KONKURENTNOST MALOG I SREDNJEG - oliver.efri.hroliver.efri.hr/zavrsni/814.B.pdf · Porter smatra...
Transcript of KONKURENTNOST MALOG I SREDNJEG - oliver.efri.hroliver.efri.hr/zavrsni/814.B.pdf · Porter smatra...
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
Marijana Vojvodić Koren
KONKURENTNOST MALOG I SREDNJEG
PODUZETNIŠTVA EU I RAZVOJNA STRATEGIJA
EUROPA 2020
DIPLOMSKI RAD
Rijeka 2014.
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
KONKURENTNOST MALOG I SREDNJEG
PODUZETNIŠTVA EU I RAZVOJNA STRATEGIJA
EUROPA 2020
DIPLOMSKI RAD
Predmet: Mikrosustav EU
Mentor: prof. dr. sc. Vinko Kandžija
Studentica: Marijana Vojvodić Koren
Studijski smjer: Poduzetništvo
JMBAG: 2223059241
Rijeka, rujan 2014.
SADRŽAJ
1. UVOD ...................................................................................................................... 1
1.1 Problem i predmet istraživanja .......................................................................... 1
1.2 Svrha i ciljevi istraživanja .................................................................................. 1
1.3 Radna hipoteza ................................................................................................... 2
1.4 Znanstvene metode ............................................................................................ 2
1.5 Struktura rada ..................................................................................................... 2
2. TEORIJSKA I PRAVNA ZASNOVANOST KONKURENTNOSTI
PODUZETNIŠTVA EU ................................................................................................. 4
2.1 Recentne teorije konkurentnosti ........................................................................ 4
2.1.1 Klasične i neoklasične teorije konkurentnosti ............................................ 5
2.1.2 Porterova teorija strateške konkurentnosti poduzeća ................................. 6
2.1.3 Metode i tehnike analize konkurentnosti poduzeća .................................... 9
2.2 Determinante poduzetničke konkurentnosti u EU ........................................... 12
2.2.1 Vanjske determinante ............................................................................... 12
2.2.1.1 Globalizacija...................................................................................... 12
2.2.1.2 Liberalizacija svjetske razmjene ....................................................... 13
2.2.1.3 Demografska kretanja ....................................................................... 14
2.2.1.4 Okolišna politika ............................................................................... 15
2.2.2 Unutarnje determinante ............................................................................ 15
2.2.2.1 Akt o malom poduzetništvu .............................................................. 16
2.2.2.2 Europska povelja za mala poduzeća.................................................. 17
2.2.2.3 Lisabonska strategija – preteča strategije Europa 2020 .................... 18
2.3 Pravni temelji europske poduzetničke politike ................................................ 21
3. BILANCA MALOG I SREDNJEG PODUZETNIŠTVA U EU ...................... 23
3.1 Suvremeno poslovno okruženje – motiv nastanka strategije Europa 2020 ..... 23
3.1.1 Malo i srednje poduzetništvo – okosnica poduzetništva u EU ................. 23
3.1.2 Konkurentnost u doba globalizacije ......................................................... 26
3.1.3 Poslovno okruženje poduzeća EU ............................................................ 29
3.1.4 Plan ekonomskog oporavka i strategija Europa 2020 ............................. 35
3.2 Strateške inicijative razvojne strategije Europa 2020 ...................................... 38
3.2.1 Malo i srednje poduzetništvo u strategiji Europa 2020 ............................ 38
3.2.2 HORIZON 2020 (FP8) ............................................................................. 41
3.2.3 COSME program ...................................................................................... 43
3.2.4 Poduzetništvo 2020 .................................................................................. 45
4. UČINCI RAZVOJNE STRATEGIJE EUROPA 2020 NA RAZVOJ MALOG I SREDNJEG PODUZETNIŠTVA EU ...................................................................... 46
4.1 Pokazatelji uspješnosti provođenja strategije Europa 2020 u poticanju konkurentnosti poduzetništva ..................................................................................... 46
4.2 R&D - znanje kao jedini neiscrpan izvor konkurentnosti ................................ 52
5. IZAZOVI I PERSPEKTIVE OSTVARIVANJA CILJEVA STRATEŠKOG DOKUMENTA EUROPA 2020 .................................................................................. 56
5.1 Inovativnost i znanje – generatori konkurentnosti poduzetništva EU ............. 56
5.2 Klasterizacija ................................................................................................... 57
5.3 Socio-demografska ravnoteža .......................................................................... 58
5.4 Ekološka i resursna osviještenost .................................................................... 59
6. ZAKLJUČAK ....................................................................................................... 61
LITERATURA ............................................................................................................. 64
POPIS ILUSTRACIJA ................................................................................................ 70
1
1. UVOD
Da bi se raščlanile relevantne karakteristike diplomskog rada potrebno je definirati: 1)
problem i predmet istraživanja, 2) svrhu i ciljeve istraživanja, 3) hipotezu, 4)
znanstvene metode, 5) strukturu rada.
1.1 Problem i predmet istraživanja
Problem istraživanja: Unatoč prihvaćanju i primjeni razvojne strategije Europa 2020,
njezini ciljevi još uvijek nisi postignuti, a napori EU u postizanju konkurentnosti malog
i srednjeg poduzetništva su nedovoljni.
Predmet istraživanja: Analizirati konkurentnost malog i srednjeg poduzetništva EU i
ciljeve razvojne strategije Europa 2020 te istražiti mogućnosti povećanja konkurentnosti
EU i ostvarivanja postavljenih ciljeva razvojne strategije Europa 2020.
1.2 Svrha i ciljevi istraživanja
Svrha istraživanja: Istražiti nužnost razvoja strategijskog okvira za postizanje
konkurentnosti malog i srednjeg poduzetništva EU kako bi se razvilo uspješno poslovno
okruženje te istaknuti potrebu većeg ulaganja u konkurentnost malog i srednjeg
poduzetništva EU i ostvarivanje ciljeva razvojne strategije Europa 2020.
Ciljevi istraživanja:
- utvrditi teorijske i pravne temelje konkurentnosti poduzetništva EU
- sagledati izazove i perspektive razvoja konkurentnosti malog i srednjeg
poduzetništva u EU
- analizirati učinke strategije Europa 2020 na razvoj malog i srednjeg
poduzetništva u EU
- predložiti moguća rješenja za uspješno provođenje ciljeva strateškog dokumenta
Europa 2020.
2
Kako bi se kroz istraživanje ostvarili svrha i ciljevi istraživanja, bitno je dati odgovor na
sljedeća pitanja:
1) Što je konkurentnost i uspješno poslovanje?
2) U čemu je značaj strateškog dokumenta Europa 2020?
3) Zašto je ulaganje u R&D nužno za konkurentnost malog i srednjeg poduzetništva?
4) Kako programi financiranja u EU potiču razvoj malog i srednjeg poduzetništva?
1.3 Radna hipoteza
Sukladno postavljenim ciljevima i svrsi istraživanja, moguće je dokazati potrebu za
ulaganjem većih napora EU u poticanje konkurentnosti malog i srednjeg poduzetništva
te dosljednom provedbom i ostvarivanjem ciljeva strategije Europa 2020.
1.4 Znanstvene metode
Metoda analize i sinteze, metoda apstrakcije i konkretizacije, metoda generalizacije i
specijalizacije, metoda dedukcije i indukcije, metoda deskripcije, komparativna metoda,
povijesna metoda, metoda klasifikacije.
1.5 Struktura rada
U uvodu su navedeni problem i predmet istraživanja, svrha i ciljevi istraživanja,
hipoteza, znanstvene metode i obrazložena je struktura rada. Naslov drugog dijela je
Teorijska i pravna zasnovanost konkurentnosti poduzetništva EU. U ovome dijelu
izložene su recentne teorije te metode i tehnike konkurentnost. Objašnjene su i
determinante poduzetničke konkurentnosti kroz vanjske i unutarnje determinante koje
utječu na razvoj poduzetništva. Naslov trećeg dijela je Bilanca malog i srednjeg
poduzetništva u EU. Ovaj dio predstavlja i jezgru rada, a sastoji se od dvije ključne
tematske jedinice kroz koje se prati strateško promišljanje EU u cilju postizanja
globalne konkurentnosti malog i srednjeg poduzetništva primjenom odrednica strategije
Europa 2020. Četvrti dio s naslovom Učinci razvojne strategije Europa 2020 na razvoj
malog i srednjeg poduzetništva EU, naglašava postignute učinke EU u poticanju
3
konkurentnost malog i srednjeg poduzetništva. U petom dijelu s naslovom Izazovi i
perspektive ostvarivanja ciljeva strateškog dokumenta Europa 2020, naglasak je na
važnosti praktične primjene ciljeva strategije Europa 2020 i osiguravanju bitnih
predispozicija za stvaranje konkurentnosti malog i srednjeg poduzetništva EU. U
posljednjem dijelu, Zaključku, dana je sinteza problematike stvaranja konkurentske
prednosti poduzetništva i utjecaja strateškog dokumenta Europa 2020 na poslovanje
malih i srednjih poduzeća EU, čime je dokazana postavljena hipoteza.
4
2. TEORIJSKA I PRAVNA ZASNOVANOST KONKURENTNOSTI
PODUZETNIŠTVA EU
Konkurentnost poduzetništva promatrana kroz teorijsku i pravnu zasnovanost obrađena
je kroz slijedeće tematske jedinice: 1) Recentne teorije konkurentnosti, 2)
Determinante poduzetničke konkurentnosti u EU i 3) Pravni temelji europske
poduzetničke politike.
2.1 Recentne teorije konkurentnosti
Nacionalno vijeće za konkurentnost konkurentnošću naziva sposobnost neke zemlje da
postigne uspjeh na svjetskom tržištu koji omogućuje bolji životni standard svima. Neki
pak stručnjaci promatraju konkurentnost kao položaj neke zemlje na međunarodnom
tržištu u usporedbi sa drugim zemljama, uspoređujući pri tom zemlje sličnog
ekonomskog razvoja (Grgić i suradnici, 2010.). Recentne teorije konkurentnosti vode se
osnovnom mišlju stvaranja održive konkurentske prednosti. Različite teorije različitim
putovima vode do stvaranja konkurentske prednosti, a poduzeće s obzirom na svoje
preferencije na tržištu mora donijeti odluku o strategiji kojom želi tu konkurentsku
prednost postići.
Politika konkurencije je jedna od zajedničkih politika EU koja ima za cilj poboljšanje
tržišne efikasnosti na način da istodobno omogućuje stvaranje velikog tržišta i sprečava
stvaranje monopola. Ta politika je stoga glavni regulator tržišta jer svojim djelovanjem
stvara i održava jedinstveno tržište, a teorijski se temelji na koncepciji tržišta savršene
konkurencije jer taj model osigurava najveću razinu društvenog blagostanja. Politika
konkurencije definirana je člancima 85. do 94. Rimskog ugovora1 i vrlo malo je
izmijenjena Ugovorom iz Maastrichta, a glavne odredbe tih članaka su (Kandžija,
2003., 187):
- ograničenje konkurentskih sporazuma na europskom tržištu
- zlouporaba dominantnog položaja
1 Članci 85. do 94. Rimskog ugovora zamijenjeni su člancima 101. do 109. Ugovora o funkcioniranju EU
(Rudolf i suradnici, 2009.).
5
- kontrola spajanja poduzeća
- vladina pomoć poduzetnicima.
Nekadašnje tržišne prednosti temeljene na resursima i proizvodima, zamijenjene su
konkurentskim prednostima i znanjem pa se stoga može reći da se konkurentnost u
XXI. stoljeću temelji na neopipljivim resursima. U skladu s tim konkurentnost je
potrebno pratiti i mjeriti kako bi se dobio objektivan uvid situacije na tržištu i
omogućila usporedba s konkurencijom.
2.1.1 Klasične i neoklasične teorije konkurentnosti
Merkantilistička teorija je prva teorija konkurentnosti vanjske trgovine nastala prije
pojave liberalizma. Cilj merkantilističke politike bio je povećanje nacionalnog
bogatstva i moći, a vanjska trgovina je bila najvažnije sredstvo za postizanje tog cilja.
Bogatstvo i moć predstavljali su zlato i srebro koji su bili dostupni jedino putem
međunarodne razmjene ukoliko zemlja nije imala vlastito nacionalno bogatstvo. Adam
Smith se u svojoj teoriji apsolutnih vrijednosti suprotstavlja državnoj kontroli koju su
zagovarali merkantilisti i ističe interesnu slobodu pojedinca koja nije identična
interesima države. Bogatstvo se više ne mjeri u zlatu i srebru nego u robama pa se stoga
povećanje bogatstva naroda postiže ostvarivanjem potpune slobode poduzetnika u
donošenju odluka što, koliko, kada, kako i za koga proizvoditi. Na taj način poduzetnik
je vođen „nevidljivom rukom“ jer u nastojanju maksimizacije vlastitog profita on
nesvjesno promiče i društvene ciljeve. Ukoliko neka država može neku robu proizvesti
jeftinije od neke druge, onda ona ima apsolutnu prednost u proizvodnji te robe. Ta
prednost može biti prirodno uvjetovana, ili pak stečena znanjem i vještinama. Smithovu
teoriju korigira teorija komparativnih prednosti koju je postavio David Ricardo temelji
se na tezi da država ne treba nužno svaki proizvod proizvoditi apsolutno jeftinije kako
bi sudjelovala u međunarodnoj razmjeni, već su važni i usporedni odnosi komparativnih
prednosti dviju ili više država. Prema tome svaka država se nastoji specijalizirati i
izvoziti ona dobra koja proizvodi efikasnije od neke druge države, a uvoziti ona dobra u
čijoj proizvodnji je manje efikasna. Ricardovu teoriju komparativnih troškova
dopunjava John Stuart Mill na način da uvodi element potražnje koji je u prethodne
6
dvije teorije potpuno zanemaren. Svoju teoriju zasniva na tezi da troškovi proizvodnje
određuju cijenu na domaćem tržištu, a odnos razmjene ovisi o uzajamnoj potražnji
država sudionica u međunarodnoj trgovini. Teoriju komparativnih prednosti dodatno su
razvili i Heckscher i Ohlin, a nakon njih i Samuelson na način da su uzeli u obzir
postojanje značajnih razlika u raspoloživosti činitelja proizvodnje. Raspoloživost
činitelja proizvodnje je neujednačena te stoga utječe na stvaranje relativnih razlika u
cijenama pa će po toj logici relativna cijena činitelja koji je dostupan u obilju biti niža
od cijene oskudnog činitelja (Babić i Babić, 2000.).
2.1.2 Porterova teorija strateške konkurentnosti poduzeća
Budući XXI. stoljeće zahtijeva sasvim jedan novi način poslovnog promišljanja i
djelovanja, tako i postizanje konkurentnosti zahtjeva novi pristup. U uvjetima
neprekidnih promjena i nesigurnosti poslovne okoline postavljaju se nova pravila koja
od poduzeća zahtijevaju fleksibilnost i brzu prilagodljivost pa novi imperativi u
poslovnom svijetu postaju inovativnost, kreativnost, različitost i jedinstvenost. Upravo
iz tih razloga mala i srednja poduzeća postaju dominantna na tržištu budući lakše prate
korak sa konstantnim promjenama i nesigurnošću dok velika poduzeća zbog svoje
tržišne „tromosti“ sve teže prate globalne trendove. Suvremene teorije konkurentnosti
polaze od dvije temeljne pretpostavke. Prva, prema kojoj konkurentnost treba biti
sveobuhvatna i uključiti sve ono što može povećati konkurentnost u stvarnom svijetu, i
druga, prema kojoj konkurentnost treba biti dovoljno dinamična da objasni promjenjivu
prirodu nacionalne konkurentnosti koju ne mogu adekvatno objasniti klasične teorije
poput onih apsolutnih i relativnih prednosti. Stoga, može se reći da je konkurentnost
sposobnost pojedinaca, poduzeća, zajednica, klastera, nacionalnih država i regija da se
natječu i budu bolji, inovativniji i kreativniji od ostalih sudionika na lokalnom,
nacionalnom, regionalnom i globalnom tržištu u stvaranju dodane vrijednosti
(Dragičević, 2012., 14-16). Stvaranje trajne konkurentnosti na tržištu ogleda se kroz
postizanje održive konkurentske prednosti, a u suprotnom doći će do kratkotrajnog
ubiranja dobiti što na duge staze ne osigurava opstanak na tržištu. Shema 1 prikazuje
četiri konkurentske sile koje djeluju na tržištu i određuju profitabilnost poslovanja.
7
Shema 1: Četiri konkurentske sile koje djeluju na tržištu
Obrada studentice prema: Porter, 2008.
Od četiri sila prikazanih u shemi 1 svaka na svoj način određuju profitabilnost
poslovanja. Potencijalni sudionici, isto kao i novi supstituti, na tržištu stvaraju prijetnje
za sve sudionike koji već posluju na tom tržištu, dok s druge strane kupci isto kao i
dobavljači imaju pregovaračku moć koju treba poštovati kako bi se održala
konkurentska prednost. Prema tome moć kupaca i prijetnja novih supstituta utječu na
formiranje cijena na tržištu, pregovaračka moć dobavljača određuje cijenu sirovina i
drugih inputa, a intenzitet rivalstva potencijalnih sudionika na tržištu također utječe na
cijene, ali određuje i troškove nadmetanja te iziskuje i investicije koje su potrebne za
odvraćanje novih sudionika od ulaska na tržište (Porter, 2008.)
Porter smatra kako postoje dvije osnovne prednosti koje jedno poduzeće može ostvariti
u odnosu na druga, a to su niski troškovi i diferencijacija. Te dvije osnovne vrste
konkurentske prednosti dovode do stvaranja tri generičke strategije konkurentnosti
prikazane u tablici 1: troškovno vodstvo, diferencijacija i fokusiranje. Svaka od tih
strategija ima isti cilj – postizanje konkurentske prednosti na tržištu, a ono po čemu se
one razlikuju je način, odnosno put ostvarivanja te prednosti.
Potencijalni sudionici
Dobavljači Kupci
Supstituti
Konkurenti na
tržištu
8
Tablica 1: Tri generičke strategije konkurentnosti
Konkurentska prednost
niži troškovi diferencijacija
Raspon
konkurentnosti
širi cilj 1. Troškovno vodstvo 2. Diferencijacija
uži cilj 3. a) Fokusiranje na troškove 3. b) Fokusiranje na diferencijaciju
Obrada studentice prema: Porter, 2008.
Troškovno vodstvo
Strategija troškovnog vodstva sama po sebi upućuje na činjenicu da će poduzeće sa
najnižim troškovima poslovanja ujedno biti i najkonkurentnije na tržištu. Izvori
troškovne prednosti mogu biti razni, a uključuju provođenje ekonomije razmjera,
vlastitu tehnologiju, povlašteni pristup sirovinama i ostale čimbenike koji stvaraju
prednost na tržištu. Poduzeće koje primjenjuje strategiju troškovnog vodstva ima širok
raspon djelovanja, a veličina poduzeća u tom pogledu igra veliku ulogu u ostvarivanju
konkurentske prednosti. Stoga je ova strategija prihvatljivija u velikim nego u malim i
srednjim poduzećima. Poduzeće koje uspije postići potpunu troškovnu prednost
poslovat će iznadprosječno u svojoj grani, uz pretpostavku da može određivati cijene
jednake granskom prosjeku ili blizu njega. Međutim, osnovni problem s kojim se
susreće većina poduzeća je nepostojanje sustavnog okvira za analizu troškova (Porter,
2008.).
Diferencijacija
Diferencijacija je druga generička strategija koja usmjerava poduzeće da bude
jedinstveno u svojoj grani u određenim aspektima koji će zadovoljiti uočene potrebe
kupca. Tako orijentirana poduzeća zbog jedinstvenosti proizvoda i dodane dobit koju
nude svojim kupcima budu nagrađeni njihovom naklonošću. Diferencijacija se može
postići na temelju samog proizvoda, sustava dostave, marketinškog pristupa i širokog
raspona ostalih čimbenika koji su svojstveni sa svako pojedino poduzeće. Poduzeća
koja uspiju ostvariti i održati diferencijaciju poslovat će iznadprosječno u svojoj grani
ukoliko cijena uz dodanu dobit koju proizvod nudi premaši troškove koji nastaju
proizvodnjom tog jedinstvenog proizvoda. Vodeći se strategijom diferencijacije
poduzeća se moraju opredijeliti za svojstva u kojima će se diferencirati, odnosno biti
9
različiti od svojih konkurenata i na taj način stvoriti jedinstvenu prepoznatljivost na
tržištu. Diferencijacija također ima i svoja ograničenja koja se ogledaju u ne pridavanju
dovoljne pozornosti troškovima diferencijacije, a isto tako i održivosti te diferencijacije
jednom kada se ona postigne (Porter, 2008.).
Strategija fokusiranja
Strategija fokusiranja je treća generička strategija koja se značajno razlikuje od
prethodne dvije jer se temelji na uskom fokusu konkurentnosti unutar grane. Poduzeće
koje koristi strategiju fokusiranja mora odabrati segment ili grupu segmenata te
usredotočiti svoju poslovnu strategiju na odabrano. Fokusirajući svoju strategiju na
određeni ciljni segment, poduzeće nastoji postići konkurentsku prednost iako ne
posjeduje opću konkurentsku prednost. Strategija fokusiranja ima dvije varijante,
fokusiranje na troškove i fokusiranje na diferencijaciju. U fokusiranju na troškove
poduzeće nastoji postići troškovnu prednost u svom ciljnom segmentu, dok kod
fokusiranja na diferencijaciju poduzeće se želi diferencirati u svom ciljnom segmentu.
Ti ciljni segmenti moraju nastati iz uočenih potreba kupaca (Porter, 2008.).
Niti jedna generička strategija ne dovodi do iznadprosječnog poslovanja ako je
neodrživa spram konkurenata, a to podrazumijeva da održivost sve tri generičke
strategije zahtijeva da konkurentska prednost poduzeća bude otporna na promjene u
ponašanju konkurencije i u pripravnosti slijediti promjene u svojoj poslovnoj okolini.
Koncept generičkih strategija temelji se na pretpostavci da postoje različiti načini za
postizane konkurentske prednosti na tržištu što daje poduzećima mogućnost pronalaska
odgovarajuće niše u kojoj će razviti tržišnu prednost u odnosu na konkurenciju
(Vrdoljak Raguž i Tolušić, 2012.).
2.1.3 Metode i tehnike analize konkurentnosti poduzeća
Globalizacija donosi promjene u poimanju, pristupu i analizi konkurentnosti. Procesi
globalizacije su sveobuhvatni i zahvaćaju sve sudionike koji sudjeluju u stvaranju novih
tržišnih vrijednosti. Konstantna promjenjivost i nestabilnost okoline zahtjeva
neprekidno usavršavanje, mijenjanje i prilagođavanje novim tržišnim okolnostima.
10
Konkurentnost u vremenu globalizacije postaje univerzalna koncepcija pa se stoga
razvijaju i posebni analitički instrumenti i standardi, odnosno metode koje se
primjenjuju pri analizi konkurentnosti.
Dijamantna konkurentnost je metoda koju je razvio M. E. Porter te se stoga naziva i
Porterova analiza. On tvrdi da se nacionalna konkurentnost ne nasljeđuje već se stvara i
neprekidno gradi. Njegov model naglašava izvore nacionalne prednosti, a prije svega
bitnu ulogu geografske blizine. Porterov dijamant sadrži tezu da samo integracija mikro
i makroreformi sa politikama vlade i tržišnim prilikama može izazvati rast
konkurentnosti i prosperitet bilo koje nacionalne ekonomije, što je prikazano shemom 2.
Shema 2: Porterova dijamantna konkurentnost
Obrada studentice prema: Bezić, 2008.
Shema 2 prikazuje Porterov dijamant prema kojem uspjeh bilo kojeg poduzeća na
tržištu ovisi o četiri međusobno povezana čimbenika. Prvi čimbenik, strategija
poduzeća, struktura i suparništvo, uključuje odnos prema konkurenciji, institucijama na
tržištu, stupnju lokalnog razvoja te ostalim kulturnim i povijesnim čimbenicima koji
utječu na način na koji se poduzeća odnose jedna prema drugima, svojim radnicima i
državi. Drugi čimbenik, koji Porter naziva uvjeti čimbenika, predstavlja osnovne uvjete
na temelju kojih poduzeća međusobno konkuriraju, poput jeftine, neobrazovane radne
snage spram znanstveno, visokotehnološki obrazovane radne snage te stupnja
Strategija poduzeća, struktura i suparništvo
Uvjeti čimbenika Uvjeti potražnje
Vezane i podržavajuće industrije
PRILIKE
VLADA
11
razvijenosti prometne, logističke i tehnološke infrastrukture. Ti čimbenici su izuzetno
važni jer globalizacija neminovno povećava njihovo značenje u poslovnom svijetu.
Treći čimbenik se odnosi na uvjete potražnje koji prije svega ovise o željama i
potrebama potrošača. Posljednji, četvrti čimbenik odnosi se na vezane i podržavajuće
industrije, a uključuje dobavljače, poticanje klasterizacije i postojanje konkurenata kao
glavnog motivatora za neprestano usavršavanje. Dodatni element koji treba u ovoj vrsti
analize konkurentnosti uzeti u obzir su tržišne prilike i vlada, koji imaju značajan utjecaj
na sve elemente dijamanta i njihovu međusobnu povezanost. Iz navedenog može se
zaključiti kako je najbolji pokazatelj konkurentske snage nekog poduzeća njezin uspjeh
na međunarodnom tržištu (Dragičević, 2012.).
Metoda proširenog dijamanta konkurentnosti je svojevrsna kritika Porterog modela.
Porterovom modelu se zamjera što ne uzima u obzir izravna ulaganja i zanemaruje
ulogu multinacionalnih korporacija. Pozivajući se na navedene nedostatke Cho, Moon i
Kim predlažu prošireni model koji uključuje i četiri grupe ljudskog faktora: radnike,
političare, birokrate i poduzetnike među koje ubrajaju i znanstvenike i menadžere.
Uzevši u obzir i faktor ljudskog rada dolaze do zaključka da različite grupe ljudskog
faktora različito brinu za ekonomski razvoj (Dragičević, 2012.).
SWOT analiza (S-strenghts; W-weaknesses; O-opportunities; T-threats) je metoda koja
se najčešće primjenjuje u procesu strateškog planiranja, međutim dobila je primjenu i u
analizi konkurentnosti. SWOT matricu razvio je A. Humphrey koji smatra da je
potrebno identificirati interne i eksterne čimbenike koji utječu na ostvarenje zacrtanih
ciljeva. Prema tome interni faktori podrazumijevanju snage i slabosti poduzeća, a
eksterni faktori, prilike i prijetnje iz vanjske okoline koje neminovno utječu na njegovo
poslovanje (Gonan Božac, 2008.).
Benchmarking je metoda koja se bazira na usporedbi mjerljivih indikatora
konkurentnosti, a očituje se kroz proces organizacijskih prilagodbi, ali ne kroz
imitiranje drugih sudionika na tržištu nego učenjem i unapređivanjem vlastitog
poduzeća putem razmjene ideja s drugim uspješnijim poduzećima. Stoga se ta metoda
vrlo često povezuje i sa špijunažom i krađom ideja, iako je njena osnovna namjena
kreativni proboj na tržištu (Štoković, 2004.).
12
Mjerenje konkurentnosti u doba globalizacije nije više samo nužno za postizanje
izravne tržišne konkurencije među poduzećima, već predstavlja i nužnost kao temelj
izvora ekonomskog rasta i razvoja nacionalnih ekonomija.
2.2 Determinante poduzetničke konkurentnosti u EU
Determinante, odnosno odrednice poduzetničke konkurentnosti mogu se podijeliti na
vanjske i unutarnje.
2.2.1 Vanjske determinante
Vanjske determinante poduzetničke konkurentnosti određene su procesima koji
neminovno zahvaćaju sva poduzeća. Prije svega proces globalizacije, koji s
ekonomskog aspekta potiče slobodu međunarodne razmjene gospodarskih resursa,
zatim liberalizacija svjetske trgovine, koja značajno pridonosi povećanju svjetske
razmjene kroz olakšavanje pristupa stranim tržištima i poticanjem konkurentnosti,
demografska kretanja, koja uvelike utječu na prilike na tržištu rada, te okolišna politika i
pitanje održivog razvoja kao vrlo bitne komponente budućnosti, ne samo poslovanja
nego i opstanka čovječanstva.
2.2.1.1 Globalizacija
Globalizacija u XXI. stoljeću nezaobilazan je proces koji se uvukao u sve pore
društvenog djelovanja. Pojam globalizacije izveden je od francuske riječi „global“ što
znači cjelokupnost, sveukupnost, općenitost, planetarnost (Klaić, 1988., 488).
Globalizacija je ključni pojam kojim se objašnjava i ocjenjuje snaga, kvaliteta i
stabilnost poduzeća, ali isto tako i buduće mogućnosti i perspektive nekog ekonomskog
subjekta na tržištu. Danas se pod pojmom globalizacija podrazumijevaju ekonomske
međuovisnosti koje imaju odraz u sve većoj mobilnosti proizvodnih čimbenika,
razmjeni roba, usluga i inovacija među zemljama (Kersan-Škabić, 2012., 2).
13
Globalizacija se može promatrati sa stajališta brojnih aspekata od ekonomskog,
političko-pravnog pa sve do kulturnog. Pojavi procesa globalizacije pogodovalo je
razdoblje nakon Drugog svjetskog rata kada započinje liberalizacija trgovine, posebice
u Europi, a može se povezati s nastankom GATT-a (eng. General Agreement on Tariffs
and Trade) – Općeg sporazuma o carinama i trgovini iz 1947.g., koji je uklonio
prepreke trgovanja i upravljao međunarodnom trgovinom (Lončar, 2005.).
Povezivanje europskih zemalja, navelo je i druge dijelove svijeta da se integriraju.
Stoga, regionalni trgovački blokovi postaju simbolima globalizacije, a kroz proces
globalizacije zemlje se povezuju na način da se smanjuju i ukidaju barijere kretanja
robe, kapitala, usluga i ljudi.
2.2.1.2 Liberalizacija svjetske razmjene
Liberalizacija svjetske trgovine započinje procesom carinske erozije koja je za
posljedicu imala porast međunarodne razmjene u posljednjih pola stoljeća. Budući su
različite zemlje s obzirom na svoj geološki položaj različito opskrbljene različitim
resursima, proces liberalizacije bilo je nužan za uspješnu alokaciju resursa. Rušenje
carinskih granica započinje 1930-ih godina kada GATT, a kasnije i WTO uočavaju
njihovu štetnost za svjetsko blagostanje. Liberalizacija trgovine utječe i na potrošnju i
na proizvodnju. Učinci na potrošnju podrazumijevaju (Kandžija i Cvečić, 2010., 337):
- pad cijena na domaćem tržištu zbog liberalizacije uvoza i povećane konkurencije
- učinak supstitucije, kada se uvozi roba iste kvalitete, ali nižih cijena
- učinak dohotka, uz isti nominalni dohodak potrošač kupuje više roba i usluga
(povećanje realnog dohotka zbog jeftinijih roba i usluga)
- porast blagostanja (povećanje zadovoljstva potrošača).
Utjecaj liberalizacije na proizvodnju pak onemogućuje neučinkovitim domaćim
proizvođačima opstanak na tržištu jer su se oni održavali na tržištu isključivo
zahvaljujući carinskoj zaštiti koja ih je štitila od izvangranične konkurencije. U tom
kontekstu liberalizacija proizvodnje primorava proizvođače da optimiziraju svoju
proizvodnju na globalnom, a ne više samo na nacionalnom nivou, dok s druge strane
14
onima koji su izvozili i prije liberalizacije ovaj proces povećava konkurentnost na
globalnom tržištu.
2.2.1.3 Demografska kretanja
Posljednjih desetljeća u EU vlada vrlo ozbiljna demografska recesija. Taj demografski
problem iz godine u godinu sve intenzivnije utječe na europsku socijalnu i ekonomsku
situaciju. Na starenje stanovništva utječu dva osnovna uzroka. S jedne dolazi do
smanjenja nataliteta pa samim time i sve manjeg broja mladih, radno sposobnih ljudi, a
s druge strane povećava se udio starog stanovništva. U prilog lošoj demografskoj
situaciji u EU govori i činjenica da je europsko stanovništvo najstarije na svijetu, a to
dokazuje podatak o tzv. medijalnoj starosti, odnosno o dobi skupine koja je najbrojnija
u ukupnoj strukturi stanovništva. Početkom XXI. st. medijalna dob u Europi je iznosila
37,7 godina dok je primjerice u Sjevernoj Americi medijalnu dob bila 35,4 godine, a
Afrika kao najmlađi kontinent je imala medijalnu dob stanovnika 18,3 godine.
Demografi veliku pozornost posvećuju porastu broja „najstarijih osoba“, odnosno onih
koji imaju 80 godina i više. Ta skupina čini čak 15% europske populacije, a najviša
koncentracija se bilježi u Švicarskoj, Danskoj, Norveškoj i Švedskoj. Prema
demografskim prognozama broj osoba s 80 i više godina će se u Europi do 2050.g.
povećati sa sadašnjih 21 milijun na čak 60 milijuna. Ta činjenica je vrlo zabrinjavajuća
budući je za razvoj ekonomske i socijalne politike vrlo bitan odnos radnog i
uzdržavanog kontingenta stanovništva. U EU je već dugo prisutan trend da sve manji
broj radno aktivnog stanovništva uzdržava sve veći broj radno nesposobnih starih ljudi i
djece. Tom trendu uvelike pridonosi pomicanje dobne granice sklapanja braka,
povećanje stope razvoda i povećanje dobi žena kod prvog rađanja djeteta, te smanjenje
broja djece po obitelji (Puljiz, 2005.).
15
2.2.1.4 Okolišna politika
Nova ekonomska i okolišna politika uviđaju da stalan ekonomski rast nije i ne može biti
odgovor na sve gospodarske probleme. Ekološki problemi posljednjih desetljeća sve su
aktualnija tematika na globalnoj razini. Osviještenost svjetskih lidera o problemu
oskudice prirodnih resursa dovela je do intenzivnijeg bavljenja problemom održivog
razvoja. Promjene u prirodi odvijaju se prema prirodnim zakonitostima pa stoga
bioekonomija upozorava na postojanje utemeljenih fizikalnih i prirodnih ograničenja
ekonomskog rasta. Budući priroda sama postavlja granicu zagađenja i degradacije koju
može podnijeti prije nego se okrene protiv čovjeka, nužno je usredotočiti se na
smanjenje njenog iskorištavanja. Najveći izazov današnjice je pronaći praktičan način
življenja u sadašnjosti koji neće istodobno ugroziti našu budućnost. Ključ tog problema
leži u načelima održivog razvoja. Međutim, kako to biva sa svim teorijskim postavkama
tako i održivi razvoj u praksi nailazi na određene probleme. Prvi problem predstavlja
nemogućnost zadovoljenja osnovnih životnih potreba suvremenog svijeta, uključujući i
potrebu za energiju, posebice u siromašnim dijelovima svijeta. Drugi pak problem leži u
svijesti suvremenog čovjeka koji zahtijeva određenu „kvalitetu“ života proizvedenu
tehnološkim procesima koji vrlo često ne poštuju načela održivog razvoja (Cerovac,
1994.). Održivi razvoj je globalni politički dogovor koji treba uspostaviti ravnotežu
između socijalnog, ekonomskog i ekološkog aspekta na svim razinama djelovanja. Na
razini EU provedba politike održivog razvoja uključuje proces prenošenja propisa u
pravne nacionalne sustave pojedinih zemalja članica i osiguranje stvarne primjene tog
zakonodavstva (Korošec i Smolčić Jurdana, 2013.).
2.2.2 Unutarnje determinante
Unutarnje determinante poduzetničke konkurentnosti ogledaju se u okvirima EU kroz
ključne dokumente i strategije kojima se određuju pravila i principi poslovanja za
očuvanje poduzetničke konkurentnosti EU u budućnosti.
16
2.2.2.1 Akt o malom poduzetništvu
„Small Business Act“, odnosno Akt o malom poduzetništvu temelji se na načelu „Think
Small First“, suvremene poduzetničke politike EU koja kaže da u svemu treba polaziti
prvo od malog. Aktom o malom poduzetništvu Europsko vijeće u ožujku 2008.g. daje
snažnu potporu jačanju održivog razvoja i konkurentnosti malog i srednjeg
poduzetništva u Europi. Akt se sastoji od tri skupine načela, zakonodavnih prijedloga i
mjera kojima se prije svega žele smanjiti administrativna ograničenja, olakšati pristupi
financiranju, potaknuti suradnje i umrežavanja poduzeća. Prvu skupinu čini deset načela
koja su ključna za ostvarivanje dodane vrijednosti na razini EU, stvaranje jednakih
uvjeta za mala i srednja poduzeća te poboljšanje pravnog i administrativnog okruženja u
EU, a to su (Kandžija i Cvečić, 2010., 776):
1. kreiranje pravila sukladno načelu „Think Small First“
2. kreiranje okruženja („poduzetničke kulture“) u kojem poduzetnici i obiteljska
poduzeća mogu napredovati i poduzetništvo ostvaruje korist
3. osiguranje brzog oporavka („druge prilike“) poštenim poduzetnicima suočenima
s bankrotom
4. prilagođavanje javne administracije potrebama malih i srednjih poduzeća i
uklanjanje administrativnih prepreka (jednostavnije procedure, e-Vlada, „one
stop shop“)
5. prilagođavanje alata javne politike potrebama malih i srednjih poduzeća, tj.
olakšavanje sudjelovanja malih i srednjih poduzeća u javnim nabavkama i bolje
korištenje sredstava državne pomoći malim i srednjim poduzećima
6. olakšavanje pristupa financijama (npr. mikrokreditiranje, korištenje strukturnih
fondova i ostalih programa) i razvoj pravnog i poslovnog okruženja kao potpore
pravovremenim isplatama komercijalnih transakcija
7. pomoć malim i srednjim poduzećima da više profitiraju od mogućnosti koje nudi
Unutarnje tržište (patentiranje, zajednički zaštitni znak – CE…)
8. poticanje unapređenja vještina u malim i srednjim poduzećima, svih oblika
inovacija, istraživanja i razvoja, klasterizacije (npr. program za mobilnost
znanstvenika, obrazovni programi u školama i fakultetima…)
17
9. omogućavanje malim i srednjim poduzećima da izazove povezane sa zaštitom
okoliša pretvore u nove mogućnosti razvoja proizvoda i usluga kao i ekološki
učinkovite načine upravljanja
10. ohrabrivanje i pomoć malim i srednjim poduzećima da ostvare koristi od rasta
pristupom na vanjska tržišta (npr. otvaranje poslovnih centara u Kini i Indiji i
sl.).
Drugu skupinu načela čine novi zakonodavni prijedlozi koji se vode načelom „Think
Small First“, a koja se sastoji od Opće uredbe o izuzimanju blokade pri državnim
pomoćima, uredbe koja omogućuje Statut za Europsku privatnu kompaniju i smjernice
o sniženim stopama PDV-a. Treću skupinu načela čine nove mjere politika kojima se
implementiraju načela prve i druge skupine sukladno potrebama malih i srednjih
poduzeća.
2.2.2.2 Europska povelja za mala poduzeća
Europska povelja za mala poduzeća (European Charter for Small Businesses) je
dokument koji je Europsko vijeće donijelo 2000.g. s ciljem stvaranja povoljnijeg
poslovnog okruženja za razvoj malog poduzetništva kroz edukaciju postojećih
poduzetnika, ali i poticanja poduzetničke kulture među mladim potencijalnim
poduzetnicima. Osnovna uloga Povelje je otklanjanje administrativnih i troškovnih
prepreka osnivanja, poslovanja i zatvaranja malih poduzeća, a odnosi se na deset
osnovnih područja (Kandžija i Cvečić, 2010., 770):
- bolje zakonodavstvo i regulativa
- jeftinije i brže pokretanje poduzeća
- porezna i financijska pitanja
- bolje korištenje prednosti Unutarnjeg tržišta
- obrazovanje i osposobljavanje za poduzetništvo
- dostupnost potrebnih radnih vještina
- jačanje tehnoloških sposobnosti i inovativnosti malih poduzeća
- poboljšanje on-line pristupa javnih servisa
18
- korištenje uspješnih modela za elektroničko poslovanje i razvijanje vrhunske
potpore malim poduzećima (npr. Go Digital)
- bolja zastupljenost interesa malog i srednjeg poduzetništva u tijelima EU i na
nacionalnoj razini.
Povelja obvezuje sve zemlje potpisnice na sustavno praćenje, vrednovanje i
uspoređivanje godišnjeg napretka razvoja malog i srednjeg poduzetništva te obuhvaća
sva pitanja relevantna za problematiku malog gospodarstva. Najvažniji principi Povelje
su (Kutnjak, 2010., 86):
- postoji svijest o dinamičnosti i sposobnosti malih poduzeća u iznalaženju novih
odgovora na potrebe tržišta i otvaranju radnih mjesta
- naglašava se važnost malih poduzeća u procesu poticanja socijalnog i
regionalnog razvoja, pružanjem primjera inicijative i prednosti
- prepoznaje se da je poduzetništvo važna i produktivna vještina, na svim
razinama odgovornosti
- pozdravljaju se uspješna poduzeća, koja zaslužuju primjerenu nagradu
- uzima se u obzir da je neuspjeh neizbježna popratna pojava svake odgovorne
inicijative i preuzimanja rizika, te da ga treba shvatiti isključivo kao priliku za
napredovanje kroz učenje
- prepoznaju se vrijednosti znanja, predanosti i fleksibilnosti u novoj ekonomiji.
2.2.2.3 Lisabonska strategija – preteča strategije Europa 2020
Lisabonsku strategiju zacrtalo je Europsko vijeće iz Lisabona 2000.g. s ciljem
ostvarivanja održivog razvoja EU kroz tri osnovna cilja (Kandžija i Cvečić, 2010., 49):
- gospodarska konkurentnost
- stvaranje zaposlenosti i socijalnog razvoja
- zaštite okoliša i prevencije rizika.
Prvi cilj, gospodarska konkurentnost, naglašava nastojanje stvaranja konkurentnog i
dinamičnog gospodarstva koje svoje poslovanje temelji na znanju. Globalizacija
neminovno nameće potrebu za stalnim prilagođavanjem promjenjivoj okolini i većim
19
ulaganjem u istraživanje i razvoj. Drugi cilj Lisabonske strategije odnosi se na socijalni
razvoj i stvaranje zaposlenosti, odnosno potiče borbu protiv isključenosti i ulaganje u
obrazovanje te stvaranje novih radnih mjesta. Shema 3 prikazuje trokut znanja
predviđen Lisabonskom strategijom kojim se ističu obrazovanje, istraživanje i inovacije
kao glavni stupovi gospodarskog rasta EU.
Shema 3: Trokut znanja – okvir Lisabonske strategije
Obrada studentice prema: Kandžija i Cvečić, 2010.
Treći cilj koji se odnosi na zaštitu prirode i prevencije rizika naknadno je ugrađen u
strategiju 2001.g. i njime se želi ukazati na činjenicu da nijedna gospodarska aktivnost
nije odvojena od ekologije te je stoga nužno osim o gospodarskom rastu voditi računa i
o degradaciji i zagađenju okoliša.
Iz sheme 4 vidljivo je da se Lisabonska strategija zasniva na tri osnovna cilja kojima se
želi stvoriti društvo i gospodarstvo temeljeno na znanju, stvarajući ujedno socijalnu
koheziju borbom protiv isključenosti, imajući pritom na umu zaštitu okoliša.
ISTRAŽIVANJA
OBRAZOVANJE INOVACIJE
RAST I
ZAPOŠLJAVANJE
20
Shema 4: Opći ciljevi Lisabonske strategije
Obrada studentice prema: Kandžija i Cvečić, 2010.
U svrhu lakšeg praćenja ostvarivanja zacrtanih ciljeva strategija je podijeljena na 28
glavnih ciljeva i 120 podciljeva te 117 različitih indikatora. Ciljevi su kvantificirani
budući sve zemlje EU nisu bile na istom stupnju razvoja, a uključivali su (Kandžija i
Cvečić, 2010., 51):
- stopu prosječnog gospodarskog rasta od 3% BDP-a
- stopu ukupne zaposlenosti, predviđenu za 2010.g. od 70% (radnika od 15 do 64
godine starosti)
- smanjenje broja osoba koje imaju završen samo prvi ciklus (srednjoškolskog)
obrazovanja za pola do 2010.g.
- 3% BDP-a za rashode istraživanja i razvoja.
Revizija Lisabonske strategije iz 2004.g., tzv. Kokov izvještaj, analizom prvih pet
godina provođenja Strategije daje neujednačene i razočaravajuće rezultate. Slabi
rezultati Strategije se prije svega povezuju s njenim dobrovoljnim karakterom te stoga
Europska komisija predlaže Zajednički lisabonski program kojim predviđa ključna
područja za zajedničko djelovanje programa. Tim zajedničkim djelovanjem se kroz
skup mjera želi Europu učiniti atraktivnijim mjestom za ulaganje, osigurati znanje i
inovacije za rast te stvoriti veći broj boljih radnih mjesta (Kandžija i Cvečić, 2010.).
CILJEVI LISABONSKE STRATEGIJE
„Učiniti EU najkonkurentnijom i najdinamičnijom ekonomijom znanja na svijetu do 2010.g.“
GOSPODARSKI
RAZVOJ
-postići da znanje i inovativnost budu
motori održivog gospodarskog rasta
SOCIJALNA
KOHEZIJA
-postići da rast i zapošljavanje budu u funkciji socijalne
kohezije i stvaranja
novih radnih mjesta
ZAŠTITA OKOLIŠA
-uzimati u obzir
zaštitu okoliša u kreiranju svih
politika
21
2.3 Pravni temelji europske poduzetničke politike
Jedan od osnovnih ciljeva osnivanja EU bio je stvaranje brzorastućeg gospodarstva
država Europe koje će zajednički konkurirati na svjetskom tržištu. Razvitak
poduzetništva se u tom pogledu javlja kao ključni element za ostvarivanje tog cilja.
Rastom i razvojem poduzetništva otvaraju se i nova radna mjesta što za posljedicu ima
socijalno blagostanje. Stoga je poduzetništvo nužno poticati i osigurati njegovu
funkcionalnost pa poduzetnička politika EU ima pet osnovnih ciljeva (www.addtim.hr):
- olakšati pristup financijama za pokretanje i rast malih i srednjih poduzeća te
potaknuti ulaganja u inovativne aktivnosti
- stvoriti okolinu pogodnu za suradnju malih i srednjih poduzeća, posebice u
području prekogranične suradnje
- promicati sve oblike inovacija u poduzećima
- podržavati eko-inovacije
- dati potporu politikama koje potiču poduzetništvo i inovacije.
U skladu sa strateškim ciljevima, EU ima nekoliko prioritetnih područja za podizanje
razine konkurentnosti, a to su: jačanje unutarnjeg tržišta, istraživanje i razvoj,
obrazovanje, inovacije i poduzetništvo, zaposlenost i socijalna kohezija te zaštita
okoliša i održivi razvoj.
Pri stvaranju pravnog okruženje europskih poduzeća ključnu ulogu imaju politika
tržišnog natjecanja EU, proces harmonizacije i koordinacije prava trgovačkih društava,
računovodstvenih procedura i oporezivanja među članicama te sloboda poslovnog
nastana. U cilju postizanja globalne konkurentnosti europskih poduzetnika, potreban je
novi globalni pristup Unutarnjem tržištu koji obuhvaća (Kandžija i Cvečić, 2010., 772):
- promicanje Europske normizacije (standardizacije)
- jačanje primjene Novog globalnog pristupa usklađivanjem i djelotvornom
primjenom zakonodavstva
- procjenu provođenja pravne stečevine u zemljama kandidatkinjama i doprinos
razvoju njihove infrastrukture
- politiku provođenja međunarodnih sporazuma i pravne konvergencije
- zaštitu načela slobodnog kretanja roba.
22
Poduzetnička politika EU temelji se na članku 173 Ugovora o funkcioniranju EU kojim
se žele osigurati uvjeti za konkurentnost europske industrije na način da se ubrzaju
strukturalne prilagodbe i praktična primjena najnovijih istraživačkih i tehnoloških
dostignuća te poticanjem suradnje među poduzetnicima. Članak 173 (stavak 1) Ugovora
o funkcioniranju EU naglašava kako je cilj EU i njenih članica stvaranje povoljnih
uvjeta za unapređenje konkurentnosti europske industrije u skladu sa sustavom
otvorenog i konkurentnog tržišta te se predviđa djelovanje na faktore okruženje
poduzeća, naročito (Kandžija i Cvečić, 2010., 754):
- na politiku inovacija, istraživanja i tehnološkog razvoja
- na način da se pogoduje razvoju poduzeća, poglavito malih i srednjih, kao i
suradnji između poduzeća
- ubrzanju strukturalnih prilagodbi u industriji.
23
3. BILANCA MALOG I SREDNJEG PODUZETNIŠTVA U EU
U analizi bilance malog i srednjeg poduzetništva u EU obrađene su slijedeće tematske
jedinice: 1) Suvremeno poslovno okruženje – motiv nastanka strategije Europa
2020 i 2) Strateške inicijative razvojne strategije Europa 2020.
3.1 Suvremeno poslovno okruženje – motiv nastanka strategije Europa 2020
Suvremeno poslovno okruženje uzrok je, ali i posljedica procesa globalizacije. Kroz
proces globalizacije mijenjaju se i uvjeti poslovanja zbog smanjenja ili potpunog
ukidanja granica u međunarodnoj razmjeni. Brišu se zemljopisna ograničenja, a
globalno tržište donosi nove kako prijetnje tako i prilike u međunarodnoj razmjeni.
Konstantne promjene u poslovnoj okolini zahtijevaju prilagodljivost i fleksibilnost na
tržištu čemu najlakše udovoljavaju mala i srednja poduzeća. Poslovni svijet mijenjao se
paralelno sa razvojem informacijskih i komunikacijskih tehnologija koje su i omogućile
poduzećima da organizirano usmjere svoje poslovanje na ulaganje u istraživanje i razvoj
kao najvažnije komponente stvaranja konkurentske prednosti (Lazibat i Kolaković,
2004.).
3.1.1 Malo i srednje poduzetništvo – okosnica poduzetništva u EU
Malo i srednje poduzetništvo – MSP (eng. SME - Small and Medium Entrepreneurship)
čini važan stup svih nacionalnih ekonomija. Budući različite države članice EU različito
definiraju malo i srednje poduzetništvo, Europska komisija uspostavlja jedinstvene
kriterije raščlanjenja s obzirom na broj zaposlenih u poduzeću, godišnjem obujmu
prodaje, prosječnom obujmu aktive poduzeća te samostalnost u donošenju odluka
(Tablica 2).
24
Tablica 2: Raščlamba malih i srednjih poduzeća prema kriterijima Europske komisije
KATEGORIJA
PODUZEĆA
BROJ
ZAPOSLENIH PROMET
UKUPAN IZNOS
BILANCE
MIKRO <10 ≤2 mil.€ ≤2 mil.€
MALO <50 ≤10 mil.€ ≤10 mil.€
SREDNJE <250 ≤50 mil.€ ≤43 mil.€
Obrada studentice prema: European Commision, 2003.
Iz tablice 2 vidljivo je da postoje tri kategorije poduzeća u okvirima malog i srednjeg
poduzetništva. Prema tome mikro poduzeća čine ona poduzeća koja imaju manje od 10
zaposlenih s prometom i ukupnim iznosom bilance manjim ili jednakim 2 mil. eura.
Kategoriju malih poduzeća čine sva poduzeća koja imaju više od 10, a manje od 50
zaposlenih te promet i ukupan iznos bilance između 2 i 10 mil. eura. Posljednju
kategoriju čine srednja poduzeća koja imaju između 50 i 250 zaposlenika, sa ukupnim
prometom između 10 i 50 mil. eura te ukupnim iznosom bilance većim od 10 mil. eura,
a manjim od 43 mil. eura.
Ukoliko želi postati i ostati najkonkurentnija sila svijeta EU neminovno mora imati
fleksibilnost kojom će brzo reagirati na konstantne promjene u poslovnom okruženju. U
tom pogledu prednost malih i srednjih poduzeća je njihova fleksibilnost i sposobnost
brzom prilagođavanju promjenama u poslovnom okruženju. Osnovni cilj je stvoriti
gospodarstvo koje će svoju konkurentnost stvarati na znanju i inovacijama, a upravo su
mala i srednja poduzeća osnovni pokretači inovacija i zapošljavanja. U prilog tome ide i
činjenica da mala poduzeća čine 99,8% svih poduzeća u EU, dok velika poduzeća čine
samo 0,2% ukupnog broja poduzeća EU (Tablica 3).
25
Tablica 3: Struktura poduzeća u EU-27 za 2008.g.
POSTOTNI UDIO BAZNI
INDEKSI
Poduzeća
(%)
Zaposlenici
(%)
Dodana vrijednost
(%)
Efikasnost rada
(%)
Sva poduzeća 100 100 100 100
MSP 99,8 66,7 58,6 87,8
-Mikro 92,0 29,0 21,8 75,3
-Mala 6,7 20,5 18,6 90,5
-Srednja 1,1 17,2 18,2 105,3
Velika poduzeća 0,2 33,3 41,4 124,5
Obrada studentice prema: Eurostat, 2011.
U ukupnom broju poduzeća EU najveći udio, odnosno 99,8%, zauzimaju mala i srednja
poduzeća koja ujedno imaju i najveći udio zaposlenih, ostvarene vrijednosti i
efikasnosti rada. Unutar te podjele najveći dio čine upravo mikro poduzeća iako imaju
manje od 10 zaposlenika, a također ostvaruju i najveću dodanu vrijednost koja iznosi
21,8%, međutim gledano u odnosu na sva poduzeća imaju nižu efikasnost rada za
24,7% te su na tom polju i najneuspješnija. S druge strane velika poduzeća EU čine
svega 0,2% svih poduzeća te broj zaposlenih iznosi 33,3% u ukupnom broji zaposlenih i
ostvaruju 41,4% dodane vrijednosti, a u odnosu na sva poduzeća imaju za 24,5% veću
efikasnost rada.
Temeljem iznesenih podataka može se zaključiti kako mala i srednja poduzeća u odnosu
na velika poduzeća zaostaju samo u pogledu efikasnosti rada, što proizlazi iz činjenice
da se mala i srednja poduzeća s obzirom na svoju veličinu teže bore sa
administrativnim, financijskim, pravnim i političkim preprekama. Stoga EU uočava
prepreke koje je potrebno ukloniti kako bi mala i srednja poduzeća mogla dostići
željenu konkurentnost (Kutnjak, 2010., 83):
- troškovi regulacije i administracije
- neprikladno financiranje razvitka poduzetništva
- nepostojanje skupa politika usmjerenih obrazovanju i izgradnji poduzetničkih
svjetonazora od najranije dobi
- poticanje poduzetništva
26
- jačanje unutrašnjeg tržišta EU
- poticanje poduzeća na skrb o okolišu i provođenje društveno odgovornog
poslovanja.
Polazeći od ovih nepobitnih prepreka razvoja malog i srednjeg poduzetništva EU stvara
model poticanja razvoja poduzetništva na temelju tri prioriteta - otklanjanje
administrativnih prepreka, financijsku potporu i cijeloživotno obrazovanje. Usprkos
uloženim naporima, mala i srednja poduzeća u EU se i dalje bore sa ograničenom
potražnjom, administrativnim ograničenjima, nedostatkom kvalificirane radne snage,
problemima sa infrastrukturom, ograničenim pristupom informacijama, primjenom
novih tehnologija, primjenom novih organizacijskih struktura, nedostatkom
kvalificiranog menadžmenta i sl. (Kutnjak, 2010., 83).
Mala i srednja poduzeća su ključ za postizanje konkurentnosti i stvaranje novih radnih
mjesta što se kao osnovni ciljevi EU postavljaju od Lisabonske do strategije Europa
2020. EU raznim programima stimulira gospodarski rast i potiče potencijal malih i
srednjih poduzeća te uklanja prepreke razvoja malog i srednjeg poduzetništva želeći
postaviti dobre temelje za ostvarivanje inovativnih projekata koji vode prema
dominantnoj konkurentnosti na tržištu.
3.1.2 Konkurentnost u doba globalizacije
Izazovi u eri globalizacije stvaraju tržište nesigurnosti i konstantnih promjena, a XXI.
stoljeće zahtjeva nov način poslovnog promišljanja i djelovanja. Poljoprivredno doba
zamijenjeno je industrijskim, a industrijsko doba informacijskim. Inovativnost i
kreativnost postaju najvredniji resursi u poslovanju. Globalna ekonomija stoga postavlja
i nova pravila ponašanja poduzeća na tržištu, a od njih se očekuje promjena filozofije
poslovanja, poimanje novih čimbenika koji dovode do konkurentske prednosti,
stavljanje naglaska na inovacije i razvoj te shvaćanje značenja saveza i partnerstva
poput klastera. Sukladno tome stvaraju se i nove poslovne vještine koje su nužne za
opstanak na globalnom tržištu, poput umrežavanja među poslovnim partnerima,
stvaranja nove infrastrukture te strateškog promišljanja. Ključ uspjeha u globalnoj
27
ekonomiji su kreativnost, znanje i inovacije koje omogućuju nov pristup rješavanju
poslovnih problema. Stoga je za konkurentnost iznimno bitno posjedovanje tih novih
globalno relevantnih vještina (Jakovljević, Marin i Čičin-Šain, 2012.).
Konkurentnost se može mjeriti na različite načine, međutim samo međusobna
povezanost svih indikatora, makroekonomskih, institucionalnih i indikatora
konkurentnosti, mogu dati relevantne podatke za izradu strategije razvoja
konkurentnosti. Od 1989.g. Svjetski godišnjak konkurentnosti objavljuje izvješća o
konkurentnosti zemalja kroz analizu i rangiranje sposobnosti zemalja za stvaranje i
održavanje rasta konkurentnosti. Godišnja izvješća se zasnivaju na analizi 300 kriterija
konkurentnosti odabranih na temelju ekstenzivnog istraživanja ekonomske literature,
međunarodnih, nacionalnih i regionalnih izvora te suradnje s partnerskim institucijama
diljem svijeta. Prema Svjetskom godišnjaku konkurentnosti, za ukupno rangiranje
konkurentnosti zemalja uzimaju se u obzir četiri aspekta prikazana u tablici 4
(Dragičević, 2012.).
Tablica 4: Utjecaji na konkurentnost
POSLOVANJE EKONOMIJE EFIKASNOST VLADE
- domaća ekonomija - javne financije
- međunarodna trgovina - fiskalna politika
- međunarodno investiranje - institucionalni okvir
- zaposlenost - poslovna regulativa
- cijene - socijalni okvir
POSLOVNA EFIKASNOST INFRASTRUKTURA
- produktivnost - osnovna infrastruktura
- tržište rada - tehnološka infrastruktura
- financije - znanstvena infrastruktura
- management - zdravlje i okoliš
- stavovi i vrijednosti - obrazovanje
Obrada studentice prema: Dragičević, 2012.
Konkurentnost se očituje kroz rezultate međunarodne razmjene, a od 2001.g. vodeći
ekonomski stručnjaci za rast i razvoj konkurentnosti razvijaju globalni indeks
konkurentnosti GCI (Global Competitiveness Indeks) koji je prvi puta objavljen u
28
Izvješću 2004./2005.g., koje je bilo rezultat istraživanja vodećih europskih ekonomija.
Kvaliteta izravne poslovne okoline u kojoj poduzeća posluju neminovno uvjetuje i
njihovu konkurentnost. GCI se sastoji od dvanaest stupova koji predstavljaju najvažnije
odrednice za rast produktivnosti i konkurentnosti (Dragičević, 2012.).
Tablica 5 prikazuje dvanaest stupova konkurentnosti na primjeru Austrije u razdoblju
od 2010./2011. do 2013./2014.g. Austrija je odabrana kao primjer države članice EU
koja ima vrlo uspješnu politiku poticanja nastanka i razvoja malog i srednjeg
poduzetništva. Austrija je razvojem malog i srednjeg poduzetništva ostvarila brz
gospodarski rast i razvila vrlo visoku konkurentnost.
Tablica 5: Dvanaest stupova konkurentnosti na primjeru Austrije (2010./2011.-
2013./2014.)
AUSTRIJA 2010./2011. 2011./2012. 2012./2013. 2013./2014.
Indeks globalne konkurentnosti 18 19 16 16
Osnovni čimbenici 15 18 20 19
1. institucije 15 20 25 21
2. infrastruktura 20 18 15 16
3. makroekonomska stabilnost 24 33 33 34
4. zdravstveno i osnovno obrazovanje 17 19 20 19
Čimbenici efikasnosti 19 19 19 21
5. visoko obrazovanje i podučavanje 16 18 18 13
6. efikasnost tržišta roba 19 20 22 23
7. efikasnost tržišta rada 32 29 32 42
8. sofisticiranost financijskog tržišta 23 31 34 37
9. tehnološka osposobljenost 18 15 17 20
10. veličina tržišta 33 35 36 37
Čimbenici inovativnosti i sofisticiranosti 13 13 10 12
11. poslovna sofisticiranost 6 7 6 8
12. inovativnost 20 16 13 15
Obrada studentice prema: WEF –The global Competitiveness Report 2010/2011-
2013/2014
29
Iz tablice 5 vidljivo je da Austrija ima vrlo visok indeks globalne konkurentnosti u
razdoblju između 2010./2011. i 2013./2014., a kreće se između 16. i 19. mjesta na
svjetskoj ljestvici. Austrija se najbolje rangirala u kategoriji poslovne sofisticiranosti u
kojoj je u promatranom razdoblju smještena između 6. i 8. mjesta, dok je u kategoriji
veličine tržišta smještena između 33. i 37. mjesta.
3.1.3 Poslovno okruženje poduzeća EU
Na konkurentnost bitno utječe bliže poslovno okruženje, odnosno kultura, sustav
vrijednosti, tehnološka razvijenost i ulaganje u istraživanje i razvoj, lokacija, politika i
sl. Konkurentsko okruženje pojačava se kroz proces globalizacije i stvaranje Unutarnjeg
tržišta. Konkurentska prednost na tržištu ostvaruje se kroz stvaranje proizvoda i usluga
koji će steći prednost na temelju performansi koje ih razlikuju od sličnih proizvoda i
usluga konkurencije, a ona se ostvaruje ulaganjem u istraživanje i razvoj te poticaje
inovacija. Razvijenost, odnosno nerazvijenost ekonomija u analizi konkurentnosti
izražava se kroz makroekonomske i institucionalne indikatore. Makroekonomski
indikatori daju cjelokupnu makroekonomsku sliku neke zemlje na temelju analize stope
rasta BDP-a i BDP-a per capita, stope inflacije i nezaposlenosti, vanjskotrgovinske
razmjene, javnog i ukupnog duga, proračunskog deficita i ostalih pokazatelja. Svi ti
pokazatelji govore o poslovnom okruženju, odnosno poduzetničkom „duhu“ zemlje. Na
temelju te analize mogu se donijeti zaključci o razvijenosti i dinamici gospodarstva
(Jurčić, 2006.).
Tablica 6 prikazuje stope rasta, odnosno pada realnog BDP u odabranim zemljama u
razdoblju od 2010. do 2013.g. Promatrajući BDP EU28 u odnosu na Švicarsku, SAD i
Japan može se zaključiti da Švicarska i SAD u odnosu na EU28 ostvaruju u svim
promatranim godinama veću stopu rasta BDP, dok Japan u 2011.g. zaostaje za EU28.
30
Tablica 6: Stope rasta/pada realnog BDP-a u zemljama članicama EU i odabranim
zemljama (2010.-2013.g.)
2010. 2011. 2012. 2013.
EU (28 zemalja) 2 1,6 -0,4 0,1
Belgija 2,3 1,8 -0,1 0,2
Nizozemska 1,5 0,9 -1,2 -0,8
Luksemburg 3,1 1,9 -0,2 2,1
Njemačka 4 3,3 0,7 0,4
Francuska 1,7 2 0 0,2
Italija 1,7 0,4 -2,4 -1,9
Danska 1,4 1,1 -0,4 0,4
Irska -1,1 2,2 0,2 :
Velika Britanija 1,7 1,1 0,3 1,7
Grčka -4,9 -7,1 -7 -3,9
Portugal 1,9 -1,3 -3,2 -1,4
Španjolska -0,2 0,1 -1,6 -1,2
Austrija 1,8 2,8 0,9 :
Finska 3,4 2,8 -1 -1,4
Švedska 6,6 2,9 0,9 1,5
Cipar 1,3 0,4 -2,4 -5,4
Češka 2,5 1,8 -1 -0,9
Estonija 2,6 9,6 3,9 0,8
Litva 1,6 6 3,7 3,3
Latvija -1,3 5,3 5,2 4,1
Mađarska 1,1 1,6 -1,7 1,1
Malta 4,1 1,6 0,6 2,4
Poljska 3,9 4,5 2 1,6
Slovačka 4,4 3 1,8 0,9
Slovenija 1,3 0,7 -2,5 -1,1
Bugarska 0,4 1,8 0,6 0,9
Rumunjska -1,1 2,3 0,6 3,5
Hrvatska -2,3 -0,2 -1,9 -1
Švicarska 3 1,8 1 2
SAD 2,5 1,8 2,8 1,9
Japan 4,7 -0,5 1,4 1,5
Obrada studentice prema: Eurostat – Real GDP growth rate 2010-2013
Što se tiče zemalja unutar EU28, najveći porast BDP-a u 2010.g. ostvaruje Švedska
(6,6%), 2011.g. Estonija (9,6%), 2012.g. i 2013.g. Latvija (5,2% i 4,1%). S druge
strane, najveći pad BDP unutar zemalja EU28 u 2010., 2011. i 2012.g. bilježi Grčka (-
4,9%, -7,1% i -7%), a 2013.g. Cipar (-5,4%).
31
Pored makroekonomskih indikatora u analizi utjecaja poslovnog okruženja na
konkurentnost treba uzeti u obzir i institucionalne indikatore koji daju potpuniju sliku
stvarnih i mogućih utjecaja na konkurentske prednosti neke ekonomije. Upravo je
institucionalna razvijenost neke zemlje ključni faktor koji određuje njezin razvoj i rast
konkurentnosti, odnosno ukupni razvoj. Institucionalni indikatori se analiziraju kroz
indeks ekonomskih sloboda, indeks razvoja ljudskog kapitala, indeks percepcije
korupcije te indeksom lakoće poslovanja (Dragičević, 2012.).
Indeks ekonomskih sloboda (Economic Freedom Index)
Računanje indeksa ekonomskih sloboda proizlazi iz pretpostavke da svaki čovjek ima
pravo kontrolirati svoj rad i vlasništvo. Pretpostavka ekonomske slobode su postojanje
četiri osnovne slobode, odnosno sloboda kretanja roba, usluga, rada i kapitala. Indeks
ekonomskih sloboda uključuje deset sloboda koje se rangiraju od 0 do 100, pri čemu
100 označuje maksimalnu slobodu (Baletić i Budak, 2007.).
Tablica 7 prikazuje indekse ekonomskih sloboda u odabranim zemljama u 2014.g. Iz
navedenih podataka vidljivo je da Hong Kong s obzirom na indeks ekonomskih sloboda
zauzima 1. mjesto na svjetskoj ljestvici, a najbolje rezultate ostvaruje u kategoriji zaštite
vlasničkih prava (98,9), dok najlošije rezultate ostvaruje u kategoriji oslobođenosti od
korupcije (82,3). Irska je u 2014.g. najbolje rangirana zemlja EU28, i smještena je na 9.
mjestu, a najbolje rezultate također ostvaruje u kategoriji slobode investiranja (90) i
zaštite vlasničkih prava (90), kao i Danska (98,1) koja je smještena na 10. mjestu.
Austrija kao zemlja EU28 sa najrazvijenijim malim i srednjim poduzetništvom
rangirana je na 24. mjestu, a najbolje rezultate ostvaruje u kategorijama slobode
poslovanja (90) i slobode investiranja (90), a najlošije kao i Irska (30,6) i Danska (0,5) u
kategoriji državne potrošnje (23,5). Hrvatska se smjestila na 87. mjestu svjetske
ljestvice što dokazuje da još treba uložiti mnogo političkog i financijskog napora za
postizanje ekonomskih sloboda kojima će osigurati rast konkurentnosti.
32
Tablica 7: Indeksi ekonomskih sloboda u odabranim zemljama – EFI u 2014.g.
2014. g. Hong Kong (1) Irska (9) Danska (10) Austrija (24) Hrvatska (87)
Ukupne slobode 90,1 76,2 76,1 72,4 60,4
Sloboda poslovanja 90 83,4 90 90 40
Oslobođenost od korupcije
82,3 74,8 93,7 75,5 41,1
Fiskalne slobode 93 74 39,3 51 69,4
Državna potrošnja 89,7 30,6 0,5 23,5 45,8
Zaštita vlasničkih prava
98,9 90 98,1 76,3 61,4
Slobode na tržištu rada
95,5 79,5 91,2 80,5 39,4
Monetarne slobode 92 81,7 80 79,5 79,2
Trgovinske slobode 90 87,8 87,8 87,8 87,4
Slobode
investiranja
90 90 90 90 80
Financijske slobode 90 70 90 70 60
Obrada studentice prema: The Heritage Foundation – 2014 Index of Economic Freedom
Indeks razvoja ljudskog kapitala (Human Development Index)
Indeks razvoja ljudskog kapitala uključuje mjerenje triju dimenzija razvoja ljudskog
kapitala, a to su dugovječan i zdrav život (mjeri se očekivanom dužinom života), razina
obrazovanja (mjeri se pismenošću odraslih i primarnom, sekundarnom i tercijarnom
obrazovanošću stanovništva) i životnim standardom koji se mjeri BDP-om per capita
(Domazet, Dolenec i Ančić, 2013.). Indeks se kreće u rasponu od 0,001 do 1, pri čemu 1
označava maksimalni razvoj ljudskog kapitala.
Tablica 8 prikazuje indeks razvoja ljudskog kapitala u zemljama članicama EU i
odabranim zemljama u razdoblju od 2010. do 2012.g. Na samom vrhu svjetske ljestvice
u promatranom razdoblju smjestila se Norveška, koju slijede Australija i SAD sa
najvišim indeksima razvoja ljudskog kapitala. Unutar EU28 najbolji indeks ljudskog
kapitala imaju Nizozemska, Njemačka, Švedska i Irska, a najlošiji indeks razvoja
ljudskog kapitala kroz sve tri promatrane godine bilježe Rumunjska i Bugarska.
33
Tablica 8: Indeksi razvoja ljudskog kapitala u EU28 i odabranim zemljama – HDI
(2010.-2012.g.)
2010. 2011. 2012.
Norveška 0,952 0,953 0,955
Australija 0,935 0,936 0,938
SAD 0,934 0,936 0,937
Nizozemska 0,919 0,921 0,921
Njemačka 0,916 0,919 0,920
Švedska 0,913 0,915 0,916
Irska 0,916 0,915 0,916
Danska 0,899 0,901 0,901
Belgija 0,896 0,897 0,897
Austrija 0,894 0,985 0,895
Francuska 0,891 0,893 0,893
Slovenija 0,892 0,892 0,892
Finska 0,890 0,892 0,892
Španjolska 0,884 0,885 0,885
Italija 0,881 0,881 0,881
Luksemburg 0,875 0,785 0,875
Velika Britanija 0,874 0,875 0,875
Češka 0,871 0,872 0,873
Grčka 0,866 0,862 0,860
Cipar 0,849 0,849 0,848
Malta 0,844 0,846 0,847
Estonija 0,839 0,844 0,846
Slovačka 0,836 0,838 0,840
Mađarska 0,829 0,930 0,831
Poljska 0,817 0,819 0,821
Litva 0,810 0,814 0,818
Portugal 0,817 0,817 0,816
Latvija 0,805 0,809 0,814
Hrvatska 0,804 0,804 0,805
Rumunjska 0,783 0,784 0,786
Bugarska 0,778 0,780 0,782
Obrada studentice prema: countryeconomy.com – Human Development Index 2010-
2012
34
Indeks percepcije korupcije (Corruption Perception Index)
Indeks percepcije korupcije je indeks kojim se izražava stupanj percipiranja postojanja
korupcije među zaposlenicima u javnom sektoru i političarima (Grdešić, 2010.). Indeks
se kreće u rasponu od 0 do 100, pri čemu 100 označava nepostojanje korupcije.
Iz grafikona 1 vidljivo je da Danska ima najveći indeks percepcije korupcije (91) u
svjetskom poretku te ju to rangira na 1. mjesto u toj kategoriji. Vrlo visoka mjesta
zauzimaju i Finska i Švedska (3.) te Nizozemska (8). Najmanji indeks percepcije
korupcije u okviru EU28 imaju Italija (43) i Grčka (40) što ih svrstava na nezavidno
visoka mjesta u svjetskom poretku.
Grafikon 1: Indeksi percepcije korupcije za odabrane zemlje EU – CPI
Obrada studentice prema: Transparency International – Corruption Perception Index
2013
Indeks lakoće poslovanja (Doing Business)
Izvješće o poslovanju daje objektivnu sliku poslovanja i zaštite vlasničkih prava te
utjecaj malih i srednjih poduzeća na poslovanje (Lovrinčević, Mikulić i Rajh, 2008.).
Izvješćem su obuhvaćena devet podindeksa, a obuhvaća 183 zemlje što znači da se
ukupni rang kreće od 1 do 183, gdje 1 predstavlja gospodarstvo sa najuspješnijim
poslovanjem (Tablica 9).
35
Tablica 9: Rang ekonomskih aktivnosti u odabranim zemljama u 2013.g.
2013. g. Singapur
(1)
Danska
(5)
V. Britanija
(10)
Austrija
(30)
Hrvatska
(89)
Malta
(103)
Započinjanje posla 3 40 28 138 80 161
Dobivanje
građevinske dozvole
3 8 27 94 152 163
Registriranje
vlasništva
28 7 68 36 106 77
Dobivanje kredita 3 28 1 28 42 180
Zaštita investitora 2 34 10 98 157 68
Plaćanje poreza 5 12 14 79 34 27
Međunarodna trgovina
1 8 16 19 99 34
Provođenje ugovora 12 32 56 6 49 122
Zatvaranje poduzeća 4 10 7 14 98 64
Obrada studentice prema: The World Bank – Economy Rankings 2013
Tablica 9 prikazuje rang ekonomskih aktivnosti potrebnih za započinjanje posla u
2013.g. za odabrane zemlje. Iz podataka je vidljivo da je Singapur rangiran na 1 mjestu,
a najbolji je u kategoriji međunarodne trgovine (1), dok najlošije rezultate ostvaruje u
kategoriji registriranja vlasništva (28). Danska, članica EU28, smješta se na visoko 5.
mjesto, i najbolje rezultate za razliku od Singapura ostvaruje u kategoriji registriranja
vlasništva (7), a najlošije u započinjanju posla (40). Velika Britanija također vrlo visoko
kotira u svjetskom poretku i zauzima 10. mjesto te ostvaruje najbolje rezultate u
dobivanju kredita (1), a najlošije u registriranju vlasništva (68). Austrija zauzima 30.
mjesto, pri čemu najbolje rezultate ostvaruje u provođenju ugovora (6), a najlošije u
započinjanju posla (138). Hrvatska je i s obzirom na ekonomske aktivnosti, slično kao i
s obzirom na indeks ekonomskih sloboda, na nezahvalnom 89. mjestu, što govori da još
uvijek nije dovoljno razvijena poduzetnička klima koja bi omogućila stvaranja plodnog
tla za konkurentni gospodarski razvoj. Malta je u 2013.g. najlošije rangirana unutar
zemalja članica EU28 i smješta se na vrlo visoko 103. mjesto.
3.1.4 Plan ekonomskog oporavka i strategija Europa 2020
Plan ekonomskog oporavka nastao je kao posljedica globalne krize koja je 2008.g.
pogodila cijeli svijet. Ekonomska kriza i recesija izazvale su sveukupni pad
36
gospodarskih aktivnosti pa samim time i zaposlenosti, što dovodi do pada povjerenja i
porasta zaduženosti. Svi ti ekonomski problemi izazivaju u EU još dublju krizu u
ostvarivanju konkurentnosti, inovativnosti i produktivnosti koji su trebali biti ostvareni
Lisabonskom strategijom. Stoga, u skladu s ciljevima koji su zacrtani Lisabonskom
strategijom Europska komisija pokreće Plan gospodarskog oporavka (European
Economic Recovery Plan - EERP) kojim se treba osigurati gospodarski rast i otvaranje
novih radnih mjesta. Plan oporavka imao je dva glavna elementa (Kandžija i Cvečić,
2010., 58):
- kratkoročne mjere za poticanje potražnje, spašavanje radnih mjesta i obnavljanje
povjerenja
- pametna ulaganja koja bi trebala omogućiti dugoročno veći rast i održivi
napredak.
Planom je predviđeno osiguravanje 200 mil. eura financijske potpore, od čega bi 170
mil. eura trebalo biti osigurano iz nacionalnih proračuna, a 30 mil. eura iz proračuna EU
ili Europske investicijske banke. Plan oporavka predviđen je kao mjera koja će ojačati i
ubrzati reforme predviđene Lisabonskom strategijom. Planom se poduzimaju konkretne
mjere poticanja poduzetništva, istraživanja i inovacija, automobilske industrije te
strateških energetskih ulaganja, pritom vodeći računa o zaštiti okoliša.
Europsko vijeće u lipnju 2010.g. službeno prihvaća novu strategiju Europa 2020 koja se
nadovezuje na Lisabonsku strategiju, a u skladu je s Planom gospodarskog oporavka iz
2008.g. Nova strategija počiva na postizanju pametnog, održivog i uključivog
gospodarskog rasta, a odgovor je EU na okruženje koje se neprestano mijenja,
okruženje na koje utječe kako globalna gospodarska kriza tako i globalni izazovi poput
klimatskih promjena i energetske nesigurnosti (Samardžija i Butković, 2010.). Osnovni
ciljevi koji se žele poslići strategijom Europa 2020 (Kandžija i Cvečić, 2010., 59):
- stabilizacija i oporavak europskog gospodarstva putem koordinacije aktivnosti,
posebno radi očuvanja radnih mjesta i bankarskog sustava
- reformiranje financijskog sustava kako bi se povratilo povjerenje i spriječilo
ponovno pojavljivanje krize (uključujući globalnu suradnju)
37
- potpora realnoj ekonomiji, putem poticanja investicija, bolje financijske
regulacije, diversifikacije energetskih izvora i poticanja gospodarstva niske
razine ugljika, poticanjem malog i srednjeg poduzetništva te ukidanjem
protekcionizma na Unutarnjem tržištu i šire
- održavanje visoke razine zaposlenosti putem stabilnosti financijskog sustava,
poticanja infrastrukturnih ulaganja, sredstva Europskog socijalnog fonda,
socijalnog dijaloga i poticanja mobilnosti
- promicanje globalnog oporavka putem poticanja međunarodne suradnje,
posebno industrijaliziranih i brzorastućih ekonomija (npr. bolja regulativa za
investicije i kredite, ukidanje „poreznih rajeva“ i sl.), financiranje potpore
najpogođenijim zemljama, fiskalnih poticaja za razvoj „zelene“ proizvodnje
multilateralnih trgovinskih pregovora.
Strategija Europa 2020 kvantificira glavne ciljeve koje želi postići do 2020.g. (Kandžija
i Cvečić, 2010., 60):
- stopu ukupne zaposlenosti (radnika 20-64 godine starosti) – 75%
- 3% BDP-a za rashode istraživanja i razvoja
- ispunjavanje klimatsko-energetskih ciljeva («20/20/20»), tj. smanjenje
stakleničkih plinova, povećanje udjela obnovljivih izvora energije, smanjenje
energetskog intenziteta u gospodarstvu
- smanjenje broja osoba koje rano napuštaju obrazovni sustav (na manje od 10%) i
barem 40% populacije 30-34 godine života s visokoškolskom diplomom
- smanjenje siromaštva, putem pomoći za barem 20 mil. ljudi kojima prijeti
siromaštvo ili društvena ekskluzija.
Naglasak strategije je na boljoj koordinaciji nacionalnih i europskih gospodarskih
politika i usklađivanju njihovih ciljeva. Nova strategija treba dati rješenje za
neusklađenost Lisabonske strategije i njenih ciljeva s Paktom o stabilnosti i rastu
(Stability and Growth Pact) koji zahtjeva strogo poštivanje fiskalne discipline. Svaka
zemlja članica EU prema Paktu obvezna je izraditi vlastiti Program stabilnosti i
konvergencije (Stability and Convergence Programmes), a smjernice strategije Europa
2020 nalažu i izradu nacionalnog reformskog programa (National Reform Programmes)
38
čime se omogućuje integriranija i efikasnija ex ante politika koordinacije na razini EU.
Stoga, strategija Europa 2020 osim prevladavanja gospodarske krize ima i ulogu
pripremanja gospodarstva EU za nadolazeće desetljeće (Kandžija i Cvečić, 2010.).
3.2 Strateške inicijative razvojne strategije Europa 2020
Konkurentnost je vrlo složen i aktualan pojam i jedan od ključnih preduvjeta
gospodarskog razvoja. Na konkurentnost utječu mnogobrojni faktori te je stoga
potrebno ciljno djelovati kako bi se ona postigla. Budući su zemlje EU u višegodišnjem
periodu gospodarski zaostajale za SAD-om i jugoistočnom Azijom, 2000.g. donose
Lisabonsku strategiju s ciljem povećanja konkurentnosti u desetogodišnjem razdoblju.
Zbog globalne krize koja je zahvatila svjetsku ekonomiju 2008.g. nije bilo moguće
ostvariti postavljene ciljeve te je stoga 2010.g. razvijena nova strategija Europa 2020
koja ima za cilj europsko gospodarstvo utemeljiti na znanju i učiniti ga
najkonkurentnijim i najdinamičnijim gospodarstvom na svijetu.
3.2.1 Malo i srednje poduzetništvo u strategiji Europa 2020
Uslijed krize koja je izbrisala razdoblje ekonomskog i socijalnog napretka i gurnula
Europu par koraka unatrag, nužno je naći načine koji će spriječiti njeno ponovno
vraćanje. Rješenje se pronalazi u razvoju malog i srednjeg poduzetništva čiji razvoj se
potiče i koordinira kroz razvojnu strategiju Europa 2020. Strategija stoga predlaže tri
prioriteta i sedam strateških inicijativa (Tablica 10).
39
Tablica 10: Tri prioriteta i sedam strateških inicijativa strategije Europa 2020
PAMETNI RAST ODRŽIVI RAST UKLJUČIVI RAST
- gospodarstvo utemeljeno na
znanju i inovacijama
- promicanje zelenijeg,
konkurentnijeg gospodarstva koje
učinkovito koristi resurse
- ekonomija visoke stope
zaposlenosti koja donosi
ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu
koheziju
«Inovacijska unija»
«Resursno učinkovita Europa»
«Agenda za nove vještine i radna
mjesta»
«Pokretanje mladih»
«Industrijska politika
globalizacijskog doba»
«Europska platforma protiv
siromaštva» «Digitalna agenda za
Europu»
Obrada studentice prema: Kandžija i Cvečić, 2010.
Prvi prioritet strategije Europa 2020 je Pametni rast koji podrazumijeva ulaganje u
znanje i inovacije, odnosno ulaganje u kvalitetu obrazovanja i istraživačkih napora,
bolje korištenje informacijskih i komunikacijskih tehnologija. Pametni rast poduprijet je
sa tri strateške inicijative. Inovacijska unija kao glavna inicijativa potiče ulaganja u
istraživanja i inovacije te jačanje inovacijskog lanca. Cilj joj je usmjeriti politiku
istraživanja i razvoja prema inovacijama koje će pridonijeti društvenom blagostanju
kroz borbu protiv klimatskih promjena, stvaranje energetske i resursne učinkovitosti te
očuvanje zdravlja i borbu protiv demografskih promjena. Inicijativa Mladi u pokretu
usmjerena je na jačanje obrazovnih sustava i lakši prijelaz na tržište rada. Cilj ove
inicijative je podići ukupnu razinu kvalitete obrazovanja u EU kroz poticanje izvrsnosti
i jednakosti te mobilnosti studenata i mladih stručnjaka u svrhu lakšeg zapošljavanja
mladih. Treća inicijativa pametnog rasta je Digitalna agenda za Europu koja je posebno
usmjerena na primjenu ICT-a i brzog interneta. Njezin cilj je osigurati ekonomsku i
socijalnu korist od jedinstvenog digitalnog tržišta koje se temelji na brzom internetu
(European Commission, 2010.).
Drugi prioritet strategije Europa 2020 je Održivi rast koji podrazumijeva stvaranje
održivog i konkurentskog gospodarstva koje učinkovito iskorištava resurse s ciljem
razvoja zelene tehnologije i razvoja informacijske i komunikacijske tehnologije te
40
potpomaže jačanju konkurentnosti malih i srednjih poduzeća. U okviru održivog rasta
djeluju dvije strateške inicijative. Resursno učinkovita Europa je inicijativa koja
označava borbu protiv klimatskih promjena i borbu za čistu i učinkovitu energiju –
razdvajanje razvoja i upotrebe resursa, smanjenje upotrebe ugljika i pojačan angažman
obnovljivih izvora energije, modernizacija transporta, energetska učinkovitost i sl. Njen
cilj je poticati ekonomiju koja će učinkovito koristiti resurse uz smanjenje emisije CO2
te osigurati veću energetsku sigurnost, a ujedno povećati i konkurentnost. Druga
inicijativa u sklopu održivog rasta je Industrijska politika globalizacijskog doba kojom
se želi stvoriti bolje poslovno okruženje, posebno za malo i srednje poduzetništvo te jači
i održivi industrijski temelj koji osigurava veću razinu konkurentnosti. U tom pogledu
Europska komisija ima na razini EU sljedeće zadatke (European Commission 2010.):
- razvijanje industrijske politike koja nudi najbolje okruženje za održavanje i
razvoj snažne, konkurentne i raznolike industrijske baze u Europi te potiče
prijelaz proizvodnih sektora na učinkovitije korištenje energije i resursa
- unapređivanje poslovnog okruženja, prvenstveno za male i srednje poduzetnike,
među ostalim i smanjenjem troškova transakcija za poslovanje u Europi,
promicanjem klastera te snaženjem dostupnog pristupa financijama
- poticanje internacionalizacije malih i srednjih poduzetnika
- promicanje restrukturiranja sektora u poteškoćama u smjeru aktivnosti okrenutih
prema budućnosti kroz državne potpore EU i/ili Europske fondove za prilagodbu
globalizaciji
- promicanje tehnologije i proizvodnih metoda koje smanjuju iskorištavanje
resursa te povećanju ulaganja u postojeće prirodne resurse Europske unije
- osiguranje prometne i logističke mreže koja omogućuje industriji širom Unije
učinkovit pristup jedinstvenom europskom tržištu i međunarodnim tržištima
- obnavljanje strategije EU za promicanje korporativne društvene odgovornosti
kao osnove za osiguravanje dugoročnog zapošljavanja i povjerenja potrošača.
Treći prioritet strategije Europa 2020 je Uključivi rast koji podrazumijeva ostvarivanje
visoke stope zaposlenosti i borbu protiv siromaštva te modernizaciju tržišta rada kroz
sustav osposobljavanja, društvene zaštite i pomoći, a ostvaruje se djelovanjem dvije
strateške inicijative. Agenda za nove vještine i radna mjesta podrazumijeva
41
zapošljavanje i osposobljavanje, modernizaciju tržišta rada putem veće mobilnosti,
razvoj vještina i cijeloživotnog obrazovanja, veću participaciju radnika i usklađivanje
ponude i potražnje rada i sl. Cilj ove inicijative je stvoriti uvjete za modernizaciju tržišta
rada s ciljem podizanja razine zaposlenosti kroz stjecanje novih vještina i znanja kojima
bi se smanjila nezaposlenost, a istodobno povećala radna produktivnost. Europska
platforma protiv siromaštva je strateška inicijativa kojom se želi postići socijalna i
teritorijalna kohezija, socijalna uključenost i dignitet s ciljem borbe protiv siromaštva i
podizanja svijesti kroz prepoznavanje osnovnih ljudskih prava i omogućavanje
dostojanstvenog i aktivnog življenja svakog pojedinca (European Commission, 2010.).
3.2.2 HORIZON 2020 (FP8)
U cilju ostvarivanja veće konkurentnosti gospodarstva EU 2000.g. na lisabonskom
zasjedanju Europskog parlamenta, kada je usvojena i Lisabonska strategija, usvojena je
i ideja o stvaranju Europskog istraživačkoj prostora (ERA – European Research Area).
Taj jedinstveni prostor trebao bi omogućiti stvaranje slobode kretanja znanja,
istraživača i tehnologije, stvoriti bolju koordinaciju nacionalnih i regionalnih
istraživačkih aktivnosti, programa i politika na razini EU te stvoriti zajedničku politiku
koja će omogućiti provođenje i financiranje istraživačkih aktivnosti.
FP (Framework Programme) glavni je element provedbe europske politike istraživanja i
razvoja kojim se određuju ciljevi, prioriteti i financijski paketi za razdoblje od pet do
sedam godina. Za razdoblje od 2007. do 2013.g. Europska komisija je prihvatila Sedmi
okvirni program-FP7 koji ističe znanje kao najvredniji resurs na kojem počiva
konkurentnost gospodarstva. Za isto vremensko razdoblje, od 2007.-2013., osnovan je i
Okvirni program za konkurentnost i inovacije CIP (Competitiveness and Innovation
Framework Programme). Cilj tog programa bio je poticanje konkurentnosti europskog
poduzetništva, ekonomskog rasta i zapošljavanja u okviru ostvarivanja ciljeva
predviđenih lisabonskom strategijom (Kandžija i Cvečić, 2010.).
FP8, odnosno Horizon 2020 ili Obzor 2020 je novi program EU za istraživanje i
inovacije za razdoblje od 2014.-2020.g. koji objedinjuje sve aktivnosti Sedmog
okvirnog programa (FP7) i Programa za konkurentnost i inovacije (CIP). Horizon 2020
42
usmjeren je na postizanje izvrsnosti u istraživanjima i inovacijama, na rješavanje
društvenih izazova i povećanje konkurentnosti industrije s posebnim naglaskom na mala
i srednja poduzeća. Tim programom žele se ostvariti ciljevi ključnih strateških
dokumenata EU vezanih za istraživanje, tehnologijski razvoj i inovacije te pridonijeti
izgradnji Europskog istraživačkog prostora. Osnovna svrha ovog programa je ponuditi
rješenja za izlazak europskih poduzeća iz gospodarske krize, osiguravanje financijskih
sredstava za investiranje u inovacije i razvoj pritom vodeći računa o zaštiti okoliša i
jačanju globalne pozicije EU na području istraživanja, inovacija i tehnologije. Struktura
Horizona 2020 temelji se na tri glavna prioriteta (European Commission, 2011.):
- izvrsna znanost (Excellent Science)
- industrijsko vodstvo (Industrial Leadership)
- društveni izazovi (Societal Challanges).
Prioritet izvrsne znanosti sadrži četiri glavne aktivnosti, a to su: aktivnosti jačanja
istraživanja u graničnim područjima znanosti koje provodi Europsko istraživačko vijeće
(ERC); aktivnosti jačanja transdisciplinarnih istraživanja koja teže nastanku radikalnih
inovacija i podržavaju alternativne ciljeve i koncepte, a koje se provode kroz Buduće i
nadolazeće tehnologije (FET); aktivnostima koje podržavaju inovativnu izobrazbu i
osposobljavanje istraživača i njihovih vještina te geografsku i transdisciplinarnu
mobilnost, a provode se kroz Aktivnosti MSCA (Marie Sklodowska Curie Actions) i
aktivnosti koje potiču razvoj i jačanje europskih istraživačkih infrastruktura svjetske
klase, uključujući i e-infrastrukture kroz Istraživačke nfrastrukture (RI).
Prioritet industrijsko vodstvo sastoji se od dvije glave komponente, a to su: Vodstvo u
razvojnim tehnologijama (LEIT) koja podržava istraživačke i inovacijske projekte koji
se fokusiraju na primijenjena istraživanja strateški ključnih razvojnih tehnologija (KET)
i Informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT), nanotehnologije, napredni
materijali, biotehnologija, napredna proizvodnja i prerada te svemir. U okviru ovog
prioriteta dvije su aktivnosti osobito važne za mala i srednja poduzeća, a to je pristup
rizičnom kapitalu potrebnom u ranoj fazi inovacijskog razvoja i aktivnost u malim i
srednjim poduzećima pomoću kojih se promiče njihov rast i razvoj.
43
Prioritet društveni izazovi sastoji se od sedam društvenih izazova, odnosno strateških
prioriteta (European Commission, 2011.):
- zdravlje, demografske promjene i kvaliteta života
- sigurnost hrane, održiva poljoprivreda i šumarstvo, istraživanje mora, podmorja i
unutarnjih voda i bioekonomija
- sigurna, čista i učinkovita energija
- pametni, zeleni i integrirani promet
- klimatska aktivnost, okoliš, učinkovitost resursa i sirovine
- uključiva inovativna i promišljena društva
- sigurna društva.
Glavne instrumente Horizona 2020 čine bespovratna sredstva za istraživanje i razvoj,
bespovratna sredstva za inovacije, aktivnosti potpore i koordinacije te sufinanciranja
aktivnosti (co-funding). Horizon 2020 i kohezijski fondovi predstavljaju usmjerenu
politiku EU za financiranje razvoja i rasta s jakim fokusom usmjerena na zajedničke
strateške ciljeve: izvrsnost, konkurentnost i inovacije te pametan, održiv i uključiv rast
kao najvažnije odrednice strategije Europa 2020 (European Commission, 2011.).
3.2.3 COSME program
COSME program (Programme for the Competitiveness of Enterprises and Small and
Medium-sized Enterprises) je novi program EU za poticanje konkurentnosti europskih
malih i srednjih poduzeća za programsko razdoblje od 2014.-2020.g. Nastao je kao
nasljednik programa CIP koji je bio na snazi od 2007.-2013.g. Program CIP se sastojao
od tri potprograma koji su raspolagali ukupnim proračunom u iznosu od 3,621 milijardi
eura (www.mrrfeu.hr):
1) Program za poduzetništvo i inovacije (EIP - Entrepreneurship and Innovation
Programme) koji je iznosio 60% proračuna, odnosno 2,17 milijardi eura za
razdoblje od 2007.-2013.g.
2) Program podrške politikama za primjenu informacijskih i komunikacijskih
tehnologija (ICT PSP - Information Communication Technologies Policy
Support Programm) koji je iznosio 20% proračuna, odnosno 730 milijardi eura
44
3) Inteligentna energija u Europi (IEE - Intelligent Energy Europe) koji je također
iznosio 20% proračuna.
Osnovna svrha programa COSME je povećati konkurentnost europskih poduzeća,
smanjiti nezaposlenost i stvoriti bolju poduzetničku klimu kroz omogućavanje lakšeg
pristupa financijskim sredstvima za mala i srednja poduzeća. Glavni ciljevi ovog
programa su (European Commission, 2014.):
- olakšavanje pristupa kapitalu malim i srednjim poduzetnicima
- osiguranje povoljnih okolnosti za rast i razvoj malih i srednjih poduzetnika
- podupiranje kulture poduzetništva u Europi
- osnaženje održive konkurentnosti europskih poduzetnika
- podupiranje međunarodnog djelovanja malih i srednjih poduzetnika i njihovog
pristupa svjetskim tržištima.
Za realizaciju navedenih ciljeva COSME programa predviđena su financijska sredstva u
iznosu od 2,3 milijardi eura, a zadaća Europske komisije je omogućiti
pojednostavnjenje administrativne procedure koju poduzetnici moraju zadovoljiti pri
dolaženju do poticajnih sredstava. Tim programom omogućit će se kreditna jamstva
malim i srednjim poduzećima u iznosu do 150.000 eura što bi trebalo pridonijeti
povećanju BDP-a EU u iznosu od 1,1 milijardi eura svake godine. Predviđa se pomoć
za oko 40.000 europskih poduzeća i spašavanje oko 30.000 radnih mjesta na godišnjoj
razini kojima bi se trebalo omogućiti stvaranje oko 1.200 novih proizvoda ili usluga.
Osim financijske potpore malom i srednjem poduzetništvu, program COSME nudi i
podrške u obliku izrada poslovnih studija, analiza te organiziranja konferencija i radnih
skupina s ciljem razmjene znanja i iskustava iz pojedinih sektora poslovanja što
olakšava poslovanje novim i mladim poduzetnicima na tržištu (www.europski-
fondovi.eu).
Primjer dobre prakse u Republici Hrvatskoj je zvučni zid od reciklirane gume kojim se
na inovativan način zaštitio zoološki vrt. Projekt je prihvaćen unutar CIP programa koji
je prethodio COSME programu, a sufinanciranje EU je iznosilo 650.000 eura. Projekt je
osmišljen na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a ostvaren u suradnji s
45
Hrvatskom gospodarskom komorom. Ova inovativna ideja reciklaže u korist smanjenja
zagađenja od buke nakon patentiranja naći će se na međunarodnom tržištu
(www.opcina-postira.hr).
3.2.4 Poduzetništvo 2020
Dokument Poduzetništvo 2020, odnosno Akcijski plan za razvoj poduzetništva 2020,
predstavlja plan Europske komisije iz 2013.g. kojim se predlažu državama članicama
EU smjernice za javnu politiku vezanu za razvoj poduzetništva na jedinstvenom tržištu
Europskog gospodarskog prostora. Akcijski plan uključuje strukturne reforme u nizu
područja, a najvažnije reforme se u ovom dokumentu predlažu u području obrazovanja,
tržišta rada i javne uprave. Budući stopa nezaposlenosti u EU raste, tim planom trebaju
se pokriti tri ključna područja, a to su (www.banka.hr):
- razvoj poduzetničkog obrazovanja i kulture
- razvoj digitalnog jedinstvenog tržišta
- uklanjanje regulatornih opterećenje poduzetništvu.
Razvoj poduzetničkog duha ključan je za rast zaposlenosti. Stoga se reforme u
europskim obrazovnim sustavima trebaju usmjeriti na razvoj znanja o poslovanju i
poduzetništvu, odnosno usmjeriti strategije razvoja obrazovnih institucija na
poduzetnički pristup i razvijanje kulture poduzetništva. Akcijski plan za poduzetništvo
2020 trebao bi stvoriti okolinu koja će biti podrška rastu i napretku malog i srednjeg
poduzetništva. Europska komisija će ovim akcijskim planom poticati razvoj digitalnog
jedinstvenog tržišta na način da će razvijati digitalnu bazu znanja o tržišnim kretanjima i
inovativnim poslovnim modelima. Na taj način će poduzetnike informirati o
prednostima elektroničkog poslovanja i digitalne evolucije i poticati ih na poduzetničko
umrežavanje u svrhu stvaranja novih poslovnih ideja. Kao treći prioritet akcijskog plan
Europske komisija je pojednostavljenje proceduralnih uvjeta za započinjanje posla.
Složene administrativne papirnate procedure, nepotrebne i višestruke dozvole i zahtjevi,
trebali bi postati stvar povijesti javnih uprava, a poduzetnicima će se olakšati poslovanje
kroz elektroničke procedure, koje će svojom jednostavnošću i brzinom predstavljati
adekvatnu javnu uslugu.
46
4. UČINCI RAZVOJNE STRATEGIJE EUROPA 2020 NA RAZVOJ MALOG I
SREDNJEG PODUZETNIŠTVA EU
U sagledavanju učinaka razvojne strategije Europa 2020 na razvoj malog i srednjeg
poduzetništva EU obrađene su slijedeće tematske jedinice: 1) Pokazatelji uspješnosti
provođenja strategije Europa 2020 u poticanju konkurentnosti poduzetništva i 2)
R&D - znanje kao jedini neiscrpan izvor konkurentnosti.
4.1 Pokazatelji uspješnosti provođenja strategije Europa 2020 u poticanju
konkurentnosti poduzetništva
Strategija Europa 2020 EU usmjerena je na postizanje gospodarskog rasta koji će se
temeljiti na znanju, održivosti i socijalnoj uključenosti. Ona je usvojena s ciljem da
gospodarstvo EU postane najkonkurentnije i najdinamičnije gospodarstvo koje će
ostvariti održivi gospodarski rast.
Tablica 11 pokazuje uspješnost EU u postizanju ciljeva strategije Europa 2020. Iz
podataka je vidljivo da je napredak mješovit, ovisno o cilju, ali može se zaključiti da je
EU na pravom putu da postigne zacrtane obrazovne, klimatske i energetske ciljeve. S
druge strane ciljevi vezani za zapošljavanje, istraživanje i razvoj te smanjenje
siromaštva prema trenutnim prognozama vrlo vjerojatno neće biti postignuti do 2020.g.
Međutim, bitno je naglasiti kako nisu sve zemlje članice na istom nivou gospodarskog
razvoja, a i gospodarska kriza nije sve zemlje jednako pogodila. Dok su se neke države
gotovo u potpunosti oporavile od gospodarske krize, druge još uvijek nisu pronašle izlaz
te stoga teže i prate ciljeve strategije Europa 2020.
47
Tablica 11: Indikatori napretka EU u okviru ciljeva strategije Europa 2020 (2009.-
2013.g.)
Indikatori
strategije
Europa
2020
2009. 2010. 2011. 2012. 2013. Glavni ciljevi strategije Europa
2020
Stopa
zaposlenosti
69,8 68,5 68,5 68,4 68,3 75% populacije u dobi od 20-64
godine bi trebao bi trebalo biti
zaposleno
R&D, stopa
BDP-a
2,01 2,00 2,04 2,07 --- 3% BDP-a EU bi trebalo biti
uloženo u R&D
Emisija
stakleničkih
plinova
(indeks
1990.=100)
83,78 85,74 83,07 --- --- Emisiju stakleničkih plinova treba
smanjiti za 20% u odnosu na
1990.g.
Postotak
ranog
napuštanja
školovanja
14,2 13,9 13,4 12,7 11,9 Udio osoba koje rano napuštaju
školovanje bi trebao biti ispod 10%
Postotak
visokoobraz
ovanih
32,1 33,4 34,5 35,7 36,8 Najmanje 40% populacije između
30-34 godine bi trebalo biti
visokoobrazovano
Smanjenje
populacije
kojoj prijeti
siromaštvo i
socijalna
isključenost
--- 118,085 121,543 124,232 --- Siromaštvo treba smanjiti na način
da se najmanje 20 milijuna ljudi
odmakne od prijetnje siromaštva i
socijalne isključenosti
Obrada studentice prema: WEF – The Europe 2020 Competitiveness Report 2014
48
Tablica 12 prikazuje značajnu varijaciju u broju poduzeća u odabranim državama EU te
u stopi otvaranja i zatvaranja poduzeća u 2010.g. kada je i prihvaćena strategija Europa
2020. Iz navedenih podataka vidljivo je da Litva prednjači kako u broju zatvorenih
poduzeća, sa čak 50,2%, tako i u broju novootvorenih poduzeća sa 21,1%, no te brojke
treba uzeti sa rezervom budući su izazvane određenim okolnostima kao što je
administrativno čišćenje registra poslovnih subjekata. Od promatranih zemalja najbolje
rezultate bilježi Francuska koja 2010.g. otvara 5,9% neto novih poduzeća.
Tablica 12: Ukupan broj poduzeća, broj novootvorenih i zatvorenih poduzeća u
odabranim zemljama EU u 2010.g.
2010.g. Broj poduzeća Novootvorena
poduzeća (%) Zatvorena
poduzeća (%) Neto novotvorena
poduzeća (%) Nizozemska 787.170 9,8 6,8 3,1
Francuska 2.947.623 12,8 6,9 5,9
Irska 195.431 5,7 16,1 -10,3
Portugal 876.907 11,9 19,9 -8,1
Austrija 337.141 6,5 5,9 0,7
Cipar 51.464 3,9 8,1 -4,2
Litva 120.830 21,1 50,2 -29,1
Latvija 82.650 16,7 21,3 -4,6
Malta 33.039 7,0 2,6 4,3
Bugarska 323.872 11,4 7,9 3,5
Rumunjska 450.168 8,7 14,2 -5,5
Obrada studentice prema: Izvješće opservatorija malog i srednjeg poduzetništva u RH
za 2013.g.
Tablica 13 prikazuje prosječnu dodanu vrijednost malih i srednjih poduzeća i njihov
ukupni doprinos dodanoj vrijednosti u 2012.g. Vidljivo je da najveću dodanu vrijednost
malih i srednjih poduzeća po zaposleniku u 2012.g. ostvaruje Luksemburg sa 94.103
eura, a najmanju Bugarska sa 7.842 eura, dok najveći postotak dodane vrijednosti malih
i srednjih poduzeća u ukupnoj dodanoj vrijednosti u 2012.g. ostvaruje Cipar sa 76,00%,
a najmanji Velika Britanija sa 49,67%.
49
Tablica 13: Prosječna dodana vrijednost malih i srednjih poduzeća i doprinos ukupnoj
dodanoj vrijednosti u članicama EU u 2012.g.
2012.g. Dodana vrijednost po zaposleniku % dodane vrijednosti MSP u
ukupnoj dodanoj vrijednosti
Belgija 66.481 61,46
Nizozemska 58.428 63,17
Luksemburg 94.103 72,78
Njemačka 49.290 53,87
Francuska 59.786 58,94
Italija 34.831 68,26
Danska 61.889 64,16
Irska 59.981 51,44
Velika Britanija 51.259 49,67
Grčka 23.001 69,72
Portugal 21.773 67,64
Španjolska 36.801 65,55
Austrija 56.218 60,74
Finska 58.894 56,87
Švedska 62.135 58,44
Cipar 37.374 76,09
Češka 19.569 55,68
Estonija 19.235 71,80
Litva 11.325 63,38
Latvija 13.121 66,08
Mađarska 14.248 53,77
Malta 34.040 64,96
Poljska 15.696 51,64
Slovačka 21.807 51,98
Slovenija 27.216 62,78
Bugarska 7.842 61,89
Rumunjska 9.416 52,41
Hrvatska 16.363 58,91
Obrada studentice prema: Izvješće opservatorija malog i srednjeg poduzetništva u RH
za 2013.g.
Konkurentnost poduzeća obuhvaća i makroekonomsku i mikroekonomsku sferu te je
stoga svrha konkurentnosti postići sposobnost globalnog konkuriranja u cilju povećanja
životnog standarda stanovništva. Pod utjecajem globalnih procesa svjetsko
gospodarstvo podliježe trendu stvaranja fleksibilnog, otvorenog i integriranog tržišta, a
tehnološki napredak, znanje, obrazovanje i osiguravanje osnovnih sloboda Unutarnjeg
50
tržišta postali su generatori za podizanje nacionalne konkurentnosti. Globalni indeks
konkurentnosti prikazuje rang koji određena država ostvaruje na globalnom tržištu.
Tablica 14 prikazuje zemlje članice EU28 i odabrane zemlje i njihov globalni indeks
konkurentnosti u razdoblju od 2010./2011. do 2013./2014.g. Iz podataka je vidljivo da
najviši rang globalnog indeksa konkurentnosti u razdoblju 2013./2014. imaju Švicarska
i Singapur, a slijedi ih Finska koja zauzima vodstvo među zemljama članicama EU28 u
navedenom razdoblju što ju smješta na vrlo visoko 3. mjestom u svjetskom poretku.
Slijedi Njemačka čiji rang globalnog indeksa konkurentnosti kroz promatrana razdoblja
varira između 4 i 6. mjesta. Među prvih deset najkonkurentnijih sila smještaju se i SAD
i Japan. U analizu je stavljena i Austrija kao država izvanrednog primjera uspješne
politike poticanja nastanka i razvoja malog i srednjeg poduzetništva koja se s obzirom
na globalni indeks konkurentnosti smjestila između 20. i 22. mjesta. Iz navedenih
podataka vidljivo je i da Grčka ima najlošiji rang globalnog indeksa konkurentnosti
unutar zemalja članica EU28 što ju smješta 2013./2014. na vrlo visoko 91. mjesto u
svjetskom poretku.
51
Tablica 14: Globalni indeks konkurentnosti u EU28 i odabranim zemljama – GCI
(2010./2011.-2013./2014.)
2010./2011. 2011./2012. 2012./2013. 2013./2014.
Švicarska 2 1 1 1
Singapur 10 2 2 2
Finska 7 4 3 3
Njemačka 5 6 6 4
SAD 4 5 7 5
Švedska 2 3 4 6
Japan 1 9 10 9
Nizozemska 8 7 5 8
Velika Britanija 12 10 8 10
Danska 9 8 12 15
Austrija 18 19 16 16
Belgija 19 15 17 17
Luksemburg 20 23 22 22
Francuska 15 18 21 23
Irska 29 29 27 28
Estonija 33 33 34 32
Španjolska 42 36 36 35
Malta 50 51 47 41
Poljska 39 41 41 42
Češka 36 38 39 46
Litva 47 44 45 48
Italija 48 43 42 49
Portugal 46 45 49 51
Latvija 70 64 55 52
Bugarska 71 74 62 57
Cipar 40 47 58 58
Slovenija 45 57 56 62
Mađarska 52 48 60 63
Hrvatska 85 76 81 75
Rumunjska 67 77 78 76
Slovačka 60 69 71 78
Grčka 83 90 96 91
Obrada studentice prema: WEF –The global Competitiveness Report 2010/2011-
2013/2014
52
Jedan od osnovnih ciljeva strategije Europa 2020 je stvaranje Unutarnjeg tržišta koje je
ključno za rast i razvoj konkurentnosti gospodarstva i stvaranja novih radnih mjesta.
Kako bi to tržište bilo u službi realizacije ciljeva strategije Europa 2020 nužno je
ostvariti funkcionalna i dobro povezana tržišta koja stimuliraju gospodarski rast i
inovacije, odnosno olakšati malim i srednjim poduzećima pristup Unutarnjem tržištu.
4.2 R&D - znanje kao jedini neiscrpan izvor konkurentnosti
Ulaganje u istraživanje i razvoj - R&D (Research and Development) jedno je osnovnih
uvjeta stvaranja konkurentske prednosti poduzetništva. Ciljevi politike istraživanja i
razvoja EU su (Kandžija i Cvečić, 2010., 875): koordiniranje nacionalnih istraživačkih
politika, određivanje i realizacija europskih istraživačkih programa te osiguravanje
pristupa na europsko istraživačko tržište. Zajednička politika istraživanja i razvoja
vođena je prije svega ekonomskim, socijalnim i političkim ciljevima. Na temelju
zajedničkih istraživačko-razvojnih programa i baza podataka omogućuje se bolja
inovativnost i konkurentnost malih i srednjih poduzeća na tržištu.
Istraživačka politika EU usko je povezana s ciljevima Lisabonske strategije i strategije
Europa 2020 te Strategijom održivog razvoja. Istraživanja su nužna za tehnološki razvoj
bez kojeg poduzetnička budućnost više nije moguća, a isto tako istraživanja su i
preduvjet za unapređenje sigurnih energetskih izvora koji osiguravaju EU neovisnost od
uvoza nafte i ostalih energenata. Istraživanja imaju sve bitniju ulogu u zaštiti okoliša i
borbi protiv klimatskih promjena kao neizbježnih posljedica rasta poduzetničke
konkurencije. Inovacije stoga nastaju kao željeni produkt istraživanja kojima se
ostvaruje i zadržava konkurentska prednost.
Grafikon 2 prikazuje strukturu ulaganja u istraživanje i razvoj u 2013.g. Iz grafičkih
podataka može se zaključiti da u istraživanje i razvoj najviše ulažu poduzeća SAD
(35,1%). Nakon SAD najveća ulaganja u istraživanje i razvoj bilježe poduzeća Japana
(18,9%), a od poduzeća zemalja članica EU, Njemačka (10,5%).
53
Grafikon 2: Struktura ulaganja u istraživanje i razvoj na temelju 2000 poduzeća vodećih
svjetskih regija u 2013.g.
Obrada studentice prema: European Commission – EU R&D Scoreboard 2013
Veliki problem koji se u tom kontekst javlja je „odljev mozgova“ te je stoga nužno
stvoriti bolje uvjete života i rada kako bi se osigurao ostanak istraživača, ali privukli i
istraživači iz drugih zemalja, te stvoriti uvjete cjeloživotnog učenja kao ključnog
elementa za ostvarivanje gospodarskog i društvenog napretka.
U cilju poticanja istraživanja i razvoja EU treba (Kandžija i Cvečić, 2010., 875):
- na pravilan način transponirati zajedničko zakonodavstvo i maksimalno
iskoristiti mogućnosti novih regulatornih okvira
- poboljšati postojeći sustav patentiranja i prihvatiti zajednički patent EU
- potpomoći zajedničke mjere povezane s ljudskim resursima u području
istraživanja
- preispitati sustav javnih nabava putem uzajamne razmjene iskustava i primjene
novih mogućnosti
- provoditi smjernice na dobrovoljnoj osnovi, uz uvažavanje nacionalnih
specifičnosti.
54
Grafikon 3 prikazuje sumarni indeks inovacija u Europi u 2014.g., a iz njega je vidljivo
da postoje značajne razlike u razini inovacija u pojedinima državama. Glavni lider u
inovacijama je Švicarska (CH), a u toj kategoriji se ističu i Švedska (SE), Danska (DK),
Njemačka (DE) i Finska (FI), što govori da skandinavske zemlje prednjače u
inovacijama. S druge strane, Bugarska (BG), Latvija (LV), Turska (TR) i Rumunjska
(RO) spadaju među zemlje s nedovoljnom razinom inovacija. Prosjek zemalja EU
nalazi se u kategoriji pratioca inovacijskih lidera.
Grafikon 3: Sumarni indeks inovacija (SII) u 2014.g.
Obrada studentice prema: European Commission – Innovation Union Scoreboard 2014
Grafikon 4 prikazuje stupanj inovacija na globalnoj razini, a iz njega je vidljivo da EU
još uvijek kaska za svjetskim inovacijskim liderima poput Južne Koreje, SAD i Japana
koji još uvijek predvode u inovacijskoj bitci za konkurentsku prevlast.
55
Grafikon 4: Inovacije na globalnoj razini u odabranim zemljama u 2014.g.
Obrada studentice prema: European Commission – Innovation Union Scoreboard 2014
56
5. IZAZOVI I PERSPEKTIVE OSTVARIVANJA CILJEVA STRATEŠKOG
DOKUMENTA EUROPA 2020
U perspektivama i mogućnostima ostvarivanja ciljeva strateškog dokumenta Europa
2020, obrađene su slijedeće tematske jedinice: 1) Inovativnost i znanje – generatori
konkurentnosti poduzetništva EU, 2) Klasterizacija, 3) Socio-demografska
ravnoteža i 4) Ekološka i resursna osviještenost.
5.1 Inovativnost i znanje – generatori konkurentnosti poduzetništva EU
Proces globalizacije i suvremeno poslovno okruženje nalažu nužnost stvaranja veće
razine inovativnosti za postizanje konkurentske prednosti. Važan preduvjet je upravo
realizacija Unutarnjeg tržišta. Kako bi se ostvario kontinuirani rast gospodarstva,
odnosno konkurentnosti i zapošljavanja, nužna su i značajna ulaganja u inovacije. U
tom pogledu EU zaostaje za SAD-om i Japanom zbog svoje slabije produktivnosti i
neadekvatne makroekonomske politike. Osim toga, jedan od bitnijih problema s kojima
se bori EU i „odljev mozgova“. Taj problem EU nastoji riješiti osiguranjem potpore
inovacijama kroz različite programe financijske pomoći inovativnim malim i srednjim
poduzećima s ciljem stvaranja zajedničkog prostora za inovacije. Poticanje inovativnog
poduzetništva odvija se kroz tri faze životnog ciklusa ( WEF, 2014.):
1) Stand up – faza u kojoj se procjenjuju nagoni, želje i sposobnosti pojedinaca za
inovativni početak.
2) Start up – faza u kojoj se procjenjuje mogućnost uspjeha poduzetnika u
uspostavljanju inovativne organizacije, posebice osiguranja financijskog i
ljudskog kapitala.
3) Scale up – faza u kojoj se procjenjuju čimbenici koji omogućuju proširenje
poslovanja u smislu pristupa tržištu, povećanje prihoda, dodane vrijednosti i
broja zaposlenih.
Sukladno ciljevima nove razvojne strategije Europa 2020 predviđeno je ulaganje od
barem 3% BDP-a u istraživanje i razvoj te veća razina inovacija i bolji sustav
obrazovanja kao ključnih generatora stvaranja europske konkurentnosti. Imperativi za
57
stvaranje zajedničke strategije rasta gospodarstva postaju stvaranje znanja, osiguravanje
kapitala, izgradnja tržišta i ulaganje u ljudski kapital. Stoga se sve više potiče suradnje
između industrije i sveučilišta kako bi se stvorilo konkurentno Unutarnje tržište i
povećao kreativni potencijal Europe. Adekvatno financiranje inovacija kroz različite
programe je nužno za stvaranje novih koncepata poslovanja i nadilaženje financijskih
ograničenja razvoja malih i srednjih poduzeća. Istraživanja pokazuju da su upravo
zemlje koje imaju najviši BDP-a per capita zemlje koje su i najviše uložile u istraživanje
i razvoj. Ta činjenica nalaže potrebu većeg ulaganja u obrazovanje i poticanje inovacija
kako bi se ostvarilo gospodarsko blagostanje sa visokom stopom zaposlenosti, međutim
veća ulaganja u istraživanje i razvoj ne znače nužno i automatsko povećanje stope
gospodarskog rasta (Kandžija i Cvečić, 2010.).
5.2 Klasterizacija
Klasteri predstavljaju sofisticirani oblik ekonomskih integracija. Dok regionalizam u
ekonomskom smislu postiže globalno brisanje granica među državama, klasterizacija
briše granice među poduzećima. Klasteri zapravo predstavljaju umrežavanje poduzeća
kroz povezivanja poslovnog sektora, javnog sektora, istraživačkih i obrazovnih
organizacija. Danas su klasteri postali predvodnici industrijskog i regionalnog
planiranja u svijetu, odnosno oni su geografske koncentracije međusobno povezanih
poduzeća i institucija. Osnovni cilj koji osigurava rast i razvoj klastera je zajednički
ekonomski razvojni interes svih sudionika. Ključni čimbenik za stvaranje konkurentskih
prednosti je postojanje međusobnog povjerenja i kooperacije između poduzeća. Bolja
produktivnost i inovativnost u odnosu na samostalni nastup poduzeća na tržištu potiče
poduzeća na ovu vrstu udruženja. Klaster svojim sudionicima nudi pristup
specijaliziranim informacijama, bolji pristup robama i kvalitetnom kadru zaposlenika,
pristup institucijama i javnim dobrima te stoga motiviraju poduzeća na udruženje koje
im na taj način stvara konkurentsku prednost. Ono po čemu se klasteri razlikuju od
sličnih udruženja je njihova fleksibilnost koja im omogućuje brže donošenje ključnih
poslovnih odluka i brže prilagođavanje promjenama u poslovnoj okolini. Poduzeća kroz
proces klasterizacije ostvaruju niže transakcijske troškove, ostvaruju veću inovativnosti,
efikasnije korištenje resursa te efikasnije donošenje zajedničkih odluka o infrastrukturi,
58
obrazovanju i različitim oblicima sufinanciranja. Suvremena slika konkurentnosti
ogleda se kroz produktivnost, a upravo klasteri utječu na rast produktivnosti. Uspjeh
pojedinačnog poduzeća ovisi o njegovoj sposobnosti da unaprijedi svoju tehnologiju,
proizvode, dizajn, dok klasteri svoju konkurentnost usmjeravaju na stvaranje inovacija i
informacija koje im omogućuju zadržavanje konkurentnosti na tržištu, a upravo su
jačanje inovacija, kooperacije i internacionalizacije glavni ciljevi poduzetničke politike
EU. Klasteri su također izvori širenja znanja među sudionicima te je to još jedan bitan
aspekt stvaranja njihove dugoročne konkurentske prednosti. Zajednička ulaganja
poduzeća koja se nalaze u klasteru zasnovana su na kooperaciji, partnerstvu i
povjerenju. Kroz razmjenu vještina i znanja stvaraju i šire poslovnu kompetenciju na
kojoj zasnivaju svoje konkurentske prednosti. Osim što pridonose razvoju gospodarstva
i dovode do povećanja konkurentnosti, klasteri povećavaju i zaposlenost i pridonose
socijalnoj sigurnosti. Na taj način politika klastera podržava glave ciljeve strategije
Europa 2020 koji se tiču povećanja stope zaposlenosti, pa samim time i borbe protiv
siromaštva i socijalne isključenosti te napretka na polju istraživanja i razvoja putem
dobro umrežene cirkulacije znanja. Klasteri su nove organizacijske strukture koje su
fleksibilne i brzo prilagodljive te su stoga i ekonomska sadašnjost i budućnost (Tijanić,
2009.).
5.3 Socio-demografska ravnoteža
Starenje stanovništva i nizak stupanj produktivnosti uvjetovan nekvalificiranom radnom
snagom ugrožavaju održivost proračuna EU za socijalnu politiku. Gospodarska kriza
povećala je nezaposlenost, a samim time i povećala broj ljudi koji trebaju socijalne
naknade, a istodobno smanjila i porezne prihode te time dodatno ugrozila održivost
sustava socijalne zaštite. Ključni problem je što radno sposobno stanovništvo u
najproduktivnijoj dobi pogađa dugoročna nezaposlenost što ih izlaže siromaštvu i na taj
način ugrožava njihovu daljnju zapošljivost, stabilnost njihovih obitelji, a samim time
dovodi u opasnost njihovo mentalno i fizičko zdravlje. Osim mladih, u vrlo
nepovoljnom položaju su također žene, osobe s invaliditetom i migranti koji se
naseljavaju u EU. Da bi se postigli ciljevi strategije Europa 2020 potrebno je uložite
dodatne napore u ulaganje u obrazovanje ljudskog kapitala tijekom cijelog života.
Također, potreban je novi pristup proračunskim ograničenjima i demografskim
59
izazovima koji pogađaju sve zemlje članice EU. Strategija Europa 2020 u svom
programu nalaže smanjenje stope nezaposlenosti što bi automatski trebalo osigurati
bolju budućnost osobama kojima prijeti siromaštvo i socijalna isključenost. Ključ za
rješenje tog problema krije se u poticanju razvoja malog i srednjeg poduzetništva i
samozapošljavanja (Europska komisija, 2013.).
5.4 Ekološka i resursna osviještenost
U dosadašnjem procesu ubrzanog rasta i razvoja, pitanju okoliša posvećuje se stalna
pozornost. Neosporna je činjenica da je gospodarski napredak podignuo kvalitetu života
čovječanstva, međutim isto tako neosporna je i činjenica kako taj napredak nije bio u
skladu s postulatima očuvanja okoliša. Uloga EU je poticanje usklađenog i
uravnoteženog rasta i razvoja gospodarstva i osiguranje dugotrajnog, neinflacijskog i
ekološki održivog razvoja. Politika okoliša EU ima zajedničke ciljeve zaštititi i
unaprijediti kvalitetu okoliša, pridonijeti zaštiti zdravlja ljudi te osigurati racionalnu
uporabu prirodnih resursa. Izazov današnjim problemima okoliša ogleda se u potrebi
uključivanja pitanja okoliša u sve gospodarske odluke. Ukoliko se u daljnje planiranje
gospodarskog rasta ne uključi okolišna problematika sasvim je sigurno da do
gospodarskog napretka neće doći pa je samim time upitna i buduća egzistencija cijele
ljudske civilizacije. Ubrzani tehnološki razvoj i demografska ekspanzija na globalnoj
razini znatno su povećali negativan utjecaj na okoliš. Stoga, može se zaključiti kako
problem okoliša predstavlja globalni problem i u tom smislu EU ima vrlo bitnu ulogu u
rješavanju te problematike u dogovoru sa ostalim svjetskim silama. Demografski rast,
urbanizacija, energetika i energija, promet, industrija, poljoprivreda i šumarstvo,
turizam, rat i sl. samo su neki od gorućih problema s kojima se mora nositi suvremeno
gospodarstvo. Ključ održivog razvoja leži u energiji jer je energetska sigurnost zajedno
sa sigurnošću opskrbom pitkom vodom i hranom nezamjenjiv element svjetske
sigurnosti. Rješenje treba svakako potražiti u obnovljivim izvorima energije – energija
sunca, energija vjetra, energija vode, geotermalna energija, energija biomase, vodik,
otpad kao alternativni izvor energije. Stoga, pronaći način da se zadovolji sve veća
potreba za energijom, a da se istodobno zagađenje okoliša svede na minimum jedan je
od najvećih izazova suvremenog svijeta. U tom pogledu EU u svojoj strategiji predviđa
izdvajanje 3% BDP-a za istraživanje i razvoj, a jedino se istraživanjem i razvojem mogu
60
pronaći bolja ekološka rješenja koja će između ostalog pridonijeti i ispunjenju
klimatsko-energetskih ciljeva. Istraživanje i razvoj su ključ za smanjenje stakleničkih
plinova, povećanje obnovljivih izvora energije i smanjenje energetskog intenziteta u
gospodarstvu što je također jedan od prioriteta strategije Europa 2020 i bitan čimbenik
stvaranja konkurentske prednosti na međunarodnom tržištu (Herceg, 2013.).
61
6. ZAKLJUČAK
Iako je ekonomska kriza različito pogodila različite svjetske ekonomije, sve se one
suočavanju s izazovima globalizacije i stvaranjem konkurentske prednosti. Napori EU
uloženi u postizanju konkurentske prevlasti na globalnom tržištu ogledaju su ponajprije
u prošlom desetljeću kroz revolucionarni i ambiciozni program Lisabonske strategije.
Iako ciljevi Lisabonske strategije nisu u potpunosti ostvareni zbog nastupa globalne
ekonomske krize, ona je postavila dobre temelje za donošenje novog ekonomskog
razvojnog modela – Strategije Europa 2020.
Primarni cilj strategije Europa 2020 je EU učiniti najdinamičnijim i najkonkurentnijim
gospodarstvom svijeta. Glavno poboljšanje strategije Europa 2020, u odnosu na
Lisabonsku strategiju, je to što se osim na rast konkurentnosti istovremeno fokusira i na
stvaranje znanja i inovacija kao glavnih čimbenika stvaranja konkurentnosti te
ekonomskog, socijalnog i ekološkog razvoja. Nova strategija Europa 2020 suočava se
suvremenim problemima, od globalizacije, klimatskih promjena, problema energetike
pa do starenja stanovništva i „odljeva mozgova“, za koje u svom programu postavlja
konkretna i teoretski kvalitetna rješenja. Stvaranje konkurentnosti vodi do ostvarenja
ciljeva održivog razvoja, visoke stope zaposlenosti i socijalnog blagostanja. Stoga,
strategija Europa 2020 u svoj fokus stavlja konkurentnost kao jedan od najvažnijih
strateških ciljeva. U uvjetima promjenjive i nepredvidive poslovne okoline, stvaranju
konkurentnosti i ispunjenju ciljeva strategije Europa 2020 značajno pridonose mala i
srednja poduzeća kao nova snaga suvremenog poslovanja. Na razini EU mala i srednja
poduzeća čine čak 99% svih poduzeća, a samim time i generatore gospodarskog rasta i
razvoja i izvore stvaranja novih radnih mjesta.
Kroz različite strateške dokumente i programe financiranja EU potiče razvoj i rast
malog i srednjeg poduzetništva, a samim time i sveukupnog društva. Programi Horizon
2020 i COSME osiguravaju financijska sredstva za istraživanje i razvoj te poticanje
konkurentnosti malog i srednjeg poduzetništva pa su samim time i vrlo bitni elementi
kojima strategija Europa 2020 predviđa postizanje konkurentske prednosti na svjetskom
tržištu. Inovacije su jedna od najbitnijih komponenti koje utječu na stvaranje
62
konkurentske prednosti i njihova uloga u ostvarenju sva tri prioriteta strategije Europa
2020 (pametni, održivi i uključivi rast) je ključna. U cilju ostvarivanja svih prioriteta
strategije Europa 2020, a u cilju postizanja rasta konkurentnosti malog i srednjeg
poduzetništva, nužno je osigurati pet sloboda jedinstvenog unutarnjeg tržišta kroz
slobodno kretanje roba, usluga, ljudi, kapitala i znanja.
Iako je nova razvojna strategija Europa 2020 tek u povojima, utjecaj na ekonomiju EU
je evidentan, ali još daleko od krajnjeg cilja zacrtanog za tekuće desetljeće. Strategija
Europa 2020 međutim zanemaruje postojeće razlike među gospodarstvima članica EU.
Ta činjenica dovodi u pitanje postizanje uspjeha i ostvarivanje jedinstvenog cilja,
odnosno jačanje konkurentnosti europskog gospodarstva i osiguravanje rasta životnog
standarda. Uzevši u obzir sve analizirane kriterije, može se zaključiti da određene
razlike prevladavaju na regionalnoj razini pa zemlje sjevera i sjeverozapada, poput
Švedske, Danske, Nizozemske i Njemačke, uvelike prednjače pred zemljama juga i
jugoistoka, poput Bugarske, Rumunjske, Grčke i Hrvatske. Ta razlika najviše je uočljiva
mjerenjem globalnog indeksa konkurentnosti i razine rasta odnosno pada BDP-a.
Istraživanjem je uočeno da postoji i razlika u indeksu razvoja ljudskog kapitala među
zemljama članicama EU što također utječe na razvoj malog i srednjeg poduzetništva, a
samim time i ostvarenje ciljeva razvojne strategije Europa 2020. Također i indeks
ekonomskih sloboda nije identičan u svim zemljama članicama što uvelike utječe na
razvoj konkurentnosti.
Ukoliko se ne uspostavi ravnoteža u poticanju malog i srednjeg poduzetništva u svim
dijelovima EU, neće biti moguće ostvariti ciljeve strategije Europa 2020. U tom smislu,
za postizanje konkurentnosti bit će potrebna diferencijacija strategije s obzirom na
komparativne razlike među zemljama članicama. Istovremeno, potrebno je poticati
pojedine zemlje članice EU na povećanje ulaganja u istraživanje i razvoj odnosno
znanje, kao preduvjeta ostvarivanja konkurentnosti te ostalih ekonomskih ciljeva.
Klasterizacija se u tom pogledu javlja kao jedan od uspješnih oblika ekonomskih
integracija za stvaranje i razmjenu znanja i vještina te ostvarivanje konkurentske
prednosti na tržištu. Osim toga, uspostavljanje socio-demografske ravnoteže u svim
zemljama članicama EU je ključan preduvjet za daljnji rast i razvoj gospodarstva. Isto
63
tako, ekološkoj i resursnoj osviještenost koja nije u dovoljnoj mjeri razvijena, treba
posvetiti više pažnje kako bi se osiguralo povećanje konkurentnosti u skladu s
konceptom održivog razvoja.
Iako je globalna kriza koja je nagrizla svjetsku ekonomiju još 2008.g., u mnogim
zemljama EU još uvijek na snazi, novi strateški i financijski programi koje je EU
usvojila imaju za cilj potpuni oporavak i uzlaznu putanju gospodarstva EU. Ciljevi
razvojne strategije Europa 2020 omogućili su stvaranje dobrih temelja za postizanje
dugoročnih strateških ciljeva koji su presudni za ocrtavanje svijetle budućnosti
europskog gospodarstva.
64
LITERATURA
KNJIGE
Babić, M. i Babić, A. 2000., Međunarodna ekonomija, Peto izdanje, Mate, Zagreb
Bezić, H. 2008., Tehnološka politika i konkurentnost, Ekonomski fakultet u Rijeci,
Rijeka
Dragičević, M. 2012., Konkurentnost – projekt za Hrvatsku, Školska knjiga, Zagreb
Grgić, M., Bilas, V. i Franc, S. 2010, Poduzetništvo u međunarodnoj ekonomiji,
Sinergija – nakladništvo, Zagreb
Herceg, N. 2013., Okoliš i održivi razvoj, Synopsis, Zagreb
Kandžija, V. 2003., Gospodarski sustav Europske unije, Ekonomski fakultet u Rijeci,
Rijeka
Kandžija, V. i Cvečić I. 2010., Ekonomika i politika Europske unije, Ekonomski
fakultet u Rijeci, Rijeka
Kersan-Škabić, I. 2012., Ekonomija Europske unije, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli,
Pula
Klaić, B. 1988., Rječnik stranih riječi, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb
Lazibat, T. i Kolaković, M. 2004., Međunarodno poslovanje u uvjetima globalizacije,
Sinergija nakladništvo, Zagreb
Porter, M. E. 2008., Konkurentska prednost, Masmedija, Zagreb
Samardžija V. i Butković H. 2010., From the Lisbon strategy to Europe 2020, Institute
for International Relations – IMO,Zagreb
65
ČASOPISNE BAZE
Kutnjak, G. 2010., Europska unija u funkciji poticanja i razvoja malog i srednjeg
poduzetništva, 24.09.2010., Poslovna izvrsnost, Zagreb, god. IV, br. 2, pogledano
30.03.2014.;
dostupno: <http://hrcak.srce.hr/60700>
Vrdoljak Raguž, I. 2012., Implementacija Porterovih generičkih strategija i postizanje
konkurentskih prednosti na primjeru automobilske industrije, 13.06.2012., Ekonomska
misao i praksa, Dubrovnik, god. XXI, br. 1, pogledano 14.06.2014.;
dostupno: <http://hrcak.srce.hr/83800>
Gonan Božac, M., SWOT analiza i TOWS matrica – sličnosti i razlike, 01.03.2008.,
Ekonomska istraživanja, Pula, god. XXI, br. 1, pogledano 14.06.2014.;
dostupno: <http://hrcak.srce.hr/21453>
Štoković, I. 2004., Benchmarking u turizmu, 02.02.2004., Ekonomski preglednik,
Zagreb, god. LV, br. 1, pogledano 14.06.2014.;
dostupno: <http://hrcak.srce.hr/14803>
Lončar, J. 2005., Globalizacija kao nositelj suvremenih promjena u svijetu, 01.06.2005.,
Geoadria, Zadar, god. X, br. 1, pogledano 15.06.2014.;
dostupno: <http://hrcak.srce.hr/9657>
Puljiz, V. 2005., Demografski trendovi u Europi, 02.06.2005., Revija za socijalnu
politiku, Zagreb, god. XII, br. 2, pogledano 15.06.2014.;
dostupno: <http://hrcak.srce.hr/30221>
Cerovac, K. 1994., Održivi razvoj: jedini izlaz za čovječanstvo, 02.03.1994., Obnovljeni
život, Zagreb, god. XLIX, br. 2, pogledano 16.06.2014.;
dostupno: <http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=5074>
Korošec, L. i Smolčić Jurdana, D. 2013., Politika zaštite okoliša – integralni dio
koncepcije održivog razvitka Europske unije, 06.12.2013., Ekonomski preglednik,
Zagreb, god. LXIV, br. 6, pogledano 16.06.2014.;
dostupno: <http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=166879>
Baletić, Z. i Budak J. 2007., Indeksi ekonomskih sloboda kao mjerila nacionalne
konvergencije Hrvatske prema EU, 02.01.2008., Ekonomski preglednik, Zagreb, god.
LVIII, br. 1, pogledano 17.06.2014.;
66
dostupno: <http://hrcak.srce.hr/19418>
Domazet, M., Dolenec D. i Ančić, B. 2013., Trebamo promjenu: mapiranje potencijala
Hrvatske za održivi razvoj, 01.01.2014., Socijalna ekologija, Zagreb, god. XXII, br. 2,
pogledano 17.06.2014.;
dostupno:<http://www.hr.boell.org/downloads/HBS_Trebamo_promjenu_WWW_2161
2.pdf>
Grdešić, I. 2010., Indeks percepcije korupcije, 01.06.2010., Političke analize, Zagreb,
br. 2, pogledano 17.06.2014.;
dostupno: <http://hrcak.srce.hr/102510>
Lovrinčević, Ž., Mikulić, D. i Rajh E., Usporedba metodologija mjerenja
konkurentnosti nacionalnog gospodarstva i položaj Hrvatske, 01.11.2008., Ekonomski
preglednik, Zagreb, god. LIX, br. 11, pogledano 17.06.2014.;
dostupno: <http://hrcak.srce.hr/33337>
Jurčić, Lj. 2006., Refleksije i poduke savjetovanja, 01.12.2006., Ekonomski preglednik,
Zagreb, god. LVII, br. 12, pogledano 18.06.2014.;
dostupno: <http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=12988>
Jakovljević, M., Marin R. i Čičin-Šain D. 2012., Izazovi globalizacije i njihov utjecaj na
privlačenje i zadržavanje talenata, 01.12.2012., Oeconomica Jadertina, Zadar, god. II,
br. 2, pogledano 19.06.2014.;
dostupno: <http://hrcak.srce.hr/94460>
Europska komisija, 2013., Prema socijalnom ulaganju za rast i koheziju – uključujući i
provedbu Europskog socijalnog fonda za razdoblje 2014.-2020., 01.07.2013., Revija za
socijalnu politiku, Zagreb, god. XX, br. 2, pogledano 22.06.2014.;
dostupno: <http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=157496>
Tijanić, L. 2009., Politika Europske unije u formiranju klastera, 01.03.2009.,
Ekonomska istraživanja, Pula, god. XXII, br. 1, pogledano 23.06.2014.;
dostupno: <http://hrcak.srce.hr/38204>
Rudolf, D. 2009., Lisabonski ugovor Europske unije (2007.) – Konsolidirani tekst
Ugovora o Europskoj uniji (Maastricht, 1992.) – Konsolidirani tekst Ugovora o
funkcioniranju Europske unije (Rim, 1957.). protokoli, prilozi i izjave, 01.09.2009.,
Adris, Split, br. 16, pogledano 02.08.2014.;
dostupno: <http://hrcak.srce.hr/51081>
67
ELEKTRONIČKI IZVORI
European commission, 2003., Commission recommendation, 22.05.2003.Official
Journal of the European Union, 124/36, pogledano 29.03.2014.;
dostupno:<http://eurlex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:L:2003:124:0036
:0041:EN:PDF>
Eurostat, 2011., Key figures on European bussiness with a special feature on SMEs,
pogledano 29.03.2014.;
dostupno:<http://epp.eurostat.ec.europa.eu/cache/ITY_OFFPUB/KS-ET-11-
001/EN/KS-ET-11-001-EN.PDF>
dostupno:<http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=91228>
The World Economic Forum,The global Competitiveness Report 2010/2011-2013/2014,
pogledano 05.04.2014.;
dostupno:<http://www.weforum.org./>
Eurostat, 2013., Real GDP growth rate 2010-2013, pogledano 05.04.2014.;
dostupno:<http://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/table.do?tab=table&init=1&plugin=1&l
anguage=en&pcode=tec00115>
The Heritage Foundation,2014., Index of Economic Freedom 2014, pogledano
06.04.2014.;
dostupno:<http://www.heritage.org/index/>
countryeconomy.com, 2011., Human Development Index 2010-2012, pogledano
06.04.2014.
dostupno:<http://countryeconomy.com/hdi>
Transparency International, 2013., Corruption Perception Index 2013, pogledano
12.04.2014.;
dostupno:<http://cpi.transparency.org/cpi2013/results/>
The World Bank, 2013., Economy Rankings 2013, pogledano 13.04.2014.;
dostupno:<http://www.doingbusiness.org/rankings>
European Commission, 2010., Communication from the Commission Europe 2020,
03.03.2010., pogledano 13.04.2014.;
dostupno:<http://ec.europa.eu/research/era/docs/en/investing-in-research-european-
commission-europe-2020-2010.pdf>
68
Ministarstvo poduzetništva i obrta, 2014., Izvješće opservatorija malog i srednjeg
poduzetništva u RH za 2013.g., pogledano 19.04.2014.;
dostupno:<http://www.minpo.hr/UserDocsImages/2.Izvje%C5%A1%C4%87e%20opser
vatorija%20malog%20i%20srednjeg%20poduzetni%C5%A1tva%20za%202013..pdf>
European Commission, 2013., EU R&D Scoreboard 2013, pogledano 19.04.2014.;
dostupno:<http://iri.jrc.ec.europa.eu/scoreboard13.html>
European Commission, 2014., Innovation Union Scoreboard 2014, pogledano
20.04.2014.;
dostupno:<http://ec.europa.eu/enterprise/policies/innovation/files/ius/ius-2014_en.pdf>
European Commission, 2011., Commission staff working paper, pogledano
20.06.2014.;
dostupno:<http://ec.europa.eu/research/horizon2020/pdf/proposals/horizon_2020_impac
t_assessment_report.pdf#view=fit&pagemode=none>
European Commission, 2014., Annex, pogledano 21.06.2014.;
dostupno:<http://ec.europa.eu/enterprise/initiatives/cosme/index_en.htm>
Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije, CIP, pogledano:
04.08.2014.;
dostupno: <http://www.mrrfeu.hr/default.aspx?id=523>
One stop shop for EU funds, COSME (programsko razdoblje 2014.-2020.), pogledano:
04.08.2014.;
dostupno:< http://www.europski-fondovi.eu/program/cosme>
Banka.hr, 2013., Europski plan za razvoj poduzetništva, pogledano: 05.08.2014.;
dostupno:<http://www.banka.hr/hrvatska/europski-plan-za-razvoj-poduzetnistva>
The World Economic Forum, 2014., Enhancing Europe’s Competitiveness Fostering
Innovation-driven Entrepreneurship in Europe, pogledano: 06.08.2014.;
dostupno:<http://www3.weforum.org/docs/WEF_EuropeCompetitiveness_FosteringInn
ovationDrivenEntrepreneurship_Report_2014.pdf>
ADD tim, Poduzetništvo kako ga vidi EU, pogledano 07.08.2014.;
dostupno:<http://www.addtim.hr/component/jnews/mailing/view/mailingid-20/tmpl-
component>
69
Ured zastupnice u Europskom parlamentu Ivane Maletić, 2014., Poduzetnici pred
izazovom korištenje EU fondova, pogledano: 08.08.02014.;
dostupno:<http://www.opcina-postira.hr/wp-content/uploads/2014/04/Poduzetnici-pred-
izazovom-koristenja-EU-fondova.pdf>
70
POPIS ILUSTRACIJA
Tablice
Tablica 1: Tri generičke strategije konkurentnosti ........................................................... 8
Tablica 2: Raščlamba malih i srednjih poduzeća prema kriterijima Europske komisije 24
Tablica 3: Struktura poduzeća u EU-27 za 2008.g. ........................................................ 25
Tablica 4: Utjecaji na konkurentnost .............................................................................. 27
Tablica 5: Dvanaest stupova konkurentnosti na primjeru Austrije (2010./2011.-
2013./2014.) .................................................................................................................... 28
Tablica 6: Stope rasta/pada realnog BDP-a u zemljama članicama EU i odabranim
zemljama (2010.-2013.g.) .............................................................................................. 30
Tablica 7: Indeksi ekonomskih sloboda u odabranim zemljama – EFI u 2014.g. ......... 32
Tablica 8: Indeksi razvoja ljudskog kapitala u EU28 i odabranim zemljama – HDI
(2010.-2012.g.) ............................................................................................................... 33
Tablica 9: Rang ekonomskih aktivnosti u odabranim zemljama u 2013.g. .................... 35
Tablica 10: Tri prioriteta i sedam strateških inicijativa strategije Europa 2020 ............. 39
Tablica 11: Indikatori napretka EU u okviru ciljeva strategije Europa 2020 (2009.-
2013.g.) ........................................................................................................................... 47
Tablica 12: Ukupan broj poduzeća, broj novootvorenih i zatvorenih poduzeća u
odabranim zemljama EU u 2010.g. ................................................................................ 48
Tablica 13: Prosječna dodana vrijednost malih i srednjih poduzeća i doprinos ukupnoj
dodanoj vrijednosti u članicama EU u 2012.g. ............................................................... 49
Tablica 14: Globalni indeks konkurentnosti u EU28 i odabranim zemljama – GCI
(2010./2011.-2013./2014.) .............................................................................................. 51
71
Grafikoni
Grafikon 1: Indeksi percepcije korupcije za odabrane zemlje EU – CPI ....................... 34
Grafikon 2: Struktura ulaganja u istraživanje i razvoj na temelju 2000 poduzeća vodećih
svjetskih regija u 2013.g. ................................................................................................ 53
Grafikon 3: Sumarni indeks inovacija (SII) u 2014.g. ................................................... 54
Grafikon 4: Inovacije na globalnoj razini u odabranim zemljama u 2014.g. ................. 55
Sheme
Shema 1: Četiri konkurentske sile koje djeluju na tržištu ................................................ 7
Shema 2: Porterova dijamantna konkurentnost .............................................................. 10
Shema 3: Trokut znanja – okvir Lisabonske strategije................................................... 19
Shema 4: Opći ciljevi Lisabonske strategije................................................................... 20