JASMINKO ARAC

KEOPSOVA PORUKA

Bissmillahirrahmmanirrahim

Potpuna srea dolazi sama i nije je potrebno traiti. Upravo zato je na ovom svijetu ona nemogua

''Kao to je zrak koji udiemo stvoren od Boga i ponuen svima, tako i svijest o Bogu, Njegova mo i milost moraju biti za sve''. SRI SATJA SAI BABA

BOGUMIL Svaka rasprava o Bogumilstvu treba najprije poi od injenice da su Bonjaci batinici srednjovjekovne Bosanske crkve. Kada je doao, Islam je prihvaen kao posljednja ''karika'' u lancu nepretrgnutosti Boanske Objave. U tom smislu nema ni govora o tome da su Bonjaci ''Turci'' ili ''potomci Turaka'', teza je sama po sebi apsurdna i neodriva (jer ko su onda ljudi koji su ivjeli na ovim prostorima prije Turske). Prije Turskih osvajanja na ove prostore su dolazili misionari Islama iz razliitih krajeva svijeta. (SLIKA Muslimansko mezarje Nekuk, pored Stoca gdje su prema predaji izginuli vjesnici Islama koji su doli prije Turkog vremena). Dosta dervia i putujuih trgovaca je obznanilo posljednju Objavu. Kada je Turska stupila na ove prostore, sljedbenici Bosanske crkve su mahom prihvatali Islam preko uenja bojeg Glasnika Muhammeda koji je najavljen od Isusa (''i da vam donesem Radosnu Vijest o Poslaniku koji e poslije mene doi i ije e ime biti Ahmed'' kae Isus u Ku'ranu i svakako je bilo sekti unutar kranstva koje su ivjele ovu radosnu vijest unutar svojih zajednica). Mnogi sljedbenici bosanske crkve su tako prihvatili Ku'ransko uenje jer su bili u izekivanju ''Radosne Vijesti'' (Poslanika Muhammeda), oni su u Islamu prepoznali kontinuitet boanske Objave te je tako Islam predstavljao zavrnu rije koju su oni prepoznali kao svoju. Na taj nain su (slijedom tog kontinuiteta) i neke crkve pretvarane u damije jer Muhammed (kao Posljednji Poslanik) se obznanjuje kao Isusova ''radosna vijest'', koju vijest Bogumili doivljavaju kao puninu svoje vjere, njen peat. Pretvaranje crkava u damije (usljed prihvatanja nove vjere) predstavljalo je pojedinane sluajeve i to nipoto nije bilo ''ruenje'' tih crkava (kako se to zlonamjerno i tendenciozno prikazuje) ve upravo njihovo pretvaranje u damije to je bila logina transformacija shodno prihvatanju Posljednje Boje Objave. Nepretrgnutost Bojeg Objavljenja je shvaena od Bogumila na ispravan nain, time je samo dopunjeno ono to su oni ve imali u rukama (Jevanelja). U tom kontekstu treba naglasiti kako je Marija (Merjem) zajedno sa Fatimom, kerkom Bojeg Poslanika najpotovanija ena u Ku'ranu a ona i njen sin (Isus) su znakovi Boje Milosti ljudima. Devetnaesta Ku'ranska sura nosi Marijino ime (Merjem) i ona i njen sin (Isus) su na desetine mjesta spomenuti u Ku'ranu. Bogumili su dakle, u Islamu prepoznali svrhu i smisao kontinuiteta Bojih Knjiga, nema ni govora o nekakvom ''poturavanju''. Taj izraz (koji smiljeno Bonjake proglaava ''Turcima'') su i uvele u praksu politike i druge snage koje su bile neprijateljski raspoloene prema Bosni i Hercegovini. ''Poturavanje'' (kao fenomen prelaska Bogumila na Islam) je upravo i imalo

(ima jo uvijek) za cilj da Bonjake prikae kao strano tijelo u vlastitoj zemlji, kao ''saradnike'' i potomke osvajaa. A ukoliko je neko na ''tuoj'' (a ne na svojoj) zemlji onda je (s tih pozicija) sasvim legitimno ubiti ga, protjerati ili u ''najboljem'' sluaju vratiti u ''pradedovsku veru''. Naalost, na ovu pogubnu logiku (po Bosnu) su nasijedali (i jo uvijek nasijedaju) i sami Bonjaci, manje ili vie, ovisno o drutveno istorijskim okolnostima. Tu je ''sluganska svijest'' (kod Bonjaka) odigrala katastrofalnu povijesnu ulogu. (SLIKA Steci, nadgrobni spomenici Bogumila). Pogledajmo za tren taj problem u sadanjem vremenu. Vrijedilo bi se zapitati po emu je takozvano ''Bosansko tursko'' prijateljstvo znaajnije Bonjacima od prijateljstva sa recimo Norvekom koja je Bosni u ratu pomogla mnogo vie od Turske. S toga aspekta su Bonjacima Srbi i Hrvati vaniji od bilo kog drugog naroda i dobri odnosi s njima (sa kojima batinimo zajedniku prolost) su mnogo vaniji nego odnosi s Turcima. No, ''Turka prolost'' na koju se mnogi pozivaju bez ikakvog stvarnog razloga uzima iznova svoj danak. Bonjaci danas plaaju ''hara'' svojoj nepoznatoj i neosvjeenoj prolosti. Cijela psiholoko socijalna dimenzija ''Turenja'' samo ide na ruku neprijateljima Bosne i Hercegovine, ona je i smiljena u cilju odpriroavanja Bonjaka od njihovog identiteta. Ono to neizostavno prati mitologiju ''Turenja'' jeste arhaini duh, prolost koja je izgubila kontinuitet sa sadanjou i nije ni u kakvoj vezi sa budunou. To neizbjeno raa besperspektivnost na svim poljima a da bi se ona racionalizirala na prihvatljiv nain problemi se projektuju u ''daleke zemlje''. Tako e danas prosjean Bonjak gotovo savreno raspravljati o problemima u Iraku, Afganistanu i Somaliji ali ta treba ovdje nama, to niti zna niti priznaje kao problem. To e po Bonjacima rjeavati ''drugi'', a oni postoje u svakom vremenu. Nakazne projekcije vlastite nemoi u brda hiljadama kilometara udaljenog Afganistana, nije li to najlaka vrsta samoobmane koja uz to nita ne ''kota'' jer drugi su uvijek krivi za sve?! Udaljiti pogled negdje drugo, to je najjednostavniji ali i najpogubniji nain samozavaravanja. Da bi se shvatila sva slinog Bogmulstva sa Islamom potrebno je pogledati izvrsnu knjigu o ovom pitanju (''Bogumili i Patareni'' Franjo Raki), gdje su uoljive frapantne slinosti Islama i Bosanske srednjovjekovne crkve. Tako, recimo, Bogumili bi se redovito (u odreenim molitvama) okretali prema Istoku, a kada bi zajednici prilazio novoobraenik postojao je obred pranja ruku to je ''abdest'' gledano sa Islamskog stajalita. Svakako, voda je za poetnika imala inicijacijski karakter uvoenja u novo stanje.

Neke molitve bogumili su morali znati napamet to je opet neposredna bliskost sa Islamskim propisima jer je poznato da se Islamska molitva (salat) ne moe obaviti ukoliko se ne zna napamet prvo poglavlje Ku'rana (sura ''Pristupi'') i jo (bar) nekoliko kratkih odjeljaka. Prilikom molitve bogumili su obavljali odreene pokrete koljenima, a po slinim pokretima se (od rijei ''koljeno'') Islamski salat u narodu naziva ''klanjanje''. U dervikim redovima, pak, kada upuenik (murid) daje prisegu (bejat) ejhu, njihova koljena se dodiruju. U bogumilskoj crkvi svako je mogao vriti molitvu pojedinano i odvojeno od drugih to se takoer poklapa sa Islamskim pravilom da nema (vanjskog, u formi institucije) posredovanja izmeu ovjeka i Boga. Iznutarnje posrednitvo je spoznajnom putu postoji, no to nema nikakve veze sa svetenstvom. Svetenstvo je u Bosanskoj crkvi postojalo ali je svako mogao obavljati molitvu samostalno. Bogu se moglo moliti svugdje to je takoer karakteristika Islama. Ku'ran jasno kae kako su i ''Istok i Zapad Boji'', te ''kuda god da se okrenete, tamo je Boja strana''. Svako mjesto koje je isto i neuzurpirano moe biti prostor za molitvu. Rije ''mesdid'' i znai mjesto na kojem se ''ini sedda'' (poklonjenje Bogu) i to mjesto moe praktiki biti bilo gdje. Ukoliko postoje 3 ovjeka (zajedno u molitvi) svaki takav mesdid je ''damija''. Damija moe biti bilo koja pokrivena prostorija dok za individualnu molitvu ni krov nije uslov. Rije ''mesdid'' se u nekim Ku'ranskim prijevodima javlja kao ''damija'' to je potpuno pogreno, jer tlo, odnosno mjesto gdje se ''ini sedda'' moe biti bilo koje mjesto na svijetu. Eto zato je Poslanik Muhammed a.s. nabrajajuji neke posebne blagodati koje su (kao Poslaniku) date samo njemu rekao: ''Cijela zemlja mi je uinjena mesdidom''. Bogumilske crkve (slino kao i damije) nisu imale nikakve vanjske artefakte i simbole, nisu imale zvona pa ak ni kri a unutarnjost crkvi je bila bez slika ili kipova to je u Islamu optepoznata stvar. U damijama ne postoje slike svetaca niti ikone. Takoer, nedjelja nije smatrana nikakvim posebnim danom, niti danom odmora ili ''nerada''. Ona je bila sasvim obian dan kao i drugi. Iz svega navedenog je jasno zato su Bogumili prigrlili Islam. On je bio vjera u posve loginom slijedu, nastavak ili sabiranje svih Bojih Knjiga od kojih su oni neke ve imali u svojim rukama (Jevanelja). Zbog toga je Islam naao plodno tlo u Bosni i umjesto da se u slinosti sa Bogumilstvom tei (i) jedinstvu sa kranstvom Bonjacima se od strane nekih nudi ''Turenje'' kao model prolosti to dugorono moe biti pogubno za Bosnu. Nije nimalo sluajno da su Bonjaci od strane agresora, u proteklom ratu nazivani ''Turcima'' jer ako su Turci onda su stranci, osvajai a ne svoji na svome. Slijedom te logike ''stranog tijela'' onda ih se moe (kako smo

ve kazali) ubijati, progoniti i zahtijevati da se vrate u ''veru pradedovsku''. Tretirati ih kao ''bolesno tkivo'' u tijelu Bosne i Hercegovine. No, ta stara vjera naih djedova jeste upravo bogumilstvo ija je crkva imala nevjerovatne slinosti sa Islamskim principima bogotovlja i zato je Islam zduno prihvaen. Muhammed a.s. kao Posljednji Poslanik bio je oekivana poruka Objavljenosti, ''radosna vijest'' (spomenuta u Ku'ranu od strane Isusa) te kako je ta radosna vijest potvrivala ono to su oni imali u rukama (Jevanelja) Bogumili su masovno prihvatali novu vjeru. Svako Bogumilsko selo imalo je svog starjeinu koji se zvao did, i koji se u izvanjskom smislu (dolaskom Islama) ''transformisao'' u predvodnika demata (imama) ili u ezoterijskom smislu ejha. Na ovaj nain Bonjaci su bili batinici kranske civilizacije, ta civilizacija nije nikakvo strano tijelo koje je ''palo'' pod dominacijom Turske, ve je dolaskom Turaka na ovim prostorima samo potvren kontinuitet vjere u Jednog Boga. Bogmulstvo je doivjelo posve loginu transformaciju u Islam i u toj preobrazbi nije bilo nikakvog ''poturavanja'' niti su Bonjani postali ''Turci''. Nikakva prisila uvoenja u Islam nije postojala ega je potvrda (pored ostalog) uvena ahdnama Sultana Fatiha upuena kranskim vjernicima u kojoj se njima garantuje sloboda vjere te lina i imovinska sigurnost (kada su masovno pobjegli u ume prilikom dolaska Turske vojske). U ovom vremenu lutanja i potrage za ''novim identitetom'' od strane Bonjaka (to nerijetko ukljuuje sve revolte i frustracije proizvedene ratom) prisutni su snani aspekti temeljnog neznanja o sebi koje se projekcijom na kolektivni plan realizira kao oekivano ''osvjeenje'' (kojega dakako nema i nikada ga nije ni bilo na planu bilo kog kolektiviteta). Osvjeenje cijelog naroda je nezabiljeeno u povijesti, ono je praktino nemogue. Naalost, ''turenje'' ponovo biva aktualno pa se tako govori o ''velikom prijateljstvu'' dva naroda (Turaka i Bonjaka) te ''neraskidivim vezama'' to su obine floskule bez ikakvog stvarnog utemeljenja. Bonjaci nisu ''potomci Turaka'' niti su bili idolopoklonici koje su Turska osvajanja ''prosvjetlila''. Oni su ve (bili) vjerovali u Jednog Boga o emu svjedoi (ve spomenuta) nevjerovatna slinost Bogumilskog i Islamskog obredoslovlja. Monoteizam starih Bonjana je bio na daleko veem stupnju nego to to zagovornici ''Turenja'' mogu i zamisliti. Jedan od najsvjeijih (i najalosnijih) primjera povijesnog nesnalaenja i iste takve nezrelosti (kod Bonjaka) bio je nedavni rat kada se (u poetku 1992.) maglovito ali snano oekivala ''bratska pomo'' (od strane Turske) pa se nerijetko propovijedalo kako Turksi avioni ''samo

to nisu stigli'' (Vie je nego oito da bi do te pomoi ve bili nestali da na narod nije pruio snaan i neoekivan otpor). Zbog toga treba naglasiti da ''nai'' nisu Turci ve su to Srbi i Hrvati te svi ostali koji ive na ovim prostirma u zajednikoj kui. Nijedan narod nije birao rat, njega izabire politika volja datog povijesno drutvenog trenutka, ona volja koja misli da ciljeve moe ostvariti silom. A ratovi u Bosnu i Hercegovinu su oduvijek dolazili izvana, nikada iznutra. Bosansko bie je oduvijek odolijevalo svim vanjskim olujama, stameno i ponosno poput starih Bosanskih didova a jedinstvo u razliitosti ne samo da je mogue, ono je i neizbjeno. I ono e opstajati uprkos svim iskuenjima koje svako doba nosi sa sobom.

POSLANIKOV DAR Na jednom Bogumilskom steku postoji neobian i zaudan motiv koji je za mnoge bio nepoznanica. Naime, rije je o obui na ljudskoj glavi, tanije sandalama i ta slika bila je zagonetka, jer se nije znalo radi li se o simbolinom prikazu ili stvarnom dogaaju. Upueniji znaju da je povod za sliku povijesni dogaaj koji se desio u dobu Posljednjeg Bojeg Poslanika, Muhammeda a.s. Kada se Poslanik pojavio u Arabiji, neki ovjek u Bosni je usnio san o Posljednjem Vijesniku Bojem i njegovoj obznani, misiji daleko od njihova rodnog kraja. Ispriao je san nekolicini prijatelja i zajedno odluie krenuti put Arabije da provjere vijest datu u snovienju. Putovali su mjesecima. Sudbina je htjela da pristignu u Arabiju upravo u toku jedne od bitaka koje je vodio Poslanik. Gledajui uskovitlanu prainu i sijevanje sablji oni odluie da se pridrue manjoj skupini, u kojoj je kako se kasnije vidjelo upravio bio i Poslanik. Nakon zavrene borbe (u kojoj su muslimani izvojevali pobjedu) Muhammed a.s. ljubazno i toplo primi Bonjane iz daleke zemlje pouivi ih osnovnim principima vjere. Na kraju im je darovao pletene sandale koje oni iz potovanja prema Posljednjem Poslaniku ne htjedoe obuti na noge ve ih stavie na svoje glave i tako se vratie u Bosnu.

To je ostalo u narodnom predanju, te je uklesano na Bogumilski steak to je jo jedna potvrda kontinuiteta Bojih Objavljenosti na ovim prostorima. I potvrda irine i plemenitosti Bosanskog srca.

ZMIJA I GOLUB

Mustafa je najvie volio Podgradsku damiju ali bi dumu namaz klanjao obino u Carevoj, u centru grada. Ali paina damija u Podgradskoj mahali bijae posebna u njegovim zadubljenjima kada bi znakovi postajali bistri i jasni u samozadovoljnosti koja uvijek daje plod. Tiina pored rijeke i lukovi zanatskih radnji pored puta, svjedoei jedinstvo duhovnog i materijalnog. Petkom, u Carevoj damiji katkada bi se dogaale neobinosti za koje obina pamet nije znala niti imala odgovore. Odmah po ulasku u damiju ejh ujo bi nestajao ali bi po izlasku ponovo bio sa prisutnima, ravnoduno oblaei cipele kao da se nita desilo nije. Ljudi bi podozrivo i mudro izbjegavali Mustafin pogled slutei nejasno da tu nisu ''ista posla''. Gdje bi boravio i zato, niko nije znao. ''Loe vidi jer si lo'' napisao je jedanput Mevlana, jasno nam predoavajui da su nai sudovi o drugima najee projekcije naih stanja. Zbog toga dobar ovjek opravdava dok zao u svemu vidi loe. Izvanjsko prosuivanje plod je nae iznutarnjosti. Tako su i Mustafu uju optuivali da se u damiji skriva i zavlai pod minber izlazei na kraju dume kako bi unio pometnju u demmat. Drugi su traili objanjenje od njega lino i nisu ga dobivali, trei su mudro utjeli vjerujui u keramet Bojeg ovjeka, putajui ga na miru. A on sam je sve vie davao povoda za ogovaranja i klevete koje nas uvijek iste zrcalei srane bljeskove i odsjaje. Zbunjene i neodlune dematlije odluile su proveriti cijelu stvar odredivi djeaka od dvanaestak godina da klanja pored Mustafe ne odvajajui se od njega. Proba je trebala pokazati kuda i kako nestaje i da li se skriva unutar damije a da drugi to ne vide. Veliki ejh je prozreo njihove namjere i samo zagrlio djeaka. ''Tebe su odredili da me prati, je li' de? rekao je gledajui ga blago dok su djeije oi iskrile od iznenaenosti i zaprepatenja. ''Haj' ti sinko, slobodno sa mnom! razbio je njegov strah proturivi ga sa svoje desne strane dok su se ljudi okupljali a imam ulazio u mihrab. Safovi su poredani i namaz je otpoeo. No, ovaj put nestali su i Mustafa i djeak, pojavivi se tek poslije namaza na izlaznim vratima. Na opte zaprepatenje djeak je oko vrata imao vijenac zrelih hurmi. Hurme se uzgajaju i daju plodove na Istoku, stotinama kilometara daleko i svi su zautjeli u velikom strahu. Kasnije je dijete otkrilo kako su obojica posjetili nepoznat kraj obrastao palmama, ali kako su tu doli i vratili se, nije znao da objasni. Bio je to jedan od najpoznatijih Kerameta Mustafinih (SLIKA MEZAR MUSTAFE UJE)

Priao mi je Zijo Rizvanbegovi (prenosei od svog djeda) da je ejh ujo neobino volio med, a Zijin djed je bio uveni pelar i proizvoa meda. Jedne veeri, Mustafa je doao kod Rizvanbegovia upravo kada je postavljane sofra za jelo i zatraio da kupi meda. Veera je bila pripremljena i veina je sjedila oko okrugle sinije (kolektivno objedovanje, vano za sve vrste veza unutar porodice jo uvijek je bilo uobiajena pojava meu muslimanima). Zijin amida Mehmed (koji je tada bio dijete) upravo se spremao sjesti za sofru kada je ejh pokucao na vrata. Poselamio je i rekao zato je doao. Zijadov djed je zatraio da malo saeka dok ukuani objeduju ali je on traio da mali Meho odmah poe s njim i ponese bakra do Begovine. ''Bie i sofra na vrijeme, ne brinite nita'' pogledao je prisutne znaajno i utke izaao. Hodi se nije tjelo izlaziti iz hatura, uvaen je alim i potovan ovjek ne samo u Stocu ve i ire, djed je djeaku samo klimnuo glavom i Meho je odmah uzeo bakra meda krenuvi sa Mustafom prema Begovini. U Begovini se Mustafa zahvalio djeaku i dao mu nov, zamotan sapun. ''Selam e dedi od mene'' rekao je, zatvorivi vrata za sobom. Dijete se vratilo a jelo se jo nije ni ohladilo kao da je prolo svega nekoliko sekundi vremena. Otac i djed zagalamie na djeaka prekoravajui ga zbog toga to je ostavio Mustafu samog, jer bilo je nemogue da je iao sve do Begovine i vratio se za nekoliko trenutaka. Djeak se meutim zaklinjao da je otpratio ejha sve do Begovine i pokazao sapun kao dokaz. Svi su stali u udu. Od Podgradske mahale do Begovine i nazad (ne zaboravimo da je Mustafa ve bio starac i sporo se kretao) treba najmanje pola sata vremena. Kako je odveo i vratio djeaka u trenu, ''zaustavivi'' vrijeme (tako da se jelo nije nimalo ohladilo) niko ne zna. O svojim djelovanjima bogougodnici rijetko govore i ne objanjavaju ih. ak tavie pokrivaju ih, u skladu sa Isaovom izrekom ''Ne bacajte biserje pred svinje''. Bio je ejh Nakibendijskog reda ali nije ostalo zapisano (niti predanjem preneseno) da je imao svoju tekiju ili muride. Ako je i imao uenike, bio je to neznatan broj ljudi koji su potovali zakon tajne, ne otkrivajui se pred neukim svijetom. Bilo je to prije vie od 100 godina a ta tek rei danas kada tekije imaju uglavnom folklornu ulogu i kada od njihova postojanja niko ne ostvaruje (u socijalnom smislu) nikakvu korist. Podsjeanja na davna vremena, to je ono to tekije danas uglavnom pruaju. Nekada su u blizini tekija postojali imareti, javne kuhinje gdje su se gladni mogli nahraniti a umorni prespavati, tada su one igrale pozitivnu drutvenu ulogu.

ak su i pravljene na toj razdaljini koja priblino odgovara estosatnom kretanju konja, znalo se koliko ivotinja prelazi kilometara u jednom sahatu. Mustafirske prostorije su imale stvarnu a ne formalnu ulogu (kao danas kada svaki ovjek koji kree na put unaprijed zna gdje e prespavati). No, komunikacijska i svaka druga uvezanost je kao fenomen prilino daleko od prosjenog muslimana, on ivi u prolosti. Danas je ''ljubljenje ruke'' sumnjivim ejhovima iji lanac duhovnog rodoslova nije autentino potvren osnovna odlika sufizma na ovim prostorima. Osnovna osobina tarikatskog ivota je arhaina svijest koja istinu pronalazi iskljuivo u tragovima nepovratne prolosti dok je autentini sufizam uvijek predstavljao ivot u svom vremenu. (SLIKA biva kua Mustafe uje koja se nakon rata restaurira). Prenosi se da je na ulazu u Mustafinu sobu, iznad vrata bila naslikana rozeta, golub i zmija. Zajedno, isprepleteni i neodvojivi u znakovitosti koja je utnjom govorila vie od svih rijei. Pitomost i opasnost, mir i utnja. Ruiasta boja je boja Nakibendijskog reda. Crvenilo jutra se mijea sa poznatom bjelinom dana, nastanak, novo roenje. Roenje duhovnog djeteta u dubinama vlastitosti. Imam Ali a.s. je rekao: ''Dodir ovog svijeta je poput zmije, izvana dodir njean a iznutra je otrov poguban''. Vanjtina, iji je dodir njean i od koje znalac bjei i skriva se, ba zato jer je unutarnjost poput otrova zmijskog, pogubna i opasna. Isus je rekao Apostolima: ''Evo, ja vas aljem kao ovce meu vukove. Budite dakle mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi uvajte se pak ljudi jer e vas predavati vijeima, i u svojim e vas sinagogama bievati'' (Marko 10). Rozeta iznad Mustafinih vrata po znaenju je dakle, identina rijeima Poslanika Isa a a.s., zmija i golub, oboje u neuhvatljivosti vlastitog znaenja. Ovdje se zmija spominje kao simbol mudrosti, i to one mudrosti poslanja, koja je tiha, pritajena i nenametljiva, a postojana i ''opasna'' po svojoj razarajuoj moi ruenja i razboliavanja. Golubovi su pak bezazleni u svojoj radoznalosti, zaneseni u svojoj nevinosti i poznato je da su simbol dobrih vijesti (u tu svrhu valja spomenuti simboliku golubova ''pismonoa''). Zmija i golub iznad Mustafinih vrata. Slijedio je Isusove rijei bivajui bezazlen u svojoj mudrosti, dostupan svakom a nedokuiv. Mudar u tihim zadubljenjima koja su se tek nasluivala. Slika uenjaka iznad mjesta ulaska u sveti prostor vlastitog srca. Mudrost mu daje

razne prednosti koje pred drugima pokriva bezazlenou ''izjednaavajui'' neznalicu i uenog jer niko ne zna ko je pred Bogom vei. ''Propao je ovjek koji ne poznaje vrijednost svoju'' rekao je Imam Ali ukazujui na neukaljanu primordijalnu bit u svakom ovjeku ije nepoznavanje je po tome propast. A najtee je znati sebe i zato predaja kae: ''Ko spozna sebe spoznao je svoga Gospodara''. Boji Poslanik je pak rekao: ''Nije od nas onaj ko ne potuje starije, ko nije milostiv prema mlaem i ko ne pozna prava uenih''. U svom iskazu Poslanik a.s. nije spomenuo ''muslimane'' ili ''vjernike'' ve je upravo rekao kako nije od nas...'' reducirajui tu pripadnost na krvnu ili duhovnu srodnost. Ovo ''nas'' dakle predstavlja Kuu istu, neovisno radi li se o (samo) fizikom ili duhovnom rodoslovu, premda je u ovoj predaji (u kontekstu pomenutog hadisa) duhovna pripadnost Ehli Bejtu primarna. Poznato je da je za Salmana, Persijanca (koji nije bio u krvnom srodstvu sa Muhammedom) Poslanik rekao: ''Salman je od nas, Ehli Bejta''. Prema tome, kada Poslanik kae kako ''nije od nas'' (onaj ko ne potuje starijeg, ko nije milostiv prema mlaem i ko ne poznaje prava uenih) on smjera rei kako takav nije od Kue iste, da nije upuen u tajne Imameta i Vilajeta. Sva tri navoda u pomenutom hadisu imaju svoj zahir (vanjsko) i batin (iznutarnje). Tako starost postoji po godinama ali i po znanju, gdje je ova druga mnogo znaajnija. Ovo raspoznavanje i potovanje starosti na oba nivoa (shodno mjestu i vremenu) predstavlja prvi stepen pripadnosti Kui istoj. Drugi stupanj je samilost prema mlaem koja je takoer dvovrsna, vanjska (koja se odnosi na fiziku mladost) i unutarnja (to predstavlja samilost prema ''mlaem'' po znanju). Unutarnja dimenzija, dakle predstavlja odnos izmeu uitelja i uenika kada ejh milostivo usmjerava panju na murida nakon to je ovaj poeo razlikovati stupnjevitost znanja. Posljednji i najvei stepen duhovne pripadnosti Kui istoj jeste poznavanje ''prava uenih''. Ovaj obzir se moe promatrati u uem i irem smislu. U uem smislu ''ueni'' jesu Sveti Imami i to je potvreno od strane Imama Reze koji je za ajet (''Pitajte Uene...'') rekao da su to Sveti Imami. Poznavanje prava uenih jeste dakle poznavanje Imama jer je u predaji reeno: ''Ko spozna svog Imama, spoznao je Allaha''. Onaj ko ne poznaje ''prava Kue'' nije dio Poslanikove rodbine (ili kako to Poslanik kae u ve citiranom hadisu ''Nije od nas...''). Ku'ran kae: ''Daj blinjemu njegovo pravo i siromahu i putniku namjerniku...'' ''Blinji'' je Imam Ali (i svi Imami poslije njega) i oni su Dvanaestorica uenih. Ne poznavati njihovo pravo znai otpadanje od Poslanikove (duhovne) rodbine. U irem smislu ''ueni'' jesu

veliki uenjaci Muhammedove a.s. zajednice jer je on za njih rekao: ''Uenjaci su nasljednici Vjerovjesnika''. I jo: ''Uenjaci moje zajednice su ravni Poslanicima Benu Israila''. Oba iskaza pokazuju kako je velik poloaj uenjaka (u odnosu na obini svijet) te je svako onaj ko poznaje ''Pravo Kue'' duan poznavati i prava uenih ljudi jer dominacija u znanju je glavna prednost koju ovjek ima nad ovjekom. Traitelj znanja mora biti svjestan te podreenosti, on mora poznavati hijerarhijsku bit prenoenja znanja, redosljed koji je danas tako esto nepoznat, ak i unutar sufijskih zajednica. Ku'ranski ajet kae kako Bog uzdie ljude jedne iznad drugih, tj. ''ini da jedni druge sluite''. Prepoznavanje ovog sluenja uenom ovjeku je prepoznavanje njegova prava kao onog dominantnog u hijerarhiji znanja. Kako se ovo sluenje (jednih drugima) odvija preko Boanskog Imeprativa (jer ljudi nikada ne mogu biti istog moralnog ili duhovnog nivoa) ono se deava znali mi to ili ne, htjeli ili ne. Zato su tako esti nesporazumi unutar nekih duhovnih zajednica gdje hijerahijska priroda znanja nije prepoznata, pa dolazi do nelagode, zavisti i usiljenosti usljed neuvaavanja razliitosti koje se nuno manifestuju. Rozeta iznad vrata Mustafinih. Zmija kao simbol otrovne iznutarnjosti svijeta ovoga ali i kao znamen strpljive mudrosti, te golub kao znak bezazlenosti. Bezazlena mudrost je odlikovala (oduvijek) misionare svih religija. U tom smislu, valja se podsjetiti kako se golubovi (kao simbol mira) putaju na raznim meunarodnim sveanostima a jedno od znaenja rijei ''Islam'' je mir (s l m). Mustafa ujo je uio pred slavnim ejhovima svoga vremena i svakako je imao dozvolu za irad (duhovno upuivanje). Ali nije preneseno da je ikada javno poduavao. Jednom prilikom je pretvorio vino u himber. Neuki i dokoni ljudi su ga zadirkivali i ponekad nudili vinom jer nije bolji od njih a zato bi i bio, pa neka i on popije koju, bar ponekad. Prihvatio je poziv i popio pola ae vina. No kada je otiao, svi su vidjeli da je preostala polovina bila sok. Vie ljudi je bilo svjedokom ovog dogaaja. (SLIKA damija Podgradom, strelica pokazuje kafanu ''pod Brijestom'' gdje se desila neobina pretvorba). Bog d.. je rekao: ''Moj robe, Ja sam Bog i na Moje Budi biva. Budi mi pokoran pa e i na tvoje budi, isto bivati''. Ova predaja ukazuje na sutinu Mustafinog pretvaranja vina u sok, jer se vjerovatno radilo o visokom stepenu Bogougodnitva (ebdal) kada su duhovne moi pored ostalog na rangu transformacije materije u energiju i obrnuto.

No, svakako da postoje i oni koji se lano predstavljaju i koji nemaju nikakve (sutinske) moi. U tom smislu je Muhammed a.s. ukazao kako je djelo jedina razlika izmeu ejtanske i Boanske ekstaze rekavi da Sotona moe (ak) prikazati dijelove Boanskog Prijestolja. U Jevanelju po Mateju Isus kae: ''uvajte se lanih proroka. Oni dolaze k vama u ovijem ruhu, a iznutra su vuci grabeljivci. Po njihovim ete ih plodovima prepoznati. Bere li se groe s trnja ili smokva s drae? Tako svako dobro stablo plodove dobre raa, a nevaljalo stablo plodove zla raa... Dakle, po njihovim ete ih plodovima prepoznati''. (MATEJ 7) Ovaj Isusov iskaz je identian (u osnovi) naprijed citiranom ukazu Muhammedovom da je djelo jedina razlika prepoznavanja ljudskih stanja. Nae misli su plod stanja due a djela su plodovi misli. Treba rei kako je Poslanik rekao kako ''Sudnji Dan nee nastupiti dok se ne pojave lani Boji Poslanici, njih oko 30''. Ovaj hadis tako snano pojanjava (ovo) stanje tamnog doba (koje e bivati sve gorim) i u kojem, usljed duhovne gladi i nemoi spiritualnog prepoznavanja kvaziduhovnost naprosto cvjeta i nalazi plodno tlo u duama. Isus u svom iskazu jasno definira dvolinu prirodu ''lanog prorotva'' gdje ''vuk'' (lovac na ljudsku duu) ima odoru ''ovijeg ruha'' (dakle, lane askeze i prividnog odricanja). Ovakvim ''uiteljima'' je svijet danas preplavljen i bivat e ih sve vie i vie (gdje e pojedini ak tvrditi da su Boji Poslanici iako je potvreno da je Muhammed posljednji Poslanik Boji). Plod se poznaje po stablu i ''po njihovim ete ih plodovima prepoznati'' kae Isus jer (svaije) djelo nepogreivo ukazuje na ljudsku unutarnjost poto su naa djela plodovi stanja due. Ukazujui na nepogrijeivu prirodu te veze, Poslanik je jedanput rekao: ''Nema vjere bez djela, niti djela bez vjere''. Vjera bez dijela je puka predstava za javnost, a djelo bez vjere plod neutemeljenosti, neznanje o Bogu i sebi, te prema tome i o ljudima. Svakako da u pomenutoj Isusovoj izreci moemo prepoznati bar dijelove onoga to bi smo mogli nazvati ''folklornim sufizmom'' jer odjea dananjih kvaziduzhovnjaka nosi sva obiljeja prolih vremena ali ne i njihovu mudrost, i prosto je nevjerovatno do koje mjere arhajska svijest dominira u Islamskom svijetu. ejh ujo bijae melamija i tom pravcu odan do kraja. Skrivati vjeru a pokazivati nevjerovanje, dakle upravo suprotno svakom licemjerju, tako snano naglaenom opasnou u Isusovoj izreci (''dolaze u ovijem ruhu a iznutra su vuci grabeljivci''). Mnogi

kvaziduhovnjaci (dananjeg vremena) grabe i love due nezrelih i neupuenih pribliavajui se nevino a motrei pohlepno i zlurudo. Sljedbenik biva obian plijen a ''sveti biznis'' to svjedoi u svojoj punoi. Formalno oitovanje iznutarnjih zbilja vjere (bez istinskog sadraja) jeste ''pozorina ezoterija'', predstava iji su ciljevi i stremljenja posve zemaljski. Ipak, tekije jo uvijek slue ouvanju tradicije i pouavanju ljudi te u tom smislu sadre pozitivne psihosocijalne aspekte. Mnotvo izgubljenih ljudi (i ovdje, u Bosni) hrli samozvanim ejhovima i uiteljima i mnogi od njih svoje mentalne i umne bolesti nastoje razrijeiti na spiritualnom nivou, to je dakako nemogue. Razne konfuzne i dezintegracione strasti due se i doista lijee sufijskim metodama, no to je neto posve drugo od realnih mentalnih oboljenja ije su manifestacije ponekad tako sline kavazispiritualnosti te se zbog toga ove razliite pojave mijeaju i zamjenjuju. Poznato je da je ejhu Mustafi uji jedanput postavljeno pitanje o ''najgorem vremenu'' u Stocu. ''Kada tvoj unuk bude glavni u gradu'' odgovorio je ovjeku koji je pitao. Desilo se da je unuk pomenutog ovjeka postao ''glavni'' u Strocu 1945. godine, dakle na samom poetku socijalizma. I zaista, nije postojalo gore drutveno ureenje po pitanju odnosa spram duhovnosti i vjere. Za samo prvih nekoliko godina nakon II Svjetskog Rata u Stocu je potpuno uniteno nekoliko harema, mejtef je prestao s radom a malobrojni posjetioci damija ulazili bi u njih sa strahom i nevjericom. Stariji ljudi su utjeli i udili se, jer vojske su i prije dolazile i odlazile a vjera ostajala, crkve i damije nisu dirane. I svako ih je mogao posjeivati potpuno slobodno. Svojevrsni urbicid je praen ''nestancima'' ljudi iz gotovo svih uglednih Bonjakih porodica u gradu. Likvidacije su bile planski osmiljene i nita se nije deavalo sluajno. ak ni danas mnogi Stoani ne znaju da je odmah po dolasku partizanske vlasti na Poplatu strijeljano vie civila Bonjake nacionalnosti i to posve nedunih ljudi (govori se da je taan broj strijeljanih 28 osoba, ali, zasad je to nemogue provjeriti. No, kosti su jo uvijek na brdskom proplanku tako da nije iskljueno da puna istina jedanput ugleda svjetlo dana). Jedna starija ena (Emina abi) je strijeljana samo zato jer je napravila baklavu povodom roendana Ante Pavelia i to na zahtjev vojnika koji su to naredili i uslugu platili. ''Saradnik okupatora'', to je sve to je partizanska vlast znala rei. I bilo je dovoljno jer niko nije smio znati vie i pitati dalje. Ako jest, i sam bi se uskoro naao na spisku za likvidaciju, ili bar na popisu sumnjivaca i ''elemenata''. Nadajmo se da e u budunosti tema biti detaljno istraena i dobiti znaaj koji zasluuje.

Ni u Mustafinom dobu u Stocu nije postojala tekija. Da njeno vrijeme (ve tada) u socijalnom smislu nije predstavljalo folklornu prolost on bi je zasigurno sagradio ili bar djelovao u tom pravcu (uje su bile bogata porodica a svaka zatvorena prostorija moe biti tekija, no, on je nije ostavio iza sebe). Naprotiv, ak ni u harem nije htio sa ostalim muslimanima, izdvojen u ivotu htio je takav ostati i nakon smrti. ''Sahranite me tamo gdje ljudska noga ne prolazi'' rekao je pred preseljenje u bolji svijet i ko zna ta je htio, koja i kakva je poruka tim rijeima odaslana nama kasnijim?! Moda je elio rei da je svako od nas u biti i zauvijek sam. Sami se raamo, sami ivimo, sami umiremo. U Bojem znanju smo sami i sami emo stati pred Njega. U ovom ivotu, onoliko koliko nas drugi prate, to je zbog njih a ne zbog nas. Malo ko voli nekoga zbog njega samog, obino volimo zbog sebe i obino se stidimo to priznati sebi. Ili je htio poruiti kako je spas u samoi, dobro i ovoga i onoga svijeta, u izdvojenosti koja je moda pokatkad gorka ali uvijek plodotvorna. Ne znamo, nikada neemo saznati. Mustafu nisu posluali i odnijeli su tijelo u harem i sahranili ga. Nakon tri noi (tokom kojih je neko stalno sanjao da su pogrijeili) nekoliko uglednih Stoana je dolo nou, sa upaljenim fenjerom, otkopali mezar i nali ga praznog. Nestao je. (SLIKA Reis ul ulema Sulejman ef. arac koji je uio pred Mustafinim bratom hivz Ku'rana). Ku'ran na jednom mjestu kae kako ovjek ne zna ''u kojoj e zemlji sahranjen biti''. Kao i svaki drugi, i ovaj ajet ima svoj vanjski (zahir) i unutarnji (batin) smisao a iznutarnjost obuhvata razna ezoterijska znaenja. Izvanjski gledano, ljudi putuju i kreu se i smrt ih esto zatie van radnog kraja te budu i sahranjeni tamo gdje nisu eljeli i gdje se nisu nadali. Meutim, iznutarnje, radi se o zemlji ''meustanja'' gdje se sahranjuje ovjekovo suptilno tijelo, onoj zemlji kojoj po prirodi svojih djela nepovratno pripada i koja ga privlai poput magneta. Na taj nain, due se u meustanju (berzahu) grupiu i okupljaju shodno svojim sklonostima i djelovanjima na ovom svijetu. Nije sluajno da se narodna izreka za pokojnika usredsreuje na lakou zemlje (''Laka mu zemlja bila'') jer tekoa i lakoa te ''zemlje'' jeste sama priroda naih dijela. Rastakanje fizikog tijela takoer nosi mogunost uivanja i zadovoljstva due. Pria se da je ejhu uji jedanput doao ovjek ija se ena naglo razboljela. ejh je dao zapis kao lijek i pri tom kazao kako je pomenuta osoba ''stala nogom'' na ''ejtansku sofru''.

''Stala je lijevom nogom. Da je desnom, poludjela bi'' dodao je Mustafa naglaavajui razliku jer ovakve ''nagaze'' spadaju u znanost o fiziologiji suptilnog tijela, znanje koje je jo u njegovo vrijeme (a danas pogotovo) bilo rijetkost. U ovom vremenu ''pravljenje zapisa'' se nerijetko pretvara u unosan biznis i s tim u vezi treba rei da je kriterij za razlikovanje kvaliteta iscjelitelja vrlo jednostavan. Naime, uzima li novac od ljudi ili ne uzima! Ukoliko neko naplauje usluge kako je mogue da radi u Ime Boga? A ukoliko radi u Njegovo Ime zasigurno nee naplaivati svoje usluge. Ovo je osnovni kriterij za koji postoje brojne povijesne potvrde kada iscjeljitelj naglaava da nikom ne smije naplatiti. Takvi obino prenesu svoje moi nekom drugom, kako znanje ne bi umrlo s njima (u Indiji su poznati takvi sluajevi porodinog znanja koje se prenosi sa koljena na koljeno). Imam Ali je rekao kako su ''ini istina i zapis je istina''. Ovo je potrebno naglasiti jer danas postoje mnogi nadriljekari koji tvrde da je zapisivanje Ku'ranskih ajeta u svrhe lijeenja ''novotarija'' te da iskljuivo uenje Svetog teksta nad bolesnom osobom daje dobre rezultate. Iz pomenute predaje vidimo da to nije tako. Naravno, vano je da onaj ko lijei ima istinske duhovne sposobnosti jer danas u Bosni pseudoduhovnost naprosto cvjeta i to u raznim oblicima, a zna se da e bolestan ovjek povjerovati svemu jer ne vidi izlaz. Veliki ljudi ne trae priznanje za svoja djela, ponajmanje u materijalnom smislu. Naprotiv, vrlo esto se (poput Mustafe uje) maskiraju pred javnou predstavljajui se posve suprotinim osobama. Melamizam kao ivotna filozofija je naroito aktualan u ovom, posljednjem vremenu u kojem ivimo, u zadnjoj treini posljednje treine univerzumskog sna. ejh Mustafa ujo je kao to smo ve rekli, bio melamija. Kau da bi sjeo u kafanu i dogovorio se s konobarom da mu donese vodu u maloj aici dok bi on glasno zatraio ''lozu'', pa je ispadalo da pije alkohol dok je on pio vodu. Upirali bi na njega prstom dok bi se on smijao u sebi saaljevajui ih. Jer, najtee se odvojiti od licemjera, dvolinjaka koji se po rijeima Imama Alija ''primiu poput primicanja bolesti''. Ta odijeljenost je naroito aktualna danas, u eljeznom dobu, kada duhovna prostitucija uzima sve vie maha, a nemar istovremeno biva sve vie ukorijenjen u umovima ljudi. Nezadovoljstvo je glavna odlika ''modernog'' ovjeka i ono e bivati sve vee i vee, jer tok kojem se taj ovjek preputa biva sve dalji od izvora (tako da bi bilo primjernije govoriti o bujicama u dui). Odsustvo spiritualne virilnosti, duhovna zaputenost i moralna krhkost uzeli su svoj danak tzv. ''civiliziranom'' ovjeku koji stalnim (samo) tehonolokim napretkom biva sve gori''. U tom smislu je Mustafin primjer vie nego pouan.

VELIKI PRASAK ''Mi emo im pruati dokaze Nae u prostranstvima svemirskim a i u njima samima sve dok im ne bude sasvim jasno da je on istina'' kae Ku'ran ukazujui na imperativ neprestalnog promatranja i istraivanja, kako izvanjskih tako i iznutarnjih znakova kao dokaza Bojih koje On prua ovjeku, Njegovom namjesniku na zemlji. Ajet jasno afirmira istraivaki duh Islama, njegovu vitalnu dimenziju irenja na sve (pa tako i naune) aspekte ivota koje taj duh proima. No, stanje (dobrog dijela) dananjih muslimana je svojevrsna beduinska svijest koja tvrdokorno uva zapeaenu prolost sprijeavajui prodiranje do Vrela same Objave koja se uvijek iznova otkriva u svakom vremenu. Muslimani zaostaju vijekovima i izgubljeno vrijeme je teko nadoknaditi. S druge strane, Ku'ran nije ''nauna'' knjiga koja bi objanjavala detalje osnovnih ivotnih postulata, ona prije smjera na metafizike obzire cjeline ivota te antropoloko etiki sustav pripremljen za prihvatanje ovjekove uloge u Kosmosu i traganja za tajnom namjesnitva na zemlji. Vezano za materijalistiki shvaene znanosti Sveta Knjiga nalae stjecanje znanja shodno odreenom vremenu i prostoru ne uputajui se u detalje koji bi samo ograniavali beskrajna obzorja ljudskog duha te sputavale kreativnu misao. ''Traite znanje makar i u Kini'' rekao je Boji Poslanik ukazujui na samjerljivost duha i prostora koja djeluje poticajno ma kakva fizika udaljenost se suprostavljala nakani izvorne prirode ovjekove (u Poslanikovo vrijeme Kina je bila pojam udaljenosti ali hadis smjera i na drevnu mudrost Istoka). Ku'ran potvruje i afirmira osnovne naune istine a ovdje emo se osvrnuti na posljednja nauna saznanja iz oblasti fizike, gdje je dolo do velikih i senzacionalnih otkria. Jedinstveno gledite dananjih naunika vezano za porijeklo svemira jeste da je on nastao velikim praskom , i Ku'ran potvruje tu injenicu; - ''Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i

zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi razdvojili, zar ne znaju da smo Mi od vode sve ivo stvorili? Pa zato nee da vjeruju?'' (sura 21, ajet 30). Ovo je taan opis velikog praska a upitni oblik ajeta (''Zar ne znaju...'') upravo potie snagu istraivakog duha ukazujui istovremeno na nepromjenjivost te (naune) injenice. Uz to, spomenuta je i priroda stvaranja ''svega ivoga iz vode'' to je takoer (ve odavno) nauno dokazano. Dakle, dvije temeljne naune injenice nalaze se u jednom ajetu. Govorei o najnovijim otkriima na tom planu, vodei fiziar dananjice STEPHEN W. HAWKING pie o otkriima vezano za poetak svemira (koje je on formulirao zajedno sa svojim prijateljem ROGEROM PENROSEOM) kazujui vezano za teoreme o poetku svemira: ''Oni su pokazali da injenica o zakriveljnosti prostorvremena u sebe podrazumijeva i postojanje singulariteta, mjesta gdje prostorvrijeme ima neki poetak ili kraj. Trebao bi imati poetak u Velikom prasku, prije otprilike petnaest milijardi godina, a kraj bi doao za neku zvijezdu onda kad bi nastupio kolaps, a isti bi kraj zadesio i sve to upadne u tu crnu jamu, preostalu nakon uruavanja zvijezde''. Hawking dalje dodaje kako je EINSTEINOVA opa teorija relativnosti dovela do krize u fizici te da mora biti dopunjena kvantnom mehanikom. ''Mjesto'' gdje prostorvrijeme imaju neki poetak, ili Veliki prasak predstavlja ''jednu cjelinu'' (nebesa i zemlje) spomenutu u Ku'ranu a to smo ve vidjeli. Na metafizikoj razini to ''mjesto'' jeste mjesto Poslanike Poruke, odnosno Ehli Bejt (Muhammed, Fatima i 12 Imama). Jer, ono prvostvoreno, odnosno prvoodsjevnuto jeste Muhammedanska svjetlost to predstavlja metafiziki poetak svijeta kojemu na fizikoj razini sukladira Veliki prasak. Zakriveljnost prostorvremena jeste upravo ve spomenuto komadanje nebesa i zemlje (spomenuto u Ku'ranu) odmah nakon Velikog praska. (SLIKA STR. 151 irenje galaktikih krakova) (SLIKA MEVLEVIJSKI zikr koji simbolizira svemirsku vrtnju ''u malom''). Prema Hawkingovoj koncepciji vrijeme je stvoreno to predstavlja preklapanje sa Ku'ranskim uenjem iako ''stvaranje vremena'' ni izbliza nije (jo uvijek) ozbiljnije razmatrano meu Islamskim misliocima jo od srednjeg vijeka. Gotovo do dananjeg dana Islamska misao promatra vrijeme kao vjenu kategoriju u svjetlu Aristotelove misli, odnosno Grke filozofije. Greka je bila ozbiljna i na odreen nain zapeatila izvornost Islamske misli. Hawking pie: ''... U modelu vrueg Velikog praska, nije bilo dovoljno vremena u ranom svemiru za toplinu da bi tekla iz jednog podruja u drugi. To znai da bi poetno stanje

svemira moralo imati posvuda tano istu temperaturu, kako to i zahtjeva opaena injenica da mikrovalno pozadinsko zraenje ima istu temperaturu u kojem god smjeru gledali. Poetna brzina irenja trebala bi takoer biti odabrana vrlo precizno tako da brzina ekspanzije jo uvijek bude tako blizu kritinoj vrijednosti potrebnoj da bi se izbjegao kolaps. To znai da je poetno stanje svemira moralo biti doista izabrano vrlo precizno, ako je model vrueg Velikog praska ispravan sve tamo unatrag do poetka vremena. Bilo bi vrlo teko objasniti zato bi svemir bio zapoeo na ba takav nain, osim kao djelo Boga koji je namjeravao stvoriti bia poput nas...'' Prema Ku'ranskoj koncepciji ''kod Boga sve ima mjeru'' i ovaj stavak objanjava cijelu Hawkingovu dilemu u kojoj nauno pitanje ''kako'' prelazi u metafiziko ''zato''!? U svjetlu HAWKINGOVE zamisli javlja se teorija superstruna, a ''ono to se nama priinja kao estica u stvari je neka vibracija na nekoj struni. Ove teorije superstruna ini se da se na niskoenergetskoj granici svode na supergravitaciju, ali eksperimentalno nije dokazano''. Reeno jezikom metafizike u Bitku postoji jedino Bog dok je stvoreni svijet nepostojei (iako je u bivanju realan u relativnom smislu). Metafizika analogija superstrunama iskazana je ajetom koji kae: ''Mi vam dajemo san va po noi i po danu...'' ''San po danu'' (u ovom kontekstu) nipoto ne podrazumijeva ''dnevno spavanje'' ve realitet ovosvjetskog ivota a u skladu sa poznatom Poslanikovom izrekom ''Ljudi spavaju a kada umru probude se''. Ovaj uveni hadis je meditiran vijekovima od strane sufija koji su svi odreda smatrali svijet vrstom iluzije. SLIKA (prividna sila izmeu materijalnih estica) SLIKA (Ja anti ja) 89 strana Pogledajmo kako Hawking (na planu fizike) potvruje Poslanikov hadis o ovosvjetkom ivotu kao vrsti sna. On kae: ''Ako je svemir stvarno u takvom jednom kvantnom stanju, u prikazu povijesti svemira u imaginarnom vremenu ne bi bilo singularnosti... To moe ukazivati na to da je takozvano imaginarno vrijeme zapravo stvarno vrijeme, a da je ono to nazivamo stvarnim vremenom tek izmiljotina nae mate. U stvarnom vremenu, svemir ima poetak i kraj u singularnostima koje tvore neku granicu prostorvremena i na kojima se prekidaju prirodnoznanstveni zakoni. No, u imaginarnom vremenu, ne postoje ni singularnosti ni granice.

Stoga je moda ono to nazivamo imaginarnim vremenom zapravo osnovnije, temeljnije, a ono to nazivamo stvarnim tek je samo jedna pomona ideja koju smo smislili da bismo sami sebi pomogli pri opisu neega emu je, po naem miljenju, svemir nalik''. Ovo predstavlja potvrdu (fizike kao nauke) onoga to mistici svih vjera tvrde stoljeima; - da nije onaj svijet privid, ve ovaj te da realni ivot nije ovdje ve tamo. O tome kako je stvarno vrijeme ''tek izmiljotina nae mate'' Ku'ran vrlo jasno govori; - ''A kada ih (na Sudnjem Danu) upitamo: ''Koliko ste ostali na zemlji?'' rei e dan ili dio dana''. Poto e stvaranjem novog neba i nove zemlje (Sudnji Dan) duh postati primaran nad materijom cijeli ovosvjetski ivot e (vremenski) izgledati tek kao jedan dan ili dio dana, jer e svijet mate (ovaj svijet) biti nepovratno uruen. Ovisno o mistinoj tradiciji realitet ovoga svijeta (kao vrste sna) se razliito definira. Tako muslimanske sufije priinu ovosvjetskog nazivaju hidab (koprena koja zaklanja od Boga) dok hindusi, recimo upotrebljavaju izraz maja (podruje iluzorne energije). Krani i budisti govore o ''dolini suza'' odnosno nestvarnom svijetu koji je sam po sebi patnja. Tu ''skuenost'', zarobljenost u tamnici svijeta osjea svako ljudsko bie i eli da pobjegne iz nje. U tom smislu je Poslanik rekao: ''Puteva do Boga ima koliko i dahova ljudskih''. Motreno iz perspektive Realnsoti Bitka Ku'ran jasno govori o imaginarnom karakteru stvorenog svijeta kad kae da bi ljudi nakon to bi im se otvorila nebeska kapija (''i oni se uz nju uspeli'') rekli: ''Samo nam se priinjava, mi smo ljudi opinjeni'' (ajet 15, sura ''Had''). U tom svjetlu Stiven Hawking dalje kae: ''Trebali bismo napustiti stanovite da postoji neki jedini svemir to ga promatramo. Umjesto toga, trebali bismo prihvatiti sliku u kojoj postoji zbir svih moguih svemira s nekom vjerovatnom raspodjelom. To moe objasniti zato je svemir startao u Velikom prasku u gotovo savrenoj toplinskoj ravnotei, budui da bi toplinska ravnotea bila u skladu s najveim brojem mikroskopskih konfiguracija pa stoga i najvie vjerovatna''. Hawkingov ''zbir svih moguih svemira'' na metafizikoj razini Objava motri kao ''sedam nebesa'' gdje je broj 78 vie simbilika naznaka ''druge realnosti'' koja slijedi iza svake novootkrivene. Na jednom mjestu u Ku'ranu se spominje ''sedam nebesa i isto toliko zemalja''. Upitan jedanput o ovom ajetu Poslanikov prijatelj Ibn Abas je potvrdio postojanje sedam zemalja te dodao: ''I na svakoj od tih zemalja se nalazi po jedan Ibn Abas slian ovome kojega gledate''. Ovaj iskaz na frapantan nain potvruje multidimenzionalnost ljudskog bia koja se razliito (ali sa potpuno istim identitetom ovjekovim) manifestira u razliitim realnostima stvorenog.

Broj 7 je 24 puta spomenut u Ku'ranu a poznato je da Islamsko svjedoanstvo vjere ima 24 slova (harfa) to predstavlja ukupnost Kristovih Apostola (12) i Muhammedovih Imama (12), jer 12+12=24. Njihovo jedinstvo (uenja) bit e realizirano kroz religiju ljubavi u zlatnom dobu ovjeanstva i tada e svih 7 nebesa (u izvanjskom smislu) biti dosegnuto, odnosno realizirano u duhu (u iznutarnjem smislu). U tom dobu (Imama Mehdija a.s.) bit e dosegnuto svih 7 zemalja u svemiru i ovjek e (fiziki) doprijeti do njih ba kao to e (iznutra) u sebi izgraditi (osvojiti) svih sedam nebesa. Ukoliko ovjek ne dosegne i do ''posljednjeg atoma'' kosmosa, stvaranje bi bilo nesvrsishodno. U suri 23, ajet 17 kae: ''Mi smo sedam nebesa iznad vas stvorili i mi bdijemo nad onim to smo stvorili''. Rije ''nebesa'' neki (u ovom ajetu) prevode kao ''puteva'' te bi tih 7 puteva bilo sukladno sa iznutarnjom dimenzijom ''7 nebesa'', odnosno predstavljalo bi sedam stepeni (mekam) due na njenom putu ka vlastitom savrenstvu. Tih 7 me'kam a jesu: ''dua sklona zlu'', ''dua koja sebe kori'', ''dua nadahnuta'', ''dua zadovoljna'', ''dua potpuna'', ''dua smirena'' i ''dua savrena''. Kako je broj 7, vidjeli smo 24 puta spomenut u Ku'ranu (to sukladira sa 24 harfa Islamskog svjedoanstva odnosno skupnosti Kristovih Apostola i Muhammedovih Imama) to znai da e svih 7 stepeni putovanja due (ka vlastitom savrenstvu) biti u cjelini mogua tek u zlatnom dobu, odnosno dobu Imama Mehdija. Ajet u suri 23 je vidjeli smo, rednog broja 17 to sukladira sa brojem godina vlasti Imama Mehdija a.s. (kao to je poznato vladat e 17 godina). Vie puta smo naglasili da se radi o kosmikoj a ne izvanjskoj, ''politikoj'' vlasti. U suri 37, ajet 6 kae: ''Mi smo nebo najblie vama zvijezdama okitili''. Ovo znai da je itav vidljivi kosmos samo jedan (mali) dio od ukupno ''7 nebesa'' odnosno 7 razina stvarnosti (koje mogu biti dostupne ovjeku, prije ili kasnije). Fiziki svemir (dakle onaj ''okien zvijezdama'' to ukljuuje milione galaksija) je u tom smislu obina ''praka'' u ukupnom oitovanju Realnosti, odnosno tek prva razina stvarnosti dostupna ovjeku. U duhovnom smislu ovo prvo (dakle fiziko) nebo sukladira prvom mekam u due na duhovnom putu (''dua sklona zlu'') to je potpuno logino jer se svi naredni stupnjevi bave ezoterijskim dimenzijama kosmosa unutar ovjeka. U tom smislu je Ali a.s. rekao: ''Ti misli da si neznatno tjelace ali u tebi je sadran veliki svijet''. Psihofiziologija suptilnog tijela je ''mjesto'' ovjekovog prosezanja u ''druga nebesa'' koja su dalja od fizikog (''okienog zvijezdama''). Valja napomenuti da je veliki sufijski uitelj Ibn Arebi boravio na mjesecu (putujui tamo iskljuivo duevnim snagama u odnosu na koje snage su svi fiziki pokuaji tzv. ''modernog doba'' na putu ka mjesecu beskrajno neznatni).

Meuproimanje i povezanost razliitih svemira Hawking ilustruje na primjeru crnih rupa. ''Doao sam do znaajnog rezultata, naime da crna rupa uope nije posve crna. Naelo neodreenosti doputa esticama i zraenju istjecati iz crne jame nekim stalnim tempom... Crna jama je podruje iz kojeg je nemogue pobjei putuje li se sporije od brzine svjetlosti. Ali Feynmanov zbor po prikazima izrie da estice mogu izabrati bilo koji put kroz prostorvrijeme...'' Poznato je da je asni Poslanik a.s. rekao: ''Vi ste u najmranijem svijetu'' aludirajui na prvo nebo ili ''nebo najblie vama'' koje je ukraeno zvijezdama. Iz tog proistie da je sva vidljiva stvarnost ustvari najmraniji svijet. Muhammed a.s. stoga u iskazu nije ukljuio sebe (i jo neke ljude) u najmraniji svijet jer bi tada rekao ''Mi smo...'' a ne ''Vi ste u najmranijem svijetu''. Oito je da potpuno oiene osobe (masum) kao i Boji Poslanici ne spadaju (po svojoj svjetlosnoj prirodi) u ovaj, najmraniji svijet premda u njemu ive kao i ostali ljudi (ali samo) na elementarnom nivou. Ku'ran potvruje (danas opteprihvaenu) naunu injenicu da se svemir iri ''I nebo smo pojaanim sazidali, uistinu Mi ga irimo'' (Besim Korkut je rije ''irimo'' preveo kao ''Mi jo mnogo moemo'' to je netano). Godine 1929. EDWIN HUBBLE je otkrio irenje svemira, 1400 godina nakon to je to objavljeno Ku'ranom. (SLIKA svemir se iri u imaginarnom vremenu poput povrine Zemlje od Sjevernog pola do ekvatora, te stoga u stvarnom vremenu sve brom inflacijskom stopom, str. 176). Hawking pie: ''Uzmete li sadanje gibanje galaktika i krenete njime unatrag u vremenu, vidjeli biste da su one u nekom trenutku, otprilike 10 do 20 milijardi godina bile sve zbijene jedna na drugoj'' to predstavlja ve spomenutu pojaanost neba (iz Ku'ranskog ajeta). Posljednja istraivanja govore da se Veliki prasak desio prije otprilike 14 milijardi godina a znamo da je Bezgrijenika upravo 14 (Muhammed, Fatima i 12 Imama) ime se simboliki ukazuje na (metafiziki gledano) ono prvostvoreno, odnosno prvoodsjevnuto a to je Muhammedanska svjetlost, svjetlo Nebeskog Ahmeda, najvoljenijeg Bojeg stvorenja (''Prvo to je Bog stvorio bijae moja svjetlost'' kae Poslanik dopunjujui taj iskaz drugim koje Muhammedansko svjetlo pozicionira prije stvaranja vremena i fizikog svemira; - ''Bijah Poslanik jo dok je Adem bio izmeu vode i zemlje'').

Hawking pie: ''Sada znamo da je ispravan postupak razmotriti sluaj konanog podruja ispunjenog zvijezdama, a zatim mu dodavati vie zvijezda, rasporeenih otprilike ravnomjerno izvan tog podruja''. Svemir se kao to je spomenuto iri a to se tie pomenutog dodavanja (zvijezda) Ku'ran kae kako Bog onom to stvara ''dodaje ta hoe'' ime je jo jedanput, sa stajalita moderne fizike potvrena Ku'ranska istina. Autor dalje kae: ''Inflacija koja se dogodila u ranom svemiru dovela je do poveanja njegove veliine za najmanje milion milijuna milijuna milijuna milijuna milijuna puta u siunom dijelu sekunde...'' (Ku'ran kae da kada doe Boanska Odredba sve bude u ''tren oka''). ''Inflacija je proizvela gladak i ravnomjeran svemir i bila ga je irila kritinom brzinom da se izbjegne kolaps. Inflacija je takoer bila dobra stvar utoliko to je proizvela sve sastojke svemira doslovno iz niega...'' (Ku'ran jasno kae kako je Bog sve stvorio ''iz niega''). U jednom ajetu gdje se spominje stvaranje ''iz nieg'' dodaje se da e ''On to ponovo uiniti''. Ova koncepcija ''drugog stvaranja'' tie se eshatoloke sudbine ovjeka (to obuhvata raj i pakao te Sudnji dan). ''...U sluaju svemira, moe li biti da ivimo u podruju kojem se igrom sluaja dogodilo da je ravnomjeran i jednolik? Na prvi pogled, to moe izgledati vrlo nevjerovatno, jer bi takva ravnomjerna podruja bila malobrojna prema silno brojnim haotinim i nepravilnim podrujima. Meutim, pretpostavimo da su se samo u takvim ravnomjerno graenim podrujima mogle oblikovati galaktike i zvijezde te da su samo u njima bili vladali pravi uvjeti za razvoj sloenih samoumnoavajuih organizama kakvi smo mi, koji smo sposobni uope postaviti pitanje: ''Zato je svemira tako ravnomjeran?'' Ovo pitanje (zato) spada, kao to znamo u podruje metafizike. Ku'ran kae kako u ''onome to Milostivi stvara ti ne vidi nikakva nesklada'', potvrujui jo jednom iza toga da je svaka ''sluajnost'' u kreaciji svemira nemogua (''pa ponovo pogledaj, pogled e ti se vratiti umoran...''). Hawking dalje pie: ''Ipak, sada je u svemiru kojeg moemo promatrati najmanje 1080 (jedan iza kojeg slijedi 80 nula) estica. Odakle sve te estice? Odgovor glasi: teorija relativnosti i kvantna mehanika doputaju da iz energije moe nastati materija u oblike estica/antiestica parova''. Da se stvaranje odvija u parovima Ku'ran jasno potvruje naglaavajui da ''On u svemu stvara par, u onome to nie iz zemlje, u vama samima i u onom to ne znate''. ''Ono to ne znamo'' (ulnim opaanjem) svako spada u oblast fizike (rije je o ve pomenutim estica/antiestica parovima).

''Par'' unutar ovjeka predstavlja veliki izazov za sva nauna podruja ali je temeljno objanjenje metafiziko i sadri brojne ezoterijske dimenzije multipolarnosti ljudskog bia, odnosno mogunosti svjetlosnog ovjeka nakon to on biva (duhovnim putovanjem) potpuno izgraen. (SLIKA 5 7), str. 89, prividna sila izmeu materijalnih estica (SLIKA 5 8) ''Sada znamo da svaka estica ima antiesticu, s kojom se moe anihilirati (u sluaju estica koje su nositelji sila, estice i antiestice su jednake). Od antiestica bi mogli biti graeni itavi antisvjetovi i antiljudi...'' Ovdje je na (fizikalnom nivou) jasno potvrena ve pomenuta Ku'ranska istina da ''On u svemu ''stvara par''. ''Antiovjek'' svakako postoji no to podruje spada u duhovne znanosti. Ezoterijski gledano, u pitanju je tema nebeskog dvojnika, tako esto razmatrana u sufizmu, onog dvojnika kojeg mistik pronalazi vraajui se ''unatrag''. Hawking upozorava da su u sluaju susreta ''ne rukujemo'' sa svojim dvojnikom jer bi obojica nestali u velikom energetskom bljesku. Ezoterijski motreno, ''dvojnik'' ili svjetlostni ovjek (unutar sebe) je upravo cilj duhovnog putovanja, no susret s njim je daleko od bilo kakvog fizikalnog poimanja i proste zakonitosti fizikog svijeta. ''A odakle energija za stvaranje materije?'' pita se veliki fiziar i odgovara: ''Posuena je iz gravitacijske energije svemira. Svemir ima ogroman dug negativne gravitacijske energije, koji tano uravnoteuje pozivitnu energiju tvari. Tokom inflacijskog razdoblja svemir se teko zaduio kod svoje gravitacijske energije da bi finansirao stvaranje materije. Rezultat je veliki trijumf kinsijanske ekonomije: Silovit i irei svemir ispunjen tvarnim strukturama. Dug gravitacijske energije nee biti naplaen sve do kraja svemira''. Govorei o stvaranju svemira Ku'ran kae: ''Zatim se nebeskim visinama uputio dok je nebo jo para bilo, pa njemu i zemlji rekao: ''Pojavite se milom ili silom'' Pojavljujemo se drage volje odgovorili su ''pa ih kao sedam nebesa, stvorio i odredio ta e se u svakom nebu nalaziti. A najblie nebo sjajnim svjetlima smo ukrasili i nad njima Mi bdijemo. To je odredba Silnog i Sveznajueg''. Ajet u potpunosti objanjava ovaj dug gravitacijske energije. ''Dva vremenska razdoblja'' predstavljaju (u ezoterijskom smislu) realno i imaginarno vrijeme. Finansiranje stvaranja materije, tj. zaduenje kod gravitacijske energije jeste upravo pojavljivanje (nebesa i zemlje) ''drage volje'', jer vidjeli smo, dug gravitacijske energije nee biti naplaen sve do kraja svemira, a priroda svakog zajma je dragovoljnosi.

Razvijajui dalje ovu temu Hawking kae: ''Svemir u poetku ne bijae potpuno ravnomjeran i jednolian, jer bi to bilo krenje naela neodreenosti kvantne mehanike. Umjesto toga moralo je biti odstupanja od jednolike gustoe. Ne granica prijedlog ukljuuje u sebe i to da bi ove razlike u gustoi krenule u svom temeljnom stanju; to znai bile bi najmanje mogue u skladu sa naelom neodreenosti. Meutim, tokom inflacijskog irenja, razlike su se pojaavale''. Na jednom mjestu Ku'ran kae kako je Bog nebo i zemlju stvorio u ''est vremenskih razdoblja'' to se poklapa sa Hawkingovim ''odstupanjem od jednolike gustoe'', odnosno pojaavanjem razlika tokom inflacijskog irenja. Ve smo vidjeli da je prema Hawkingovoj teoriji vrijeme stvoreno to je u skladu sa Ku'ranskom koncepcijom. Uloga Boje Volje na taj nain postoje nezaobilazna u Hawkingovim razmatranjima. ''Ne granica prijedlog povlai za sobom duboke posljedice na ulogu Boga u svemirskim stvarima. Dosad je naime openito prihvaeno da se svemir razvija po dobro prihvaenim zakonima. Ti bi zakoni mogli biti odreeni s Boje strane, a ini se da se On ne mijea u svemir tako da kri te zakone... Dakle, sadanje stanje svemira bilo bi posljedak Bojeg izbora poetnih uvjeta''. To da Bog ne kri vlastite zakone potvreno je Ku'ranom jer Sveta Knjiga kae kako ''ti u Bojim zakonima nee nai odstupanja'' (promjene), to jasno naznaava sutinsku razliku izmeu Boje Svemoi i haotine ''samovolje'' to Wawking, voen strogim racionalizmom u duhu scijentistike ''svemoi'' ne moe pomiriti u svojoj teoriji. Ne povlaei strogu granicu izmeu fizike i metafizike (koja je nuna za bilo kakvu filozofiju smisla stvaranja) Hawking ne nalazi izlaz iz orsokaka koji se nalazi izmeu determinizma i slobode, pitanja o koje se fizika nuno spotie jer to ne spada u njen djelokrug. Na izvjestan nain, to priznaje i sam Hawking. ''No ak ako i postoji samo jedan jedinstveni skup moguih zakona, to je samo neki skup jednabi. ta je to to je udahnulo ivot u jednabe i predalo im na upravljanje svemir? Je li konana jedinstvena teorija tako sastavljena da proizvede svoje vlastito postojanje?...'' Hawking (nesvjesno) zavrava u ponoru metafizike nemoi usljed uzaludnog pokuaja integracije razuma sa velikim svjetlom Duha na nain vjere u svemo injenica (gdje sve mora biti objanjeno). Ali znanost nikada nee moi osporiti niti dokazati Boje postojanje jer to nije njena mogunost niti takvo pitanje uopte zadire u podruje znanosti. Nijedna nauna teorija nikada nee moi objasniti dramu ivota (posebno ovjekovog) koja je plod kreacije Vieg Bia. Slijepa vjera u svemo znanstvenih injenica ne daje odgovore za razlog i smisao ivota u svemiru i to priznaje i poznati fiziar.

''Premda znanost moe rijeiti problem kako je svemir zapoeo, ne moe odgovoriti na pitanje: zato se svemir uope trudio nastati? Ne znam odgovor na to''. Ovo neznanje e znanost nositi u sebi do kraja vremena jer ono predstavlja podruje metafizike koja je prije stvar ''srca'' a ne ''uma'' i gdje razumski shvaena istina nije cilj ve prije sredstvo krajnjeg dosezanja Stvarnosti. Sam po sebi, razum ukazuje tek na praktine uinke ljudskog djelovanja (u smislu izvlaenja maksimalne koristi iz postojee datosti) i u smislu dosezanja Istine razum je nemoan. Kad bi imao takve mogunosti, Boja Objava bila bi nepotrebna. Posljedice koje je na Zapadnu istraivaku i filozofsku misao ostavio srednjovjekovni sukob vjere i nauke jo se osjeaju u svekolikom oslanjanju na strogi racionalizam, to ne moe niti rezultirati niim drugim do posvemanjim osjeanjem nemoi, neznanjem o krajnjim istinama ivota i postojanja. Bog Uzvieni kae kako kod ''Njega sve ima mjeru''. Govorei o gustoi svemira Hawking kae: ''Da je gustoa svemira jednu sekundu nakon Velikog praska bila vea za samo jedan dio od tisuu milijardi (jednu tisuinku jedne milijarde), svemir bi doivio kolaps ve nakon 10 godina. S druge strane, da je gustoa svemira u tom trenutku bila za taj isti iznos manja, svemir bi od 10 god. starosti pa nadalje bio zapravo prazan prostor. Kako to da je gustoa svemira tako paljivo odabrana?'' pita se on ponovo ulazei u polje metafizike, jer ako je odabrana postavlja se pitanje ko (ili ta) ju je odabralo a to pitanje ne spada u domen egzaktnih nauka. O ovoj preciznoj harmoniji, odnosno posvemanjoj ravnotei vezano za stvaranje svemira, Ku'ran kae: ''A zato oni ne pogledaju nebo iznad sebe? kako smo ga sazidali i ukrasili i kako nema pukotine'' (u njegovoj konstrukciji), sura 50, ajet 6. Da je gustoa svemira, vidjeli smo, samo za tren bila vea ili manja (prilikom Velikog praska) pojavila bi se ''pukotina'' u njegovoj konstrukciji te bi on posve kolabirao odnosno bio potpuno prazan ovisno o pravcu kretanja prvobitne gustoe. Ku'ran poziva na nauno istraivanje tog (i drugih fenomena potvenih Knjigom) te stoga ajet poinje upitno ''Zato oni ne pogledaju nebo iznad sebe?...'' O ovoj nevjerovatno preciznoj ravnotei govori (pored ostalih) i ajet 65 , sure 22 koji glasi: ''On dri ono to je na nebu da ne bi palo na zemlju, osim ako On to dopusti''. Rije je o suodnosu nebeskih tijela vezano za gravitacijsko polje i ajet afirmira kvantnu mehaniku dovodei ustrojstvo svemira do svog krajnjeg uzroka, Svemogueg Tvorca. Vezano za oblast fizike sada je ve jasno da svemir sadri ono to moemo nazvati tamna tvar, te da je vidljivi dio svemira samo njegov manji dio. Tamna tvar sadri prilian postotak

svemira (neke procjene se kreu i do 95%) i taj (tek jedan od moguih) nevidljivi svemir Hawking ovako definira: ''Meutim, poznato nama je da svemir mora sadravati i tako zvanu tamnu tvar, koja se ne moe izravno promatrati''. U metafizikom smislu ovo predstavlja tek djeli od ''7 nebesa i isto toliko zemalja'' o kojima govori Sveta Knjiga. Dokazni putokaz za tamnu tvar Hawking vidi u spiralnim maglicama, nakupninama zvijezda i plima ija rotacija bi dovela do rasprsnua, galaksije bi se razletjele te ''stoga mora postojati neki nevidljivi oblik tvari ije gravitacijsko djelovanje je dovoljno jako da odrava rotirajuu galaktiku na okupu''. Drugi dodatni putokaz za tamnu tvar (po Hawkingu) dolazi iz galaktikih jata. Jata su se oblikovala zato jer galaktike privlae jedna druge u nakupnine. Brzinu kojom se pojedine galaktike gibaju unutar jata je mogue mjeriti. On pie: ''Ustanovljujemo da su te brzine tako velike da bi se jata ve razletjela da ih ne dri na okupu neko dodatno gravitacijsko privlaenje. Za tu dodatnu gravitaciju potrebna je masa znatno vea od mase svih prisutnih galaktika. To vrijedi ak i za sluaj ako raunamo da galaktike imaju mase koje su potrebne da se one same ne raspadnu zbog rotacije. Prema tome, zakljuujemo da u jatima u prostoru izmeu vidljivih galaktika mora postojati neka dodatna tvar koju ne vidimo''. Sukladno Ku'ranskoj koncepciji ''dodatna tvar'' izmeu vidljivih galaktika jeste ono to je ''izmeu nebesa i zemlje'' (''On je nebesa i zemlju i ono to je izmeu njih stvorio'' Ku'ran). Prema Hawkingu inflacija svemira ne moe trajati vjeno i doi e do velikog stiska to govorei Ku'ranskom terminologijom predstavlja Dan Posljednjeg Suda, odnosno ''novo nebo i novu zemlju'' koji e ponovo (iz nita) biti stvoreni umjesto ovoga neba i ove zemlje. SLIKA (optika slika najdaljih podruja svemira iz 1996. godine), str. 4 Hawking pie: ''Danas znamo da se Laplaceova nada o determinizmu nije mogla ostvariti, barem ne u obliku kakvog je on imao na umu. Naelo neodreenosti kvantne mehanike znai da se kod nekih parova vrijednosti, poput poloaja i brzine estice, obje ne mogu predvidjeti s potpunom tanou. Kvantna mehanika barata s tim situacijama preko skupa kvantnih teorija u kojima estice nemaju dobro odreene brzine i poloaje, ve su predstavljene valom. Te su kvantne teorije deterministike u tom smislu da daju zakone po kojima se val razvija tokom vremena. Prema tome, ako nam je poznato stanje vala u jednom trenutku, moemo izraunati kakav e biti u neko drugo vrijeme. Nepredvidivi, nasumini element nastupa samo onda ako pokuamo prikazati val uz pomo poloaja i brzina estica. Ali u tome i jest moda naa pogreka: moda i ne postoje poloaji i brzina estica ve samo valovi.

Rezultirajue neslaganje je uzrokom te prividne nepredvidivosti''. Hawking ovdje jezikom fizike izraava temeljna sufijska gledita na Jedinstvo Bitka odnosno matu (''talase'') kao realitet ovoga svijeta. ''ivot je san'' stotinama godina ponavljaju mistici svih vjera. Ono to je za mistinu svijest ''san'' za fiziku je ''talas''. Svemir je dinamian i on se razvija. Upravo je dinamizam Islamska vizija stvorenog svijeta, i Islamska koncepcija svemira tek e (u budunosti) postati aktualna. irenje svemira (potvreno Ku'ranom) ima sve izglede za istraivaku misao budunosti. Zasigurno, moderna fizika e usvajati nova saznanja i otkrivati nove injenice sve dok i ''posljednji atom'' kosmosa ne bude otkriven i istraen. To e se desiti u zlatnom dobu (koje je pred nama) kada e svako ivo bie ozbiljiti savrenstvo unutar razine vlastitog postojanja. Razotkrivanjem ''sedam (Ku'ranskih) nebesa'' svaki ovjek e spoznati okomicu vlastitog bia. Za to doba sveope harmonije je reeno: ''Lav e prebivati sa devom, tigar sa goveetom a djeca e se igrati sa zmijama.'' eljezno doba je na izmaku i pravi duhovni izazovi tek slijede. Obnova spiritualne virilnosti, duhovne utemeljenosti i moralne snage, to su putevi kojima e se (konano) obznaniti savreni ovjek kao stjecite svjetova. Zavrimo ovo izlaganje Isusovim rijeima, koje tako snano potvruju jedinstvo ''svih svemira'' u svijetu Boanske Kreacije. ''Materija i Nematerija dio su Sna svijeta. One su Jedno, one su igra, Kroz koju Zaborav tka svoje djelo. Razdvajanje je jedna igra, Jednako kao i patnja, I kao to patnja nastaje iz prvobitne oholosti koja igra na razdvajanje. Materija, je kaem vam, osmjeh Vjenoga Koji ima za cilj da nas izvede iz svjetova I uini da poelimo Stvarnost'' Jevanelje Marije Magdalene (94 102).

CVIJET JEDINSTVA Na jednom mjestu Ku'ran kae: ''Mi nijednog Poslanika nismo poslali a da nije govorio jezikom naroda svoga''. Izvanjski, ajet ukazuje na djelimine obzire Boanske Objave koje su donosili Poslanici prije Muhammeda a.s. i to predstavlja ''govor'' (naroda njihovih) koji je tek dio cjeline koja biva zaokruena sa Posljednjim Poslanikom. Ezoterijski gledano, ajet govori o spoznajnim stupnjevima koji su (do Muhammeda a.s.) bili tek djelimino mogui, odnosno onaj me'kam koju su ljudi mogli primiti. To je dakle iznutarnja forma ''jezika srca'' koji je (za svaki narod ponaosob) predstavljao saznajni maksimum tog vremena. Meutim, Posljednji Poslanik za sebe kae kako mu je dat univezalni govor jer je On poslan kao milost svjetovima. Univezalnost govora se izvanjski odnosi na Muhammedovo poslanje cijelom ovjeanstvu i taj govor nije ''Arapski'' ve predstavlja cjelinu Boanskih Objavljenja koja se razliito manifestuju u razliitim sredinama. U tom smislu je aljenja vrijedan fenomen tzv. ''uenja Ku'rana'' na Arapskom jeziku bez ikakvog poznavanja (prijevoda) teksta, ak je vrlo esto znaenje ''uau'' postupno nepoznato. Ovo je analogno ''Turenju'' (na ovim prostorima) gdje se stalno pribjegava projekcijama (poznavanja Islama) na druge prostore jer je njegova sutina ovdje gotovo nepoznata. Ritualni i formalni aspekti vjere su esto maksimum postignua muslimana irom svijeta, to je potpuno logino u atmosferi posvemanje zaostalosti istih. Iznutarnje gledano, univerzalni govor (dat Poslaniku Muhammedu a.s.) predstavlja Muhammedansku zbilju, odnosno Muhammedansko svjetlo kao ono prvoodsjevnuto. Na zemaljskoj ravni to svjetlo se iskazuje kao rije etrnaestero Preistih, odnosno 12 Svjetlosnih zastora (Svetih Imama). U tom smislu zbilja Posljednjeg Poslanika se moe otkriti bilo kome i bilo gdje (pod uslovom da je dostojan toga). ''Poslan sam ovjeanstvu'' kae Poslanik dok Ku'ran za njega kae kako je poslan ''svim ljudima'' ne pravei pri tom nikakve razlike vezano za rasu, pol ili naciju. ''Znajte da je Poslanik u vama'', kae jedan Ku'ranski ajet (Besim Konkat u svom prijevodu to preveo kao ''meu vama'', meutim, to je netano). Posve je jasno da je Muhammedansko svjetlo ono to proima sve stvoreno, kako iva bia tako i neivu materiju i to kao prvobitna stvarnost svega stvorenog. Upravo zato je Imam Ali rekao: ''Nema nijednog bia a da u

konanici nee pronai ljubav prema nama'' (Ehli Bejt). U tom smislu konanog ishoda stvaranja Poslanik kae kako je ''razmimoilaenje njegove zajednice Milost''. Poto Ku'ran naglaava kako su svi ljudi sainjavali jednu zajednicu (a poslije se razili) te kako je ljubav prema Poslanikovoj porodici narav svakog bia onda je posve jasno kako je Poslanik ''u nama'' (svima) te kako je Muhammedansko svjetlo prvobitna stvarnost svega postojeeg. Na nivou ''prvobitne'' zajednice (poslije koje su nastale razlike) ''razmimoilaenje ummeta'' je razmimoilaenje unutar ljudskih mogunosti a koje se oituje kroz tenju prema Jednom unutar svake religije. No, kako je Bog Jedan tako je i religija u osnovi ''jedna'' a to e se obznaniti kao jedinstvo Kristologije i Imamologije kroz religiju ljubavi u dobu Imama Mehdija a.s. Upravo zato je Krist imao 12 Apostola a Muhammed 12 Imama. Njihov ukupan zbir (12+12=24) jeste broj slova Islamskog svjedoanstva vjere (Samo je Allah Bog a Muhammed je Poslanik Boji), svjedoanstvo ima 24 slova. Za krane Ku'ran kae kako su oni ''vjernicima najblii'' i to poimanje (iznova) treba biti probueno meu muslimanima. Pojanjavajui Muhammedov a.s. hadis (''Razmimoilaenje moje zajednice je Milost'') Imam Sadik a.s. kae kako to ima znaenje ''putovanja jednih drugima'' te ''razmjene miljenja i iskustava''. Kako u najirem smislu ''zajednica'' predstavlja sve ljude (a ezoterijski je to narav svakog bia, tj. ljubav prema Ehli Bejtu) onda putovanje i razmjena miljenja obuhvata sva ljudska vjerovanja i puteve. Zato je oduvijek bilo duhovnih velikana koji su zagovarali transcedentno jedinstvo svih religija vidjevi (na kraju duhovnog puta) jedan te isti Bitak. Delaludin Rumi je dao divno objanjenje pomenutog Jedinstva rekavi: ''Prozora na kui je mnogo ali je Suneva svjetlost koja ulazi jedna te ista''. Svijet Jedinstva je zauvijek ist, nepokretan i nepromjenjiv i svi putevi vode do Jednog. ak i kada se ovjek klanja idolu ono oboava Boga jer je On i usadio u njega tenju za oboavanjem. U tom smislu je Ibn Arebi divno rekao kako ''nijedno ljudsko bie nikada nije voljelo nita osim Boga''. Jedan od propovijednika (ezoterijskog) jedinstva Hinduizma i islama bio je veliki mistik i svetac, Sai Baba iz irdija. Niko tano ne zna odakle je doao taj usamljenik i zato je odabrao malo Indijsko seoce (irdi) za mjesto svog boravka. ak tavie, ne zna se niti njegovo pravo ime (SLIKA SAI BABA iz irdija).

Prenosi se da nije itao knjige, niti je ostavio ita zapisano iza sebe mada bi ponekom sljedbeniku preporuio neko djelo a i to vrlo rijetko. Djelovao je kao udak prosei hranu od seljana koju bi poslije dijelio drugima. U poetku je spavao pod jednim drvetom a na znatieljnike je bacao kamenice nastojei da njegova samoa i mir ostanu nepomueni. Kasnije se preselio u malu seosku damiju i tu boravio. U damiji je uvijek gorjela vatra koju bi odravao to je hindu obiaj. Zemaljske elje (u principu iako je bilo izuzetnika) ljudima ne bi ispunjavao i govorio bi kako e ''dati Allah'' (upotrebljavao je Islamsko Boje Ime a povremeno je vian i kako obavlja namaz). Brinuo se o ljudima i milostivo se odnosio prema svojim sljedbenicima meu kojima je (stalno) bilo i hindusa i muslimana. Polagao bi svoje ruke na njihove glave u znak blagoslova i duhovnog uticaja (himmet) i to na razliite naine. Svakome se obraao na osebujan i naponovljiv nain ne traei ni od koga da mijenja svoju religiju. ivio je povueno i skromno, nadahnut nadravnim moima od kojih su mnoge ostale zabiljeene. Tako su ga u damiji vidjeli da ''spava'' rastavljenih udova, gdje su noge i ruke bile potpuno odvojene od tijela. Hranio se malim hljepiima (zasigurno je zabiljeeno da je bio vegetarijanac) i puio lulu. Ostaci malih glinenih lula nalazili su se posvuda po irdiju i neke su sauvane kao relikvije. I hindusi i muslimani su ga smatrali Svetim ovjekom a duh tolerancije kojeg je irio i kojim je odisao ostavio je peat na Indijskom potkontinentu do dananjeg dana. Dolazili su mu iz svih krajeva ali se Sai Baba opirao popularnosti teko prihvatajui panju koja bi mu se ukazivala. Nije volio javne ceremonije i kada je morao prihvatiti odreene poasti inio je to nevoljko. Velike sufije su ga smatrale kutbom (centralnom figurom ezoterijskog stoera) a hindusi savrenim uiteljem koji se utjelovio (u ljudski obzir) za dobrobit ljudi. Kada je umro postavilo se pitanje naina njegove sahrane. Hindusi su traili spaljivanje tijela a muslimani denazu i nastao je spor meu ljudima. No, naen je kompromis i tijelo je sahranjeno a damiju (hram) i do danas posjeuju i hindusi i muslimani. Istu taku toleranciju propovijeda i dananji Sai Baba za kojega (neki) kau da je reinkarnacija slavnog Sai Babe iz irdija mada nije zabiljeeno da je ovaj posljednji to ikada potvrdio ili najavio. No, postoji (pored ostalih) jedna ezoterijska slinost koja za neupuene djeluje udnovato. Naime, obojica su uvijek tvrdili da njima niko ne dolazi, osim koga oni pozovu da doe mada izvanjski gledano svako (njima) dolazi svojom slobodnom voljom. To se isto odnosi na Skrivenog (Dvanaestog) Imama, Mehdija a.s. kada se kae da u njegovu damiju (u Damkaranu) ne dolazi niko osim koga on pozove. Ovo privlaenje od strane

Svetih ljudi je poznati fenomen zabiljeen i kod duhovnjaka (nierangiranih) svih religija kada oni bivaju poput rijeke svetosti u koju se potoi duhovnog putnika spremno ulijeva. Imam Mehdi a.s. je trenutno nevidljiv oima ali prisutan u srcima sljedbenika. U Teheranu postoji zbirka od 25 knjiga poznatih pod nazivom ''Okean Svjetlosti'' i u jednoj od njih se nalazi hadis Muhammeda a.s. o uitelju posljednjeg vremena (opis savreno sukladira Sai Babi). U tom hadisu se daje opis tog uitelja: ''Kosa e mu biti bujna i elo e mu biti iroko i istureno. Nos e mu biti mali, ali sa ispupenjem kod prijelaza na elo. Prednji e mu zubi biti razmaknuti. Imat e mlade na licu. Nee nositi bradu, a odjea e mu biti boje plamena. Nosit e dvije haljine. Boja lica e mu katkada biti uta poput zlata, drugi put tamna a ponekad sjajna poput mjeseca. Tijelo e mu biti maleno, a noge kao u mlade djevojke. Sva uenja svih vjera bit e mu u srcu kao i sva znanja od poetka vremena''. U tekstu se dalje kae kako e Uitelj ivjeti 95 godina, to se poklapa sa izjavom samog Sai Babe koji je rekao da e napustiti tijelo u dobi od 95 godina te se naredni put pojaviti kao Prema Baba (iji je opis detaljno zabiljeen) i ime e otpoeti zlatno doba ovjeanstva koje dolazi nakon ovog tamnog (kali juge). (SLIKA SAI BABA kako ga je opisao i najavio Poslanik Muhammed a.s.) Ciklusi u kojima obitava ovjeanstvo se ponavljaju sve dok i posljednje bie ne bude osloboeno (iz) kruga raanja i umiranja (valja napomenuti da ciklusi poznati kao vrijeme sna na slian nain opstoje u Kosmologiji Austalijskih Aboridina). Poznato je da je Sai Baba iz irdija jednom prilikom napustio tjelo puna tri dana da bi se potom vratio a svjedoenje o tom dogaaju je ostalo zabiljeeno. Isus je uskrsnuo Lazara iz mrtvih nakon tri dana dok je Imam Sadik a.s. rekao: ''Tijela Bojih Poslanikai Svetih Imama ne ostaju u zemlji due od tri dana''. Po svemu sudei 72 sata (tri dana) predstavljaju svojevrsnu eshatoloku granicu unutar koje je jo uvijek mogu povratak u materijalni svijet, to nije izvjesno (i) nakon tog vremenskog roka. Zanimljivo je takoer da o mnogim Svetim ljudima nisu ostali nikakvi pisani tragovi. Budistiki spisi, primjerice, jako malo nam kazuju o Gotaminom ivotu, iako nema nikakve sumnje da je Sidrata Gotama (buda) zaista postojao i da je povijesna linost. U Budistikoj tradiciji se kae da je ivjelo 25 Budi slinih prosvjetljenih ljudi a u zlatnom dobu e doi Novi Buda zvani Meteja. Ovo oekivanje Spasitelja je (gotovo) identino Islamskom ekanju Imama Mehdija a broj 25 ima u tome specifino znaenje. Jer, 25 Bojih

Poslanika je poimenice spomenuto u Ku'ranu a poznato je da Imam el Mehdi obznanjuje Uenja svih njih, te u tom smislu broj 25 predstavlja Poslanike Logose mudrosti kojih se (jo uvijek) ekaju, i tek trebaju biti obznanjeni. Takoer, Imam Sadik je rekao kako znanje ima 27 dijelova (harfova) te da e samo 2 biti poznata do Obznane Imama Mehdija. Kada se on pojavi ''oslobodit e preostalih 25 dijelova i pridruiti ih ovim dvjema''. Dakle, broj (jo uvijek) nepoznatih dijelova znanja identian je broju prosvjetljenih ljudi koji su ivjeli prije Bude (vidjeli smo da je to broj 25) a to je i broj Poslanikih Logosa koje Mehdi rasvjetljava u njihovoj punini. (SLIKA mjesto Budinog roenja) Buda je propovijedao 45 godina poslije prosvjetljenja ali iza sebe nije ostavio nikakvu Knjigu (slino Sai Babi iz irdija). Poslije njega, napravljen je njegov ivotopis po sjeanju uenika. Moda je razlog tome to u samom budizmu niti ne postoji (kao praksa) vezivanje za linost, ak tavie, to se u izvjesnom smislu smatra pogubnim. U Hinduizmu, pak, vatra je oduvijek imala poseban znaaj prekidanja karmikog cirkusa raanja i umiranja. Brahmini su oduvijek odravali svete vatre a ve smo spomenuli da je Sai Baba iz irdija odravao jednu takvu vatru u damiji (u kojoj je spavao). Stoljeima su se u posebne dane svetoj vatri prinosile rtve to svakako (pored ostalog) simbolizira karmiki dug, svu estinu samsare, ciklusa raanja i umiranja, dok i posljednji ovjek ne bude osloboen i stopi se sa Beskonanou Apsuluta. Ovdje je nuno podsjetiti kako je Poslanik Muhammed rekao da e pakao jednoga dana postati prazan i ova taka sveopteg oprosta je ekvivalentna hinduistikom osloboenju od ciklusa raanja i umiranja. No, dok je u Islamu utjelovljenje boanskog u ljudsku put nezamislivo, dotle hinduistiko uenje o avataru dri da se Boansko ''sputa'' na ovozemni plan (u liku ovjeka) radi dobrobiti samih stvorenja. Sam Buda je mnogo putovao a budistiki redovnici su ivjeli prosei milostinju to je opet za dobroinitelje predstavljlalo veliku ast (a nikako i sramotu za primaoca kao danas). Taj sveti ''nerad'' (iskljuivo na planu fizikog svijeta) nikada na Zapadu nije shvaen dovoljno duboko i obino je predstavljen kao vrsta ''lijenarenja'' to je upravo najdalje od istine. Zato se Sai Baba iz irdija nije ustruavao traiti milostinju a bilo je dosta sluajeva kada je traio tano odreeni iznos. Jer, milostinja je potrebnija onome ko je daje nego onome koji je prima. Prenosi se da je povod Budinom posveenju bilo vienje etiri prizora; - starca, bolesnika, raspadajueg lea i monaha gdje je svaka slika pruala znanje o prirodi ovoga svijeta odnosno o patnji koja je u samoj osnovi utjelovljenja u materiju.

Gotama je traio izlaz iz patnje, shvativi da su neznanje i udnja njeni osnovni uzroci, te da oni moraju biti iskorjenjeni iz ljudskog srca i prevladani. Bez toga nema ovjekove slobode. Buda je prakticirao jogu sve do kraja svog ivota, i poznato je da je propovijedao i njegovao srednji put jer obje krajnosti, kako priprosti materijalizam tak i strogi asketizam mogu imati pogubne posljedice. Prvo odvraa od Istine dok drugo predstavlja teak put sa kojim se veina prosjenih ljudi ne moe nositi. To posebno vai za ovo eljezno doba kada inercija lagodnog ivota uzima danak i od onih koji se usude krenuti duhovnim stazama. Proienje uma je osnovni zadatak jednog bude i upravo je nevina bezbrinost jedna od osnovnih karakteristika te religije. Izbjei patnju pokreta i ostati u meditivnom miru, osnovna je poruka budistikog monatva. Izuzetnu panju Buda je posveivao ljudskim namjerama a ovdje valja podsjetiti kako je jedan od 3 prva hadisa (Muhammeda a.s.) onaj koji govori o tome da se ''djela sude prema namjerama''. Buda je prije svoje smrti naglasio uenicima da ih je pouavao samo onome to je i ''sam iskusio''. Ovo je vana napomena jer veina dananjih kvaziduhovnjaka predoavaju drugima znanja koja nemaju u iskustvu. Gotama lino je uputio uenike u to ta da urade sa njegovim tijelom nakon smrti. Ono je zamotano i spaljeno a zabiljeeno je da su neki uenici plakali. O njegovom odlasku sa ovoga svijeta moemo citirati odlomak (iz suta nipute, 5 7) koji glasi: ''Kao to plam koji oduva vjetar Odlazi na poinak i ne moe se ograniiti, Tako i prosvjetljeni ovjek osloboen sebinosti Odlazi na poinak I ne moe se ograniiti. Otiao je van svih slika... (SLIKA DALAJ LAMA, sadanji duhovni voa Tibetanskog budizma). POD BAGREMOM Jedna pobona ena je usnila ejh Halila, prvaka reda Nakibendijskog, kako sjedi pod bagremovim drvetom. Stablo je bilo u cvatu i bjelina je opkoljevala vedri krajolik, svjetlost, bljetavilo i osmjeh na ejhovom licu. Osmjehnuo joj se i to je bilo sve, poruka i smisao, zahtjev i odaziv. San je oito bio inicijacijske prirode i pozivao ju je na duhovnu stazu i put, prisegu (be'jat) uitelju koja je za svakog iskuenika jedinstvena i neponovljiva. Bijae to ruhanijski san; putokaz i nada, usmjerenje onom Najveem. Upravo ispod bagremovog drveta

Poslanik Muhammed bijae primio zakletvu na vjernost od svojih drugova. Poznati dogaaj na Hudejbiji kada su vjernici (povrh zakletve na Islam) Poslaniku iskazali posebnu prisegu na vjernost. Taj dogaaj je (ezoterijski motreno) prauzor svakog uvoenja u lanac duhovnog rodoslova, arhetipska slika vjernosti date duhovnom uitelju, vjernost koja see do samog Poslanika (istorijski aspekt dogaaja ovdje neemo razmatrati). U Velikom Svetom Ratu (protiv sebe) nema uzmicanja niti povlaenja, svaki korak unazad je poguban jer snage poudne due (i ''niskog ja'') preuzimaju kontrolu nad duom ruei (ve) uspostavljeni sklad, utemeljenje na ve postignutom stepenu (mekam). Kao to znamo putovanje due ka vlastitom savrenstvu ima 7 stupnjeva, dua ''sklona zlu'' je prvi stepen a ''dua savrena'' posljednji stepen putovanja. Nain dosezanja svake od postaja je pod kontrolom i nadzorom duhovnog uitelja koji je put ve proputovao i zna opasnosti i iskuenja svakog od me'kama. Vezano za ezoterijski smisao zakletve na vjernost date Poslaniku pod bagremovim drvetom potrebno je razmotriti neke ajete sure ''Pobjeda'' (sura 48, 29 ajeta). Ajet 10: ''Zbilja, oni su tebi vjernost oitovali samom Allahu su vjernost oitovali! Allahova je Ruka iznad ruka njihovih! Pa ko zakletvu prekri, protiv sebe je kri! A ko ispuni ono to je obeao Allahu, pa, On e mu podariti nagradu golemu''. Ajet 18: ''Allah je zadovoljan vjernicima koji su ti vjernost iskazali pod drvetom. On je znao ta je u srcima njihovim pa je smiraj spustio im, a nagradit e ih i skorom pobjedom''. Iznutarnji smisao oba ajeta upuuje na zakletvu na vjernost duhovnom uitelju, be'jat koji murid daje. U oba sluaja, i u jednom i ajetu se spominje rije ''vjernost''. No dok se ta vjernost u prvom sluaju (ajet 10) ''tek'' oituje (a samo oitovanje podrazumijeva da je ta vjernost postojala pa se sad ''samo'' pokazuje) u drugom sluaaju (ajet 18) ta vjernost se iskazuje (dakle, na razini ''govorne due''). U ajetu10 se ne spominje Poslanik a.s. ve se kae ''tebi'' to se moe odnositi na svakog duhovnog uitelja (ejh) koji je ovlaten za upuivanje i vostvo (irad). Da se radi o suodnosu duhovnih velikana potvruje dio ajeta koji kae da su ''oni'' vjernost oitovali (ne govorei nita specifino ko su ''oni'' npr. ''vjernici'', ''muslimani'' i sl), dakle rije je o velikanima duhovnog puta od kojih je svaki iskazao vjernost svom uitelju sve do Poslanika. Vjernost uitelju je vjernost samom Bogu.

U ajetu 18 (iskazivanje zakletve pod drvetom) se tie ''vjernika'', dakle ''obinih'' ljudi koji se pod drvetom zaklinju duhovnom uitelju na vjernost (rijei kao ''Poslanik'', ''Muhammed'' ili ''Vjerovjesnik'' nisu upotrijebljene ve se ponovo upotrebljava neodreena zamjenica ''... su ti vjernost iskazali''). Dakle, dva ajeta o zakletvi pominju dvije razliite kategorije ljudi, ''oni'' (pirovi i ejhovi tarikata) i ''vjernici''. Jer u prvom sluaju, vjernost, vidjeli smo postoji pa se ''tek'' iskazuje jer je rije o naprednim duhovnjacima koji time oituju vjernost samom Bogu poto je spoznaja Boga spoznaja Bojeg ovjeka (Imama u iijskom a Kutba u neiijskom sufizmu). Kako je Boja Bit nedosezljiva Boga je mogue spoznavati samo preko Bojeg ovjeka i zato je reeno da je spoznaja Boga spoznaja Imama svog vremena. I upravo zato su Imami rekli: ''Mi smo Lijepa Allahova Imena''. U ajetu 10 (koji se vidjeli smo odnosi na ejhove i pirove tarikata) se dalje kae kako je ''Allahova ruka iznad ruka njihovih''. Potpuno je jasno da Bog ''nema ruke'' i svaka antropomorfistika vizija je oduvijek bila strana Islamu. Takoer ''Boja ruka'' se ne moe promatrati niti alegorijski (kao npr. ''Boja Mo'', ''Njegova Snaga'' i sl) jer je upotrebljen upravo izraz ''Ruka''. Dakako to nije bukvalno Boja Ruka ali jeste sutinski, a u skladu sa nadahnutom predajom (Kudsi hadis) koja kae: ''Moj Mi se rob neprestalno pribliava, pored obaveznog jo i dodatnim bogotovljem, sve dok ga ne zavolim. A kad ga zavolim Ja bivam njegova ruka, njegova noga, njegov vid, njegov sluh...'' Shodno ovoj predaji ''Boja Ruka'' jeste ruka bogougodnika preko kojeg Bog djeluje. Na ovaj nain ''Boja Ruka'' koja je ''iznad ruku njihovih'' jeste prije svih Imam Ali, kao rodoelnik svih 12 tarikata (to je aluzija na 12 Imama) koji vode do njega. Niko ne moe postati ejhom ukoliko ne daje prednost Poslanikovoj porodici nad ostalim ashabima. Zato u hakkikatskoj zbilji svakog istinskog ejha ''stoji'' Imam Ali a.s., on je u centru njegove hakkikatske obodnice (kruga oko njega u manevijskom sreditu). Zato ajet kae kako je Boja Ruka (Imam Ali) iznad ''ruku njihovih'' jer svi tarikatski putevi vode do Imama Alija a.s., svaki ejh ''daje ruku'' Aliju a.s., tj. prihvata njegovu desnicu. U ajetu 10 se dalje spominje mogunost krenja zakletve a ko je kri ''protiv sebe je kri''. Izuzev Bojih Poslanika i Kue iste (Muhammed, Fatima i 12 Imama) svaki ovjek moe pasti sa svog poloaja o emu Ku'ran jasno govori (''A od kazne gospodara Tvoga niko siguran nije''). No, ezoterijski gledano, rije je o dvije razliite vrste ejhova. Pored ejhova djelovanja (koju su osposobljeni za irad) postoje i razliite kategorije ejhova znanja, dakle manevijskih ejhova koji djeluju u tajnosti to sa izvanjskog aspekta izgleda kao ''krenje zakletve''. Oni koji su pak, ejhovi samo za sebe (a takvi postoje) izgledaju poput onih koji

''rade protiv sebe''. Takvi nisu duni (javno) odgajati muride i voditi ih, oni su uitelji jedino sebi (kao to je recimo, Lut a.s. bio Poslanik samo sebi). U ajetu 18, odmah na poetku se spominje Boje zadovoljstvo (onim muridima) koji su svom ejhu (a tako i Poslaniku) vjernost iskazali pod drvetom Vilajeta Svetih Imama. Ovdje se ne radi o (''tek'') oitovanju (savrenstva ozbiljene due koja je ve proputovala put) kao u ajetu 10 ve o iskazivanju vjernosti to znai da se radi o be'jatu poetnika koji iskazuju (ejhu) poetni zavjet vjernosti. (SLIKA bagremovo drvo, pod njemu slinim data je zakletva na vjernost Muhammedu). Za razliku od specifinosti pirova i ejhova (koji su u ajetu 10 spomenuti kao ''oni'') u ajetu 18 je upotrebljen izraz ''vjernici'' to oznaava pristupanje tarikatu od strane onih koji su spoznajno (ve) iznad onih koji tek iskazuju pripadnost vjeri (u pitanju je razlika izmeu ''muslimana'' i ''mu'mina'' koja u sebi nosi brojne nijanse). Vilajet Imama, odnosno ljubav prema Kui istoj jeste mjesto iskazivanja vjernosti, odnosno mjesto ljubavi koje nije nita drugo do mjesto Poslanike Poruke, Mjesto iz kojeg su svi Boji Poslanici dobili svoje Poslanstvo. Poznato je da Bog, obraajui se Ademu i Havi (u Ku'ranu) kae: ''I jedite i pijte odakle god hoete samo se ovom stablu ne pribliavajte''. Oni nisu kanjeni zbog jedenja sa stabla (jer ajet jasno kae da mogu jesti i piti odakle god hoe) ve zbog pribliavanja tom stablu (oitovanja cjeline vilajeta) jer ta blizina pripada iskljuivo Imamu Mehdiju kao Peatu Muhammedanskog Vilajeta. No, duhovni putnici (i sada, odnosno u svakom vremenu) mogu doi ispod drveta Vilajeta Imama, u hlad kronje tog drveta. Na koji nain i zato se to odvija kao prisega duhovnom uitelju pojanjava nastavak ajeta 18 ''On je znao ta je u srcima njihovim, pa je smiraj spustio im a nagradit e ih skorom pobjedom''. Nadaje se dakle trostruki obzir tajne Vilajeta Svetih Imama. Prvi obzir je Boje znanje o onome ''ta je u srcima njihovim''. Ajet ne definira tano ta je to u srcima njihovim ali je to pojanjeno uvenom predajom prenesenom od nekih Imama. Imami su naime rekli: ''Naa stvar je teka i oteana. Mogu je nositi jedino aneo vieg reda, Poslani Vjerovjesnik ili vjernik ije e srce Bog iskuati''. Ova kunja srca (Vilajetom Imama) od strane onih vjernika za koje je Bog znao da je mogu nositi jeste znanje Boje o ''onome to je u srcima njihovim'' iz ajeta 18 sure ''Pobjeda''. Kao posljedica Bojeg znanja (o mogunostima onih srca koja nose Vilajet Imama) javlja se ''sputanje smirenosti'' (na vjernike). ta je ta smirenost pojanjava sami Ku'ran jer ajet se tumai drugim ajetom i to je metod Kue iste u tumaenju Knjige. Jedan ajet naime kae kako ''se srca smiruju sjeanjem na Allaha''.

Ovo sjeanje je spominjanje Boga (zikr) kojega duhovni putnik poinje praktikovati nakon to se usreditio ispod drveta (Vilajeta Imama) i iskazao vjernost pod njim (svom uitelju a rjee lino Dvanaestom Imamu ili Hidru). Ajet 47 sure ''Furkan'' kae: ''I On je taj koji vam je no odjeom i san smirajem uinio i dan vam da se irite dao''. Ovdje se nadaje inicijacijski aspekt vezan za zikr. No ezoterije biva odjea posveenika. To ukazuje da je on zaogrnut (ogrtaem inicijacije) u ''noi'' vlastitog duhovnog puta, onoj tami koju zikr rasvjetljava ispunjavajui je svojim svjetlom. Tada san (ovozemaljskog stanja) postaje smirajem, on se rasprostire u sve ''pore due'' iskuenika jer je Poslanik kazao: ''Ljudi spavaju a kada umru probude se''. San ovozemaljskog ivota postaje smiraj za one inicirane, zikr u