KOACERVACIJA
description
Transcript of KOACERVACIJA
KOACERVACIJA
Koacervacija je prvi opisan postupak inkapsulacije i jedna od prvih metoda koja je primenjena za
industrijsku proizvodnju mikročestica. Osnovni koncept mikroinkapsulacije koacervacijom
podrazumeva separaciju rastvora jednog ili više hidrofilnih polimera na dve faze: viskoznu fazu
bogatu polimerom (u vidu gustih sitnih kapljica), i tečnu fazu koja je okružuje. U zavisnosti od
broja polimera koji su uključeni u ovaj proces, koacervacija može biti prosta i kompleksna.
PROSTA KOACERVACIJA
Prosta koacervacija je zasnovana na primeni jednog polimera (želatin, polivinil akohol,
karboksimetilceluloza), a do razdvajanja faza dolazi u procesima koji dovode do desolvatacije
(dehidratacije) rastvora polimera. Desolvatacija je najčešće posledicca dodatka tečnosti koje se
ne mešaju sa vodom, ali ne i polimerom, poput etanola, dioksana, acetona, propanola i
izopropanola, zatim dodatka neorganskih soli (efekat isoljavanja, eng. salting out) i izmena
temperature. (par i yeo,2007)
KOMPLEKSNA (SLOŽENA) KOACERVACIJA
Ovaj proces je zasnovan na primeni suprotno naelektrisanih, u vodi rastvornih polimera. Kada se
dva suprotno naelektrisana hidrofilna polimera nađu u vodi, usled njihovog elektrostatičkog
privlačenja dolazi do formiranja faze bogate polimerima, tzv. kompleksnog koacervata. Drugu
fazu čini voda, tačnije razblaženi vodeni rastvor polimera koji okružuje kapljice koacervata, pa
se zato označava kao kontinuirana faza. Ukoliko se u rastvoru jednog polimera disperguje u vodi
nerastvorna aktivna supstanca, nakon dodatka suprotno naelektrisanog polimera (ili izmene pH
vrednosti, promene temperature) dolazi do formiranja nove faze – koacervata koji kvasi, odnosno
okružuje lek. (theis 1996)
Tehnika koacervacije se uglavnom koristi za mikrokapsulaciju lako isparljivih i termolabilnih
aroma, ali se takođe pomoću nje mogu kapsulirati i riblje ulje, razni nutrienti, vitamini,
konzervansi, enzimi itd. Veličina mikrokapsula se obično kreće u opsegu od 20 do 1000 μm,
iako je moguće pripremiti i kapsule izvan tog opsega. Velika prednost ove tehnike je njena
efikasnost (i do 99%), kao i to što se postupak može obaviti na sobnoj temperaturi što je od
posebnog značaja za termolabilne probiotske bakterije. Glavni nedostaci su upotreba hemijskih
umreživača za očvršćavanje omotača (usled njihove toksičnosti) i veliki troškovi
mikrokapsulacije, koji su uglavnom vezani za proces izolacije pripremljenih mikrokapsula, a koji
se mogu prevazići upotrebom jednostavnijih i jeftinijih metoda kao što je npr. metoda sušenja
raspršivanjem u struji toplog vazduha. (Himanashu fajl 620719)