trougao je znak avola - anti -Trojice") ili se zapitati zbog ega njegov tap ima drku u obliku pudlice. Poput Mefistofelesa, Voland je putujui naunik, ali za razliku od Geteovog lika on ostaje dostojanstvena figura, ak i kada se podsmijava ogranienim predstavama svojih sagovornika.

Volandove zagonetne primjedbe u prvom poglavlju stiu pravi smisao tek poto se proita itav roman. Bezdomni postavlja uvrjedljivo pitanje da li je putnik boravio u duevnoj bolnici, na ta Voland odgovara da je bio, ali je profesora zaboravio da pita za izofreniju, pa e o njoj sam Ivan morati da se raspita. Ivan, koji i ne sluti da e se uskoro nai na klinici profesora Stravinskog sa dijagnozom izofrenije, nije u stanju da shvati ovaj odgovor.

Prvo poglavlje prie o Pilatu pripovijeda svjedok Voland; drugo poglavlje saoptava san Ivana, linosti koja u cjelini pripada moskovskom toku; samo dva posljednja poglavlja su predstavljena neposredno, kao Majstorov roman. Ovaj nain izlaganja istie postupak kojim je Pilat povezan sa svim glavnim protagonistima. Berlioz je izdava originalne poeme Bezdomnog o Pilatu; Voland je prisustvovao razgovoru izmeu Pilata i Jeue; Margarita ita odlomak iz Majstorovog romana u prvom poglavlju u kome se pojavljuje; Latunski pie negativnu recenziju na objavljeni odlomak romana; Majstorov tobonji prijatelj i susjed pie dostavu poto je proitao ovu recenziju i Majstor biva uhapen zbog onoga to je napisao, ba kao to je i Jeua osuen zbog onoga to je rekao: mo rijei je primjerna. Pred kraj romana Voland napominje da su i Jeua, i Pilat proitali roman i time je krug zatvoren. U epilogu, koji opisuje sudbinu veeg broja linosti, Ivan sanja Pilata, Jeuu, Majstora i Margaritu.

Veze izmeu Pilatovih poglavlja i ostatka romana su raznovrsne. Teme, reenice i motivi se prepliu. Rue, crvena, crna i uta boja (poznate kao boje avola kod Dantea), reenica O bogovi! bogovi!" (koja potie iz Aide") - sve ovo sugerie paralele izmeu ljudi i dogaaja u prostoru i vremenu.

Jeua je imao samo dva prijatelja u Pilatovim poglavljima - Matveja i Judu. Jedan je izdajnik, a drugi dobronamjerni, ali smueni ovjek, koji ne razumije izabranog vou i, kako primjeuje Jeua, loe zapisuje njegove rijei. to je najvanije, Matvej je fanatik, koji, kako mu Pilat veli, ne shvata duh Jeuinog uenja. Matvej ne vjeruje u dobrotu, on je spreman da ubije kako bi osvetio Jeuinu smrt. U moskovskom toku imamo Majstora, koji se znatno razlikuje od Jeue, ali je u istovjetnom odnosu prema dvojici prijatelja - Alojziju Mogariu i Ivanu. Kao Juda, Alojzij izdaje svog prijatelja - zbog stana umjesto srebrnjaka. Ivan, pak, umjesto da nastavi djelo koje mu je Majstor zavjetovao, to jest roman o Pilatu, postaje profesor u institutu. tavie, Bezdomni se odrekao vjere u Majstora i zbivanja koja su s njim bila povezana: Ivanu Nikolajeviu je sve poznato, on sve zna i shvata. On zna da je u mladosti bio rtva zloinakih hipnotizera, da se poslije toga lijeio i izlijeio. Ali on zna i to da postoji neto to je izvan njegove kontrole."Bezdomni je stoga takoe uenik, koji nita nije nauio od svog uitelja. Uprkos onome to mu se svake godine dogaa u vrijeme proljetnog utapa, Ivan, sada profesor Ponirev, moe da vidi samo likove iz Majstorovog romana u morfinistikom snu, snu u kome se Pilat, poput mnogih Bulgakovljevih junaka, tei upornim tvrenjem da osnovnog ina nasilja - pogubljenja - nije bilo nikada.Majstorov odnos prema Ivanu nije ista parodija kao u sluaju Jeue i Matveja, ali je zacijelo svjesna paralela. Ipak, Ivan nije Matvej, a Majstor nije Jeua. Za razliku od Jeue, Majstor je izgubio vjeru u sebe i u druge ljude. Umjesto da poput Jeue nastavi da govori "istinu u trenutku suoavanja sa opasnou Majstor spaljuje roman. Jeua ostaje dosljedan sebi i prihvata sudbinu, dok se Majstor predaje. Jeua nije herojska linost u uobiajenom smislu rijei - on ne moe da podnese bol koji mu centurion Mark-Smrt pacovima zadaje - ali se ni na koji nain ne odrie nijednog svog uvjerenja.

Roman o Pilatu i Moskvi se proima na vie naina, izmeu ostalog uz pomo aluzija i podteksta. Pomak je jedan od najomiljenijih Bulgakovljevih postupaka. U romanu o Pilatu postoji vana scena sasluanja, koja je izostala u moskovskom toku, gdje bi se mogla oekivati. Mo rimskog tiranina se osea u svakoj Pilatovoj odluci, ali se na ruskog tiranina ne aludira nijednom. Sve to se moe misliti o tipinom sovjetskom ivotu tridesetih godina pod Staljinom jasno je pokazano u poglavljima o Pilatu. Odista, dublja analiza otkriva da ivot u Jeralaimu sadri niz elemenata, koji su slini stvarnoj (nasuprot imaginarnoj) Moskvi tog razdoblja. Iako postoji mnogo oiglednih paralela izmeu dva grada, neke od njih se bolje sagledavaju kao paralele izmeu Kijeva i Jerusalima.

5. LIKOVI

Kao to u romanu postoje dva fubalarna toka tako se u svakome od njih pojavljuju zasebni likovi. Likove moemo klasificirati na sljedei nain:

Likovi fabularnog toka u Moskvi:

Ivan Nikolajevi Ponirjov, alijas Bezdomni,

Mihail Aleksandrovi Berlioz, predsednik moskovskog knjievnog udruenja,

eldibin, zamenik Berlioza,

Stepan Bogdanovi, Lihodejev, Stjopa, direktor pozorita Varijete,

Grigorije Danilovi Rimski, finansijski direktor Varijetea,

Ivan Savelji Varenuh, administrator Varijeta,

or Bengalski, konferansije,

Aleksandar Nikolejavi Stravinski, psihijatar,

Majstor,

Margarita Nikolajevna,

Nataa, njena pomonica,

Likovi demoni:

Voland, satana,

Korovjov/Fagot,

Azazelo,

Behemot, maak,

Hela, Volandova slukinjaLikovi romana u romanu Poncije Pilat

Pontije Pilat, prokurator Judeje

Jeua Ha-Nocri, iz Gamale,

Dismas, razbojnik

Hestas, razbojnik,

Var-Avan, razbojnik,

Josif Kaifa, prvosvetenik judejski, predsednik Sinedriona,

Levi Matej,

Afranije, naelnik tajne slube u Judeji,

Juda iz Kiriata.6. VRIJEME I PROSTOR

Pria Majstora i Margarite mijea tri vremena i prostora. Jedan je, kako ve reeno, prostor Moskve Bulgakovljeva doba, u kome vlada birokracija, prikazana kroz MASSOLIT, udruenje pisaca te Varijete, pozorte. Pozorie je odabrano kao najpogodnije mjesto za razotkrivanje masovne psihologije i duhovne pustoi. Moskvom se mota i Wolandova druina, a u istom vremenu pojavljuju se i Majstor, u tom trenutku stanovnik ludnice te njegova ljubavnica Margarita. Drugi prostor i vrijeme pripadaju Majstorovom romanu, tj. Ponciju Pilatu, prokuratoru Judeje kojeg mui migrena i Jeui, zarobljeniku to Pilatu samo stvara dodatni problem kojeg mora rijeiti. Trei povezuje oba spomenuta konteksta preko lika Margarite, koja sudjeluje u sveanostima Valpurgine noi, a Valpurgina se no, u bizarnom prostorno-vremenskom vrtlogu dogaa istovremeno kad i Veliki petak, gdje Pilat zakljuuje Jeuinu sudbinu. 7. NAINI BULGAKOVLJEVOG PRIPOVIJEDANJA

Pripovjedaki manir kojim se slui Bulgakov gradei dva siea toliko se razlikuje da oni zaista djeluju tako kao da su ih pisala dva razliita autora. Moskovski je sie, naime, pun satirine hiporbelizacije i vedre, a istovremeno gorke ironije, gdje se Bulgakov esto oslanja na Gogolja, o kome sam u pismima govori kao o svom uitelju i uzoru. U stvaranju grotesknih scena Bulgakov se, slikajui postupke svojih likova i njehove psiholoke reakcije, slui i filmskom tehnikom stop kadra, ime postie izvanredan umjetniki efekt.

Autorski govor, kao i jezik likova, obojen je veoma raznovrsnim stilskim sredstvima. Intonacije se naglo smjenjuju, ak se u okvirima iste situacije ili epizode preklapaju i prepliu tragizam i kominost, lirika i banalnost, farsa i uas. Govor pripovjedaa i likova, izuzev Majstora i Volanda, obiluje argonskim izrazima, birokratskim frazama, novinskim konstrukcijama, pa i vulgarizmima, bilo otvorenim, ili opisno oznaenim kao izrazi neprikladni za tampu. Pored toga, pripovjedanje je puno dvosmislenosti, nedoreenosti, fantastike, subjektivnosti i nagaanja, sa mnotvom oitih proturjenosti, pri emu autor, nazivajui ga nerjetko najistinitijim, aktualizira njegovo suprotno znaenje i naglaenom ironijom stvara komian efekat.

Jerualaimski sie, za razliku od moskovskog, djelluje izrazito uvjerljivo, nedvosmisleno, pisan je poput historijskog dokumenta, sa estetskim i dramskim nabojem koji je u pojedinim djelovima blizak antikoj poetici, npr. dijalog izmeu Pilata i Kaife. U pripovjedanje o tim dogaajima autor ne unosi nikakve elemente fantastike, nikakvo prisustvo neiste sile ili mistike.u opisu zbivanja nema ni traga groteske, komizma, satire ili farse. Postupcima i govoru likova nema niega vulgarnog, nikave familijarnosti. Likovi se ponaaju u skladu sa znaajem zbivanja koja imaju razmjere planetarne tragedije.

I pored toga to se po nainu pripovjedanja dijametralno razlikuju, ta dva siea na idejnom planu ine organsko jedinstvo. Obje ove siejne linije spajaju se na kraju romana u jednoj prostornoj i vremenskoj dimenziji.

8. FUNKCIJA DEMONA U ROMANU MAJSTOR I MARGARITA

Viestruku umjetniku funkciju u moskovskom sieu ima njegova fantastina komponenta. Glavni lik u toj komponenti, Voland, u djelu je olienje Satane i pojavljuje se kao svjedok jeralaimskih zbivanja. To je jedan od elemenata kojim autor pojaava uvjerljivost pripovjedanja u jeralaimskom sieu. Bulgakovljevi vragovi ne mogu se nikako tumaiti naprosto kao simbolini mitoloki likovi koji se lako razlikuju od stvarnih ljudi zbog toga to su naprosto nosioci nekih ideja: ideje zla, dobra, pravde i sl. Bulgakovljevi su vragovi ocrtani na isti nain na koji i ljudi: oni posjeduju vlastite karakterne osobine, djeluju u skladu s psihikim zakonitostima, ponaaju se u svemu ba kao i ljudi, pa ak i njihova mo, dodue vea od ljudske, ali nije nipoto bezgranina. (Milivoj Solar) Prema tradicionalnom shvatanju, avo je lukavi prevarant koji u ovjeku izaziva niske strasti i ometa ga u duhvnom uzdizanju. To je duh zla, provokato, skeptik i cinik koji kua i sablanjava ljude, navodi ih da ini zlo i uzima im due, dounik i klevetnik pred Viim sudom. U Bilbiji avo je suprotnost Bogu, ali nije na jednakoj osnovi kao boanstvo ili antiboanstvo zla, ve prognanik iz raja, pali aneo, pobunjenik protiv Boijeg carstva. Mo mu je data od Boga, ali je usmjerena protiv Njega. U Novom zavjetu (Evanelje po Luki), kuajui Isusa, predstavlja e kao gospodar kome su na upravljanje predana sva carstva i slava ovoga svijeta. Ta ista svojstva data su mu i u Bulgakovljevom romanu. S prvom pojavom Volanda zapoinje moskovska avolijada. On se u jeralaimskim zbivanjima ne pojavljuje izravno. On je tamo, kako i sam kae, bio inkognito. U moskovskom sieu on je svjedok jeralaimskih zbivanja, ali mu to nije jedina uloga. Bulgakov ga karakterizira kao dio sile koja vjeno eli zlo i koja vjeno ini dobro. Idejnu koncepciju jedinstvo suprotnosti odraava i njegov fiziki izgled, prije svega oi. Lijevo oko je prazno i crno, ali se ta stalna karakteristika pri Volandovom susretu sa razliitim likovima razliito dopunjava. Desno oko, osim to je drugaije od lijevog, ni samo mu inje uvijek jednako.

Fraza: avo zna zato, koja se u romanu esto ponavlja, autorov je postupak kojim slika oi kao ogledalo due, ta je primjena pjesnike metafore veoma sloena. U tradionalnom shvatanju, avo nema duu, on je gospodar tame, olienje zla i zato je lijevo oko crno i prazno. U njemu je odraz iskonskog haosa, beskrajne hrane i vjene praznine. U desnom oku ogleda se suprotnost koju Voland istovremeno nosi u sebi. Karakteri i sudbine likova, njihove unutarnje suprotnosti takoer se ogledaju u volandovim oima. On se u Moskvi takoer pojavljuje inkognito. U prvom susretu s predstvanicima knjievne sredine tog doba, pjesnikom Ivanom Bezdomnim i predsjednikom Massolita Mihailom Berliozom, izgled njegovih oiju: ...lijevo, zeleno, posve luako, a desno-prazno, crno i mrtvo nagovjetava slijed zbivanja u romanu, Ivanovo ludilo i Berliozovu smrt. I Berlioz i Bezdomni priznaju mu kako ne vjeruju u Boga i postojanje Hrista, kao i veina stanovnitva, to je Volandu veoma vano svjedoenje. On sam namee odgovor na provokaciju: Ako Bog ne postoji, pitanje je, ko upravlja ljudskim ivotima i openito cijelim poretkom na zemlji? Berliozova smrt pod tokovima tramvaja treba da poslui kao potvrda da je, ustvari, Voland apsolutni gospodar u kosmikom poretku.

9. NASLOVNI JUNACI ( MAJSTOR I MARGARITA )

Junak po kome je nazvan roman pojavljuje se tek negdje u sredini prvog dijela knjige i njegova pojava je iznenadna i neobina: u bolnikom kaputu i preplaeno se osvrui, on zaviruje u sobu Ivana Nikolajevia s balkona, koji oiviava fasadu klinike Stravinskog. U opisu spoljanjosti junaka najednom promie neto poznato: obrijan, tamne kose, iljata nosa, uznemirena pogleda i sa pramenom kose koja mu je padala niz elo, ovjek je mogao imati otprilike trideset osam godina. To lii na pokuaj skrivenog autoportreta - sasvim drugo i istovremeno veoma poznato lice. Isto se moe rei i o itavom Majstorovom ivotu, o prevrtljivosti njegove sudbine: u svemu tome je mnogo linog, preivljenog, biografskog, ali preobraenog umjetnou i uzdignutog, kako se nekad govorilo, na razinu remek-djela". U Majstorovoj figuri ima manje ivog, tjelesnog, manje realnih detalja nego to smo navikli da sreemo kod Bulgakova. Okruen realnom svakodnevicom, Majstor je istovremeno uznesen nad njom. Ali izvesna uslovnost i eterinost junaka kompenzuju se vanou dva motiva i dvije teme, koje pothranjuju taj lik: stvaralatva i ljubavi. Bulgakov je svoj roman s velikim brojem lica i sa vie slojeva pripovedanja nazvao po imenima Majstora i njegove dragane. I to nije prosto naziv, ve i neka vrsta posvete, to nije samo tribut fabularnoj ulozi dva junaka, nego i izraz duevne strane autorovog ivota.

Za ovjeka sa strane Majstor mora da djeluje kao ovjek koji nije od ovog svijeta". On je sav u vlasti mate, koja je kadra da iz nemilih milenijuma dozove sijenke Jeue i Pontija Pilata. Rad i stvaralatvo su strast koja ga obuzima u cjelosti.

Majstor se uporno odrie asti da se nazove profesionalnim piscem. Ali to nije iz skromnosti, ve iz ponosa. Ono zbog ega pie za njega nije beletristika, sredstvo za zaradu ili stvaranje djela koje bi koristilo", ve neka vrsta dobrovoljno preuzetog zavjeta. Sumnjiavo i maltene neprijateljski odnosi se on prema spisateljskoj korporaciji, prema profesionalnoj knjievnoj sredini. Iako ne zna pjesme Ivana Nikolajevia, on je zbog neeg unaprijed ubijeen da su one strano loe (jezive" - neoekivano se slae Ivan) i preklinje ga da se okane pisanja. On se gotovo vrijea kad pripovjeda prepoznaje u njemu brata po peru.Majstor je za Bulgakova vie nego pisac. Ta rije je iroka, u njoj odjekuju razliite smisaone nijanse. Ona pretpostavlja potovanje prema primjernoj vjetini, prema potpunom vladanju zanatom. Ali ne samo to. U njoj postoji i nijansa posveenosti, sluenja nekom uzvienom duhovnom zadatku, koji je sasvim stran ispraznom ivotu pokraj umjetnosti, koji vode pisci za stolovima Gribojedova" ili u hodnicima MASSOLIT-a. U izvjesnom smislu i Jeua bi se mogao nazvati majstor.

Neki detalji Majstorove spoljanjosti - njegova crna umaena kapa sa utim slovom M" koje je izvezla Margarita, simbolika nijemih pokreta i okolnosti da krije ime - navodi na jo jedan, za itaoca neoekivani daleki historijski odjek u rei majstor". Majstor" je rije, koja se upotrebljavala u krugu slobodnih zidara", masona s poetka prolog vijeka. Meu dokumentima Batenjkova, prvi put objavljenim 1933. godine, Bulgakov je mogao da proita njegovu Biljeku o masonstvu", u kojoj je, izmeu ostalog, stajalo: Masoni uvaju predanje o tome kako su u pradavnim vremenima zlikovci ubili savrenog majstora i nadaju se da e nastati vrijeme kad e se pojaviti majstor koji je ne samo umom nego i itavim svojim biem proao kroz smrt.

Ako paljivije razmotrimo Majstora, nai emo u njemu crte, koje ga zbliavaju s Jeuom: vijernost ubjeenjima, nesposobnost, ak uprkos prikrivenoj bojaljivosti i strahu, da se ne govori istina, unutranju nezavisnost, koja toliko kodi njegovoj linoj dobrobiti. Poput skitnice iz Galileje, Majstor je osjetljiv na ljudsku patnju i bol.Bilo bi pretjerano ako bismo Majstora smatrali Jeuinim slijepim sljedbenikom. U jednom, veoma znaajnom momentu, oni se apsolutno razilaze. Bulgakovljev junak nije pristalica ideje opratanja, njemu je teko da povjeruje kako su svi ljudi dobri i kako treba zaboravljati uvrede. Po svoj prilici je zbog toga on, koji nam je ispriao o beskrajnoj Jeuinoj dobroti, naao pokrovitelja i zastupnika u svemonom avolu - Volandu.ena koja je postala Majstorova tajna ena" pojavila se u njegovom ivotu u pravi as, ona je spremna da napusti sve, kao to je svojevremeno poreznik bacio svoje novce u prainu i kao to je ona sama bacila cvee u jarak kako bi pola za Majstorom i, ako treba, stradala zajedno s njim. Njena vjera u roman o Pontiju Pilatu je pravi podvig vjernosti. Ona je njegov jedini italac, njegov suosjeajni kritiar, njegov zatitnik i nasljednica, i dok je ona s Majstorom, on nije uniten, on radi, on e napisati veliku knjigu!Margarita ne moe da spasi Majstora od neprilika koje mu prijete. Dok ima snage, ona pokuava da se bori s njegovom stranom i nerazumljivom boleu, koja truje itav njihov ivot. Kakva je to bolest? Odakle je dola? Majstor je naziva strahom... Majstora more mrane slutnje. U mrane jesenje veeri pohodi i gui ga tuga. U jednom takvom trenutku on baca u vatru rukopis svog romana. I samo jo Margarita moe da mu olaka napade kobne bolesti, samo je ona u stanju da odrava u njemu volju za ivotom i da ne dopusti da se nejaki plamiak nade ugasi. I ona izvlai iz pei ostatke ugljenisanog rukopisa kako bi sauvala ivot najboljem dijelu Majstorove due - njegovom romanu.

S Majstorovom boleu teko se boriti, zato to ona ne spada u individualna duevna oboljenja. Taj strah su izazivali sumnjiavost, nepovjerenje i iekivanja da neko iznenada nou zakuca na vrata. Bila su to obiljeja vremena, koja sad pripisujemo atmosferi naruavanja zakonitosti krajem tridesetih godina.Ali, moda je Majstor jednostavno kukavica i zasluuje istu kaznu, kojom je u romanu zbog kukaviluka kanjen Poncije Pilat? Ma koliko na prvi pogled djelovali kao srodni pojmovi, kukaviluk i strah nisu isto. Majstor nije kukavica. Strah moe da ga dovede do ludila, ali ga nee gurnuti na put malodunog nepotenja. Jer kukaviluk je strah umnoen podlou, pokuaj da se mir i dobrobit sauvaju po svaku cijenu, makar i kompromisom sa savjeu.

Majstor nikada nee zaboraviti na svoju savjest i ast. Pa ipak, strah razorno djeluje na ljudsku duu, naroito na duu umjetnika. Margarita se opire toj skamenjenosti due, ne eli da se pomiri s propau Majstora. Strah, koji podstie pokornost i nemo, ona pokuava da rasturi i pobjedi svojom hrabrou i vijernou. Na sav glas kune ona svoju sudbinu: Zbog ega to? Zbog ega? Ali, ja u te spasti, ja u te spasti".

I da ta molba ne, bi bila uzaludna, da bi se to obeanje ispunilo, autor u svojoj knjizi, kao u bajkovitoj predstavi, iskorauje preko izvjesnog praga, mijenja dekor i zavrava se tuna java da bi poeo volebni san Margarite - njena matarija, elja, nada, koje je umjetnik pretoio u fantastinu realnost.

10. IDEJA VODILJA

U drugom delu romana postepeno se formulie apstraktno pravina, uslovna ideja odluivanja o sudbinama, koje se moe nazvati projekcijom linosti i njihovih djela u beskonanost. Negdje u apstraktnoj beskonanosti najzad se sastaju, poput dvaju paralela to vjeno tee jedna prema drugoj, Pilat i Jeua. Kao Jeuin vjeni saputnik odlazi u beskonanost - fanatizam, koji je ponikao iz hrianstva, ali mu je iz osnova suprotan. Zauvjek se spajaju tamo, u beskonanosti, Majstor i Margarita. Ali ta moe u toj beskonanosti da dobije Majstor, osim Margaritine ljubavi koja mu ve pripada? Bulgakov nudi Majstoru uivanje u stvaralatvu. I mir, pri emu se ispostavlja da to nije najvia nagrada u beskonanosti romana.

Majstorova tragedija je tragedija nepriznavanja. U romanu Majstor i Margarita" samo tri lica su ocijenila i razumjela ono to je on stvorio: najprije - Margarita, potom - fantastini Voland, zatim - Jeua koji za Majstora ostaje nevidljiv. U zavrnom rjeenju romana Majstor i Margarita" ima mnogo nijansi, finesa, asocijacija, ali se sve one kao u ii slau u jednom: to rjeenje je prirodno, harmonino, jedino i neizbjeno. Majstor dobija upravo ono to je nesvjesno elio. I Voland ga u konanom tekstu romana ne zbunjuje razgovorom o nepotpunosti nagrade. O tome znaju Voland, Jeua i Levij Matvej, ali Majstor i Margarita o tome ne znaju nita. Oni svoju nagradu dobijaju u cjelosti.11. IVOT I UMJETNOST

Oigledno je da je itava Bulgakovljeva koncepcija ira od tradicionalnog hrianstva i da se lik Jeue odista znatno razlikuje od Isusa iz evanelja. Kao Majstor, i Jeua je plaljiv, ne eli da umre i ima samo jednog uenika Matveja Levija, koji prikupljajui prie o njemu samo zbunjuje ljude. Izmjenjene su i druge pojedinosti, mada je tradicionalna pria prenesena slino: Pilat, na primer, ne pere ruke, ali ih trlja kao da ih pere"; izdajnik Juda se nije objesio, ve je ubijen po nareenju Pilata, koji ipak aludira da je mogao izvriti samoubistvo. Niz okolnosti govori u prilog izmjene prie: injenica da je (bar jednim dijelom) pripovijeda avo, koji po tradiciji lae (to nije neopozivo, budui da u drugim prilikama, kad ozbiljno razgovara, ne lae) ili da se pria odvija s Pilatove take gledita. Bulgakov je jednostavno iskoristio evanelja kao izvor, iznova napisao staru priu i udahnuo joj ivot, vrsto utemeljivi Hrista kao stvarnu, ivu linost. Naslikan kao lutajui prostoduni filozof, Jeua je ipak impresivna figura. Istovremeno, nije nimalo teko prepoznati ga kao boansko bie: Pilat doivljava Jeuu preobraenog i sa krunom na glavi, iako njegovo lice tada postaje lice rimskog imperatora, to ilustruje Pilatovu dilemu.

Bulgakov nudi injenice koje se razlikuju u detaljima, ali na kraju krajeva nita ne mijenjaju u osnovnoj poruci evanelja, koja se sutinski izlae u prva tri poglavlja romana, u izuzetno vanim razgovorima izmeu Volanda, Berlioza i Bezdomnog, i izmeu Jeue i Pilata. Jeuina temeljna filozofija se zasniva na vjeri u Boga i nastanak i na ovjekoljublju. Za njega su svi ljudi dobri", ak i oni koji ine okrutna djela ili ga izdaju. Pilat ne posjeduje takvu vjeru. Nevolja je u tome - kae Jeua - to si ti odve zatvoren i to si konano izgubio vjeru u ljude... Tvoj ivot je siromaan, hegemone." Poput Bulgakovljeve, ova filozofija podrazumeva znaaj linosti u opoziciji prema potrebama drave - zbog ega je i razapet. Pilat predstavlja dravu i, premda kao ovek mrzi svoju ulogu, u svom zvaninom statusu priznaje samo svrsishodnost. U krajnjoj liniji svaka privremena mo je iluzija, kako veli Voland, njen uticaj je beznaajan" u poreenju s njegovom sopstvenom moi, pa oni koji je imaju postaju prosto smijeni, ak patetini". Ovo se naelo odnosi na Pilata, koji je ak i u svom ogranienom vremenskom odsjeku svojim poloajem prinuen da ne postupa onako kako eli, ve kako je odluio prvosvetenik Kajifa, i da potom pribjegava lukavstvu kako bi se osvetio ovjeku koga prezire.

Upravo u manifestacijama privremene moi, kako pokazuje roman, otkriva se slinost izmeu drevnog Jerusalima i Moskve pod Staljinom: Hristove rijei o nestanku vlasti zvue kao ista parodija na komunistiku teoriju. Iako oba drutva predstavljaju diktature razliitog tipa, paralele su jasne. U Jerusalimu je Kajifa nosilac politike i religiozne ortodoksije. Dok sam ja, judejski prvosvetenik, iv, neu dopustiti profanaciju vjere i uzet u narod u odbranu! U Moskvi isti stav razliitim rijeima izraavaju Majstorovi kritiari. (U pitanju je i isti argument, koji su kritiari koristili protiv samog Bulgakova.) Naravno, ovdje je mo u rukama tajne policije, ija se djelatnost stalno osjea: ljudi neobjanjivo nestaju iz zlosrenog stana u koji e se useliti Voland; teatralno suenje predsjedniku kunog komiteta Nikanoru Ivanoviu, umjeanom u navodnu trgovinu stranom valutom; policijski agenti nadziru stan; plaeni pijun baron Majgelj. Margarita sanja da je Majstor u progonstvu - na mjestu koje ona izjednauje sa paklom na zemlji. Ali i u Jerusalimu Pilat ima svoju policiju u liku Afranija. U oba drutva postoje i dostavljai: Juda denuncira Hrista za trideset srebrnjaka, dok u Moskvi Alojzije Mogari sklapa prijateljstvo s Majstorom, samo da bi mogao da ga prijavi i zauzme njegov stan.

Problem je, naravno, u tome to linosti ustupaju svoju individualnost dravi zarad elje za bogatstvom, komforom ili sigurnou plaajui ovaj ustupak alopojkama na kukaviluk, koji Pilat, budui da ga je ispoljio u odnosu sa Jeuom, shvata kao najstraniji ljudski grijeh. Jeuini dobri ljudi" su naslikani kao slabi, a u moskovskim epizodama su svi njihovi odve ljudski nedostaci izloeni nemislosrdnoj satiri, to knjizi u mnogome obezbjeuje komini uinak: Nikanor Ivanovi s njegovim nastojanjem da uzima mito i malograanskim stavom prema kulturi (Neka im Pukin preda valutu!"); Margaritin susjed Nikolaj Ivanovi s njegovim apsurdnim pretenzijama prema Veneri" - Margaritinoj sluavci Natai; ili ena koja je prolila ulje i time izazvala Berliozovu smrt pod tokovima tramvaja - Anuka sa nadimkom Kuga", budui da pravi izgrede gde god se pojavi. Prema nekim od tih likova ak moemo gajiti simpatije - na primjer, prema bifediji Andreju Fokiu Sokovu, kome je podmetnut novac to se pretvorio u renjeve hartije. Ali kako je banalan taj novac od hartije - itamo - u poreenju sa okolnou da sa Fokiem razgovara sama vjenost". Jedna od tema knjige je svakako i ta da je Krist spasitelj upravo takvih ljudi - i da privremena drava nije u mogunosti da prui zamjenu. Stoga Voland, doavi u Moskvu, nalazi da su Moskovljani isti, iako su se u dui promijenili. Posmatrajui gledaoce u Varijeteu gdje daje predstavu, on otkriva da ih, uprkos nastojanjima komunizma da ih izmeni, zenimaju samo novac i materijalna blaga, iako su pokadto spremni i na samilost: To su obini ljudi, u stvari me mnogo podsjeaju na svoje prethodnike, samo to ih je stambeni problem iskvario..."

U svemu ovome ima mnogo aluzija na stvarne linosti ili dogaaje, pa su injeni pokuaji da se oni i identifikuju:

Voland - Staljin, Fagot - Molotov, Hela - njegova ena, Azazelo - Kaganovi, Behemot - Voroilov itd. To djeluje pomalo fantastino, ali neke aluzije u odnosu na Staljina su ipak oigledne: Pilatova zdravica Cezaru, na primer (Za nas, za tebe, Cezare, oe Rimljana, najomiljenijeg i najboljeg medu ljudima!"), nevjerovatno je slina onima koje su se upuivale Staljinu. U romanu ima i niz skrivenijih aluzija na sovjetski ivot: na Lubjanku (neslavnu tamnicu i sredite tajne policije), na orgije o kojima su se pronosili glasovi da su u Moskvi organizovane krajem dvadesetih i poetkom tridesetih godina (uporedi sa balom kod Satane) i tako dalje. I baron Majgelj ima stvarnog prototipa u baronu tejgeru, iji je zadatak bio da prislukuje razgovore stranih diplomata.12. PRINCIP LAJTMOTIVNOSTI U ROMANU - MITU

U anrovskom pogledu Majstor i Margarita se predstavlja kao roman-mit", to podrazumijeva svojevrsnu simbiozu elemenata niskog" (avanturistikog, groteskno-satirinog) i visokog" stila, Roman-mit" je po prirodi fantastian" i utopistiki", budui da ima ambiciju da sinkretizuje mitsko", historijsko" i umjetniko" u svrhu stvaranja autentine verzije mitskog" dogaaja kao posljednje" (filozofske") rijei o njemu i njegovom vjeitom vraanju" u ivot ljudi, o njegovoj vanvremenskoj vanosti. U Bulgakovljevom primjeru posrijedi je konstituisanje mita o umjetniku, pri emu se on prati u dvije naporedne varijante (Majstora i samog Bulgakova) sa istovijetnim konsekvencama (prokletstvo ivota i slave steene stvaralatvom). Zamiljen kao autentina verzija mitskog dogaaja, roman-mit posjeduje nekoliko karakteristinih opih obiljeja, koja se odnose na njegove izvore i strukturu: poligenetinost udruenu sa osobenom primjenom takozvanih tuih glasova- (intertekstualnost), lajtmotivsku kompoziciju motiva, koja omoguava koritenje sistema analogija (poreenja motiva iz razliitih slojeva pripovjedanja) razvijeni sklop egzistencijalno znaajnih opozicija, vezanih za specifinu organizaciju prostora i vremena, ispitivanje granica poetka i kraja fabule i njenog tekstualnog oblikovanja. Poligenetinost izvora Majstora i Margarite proizolazi iz potrebe da se prikae vraanje jedne iste situacije u svim prostorima i vremenima i postojanost statusa jednog istog tipa linosti u okvirima te situacije. Stoga su prototipovi Bulgakovljevih junaka i iz autobiografskog" plana (Majstor - sam pisac, Margarita - Jelena Sergejevna, Voland - Staljin, Bezdomni - pesnik Bezimenski, Rjuhin - Majakovski, La-tunski - kritiar Litovski i tako dalje), i iz knjievne tradicije (Majstor - Gogolj, Raskoljnikov, Dmitrij Karamazov, Faust, Danteov Paolo, Dimin opat Farija i Morel; Margarita - onja Marmeladova, Gruenjka, Danteova Franeska, Geteova Greta, Dimine Valentina i kraljica Margo; Voland - Svidrigajlov, neastivi" Ivana Karamazova, Mefistofeles, grof Monte Kristo, Isus iz Jevandelja po Mateju, heretiki" Kant; Pilat - Ivan Karamazov, ali i general Jepanin; Jeua - Hristos, ali i Isus Renana, knez Mikin i drugo), koja je u principu neogranieno otvorena prema tekstu Majstora i Margarite, to se dokazuje neprestanim pronalaenjem novih prototipova" pojedinih junaka ovog romana. U pogledu, pak, slike vraanja" istovjetnih situacija, dovoljno je napomenuti da se njihova poligenetska" priroda potvruje stalnim ponavljanjem Hristovog i Pilatovog poloaja - od Dantea i Getea do fabule Bulgakovljevog romana, koja to ponavljanje ispituje u trostrukoj vezi Pilatovog grijeha sa situacijom Fride u sceni bala kod Satane i Ivana Bezdomnog u Majstorovoj (Bulgakovljevoj) savremenosti.

Pojam lajtmotivnosti organizuje fabulu Majstora i Margarite tako to niz motiva, koji se pojavljuju u jednom sloju pripovijedanja, imaju odjek u drugim slojevima, poevi od opsesivnog motiva kukaviluka, karakteristinog za Pilatovu krivicu, ali i za sve krivice to eznu za iskupljenjem. Meu lajtmotivima romana, iji je broj velik, izdvajaju se motivi dounitva" (Juda, baron Majgelj, Mogari), prokletog novca (Juda, Bosoj, Anuka i ostali junaci sveta svakodnevice", mnogobrojni junaci sa bala kod Satane"), stana (doma koji nije pravi dom, jer njegovi stanari tajanstveno nestaju, a moe se pretvoriti i u prostor dijabolinog bahanala - varijante Volandovog Strartog suda"; doma" - Tamnice" i ludnice"; doma" - venog boravita"), poara" (u kome stradaju Gribojedovljev dom" i arbatski suteren", ali krug asocijacija obuhvata i poare" starog Rima i Moskve, uz fantastinu sliku propasti" Moskve i Jeralaima), uitelja i uenika" (Jeua - Levi, Majstor - Bezdomni); sa posebnom ulogom, koja istie Jeuin primjer i krivicu" njegovog egzekutora Pilata, razvijaju se motivi hljeba" i vina" - simboli Hristovog tijela" i krvi" (u epizodi s Levijem koji trai no za sijeenje hljeba kako bi njime prekratio Jeuine muke, u sceni sa Pilatom i lokvom prolivenog vina pred junakovo osloboenje i td.). Sistem lajtmotiva" pomae da se u raznim linijama fabuliranja u Majstoru i Margariti otkriju veze likova i situacija i da se one podvrgnu vrjednovanju; tako motivi dounitva i prokletog novca zbliavaju predstavnike svakodnevice Jeuine epohe, bala kod Satane i moskovskih dvadesetih-tridesetih godina ovoga vijeka, a injenica da su Margarita i Levi zakasnili sa spaavanjem Majstora i Jeue doprinosi tipolokom izjednaavanju ne samo ova dva lika nego i Jeue i Majstora.

13. ZAKLJUAK

Na meti Bulgakovljeve opore satire jo jednom se naao knjievni i pozorini svijet. Dostojevski je besmrtan!" - kae Behemot, ali je mali broj pisaca koji su u dosluhu s besmrtnou, s obzirom na to da su u pitanju konformisti koji uivaju u povlasticama i privilegijama. Kancelarije u Domu Gribojedova", luksuznom sreditu knjievne asocijacije Massolit", uglavnom organizuju odlaske na odmor, a pisci se otimaju za sobe u odmaralitu naselja Pereligino. Restoran je nadaleko uven, ali on podsjea na pakao na zemlji, voen svojim Satanom, direktorom Aribaldom Aribaldoviem. Nije vaan spisateljev talenat, ve njegova lanska karta, kako pokazuju Korovjov i Behemot kada pokuaju da uu u Dom Gribojedova". Talenat je, po njihovom miljenju, nepoeljan. Djela koja kritikuju drutvo u kome su nastala, nisu potrebna: uspjeni pisci su oni koji imaju ispravan stav (to Berlioz pokuava da objasni Ivanu u prvom poglavlju) ili koji mogu da piu pjesme po narudbini poput pjesnika Rjuhina, koji doputa sebi da ne vjeruje u ono o emu pie. Samog Majstora proganjaju zato to je napisao roman s neprihvatljivom temom - o Pilatu i Kristu. U dananje vreme? - parodira Voland zvanine stavove.- Zar niste mogli da izaberete drugu temu?" Kritiari napadaju Majstora nepotedno, iako njegov roman nije objavljen. Isto to se dogodilo i u Bulgakovljevom sopstvenom ivotu, ali je u romanu Margariti - nevidljivoj leteoj vjetici, kao u bajci o ispunjenju elja, omogueno da osveti Majstora i da napravi nered u stanu jednog od tih kritiara.

U krajnjoj liniji, u ovom romanu pobjeuje pravda, kako u Moskvi tako i u drevnom Jerusalimu. Nosioci zla su kanjeni u veoj ili manjoj meri, prema svojim zaslugama. Pohlepnima je oduzet predmet pohlepe. Budale i licemjeri su posramljeni. Juda iz Kirijata i baron Majgelj su pogubljeni. Berlioz je dobio ono u ta je vjerovao - nitavilo. Nasuprot njima, u Jerusalimu stoji vjena figura Jeue; u Moskvi je to Majstor, vjeni umjetnik. 14. LITERATURA1. Milivoje Jovanovi: Utopija M. Bulgakova, Beograd, 1975.2. Vladimir Lakin: iz studije Roman M. Bulgakova Majsor i Margarita, 1968.

3. Entoni Kolin Rajt iz knjige ''Mihail Bulgakov: iovt i interpretacija'', 1978.15. SADRAJ

1. UVOD...............................................................................................................2

2. UTJECAJ NA DJELO......................................................................................3

3. TEMATSKI SADRAJ....................................................................................3

4. STRUKTURA DJELA.....................................................................................4

5. LIKOVI.............................................................................................................8

6. VRIJEME I PROSTOR.....................................................................................9

7. NAINI BULGAKOVLJEVOG PRIPOVIJEDANJA...................................10

8. FUNKCIJA DEMONA U ROMANU MAJSTOR I MARGARITA...... ..11

9. NASLOVNI JUNACI ( MAJSTOR I MARGARITA )..................................1210. IDEJA VODILJA..........................................................................................15

11. IVOT I UMJETNOST.................................................................................16

12. PRINCIP LAJTMOTIVNOSTI U ROMANU MITU...............................18 Ferid Hui.

Ferid Hui.

Ferid Hui

Vladimir Lakin: iz studije Roman M. Bulgakova Majsor i Margarita, 1968.

Vladimir Lakin: iz studije Roman M. Bulgakova Majsor i Margarita, 1968.

Entoni Kolin Rajt iz knjige ''Mihail Bulgakov: iovt i interpretacija'', 1978.

4