Julijana Milivojević - Stihovi svakodnevice

Julijana Milivojević

STIHOVI SVAKODNEVICE

Udruga umjetnika „Tin Ujević“ Zagreb Biblioteka TIN-TIN

59

Lektor i recenzent: Ivan Puljić

Grafički urednik i prijelom stranice: Danko Kočiš

Naslovnicu naslikala: Mira Mučoli-Pišk

Glavni i odgovorni urednik: Ivan Puljić

Tisak: Lukitisak Antin

ISBN: 978-953-6817-56-6


STIHOVI

SVAKODNEVICE

Zagreb, lipanj 2013.

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilište knjižnice u Zagrebu pod brojem xxxxxxx. ISBN: 978-953-6817-56-6


6

PREDGOVOR

Počašćen sam pisati predgovor knjizi, što je uvijek velika obveza, ali i odgovornost, a posebice, ako je riječ o prvom književnom, odnosno pjesničkom ostvarenju, o prvoj knjizi, posebice, ako je riječ o jako dobrom književnom uratku. Upravo zbog ovoga izrečenog, prihvatio sam se pisati predgovor Stihovima svakodnevnice Julijane Milivojević. Julijanu sam upoznao i čuo prije nepunu godinu dana na jednom pjesničkom susretu i na prvo slušanje njezinog kazivanja jedne njezine pjesme, koja mi je se odmah, na prvu, dopala. Nakon toga, uslijedio je razgovor i zamolba, neka mi poročita (kaže), još nekoliko svojih pjesama. Shvatio sam da se radi o vrlo kvalitetnoj i nadarenoj pjesnikinji. Prošlo je izvjesno vrijeme, u kojem su mi često u glavi odzvanjali njezini stihovi, te sam često razmišljao o njima. To razmišljanje je rezultiralo time pa sam je nazvao i razgovarao s njom o poeziji općenito, a posebice njezinoj. Uskoro je postala stvarnost povremenih razgovora, te sam ustvrdio da bi njezine stihove trebalo ukoričiti. Tako, prigodom jednog telefonskog razgovora, Julijana mi je rekla da joj je želja objaviti zbirku poezije, te da bi željela da njezinu duhovnu djecu (pjesme) u svijet otpremim upravo ja. Nedugo nakon toga, našli smo se, te mi je ona uručila svoje pjesme. Kazala je da zapisuje i pučke poslovice, jer u njima ima puno mudrosti, te da bi bilo dobro da se nađu u njezinoj prvoj zbirci pjesama. Nakon toga sam se dao u uređivački posao počevši joj priređivati Stihove svakodnevnice, ostao sam ugodno

Stihovi svakodnevice

7

iznenađen kada sam otkrio da ona u svom pjesničkom izričaju koristi isključivo hrvatski izričaj, domaće riječi, bez tuđica i kovanica riječi, što je odlika pravih pjesnika, pjesnika, koji se rađaju, a ne stvaraju! Uz tu vrhunsku kvalitetu, shvatio sam da joj je rima tečna i spontana i nikako nije ni najmanje nategnuta (nije rima zbog rime), niti je obvezujuća. To je još jedna potvrda pjesničke kvalitete. Na upit, koliko se dugo bavi pisanjem pjesama, pomalo sam se iznenadio čuvši da to radi tek desetak godina, a tada mi je kroz glavu sijevnulo, da je Julijana godinama u sebi nesvjesno taložila inspiraciju i da je bilo samo pitanje dana, kada će poput vulkana, iz sebe početi izbacivati svoje divne pjesme! Teme Julijaninih pjesama su raznovrsne. Pjeva o domu i domovini, o vjeri u Boga, o poštenju, p međuljudskim odnosima, o stvarima i bićima koja je okružuju. Julijana je izvrsna potvrda tvrdnje Antuna Branka Šimića, koji kaže; Pjesnici su čuđenje u svijetu! Doista je tako, jer ono što mnogi obični ljudi ni ne zamjećuju, Julijana krasno opjevava i pretače u izvrsnu pjesmu. Upravo zbog te činjenice, što Julijana izvrsno pjeva o svojoj (našoj) svakodnevici, ova zbirka i nosi ine Stihovi svakodnevnice!

Uvjeren sam da ova zbirka pjesama Julijani otvara vrata hrvatske pjesničke scene, što Julijana svojim pjesmama svakako zaslužuje! Na kraju što drugo, već Julijanine Stihove svakodnevnice, toplo i iskreno od srca preporučujem! U Viškovcima 24. svibnja 2013.

Ivan Puljić, književnik


8

1991. -1995. – 2006. 1991. - Istjerali iz kuća Hrvate, sela očistili da se ne vrate i rušili naše kuće i hrastove naše stare što će ostat' poslije rata za to danas ni ne mare. Po mraku su odlazili u Beograd i tamo preko nisu nam se ni javili, nitko ništa nije rek'o. Čekali su vijesti dana, da je Hrvatska u ratu pala! Ljuto su se prevarili, nikako se nije dala! Hrvati su tad složni bili, u obranu svi se digli neprijatelja istjerali, domovinu obranili! Zbog toga im zauvijek hvala! 1995. -a poslije Oluje, predsjednik ih zove nek' se čuje vraćajte se svi kući a oni odoše sve ljući, nadajući se da će bar - ostat' njihov Vukovar! 2006. - i poslije petnaest godina država ih rado prima! U Hrvatsku svi dolaze uvijek neka prava traže! Nisu htjeli šahovnicu samo traže domovnicu!


9

Traže kuću, mirovinu neće priznat Domovinu! Ne dolaze zabadava - što dalje sve im veća prava! Hoće hrvatsku toleranciju za svoju – garanciju. to im jako puno znači Hrvatska im sve to jamči, Europa to - strogo podvlači!


10

3. SNJEŽNA KRALJICA Zagreb – Sljeme; željno čeka najbolje skijašice svijeta, Janica je prva na skije stala da bi im put pokazala! Njena slika još ne blijedi, naša Ana ju vjerno slijedi i juriša k pobjedi! Osvojila je mjesto drugo, u Zagrebu puše jugo! Na Sljemenu nema zime, svuda se ori Hrvatsko ime. Ti si Ano sjajna bila, sve do jedne si nadmašila, brzo, sigurno i bez straha, svi smo ostali bez daha! Projurila je cijelu stazu rumena je po obrazu, oči jopj se sretno sjaje kad vidjesmo da – druga je! Radosnice su suze pale, niz obraz se kotrljale. Sad imamo krunu i kraljicu zvijezdu i zvjezdice koje rade, u njih polažemo puno nade. Svake godine će tako biti, svijet će Sljeme zapamtiti.


11

ALKOHOL Nemoj da te alkohol odvede do bolesti, jada i bijede! Lako možeš izgubiti glavu, nećeš saznati za sreću pravu. Vidiš bocu, ljubiš, grliš, dođeš kući, ženu grdiš, svoju djecu strašno srdiš! Ni ne znaju više jadni dal' su siti ili gladni, pa su i zaboravili, kada su zadnji put - sretni bili! Kada tata nije pio, kad se igr'o, kad se smij'o! Kad po kući on ne lupa svi bi tada sretni skupa. Kad prestane piti tata, otvorit će se rajska vrata! Onda ćemo to mi znati, I u raju uživati!


12

BOR U visokoj gori, šuma zelena, ljepše je nigdje na svijetu nema. To borovi zeleni sežu visoko, gleda ih rado naše oko. Na zemlji crnoj iglice male, još davno su popadale. Kad u ljeti ispod bora šećeš, nikad se pod njim uznojiti nećeš. Svježinu svuda oko nas širi, ugodan zrak okolo miri. Kad jesen dođe i lišće opada, pod zelenim borom još ima hlada. A najljepše je kad dođe zima, tada on snježni pokrivač ima. Najviše od svega nas veseli, kad nam svane Božić bijeli! Svi smo sretni - ushićeni, kad je u kući bor - okićeni. Iz sobe se širi miris bora, u svakom domu on biti mora.


13

BRANIMIR Čija volja ili sudbina naša, optužili i Glavaša! Sad on sjedi u samici čami k'o da su mu dani izbrojani! Sam se pred'o, hoće robovati, pa uskoro poče gladovati, trideset i sedam dana, omrznula je njemu hrana! Propao je čovjek jako, dospio u Osijek tako. U bolnici se sada liječi o tome će nam sve kasnije reći.

Sve to vrijeme na TV ekranu o Glavašu se govori i po noći i po danu! Jedni grde, blate, psuju, drugi ga u zvijezde kuju. Ne daj se ti Branimire, slavni sine Slavonije!


14

BURA Na moru je počela tortura, minus deset temperatura. Već tri dana puše bura, tko to može da izdura? I ovo je sad prigoda, opet stigla nepogoda. I promet se na cestama smanji, kada dođu vjetroviti dani. Trajekt ne može plovit do otoka, nema morem prometnog protoka! Svi su jadni otočani, odsječeni od kopna k'o i lani! Bura na svakom mostu može, propuhati sve do kože! Nije se sa njom šaliti, i kamion može prevaliti! Puno se put' dogodilo prevrnulo se vozilo! Sve dok strašna bura huči, mnogi neće stići kući!


15

CRVENE RUŽE SDP-ovcima premca nema, prvi čestitaju - dan žena! Zbog toga je Bandić Milan s cvijećem bio jako - silan! Na trgu nosi buket ruža, svakoj ženi jednu pruža. Neka znaju da još ima, u mislima tko je s njima, tko poštuje, ženska prava, u svemu ih podržava! I dokle god živimo, ženama se divimo! Sjetimo se samo toga, kolika je u svijetu ženska uloga.


16

ČETEKOVAC 4. rujna 1991. u našem kraju 4. rujna, svi se dobro sjećaju. Bio je to dan pakla i užasa mislili smo: nikom nema spasa! Agresor se privukao blizu, prosipa granate u nizu! Radili su sve po planu, masu ljudi rastjeranu, pobili ih sve na kućnom pragu kad su dali hranu blagu, pa su ih bez pol' muke uzeli u svije ruke! Udri, tjeraj, ubij, kolji, svakog tko im nije po volji! Pobili su jadne i nevine ljude samo da nas manje bude. Na kraju su sela postavili stražu, otac i sin jadni zapomažu, svaki od noža strašne ubode ima oba pala - bez pucanja i mina. Samo jedna grupa pobjeći uspjela po poljima kukuruza, iza sela! U tišini bježe - glavom bez obzira, a četnička horda kolo svira! Ostavili trupla sve po redu pa sad slave veliku pobjedu!


17

Dobrano se svi napili masakru se veselili. Neki jadnici su se skrili iz prikrajka su virili glave izbezumljene, ne zna nitko kud da krene! Dvadeset i četiri glave Padoše od masakra - strave, Osta' selo prazno, jadno putem blago hoda gladno! Zbilo se to točno prije petnaest godina Dal' možemo oprostiti mi njima?!


18

CVRČAK U NOĆI Cvrčao je cvrčak mali, baš kad smo pozaspali. Bila mi je to noć prva da se budim zbog tog – crva! Čekala sam bit će tiše, a on cvrči baš, sve više! Gotovo je sad spavanje ostaje mi tek cvrčanje. Noć je bila jako duga, cvrčanje se proširilo odasvuda. ispod prozora u travi, još se jedan cvrčak javi! Cvrčci se sad potpomažu, u cvrčanju se dobro slažu. Cvrčali su sve do zore, ja ne spavam - oni uspore! Konačno su utihnuli, sigurno su se umorili. Više zaspat' neću moći, slušajući cvrčke u ljetnoj noći.


19

DANAS U mom selu sve po starom, u kavani sa velikim žarom, narodnjaci sa istoka zavijaju, u tom mladi danas uživaju!? kava, piće, cigarete puši, a unutra da te dim uguši. Ulice su posve prazne, svi imaju brige razne i sad malo još tko želi, da zapjeva da se proveseli! U srcu je svima tužno, kao što je vrijeme ružno. Sve se manje djece rađa, samo nekima se ugađa; da imaju i da mogu, zahvaliti dragom Bogu, što im zdravlja, snage dade, za goli život da zarade!


20

DJETLIĆ Vidim pticu, malo veću, letjela je po drveću. Lijepe boje je crvene, zadivila ona mene. Kao daje bilo juče', djetlić ispred moje kuće! Malo poslije čujem kuca, ja pogledam, a on kljuca. Sa voćaka koru strže, polako, polako, pa sve brže, pa on kora sitno mrvi, da izađu mali crvi. Kad je koru ogulio i crviće pokupio. ostalo je sada stablo, bez kore je golo, nago!


21

DOĆI ĆU TEBI Čekaj me i ja ću doći, u noći sjajnoj, kad Mjesec prosipa zrake svoje, Čut ćeš riječi ljubavne, tihi šapat, okreni se i pogledaj me, jer ja te volim Anđele. Ovaj čas sam s neba siš'o, poslao me Bog. Dotakni me i poljubi, Nikad više ne ostavljaj me i ne puštaj iz zagrljaja svog.


22

DONATELA Draga je djevojčica, mala Dona, u drugi razred ide ona. Plave oči, bujna kosa i piknjica na vrh nosa. K'o u svake djevojčice, rumeno je njeno lice. I u školi dobro uči, ponekad se i namuči, pomaže joj tata, mama, al' najviše radi sama. Samo jedno što ne voli, malog brata uvijek moli, on je mali, nema mira, uvijek njene stvari dira. Nemoj dirat knjige moje dragi braco, Domagoje! Tebe voli tvoja seka, ljubit ću te ja dovijeka!


23

DORA Popularna Severina, ona svoje čari ima, pa nam pjeva o štiklici, i zelenoj travici. Sve zabavlja oko sebe, s užitkom ju svi glede i pitaju što to znači, kakvi su to sad pjevači? O čemu ona sada pjeva, što s Hrvatskom veze nema, da u Grčku ide s time, a Hrvatsko nosi ime. sam sadržaj ništa nije glavno da se Seve smije. Kakva je u pjesmi stručnost obična je to glupost! Mnogi od nas čak se stide, što s tom pjesmom u Grčku ide! Za to će nam dati Europa, zadnje mjesto, k'o iz topa!


24

DR. FRANJO TUĐMAN Prošlo je već šest godina od smrti velikog hrvatskog sina! Pa se sjetim godine devedesete, kad nam - sile mračne prijete. A naš Franjo, danas svijetli lik, prvi je hrvatski predsjednik! Pravi potez on je učinio, sve Hrvate - ujedinio. Sad trebamo ljubav bratsku, moramo od agresora braniti Hrvatsku! Znam da nikako lako nije istrgnuti je iz krila Jugoslavije - Srbije. Napokon smo imali slobodnu i neovisnu Hrvatsku domovinu! Malo o tom sam zapisala Franjo, zato puno hvala! Hrvatski te narod hvali, dugo državu Hrvatsku nismo imali.


25

DVA LEPTIRA Lete skupa dva leptira, na njima su krasna krila, šarena su i na točke, sletjeli na mlade voćke. Ispod voćke žuta ruža, što zanosan miris pruža! Žutu ružu odabrali, i na njezin cvijet su stali. Obadva su sretni bili nektara su se napili. A kad ruži opa'nu latice, lete oni do druge kraljice. Na njoj jedan bumbar zuji, hajde dalje i ne bruji. Sad imaju malo mira ta dva prekrasna leptira!


26

FILIPU Volim mamu, volim tatu, al' najviše volim baku. Silno volim svoga brata, tu je još i druga baka. Još se sjećam odmalena, ja sam tužan, kad je nema! Odmah mama telefonom zove, dođi bako po njih dvoje, neka malo svoju baku, prošetaju po sokaku, neka oni malo viču, a baka im priča priču; o Crvenkapi i o vuku, samo neka se ne tuku.


27

GOLUB I GOLUBICA Golubica se parkom šeće, sleti golub pa se razmeće. Golubica je golubu sad na zubu, pa se pred njom šepuri i širi i na jedno oko zažmiri, te usitni nožicama, golubičino srce slama! Pa njoj guče i guguće, k'o u uho joj šapuće da je ljubi, da je voli i za ljubav on ju moli. Ona za to i ne mari, ali kako stoje stvari? Neće mu dati sve na volju, vidi sada priliku bolju! Sletio uto golub drugi, pa joj guče, pa je ljubi! Ona će mu ljubav dati, skupa s njime gugutati. Upravo je tako bilo, u parku se dogodilo! Bacala sam im mrvice, dok on tapka oko golubice. obasipa je mrvicama - darom i usput joj udvar'o, dao joj srce svoje, uzletješe sretni obadvoje!


28

GOSPI I ALJMAŠU Još nisu izblijedjele slike iz devedeset prve. Gledajući patnje - progonjene ljude, Kuće, crkve i život što se ruši, na mutnom Dunavu, lađa izbezumljeni ljudi. Gorke suze teku niz lice, slijevaju se u mutnu rijeku! Ratne strahote i jad ostavili su duboke i bolne tragove na srcu i duši. Nakon sedam godina progonstva i suza, počinju za njih vremena nova; vraćaju se doma! S njima stiže i Ona kip Gospe od utočišta, jer od hrama nema ništa... Sagrađeno je prekrasno svetište za sve koji trebaju utočište. Sakrili (spasili) su je na splavi sada je opet na Dunavu Gospa svakom milost šalje sve dok Dunav teče dalje!


29

HRAST U svakoj šumi on je car, dao nam ga Bog na dar, u slavonskoj šumi raste, poznam te po lišću - hraste. Mnogi od njih sad već ima, nekoliko stotina godina. Krošnja mu je puna hlada, a ujesen žir opada, i do zime list opa'ne, pa ostaju gole grane. Njegovo je plemenito drvo, za tvorničku obradu prvo. Ponosi se njime Slavonija cijela, u pjesmama se mnogim o njemu pjeva! Kako dragi rado u hrastovu hladu, čeka svoju najmiliju dragu! Pa i dijete koje tek odrasta, veseli se hladovini hrasta.


30

JABLAN U srcu grada još doskora stršali pod nebom u stavu mimo k'o stražari, od nekadašnjeg drvoreda nekoliko stabala, jablana starih. Nekada su krasili parkove, i rubove (ivičnjake) znamenitih zdanja i vlastelinskih imanja. Vrijeme ne stoji, slika se mijenja. Ponicale građevine, jedna do druge, jablani ostarjeli i nakrivili se od samoće - tuge. Nedavno je od nevremena i posljednji pao. Ni traga im više nema, a sad na tome mjestu, umjesto drvoreda, parka ili cvijeća, veliki trgovački lanac - stranac svoj shop centar ima - oprema! Je li došlo vrijeme za ekološko osviještenje, ili zagađenje?!


31

JANICI Danas će u Zagrebu, biti skijanje na snijegu, unatoč lošem vremenu, bit će krasno na Sljemenu. Predvodit će ga Janica, naša snježna kraljica. Dobar glas nju prati, iza nje su rezultati. Ona zlatne medalje donosi, Hrvatska se njima ponosi, među njima i srebrene i one su jako vrijedne. Najbolja je naša Jana uvijek vedra, nasmijana! Neka znade cijeli svijet, daje Jana, naš Hrvatski bijeli cvijet. Danas nam je sretan dan čestitam joj rođendan! Daj, joj Bože, dobra zdravlja nek' se uspjeh još ponavlja. Još vam pišem ovo samo od sveg srca čestitamo! Ne predaji još titulu, nećeš pasti Ti na nulu. Krunu imaš vrijeme dugo pripast neće nikom drugom. Draga naša - slavna Jano u Tebe se svi uzdamo.


32

KOMUNISTI I BALKANIJA U tunelu, usred mraka sjaji zvijezda petokraka, kuda vodi nova stranka druga Dragana Bataka? Je l' vam svima sada jasno, biti će nam divno, krasno, opet imamo mi partiju, guraju nas silom u Balkaniju. Europa nas šalje dolje, kažu - biti će nam bolje, Bosna, Srbija i Crna Gora i Tirana s nama mora! Trebate se udružiti, ruku mira svakom pružiti! Zaboraviti što je bilo, eto – tako, to se dogodilo. Čekali ste dugo ispred vrata, sad sjedite kao brat do brata. Poslušajte dobro mene, to je za vas najbolje rješenje. Europa se potrudila, da bi sve ujedinila. I od sebe sve će dati, milione eura će vam poslati!


33

Sve pomno nadzirati, i plešite kako svira, da na Balkanu bude mira. Svi se dobro razumi'te, isti jezik govorite. Nije važno ime samo, važno daje Hrvatska tamo! U vašoj istoj regiji tako zvanoj Balkaniji!


34

JESEN Tiho u moj život ušuljala se jesen i nastanila. Proljeća su proletjela sa ljetom. Kroz povećalo promatram žuto lišće, sabranu ljetinu, i zbrajam vrijeme sa sjetom. Dok sjećanja naviru, otkucajem javi se srce, kao da se sve zbilo juče' ne misleći da se magla siva već. poljem vuče. U srcu mome još ima ljubavi i topline! Prije studeni me još može usrećiti samo proljeće - ako mi sine!


35

KONCERT Prekrasno je u praskozorje, kad se zora rađa. U svježini jutra ptice se glasaju i poje, u tišini slušani baš mi uhu godi, srcu i duši ugađa. U meni radost raste i lijepo je dan počeo, ništa ne bi danas ružno dogodit se smjelo. Koncert traje svakim danom dvadeset i četiri sata a za njega ti ne treba ulazna karta! Sve su pjesme različite, sadržaj i kreacija, za komadić sreće, ovaj koncert ti je gratis! Nije potrebno sjedalo niti rezervacija!


36

KONJI Automobili cestom bruje svi se nekud žure. A nekada konji k'o danas kamioni, vozili kola, nekad s dva vola. Teret su vukli, bičem ih tukli, dok od rane zore, seljak njivu ore. Danas više, u staji konj ne diše, više ne rže, sve ide brže. Još neki stari, konje timari, i još mu danas, trebaju ulari, ponosno ga jaše, s visoka maše, sretan se smješka, na svog Cvjetka, jer ima na čelu, točkicu bijelu. Voli ga jako, je li baš tako?


37

Malo se tko konjima bavi, samo rijetki - iz ljubavi. Previše ih oni ljube, nek' se nikad ne izgube! I neće dozvoliti, da izumru plemeniti naši konji - kažu oni!


38

LJUBAV Svi smo pozvani ljubav davati, živote spašavati, nemoćnom pomoć pružiti, bolesnoga poslužiti! Gladnoga nahraniti, od zla ga obraniti, jadnoga i nesretnog umjeti u životu razumjeti! Svakom dobro činiti, a ne ravnodušnost hiniti! Nek' nam život prolazi, u ljubavi i u slozi, pa da čovjek od milina, diči se sa sto vrlina! Da zadovoljan sobom bude i razumije druge ljude! Dragom Bogu zahvaljuje i ljubav svima daruje. Ljubav je čedna i mila, u srcu se nastanila, što je više daruješ, drugom se osmjehuješ, pružiš ruku ljubavi, tada si najsretniji. To nam svima puno znači, kada iz nas ljubav zrači i svima nam je život duži kada nam se ljubav pruži.


39

Zašto ne bi život cijeli u ljubavi svi proveli? Zašto trošit ružne riječi, nije ljubav teško reći!


40

LJETNA KIŠA Pada kiša ledena usred ljetna vremena, da natopi žedna polja, pa će žetva biti bolja. Samo nemoj puno liti, i ljetinu potopiti, pa će vrijedni ljudi jadni biti siromašni i gladni. Kad ugađa sunce, kiše, ljetine i svega više! Imat ćemo hrane - svega, više nego što nam treba. Truda treba zemlji dati, ona će nas darovati svakojakim plodovima, zar još gladnih usta ima?! S čim god se hrane, slaste to baš sve na zemlji raste!


41

LJUBIČICA Procvjetali su proljetni vjesnici, ja se radujem ljubičici, kada izađe ispod zemlje, pruži listove zelene i latice svoje plave, dvije gore, stoje glave, a tri vise prema dolje, prekrasne su plave boje, a srce je boja žuta, nalaziš je naći pokraj puta! Iz daljine miris pruža, kao najmirisnija ruža i posegne moja ruka, da ubere dva-tri struka! Nek' miriše ta kitica, sva od plavih ljubičica! Vesela sam ih ja brala, svojoj majci darovala.


42

LUKI Danas sam na groblju bila, već Te dugo nisam snila! Na Tvom grobu se molila. svijeću sam Ti zapalila, I na grobu iznad glave, stavila sam ljubičice plave. I dok stojim pokraj hladnog groba, redaju se slike i z života moga. U svakoj si Ti pored mene, ostale su samo uspomene. Ostavljam Te kraj šume u gaju tu je mir, samo ptičice pjevaju.


43

MAČKA Negdje nam se mačka skrila, maloprije je tu bila, dođe jesti i nestane pratim ju ja ove dane. Tu su negdje i mačići mali, još nisu ni progledali, pa ih gladi, pa ih njuši, na svakoga se nakostruši, legne kraj njih, pa ih grije, dirati ih nitko ne smije! Onda počne da se redi kada pokraj njih sjedi. Pruži šapu pa se miva, kome li se uliziva? Hoće mačka biti lijepa, pa počinje od svog repa.


44

MAJKA Kad me je rodila, mlijekom me dojila, dok sam ja sisala, ona je uzdisala, pjesmice pjevala, igračke spremala! Čujem kako tiho poje, spavaj, spavaj zlato moje! A ujutro, kad se budim, sa srcem me ona ljubi! Pa me draga svud po kosi dok me u naručju ona nosi. Dobro jutro, moja mila, jesi li se probudila, jesi li se naspavala, što si lijepo ti sanjala? Što bi htjela poslije jela? Malo ćemo se igrati zatim se prošetati. A poslije četiri sata doć' će s posla i tata. Onda sjedni u krilo tati skupa ćemo večerati, nek' te malo On pripazi, a napolje ne izlazi, poslije toga tata mora, sebi uzet odmora.


45

Igrat ćemo se svi skupa, dok se dijete ne okupa, a kad dođe pola devet, svi idemo u krevet. Čitat ćemo bajke krasne, ponekad i basne.


46

MASLINOVA GRANA Već dvije tisuće godina u Bibliji se spominje maslina I Isusa u teškim danima, pratili su maslinovim granama! Njemu u čast podizali i veselo njome su mahali. Na Cvjetnicu ću u Crkvu nositi pred Oltarom ću je posvetiti! Onda svetu maslinovu granu, Čuvati ću u svome stanu. Sve nas to u srce dira, grančica je simbol mira, u rukama kad zablista, podsjeća nas sve na Krista! Neka svakom primjer bude, za svako dijete, za sve ljude! To mi moja majka mila, još u djetinjstvu govorila.


47

MAŠKARE Dugačka i surova zima, svoju draž i ona ima. Poslije Božića i Sveta Tri Kralja, spremiti nam maske valja, za Poklade i pokladne dane, sve su maske pomno odabrane! I većina u velikom sjaju, prisustvuje u gradu na natjecanju. Maškarama dali ključeve grada, nek' vladaju - na prijestolju sjede, trajat će to - sve do Čiste Srijede. I djeca mala maškarama šeću, za najljepšu maškaru se nadmeću. A odrasli glume svašta, bujna je u njima mašta! Neki čak sa svojim parom, prave i vjenčanje pred Oltarom, iz svih bajki i romana, lica svima dobro znana; princa, gusara i kapetana, ljepotica i prva dama, Čarobnjak i dobra vila, ljepotom nas zadivila. Svi su sretni, vedri i veseli, to će trajat do kasne večeri. Pa, nek' se ljudi malo šale neka idu u maškare. A sutra, od Čiste Srijede, sve se manje mesa jede.


48

MEĐUNARODNI DAN VODE I. Hrvatska je zemlja mala, priroda je darovala, ima puno pitke vode, što nemaju zemlje mnoge! U Europi je čak treća, to je za nas velika sreća, da imamo rijeke, gore i Jadransko plavo more, guste šume i ravnice, izvor vode i Plitvice, i slapove na visoko, čuvajmo k'o svoje oko! Voda svakom dobro prija, od svega je najzdravija, i svakome od nas treba za život ispod plavog neba.


49

MEĐUNARODNI DAN VODE II. Jeste li ikad do sada znali, kako su nas darovali, priroda i dragi Bog, sve što treba ljudski rod, čiste rijeke i izvore, a uz to i naše more! Veliko je sad pitanje, koliko je naše znanje i kako ćemo znati, sve to blago sačuvati. Pune su nam šume hlada, al' i velikog otpada i svugdje uz prometnice, vjetar nosi prazne vrećice! Na krivini blizu grada, cisterna goriva nastradala, a tisuće litara goriva, teče preko šuma, njiva. Izvora vode puno je bilo, puno ih se uništilo. Na sve moramo paziti, sve će nam se to vratiti. Što će reći pokoljenja, kada pitke vode nema?!


50

MISLI U dugoj noći nema sna, kroz hladnu zvjezdanu noć, moje misli beskrajno putuju! U dugoj besanoj noći među sjajnim zvijezdama lutaju - pitaju zvjezdice, dok sjaju zar doista sve vide, čuju i sve znaju je li istina da samo zvijezde sjajne čuvaju sve tajne? Od ponoći već je prošlo tri - četiri sata na oči se još ne spuštaju vjeđe umorne su od lutanja, sna niotkuda! Zvjezdice na nebu sada su sve bljeđe. Ostaje mi samo da slušam pred spavanje neku bajku ili basnu dok zvjezdice sjajne jutrom prije zore jedna po jedna ne ugasne.


51

MOJA KUMA Moja mala kuma Lea svojoj kumi rado pjeva i govori neke riječi, hoće kumi nešto reći. Kao cvrčak mali cvrči u zagrljaj meni trči, pa me ljubi u lice, ja joj tepam - golubice! Jesil' danas dobra bila, jel' te mama naljutila? jesi dobro ti spavala, što si lijepo ti sanjala? Jesam li ja u snu bila, golubice moja mila? Onda vidim da se moli sve ju više, više volim!


52

MOJ DOM Ostvario se moj san sad imamo novi stan! I živimo u stanu tom, to je naš novi dom. Činio se vrlo mali, ali u njem' ništ' ne fali, jer je svima bila želja, daje pun ljubavi i veselja! Moj dom je tamo, gdje spavamo i veselo se igramo, gdje se grijemo i svi se smijemo! Kada nam dolaze gosti, primamo ih u radosti, tu gdje djeca dižu graju, i u igri uživaju, gdje se svi Bogu mole i svi se neizmjerno vole!


53

NAŠA DINA U kućici psećoj leži, jedna kuja stalno reži. Ime smo joj Dina nadjenuli, jer smo ju svi zavoljeli. Crne točke, krzno bijelo, šareno joj čak i čelo! Ona skače kao čigra sa djecom se rado igra. Kad na nekoga zalaje oči joj se tad zasjaje. To je lijepi pseći primjer naša kuja Dina, Dina Dalmatiner!


54

NAŠA MAMA S ponosom odgaja, dječicu svoju, sve rado čini, za ljubav tvoju. Svakoga dana naporno radi, kad dođe kući, po licu nas gladi. Nekada nas malo kudi, poslije toga, žarko ljubi. Kad nešto lijepo o nama čuje, onda nas po kosi pomiluje. Svakom nas dobru, ona uči, nije joj žao, što se muči. Takve su majke, govori ona, ima nas više od sto miliona! Kakva bi majka, ja vaša bila, kad za vas ne bi, sve učinila. Još i ovako mama kaže: Dobro dijete nikada ne laže!


55

NAŠ BORIK JE TUŽAN U mraku još stoji kuća stara nikoga više u njoj nema na vrhu crnog bora sova se katkad noću javi, a danju gore drijema. Još jedna kraj nje, ostala pusta prije par dana je zaključana,. Zadnji koji su tu bili; moj brat, strina i moja mama. Ugasili se njihovi životi, odnijeli sa sobom prezime (ime), a kuće stare kao da mole, ne zaboravi me ! Od prve naseljene brojne obitelji, u naše selo, prije nepunih godina sto, nekad dječje graje, vike, igre i pjesme vesele što se orila, u selu više nitko nije ost'o. Nije uzalud vrijeme prohujalo od našeg stabla još ima grana, palo je sjeme na plodno tlo, sve pravi, vrijedni i dobri ljudi, svi oko nas znaju to! Borik moj - ništa se ne brini, u snovima si mojim uvijek - srcu u blizini.


56

NAS MAČAK Šeće mačak polako po krovu čeka da ulovi žrtvu novu. Lete vrapci na visoko mačak ima oštro oko, pa ga budnim okom prati, al' nikako da ga uhvati. Pa on jadan siđe dolje, možda će mu krenut bolje. Sada čeka makar miša ispred njega da prošiša. To nije dugo bilo, pa se mačku posrećilo. Ispred njega miš prošeće, eto za njeg' nove sreće. On ga šapom zgrabi brzo, miš se malo samo trz'o. Pa ga pusti malo dolje, igr'o se s njim, do mile volje. Ne radi on to zbog gladi, mora mačak, nešto i da radi! Da u kući samo sjedi, i u prazan tanjur gledi?! Sada svi sjede i u mačka glede kako mrke, omastio brke, kako spava i polako prede!


57

NAŠ VELEBIT Na Velebitu ostao je znameniti pogled s mora - goli kamen. Kada sviće rujna zora, uzdiže se iznad mora. Najveća je hrvatska planina, opjevana divnim stihovima. Za mene je znamenita, ona stara Vila Velebita, lijepo zvuči i lijepo je pjevaju, više je u srcu ne skrivaju. Ja ga volim iz dna duše i kada na njemu bura puše. Da li ljepše još nešto ima, nego što je moja Domovina?


58

NEŠTO LIJEPO Danas nemam ja mira, nešto mi se lijepo svira, pa sjednem ispred klavira i lagano tipke diram, te pjevušim nježne riječi, hoću nešto lijepo reći. Koliko te majko volim, ne mogu nikom reći, najveća si moja ljubav, ja uživam u toj sreći. Lijepa si k'o rosna ruža, što ugodan miris pruža, želim reći cijelom svijetu, ti si kao, voćka sva u cvijetu.


59

NE ZOVI ME Ne zovi me više, ne spominji moje ime, u mom srcu sad je ledeni okov kao u sred zime. Vrata se ne otvaraju, izgubljeni je ključ i da silom hoćeš, ti ne možeš ući. Ljubav nije maramica da suze obriše, da podignem trepavice, a ti kažeš: Nemoj plakat više. Prava ljubav je iskrena i cijeli život traje, lažna i neuzvraćena samo kratko traje.


60

OBOJI ŽIVOT Ne daj da život pored tebe tužno prolazi, u oblacima kišnim i sivim. Neka se ne pretvori u tugu, snagom ljubavi; uljepšaj ga skladnim i veselim tonovima i bojama Kao kad vidiš na nebu dugu, uskladi i ritam, kao u pjesmi, taktu i noti! Što se pružila u svoj svojoj ljepoti i nigdje nema takvog sklada kao što u prirodi vlada. Kad s neba iščezne poslije kiše, i nestade, kao da nikad nije ni bila, trag joj se posve izbriše.


61

O PJESMAMA Samo piši, nemoj stati, mnogi će ih pročitati! Tvoje pjesme dobre, sve su, za čitanje odlične su! Zadovoljstvo nek' ti bude, prava stvar za obične ljude. Svaka ptica, životinja i vrijeme budi u nama stare uspomene. A Janica, Majka i športaši, svi su oni biseri naši. Svaka od njih poruku nam šalje, zbog tog hrabro, ti nastavi dalje!


62

OSVJEŽENJE POSLIJE KIŠE Sijevalo je - u blizini grom opali, od straha se skupim u kut kao kad smo bili mali. Zrakom šumi - kiša dolazi, već padaju krupne kapi po stazi, od vreline se cestom magla vuče. Boga molim sve u strahu; samo da ne bude tuče. Evo nama ljetne kiše za kojom svak' uzdiše, padale su zlatne kapi za kojima zemlja vapi. Sutradan u zoru slušam; je li kiša padat stala i ugledam daje sjajno, sve na tlu okupala! Napojila žedna polja, rosno lišće na drveću, čini mi se da u vrtu vidim svaku biljku veću! Oprala je i krov kuće moje, naokolo - svaki od njih crven je! Čak i ptice vesele su poslije kiše, lakše lete čistim zrakom, zahladilo pa cvrkuću od radosti sve više. Staro, mlado i bolesno,


63

sve živnulo poslije kiše, svaki čovjek lakše diše, a ovako vrelo ljeto, 35-38°C i više ne daj Bože nikad više!


64

PARK PRIRODE JANKOVAC Lijepa li si Slavonijo moja, tebe krase rodna žitna polja, šume, rijeke i voćnjaci mladi, vrijedni ljudi pa i vinogradi. Oduvijek se tu radilo puno i bilo je uvijek vrijeme burno. A u srcu prekrasna planina, zlatni Papuk svoje čari ima Jankovac je izvor bistre vode, slap Skakavac i izvori mnogi, kupaju se i žabe u vodi. Tu je i grob grofa Jankovića, o njemu je i posebna priča, i pećina tamo se nalazi, malo dalje po planinskoj stazi. Sve što treba Jankovac će dati, samo ako hoćeš uživati, možeš jesti, piti, odmarati i jagode u šumici brati. Tko je jedanput na Jankovcu bio, sigurno je to ponovio, a srce ga prevarilo nije, ide opet u biser Slavonije!


65

PČELE I MED Lete pčele iz zraka s visoka, nakupit će nektara i soka! Traži svaki cvijetak u livadi i sve brže, brže radi! Leti brzo od cvijeta do cvijeta, nektar siše, brzo dalje sleti, i nosi ga do svoje matice, da naprave medene košnice. Budnim okom prati ih matica, kada će se napuniti košnica. Košnice su pune slada medna, jer je svaka pčela bila vrijedna! Nije uzalud poznata uzrečica: vrijedna je k'o pčela radilica! Pčela med u saće polaže, Još je slađi kad se na kruh maže.


66

POSLIJE 1. GODINE Luki Već godina prođe duga, da ja osta' bez svog druga. S ovog svijeta morao si poći, ja to nisam tako prihvatila, Čekala sam, odnekud ćeš doći, a jesenje dolazila. S hrasta lišće opalo po stazi, kraj Tvog groba moja noga gazi, Ja sve oko groba čistim, tiho jecam i na Tebe mislim. Četrdeset godina zajedno, moralo je prvo umrijet jedno! Došao je Tvoj zadnji trenutak, ode Ti na vječni počinak. Nije to gubitak mali, svaki dan mi s tobom više fali! I sve Te više, više žalim, Cvijeće nosim, Na tvom grobu svijeće palim. Svaki dan se za Te Bogu molim, jer Te uvijek jako, jako volim.


67

POSLIJE Kažu daje teško naći i zadržati ljubav pravu. U trenutku kada teške riječi padnu, ne ponavljaj greške, ohladi se i razbistri glavu, jer poslije jakih kiša, snijega i oluja; brod više ne plovi sigurno! U svakome od nas strah se uvuče I buja još samo nepregledno, pjenušavo more, te visoke valove stvara! Od stotinu želja važna nam je samo jedna zajedno i sretno skupa doploviti do obale, što dalje od bijesne i divlje, uništavajuće oluje!


68

PRED BOZIC Vozim se kroz nekoliko sela okićena Županija cijela. Predbožićni ugođaj to se svijetle žaruljice svakojake boje, svijetleći u prozoru dočekaju ranu zoru. Ujutro se svjetiljke gase, da je Božić blizu zna se! Na Badnjak se uvijek posti stiže Božić u radosti. Bor se kiti sa velikim žarom sve po našem običaju starom! Uz Božićne pjesme – pjevajući mir, blagoslov će u svaku kuću ući, svaku kuću, svaki dom, otvori srce, Isusu svom! Ispunit će se Tvoje želje, u domu podarit mir, blagoslov i veselje. A na Badnjak o ponoći, mali će nam Isus doći. Svako od nas rado ga prima tko za Njeg' mjesta u srcu ima. Božić će nas darovati za punim stolom blagovati.


69

Neka pjeva ljudski rod: "Narodi nam se kralj nebeski". I da bi svima godilo "Djetešce nam se rodilo". Istina je On nam veli; "Sad me ima, tko god želi".


70

PROBUDI SE! Oko nas je pošast svuda, ali spasa niotkuda. Nebriga je svih nas skupa što se ambrozija ne čupa. Kad naraste i procvjeta na mukama pola svijeta! Nema zraka pa nas guši, da se čovjek od tog sruši! Suze teku i nos peče, ne mo'š izić' ni uveče'. Svima škodi i svi znaju; alergije ubijaju! Ne može nam pomoći lijek moramo je iskorijenit zauvijek! Zašto se ljudi ne probude i osnuju udruge, koje savjesno rade i tu biljku iz zemlje izvade. Ne dopustit da se širi, predugo se s njom već živi! I recimo svima jasno, još nam nije prekasno, svi možemo pridonijeti ambroziju istrijebiti! stari, mladi, svi po redu nek' o tom brigu povedu! Uistinu nije teška ne iščupati je pogreška.


71

PROLJEĆE DOLAZI Svaka vrsta ovog cvijeća navješćuje dolazak proljeća! Čeka da joj sunce grane i proljeće da osvane. Javila se visibaba, odmah za njom zelenkada. Kad visibabin cvijet visi, probude se i narcisi i jaglaci svakojake boje, otvorili su cvjetove svoje. A ni zumbul se ne da, Da je tulipan ispred njega! Ispod zemlje se pojavi zumbul plavi. Tulipanov cvijet raskošan, raznobojan i ponosan. Zumbul kaže jorgovanu; Ozeleni svoju granu, pa kad dođe topli dan mirisat će jorgovan!


72

PRVI SNIJEG S neba padaju pahulje bijele djeca im se sad vesele. Snijeg je tek zemlju pokrio, mali dječak saonice pripremio, već ga seka, za sanjkanju čeka. S njom su tu i prijatelji, nek' se društvo razveseli. Sanjkali se sve do mraka, nisu dalje od našeg sokaka. Ne smeta im ova zima, važno je da snijega ima. Sada je već i zima ciča napravit će Snjegovića! Do Božića mjesec cijeli, tko zna, da l' će biti Božić bijeli?


73

PSEĆI ŽIVOT U prirodi nije tako, pas na mačku ljut je jako, tko vjeruje danas u to, vidim da se vara ljuto! Skupa s mačkom je u stanu, svako ima svoju hranu! Sad - kad pas u kući biva, vremena se promijenila, jer sad je nova moda, među njima vlada sloga! I dok ona u kući leži, čak na mačku i ne reži! Otkada je on ljubimac, ponaša se k'o jedinac! nema lanac oko vrata, otvorena sva mu vrata. u šetnju ga gazda vodi pa i oblači ga po modi!


74

PUŽ Danas sam u vrtu zalijevala ruže, vidim oko ruže, puž s kućicom puže. I dok moja noga, dalje vrtom gazi, opet vidim puža, s malom kućicom on po vrtu plazi. Neki imaju kuće, a neki kućice, neke šarenu, neke bijelu boju, svaki puž na leđima nosi kuću svoju. A što su im ženice (pužiće)? Valjda beskućnice, zar kućica nije, stvorena za dvoje? Zar su i pužići, bez kućice svoje?!


75

RADOST Volim djeci ispričati priču i slušati ptičice što poju. Volim slušati zrikavce što zriču. I težaka što umoran se vraća s motikom na ramenu, sav je mokar kupa se u znoju! I kosca što kosi rosnu livadu, uranio - sad sjedi u hladu. I pastira što napasa stado, dugi sati pa u hladu svira. To je priča iz moje mladosti, toga ničeg više nema! Danas samo ptice poju u radosti.


76

RIJEKE SUZA Suza je kao rijeka bistra i duboka što teče prema dolje, pa sve dalje teče, teče... ulijeva se u more. Isto tako suze, sjajne, Bistre, male titraju u oku, slijevaju se niz lice, kad iz oka kanu i tople su samo onda, kad su radosnice! Srce zatreperi i sve brže kuca, od silne radosti preplavi mi tijelo i toplina se širi oko srca! Rijeka sobom nosi nevolje i jade, prodorna i mutna voda nekad i poplaviti znade, sve oko korita i sve što je uza nj' imamo poplavu i rijeku suza! Tko od tuge, jada, gorke suze toči od žalosti se srce slama, strašno peku oči. Gorka suza, gorka rijeka gdje se proli, tu je tuga, patnja - puna boli.


77

SAN Noćas sam Te u snu sanjala. Ideš prema meni, pružaš mi ružu mirisnu. Radujem se i mirišem ovaj cvijet crveni... Progledan, okrenem se i pomislim: Rado bih te ja gledala od srca rekla: hvala, jel' to java ili san, a kroz prozor već se bijeli dan!


78

SIVI SOKOL Leti sokol na visokom sve promatra oštrim okom. Veliki raspon krila ima, gledati ga, je milina! Meko perje, oštre kandže, uvijek se za hranu snađe. Što to ima tamo dolje, danas bi on ruč'o bolje! Iz visine on peca, da uhvati makar zeca. Zec ga odmah prokužio, svojim putem produžio! Bježi zeko ispred njega, sakrio se iza brijega. Sokol nije odustao, kandžama ga on ščepao, pa ga nosi u daljinu, da podjeli s njim sudbinu! S nikim neće ga dijeliti, za njega će dosta biti. Ako sutra nema više, onda mora lovit miše', a kada se nasitio, visoko je uzletio!


79

SJENICE Jutros mi na prozor sleti ptica ja pogledam - bila je sjenica. Sitna, mala i perja zelena sigurno je ogladnjela malena. Napolju je minus četiri i još hladan vjetar piri. Za njom dođe i sjenica druga, ja pomislim: Bit će zima duga. Tako su tumačili naši stari, to su njima bili kalendari. Kad pod prozor dolete sjenice iznesi im napolje mrvice. Neka jadna ima hrane, sve dok zima ne prestane. I crvi se sakrili pod koru nema njima hrane po izboru.


80

SLAVONIJA ZEMLJA IZ SNA „Ne daj Slavonijo, ne daj da odu s njiva tvoji ratari čuvaj što nam ostaviše naši stari..."

iz pjesme: Ne daj Slavonijo S. Jeršeka – Štefa

Ne daj nikom grudu svoju, branili smo ju u krvi i znoju. I sad seljak gleda tužno polje, moglo bi nam biti puno bolje, da se o tom povede računa, bila bi nam i blagajna puna! Me sa, mlijeka, žitarica i vina, po tom je Slavonija znana od davnina. A o šunki i slavonskom kulenu, danas mnogi sanjaju o njemu! I uz sve to suhe kobasice, kruh iz peći, stare šljivovice. Vrijedni ljudi radišni u svemu, čuvaju u srcu i kulturu njenu! doselili se iz raznih krajeva, zavoljeli sva slavonska sela! Stoje čvrsto na slavonskoj grudi i svaki ju iznad svega ljubi. Vole folklor i rubine stare i u šoru vesele bećare!


81

Svaki od njih svira tamburicu, Slavoniji pjevaju pjesmicu! Svaku rijeku, šumu, livadicu, nepreglednu Slavonsku ravnicu, čuva svoje stare običaje, u kolu bećaraci, kirvaji! Dragi moji Slavonci mili, svi su Slavoniju već zaboravili! tko još misli na slavonske ljude, neka šute - i nek' tako bude, pa i djeca u osnovnoj školi pitaju; zašto je Slavonci tako voli?


82

SLAVNI TENISAČI Slavne naše tenisače, zagrepčani do Trga prate, svi su sretni i veseli što su naši pobijedili. Puno svijeta, koji hrli; Naše slavne da zagrli! Al' su se političari, svi u prvi red svrstali, pa se čini da su nužni po čemu su to zaslužni? U sportu se daje medalja, samo onome tko valja i tko vrijedno i puno radi, njegov se trud i nagradi! Nikada se ne predaje, nego smjelo ide dalje. I medalje časno nosi svojom Domovinom se ponosi! Nek' se čuje, nek' se vidi, nikoga se on ne stidi. Zato nosi barjak pravi; crven, bijeli, plavi!


83

SLAVONSKO POLJE To ravno polje slavonsko zelenim mirisom odiše, krasi ga zrelo žito, što pucketa dok zori na suncu, a vjetar mu klasje povija i njiše. U žitu kukolj i različak plavi, visoko pod vedrim nebom ponekad ševa se javi. Procvali su i makovi, jarko crveni. Pokošene livade suše na suncu sijeno mirisno. Na rubu njive šipak je stotine raskošnih cvjetova prosuo. Zaogrnulo su polje u najljepše boje. Vidim ja komadić raja usred sunčeva sjaja.


84

SNAGA VJERE Vjera je moja ljubav, snaga i nada, moj oslonac, potporanj i bedem čvrsti, tihe note, moja pjesma, moji snovi, sve moje blagodati, moj Križ na plećima… Boga molim, da se bedem pod teretom ne rasprši!


85

STARA TREŠNJA Još i sad stoji kuća trošna i stara oko nje voćke i pokošena mirisna trava, a ispred kuće trešnja raširila krošnju i grane. Sve je tiho i mimo, leptiri i pčele u letu se križaju, na crnom visokom boru, ptice veselo pjevaju kao u zboru! Na vrhu trešnje rumeni sjajni plodovi njišu se na vrhu i zanosno pogled mame. Eh, da mogu opet kao nekad, gore se popeti, ubrati pregršt plodova slasnih i zrelih već dugo, dugo to silno želim. Ostali plodovi gore, neka ptice pozoblju ih sočne, prije nego na granama trešnje počnu trunuti i padati na tlo!


86

STRAH I. Jedna sma i dvoje mladi' vidim, trče po livadi. Dva laneta plaha, mala za majkom su potrčala. nedaleko željezničke pruge, za njih su to staze duge. Činilo se, straha nema, livada je nekošena, nije bila staza strma, sakrili se iza grma, stisnuli se svi troje, vidim točke bijele boje, straše se od ljudi i prirodne zle čudi. s majkom imaju čvrstu vezu, u prirodi - uvijek na oprezu!


87

STRAH II. I )ok se sivi oblaci nad morem vuku, bura puše, more se pjeni! Valovi se dižu, zapljuskuju obale, udaraju o stijene i sve pred sobom ruše... Ti pruži mi ruku, zagrli me, i ostani uz mene.


88

SVETI VALENTIN Odavno postoje priče, iz običnog puka niče, za zaštitnika Sv. Valentina nekoliko tumačenja ima: Prvo: On je zaštitnik zdravlja, po njemu se sve obnavlja, poslije zime u proljeće, sve iz početka kreće, vedra duha, zdravlja i snage, iz imena se iščitati dade, jer je Valentinov dan i svakom Zdravku imendan. Drugo: Svetac je i zaljubljenik, ljubav nam svoju daje, nek' u svakom vječno traje, a što život ide dalje, ljubavi je sve manje, kakvi smo mi danas ljudi, da se ljubav lako gubi.


89

Treće: Najavljuje nam on proljeće, svaka ptica na put kreće, na izmaku je sada zima, ptica svaka para ima. Sa Sjevera već najezda, da saviju svoja gnijezda, pa veselo cvrkuću, jedno drugom šapuću, kako će i oni htjeti novi život započeti. Trebali bi i mi znati i u tome svemu uživati!


90

ŠKORO Prekrasan je koncert svaki, al' ni jedan nije tak'i. Kao slavuj Škoro poje od sveg' draže: "Milo moje". Kad zapjeva on "Svetinju", odmah za njom "Sude mi". U Svetinji naglašava što najviše obožava. Na prvom je mjestu vjera naslijeđena od roditelja. Ljubav je za njega drugo mjesto o njoj pjeva jako često. Treća mu je Domovina jer plemenito srce ima. Prevelika je ljubav njegova, bezbroj pjesama - prekrasni stihovi. Ženom se on ponosi, kad pajdašima "rakiju iznosi", jer i ona ima dara, pa "kapiju širom otvara". Ne smijemo zaboraviti pjesmicu onu našu: "Ne dirajte mi ravnicu". I do danas i današnjeg dana, pjeva više od stotinu pjesama, svaku od njih on otpjeva sjajno, u tvom srcu to ostaje trajno. Ne znam koja mi je najmilija, opjevana cijela Slavonija,


91

svaki sokak - cijela Šokadija, i didova kršna Dalmacija. Svaku pjeva iz srca duboko, da mi suza zablista na oko, jer ju pjeva sa velikim žarom, dragi Bog ga darov'o tim darom. Veliko on ima nadahnuće, "na kraju sela oko svoje kuće, ... pa nek' sam isti k'o stari moj, dok život juri - ja ću lagano! Ja ga volim i hoću slušati puno će nam još pjesama pjevati! Domovinski rat opjevao istinski! „Oj, oraje, oraje“, njemu snagu daje, pa on nove pjesme stvara, k'o nprimjer "Garavušo garava" i s osmijehom na licu pjeva "bijelu golubicu". I drugih se tema hvata, a najbolji je "Mata"! "Molio sam Boga za te" u "mom dvorištu" mu pravo krate i nemojte da vas čudi kad "on Svetu zemlju ljubi", Pa što onda on osjeća, "Ti si moja tajna najveća" i još jedan tihi poj "Reci brate moj" i još puno lijepih stvari ne dajmo da se zaboravi.


92

ŠUMICA I HRAST Gdje su nekad ruže cvale i miris se širi sa tog hrasta svake jeseni padali su žiri. Danas ondje niti hrasta nema ne cvate ni cvijeće. Tužnoj vrbi vise grane i ona već drijema. Od hrasta je ostao samo stari panj obrasla ga gusta trava pa je žalostan. Oko njega gljive rastu, skoro se ne vidi, ostario i sakrio kao da se stidi. Hrast je već odavno srušen, potkresane mu grane, kao da su naša krila što kroz mladost nas nosila. Ondje sada nitko i ne šeće, a ni tebe nema, ne cvijeta ni cvijeće, tek je srce moje puno lijepih uspomena.


93

TARA Izgubili smo kuju staru, sad imamo malu Taru. Bilo nam je jako žao, al' tata je obećao, nemojte za njom plakati, drugog psa ću nabaviti, sami ćete birat mazu, rekao je na ulazu. Krenuli smo mi autom, nekim dugim, ravnim putom. Izabrali smo malo štene, sada ono liže mene. Mezimica je ona prava, pod krevetom u sobi spava.


94

TEBI Čuješ li kako izgovaram Tvoje ime nježno, polagano s puno ljubavi, k'o lahor što tiho šumi i leluja cvijet u krošnji mirisne jabuke. Zelene vlati trave povija, što krase proljeće poslije zime, pa opet: ljeto, jesen, zima... a što ostaje?: Vjera - postojana, snažna i potpuna Ljubav - izvor neiscrpni beskrajni. Nada - što traje i u meni vlada


95

TI Lijepa si k'o ispjevana pjesma najljepšim stihovima i vrlo nježnih nota, oči plave, dva bisera sjajna izronjena iz dna plavog mora, očarala me sva tvoja divota, kao koplja jutarnje rose što zrcali se na dlanu! I lahor što miluje obraz u ljetnome vrelom danu. I i si najsvjetlija zvijezda što na nebu sja, sva'ko se tebi divi, sanja noću da te ljubi, među njima i ja. Još mi tvoje srce ne da ljubavi znamen! Tiho patim, čeznem, a ne mogu sam u njemu ugasiti plamen. Kad bih znao da te drugi poslije mene ljubi i pripadaš njemu prebolio te nikad ne bih, ni odrekao se ljubavi, ni za koju cijenu.


96

TIŠINA Ponekad je dobro poslušati tišinu, jer svi današnji uređaji i svi mogući aparati, s kojima možeš razgovarati i sve saznati što se događa na Sjevernom i Južnom polu, zašto lopta nije bila u golu!? kuda ptice lete, i sile, koje nam prijete, što ljude boli, i 'ko koga voli! Što se može spriječiti, a što liječiti, i glazba, koja veseli, a drugi je ne želi... Bar na jedan dan, sve isključi, iziđi van, u prirodu, pogledaj oko sebe, opusti se, i odmaraj u hodu uživaj u tišini nemoj robovati taštini!


97

TRAVANJSKO JUTRO Travanj je, sjedim ispred kuće, preda mnom šalica vrelog čaja, U svježini jutra čekam da se hladi, širi se zanosni miris cvijeta jorgovana, a na nebu ni oblačka nema. Sve je opet isto, poslije hladne kiše, eto lijepog dana. Na obzoru plavom, gledam gdje se zemlja sa nebom spaja Kao da dodirujem komadić raja.


98

TRNINE GLOG Došlo nam je proljeće, listat počelo drveće, procvjetalo voće rano, da što prije bude brano. Pored puta i poljskih brazda prolistala je i bazga, njezin cvijet imat' valja za šalicu soka ili čaja. Propupalo i glogovo grmlje, Na jesen će dati sitno plavo zrnje, sitno, plavo i oporo, za pojesti baš je dobro, ljekovito i prirodno, skuplja usta - baš je zgodno, ne treba ga pokraj staza brati prije prvog mraza, jer je onda je puno vitamina, i izađe sva gorčina. Možeš pravit čaj od njega sa žličicom pravog meda i topli čaj popiti, odmah će ti bolje biti. Priroda je naša draga izvor nepresušnog blaga.


99

U DUGOJ ZIMSKOJ NOĆI Na uho nek' mi noćas tiho svira ona naša pjesma stara, sklopit ću oči, vratiti se u mladost u sretne dane, kao leptir ću u tišini letjeti putovati u mraku kroz vrijeme. dotaknuti svaki cvijetak, poljubiti mu plavo oko, ako nije previsoko i vratiti se na početak. Oganj nek' u mraku sije žar ljubavi nek' me grije!


100

U HAAGU Gotovinu Antu tuže, da mu kaznu još produže. Stavljaju mu na teret, Srbe i Krajinu, a oni prekrojili i zauzeli našu Domovinu, pa imaju istočnu i zapadnu Slavoniju. Njihova je bila i Krajina i sve ono oko grada Knina. Ali nisu stigle, njihove vojne jedinice do našeg grada - Virovitice. Branili Hrvati, svoju grudu dragu, a generali naši, sada dane provode, u Haagu!


101

VELIKA GOSPA Noćas sam Majku sanjala pogled joj pun milosti u rukama joj krunica, k'o nebo modra haljina, zlatnim je koncem rađena, ponizna, blagim me pogledom miluje zaogrnuta velom, a iznad glave sjaju zvjezdice male, kao da tiho zbori, Krunicu moli... Ujutro sam se pitala što nam je Djevica poručila: Molite, volite i ljubite jedan drugoga, ne gubite vjeru u Boga!


102

VIJEST GODINE Cijeli svijet se raduje tom činu uhvatili Antu Gotovinu! Iz Beograda Karla sretna javlja, Tu je Ante i dobrog je zdravlja. Sanader javlja, i nije ga sram? Uspio je Akcijski plan. Zadovoljan Mesić zadovoljno kaže: "Istražit' ćemo tko Gotovini pomaže"? U Saboru svi sretni do stropa sigurno je sad naša Europa. Kad su Antu pronašli na plaži, iskreno nam sada kaži; nek' svi znaju i pamte, Da si ti Gotovina Ante! On je ustao hrabro i pružio ruke, sve je prošlo bez ikakve muke. Glava gore, a u srcu patnja, Za njim ide višebrojna pratnja. Slobodu mu policija uze. Ante nije pustio ni suze. Optužili ga, pa mora u Haag, Kao daje on najveći gad (crni vrag). U pitanju je bila sloboda, da sloboda Hrvatskog naroda. Zašto Haag za Antu Gotovinu? Branio je našu i svoju Domovinu. Hrvati su u miru i tišini


103

dali potporu Anti Gotovini. Dragi Ante, svi smo za te! I govori dok si živ; Nisam kriv, nisam kriv, nisam kriv!


104

VINKOVAČKE JESENI 2005. Petak uvečer: Jeste li drugi program HTV gledali? U prvom redu naši su političari sjedali, Ostavili rad u prvoj smjeni, Gledali su Vinkovačke Jeseni. Šeks, Sanader, Đapić, Kosor, Škare-Ožbolt. Da Slavonci ne naprave revolt, Neka znaju Vinkovčani, nitko neće prijenos na HTV-u zabraniti. Zar je važno što nude Amerikanci, Filmovi trećerazredni, nisu bolji od Vinkovačkih Jeseni. Nije bitno tko sve nastupa, televizija je jako skupa, neka se snima, vrlo malo interesa ima. Jel', vidite moju najmiliju, raspjevanu Slavoniju. To bogatstvo krajeva, folklora i sklad, može imat samo Slavonac uz rad. Okupljena složna srca bratska, zapjevala cijela je Hrvatska. Dal' je jasno svima, to samo Hrvatska ima.


105

Slavni naši političari, Sve bi to za šaku eura prodali, na prosjački nas štap bi natjerali. Jeli briga Sanadera, Ima l' ljepše što od slavonskog bisera, Vinkovačke Jeseni Svi su našli vrijeme slobodno, zbog glasova to je neophodno. Ne bi dala Slavoniju i Vinkovce, baš nikome, za nikakve novce!


106

VOĆIN (14 godina poslije masakra) Već su svi zaboravili zločin nad Voćinom svi se sada bave Gotovinom. I nakon četrnaest godina ništa ne znamo o njima. To je sad već staro nitko za to nije odgovar’o. Ali kakve smo mi sreće možda nitko i neće. Za tolika bića draga nitko nije optužen iz Haaga. Čudna je ta velika Europa stvari gleda, sve s visoka, i proziva samo jednu stranu, što se digla u svoju obranu, pa nalažu; neka stvari tako i ostanu. Našu budućnost oni kroje, naše žrtve i ne broje. I Hrvati bit će krivi sve dok su živi. Broj žrtava nije tako mali od četničke horde su stradali! Ne može na tome ostati, zato moraju odgovarati!


107

Nitko ništa o tome ne govori samo da se Europi udovolji. To je za nas jako strašno nadam se da nije kasno!


108

VINKOVCI Daje meni u Vinkovcima biti vino piti, Slavonke ljubiti baš u rujnu za Vinkovačke Jeseni. Da je meni vodit kolo u folkloru i pjevat' u zboru, gledat slavonske bećare, trobojnicu na šeširu i dukata oko vrata i rubine stare. Daje meni upregnuti konje vrane, sjest u kola vinkovačkih lola i djevojke nasmijane, dat' im sve što žele, poljubit usne vrele. Daje meni imati novaca i zapalit lampu usrid Vinkovaca, sladiti se jesenjim plodovima i veseliti se Vinkovačkim jesenima!


109

VOLIM DOMOVINU Volim svoju domovinu tu mi ljubav majka dala, ljubila ju iz dubine srca svoga Lijepu našu mi pjevala i molila dragog Boga! Svaka tvoja zlatna je planina, puna žita i najboljih vina. Volim tvoje planine, rijeke i jezera, što slapove čine! Volim naše more sa otoka mnogo, što ih Jadran okružio vodom. Ah, da mogu pogledati, sve izvore, svaki vrutak, zaviriti domovino, u tvoj svaki, topli kutak! Sve složiti u srce svoje, sretna ću biti kada znam da - bogato je! Sve to stapa se u jednu Hrvatsku prelijepu i posebnu, jer bogatstvo, ljepota, kultura i baština ne može se mjerit eurima. Zašto joj se svi protive čak i oni koji tu ne žive? Sve više se stranci pitaju gdje si Domovino? ja te volim takvu - kakva jesi!


110

VUČEDOLSKA GOLUBICA Danas je u Vukovaru, gradu na Dunavu, poletjela, golubica bijela! Riječna je, a ne morska Golubica Vučedolska. To je bijeli, Bijeli brod novi, što niz Dunav, plavi, plovi…


111

VUKOVAR Ugledam slike Vukovara na TV ekranu o sudnjem vukovarskom danu! Podsjeća me na '91. godinu kad je pao u ruke dušmaninu. Vukovar je jecao u paklu i u mraku sad im svijetle svijeće u sokaku. Danas se za žrtve moli, srce mije puno boli, svima su im tekle suze, Tko nam naše najmilije uze?! Plakala sam skupa s njima da li pravde igdje ima?! Kolona se u tišini kreće nikad više, tuđi biti neće! Hvala i čast svakom sinu što život dade za Domovinu. Nadamo se da će bolje biti nećemo ih nikad zaboraviti! S ovog mjesta poručujemo njima u Vukovaru se branila Domovina! Branitelji su za nas Svetinja! Svaki je od nas Vukovaru odan Vukovar je hrvatski grudobran! O herojstvu Vukovara, treba uvijek da se razgovara!


112

ZADNJI VAGON K'o suhi list na vjetru smo dođi tamo gdje se susreće prošlost i sadašnjost, nad životom će nam vratiti radost! Otvori srce, dugim putem ljubavi ponesi svoj vedri osmjeh i lijepe riječi. ljubav će biti svud oko nas i nećemo više tek sanjati o sreći! Nismo je izgubili, u zadnjem je vagonu ne damo joj pobjeći!


113

ZALAZAK SUNCA Pri zalasku gledam Sunce, na zapadu kako sije, Predvečerje, pa osjetiš da već manjom snagom grije. Oko njega žarko nebo, Sunce iza brda tone. Koliko se žari, svijetli, ne da gledat' oku mome. Kad je zašlo, ostali su, na obzoru svijetli obrisi, kad iščezne i nestane, ni sam toga svjestan nisi. Sutradan će ranom zorom, zasjati pod prozorom. Čekati ću dok osvane, ali, sad sa istočne strane. Samo se u prirodi događa, svaki dan se Sunce rađa! I gledat' ću osvit zore, kroz prozore, Prekrasnu mi sliku daju, jutra okupana u sjaju i kad se za oblak skrije, milo mi je!


114

ZAŠTO Zašto nam Sunce sije, ponekad nas jako grije, na Zemlji se topi led, bit će voda u nedogled. Zašto šuma je zelena, i u svijetu mira nema? zašto ljudi se svađaju i svi žele da vladaju? Svud ratovi oko nas, nikad čuti dobar glas. Zašto se svi jako žure i automobili strašno jure? Što se to u svijetu radi, da su milijuni ljudi gladni? Što to ljude tako boli da nitko nikoga ne voli? Što nas ljude, tako dijeli, crni, žuti ili bijeli, svaki od njih ima pravo, život živjeti i zdravo! Nemoj shvatiti to olako, uistinu - to je tako! Zašto ne vjeruju Bogu, radije svi troše drogu? Što to zemlja od nas ište, što je na njoj - sve unište! Zašto se ne bi svi voljeli, tko ima puno - nek' podijeli.


115

Svima će nam dosta biti, crna zemlja će nas pokriti! pravda je to jedina, tu ne vrijedi otkupnina. Nije li taj život jedan, mira, ljubavi i truda vrijedan?


116

ZA VALENTINOVO Mirisni ti cvijet ja nosim ružičaste boje, milujem ga i pogledam predivan je, kao što su usne tvoje! Oči su ti kao nebo plavo, zbog njih bi ti, još stotinu cvjetova ja dao! A tek srce moje što izgara, a ostaje žar. Ja pred tobom stojim i očekujem bar jedan slatki poljubac na dar.


117

ZEKO ZIMI E, moj zeko, nešto bih ti rek'o, imaš zeko, krzno meko, duge uši, kratak rep, mili Bože, al' si lijep! Donijet ću ti malo hrane sad za ove zimske dane, malo mrkve i kupusa, pa da zeko slatko kusa. Što bi zeko još pojeo, pa da bude on veseo. Može malo kukuruza i sijena zimski dani ništa drugo nema. A kad pa'ne bijeli snijeg bit će onda: Zamrz'o se potočić i pokrio ga snijeg!


118

ZIMA Ovo nije šala, zima se razmahala, dobila je krila, sve je zaledila. Samo malo ima snijega, a hladnoća iznad svega, svud je ispod ništice, što će jadne ptičice? Lete oko kuća blizu, kad pogledaš, sve u nizu. Nisko lete mali vrapci i skakuću kao žapci, svuda traže malo hrane, sad za ove hladne dane, dok proljeće, ne osvane I sjenice drage mile, kraj kuća se nastanile, pod prozorom one lete, drage kao drago dijete! I skakuću sa grane na granu, da što prije nađu sebi hranu. I golub se na zemlju spušta, da napuni gladna usta! Kako da ih mi gledamo, a da jesti im ne damo?


119

Zato ću im svakog jutra, namrviti malo kruha, a kad jato nisko prhne, prosipat ću pred njih zrnje, malo zrna zlatnog žita, kao da se svaka pita, tko nam to od srca daje, sve dok zima jaka traje? A kad dođe proljeće, onda jato polijeće, pa će svaka ptica sama, znati gdje je dobra hrana.


120

ZLO Veliko nam se zlo dogodilo, ptičja gripa i kravlje ludilo! Ludo tele a luda i mama, baš to smo uvezli izvana! Tko zna tko je bila baba, možda nije sve iz istog stada, tko zna od kojeg je legla, po cijeloj se Hrvatskoj protegla! Je li luda - zašto baš ona, čekamo još rezultate iz Londona. Oni će nam i upute dati, kako ćemo to zlo savladati. A labudovi krasne ptice bijele, opet su ptičju gripu donijele! Prvi put smo preplašeni bili, sad smo to već lakše prihvatili. Preletjeli Europu. Karpate, bit će dobro, ako se ne vrate. Imamo zla svake vrste, u svakom čovjek ima prste!


121

ZNAM DA JE KRAJ Ni časa neću čekati tvoj dolazak, tvoje prazne lijepe riječi i ljubav obećanu. Otvrdnut će srce moje a životu otvoriti drugu stranu, jer knjiga nije do kraja pročitana! Ostaje mi još puno lijepih i sretnih godina i dana! Previše je bilo oluja, mora i soli poslije tvoje nevjere, ostale su samo tuga, patnje i boli. Ljubav nije dječja igračka, niti klupko vune da se igra mačka. Ne dam da se srce uzalud moje slama Sigurno i čvrsto stojim i znaj, više nema ljubavi među nama. Niti dvije suze iz oka da mi kanu, stići ću ja gore na zelenu granu. Sakupljati neću krhotine ljubavi ne želim se sjećati, misliti ni žaliti, a ljude mogu čak i sitne stvari učiniti sretnim i velikim.


122

ZRNO ŽITA Nakon četrdeset godina mi se prohtjelo mirisati žito zrelo, pa prošećem drage volje u naše žitorodno polje! Gledam, žito se talasa, ja uberem dva - tri klasa, i prinesem ruku bliže, Bog zna da li još miriše!? Sve pucketa kada zrije, dok ga žarko Sunce grije! Dal'se žetvi još netko veseli kao nekad dok smo srpom želi. Velika je to svetkovina bila kada se ljetina kupila, blagodat je žito bilo kad je dobro urodilo! Bit će kruha, sreća pusta, nahranit će gladna usta. Kosci kose i otkose slažu, kupilice rukoveti nalažu, uže ispod svakog snopa stavi, zatim veži u granicu savi'. Iz koršo'a možeš vodu piti, baš je hladna kol'ko treba biti. A u podne ruča se u hladu, dobro jelo, piletinu mladu. Svaka domaćica je htjela pripraviti raznovrsna jela,


123

puna korpa hrane, svega, sve što za mobu treba. Poslije ručka malo rujna vina kosit žito bila je milina. Svud u polju i pjesma se čuje, za odmora kosac kosu kuje, odjekuje čekić u daljini, zaboraviš da si u sparini! Svi mokri od znoja slana, žetva traje dvadesetak dana. Bila su to predivna vremena, puna lijepih uspomena! Stara slika još ne blijedi, koliko zrno žita vrijedi?! Uzrečica stara se uvijek vraća zrno do zrna pogača.


124

ŽELJA Šećem polagano u mjesečinom obasjanoj noći čekala sam tebe dušo kada ćeš mi doći. Pa pogledan gore, iznad svoje glave puno nebo zvijezda, što u noći sjaje. Onda se okrenem ja na drugu stranu, u taj čas sa neba dvije zvijezde panu. Ja se sjetim odmah zaželjeti želju; što drugo mi treba nego živjeti u ljubavi, zdravlju i veselju. Iza njih ne osta' nikakvog traga, u taj čas je stigla ljubav, moja draga.


125

ŽETVA – 2006. Srpanj doš'o vruće je vrijeme žetve stiglo je. Kombajni se po polju razišli za njima su prazni kamioni išli, da napune prikolice žita. Svaka kila 75 lipa, seljak će ga pošto-poto dati, nakupci će zadovoljni ruke trljati. Što s tim novcem mogu ljudi jadni? Ostat će umorni i gladni! Od svoje te teške muke, ostat će prazne ruke! Koga briga za seljaka, svaku kunu on moljaka! Dal' će biti k'o i lani seljaci opet izigrani? Napunili sve mlinove, poslije kažu: nestalo je! Nakrcali sva spremišta a ostalo nije ništa! Napunili sve silose potajno ga iznesoše. Kako da u noćnoj uri žito može da iscuri? Pitam se: kako da su naša sela tako brzo opustjela? Pa i naše polje Bogom dano zaraslo i ostalo neorano!


126

PETNAEST GODINA HRVATSKE SAMOSTALNOSTI Svaki čovjek u grudima u svom srcu zlato ima, a da ga dijeli to nikako ne želi! Prvi put u povijesti hrvatskog naroda zlatna slova su upisana 15. siječnja 1992. Danas obilježavamo 15 godina hrvatske samostalnosti. U svakom oku titra suza radosnica, branitelji sretni podižu ruke glas Hrvatska, Hrvatska!!! Sretni su prognanici u tom času se budi nada povratku, kao u filmu brzo prođoše kroz svoj dom. U čast su se naši glazbenici svesrdno trudili domovinskim pjesmama! Svaka prione uz ranjeno srce, a u to vrijeme su slavni naši sportaši snagom duha i silnom ljubavlju prema domovini i nenadmašnom igrom i borbom za pobjedu,


127

više od svega su uzdignuta čela željeli pokazati ponos svoje domovine. Bili smo ushićeni, ponosno je uzvisili, tim više što su veliki gospodari svijeta mirno zatvorili oči i šutjeli na agresiju, razaranje i rat u Hrvatskoj. Bili su to dani stradanja, čekanja, ponosa i slave Hrvatskog naroda!


128

GDJE JE LJUBAV TU JE SREĆA Da li se isplati čekati sreću? Dugo, predugo ne dolazi... Razočaram se... Baš meni neće... Pa pomislih: Možda ju je odnio vjetar, ili je nestala u gustoj magli jesenskoj? A što, ako ju je zasula lavina snježna? Čekat ću Proljeće... Od silnog čekanja zaustavio se vjetar, snježna lavina se otopila i razlila k'o more... U predvečerje života k meni bezbrižno zlatna lađa plovi, puna mirisnih proljetnih cvjetova... Ushićena sam, a srce mi prepuno radosti... Donijela ljubav i sreću zajedno....


129

MOJA JOSIPA Svaki dan ja se pitam što radi moja Josipa? To je moja unuka mlađa takova se rijetko rađa. Visoka je, lijepa, draga, samo je još jako mlada. Oči su joj boje badema takve više nigdje nema. Mali nosić, obrazi rumeni najljepša je ona meni. Duga kosa, kao svila, svakoga bi zadivila. Vesela je, šaliti se voli, dobro uči najbolja u školi, bez muke i previše rada svaki zadatak odlično savlada. K'o Josipa ih više nema, ponekad i ručak sprema, kada mame nema doma, nešto fino spremi ona, pa joj sestra priđe bliže. Baš je dobro - prste liže, a društvo joj svakog dana pravi prijateljica Ivana. Igraju se do mile volje, samo kada nema škole. Draga mi je tako sretna, baš je moja Josipa pametna.


130

OPROŠTAJ OD NAŠEG JAKOVA Rođen 1930. u Ćeralijama, živio i osnovao obitelj u Ivan -brijegu 1955. 1969. godine odlazi sa Obitelji, suprugom Marijom i kćerkama Slavicom i Šteficom. Caritas u Beču omogućio im je odlazak u Australiju. Oni odlaze zbog puno razloga i uvjeta života, Avionom su doputovali deseti put u posjet domovini i rodu svome. Oboje već u poodmakloj dobi s a bezbroj radosti, planova i želja. Vraća se iz daljine sa tisuće u srcu želja u poodmakloj dobi, vedar, čvrst, nasmijan i pun veselja. Prva je želja bila vidjeti svoje selo, imanje i na brijegu kućicu staru, ostavljenu, a nezaboravljenu! Gledao je kao žutu mirisnu dunju na ormaru, Oko kućice voće i drveće svježe miriše dok lahor na brdašcu zlaćane grane njišu. U oku mu vidim bljesak, suze radosnice. Usne ne mogu skriti nasmijano lice. Drugoga dana želje se nižu, ali Ćeralije nisu baš blizu, jer žarko želi i hitno mora


131

majci na grob zapaliti svijeću, na polasku rekao je: Moguće je da više nikad doći neću. Zaista, tako bijaše sav sretan kroz selo ponosan, uzdignuta čela, kao da najboljeg konja jaše. Ali u povratku svi snovi se gase baš u rodnom selu svoje majke! Stradanje - muk... bol… Hitno liječniku, u bolnicu, operacija, iščekivanja, naše suze plač i tuga nema pomoći... tišina i muk! Ostavio si svoju dušu i srce u Domovini a ljubav podijelio obitelji. Iza Tebe su ostale grane pune plodova, pustile duboko korijenje i žile, vjerna supruga, kćerke drage, zetovi i unuke mile, brojna rodbina i prijatelji. Svi žalimo za tobom, velikim domoljubom. Čovjeka smo izgubili. Znaj da te Hrvatska u zagrljaj rado prima. Sad počivaj u miru u svom Ivan brijegu


132

u zelenoj oazi, u svom zavičaju. Tu ti samo ptice cvrkuću i poju. Nikog više nema, da tvoju zemlju gazi tu u vječnom Studen – gradu! Samo si Ti, jedan više na broju!


133

DOBRO JUTRO Jutro je danas predivno, Sunce se smiješi i zlati... Veseli poj ptica se čuje dok plavetnilo nebom se širi, cvijet upravo otvara svježe lati, budi se i žito što raste i buja... U toplom zagrljaju zemlje, bistrim pogledom oči moje gledaju ljude i stvari... Na čas pomislim daje san i da su odškrinuta vrata raja, tražim skriveno blago... U duši se širi toplina, a srce ubrzano kuca od radosti, poželim u naručju zadržati jutro i slušati zemlju kako diše, osjetiti daje ljubav ugrađena duboko u prirodi i napaja svijet! Svako jutro iznova oživim i čekam nova jutra...


134

MOJA MAJKA Bila je lijepa, mirna, skromna hrabra i tiha, naborano lice već u godinama, nikad namrštena. Govorila je samo lijepe riječi kao iz stiha. Niskog rasta, u 70-oj kosa ne sijedi, na zatiljku je pletenicu plela. Ništa je nije odavalo da živi u bijedi! Njeno je srce puno ljubavi radosno za nas kucalo. S osmjehom na licu često je s nama prva zapjevala! Umor i nedaće je zaboravila, ipak se životu radovala. Teški seljački poslovi, puno djece odgojila i dojila u sirotinji i neimaštini. Kudjelju je prela i grubo platno tkala, školu pohađala nije, od nas djece iz knjiga čitati je naučila, a potpisati se znala! U njenoj duši je postojala prava riznica ljubavi i blaga! Danas nam je uzor, a od materijalnog bogatstva


135

nema nikakvog traga. Prije dvadeset godina njeni sokoli i sokoliće svi smo letjeli oko nje! Zadnji put pogledom nas je milovala suze radosnice je lila i samo je kazala: Djeco moja mila, a ta je godina ratna bila, pored nje sam bila i svijeću joj u ruci zapalila i rekla: Majko hvala. Ljubica se zvala plemeniti ispjevani cvijetak nosi njeno dično ime!


136

GDJE SE MJESEC SKRIO? U mirisnim, slatkim plodovima jeseni, u koracima šuškanja otpalog lišća, mirisu grožđa i vina, ili u tihoj glazbi uz šum morskih valova... Nebo je tamno, večeras je Mjesec zaspao... Sutra će mlađan izići... Miruju polja zasijana, prošlo je bablje ljeto. Za dan ili dva srebrne, male zvjezdice na obzoru lako će ga pronaći. U znaku srpa gore sja, dok zora se budi sva od zlata, tračak sunca miluje zoru, pogled govori sve. Još jedan predivan dan nam se nudi...


137

ZLATNA KAPLJA Sutra ću opet sa tobom biti, U tvome toplom zagrljaju. Čekat ćeš me i ljubiti, Sve dok zvijezde sjajne sjaju. Ne možeš utopiti ljubav u moru, Nit u oceanu. Zlatnu kaplju vali nose. Ta kap pliva na površini. Stići će i kucati na vrata tvoga srca! Otvori ga. Zabljesnula je pogled tvoj - ljubav. Pruži joj ruku i dodirni je nježno. Osjeti je na svom dlanu.


138

NOĆNA PTICA Pod prozorom mojim u suton ptica pjeva. Strah me obuze; poželjeh zvoju ruku, da me zaštiti u noći zvjezdanog neba! Čvrsto me zagrli! Osjećat ću se sigurno, uz tvoj topli dodir i slušati riječi ljubavne! U svanuće če tiha rijeka potopiti sjećanje…


139

TVOJA SLIKA I bagrem je sav u cvijetu, svuda se već širi miris bagrema, ali tebe među nama, već od davno nema! U šumi se sve ptičice raduju proljeću, samo slavuj, pa i ševa prekrasno pjevaju! Ostale ih dopunjuju i cvrkuću. Svaki stručak potočnice plavičaste boje, kao što su bile krupne, plave oči tvoje! Razmišljam i tužna stojim pored spomenika, tu te vidim, jer na njemu vjerno uvijek stoji tvoja slika!


140

PUČKE POSLOVICE I UZREČI

‐ Klin se klinom izbija.

‐ U laži su kratke noge.

‐ Tko rano rani, dvije sreće grabi.

‐ Umiljato janje, dvije majke sisa.

‐ Zrno po zrno – pogača, kamen po kamen – palača.

‐ Prijeko preče, okolo bliže.

‐ Čovjek se veže za riječ, a vol za rogove.

‐ Gdje nema prava, nema ni pravde.

‐ Ne bacaj bisere pred svinje.

‐ Ljuta trava na ljutu ranu.

‐ Veži konja gdje ti gazda kaže.

‐ Ne pada jabuka daleko od stabla.

‐ Ne laje pas radi sela, nego zbog svog čela.


141

‐ Napad je najjača - najbolja obrana.

‐ Tjerali lisicu, istjerali vuka.

‐ Zaklela se zemlja raju da se rajne sve saznaju.

‐ Pouzdaj se u Boga i u sebe samoga.

‐ Vjera je temelj za pravedan život ispunjen ljubavlju.

‐ Ljubav je ptica bez krila.

‐ Što mačka koti – miševe lovi.

‐ Gdje ima dima ima i vatre.

‐ U praznoj kući luda kuharica – gazdarica.

‐ Uzalud učiš puru da postan.

‐ Jak kao konj – može konju rep . iščupati.

‐ Tko s vragom tikve sadi – o glavu mu se

razbijaju.

‐ I najmilijeg gosta,tri dana dosta.

‐ Bez jednog pijetla - zora svane.


142

‐ Bez jednog rezanca – gotova juha.

‐ Novo sito o klinu visi.

‐ Ne boj se psa koji laje, nego koji šuti.

‐ Rugala se sova sjenici, da ima velike oči.

‐ Sit gladnom ne vjeruje.

‐ Trla baba lan da joj prođe dan.

‐ Udri konja, koji bolje vuče.

‐ Dobar i lud su braća.

‐ Kako siješ tako ćeš i žeti.

‐ Ludom konju ne možeš skrojiti tvrdu glavu.

‐ Polagano se Božja kola voze.

‐ Mačka ima devet života.

‐ Nije zlato sve što sja.

‐ Kako si se nadala, skoro se udala.

‐ I zidovi imaju uši – ne zaboravi.

‐ U strahu su velike oči.


143

‐ Što na umu – to na drumu.

‐ Ima stida, k'o ćorava kobila vida.

‐ Tko pod drugim jamu kopa, sam pada u nju.

‐ Ne pravi ražanj dok je zec u šumi.

‐ Dvije glave su pametnije od jedne.

‐ Jutro je pametnije od večeri.

‐ Sušav se ne može sa rogatim bosti.

‐ Kad mačke nema kod kuće, miševi kolo vode.

‐ Mačići progledaju za mjesec dana, a neki ljudi – nikada.

‐ Svaka ptica svome jatu leti.

‐ Iver ne pada daleko od klade, stabla.

‐ Uzdaj se u se i u svoje kljuse.

‐ Bit će bolje, kad na vrbi rodi grožđe.

‐ Vidi žaba gdje se konj potkiva, pa i ona digla

nogu.


144

‐ Cipela bečka, a noga lička.

‐ Sjedi mila gdje su kola bila, pa ćeš mislit gdje si se vozila.

‐ Tiha voda brijeg valja (dere).

‐ Kako prostreš, tako ćeš i leći.

‐ Pokrij se koliko je velik pokrivač.

‐ Netko ne može naći na oranju zemlje.

‐ Vrč ide na vodu dok se ne razbije.

‐ Svaki je pijetao najjači na svom bunjištu.

‐ Ima više dana nego kobasica.

‐ Točan kao sat.

‐ U svakom žitu ima kukolja.

‐ Mršava krmača o žiru sanja.

‐ Trulo k'o bundeva.

‐ Pun je šipak špica (koštica).

‐ Nije za guske sijeno, niti za patke otava.


145

‐ Čudna grla, kokoš bi ga zatrla.

‐ Neće grom u koprive.

‐ Vuk dlaku mijenja, ćud nikad.

‐ Ruka ruku mije, obraz obadvije.

‐ Riječi mama – puna usta.

‐ Puna šaka brade.

‐ Imam asa u rukavu.

‐ Prije će deva proći kroz iglene ušice, nego što možemo ući u kraljevstvo Božje.

‐ Zdrav čovjek ima tisuću želja, a bolestan

samo jednu – zdravlje.

‐ Govoriti je srebro, a šutnja je zlato.

‐ U strahu su velike oči.

‐ Pas koji laje – ne grize.

‐ Tko sije vjetar, žanje buru.

‐ Dobar glas, daleko se čuje.

‐ Strpljen – spašen.


146

‐ Tko visoko leti nisko pada.

‐ Dao Bog imao, pa nemao (kletva).

‐ U dobru se ne uzvisi, u zlu ne ponizi.

‐ Čovjek čovjeku je vuk, a može biti brat.

‐ Koliko ljudi – toliko ćudi.

‐ Bog ne plaća svake subote.

‐ Ne traži pogaču iznad kruha.

‐ Tko se pomiješa u posije (mekinje), pojedu ga svinje.

‐ Ne pljuj u zdjelu iz koje jedeš.

‐ Djed šumom – baba drumom.

‐ Za dobrim se konjem diže prašina.

‐ Pazi da te ne prevari vuk u janjećoj koži.

‐ Budi oprezan da ne padneš s konja na

magarca.

‐ Čudna grla, kokoš bi ga strla.

‐ Tko prvi do djevojke, njegova je.


147

‐ Ne sijeci granu na kojoj sjediš.

‐ Drži vodu dok majstori odu.

‐ Sama pala, sama se ubila.

‐ Tko radi, taj i griješi.

‐ Ne znam što se iza brda valja.

‐ Darovanom konju ne gledaj u zube.

‐ Ne mlati praznu slamu.

‐ Hvalite me usta moja.

‐ Ne maži debeloj guski vrat.

‐ Novac vrta gdje burgija neće.

‐ Po jutru se dan poznaje.

‐ Jezik je oštriji od mača.

‐ Ne traži dlaku u jajetu.

‐ Kad - kada i ćorava koka nađe zrno.

‐ Dobar je strah kome ga je Bog dao.

‐ Ne kiti se tuđim perjem.


148

‐ Nekad se reklo; nema kruha bez motike, a danas; svi bi kruha bez motike.

‐ Ne možeš naći iglu u plastu sijena.

‐ U tom grmu leži zec.

‐ Od stabla ne vidiš šumu.

‐ Tresla se brda, rodio se miš.

‐ Nema drveta bez grana, niti čovjeka bez

mana.

‐ Što se babi snilo, to joj se i zbilo.

‐ Na mladima svijet ostaje.

‐ Ne idi u svađu (tuču), da ne izvučeš deblji kraj.

‐ Kad se u kuću usele miševi, prvo treba

nabaviti mačku.

‐ Ne jedu vuci meso po poruci.

‐ Nemaj da te prevedu žedna preko vode.

‐ Polako – neće posao uteći.


149

‐ Ne možeš vidjeti grad od visokih zgrada (kuća).

‐ Ujeo vuk magare i nikome ništa.

‐ Dosadiš kao muha na zdjeli (otjeraš je, ona

opet dođe).

‐ Množe se k'o štakori.

‐ Tko ne riskira – ne profitira.

‐ Rastu (niču), k'o gljive poslije kiše.

‐ Čega se oči boje - ruke urade.

‐ Što oči vide – ruke stvore (naprave).

‐ Daleko od očiju, daleko od srca.

‐ Čovjek uči dok je živ, a lud umire.

‐ Da znaš koliko ne znaš, tada bi znao da ništa ne znaš.

‐ Našla vreća zakrpu.

‐ Bolji je vrabac u ruci, nego golub na grani.

‐ Konac djelo krasi.


150

‐ Na kraju bič puca.

‐ Odnijeti gaće na štapu.

‐ Duga kosa – kratka pamet.

‐ Vuk sit, a koza cijela.

‐ Kud će suza nego na oko.

‐ Držim i pazim te kao kaplju vode na dlanu.

‐ Brigo moja prijeđi na drugoga.

‐ Ispeci pa reci.

‐ Ružno se pače ne može pretvoriti u labuda.

‐ U vječnosti nema vremena ni datuma.

‐ Mani se ćorava posla. ‐ Ne drži se pijan plota.

‐ Prelijevaš iz šupljeg u prazno.

‐ Ne bacaj prašinu u oči.

‐ Ne podmeći kukavičje jaje.

‐ Baš nađeš crkvu u kojoj ćeš se pomoliti.


151

‐ Obećanje ludom radovanje.

‐ U zlu nikad dočekati bolje.

‐ Nahrani psa da te ugrize.

‐ Ne možeš odjednom korov uništiti (duboko mu korijenje).

‐ Pazi da ne odneseš gaće na štapu.

‐ Pazi i mazi koku koja nosi zlatna jaja.

‐ Sveti Luka, na prozor snijeg lupa.

‐ Sveta Kata, snijeg na vrata.

‐ I tvoj život u raju – prilazi kraju.

‐ Skrijte se u mišju rupu.

‐ Poslije kiše ne treba kabanica.

‐ Mi o vuku, a on na vrata.

‐ Bolje reci istinu, makar škodi, nego laž koja

godi.

‐ Tko te ne zna skupo bi te platio.

‐ Čiji dan – toga i duhan.


152

‐ Istjeraj mak na konac.

‐ Dobar izgovor zlata vrijedi.

‐ Uže puca gdje je najtanje.

‐ Ne tjeraj mak na konac.

‐ Ne moraš biti svakom loncu poklopac.

‐ Žuti žutuju – crveni putuju.

‐ Gdje družina nije bijesna, nije kuća tijesna.

‐ Neka je pravo; pakom' opanci – kom' obojci.

‐ Skupo, koštat će te k'o svetog Petra kajgana.

‐ Prva kora kruha je najslađa.

‐ Ako neće Muhamed brdu, brdo će Muhamedu.

‐ Pala knjiga na dva slova.

‐ Ono što čujem da kažeš, ne bi pas s maslom

pojeo.

‐ Nada umire zadnja.


153

‐ Nema kruha bez motike – nekad bilo, a danas motike nema, a kruha na bacanje i u kontejnerima.

‐ Puno više možeš naučiti iz pogrešaka, nego

iz pogodaka.

‐ Čovjek snuje – Bog određuje.

‐ Nije šija nego vrat.

‐ Od viška glava ne boli.

‐ Vuk sit, a koze na broju.

‐ Što bi mudri da nema ludi.

‐ Svaki lonac nađe si poklopac.

‐ Pomozi si sam, pa će ti i Bog dati.

‐ Tako je dobar da ne bi ni mrava zgazio.

‐ Padni sedam puta, ustani osam puta.

‐ Ponekad možeš jednim udarcem ubiti dvije muhe.

‐ Ponekad sjekira padne u med.


154

‐ Ponekad (češće) je bolje biti loš sluga već loš gospodar.

‐ Vrijeme rane liječi.

‐ Tko će koga ako neće svoj svoga.

‐ Sve je jasno k'o dan.

‐ Ne grizi ruku koja te hrani.

‐ Malim koracima stižeš u raj.

‐ Pružim ti prst, ti bi cijelu ruku.

‐ Nada umire posljednja.

‐ Ne kupuj mačka u vreći.

‐ Iz tvojih ruku u Božje uši.


155

KAZALO PREDGOVOR .............................................................................. 6 1991. -1995. – 2006. ..................................................................... 8 3. SNJEŽNA KRALJICA ........................................................... 10 ALKOHOL ................................................................................. 11 BOR ............................................................................................ 12 BRANIMIR ................................................................................ 13 BURA ......................................................................................... 14 CRVENE RUŽE ......................................................................... 15 ČETEKOVAC ............................................................................ 16 CVRČAK U NOĆI ..................................................................... 18 DANAS ....................................................................................... 19 DJETLIĆ ..................................................................................... 20 DOĆI ĆU TEBI .......................................................................... 21 DONATELA ............................................................................... 22 DORA ......................................................................................... 23 DR. FRANJO TUĐMAN ........................................................... 24 DVA LEPTIRA .......................................................................... 25 FILIPU ........................................................................................ 26 GOLUB I GOLUBICA ............................................................... 27 GOSPI I ALJMAŠU ................................................................... 28 HRAST ....................................................................................... 29 JABLAN ..................................................................................... 30 JANICI ........................................................................................ 31 KOMUNISTI I BALKANIJA .................................................... 32 JESEN ......................................................................................... 34 KONCERT .................................................................................. 35 KONJI ......................................................................................... 36 LJUBAV ..................................................................................... 38 LJUBIČICA ................................................................................ 41 LUKI ........................................................................................... 42 MAČKA ...................................................................................... 43 MAJKA ....................................................................................... 44 MASLINOVA GRANA ............................................................. 46 MAŠKARE ................................................................................. 47 MEĐUNARODNI DAN VODE II. ............................................ 49 MISLI .......................................................................................... 50 MOJA KUMA ............................................................................ 51 MOJ DOM .................................................................................. 52 NAŠA DINA ............................................................................... 53


156

NAŠA MAMA ............................................................................ 54 NAŠ BORIK JE TUŽAN ............................................................ 55 NAS MAČAK ............................................................................. 56 NAŠ VELEBIT ........................................................................... 57 NEŠTO LIJEPO .......................................................................... 58 NE ZOVI ME .............................................................................. 59 OBOJI ŽIVOT ............................................................................ 60 O PJESMAMA ........................................................................... 61 OSVJEŽENJE POSLIJE KIŠE ................................................... 62 PARK PRIRODE JANKOVAC ................................................. 64 PČELE I MED ............................................................................ 65 POSLIJE 1. GODINE ................................................................. 66 POSLIJE ..................................................................................... 67 PRED BOZIC ............................................................................. 68 PRVI SNIJEG ............................................................................. 72 PSEĆI ŽIVOT ............................................................................. 73 PUŽ ............................................................................................. 74 RADOST .................................................................................... 75 RIJEKE SUZA ............................................................................ 76 SAN ............................................................................................ 77 SIVI SOKOL .............................................................................. 78 SJENICE ..................................................................................... 79 SLAVONIJA ZEMLJA IZ SNA ................................................ 80 SLAVNI TENISAČI ................................................................... 82 SLAVONSKO POLJE ................................................................ 83 SNAGA VJERE .......................................................................... 84 STARA TREŠNJA ..................................................................... 85 STRAH I. .................................................................................... 86 STRAH II. ................................................................................... 87 SVETI VALENTIN .................................................................... 88 ŠKORO ....................................................................................... 90 ŠUMICA I HRAST..................................................................... 92 TARA .......................................................................................... 93 TEBI ............................................................................................ 94 TI ................................................................................................. 95 TIŠINA ....................................................................................... 96 TRAVANJSKO JUTRO ............................................................. 97 TRNINE GLOG .......................................................................... 98 U DUGOJ ZIMSKOJ NOĆI ....................................................... 99 U HAAGU ................................................................................ 100


157

VELIKA GOSPA...................................................................... 101 VIJEST GODINE ..................................................................... 102 VINKOVAČKE JESENI 2005. ............................................... 104 VOĆIN ...................................................................................... 106 VINKOVCI ............................................................................... 108 VUKOVAR .............................................................................. 111 ZADNJI VAGON ..................................................................... 112 ZALAZAK SUNCA ................................................................. 113 ZAŠTO ...................................................................................... 114 ZA VALENTINOVO ............................................................... 116 ZEKO ZIMI .............................................................................. 117 ZIMA ........................................................................................ 118 ZLO ........................................................................................... 120 ZNAM DA JE KRAJ ................................................................ 121 ZRNO ŽITA ............................................................................. 122 ŽELJA ....................................................................................... 124 ŽETVA – 2006. ........................................................................ 125 PETNAEST GODINA HRVATSKE SAMOSTALNOSTI ..... 126 GDJE JE LJUBAV TU JE SREĆA .......................................... 128 MOJA JOSIPA ......................................................................... 129 OPROŠTAJ OD NAŠEG JAKOVA ......................................... 130 DOBRO JUTRO ....................................................................... 133 MOJA MAJKA ......................................................................... 134 GDJE SE MJESEC SKRIO? .................................................... 136 ZLATNA KAPLJA ................................................................... 137 NOĆNA PTICA ........................................................................ 138 TVOJA SLIKA ......................................................................... 139 PUČKE POSLOVICE I UZREČI ............................................. 140 KAZALO .................................................................................. 155


158

Udruga umjetnika Tin Ujević, Zagreb

Biblioteka „Tin Tin“

Do sada smo objavili: 1. Pero Tadić Ćesrija – Bosna koja nestaje 2. Robert Roklicer – Underground 3. Vlasta Coha – Ples strasti 4. Petar Brajković – Monografija 5. Ivo Mijo Andrić – Kad ptice zašute 6. Jozefina Lada – Platane Vukovarske 7. Ivan Puljić – Neka pisme o meni divane 8. Ivo Puljić – Komedije sa Straduna 9. Ivo Puljić – Dubrovnik poezija, poezija Dubrovniku 10. Hasan Džinić Džino – PEH – Prvi Erotski Haiku 11. Vesna Lukatela – Obraćanje, obraćenje 12. UDUTU – Zbornik I. (53 autora, 638 str.) 13. Pero Tadić Ćesrija – Vlakom za Sarajevo 14. Ana Smrk Habazin – Igra slutnje 15. Stipe Papak – Na obzorju sna 16. Vanja Karković – Nož ubojice 17. Milan Fošner – Život u kući slijepih 18. Danica Solomon – Beka ide u park (bojanka) 19. Joško Adamec – Anđelov san 20. Stjepan Komes – Zakopano blago 21. Jadranka Orešković – Privid 22. Đurđa Jandriš Parać – Vrisak 23. Biserka Draganić – Jedinstvo različitosti ili 24. Mnoštvo lica Jednote 25. Robert Roklicer – Underground, 2.izdanje 26. Joško Adamec – Spokoj 27. Ana Margareta Zdunić – Dar s neba 28. Žarko Marić – Dječak s kamena 29. Ivan Puljić – Hrvatskim Velikanima (sonetni vijenci)


159

30. Jozefina Lada – Po žeravici hodim 31. Renato i Jadranka Plavetić – Vapaj duše 32. Ivan Bradvica – Smisao života 33. Vjekoslava Jurić – Polako u dvosmjeru 34. Pero Tadić Ćesrija – Molitva povratnika 35. Jozefina Lada – Miris Dunava i trešanja 36. Katica Tomek – Bezvremenske pjesme 37. Ana Margareta Zdunić – Sjećanja 38. Joško Adamec – Pjesnik u noći 39. Zorica Kovačević – Pjesme životne 40. Pero Tadić Ćesrija – Nemiri 41. Josip Marušćec Roko – Izabrane pjesme 42. UDUTU – Zbornik II. 43. Ivan Bradvica – Pjesma graditelja 44. Jozefina Lada – Žuborom mi Dunav zbori 45. Ivan Puljić – Neka pisme o meni divane, 2.izdanje 46. Ivan Puljić – Hrvatskim Velikanima (sonetni vijenci),

2.izdanje 47. Lidija Dlouhy Pavičić – Nebeski Vijenac 48. Pero Tadić Ćesrija – Plač nad zavičajem 49. Ivan Bradvica – Misterij realnosti 50. Pero Tadić – Ćesrija – Prorok ili luđak 51. Andrija Hikec – Moje pjesme 52. Neven Dužević – Mali zmaj 53. Jozefina Lada - Rijeka snova 54. Pero Tadić – Ćesrija – Z(j)enica u oku roba 55. Ivan Bradvica – Iskre uskrsnuća 56. Pero Tadić – Ćesrija – Bez povratka


160

Julijana Milivojević - Stihovi svakodnevice

Documents

Transcript of Julijana Milivojević - Stihovi svakodnevice