LIK 2017.Svatko tko uđe u školu može se uvjeriti u šarolikost iraznovrsnost boja, likova i raznolikih tehnika radova kojanastaju u učionici likovne kulture pod vodstvom našihprofesorica. Kao najviše priznanje i dokaz rada i truda, pozivje na državnu smotru likovnih radova LIK 2017., a našu ćeškolu predstavljati učenik 5.c razreda Matej Singh Lacko smentoricom Ivom Ćurić, prof.likovne kulture. Čestitke Matejuna ovako velikom uspjehu jer biti predložen za državnonatjecanje među toliko kandidata zaista je za svaku pohvalu!Osim Mateja na županijskoj će razini biti izložen rad LovreSabljaka iz 6.c razreda, mentorice Sanje Nogić Benčić,prof.likovne kulture. Tehnika u kojoj su se natjecali bila jefotografija na temu“ Poticaj – ritam svjetla, ritam boje“.

Robotika u našoj školiU našoj školi se 25. siječnja 2017. godine održala prvaradionica robotike i automatike za učenike 5. razreda. Naradionici je sudjelovalo 10-ak učenika 5. razreda pod vodstvomprofesora informatike i tehničke kulture Zdravka Pernara.

Na radionici su se mnogi učenici prvi put susreli saprogramiranjem, pa se krenulo od jednostavnijih zadataka.Učenici su prilično brzo shvatili kako programirati, te jenakon pola sata učionica bila obasjana svjetlom koje jedolazilo od malih dioda koje su bile spojene na Arduinopočetničke pločice za programiranje (Arduino uno r3). Petašisu bez problema samostalno izrađivali modele semafora itrčećeg svijetla, te su njihove programe pisali samostalnonakon pozornog slušanja profesorovih uputa.

Nakon dva tjedna održana je sljedeća radionica na kojoj seradilo sa tipkalom koje je pokretalo razna svijetla. Na krajuradionice učenici su već savladali pokretanje dioda pritiskomna tipkalo. Pojedini su učenici uspjeli napisati kod kako bise čak 6 različitih dioda pokretalo na pritisak određenihtipkala.

Kako su tjedni prolazili naši mali programeri su sve višenapredovali. Na zadnjoj radionici učili su kako pritiskom natipkalo uključiti zujalicu koja će po njihovoj naredbi u koduispusti određeni zvuk.

Naše radionice i dalje traju, a mali programeri sve višeizvode teške zadatke pod budnim okom profesora i takopokazuju svoj ogromni potencijal u programiranju.

Andrea Brzica, 5.d

Debatni ad hoc turnir uRijeci

Došlo je i to vrijeme kada smose, kao pravi, iskusni debatantitrebali okušati u ad hoc debati.Odmorili smo se tijekom zimskihpraznika i, iako je drugopolugodište tek počelo,21.1.2017. u 5h ujutro, hrabrosmo se uputili u Rijeku. Neki su

nužno potreban san nadoknadili u autobusu, a ostali su„oštrili“ svoje govorničke vještine živahno raspravljajući omogućim tezama za predstojeće duele.

Vjerujemo da znate, ali vodeći se prvim postulatom debate –sve treba razjasniti čak i kad mislimo da je jasno – ad hocdebata je debata za koju se teza saznaje neposredno prije samedebate. To je najčešće 60 minuta prije debate, ali ovisno oprirodi turnira može biti manje – recimo 30 minuta. Debatantise za tezu pripremaju sami, bez pomoći mentora i/ili modernetehnologije.

Ad hoc debate najčešće su vezane uz aktualne događaje iliprobleme o kojima bi svi trebali imati određeno predznanje.Tako su se naše 2 ekipe izvrsno snašle u sljedeće 3 teze nakoje su debatirali:

– Društvene mreže koje se baziraju na razmjeni fotografijaimaju više prednosti nego mana.

– Zoološke vrtove treba zabraniti.

– Kim Kardashian je pozitivan primjer mladima.

Vrijeme nam je brzo prošlo i već je druženju i napornom radudošao kraj. No naši su debatanti marljivo radili pa su našedvije debatantice, sa sigurnošću sada možemo reći – više nedebitantice, osvojile zavidna mjesta kako u ekipnim tako i uindividualnim rezultatima. Budući da nam je nedostajao jedančlan u jednoj (od dvije) ekipe, Zita Šantel i Jelena Glasovacsu same podnijele teret tročlane ekipe te su osvojile 5.mjesto u ekipnim rezultatima. Pohvaljujemo i Zitu Šantel, kojaje našu školu hrabro i znalački predstavljala te osvojila 4.mjesto u individualnim rezultatima. Naravno da smo ponosne ina ostale debatante, jer su neki po prvi puta „branili boje“naše škole.

Toplim domovima smo se vratili u kasnijim večernjim satima,nasmijani i ponosni na naše uspjehe.

Na kraju možemo samo još reći: Bravo debatanti, budite i daljetako hrabri i vrijedni, očekuje nas još puno posla i zabave!

Napisala: Ljiljana Soldo, prof. engleskog i španjolskogjezika i književnosti

Domovinu svoju volim

Haiku pjesme

Hrvatska kulturna(materijalna) baština

Hrvatska kulturna (materijalna)baština

Istražila sam, usporedila i opisala dvije narodne nošnje kojesam naslijedila od mojih baka:– bake Marije iz Šaptinovaca pored Našica– bake Katice iz Zaprešićkog kraja

Zagorska nošnja Slavonska nošnja

Zagorska nošnja:

Izradila ju je moja praprabaka. U duge zimske večeri njezinevrijedne ruke uz svjetlost lampe vezle su nošnje (oprave) zakćeri, unuke, praunuke. Najljepšu nošnju je naslijedila mojabaka, zatim moja mama, zatim ja…Glavni dio nošnje je haljina zvana rubača ispod koje se nosi

dopasnica (podsuknja). Preko rubače veže se fertun (pregača).Krasi ju raskošni vez – neobičan jer je izrađen samo crnimkoncem. Tako na bijelom gusto tkanom platnu crni ukrasni vezizgleda kao lijepi starinski rukopis davnog vremena. Fertun irubača prije odijevanja moraju se „nafaldati“. To značistrpljivo složiti bezbroj pravilnih nabora koji rubači dajusvečani izgled.Oko struka je vezeni pas (pojas) crvene boje i crno-bijelunošnju čini ljepšom i radosnijom.Povrh pasa veže se još jedna vrpca – hrvatska trobojnica!Meni najljepši ukras je tradicionalna i jedinstvena ogrlica –kraluš. Na strunu dobivenu od konjskog repa nizano je punostaklenih zrnaca (perlica) crvene koraljne boje. Što je višeperlica na ogrlici to je djevojka iz bogatije kuće.Mlade su djevojke plele kosu u pletenice ukrašene crvenim,svilenim mašnama. Udane žene na glavi nose „ingliš rubac“ –crvena marama nježnog cvjetnog uzorka.

Slavonska nošnja:

Sačuvala ju je moja baka Marija.– Ti si moje dite slavonsko! Tata ti je Slavonac pa ondak i ti– šali se, a zbilju govori baka Marija. Glavni je dio nošnjecrvena, „plisirana“ (pravilno složeni nabori), široka suknja.Preko suknje nosi se bijela štikana (rišelje vez) pregača.Pregaču ovdje još zovu zaprega. Ispod suknje svaka mlada cura,ali i snaša nosi tri podsuknje. Jedna je, kao i pregača,raskošno izvezena, štikana.Kad Slavonka u kolu zaigra, podsuknja veselo ispod suknjeproviruje…

Na nogama su lijepe, najčešće bijele, pletene, vunene čarape –ukrašene svilenim vezicama (štrupanglama).Gornji dio nošnje je bijeli oplećak – naročito raskošnoizvezenih rukava. Preko oplećka nosi se tamna marama. Po njojsu svilenim koncem izvezene crvene ruže, ali može biti idrugih boja i drugih cvjetova. Kosa je spletena u pletenicekoje se vješto špangicama (ukosnicama) slažu u punđu.

– Kako bi punđa bila ljepša i čvršća dok se kolo igra, kosa seprije češljanja navlaži šećernom vodicom (malo šećerarastopljenog u mlakoj vodi). Punđa se još ukrasi crvenimcvićem!Tako kaže baka Marija i strpljivo mi kosu u punđu slaže.Slavonska cura pred udaju o vratu nosi dukate.– U moje doba se govorilo: Momci curu gledaju i dukate jojbroje. Uz tamburicu joj pjevajuTi ćeš draga biti milo, zlato moje…

Čuvarica narodnih običaja, ali i narodnih nošnji Lijepe NašeJelena Glasovac, 7.c

Rješavanje problemaKako riješiti probleme roditelja i tinejdžera?

Zašto mnogim obiteljima svađe i nesuglasice između roditeljai tinejdžera nisu nepoznata stvar? Kako da se odnos između tedvije strane poboljša i napreduje?

Svađe roditelja i tinejdžera vrlo su česte te su mnogeemisije, kolumne i knjige posvećene rješavanju tog problema.Ipak, u većini slučajeva ništa ne pomaže te se situacija sveviše pogoršava zbog tvrdoglavosti djece i roditelja.Tinejdžeri često, kao posljedica hormona i promjena uorganizmu, nisu “svoji” te postaju mrzovoljni i čestomijenjaju raspoloženje. Iako je sve to istina, ni roditeljinisu od velike pomoći ako se prema njima odnose kao premamaloj djeci koja nisu sposobna sama donositi odluke. Roditeljinerijetko griješe jer su previše znatiželjni i imaju potrebuznati svaki detalj iz života djece. Oni ne shvaćaju da,pogotovo u toj dobi, ljudi trebaju svoju privatnost. Takvi bise problemi mogli riješiti razgovorima, no tako da roditeljine ispadnu nasrtljivi i znatiželjni. Zajedničke aktivnostiroditelja i tinejdžera mogu pomoći, no samo ako im dopuste dapovedu prijatelje te ako ne budu previše znatiželjni.

Ovakvi se obiteljski problemi mogu riješiti, ali samo s punimi potpunim razumijevanjem obiju strana. Roditelji morajurazumjeti da tinejdžeri ne mogu uvijek kontrolirati svojeemocije te da ih to čini još mrzovoljnijima. Svi su jednombili te dobi i poricanje toga neće nikome pomoći. Rješenja bimogla biti zajedničko zbližavanje djece i roditelja uz, naprimjer, neki film koji vole. Kratki, ali česti razgovoritakođer bi mogli pomoći. Na primjer, pitanja o školi,prijateljima, koja ne zadiru previše u privatnost djece.Povremeno zanimanje za njihovo mišljenje o nečemu ne biodmoglo jer bi im pokazalo da se njihovo mišljenje uvažava.Velika je većina problema rješiva ako su ljudi voljni uložititrud u njihovo rješavanje.

Zita Šantel, 8.d

Kako riješiti problem s roditeljima? Svi se ponekad posvađamo s roditeljima. Kako do toga dolazi imožemo li te probleme riješiti?

Roditelji su uvijek bili naši autoriteti, naši junaci koji suunosili svjetlost u naš život kada smo mislili da je došlavječna tama. Znali su nas nasmijati kad smo plakali satima.Oni su nas odgojili i spremali nas za vanjski svijet koji nasčeka kad odrastemo. Provodili smo većinu vremena u njihovuzagrljaju. Odlično smo se slagali i bili su nam najboljiprijatelji, ali sve se promijenilo. Ušli smo u tinejdžerskufazu koja ljuti i nas i naše roditelje. Zašto? Zato što višeništa nije kao prije. Više se ne družimo kao inače. Više namne čitaju priče prije spavanja i ne daju nam pusice za lakunoć. Našli smo nove prijatelje i ekipu koja ih je jednimdijelom zamijenila. Više im ne govorimo tajne, prešućujemo immnogo toga. Jedinica iz matematike sada ih jako razljuti pamislimo da je bolje uopće im ne reći. Tada se oni jako naljutei daju nam kaznu, a mi jednostavno „poludimo“ jer ne možemovan nakon nastave te se počnemo svađati s njima. U takvimtrenutcima najbolje je ostati smiren. Trebali bi izbjegavatitakve situacije tako da roditeljima govorimo istinu. Znate lizašto se oni ljute? Ljute se jer su oni kroz to sve prošli.Znaju da su i oni činili takve pogreške i da nisu dobroprolazili, pa ne žele da se to i nama dogodi. Znaju da smozreliji, da odrastamo. Nekad ih zbog toga uhvati nostalgijakoju kriju duboko u sebi. Ponosni su na nas kakvim smo postalite znaju da je i nama stalo do njih iako to previše nepokazujemo.

Probleme s roditeljima najbolje je riješiti mirnim razgovorom.Sjednite za stol i recite im sve što se događa. Oni će vasshvatiti i savjetovati vas. Tako će i njima i vama biti dragošto živite zajedno i problemi će se jednostavno sami riješiti.

Marta Utović, 8.c

Kako riješiti probleme u školi? Kako riješiti probleme u školi? Kako popraviti svoje ocjene iponašanje u školi? Ova pitanja najčešće muče današnješkolarce.

Većina djece u školama na početku školske godine dobiva lošeocjene. Nedovoljno se trude te ih na kraju školske godineplaniraju poboljšati. Ipak, to nije tako lako. Potreban jenaporan rad i velik trud kako bi se jedinica pretvorila udvojku, dvojka u trojku ili pak trojka u četvorku, a u nekimslučajevima čak ni to ne uspije. Lijenost današnje djece velikje problem. Drugi problem je ponašanje djece. Dio učenika jeagresivan te se pod odmorima tuku i svađaju. Drugi učenici pakplaču zbog loših ocjena i prave scene u školi. Neki učeniciružno odgovaraju profesorima te pokazuju nepoštovanje premanjima. Neki zadirkuju drugu djecu te ih zbog toga mnogiučenici ne vole. Većina tih učenika završava u pedagoškojslužbi, a zatim im pozovu roditelje. Nakon toga uglavnomslijedi roditeljska kazna.

Problem ocjena se lako spriječi ranijim početkom učenja imarljivošću već na samom početku, ali ako je godina već odavnopočela, treba odmah uzeti knjigu, sjesti za radni stol iučiti. Trebalo bi učiti uvijek na istom mjestu i uvijek u istovrijeme kako bi se postigli bolji rezultati. Na radnom stolune bi trebalo biti ništa osim knjiga, kako nam ne bi ometalokoncentraciju. Jedenje čokolade i žvakanje žvakaće gumepoboljšava učenje. Problem ponašanja se može riješitiizbjegavanjem osoba koje ne podnosimo. Učenici trebaju višepoštovati profesore, bez obzira na to jesu li im dragi ili ne.Djeca će manje plakati u školi ako bolje uče i više se trude.Na ove načine se izbjegava odlazak u pedagošku službu iroditeljske kazne.

Lea Burilo, 8.d

Kako riješiti problem ovisnosti? Što je uopće ovisnost? Kako postajemo ovisni i kako riješitiproblem ovisnosti?

Ovisnost ne možemo točno definirati jer postoje različitevrste ovisnosti. Ona može nastati kao posljedica uzimanjatvari kao što su alkohol, kava, nikotin, lijekovi… Ovisnost jei upuštanje u aktivnosti kao što su kockanje, igranje igrica,pretjerano korištenje facebooka… Ovisnost može biti ugodna,ali jako štetna za naše zdravlje. Ovisnik je osoba koja jeizgubila kontrolu nad svojim ponašanjm i koja zbog svojihpotreba traži nova sredstva za ovisnost ili određeneaktivnosti. Dvije određene ovisnosnosti su učestale u svijetu:nikotizam (ovisnost o pušenju) i alkoholizam (ovisnost oalkoholu). Jedno pitanje mnogo ljudi ne razumije – zašto mladipočinju pušiti ili piti? Mladi počinju pušiti ili piti zatošto misle da će biti zreliji pa tako žele dokazati sebe idrugima da su zreli.

Ako se želimo riješiti ovisnosti, pomoć možemo potražiti urehabilitacijskim centrima. Ipak, bolje je uopće ne moratitražiti pomoć, nego odmah na početku reći „NE“.

Isabel Bucić, 8.c

Oboji svijet šarenim bojama

Jelena Glasovac, učenica 7.c razreda sudjelovala je u natječaju “Oboji

svijet šarenim bojama tolerancije” Foruma za slobodu odgoja, a svojimtekstom htjela je poručiti:

“Ovo nije uobičajeni „nasilnik-žrtva“ tekst. Iako mnoge to neće odmahasocirati na to, pišući ovo, razmišljala sam o tome zašto netko uopćepostane nasilnik. Oni nisu odrasli u najljepšim obiteljima svijeta,njihovo se nasilje odražava na osjećaj samoće. Misle da, ako će svimaživot biti ružan, njihov će postati ljepši. No to nije tako, problemje u njihovom shvaćanju sreće.”