KEOPSOVA PORUKA, JASMINKO ŠARAC

download KEOPSOVA PORUKA, JASMINKO ŠARAC

of 150

  • date post

    07-Jul-2015
  • Category

    Documents

  • view

    521
  • download

    7

Embed Size (px)

Transcript of KEOPSOVA PORUKA, JASMINKO ŠARAC

JASMINKO ARAC

KEOPSOVA PORUKA

Bissmillahirrahmmanirrahim

Potpuna srea dolazi sama i nije je potrebno traiti. Upravo zato je na ovom svijetu ona nemogua

''Kao to je zrak koji udiemo stvoren od Boga i ponuen svima, tako i svijest o Bogu, Njegova mo i milost moraju biti za sve''. SRI SATJA SAI BABA

BOGUMIL Svaka rasprava o Bogumilstvu treba najprije poi od injenice da su Bonjaci batinici srednjovjekovne Bosanske crkve. Kada je doao, Islam je prihvaen kao posljednja ''karika'' u lancu nepretrgnutosti Boanske Objave. U tom smislu nema ni govora o tome da su Bonjaci ''Turci'' ili ''potomci Turaka'', teza je sama po sebi apsurdna i neodriva (jer ko su onda ljudi koji su ivjeli na ovim prostorima prije Turske). Prije Turskih osvajanja na ove prostore su dolazili misionari Islama iz razliitih krajeva svijeta. (SLIKA Muslimansko mezarje Nekuk, pored Stoca gdje su prema predaji izginuli vjesnici Islama koji su doli prije Turkog vremena). Dosta dervia i putujuih trgovaca je obznanilo posljednju Objavu. Kada je Turska stupila na ove prostore, sljedbenici Bosanske crkve su mahom prihvatali Islam preko uenja bojeg Glasnika Muhammeda koji je najavljen od Isusa (''i da vam donesem Radosnu Vijest o Poslaniku koji e poslije mene doi i ije e ime biti Ahmed'' kae Isus u Ku'ranu i svakako je bilo sekti unutar kranstva koje su ivjele ovu radosnu vijest unutar svojih zajednica). Mnogi sljedbenici bosanske crkve su tako prihvatili Ku'ransko uenje jer su bili u izekivanju ''Radosne Vijesti'' (Poslanika Muhammeda), oni su u Islamu prepoznali kontinuitet boanske Objave te je tako Islam predstavljao zavrnu rije koju su oni prepoznali kao svoju. Na taj nain su (slijedom tog kontinuiteta) i neke crkve pretvarane u damije jer Muhammed (kao Posljednji Poslanik) se obznanjuje kao Isusova ''radosna vijest'', koju vijest Bogumili doivljavaju kao puninu svoje vjere, njen peat. Pretvaranje crkava u damije (usljed prihvatanja nove vjere) predstavljalo je pojedinane sluajeve i to nipoto nije bilo ''ruenje'' tih crkava (kako se to zlonamjerno i tendenciozno prikazuje) ve upravo njihovo pretvaranje u damije to je bila logina transformacija shodno prihvatanju Posljednje Boje Objave. Nepretrgnutost Bojeg Objavljenja je shvaena od Bogumila na ispravan nain, time je samo dopunjeno ono to su oni ve imali u rukama (Jevanelja). U tom kontekstu treba naglasiti kako je Marija (Merjem) zajedno sa Fatimom, kerkom Bojeg Poslanika najpotovanija ena u Ku'ranu a ona i njen sin (Isus) su znakovi Boje Milosti ljudima. Devetnaesta Ku'ranska sura nosi Marijino ime (Merjem) i ona i njen sin (Isus) su na desetine mjesta spomenuti u Ku'ranu. Bogumili su dakle, u Islamu prepoznali svrhu i smisao kontinuiteta Bojih Knjiga, nema ni govora o nekakvom ''poturavanju''. Taj izraz (koji smiljeno Bonjake proglaava ''Turcima'') su i uvele u praksu politike i druge snage koje su bile neprijateljski raspoloene prema Bosni i Hercegovini. ''Poturavanje'' (kao fenomen prelaska Bogumila na Islam) je upravo i imalo

(ima jo uvijek) za cilj da Bonjake prikae kao strano tijelo u vlastitoj zemlji, kao ''saradnike'' i potomke osvajaa. A ukoliko je neko na ''tuoj'' (a ne na svojoj) zemlji onda je (s tih pozicija) sasvim legitimno ubiti ga, protjerati ili u ''najboljem'' sluaju vratiti u ''pradedovsku veru''. Naalost, na ovu pogubnu logiku (po Bosnu) su nasijedali (i jo uvijek nasijedaju) i sami Bonjaci, manje ili vie, ovisno o drutveno istorijskim okolnostima. Tu je ''sluganska svijest'' (kod Bonjaka) odigrala katastrofalnu povijesnu ulogu. (SLIKA Steci, nadgrobni spomenici Bogumila). Pogledajmo za tren taj problem u sadanjem vremenu. Vrijedilo bi se zapitati po emu je takozvano ''Bosansko tursko'' prijateljstvo znaajnije Bonjacima od prijateljstva sa recimo Norvekom koja je Bosni u ratu pomogla mnogo vie od Turske. S toga aspekta su Bonjacima Srbi i Hrvati vaniji od bilo kog drugog naroda i dobri odnosi s njima (sa kojima batinimo zajedniku prolost) su mnogo vaniji nego odnosi s Turcima. No, ''Turka prolost'' na koju se mnogi pozivaju bez ikakvog stvarnog razloga uzima iznova svoj danak. Bonjaci danas plaaju ''hara'' svojoj nepoznatoj i neosvjeenoj prolosti. Cijela psiholoko socijalna dimenzija ''Turenja'' samo ide na ruku neprijateljima Bosne i Hercegovine, ona je i smiljena u cilju odpriroavanja Bonjaka od njihovog identiteta. Ono to neizostavno prati mitologiju ''Turenja'' jeste arhaini duh, prolost koja je izgubila kontinuitet sa sadanjou i nije ni u kakvoj vezi sa budunou. To neizbjeno raa besperspektivnost na svim poljima a da bi se ona racionalizirala na prihvatljiv nain problemi se projektuju u ''daleke zemlje''. Tako e danas prosjean Bonjak gotovo savreno raspravljati o problemima u Iraku, Afganistanu i Somaliji ali ta treba ovdje nama, to niti zna niti priznaje kao problem. To e po Bonjacima rjeavati ''drugi'', a oni postoje u svakom vremenu. Nakazne projekcije vlastite nemoi u brda hiljadama kilometara udaljenog Afganistana, nije li to najlaka vrsta samoobmane koja uz to nita ne ''kota'' jer drugi su uvijek krivi za sve?! Udaljiti pogled negdje drugo, to je najjednostavniji ali i najpogubniji nain samozavaravanja. Da bi se shvatila sva slinog Bogmulstva sa Islamom potrebno je pogledati izvrsnu knjigu o ovom pitanju (''Bogumili i Patareni'' Franjo Raki), gdje su uoljive frapantne slinosti Islama i Bosanske srednjovjekovne crkve. Tako, recimo, Bogumili bi se redovito (u odreenim molitvama) okretali prema Istoku, a kada bi zajednici prilazio novoobraenik postojao je obred pranja ruku to je ''abdest'' gledano sa Islamskog stajalita. Svakako, voda je za poetnika imala inicijacijski karakter uvoenja u novo stanje.

Neke molitve bogumili su morali znati napamet to je opet neposredna bliskost sa Islamskim propisima jer je poznato da se Islamska molitva (salat) ne moe obaviti ukoliko se ne zna napamet prvo poglavlje Ku'rana (sura ''Pristupi'') i jo (bar) nekoliko kratkih odjeljaka. Prilikom molitve bogumili su obavljali odreene pokrete koljenima, a po slinim pokretima se (od rijei ''koljeno'') Islamski salat u narodu naziva ''klanjanje''. U dervikim redovima, pak, kada upuenik (murid) daje prisegu (bejat) ejhu, njihova koljena se dodiruju. U bogumilskoj crkvi svako je mogao vriti molitvu pojedinano i odvojeno od drugih to se takoer poklapa sa Islamskim pravilom da nema (vanjskog, u formi institucije) posredovanja izmeu ovjeka i Boga. Iznutarnje posrednitvo je spoznajnom putu postoji, no to nema nikakve veze sa svetenstvom. Svetenstvo je u Bosanskoj crkvi postojalo ali je svako mogao obavljati molitvu samostalno. Bogu se moglo moliti svugdje to je takoer karakteristika Islama. Ku'ran jasno kae kako su i ''Istok i Zapad Boji'', te ''kuda god da se okrenete, tamo je Boja strana''. Svako mjesto koje je isto i neuzurpirano moe biti prostor za molitvu. Rije ''mesdid'' i znai mjesto na kojem se ''ini sedda'' (poklonjenje Bogu) i to mjesto moe praktiki biti bilo gdje. Ukoliko postoje 3 ovjeka (zajedno u molitvi) svaki takav mesdid je ''damija''. Damija moe biti bilo koja pokrivena prostorija dok za individualnu molitvu ni krov nije uslov. Rije ''mesdid'' se u nekim Ku'ranskim prijevodima javlja kao ''damija'' to je potpuno pogreno, jer tlo, odnosno mjesto gdje se ''ini sedda'' moe biti bilo koje mjesto na svijetu. Eto zato je Poslanik Muhammed a.s. nabrajajuji neke posebne blagodati koje su (kao Poslaniku) date samo njemu rekao: ''Cijela zemlja mi je uinjena mesdidom''. Bogumilske crkve (slino kao i damije) nisu imale nikakve vanjske artefakte i simbole, nisu imale zvona pa ak ni kri a unutarnjost crkvi je bila bez slika ili kipova to je u Islamu optepoznata stvar. U damijama ne postoje slike svetaca niti ikone. Takoer, nedjelja nije smatrana nikakvim posebnim danom, niti danom odmora ili ''nerada''. Ona je bila sasvim obian dan kao i drugi. Iz svega navedenog je jasno zato su Bogumili prigrlili Islam. On je bio vjera u posve loginom slijedu, nastavak ili sabiranje svih Bojih Knjiga od kojih su oni neke ve imali u svojim rukama (Jevanelja). Zbog toga je Islam naao plodno tlo u Bosni i umjesto da se u slinosti sa Bogumilstvom tei (i) jedinstvu sa kranstvom Bonjacima se od strane nekih nudi ''Turenje'' kao model prolosti to dugorono moe biti pogubno za Bosnu. Nije nimalo sluajno da su Bonjaci od strane agresora, u proteklom ratu nazivani ''Turcima'' jer ako su Turci onda su stranci, osvajai a ne svoji na svome. Slijedom te logike ''stranog tijela'' onda ih se moe (kako smo

ve kazali) ubijati, progoniti i zahtijevati da se vrate u ''veru pradedovsku''. Tretirati ih kao ''bolesno tkivo'' u tijelu Bosne i Hercegovine. No, ta stara vjera naih djedova jeste upravo bogumilstvo ija je crkva imala nevjerovatne slinosti sa Islamskim principima bogotovlja i zato je Islam zduno prihvaen. Muhammed a.s. kao Posljednji Poslanik bio je oekivana poruka Objavljenosti, ''radosna vijest'' (spomenuta u Ku'ranu od strane Isusa) te kako je ta radosna vijest potvrivala ono to su oni imali u rukama (Jevanelja) Bogumili su masovno prihvatali novu vjeru. Svako Bogumilsko selo imalo je svog starjeinu koji se zvao did, i koji se u izvanjskom smislu (dolaskom Islama) ''transformisao'' u predvodnika demata (imama) ili u ezoterijskom smislu ejha. Na ovaj nain Bonjaci su bili batinici kranske civilizacije, ta civilizacija nije nikakvo strano tijelo koje je ''palo'' pod dominacijom Turske, ve je dolaskom Turaka na ovim prostorima samo potvren kontinuitet vjere u Jednog Boga. Bogmulstvo je doivjelo posve loginu transformaciju u Islam i u toj preobrazbi nije bilo nikakvog ''poturavanja'' niti su Bonjani postali ''Turci''. Nikakva prisila uvoenja u Islam nije postojala ega je potvrda (pored ostalog) uvena ahdnama Sultana Fatiha upuena kranskim vjernicima u kojoj se njima garantuje sloboda vjere te lina i imovinska sigurnost (kada su masovno pobjegli u ume prilikom dolaska Turske vojske). U ovom vremenu lutanja i potrage za ''novim identitetom'' od strane Bonjaka