DOLAZAK ISTOČNIH SLAVENA

Istočni Slaveni naseljavaju teritoriju koja se proteže od Baltijskog mora na sjeveru do Crnog mora na jugu te od Karpata na zapadu (planinskog lanca u srednjoj Evropi) do rijeka Volge i njenog pritoka Oke na istoku.

Različita plemena pojavljuju se na pomenutom prostoru oko 6, 7. stoljeća. Poljani, Drevljani, Kriviči, Vjatiči, Radimiči – poznatija plemena. Bavili su se poljoprivredom i stočarstvom (земледелие и скотоводство). Sjekli su šumu i nastanjivali se na tom dijelu zemlje - подсечное земледелие (obrada zemlje sječom šume. Kasnije će taj sistem obrade zemlje biti zamijenjen oranjem (пахать – orati).

Dva sistema agrikulture, obrade zemlje, poljoprivrede: 1) подсечное земледелие, i 2) пашенное земледелие

Svako pleme sastojalo se od nekoliko rodovskih zajednica (родовая община) koje su centralna socijalna jedinica. Veoma je izražen kolektivni princip (коллективное начало). Zemlja nije lično već zajedničko vlasništvo, pripada cijeloj zajednici. Svake godine vršila se raspodjela zemlje (передел земли). Zemlja se davala samo na korištenje, ne u vlasništvo. Postajala je jedna vrsta socijalne skrbi jer se zajednica brinula o udovici, maloljetnicima itd. Na čelu zajednice je starješina (старейшина). Oni su bili savjetnici i rješavali su diplomatska pitanja.

Starješine i bogatiji predstavnici plemena uzimaju za sebe veće dijelove obradive zemlje. Postepeno se pojavljuje stalež krupnih zemljoposjednika, boljara – боярин.

Na čelu svakog plemena je knez. Njegova je vlast nasljedna. Knez ima svoj vojni odred, pratnju (отряд-дружина). Prvi gradovi nastaju na području oko utvrđenog knezovog imanja (tvrđava – крепость), uokrug kojeg se nastanjuju zanatlije. Nastaju sela (деревня, село) i prvi gradovi. Najstariji, najveći gradovi su Kijev, Černigov, Ljubeč, Smoljensk, Novgorod. Čak 25 krupnijih gradova formirano je na teritoriji istočnih Slavena, u 8. i 9. st.

Zemunica - землянка

Koliba, drvena seljačka kuća - изба

U obje nastambe centralni dio uvijek zauzima peć - печь. Kasnije će u tom kutu gdje je peć uvijek stajati i ikona (красный угол – počasni kut). Nastamba je uvijek bila smještena na uzvisini i ograđena kamenim ogradama kružne forme; замкнутое пространство.

PAGANSKA SLIKA SVIJETA. ЯЗЫЧЕСКАЯ КАРТИНА МИРА.

Slavenski panteon podrazmijeva više i niže bogove, ali za Slavene cijela priroda, svaki njen dio, ima nadnaravne moći. Paganska vjera podrazumijeva da je sve na svijetu živo i ima dušu.

VIŠI BOGOVI

Glavni bog-otac bio je Svarog (Сварог), on je stvorio svijet, donio zakone, naučio ljude zanatima.

Makoš (Мoкошь) je boginja plodnosti, pokroviteljica ženskih zanata i radova, veoma su je cijenili. Njene će se karakteristike sačuvati u liku Sv. Marije Bogorodice.

Volos, Veles (Волос, Велес) – zaštitnik stada, domaćih životinja.

Dažbog (Дажьбог или Даждьбог) – bog sunca, svjetlosti, topline, štiti zemlju od tamnih sila, njegov znak je kosi križ koji predstavlja sunce koje putuje po nebu (наклонный крест). Zato će Slaveni prihvatiti kršćanstvo (križ) jer im je to bio već poznat, donekle blizak simbol.

Perun (Перун), zaštitnik kneza i njegove družine, on je bog munje i neba, često prikazan sa sjekirom (с топором). Kasnije će on postati Sv. Ilija Gromovnik.

DUHOVI

Šuma, voda, svaki dio prirode ima svog duha:

Šumski duh - леший (лес – šuma) je opasan i zloglasan

Vodeni duh - водянной дух, русалка – rusalka, vodena vila

Kućni duh домовой čuva kuću i ukućane, ponekad se pokaže u obliku mačke.

Svojim bogovima Slaveni prinose žrtve npr, razne plodove, biljke, životinje,ali nekad su to čak bile i ljudske žrtve. Stari Slaveni s duhovima i bogovima su komunicirali a obredi su najvažniji dio takve komunikacije. Strogo strukturirani, sačuvali su se i nakon ukidanja paganstva. Praznovjerje je ostalo i dan danas kao trag paganskih vjerovanja i obreda, npr, na svadbi razbiti suđe za sreću- отбить посуду на счастье. Ritualno jelo je palačinka, okrugla i žuta kao sunce – блины.

Похоронные обряды – ritualna jela, votka, razasute jelove grančice da ukažu pokojnikovoj duži put do neba.

Ivan Kupalo (Иван Купало/ Купалa) na taj se praznik pale vatre, mladići i djevojke ih preskaču, vračare skupljaju ljekovite trave, to je bila čarobna noć. Sve što je vezano za ljubav, strast, vezu i brak bilo je pod utjecajem Ivana Kupala i tijekom te noći rješavala su se ljubavna pitanja.

Vještica - ведьма

Vrač, čarobnjak - колдун, колдунья

Масленица – sedmica prije velikog posta, poklade, karneval. To je drevni slavenski praznik koji se slavio u martu prilikom ispraćaja zima. Tada je kalendarska godina počinjala u martu. Do danas se sačuvao običaj da se u to vrijeme peku palačinke i priređuju zabave.

ВОЗНИКНОВЕНИЕ И ОБРАЗОВАНИЕ КИЕВСКОЙ РУСИ

Kijevska Rusija ili Kijevska Rus

4. stoljeće – nomadska mongolsko-turkijska plemena Huni (гунны), Avari, Hazari napadaju istočne Slavene koji, bilo da se brane ili napadaju, uvijek se ujedinjuju u vojne saveze.

U 5. stoljeću knez Poljana Kij osniva na obali Dnjepra grad koji je u njegovu čast nazvan Kijev. Potomci Kija bili su prvi knezovi Kijevske države. U 6.

stoljeću Kijev jača i postaje sve utjecajniji centar. Poljani su bili najutjecanije i najrazvijenije istočnoslavensko pleme.

Početkom 9. stoljeća, 882. g. formirala se Kijevska Rusija.

Sredinom 9. stoljeća počinju na teritorije istočnih Slavena prodirati Normani. (Vikinzi). Normane su u Kijevskoj Rusi zvali Varjazi. (Норманнов на Руси называли варягами.) Oni su germansko pleme, preci su današnjih skandinavskih naroda i naseljavali su prostor današnje Skandinavije. Iskusni su moreplovci i vješti ratnici. Prodorom Normana domicilno stanovništvo, istočni Slaveni, miješa se sa pridošlicama. Tako se Normani postepeno slaveniziraju.

Normanski vojskovođe Dik i Askold napali su Kijev i svrgli poljanskog kneza. Askold preuzima vlast, postaje knez Kijevske Rusije. Dika i Askolda je ubio njihov sunarodnjak Oleg. I danas je na obali Dnjepra poznato mjesto njihove smrti tzv. „Askoldov grob“ („аскольдовая могила“). Oleg postaje vladar Kijevske Rusije 878. g. Počinje svojevrsna alijansa Slavena i Normana pod vlašću Olega. Rođak Rjurikoviča, Oleg je bio poznat po svojim čestim vojnim pohodima. On je ubirao danak od svih slavenskih plemena, ratovao je s Hazarima, osvoji je Kijev (Олег завоевал Киев). Stolovao je u Novgorodu, odakle je i krenuo u osvajanje Kijeva. Na sjeveru, u sjevernom dijelu glavni centar je Novgorod, a u južnom Kijev. Oleg je teritorijalno ujedinio istočne Slavene, iako pojedina plemena još nisu ulazila u sastav Kijevske Rusije. Ujedinio sjeverni i južni dio Kijevske Rusije. Iako je osvojio veliki teritorij, on se ipak nije osjećao kao apsolutni vladar jer je vidio da pripadnici plemena još uvijek štuju svoje paganske svećenike i vođe (жрецы и вожди).

VLADAVINA IGORA, USTANAK DREVLJANA

Nakon smrti Olega vladavinu preuzima Igor (Игорь ili Игорь Старший – Igor Stariji, kako su ga još zvali). Podčinjeni ga nisu cijenili ni voljeli kao svog prethodnog vladara, Olega. I on nastavlja ubirati danak po slavenskim selima i gradovima. Od Drevljana je uzeo veliki danak, ali je odlučio da se ponovno vrati i da uveća svoj plijen (добыча). Igor se vraća kod Drevljana koji se nezadovoljni savjetuju se sa svojim knezom Malom. Skupili su se na Vijeću te poslali ambasadore s porukom da neće ponovno plaćati danak. Igor se oglušio na upozorenja i vratio se u drevljansko sjedište, grad Iskorostenj (Искоростень) gdje su se stanovnici pobunili i ubili Igora (жители города восстали и убили

Игоря). Igor je bio ubijen za vrijeme ubiranja danka od Drevljana. (Игорь был убит во время сбора дани с древлян.) Taj je događaj poznat pod nazivom ustanak Drevljana (восстание древлян). Ljetopisac Nestor zapisao je legendu kako se kneginja Olga osvetila Drevljanima za ubojstvo muža. (Летописец Нестор записал легендгу о том, как княгиня Ольга отомстила древлянам за убийство своего мужа). Igorova žena, kneginja Olga, prvu grupu drevljanskih ambasadora žive je zakopala u zemlju, drugu je spalila, a treću napojila vinom i zaklala. Rekavši da je osveti kraj, zatražila je da svaka kuća u Iskorestenju pošalje po jednu bijelu golubicu. Zakačivši za nogu svake golubica kučinu, po povratku golubica u grad vatra je planula i grad Iskorostenj je izgorio je do temelja (город Искоростень выгорел дотла). Razračunavši se s Drevljanima, Olga je strogo odredila da se danak ubire samo jednom godišnje.

Nestor je bio kijevski monah i najpoznatiji je srednjevjekovni ruski ljetopisac. Napisao je „Povijest minulih godina“ ( ). Ljetopis, istorijska hronika, Nestor je opisao nastanak i razvoj Kijevske Rusi.

SVJATOSLAV

965.g. prijestolje preuzima sin Igora i Olge, Svjatoslav. On je bio odvažan vojskovođa, cijeli je život proveo u vojnim pohodima i bitkama. Neprijatelji su ga se bojali. Pripojio je Kijevskoj državi zemlje koje su naseljavali Vjatiči. Zahvaljujući mnogobrojnim pobjedama i osvajanjaima, značajno je proširio teritorij države, a ruski trgovci dobili su mogućnost da trguju s istočnim zemljama.

U drugoj polovini 10. stoljeća iz Azije dolaze Pečenezi, nomadsko turkijsko pleme. Napadaju Kijev, ali ih Svjatoslav pobjeđuje. 972.g. na povratku iz jednog od svojih pohoda, iz Dunavske Bugarske na putu u Kijev, presreli su ga Pečenezi (печенеги) i u ljutoj bitci ga ubili.

PRIHVAĆANJE KRŠĆANSTVA.

972. g. Vladimir postaje knez Kijevske Rusije nakon smrti svog oca, Svjatoslava.

988. – 989. knez Vladimir naredio je svojim podanicima da moraju prihvatiti kršćanstvo te je naredio pokrštavanje stanovništva koje su obavljali grčki svećenici iz Vizantije. Želeći učvrstiti odnose sa Vizantijom, Vladimir je uzeo za ženu Anu, sestru vizantijskog cara. Međutim, da bi se mogao vjenčati u crkvi, morao se najprije krstiti. Nakon što se krstio i tako brakom osigurao stabilne i

prijateljske odnose s Vizantijom, zatražio je isto od svojih podanika. Vladimir, je pokrstio Rusiju. (Владимир покрестил Русь.)

Drvene figurice paganskih božanstava spaljivane su ili bacane u rijeku. Većina Slavena nije se željela rastati od svojih bogova. Plakali su, tukli svećenike. No na kraju su bili pokršteni, milom ili silom. Mnogi se drevni običaji paganskog vremena nisu potpuno izgubili već su se stopili sa kršćanskim. Perun, npr. postaje Sv. Ilija Gromovnik, a Veles je sad Vlasij, svetac zaštitnik blaga, stada. Kršćanstvo je pridonijelo razvoju feudalnih odnosa. Pogodovalo je jačanju vlasti kneževa u odnosu na podčinjenu većinu. Svećenici narodu, uglavnom nepismenom, objašnjavaju kako je knezu data vlast po Božjoj volji. Prihvaćanje kršćanstva omogućilo je Kijevskoj državi stabilne odnose sa Vizantijom, kao i sa drugim državama zapadne Evrope. U okrilju Crkve, kao moćne srednjevjekovne institucije, razvija se kultura i pismenost, otvaraju se škole.

SMRT VLADIMIRA, JAROSLAV I MUDRI

Borba Vladmirovih sinova za vlast bila je turbulentna. Vladimir je svojih 12 sinova postavio za knezove, rasporedivši ih u najvažnije gradove države. Tako je kontrolirao veliki teritorij i za vrijeme njegove vladavine Kijevska Rus bila je dosta stabilna i napokon su se u njoj ujedinila sva istočnoslavenska plemena.

1015. g. Vladimir umire i sinovi se međusobno bore za kijevsko prijestolje. Najprije je u Kijevu zavladao Svjatopolk, nakon što se obračunao sa braćom Borisom, Gljebom i Svjatoslavom. Jaroslav je zatim svrgnuo Svjatopolka I Prokletog koji je nakratko bio zauzeo tron (1015.–1016.). Nakon smrti Vladimira, Jaroslav je dobio pismo od sestre u kojem ga ona obaviještava o smrti oca i on okuplja vojsku od 3 000 Novgorođana i kreće iz Novgoroda u Kijev te svrgava Svjatopolka i preuzima kijevsko prijestolje, ali ne zadugo. Svjatopolk se udružio sa pečeneskim hanovima i poljskim kraljem Boleslavom Hrabrim, oni udruženi 1017.g. opet napadaju i osvajaju Kijev. Jaroslav se povlači u Novgorod, okuplja tamo vojsku i opet pobjeđuje brata. No nemirni Svjatopolk opet napada Kijev 1019.g. (bitka na rijeci Alti), no pobijeđen, bježi na zapad i uskoro umire. Jaroslav je sad definitivno postao veliki kijevski knez, učvrstio je svoju vlast postavivši svoje odane ratnike po svim gradovima i zemljama. Trudio se na što bolji način organizirati odbranu cijelog teritorija. Južno od Kijeva, duž rijeke Ros, sagradio je cijeli niz utvrda, Tako dobro branjen i utvrđen Kijev Pečenezi nisu uspjeli osvojiti u svom, još jednom u nizu

pokušaja, 1036.g. Tako je Jaroslav centralizirao vlast i vladao je od (1016.) 1019. do 1054. g., do svoje smrti.

PROCVAT DRŽAVE

978. rođen, vladao je u Novgorodu. Veoma obrazovan, načitan. Autor je prvog pismenog ruskog zakonika „Ruska pravda“.

Procvat i razvoj arhitekture, gradnja po uzoru na Carigrad. Knez naređuje da se u Kijevu sagrade (Золотые ворота) Zlatna vrata, glavni ulaz u grad. U centru grada sagrađena je sva od kamena, Crkva Sv. Sofije sa 13 kupola ukrašena iznutra freskama, mozaicima i mramorom. Na jednom od zidova prikazan je Jaroslav s obitelji. Također je sagrađena i Crkva Sv. Sofije u Novgorodu sa 5 kupola. Obje su crkve rađene po uzoru na Carigradsku Crkvu. Sv. Sofije. Ruske crkve uvijek, u pravilu, imaju neparan broj kupola. Izuzetak je Crkva Vasilija Blaženog na Crvenom trgu.

Prvi graditelji u Kijevskoj Rusi bili su Grci iz Vizantije, a prva sagrađena crkva crkva u Kijevu koja je nestala bila je Десятинная церковь koja je potom uništena za vrijeme mongolskih napada.

Jaroslav je bio veoma obrazovan, otvarao je škole, gradio crkve, širio pismenost, poticao obrazovanje. U Crkvi Sv. Sofije osnovao je bogatu biblioteku koja je imala veliki broj ruskih i grčkih knjiga. Van grada nalazio se Kijevsko –Pečerski manastir, u kojem je živio i radio Nestor. Taj manastir sagrađen je krajem 11. i početkom 12. Stoljeća. U Kijevu su se okupljali trgovci sa svih strana, s istoka, iz Vizantije, Poljske, Mađarske, Njemačke. Они привозили оружие, сукно, шёлк, украшения, пряности, а покупали мёд, воск, меха, полотно, изделия ремесленников. Oni su dovozili oružje, čohu, svilu, nakit, začine a kupovali su med, vosak, krzno, platno, rukotvorine zanatlija.

Trgovačke i političke veze jačaju, Kijevska Rus je moćna i utjecajna europska srednjevjekovna država, a mnogi kraljevi žele biti u dobrim i mirnim odnosima sa Jaroslavom. Francuski, mađarski, norveški kraljevi rado se žene Jaroslavljevim kćerkama.

1054. g. umire Jaroslav Mudri. Sahranjen je u Crkvi Sv. Sofije. Nakon njegove smrti počinje unutarnja borba među knezovima za prijestolje i za što bolje zemlje (междоусобные войны).

U periodu od 11. – 13.st. Kijev je jedan od najvećih i najljepših evropskih gradova. Prozvan je ukrasom Istoka i proglašen konkurentom Konstantinopola.

1068 .g. napad Polovca (Kumana), nomadi koji ugrožavaju Kijev, ali Kijevljani udruženi u vojni savez uspješno odolijevaju napadima. Polovci se naseljavaju u južnom dijelu Države.

1113.g. Vladimir Monomah iz grada Perejaslavlja postaje knez Kijevske Rusi. On je bio unuk Jaroslava Mudrog čiji je sin Vsevolod bio oženjen kćerkom vizantijskog cara Konstantina IX Monomaha. Vladimir Monomah je sin Vsevoloda i Ane, vizantijske princeze. Učvrstio je vlast, odlučno je odolio napadaima Polovaca, stao je u kraj čestim razmiricama knezova i prisilio ih da mu se svi podčine. Umro je 1125. g. Kijev prestaje biti centar, cijela s edržava postepeno raspada na manje, već ojačale kneževine. Politika samostalnih odvojenih kneževina decentralizacijom vlasti dovodi do stanja zvanog razdoblje feudalne rascjepkanosti.

KULTURA

Ikonografija se javlja dolaskom kršćanstva, 10. st.

11, 12. stoljeće – početak samobitne ruske arhitekture. Kulturni utjecaj Vizantije bio je značajan.

1) Arhitektura - kamene, monumentalne građevine, 2) ikonografija, 3) freske. Sva 3 segmenta razvijajuse pod utjecajem Vizantije i dolaskom kršćanstva do čeg a su sve građevine bile drvene.

Arhitekt - архитектор, зодчий

Tek od 14. stoljeća poznata su imena ikonopisaca, većina ih je ipak ostala anonimna.

Ikonografija – religiozno, simbolističko slikarstvo. Jako izduženo lice, bestežinska vizura, velike, krupne upečatljive oči koje gledaju ravno u promatrača, usta su mala, uska, ne ističu se jer su simbol putenosti.

Живопись - slikarstvo

N.B. писать портрет

писать иконопись

Crtati - рисовать

Tek počevši od 16. stoljeća ikone su slikali obični umjetnici, ne isključivo monasi. Tada je osjetan sve veći utjecaj renesansne Evrope, posebno Italije.

Nestor je bio kijevski monah i najpoznatiji je srednjevjekovni ruski ljetopisac. Živio je i radio uKijevsko-Pečerskom manastiru. Napisao je „Povijest minulih godina“ (Повесть временных лет). To je jedan od najpoznatijih i najstariji je sačuvani ljetopis u kojem je Nestor opisao nastanak i razvoj Kijevske Rusi. Ljetopis ili ljetopisni svod je srednjevjekovni književni žanr. To je vrsta povijesne kronike koja se sastoji od pripovijetki, legendi, usmenih predaja, popularnih priča o povijesnim ličnostima i događajima.