Jiddu Krishnamurti Pitanja i Odgovori

8/4/2019 Jiddu Krishnamurti Pitanja i Odgovori

1/141

JIDDU KRISHNAMURTI

PITANJA I ODGOVORI

U Brockwood Parku u Engleskoj, na poetku skupa nakojemu su mu postavljana pitanja, a on davao odgovore,Krishnamurti je rekao:

Pitati znai tragati za neim. Sada emo zajednopotraiti, pronai i otkriti pravi odgovor. Ovo nijeDelfijsko proroite! Zajedno emo pronai smisao iznaenje pitanja, a isto tako i potraiti odgovor. Ovdjenitko nikome nije autoritet. Ja sluajno sjedim napovienome mjestu zato da bi me svatko lake mogao

vidjeti, ali ta malena razlika u visini nipoto ne oznaavaneki moj autoritet.

1.

NAEVLASTITO 'SEBE'

Pitanje: Je li ovjeku ikada mogue da bude slobodanod djelatnosti koja je usredotoena na njega samoga?Postoji li, pored slike usredotoene na njega samoga, injegovo zbiljsko 'sebe'?


2/141

to mislimo kada kaemo vlastito 'sebe'? Zapitate li

koga to ini njegovo vlastito 'sebe', rei e vam: Sva

moja osjetila, osjeaji, mata, romantini prohtjevi, sveono to posjedujem, mu, ena, moje osobine,nastojanja, postignua, ambicije, tenje, nesrea,radost - sve e to za njega sainjavati vlastito 'sebe'.Moete vi ovome dodavati i druge rijei, ali bit svega jestsredite u kojemu se nalazi nae 'ja' sa svojimpobudama: Prisiljen sam da odem u Indiju kako bih

pronaao istinu, i tako redom. Od toga sredita polazisvaki na postupak; sve nae tenje, nae ambicije,nae prepirke, naa neslaganja, naa miljenja, sudovi,iskustva, sve je smjeteno u tome sreditu. To sesredite ne sastoji samo od svjesnoga 'sebe', kojedjeluje prema van, nego i od dublje, unutarnje svijesti,koja nije lako uoljiva i oevidna, no sve su to samorazliite razine svijesti.

Pitalac sada pita je li nama mogue da se oslobodimotoga sredita? Zato ga se ovjek uope eli osloboditi?Zar zato to je to sredite uzrokom podijeljenosti?Naime, nae je 'ja' aktivni element koji cijelo vrijemedjeluje; to je jedno te isto 'ja' pod razliitim imenima,

razliite boje koe, zaposleno na razliitim poslovima, srazliitim poloajem u strukturi drutvene hijerarhije - viste gospodin Taj-i-taj, a netko drugi je sluga - to je sve jedno te isto 'ja' koje samo sebe dijeli na sve overazliite kategorije - u drutvenome, ekonomskome ireligioznome smislu.


3/141

Tamo gdje postoji ovakva podjela, mora postojati i su-kob - hinduisti kao opreka muslimanima, idovima, Ara-pima, Amerikancima, Englezima, Francuzima. U fizi-

kome je smislu taj sukob oevidan, pa i dovodi do stra-hovitih ratova, velike agonije, brutalnosti i nasilja. Naese vlastito 'sebe' poistovjeuje s nekim idealom - ple-menitim ili neasnim - i bori se za taj ideal. No, to je jouvijek 'zabluda ega'. Ljudi odlaze u Indiju u pokuaju daondje nau duhovnost; odijevaju se u raznoraznuarenu odjeu, ali zapravo samo stavljaju na sebe drugu

odoru, drugo odijelo; u biti, svatko je od njih po jedno 'ja'koje djeluje, cijelo se vrijeme napree, trsi, trudi, porie,a duboko je vezano uz vlastita iskustva, ideje, miljenja ienje. A ovjek, to dulje ivi, sve vie opaa da utome sreditu, u tome 'ja', lei bit cijele nevolje. A istotako opaa i da u njemu lei bit svakoga uitka, straha ituge. I pita se: Kako da se rijeim toga sredita ibudem zbiljski - apsolutno, a ne relativnoslobodan? Posve je jednostavno biti relativnoslobodan; malo nesebinosti, malo brige za drutveniboljitak, za tue tegobe, ali je sredite stalno tu u nama igrubo nas i brutalno izjeda.

Je li se mogue apsolutno osloboditi toga sredita?

Ponajprije valja primijetiti da to je vei na napor da gase oslobodimo, samo sredite, nae vlastito 'sebe', zbogtoga napora sve vie jaa. Kod onih koji se uputaju ukojekakva razmatranja, pokuavajui da sebi netonametnu, 'ja' koje se s tim naporom poistovjeuje odnjega biva zarobljeno, pa ovjek kae: Uspio sam, alisredite jo uvijek predstavlja njegovo 'ja'.


4/141

Sloboda znai odsutnost napora; to ne znai dasvatko moe raditi to mu drago, jer to i opet ukazuje nakretanje vlastitoga 'sebe'.

Pa onda, to da uinimo? Ako u svoje oslobaanje nekanite uloiti nikakav napor zato to ste sagledali istinuda se ono sredite tim vie opire to je va napor vei,to onda da uinimo?

Pitalac me pita postoji li, pored onoga 'sebe', to ga

stvaraju misao i slike koje iz nje proizlaze, i neko zbiljsko'sebe'? Mnogo ljudi to pita. Indijci kau da postoji nekonajvie naelo koje se naziva vlastito 'sebe', a i mi za-miljamo da osim naega 'ja' postoji i neko zbiljsko'sebe'. Svi vi, siguran sam, osjeate da s onu stranunaega 'ja' postoji neto to se naziva vie 'sebe',uzvieno ili vinje 'sebe'. U trenutku kada upotrijebimo

rije 'sebe', odnosno kada upotrijebimo bilo koju rije dabismo opisali ono to se nalazi s onu stranu naega'sebe', naega 'ja', i opet e posrijedi biti nae 'sebe'.

Je li mogue biti slobodan od svojega 'sebe' - a da sene moramo pretvoriti u biljku, postati rastreseni, na nekinain ludi? A to znai: je li mogue biti potpuno

slobodan od vezanosti, a ona je jedan od atributa, jednood svojstava naega 'sebe'. ovjek se vezuje uz svojugled, svoje ime, svoja iskustva. Vezuje se uz ono tokae. elite li odista biti slobodni od svojega 'sebe', toznai nevezanost, ali ona ne znai da se morate odsvega odvojiti, postati ravnoduni, beutni, iz svega seiskljuiti, jer je to i opet djelovanje vaega 'sebe'. Ranije

je ono bilo vezano, a sada kae: Neu se vezati. A toje i opet kretanje naega 'sebe'.


5/141

Kada u vama postoji zbiljska, duboka, temeljna

nevezanost, koju ste postigli bez napora, tada iz

toga dubokog osjeaja nevezanosti proizlaziodgovornost. Ne odgovornost prema vaoj supruzi,

prema djeci, nego duboki osjeaj odgovornosti.Hoete li tako postupiti? To je pravo pitanje. O svemuovome moemo do u nedogled govoriti, uobliavati to uraznorazne rijei, ali kada doe trenutak za provjeru,trenutak da prijeemo na djela, kao da to ne elimo

uiniti; radije nastavljamo kao i do sada, laganopreinaujui svoj stutus quo, ali produujui sprepirkama.

Mogue je biti slobodan od vlastitoga iskustva, od vla-stitoga znanja, od vlastitih nagomilanih opaaja - ako seu to hoete upustiti. I to ne zahtijeva nimalo vremena.

Ovo je jedna od naih isprika: treba nam vremena dabismo bili slobodni. Kada uvidite da je jedan od glavnihimbenika naega 'sebe' upravo vezanost i kada uviditedo ega ta vezanost dovodi na ovome svijetu, te kakose odraava u vaem odnosu prema drugome, kaoprepirke, razdvojenost, kao sva runoa meusobnihodnosa - ako sagledate istinu o vezanosti, tada se i

oslobaate vezanosti. Oslobaa vas va vlastiti opaaj.Hoete li tako postupiti?

2.


6/141

SIGURNOST

Pitanje: Moe li u ovome ivotu za ovjeka postojatiapsolutna sigurnost?

Ovo je veoma ozbiljno pitanje; svi mi prieljkujemosigurnost, kako fiziku, tako prvenstveno i psihiku. Akosmo sigurni, bezbrini u psihikome smislu, onda nas

fizika sigurnost moda i nee toliko brinuti. Traganje zapsihikom sigurnou dolazi prije fizike sigurnosti.

Pitalac me pita postoji li apsolutna sigurnost za naskao ljudska bia? Nama je sigurnost potrebna - kaodjetetu koje se pripija uz majku; ako majka i otac djetetune posveuju dovoljno panje, ako ga ne okruujunjenou i brigom, tada e se to na djetetovu mozgu iivcima odraziti kao oteenje. Dijete mora imati fizikusigurnost. No, zato traimo psihiku sigurnost? Postojipsiha i ona trai sigurnost, ali postoji li uope psihikasigurnost? Mi u svojim odnosima prieljkujemo sigurnost- u odnosu na enu, djecu, uu obitelj. Mislimo da u tojvezanosti postoji stanovita sigurnost, ali kada otkrijemoda tu sigurnosti nema, bjeimo odatle i pokuavamo jepronai negdje drugdje.

Sigurnost pokuavamo pronai u skupini, u plemenu -u onome toliko slavljenom plemenu koje se naziva naci-jom. A ta se nacija suprotstavlja drugoj naciji. Pomiljatida se sigurnost u psihikome smislu nalazi u nekojosobi, zemlji, vjerovanju, u vaemu vlastitom iskustvu,


7/141

isto je to i traiti fiziku sigurnost. Traei psihikusigurnost, podijelili smo se na hinduiste, muslimane,idove, Arape, na one koji vjeruju u Isusa, one koji

vjeruju u neto drugo - a u svim tim Ijudima postojitenja za sigurnou. Za psihikom sigurnou ljudi teekroz raznorazne obmane, kroz obmanu da e sigurnostnai u kranstvu, budizmu, hinduizmu, judaizmu,islamu, i tako redom, a sve je to stvorilo tek nekuprividnu sigurnost, zato to se sve te vjere jedna sdrugom bore. U asu kada to uvidite, prestajete biloemu pripadati. Kada uvidite istinu da razum,odnosno misao, svoju sigurnost trai u obmanama,

vee vam samo to opaanje donijeti umnost.

Netko sigurnost trai u vjerovanju u hinduizam i uinjenici da je hinduist, uza sve budalaste praznovjericei bogove i obrede koje takvo vjerovanje ukljuuje. No

time se suprotstavlja nekoj drugoj ljudskoj skupini ije supraznovjerice drugaije od njegovih, koja ima drugaijebogove, drugaije obrede. Ova e dva oprenaelementa moda jedan prema drugome i pokazivatineku snoljivost, ali e u svojoj biti ostati antagonistiki.Izmeu ovoga dvoga postoji sukob, a ovjek traisigurnost u jednome ili u drugome. A onda najednom

spozna da se oboje zasniva na obmani. To uvidjeti znaiumnost; to je isto kao i uvidjeti opasnost. ovjek koji

ostaje slijep za opasnost jest glupan, s njime netonije u redu. No, nitko ne vidi opasnost od tih obmana ukojima ljudi trae sigurnost. ovjek u kojemu jeumnost djelatna sagledava opasnost. U toj jeumnosti apsolutna sigurnost. Misao je stvorilaraznorazne oblike obmane - nacionalnost, klase,razne bogove, razna vjerovanja, razne dogme, razne


8/141

obrede i izvanredne religiozne praznovjerice koje su preplavile svijet - i u tim je oblicima potrailasigurnost. I nitko ne vidi opasnost koja prijeti od te

sigurnosti, od te obmane. Kada ovjek sagledaopasnost - ne kao ideju, vekao stvarnu injenicu -to sagledavanje znai umnost, uzvieni oblikapsolutne sigurnosti. Apsolutna sigurnost, dakle,

postoji: sastoji se u tome da iza lai otkrijemo istinu.

3.

EMOCIJE

Pitanje: Nae su emocije snane, a vezanost nam je

jaka. Kako gledanje i sagledavanje umanjuju snagu ijainu tih emocija?

Pokuaj da kontroliramo, potiskujemo ili sublimiramoemocije i vezanost ni u kojem sluaju ne umanjuje ovajsukob, zar ne? Jesu li ovjekove emocije odista takoizuzetno snane da na nj djeluju? ovjek najprije mora

imati svijest o tome, mora biti svjestan, mora znati iliuvidjeti, mora vidjeti da su mu emocije snane, kao i toda je vezan. A to se dogaa kada je ovjek togasvjestan?

ovjek je svjestan svoje vezanosti ili snanih emocijakao to su mrnja, ljubomora, antagonizam, naklonost i

nenaklonost. No, zasjenjuju li one, premda su takosnane, i kontroliraju li njegove postupke? ovjek


9/141

ispituje svoje emocije i vezanost koje su prividno veomajake, gleda ih i vidi da one djeluju kao prepreke za jasnoi nepomueno miljenje, za jasan postupak. Je li toga

svjestan ili to uzima zdravo za gotovo? Kae li: Da,emocije su mi veoma jake, strahovito sam vezan, ali nemarim za to. To je dio ivota. Nije vano to se moramtruditi. Nije vano to se sa svakim moram svaati?No, kada netko kae da je toga svjestan, to pod timemisli - da to zna, da uvia? Je li misao uvianjevezanosti? ovjek kae: Da, vezan sam - a izgovara li

to vezan sam zbog djelovanja svojih misli?Kada ovjek kae: Vezan sam, je li to ideja ili i-

njenica? injenica nije isto to i ideja. Na primjer, ovajmikrofon: ja o njemu mogu izgraditi neku ideju, ali jemikrofon injenica. Mogu ga dotaknuti, vidjeti. Pa je limoja vezanost pojam, zakljuak, ili je to injenica? No,kada promatrate injenicu, ne ideju, ne zakljuak o inje-nici, nego samu injenicu, je li ta injenica razliita odvas koji injenicu promatrate?

Kada injenicu promatrate zahvaljujui ideji ili za-kljuku koji ste od nekoga drugoga uli, zapravo i negledate samu injenicu. Ako injenicu gledate, nemoete je verbalizirati. Kako onda gledate na nju? Kaona neto odvojeno od vas? Je li vezanost neto to jeod vas razliito ili je to dio vas? Mikrofon je netoodvojeno od vas, ali su vezanost, emocija dio vassamih. Vezanost je isto to i 'ja'. Ako nema vezanosti,nema ni naega 'ja'. Stoga je svjesnost o emocijama, ovezanosti, dio vae naravi, dio vaega ustrojstva.Gledate li sami sebe, nema podijeljenosti, nemadvojnosti izmeu naega 'ja' i vezanosti. Postoji samo


10/141

vezanost, i to ne kao rije, nego kao injenica, osjeaj,emocija, posesivnost u vezanosti. Ta je vezanost inje-nica, ona je nae 'ja'.

Pa to u uiniti s tim svojim 'ja'? Dok je jo postojalapodjela na 'ja' i vezanost, mogao sam pokuati da u vezis time neto uinim; mogao sam pokuati da tuvezanost kontroliram, mogao sam rei: Moram jepotisnuti - to i inae cijelo vrijeme radimo. No, ako jeta vezanost isto to i 'ja', to da radim? Nita ne mogu

uiniti; mogu samo promatrati. Ranije sam mogao na njudjelovati; sada ne mogu zato to je ona isto to i 'ja'. Sveto mogu uiniti jest da promatram. Nadasve vanopostaje promatranje, a ne ono to ja u vezi s timpromatranjem inim.

Dakle, postoji promatranje, a ne nekakvo ja proma-tram. Postoji samo promatranje. Ponem li u okvirutoga promatranja birati i kaem: Ne smijem se vezati,to je ve odmak, jer tvrdim da to nisam 'ja'. Upromatranju nema odabira, nema usmjerenosti, postojisamo isto, apsolutno promatranje, a tada se stvar koja je promatrana rastae. Ranije ste joj se odupirali,kontrolirali je, potiskivali, djelovali na nju, ali je sada sva

vaa energija usredotoena na promatranje. Dovezanosti dolazi samo onda kada te energije nemadovoljno. Kada postoji potpuno promatranje, bez ikakvauplitanja naih misli - zato bi misli uope i spadaleovamo? - tada vi samo promatrate isto onako kao topromatrate ono to nazivate muhom. Samo na isti nainpromatrajte svoje emocije i vezanost: tada e se sva

vaa energija sabrati u tome promatranju. Prema tomu,


11/141

vezanost i ne postoji. Samo se nerazboriti ljudi vezuju,vezuju se samo oni koji ne vide sve ono to vezanostpodrazumijeva. Takvi Ijudi prevladavaju u svijetu, oni su

na ovome svijetu jai element, a mi se zapliemo u tovezivanje. No, kada vezivanje ponete poblie ispitivati,vie se u njega ne zapleete i vie ne rasipate energijuna neto to nema nikakva smisla. Energija vam je sadapotpuno usredotoena na promatranje, pa dolazi doposvemanjega rasprenja vezanosti. Provjerite, uiniteto i vidjet ete da je tako. Ovu stvar morate ispitivati vrlo,

vrlo pomno da bi vam prilikom promatranja um bio pot-puno bistar. Samo e osoba koja nije pri punoj svijestiskoiti preko ruba litice. Pokrenite se u asu kada posta-nete svjesni opasnosti. Vezanost znai opasnost, zatoto se iz nje raaju strah, tjeskoba, mrnja iljubomora, opsjednutost i neopsjednutost - i sve tozajedno predstavlja strahovitu opasnost. A kada tuopasnost sagledate, treba prijei na djela.

4.

RIJEI

Pitanje: Zato um tako spremno prihvaa otrcaneodgovore u vezi s problemima koji nas dubokopogaaju?

Zato itko prihvaa otrcano objanjenje ondje gdje je

rije o velikome problemu? Zato itko ivi od rijei? To je


12/141

pravi problem. Zato su rijei postale tako silno vane?ovjek trpi, proivljava silne patnje, a netko doe idadne mu objanjenje, pa on u tome objanjenju trai

utjehu. Postoji Bog, postoji reinkarnacija, postoji ovo,postoji ono, postoji neto drugo. ovjek prihvaa rije,objanjenje, zato to mu to donosi utjehu;vjerovanje donosi utjehu onda kada je ovjek namukama, u stanju tjeskobe.Objanjenja to ih dajufilozofi, psiholozi, sveenici, gurui i uitelji - od togaovjek ivi, to znai da ivi ivotom iz druge ruke.

Drugorazredna je osoba i zadovoljan je time. Rije'Bog' jest simbol. Simboli postaju izuzetno vani, poput

zastave. Zato na um tako postupa? Mnogo itamo omiljenju drugih ljudi, o dogaajima gledamo na televi-ziji. Uvijek nam drugi ljudi, netko drugi tko je dalekoodavde, govore to moramo initi. Um nam je time osa-kaen i uvijek ivimo ivotom iz druge ruke.

Takvi se ljudi nikada nisu zapitali:

Mogu li ja biti svjetlost samome sebi - ne neija tuasvjetlost, Isusova ili Buddhina svjetlost? Moe liovjekbiti svjetlost samome sebi? A to znai bez imalosjenke, jer biti svjetlost samome sebi znai da se tasvjetlost nikada ne gasi nekim umjetnim putem, zbog

okolnosti, zbog tuge, sluajno. Moe li ovjek to bitisamome sebi? Moe, ali samo onda kada za njegov umnema nikakva izazova zato to je potpuno budan.

No mnogima su od nas izazovi potrebni zato tomnogi od nas spavaju - spavamo zato to su nasuspavali svi nai filozofi, svi nai sveci, svi nai

bogovi i sveenici i politiari. Uspavali su nas, a mi i


13/141

ne znamo da spavamo: mislimo da je ovakvo stanjenormalno. ovjek koji eli samome sebi biti svjetlostmora se svega toga osloboditi. ovjek moe samome

sebi biti svjetlost onda kada njegovo vlastito 'ja' prestanepostojati. Tada se ta svjetlost pretvara u onu vjenu,svevremenu, neizmjernu svjetlost.

5.

UVID

Pitanje: Zar uvid nije isto to i intuicija? Biste li reklikoju rije o toj iznenadnoj jasnoi misli koja se javlja kod

nekih ljudi? to mislite pod uvidom i je li on netotrenutano ili moe biti neprekidan?

U raznim se svojim izlaganjima ovaj govornik (1)posluio rije ju 'uvid' ((1) Ovdje, kao i u nekoliko navratakasnije, Krishnamurti samoga sebe spominje u treem licu, i tokao 'govornika', tj. nekoga kome se, eto, pruila prilika dadrugima neto kae.).

Uvid znai vienje unutar stvari, unutar cijelogakretanja neke misli, na primjer, unutar cijeloga kretanjaIjubomore. On znai opaziti narav pohlepe, vidjeti cijelisadraj tuge. Uvid nije analiza, nije vjeba nae inte-lektualne sposobnosti niti je plod znanja. Znanje je onoto smo, zahvaljujui iskustvu, u prolosti sakupili i

pohranili u mozgu. Nema potpunoga znanja, pa


14/141

prema tome iza znanja uvijek slijedi neznanje, poputdvaju konja koji su upregnuti jedan iza drugoga. Akose promatranje ne zasniva na znanju, odnosno na

intelektualnoj sposobnosti, naime, na rasuivanju,istraivanju i analizi, o emu se onda radi? Cijelo pitanjei jest u tome. Pitalac me pita je li rije o intuiciji. Intuicija je prilino varava rije koja se upotrebljava na raznenaine. Pojava intuicije moe biti i plod elje. ovjekmoe neto eljeti, a onda nekoliko dana poslije u vezi stime imati intuitivni doivljaj, pa e misliti da je njegova

intuicija izuzetno znaajna. No ako se malo zadubi u to,moda e otkriti da mu se intuicija temelji na elji, strahu

ili pak na raznim vidovima ugode. Zato smo sumnjiavi upogledu te rijei, pogotovu kada se njome slue ljudi kojisu poprilino skloni romantici, poprilino sklonimatarijama, sentimentalnosti i traganju za neim. Takvie Ijudi svakako imati intuitivne doivljaje, ali e se utome oslanjati na neku oitu elju koja samu sebezavarava. Ostavimo stoga rije 'intuicija' za trenutak postrani.

A to je onda uvid? To znai trenutano opaanjekoje mora biti istinito, logino, zdravo i razumno.Djelovanje uvida mora biti trenutano, a ne da ovjekima uvid u neto i nita ne poduzme u vezi s time. Akonetko ima uvida u cijelu narav neke misli, tu se javljatrenutano djelovanje. Miljenje je odaziv naegapamenja, a pamenje je iskustvo, znanje pohranjeno umozgu. Pamenje se odaziva na pitanje: Gdje ivite? - ivi odgovarate. Kako se zovete? - odgovor odmah stie.Misao je plod odaziva nagomilanoga iskustva i znanja,pohranjenih kao pamenje. Misao se zasniva na znanjuili je njegov ishod, pa je i ograniena zato to je i znanje


15/141

ogranieno. Misao nikada ne moe biti sveobuhvatna,pa je, prema tome, vjeito ograniena, omeena, uska.A uvid u nju znai postojanje nekoga djelovanja koje nije

puko ponavljanje te misli. Imati uvida, recimo, u naravraznih organizacija znai promatranje bez prisjeanja,bez iznoenja argumenata 'za' i 'protiv'; znai samosagledavanje cijeloga kretanja i naravi elje zaorganizacijom. ovjek ima uvid u to i djeluje polazei odtoga uvida, pa je njegovo djelovanje logino, razumno izdravo, a ne da ovjek ima uvida u neto, pa radi

suprotno od svoga uvida, jer onda uvida i nema.

Zagledajte se, na primjer, u rane i pozljede koje trpimo jo od djetinjstva. Svi ljudi iz raznoraznih razloga trpepozljede, od djetinjstva pa sve do smrti. U psiholokomesmislu, oni u sebi nose ranu. E pa, zagledajte se u cijelunarav i ustrojstvo te pozljede. Pozlijeeni ste, ranjeni ste

u psiholokome smislu. Moda ete otii psihologu,psihoanalitiaru, psihoterapeutu, a on e moda pronaitrag uzroku vae pozljede; u djetinjstvu vam je majkabila ovakva, a otac onakav, i tako dalje, ali puko traganjeza uzrokom nee otkloniti pozljedu. Ona je tu. Posljedicesu te pozljede osamljivanje, strah, otpor, a sve to zatoda izbjegnemo daljnje pozljede, pa prema tome iz toga

slijedi i zatvaranje u samoga sebe. Sve vam je topoznato, cijeli taj proces trpljenja pozljede. Pozljeda jeslika koju ste vi sami za sebe stvorili o sebi. Stogaete se oevidno osjeati pozlijeenima sve dok taslika bude prisutna u vama. A kada u sve to imateuvida - i to bez psihoanalize - kada to u trenutkuopazite, tada je uvid ve i sam taj opaaj; on od vas

zahtijeva svu vau pozornost i energiju, pa se utome pozljeda rastae. U tome e se uvidu pozljeda


16/141

potpuno rastoiti, ne ostavljajui ni traga za sobom,pa vas prema tome vie nitko nee moi pozlijediti.Slika koju ste bili o sebi stvorili vie ne postoji.

6.

ODGOJ

Pitanje: Kakvo znaenje ima povijest u odgojumladih?

Svakome tko je itao povijesne knjige sasvim je jasnoda se ovjek bori protiv prirode, pobjeuje ju i unitavate zagauje okoli; ovjek se bori protiv ovjeka; ratova

je uvijek bilo. ovjek se bori zato da bude slobodan, apostaje robom ustanova i organizacija od kojih sepokuava otrgnuti, ali samo zato da bi stvorio nov nizustanova i organizacija. To je vjena borba za slobodu.Povijest ovjeanstva povijest je plemenskih ratova,feudalnih i kolonijalnih ratova, ratova izmeu kraljeva iizmeu naroda, a sve to jo uvijek traje; plemenski je

duh postao nacionalan i sofisticiran, no to je jouvijek plemenski duh. U ovjekovu je povijestukljuena i njegova kultura; to je povijest ljudskoga biakoje je proivjelo sve oblike patnje, raznorazne bolesti,ratove, religiozna vjerovanja i dogme, progone,inkviziciju, muenje u ime Boje, u ime mira, u imeideala.


17/141

Pa kako da o svemu tome pouavamo mlade ljude?Ako je posrijedi pria o ovjeanstvu, pria o ljudskimbiima, onda su i odgojitelji i mladi ljudi ljudska bia; to

je njihova pria, a ne tek pria o kraljevima i ratovima, to je pria o njima samima. Kako odgojitelj moe pomoiueniku da razumije priu o samome sebi, priu koja jepria o prolosti iz koje je i on sam proizaao? U tome jeproblem. Pretpostavimo da ste vi odgojitelj, a ja uenik,kako biste mi pomogli da shvatim cijelu narav iustrojstvo samoga sebe - mene koji sam ovjeanstvo u

cjelini, a moj je mozak plod mnogih milijuna godina? Sve je u meni, i nasilje, i nadmetanje, agresivnost,grubost, okrutnost, strah, uitak i uzgredna radost ionaj lagani daak ljubavi. Kako ete mi pomoi dasve to shvatim? Odgojitelj mora razumjeti samogasebe te tako i meni, kao ueniku, pomoi da samogasebe shvatim. Rije je, dakle, o komunikaciji izmeuuitelja i mene, i u tome komunikacijskom procesu uiteljuspijeva razumjeti samoga sebe, a meni pomoi dasebe razumijem. To ne znai da uitelj ili odgojiteljnajprije mora razumjeti sebe pa tek onda uiti druge - tobi moda potrajalo do kraja njegova ivota - ve daizmeu odgojitelja i osobe koju valja odgojiti postojiodnos uzajamnoga ispitivanja. Moe li se tako postupatis djetetom ili s uenikom u mladim godinama? Na koji

biste se nain vi toga prihvatili? To je pravo pitanje.

Kako biste se u to upustili kao roditelj, kako bistesvome djetetu pomogli da shvati cjelokupnu narav i us-trojstvo svojega uma, svojih elja, svojih strahova - savonaj poticaj to ga predstavlja ivot? To je krupan prob-

lem.


18/141

Jesmo li spremni, kao roditelji i kao uitelji, da stvo-rimo nov ljudski narataj, jer ovdje se upravo o tome radi- potpuno razliit ljudski narataj, obdaren potpunu razli-

itim umom i srcem? Jesmo li za to spremni? Ako ste ro-ditelj, hoete li se za ljubav svoga djeteta ostaviti pia,cigareta, marihuane, odrei se cijele ove drogiranekulture i pripaziti na to da i vi i vae dijete postanetevaljana ljudska bia?

Rije 'valjan' znai 'onaj koji dobro pristaje uz neto' u

psiholokome smislu, bez ikakva trenja, poput dobrihvrata, razumijete li? Poput ispravna motora. A 'valjan' ta-koer znai i cjelovit, nerastrgan, neraskidan. Jesmo lispremni da, sluei se odgojem, stvorimo valjanoljudsko bie, ljudsko bie koje se niega ne boji - koje sene boji svojega susjeda, koje se ne boji budunosti, kojese ne boji toliko drugih stvari, bolesti i siromatva? I

jesmo li spremni da djetetu i samima sebi pomognemo upostizanju cjelovitosti? Rije 'cjelovitost' isto tako znai ibiti cio i rei ono to mislite, a ne da jedno govorite, adrugo radite. Cjelovitost podrazumijeva estitost.Moemo li biti estiti ako se hranimo tlapnjama teromantinim i spekulativnim idealima i vrstimuvjerenjima? Moda smo estiti u svojemu uvjerenju, ali

to ne podrazumijeva cjelovitost. Kako sada stvari stoje,donosimo djecu na svijet, mazimo ih do druge ili treegodine ivota, a onda ih poinjemo pripremati zaratovanje. Povijest nije Ijudska bia niemu nauila;kolike li su majke plakale za sinovima poginulim u ratu, ami jo uvijek nismo u stanju zaustaviti to udovinouzajamno ubijanje.


19/141

Ako namjeravamo pouavati mlade ljude, moramo usebi osjeati zahtjev za valjanou. Valjanost nije ideal;ona znai biti cjelokupan, nositi u sebi cjelovitost, ne bo-

jati se, ne biti zbunjen, a to nisu ideali, nego injenice.Moemo li se drati injenica i tako stvoriti valjano ljud-sko bie, sluei se odgojem? elimo li odista drugaijukulturu, drugaije Ijudsko bie, obdareno umom koji seniim ne da smutiti, koji se niega ne boji, koji posjedujeto svojstvo cjelovitosti?

7.

ZNANJE

Pitanje: Zato je znanje, kako ste rekli, uvijek nepot-puno? Kada neto promatra, je li ovjek svjestan dapromatra ili je svjestan samo onoga to promatra? Na-vodi li ga ta svjesnost na ralanjivanje? to je psiho-loko znanje?

Od koga oekujete da vam odgovori na ova pitanja, od

Delfijskoga proroita, visokoga crkvenog dostojanstve-nika, astrologa, proroka, nekoga tko sudbinu ita izlistia aja? Od koga oekujete da vam odgovori na ovapitanja? No, kada ste ih ve postavili, moemo svizajedno porazgovarati o njima, a ne da na njihodgovaram ja kao govornik, a vi da prihvatite ili odbijeteodgovor i odete nezadovoljni, govorei: Potratio sam

jutro. Kada bismo mogli ozbiljno porazgovoriti o ovim


20/141

pitanjima, tako da se obojica unesemo u problem, tadabiste vi sami sebi dali odgovor, a ne da to bude odgovornekoga drugog koga ste sluali kako odgovara na ta

pitanja. Moete govoriti o raku, a da ne bolujete odnjega; no ako imate rak, on vas se itekako tie, tiu vasse bol, tjeskoba i strah to ih on stvara.

Zato je znanje uvijek nepotpuno? to je znanje i tomislimo kada kaemo: Znam ili poznajem? Modaete rei: Poznajem svoju enu, ili svoga mua, svoju

djevojku ili momka. Poznajete li ih odista? Moete liikada znati sve o njima? Niste li vi moda sebi o njimastvorili neku sliku? Je li slika isto to i injenica?Poznavanje je vrlo ograniena stvar, a i u znanosti jeznanje ogranieno; znanstvenici pokuavaju otkriti tose nalazi izvan granica materije, pa iako su u tomepogledu stekli silno znanje, jo to nisu uspjeli otkriti.

Znanje i neznanje uvijek idu zajedno; nepoznato spoznatim. Znanstvenici kau: zahvaljujui materiji, otkritemo to bismo mogli biti izvan granica materije. No,kao Ijudska bia, mi smo materija. Na je um tvar. Zatose u to uputamo, jer - ako se um moe sam probiti krozto, postaje li zbog toga vjerojatnijom mogunost daemo doprijeti do onoga to je izvor svih stvari?

Znanje o samome sebi isto je tako ogranieno. Teimli za time da upoznam samoga sebe, mogu se baviti psi-hologijom, mogu raspravljati s psiholozima, psihoanali-tiarima, psihoterapeutima, psihobiolozima, ali e takvoznanje uvijek biti ogranieno. No, prodrem li u taj entitetzvan 'ja', tada se javlja mogunost da odem beskonano

daleko izvan tih granica. Ovo je neto veoma vano,


21/141

neto bez ega ivot ima veoma malo smisla, zapravo,nema nikakva smisla osim smjenjivanja uitka i boli,nagrade i kazne - to je obrazac po kojemu ivimo. To

psiholoko znanje to smo ga stekli stvorilo je obrascekojima smo sada obuhvaeni. Znanje, bilo ono fiziolokoili psiholoko, uvijek je nuno ogranieno.

Kada neto promatra, je li ovjek svjestan da promatraili je svjestan samo onoga to promatra? Navodi li ga tasvjesnost na ralanjivanje? to mislimo kada kaemo

'promatranje'? Postoji vizualno izvanjsko promatranje- promatranje drveta - a isto tako i unutarnje

promatranje. Postoji izvanjsko sluanje uhom, a istotako i unutarnje sluanje.

Kada promatramo, promatramo li odista ilipromatramo samo uz pomo rijei? Naime, ako

promatram stvar koju nazivamo drvetom i kaem 'drvo',onda promatram uz pomo rijei. A moemo li ispitati jeli mogue promatrati bez rijei? Ta, rije je postalavanijom od gledanja. Mu promatra enu, odnosnoena mua, pomaui se svim svojim sjeanjima,prikazima, osjetima i podraajima. Nikada izravno nepromatraju jedno drugo.

Moemo li osobu s kojom prisno ivimo promatrati bezslike, bez utvare, bez zamisli o njoj? Moda i jesmo spo-sobni za opaanje stvari koju nazivamo drvetom nepomaui se rijeima. To je prilino lako, samo se u totreba upustiti. No, promatrati osobu s kojom ivite nekoristei se svime ega se sjeate o toj osobi nije ba

tako lagano.


22/141

Ovo promatranje uz pomo slike, uz pomo nagomi-lanoga sjeanja, nije nikakav odnos. To je odnos jedne

utvare s drugom utvarom, a mi to nazivamo odnosom.No, promotrite li ovo poblie, vidjet ete da nije rije ni okakvu odnosu, ve o zamisli jedne osobesuprotstavljene zamisli neke druge osobe.

Pa moemo li onda promatrati, ne uputajui se u aps-trakcije ili zamisli o onome to promatramo? To je onoto se podrazumijeva pod psiholokim znanjem; u psiho-lokome smislu, ispravno ili neispravno, izgraujem veidio znanja o svojoj eni, a ono ovisi o mojoj sposobnostiprimanja dojmova, ovisi o mojoj ambiciji, pohlepi, zavisti,ovisi o mojem djelovanju koje je usredotoeno samo nasebe. Takvo nas znanje spreava u stvarnomepromatranju ive osobe. A ja elim da se s tim ivim

stvorom nikada ne susretnem, jer ga se bojim. Mnogo jesigurnije nositi u sebi sliku o toj osobi negoli gledati togaivog stvora. Moje je psiholoko znanje preprekaistome promatranju. Mogu li se toga znanja osloboditi?Moe li stroj s pomou kojega se grade te slike prestati sradom? Nosim u sebi te slike o svojoj eni i one suovdje: ta injenica ima svoju teinu, poput kamena na

vratu. Kako da ga se rijeim? Je li kamen, ta slika namome vratu, neto to se razlikuje od promatraa? Je lita slika, taj teret na mome vratu, neto to se razlikujeod promatraa koji kae: Nosim u sebi takve i takveslike?


23/141

Razlikuje li se promatra koji kae: Nosim u sebitakve slike; kako da ih se rijeim? od slika kojepromatra. Oevidno, ne.

Stoga je promatra tvorac slika koji te slike stvara, aonda se od njih odvaja govorei: to da s njimaradim? To je nain na koji svi mi ivimo, to je obrazacnaih postupaka, to je nae mirenje s onime na to smonavikli, pa to prirodno i prihvaamo. No, sada govorimoo neemu posve drugom, naime o tome da su

promatra i ono to se promatra jedno te isto.

Moramo jo istraiti i to je promatra. Promatra jeplod svojih vlastitih iskustava; on je sam svoje vlastitoznanje, vlastito sjeanje, vlastiti strah, vlastita tjeskoba -prolost. Promatra uvijek ivi u prolosti; iako sam sebecijelo vrijeme nastoji preinaiti da bi se susreo sa sada-

njou, jo je uvijek ukorijenjen u prolosti. Postoji vre-mensko kretanje u kojemu se prolost preinauje usadanjost i prelazi u budunost. To je psiholokoubrzanje ili vremensko kretanje.

Kada promatramo, promatramo kroz sliku koju smosami sebi stvorili o nekoj stvari ili nekoj osobi. Moemo li

tu stvar ili osobu promatrati bez te slike? Naime, moe liu promatranju promatra biti odsutan? Takva se slika javlja kada gledamo osobu koju veoma prisnopoznajemo; to nekoga prisnije poznajemo, slika jetonije odreena. Moemo li tu osobu gledati nepomaui se takvom slikom? Naime, moemo li tuosobu gledati bez promatraa? Tako bi izgledalo isto

promatranje.


24/141

Navodi li nas svijest o ovome na ralanjivanje? Oe-vidno, ne. to mislimo pod ralanjivanjem i tko je tu

ralanjiva? Pretpostavimo da ja sam seberalanjujem; tko je tu ralanjiva? Je li ralanjivanetko tko se od mene razlikuje? Oevidno, ne.

Mi sada nastojimo otkloniti sam nain na koji se gradisukob meu ljudskim biima, sukob koji postoji sve dokpostoji i podjela. Upravo podjela u meni stvara podjeluizvan mene. Unutarnja je podjela ako kaem da samIndijac. Poistovjeivanje sa slikom Indijca prua mi si-gurnost. Stoga se vrsto drim te slike, to je besmislica, jer u slici nema sigurnosti. A i muslimani, Arapi i idovijednako postupaju, pa jedni drugima skaemo za vrat.

Kada je promatra u psiholokome smislu isto to i

ono to se promatra, sukoba nema, jer nema ni podjele.Da razjasnim: um nam je obuen i odgojen za tupodjelu, za uvjerenje da su moje 'ja' i ono to promatramrazliiti jedno od drugoga - moja su ljutnja i ljubomoraneto to se razlikuje od mene, pa prema tome u vezi snjima moram neto uiniti, kontrolirati ih, suzbiti,prevladati ih, djelovati na njih. No, kada su moja ljutnja i

ljubomora isto to i 'ja', to se dogaa? Sukob seotklanja, a obrazac se raspada. Raspao se obrazac koji je predstavljao mirenje mojega uma s neim. To jezavretak jedne stvari i poetak neega drugog. Ako seobrazac raspadne i borba okona, to se zbiva? Dolazido novoga ubrzanja, do novoga kretanja.


25/141

Vi promatrate drvo i u to se promatranje uplie rije'drvo'; u asu kada ga ugledate, rei ete: To je drvo,odnosno, leptir, jelen, ili pak planina ili rijeka; vaa

reakcija nije neposredna. A i tu reakciju moemopromatrati i odloiti je na stranu tako da nam ostanesamo promatranje drveta, ljepota njegovih obrisa,njegova draest, njegova kakvoa. E pa, postupite takou odnosu na osobu s kojom ivite, s kojom ste prisnopovezani - promatrajte tu osobu bez ijedne unaprijedstvorene slike. Tada va odnos postaje neto izuzetno.

Pretpostavimo da neka ena nema o svome muu ni-kakve unaprijed stvorene slike; to je onda njihov odnosza njezina mua? Mu je nasilan, a ena to nije. Postojili meu njima ikakav odnos - osim, moda, osjetilnoga,spolnoga - postoji li meu njima ikakav odnos?Oevidno, ne, ali oni ipak ive u istoj kui. Pa to da

mu onda uini? Prije svega, ivot u kojemu bi modamogla postojati stvarna, duboka ljubav neto je veomaizuzetno. ena nema unaprijed stvorenih slika o svomemuu, ali on o njoj ima takve slike, neke zamisli i cijelo ihvrijeme gomila. A oni ive u istoj kui. I to se dogaa?Ona je slobodna, a on nije. On eli da i ona ima nekusliku o njemu, jer je tako navikao. Tako ovaj nadasve

destruktivan odnos i dalje traje, sve dok ona ne kae:Dosta. Hoe li se razvesti od njega, napustiti ga?Moda se, budui da ona o njemu nema unaprijedstvorenih slika, u kui stvori neka potpuno drugaijaatmosfera. On se osvjeuje zato to je onanepokolebljiva - razumijete li? - poinje joj se pribliavati.Susreo se s neim nepokolebljivim i neto se s njime

poelo doga

ati.


26/141

8.

BOL

Pitanje: Ne raa li se misao kao obrana od boli?Dijete poinje misliti zato da bi se odvojilo od fizike boli.Je li misao - koja je psiholoko znanje - plod boli ili je bolplod misli? Kako se ovjek moe uzdii iznad oblikaobrane koje je razvio u djetinjstvu?

Zabodite iglu u nogu i javit e se bol, a za njim i tjes-kobna zabrinutost hoe li bol ikada prestati. To je misa-ono ubrzanje, ivana reakcija, a potom nastupa poisto-vjeivanje s tom reakcijom, pa ovjek kae: Nadam se

da e prestati i ubudue to ne smijem osjeati. Sve jeto dio misaonoga ubrzanja. Strah je dio bola; postoji listrah u kojemu nema misli?

Jeste li ikada izvodili pokuse u odvajanju misli od bo-la? Sjednite u zubarski stolac i neko vrijeme promatrajtestvari oko sebe; va e um promatrati ni sa ime se ne

poistovjeujui. I to je ostvarivo. Sjedio sam uzubarskome stolcu etiri sata; nijedna jedina misao nijemi pala na um.

Kako se ovjek moe uzdii iznad oblika obrane koje je odnjegovao u djetinjstvu? Hoe li otii psihoanaliti-aru? Moda e pomisliti da je to najlaki nain i da gapsihoanalitiar moe izlijeiti od svih problema koji


27/141

proizlaze iz njegova djetinjstva. Ne moe. Jedva ih moeu poneemu izmijeniti. Pa to emo uiniti? Nemanikoga kome bismo poli. Hoemo li se s time suoiti?

Nema nikoga.

Jesmo li se ikada suoili sa injenicom da nemanikoga kome bismo mogli otii? Bolujemo li od raka,moemo otii lijeniku, to je razliito od psiholokogaznanja to smo ga razvili u djetinjstvu, a koje u ovjekuuzrokuje neurozu; veina ljudi i jest neurotina.

Pa to da onda uinimo? Kako emo u ovome pomaloneurotinome svijetu, u kojemu su svi nai prijatelji ipoznanici lagano neuravnoteeni, znati da smo i mi neu-ravnoteeni? Ne moemo nikamo poi po pomo, pa setako u naemu umu stvara misao o tome da vie neovisimo o drugima, o knjigama, o psiholozima, o neijemautoritetu? to se dogaa u naemu umu kada stvarnospoznamo da nikamo ne moemo poi po pomo?Neurotinost je plod ovisnosti. ovjek ovisi o svojojeni, o svojem lijeniku; ovisi o Bogu ili o

psiholozima. Izgradio je niz ovisnosti oko sebe,nadajui se da e u tim ovisnostima biti siguran. Akada otkrije da ni o kome ne moe ovisiti, to se

dogaa? U njemu dolazi do strahovitoga psiho-lokog preokreta, a obino se s time neradosuoava.ovjek ovisi o svojoj eni, a ona ga potie nato da bude o njoj ovisan, i obrnuto. To je dio njegoveneuroze, ali je on ne odbacuje, nego je ispituje. Moe lise osloboditi toga da ovisi o svojoj eni - naravno, upsiholokome smislu? Uinit e to zato to je uplaen;

neto eli od nje, seks ili pak ovo ili ono. Ili ga ona


28/141

ohrabruje u njegovim vlastitim zamislima, pomae muda bude nadmoan, da bude ambiciozan, ili mu pakkae da je sjajan filozof.

No primijetit ete da samo stanje ovisnosti odrugome moe biti uzrokom dubokoj psiholokojneurozi. Kada ovjek razbije taj obrazac, to sedogaa? Postaje razborit! Mora u sebi imati takvurazboritost da bi otkrio to je istina. Ovisnost je unjemu postojala od djetinjstva, bila je imbenik koji

je sluio za obranu od boli i pozljede, imbenik kojije donosio utjehu, emocionalnu hranu i ohrabrenje -sve je to u ovjeku izgraeno, ovjek je dio toga.Ovaj uvjetovani um nikada ne moe otkriti to jeistina. Ne ovisiti ni o kome znai da je ovjek sam, abiti potpun, cjelovit - to znai razboritost; izrazboritosti se potom raaju razumnost, jasnoa i

cjelovitost.

9.

ISTINA

Pitanje: Danas openito prevladava pretpostavka daje sve relativno, da je sve stvar osobnoga shvaanja, dane postoji neto to bi se moglo nazvati istinom iliinjenicom koja ne ovisi o vlastitome opaaju. Kako dainteligentno uzvratimo na takvo vjerovanje?


29/141

Shvaamo li mi sve doista tako osobno da je za nasistina samo ono to ja vidim, ono to vi vidite? Da sumoje miljenje i vae miljenje jedine injenice kojima

raspolaemo? Ovim se pitanjem upravo topodrazumijeva: da je sve relativno, da je dobrotarelativna, da je zlo relativno, da je ljubav relativna. Ako je sve relativno (to jest, nije cjelovito, potpuno, nijeistina), tada su relativni i nai postupci, nae sklonosti,nai meusobni odnosi, i mogu se okonati kada god seto nama prohtije, kada god nam vie ne budu po volji.

Postoji li neto to se zove istina odvojeno odosobnoga vjerovanja, odvojeno od osobnogamiljenja? Postoji li istina kao takva? U stara suvremena ovo pitanje postavljali grki filozofi, hinduisti ibudisti. Jedna se od neobinosti sastoji u tome to se uistonim religijama sumnja ohrabrivala - ohrabrivani smo

da sumnjamo, da postavljamo pitanja - a u u zapadnojse religiji radije guila i nazivala herezom.

Odvojeno od osobnih miljenja, opaanja, iskustavakoja su uvijek relativna, ovjek mora vlastitim snagamaotkriti postoji li neki opaaj, neko vienje koje predstavljaapsolutnu, a ne relativnu istinu. Kako da to otkrijemo?

Ako kaemo da su osobna miljenja i opaaji relativni,tada apsolutna istina kao takva ne postoji, jer je sverelativno. U skladu s time, i nae ponaanje, nae vla-danje, na nain ivota, relativni su, usputni, nepotpuni,necjeloviti, raskidani.

Kako da otkrijemo postoji li istina kao takva, istina koja

je apsolutna, koja je potpuna, koja se nikada ne mijenja


30/141

u ozra ju osobnih shvaanja? Kako da na razum, um,misao to otkriju? Zadubit emo se u neto to zahtijevamnogo istraivanja, u neki postupak iz svakodnevnoga

ivota, u odbacivanje svega lanoga - i to e biti jedininain da se toga prihvatimo.

Ako u nama postoji neka obmana, matarija, slika,romantini pojam o istini ili o ljubavi, onda nas upravo taprepreka ometa u napredovanju. Moemo li estito istra-iti to je obmana? emu duguje svoj postanak? Gdje

joj je korijen? Ne znai li ona poigravanje s neim tonije stvarno?

Stvarno je ono to se dogaa, bilo to neto to semoe nazvati dobrim, loim ili nijednim od togadvoga; to je ono to se stvarno zbiva. Kada smonesposobni da se suoimo s onim to se u namastvarno zbiva, obmanjujemo sami sebe da smo odtoga pobjegli. Ako se nevoljko ili sa strahomsuoavamo s onime to se stvarno deava, ve i samoto izbjegavanje stvara obmanu, nekakvu matariju, nekiromantini pomak, bijeg od onoga to jest. Rije'obmana' podrazumijeva odmak od onoga to jest.

Moe li ovjek izbjei taj pomak, taj bijeg od stvarnos-ti? A to je stvarno? Stvarno je ono to se dogaa,ukljuujui tu i odgovore, zamisli, vjerovanja i miljenjato ih ovjek u sebi nosi. Suoiti se s time znai neobmanjivati se.


31/141

Do obmane dolazi samo kada postoji odmak od inje-nice, od onoga to se dogaa, onoga to stvarno jest.Pri razumijevanju onoga to jest, ne prosuuje osobno

miljenje, nego stvarno promatranje. ovjek ne moepromatrati to se stvarno zbiva ako njegovo vjerovanje ilipogled na stvari tome promatranju pridaje neka svojstva;tada je rije o izbjegavanju da razumijemo ono to jest.

Uzmogne li ovjek sagledati ono to se stvarno zbiva,uspjet e mu da potpuno izbjegne bilo kakav vid

obmane. Je li to mogue uiniti? Moe li ovjek stvarnopromatrati svoju ovisnost, bilo ovisnost o nekoj osobi, onekome vjerovanju, o nekome idealu ili o nekakvuiskustvu koje mu je donijelo silna uzbuenja? Takvaovisnost neizbjeno dovodi do obmane.

Tako je u umu koji vie sam sebe ne obmanjuje, kojine gradi pretpostavke, koji ne doivljava halucinacije,koji ne udi za time da se domogne nekoga iskustva oonome to se naziva istinom, zavladao red. U njemusada vlada red. Nema smuenosti uzrokovaneobmanama, zavaravanjima, halucinacijama; um jeizgubio sposobnost da stvara obmane. Pa to je ondaistina? Astrofiziari, dakle, znanstvenici, koriste misao

zato da bi istraivali tvarni svijet oko sebe, prelazegranice fizike, izlaze izvan njezinih granica, ali se uvijekkreu u izvanjskome svijetu. No, ako ovjek krene odsvoje nutrine, vidjet e da je i njegovo 'ja' takoer tvar. Imisao je tvar. Uspije li netko zai u svoju nutrinu, iduiod injenice do injenice, poinje otkrivati to se nalazi sonu stranu tvarnoga. Tada mu se, ako odlui da do nje

dopre, kao takva ukazuje apsolutna istina.


32/141

10.

NASILJE

Pitanje: Kako da istovremeno snosimo odgovornostza ono to se dogaa u svijetu oko nas i da ivimosvojim obinim, svakodnevnim ivotom? Kako trebaispravno postupati u odnosu na nasilje i kada senaemo suoeni s nasiljem?

Razlikuje li se ono to se dogaa u izvanjskomesvijetu od onoga to se dogaa u unutarnjemu svijetu?U svijetu oko nas vlada nasilje, izuzetno velika

uznemirenost, jedna kriza slijedi za drugom. Posvudaratovi, podjele meu nacijama, vjerske razlike, razlikemeu rasama i manjinama, jedan skup meusobnosustavno povezanih pojmova nasuprot drugome skupu.Razlikuje li se to od onoga to se zbiva u naoj nutrini? Imi smo isto tako nasilni, isto smo tako puni tatine,strahovito neasni, za svaku priliku stavljamo razliitu

krinku.

Rije je o kretanju koje je nalik na smjenjivanje plime ioseke. Mi smo kao Ijudska bia stvorili ono to se zbivaizvan nas i to se ne moe promijeniti sve dok se mi kaoljudska bia ne promijenimo. U tome je korijen svega.elimo uiniti neto u svijetu oko sebe, elimo da nam

ustanove, vlada ili neto slino bude bolje, ali nikada ne


33/141

kaemo da smo sve to sami stvorili. Sve dok se mi nepromijenimo, ni to se ne moe promijeniti. Nakon miliju-na i milijuna godina koje smo proivjeli, isti smo kao i

ranije. U osnovi se nismo promijenili, pa i dalje svijetunanosimo samo trajnu tetu.

injenica je da smo mi isto to i svijet, i to ne kaoideja, nego stvarno. Uoavate li razliku izmeu ideje istvarnosti? ujemo tvrdnju da je ovjek isto to i svijet istvaramo od toga ideju, apstrakciju, a potom o toj ideji

raspravljamo, raspravljamo o tome je li ona istinita ililana i gubimo je. No injenica je da mi jesmo isto to isvijet.

Stoga je ovjek odgovoran za promjenu svijeta, ato znai da je potpuno odgovoran za nain na kojiivi svoj svakodnevni ivot. Svrha toga ivota nije

preinaavanje kaosa kojiovjeka okruuje, njegovouljepavanje ili pak ovjekovo pristupanje ovoj ilionoj skupini ili ustanovi, ve korjenita preobrazbaovjeka kao drutvenoga bia, a ono je isto to isvijet; inae dobro drutvo i ne moe postojati.

Mnogima se od nas

ini tekim da se promijenimo,na primjer, da se ostavimo puenja. Postojeustanove koje e nam pomoi da ne puimo! Viditekoliko ovisimo o ustanovama. Moe li onda ovjekotkriti zato se ne mijenja, zato, kada vidi da netone valja - 'ne valja' pod navodnicima - s time smjestane prekine? Znai li to da se nada kako e netkodrugi unijeti reda u ovaj svijet, a on e se u taj red


34/141

samo neprimjetno uvui? Znai li to da smo indo-lentni, u psiholokome smislu lijeni, nepoduzetni?

Koliko li samo godina ovjek utroi na to da ovladapojedinim tehnikama, da zavri neku visoku kolu, ko-led, fakultet, da postane doktor, a ni dana ne bipotroio na to da u sebi samome neto promijeni.

Stoga ovjekova odgovornost lei u tome da provede

korjenitu promjenu u samome sebi zato to je on isto toi ostatak ovjeanstva.

Sljedee pitanje glasi: kako treba ispravno postupati uodnosu na nasilje i kada se naemo suoeni s nasiljem?Nasilje je isto to i ljutnja, mrnja, slaganje s okolinom,oponaanje, pokornost. Odbijanje svega ovoga znai

prihvaanje suprotnoga. Je li mogue biti slobodan odnasilja koje je dio naega ivota, a naslijeeno je moda jo od ivotinje - i to ne relativno, ve potpunoslobodan? A to znai biti slobodan od ljutnje, i to nesamo biti slobodan od ljutnje, nego da nam ljutnja i nepadne na um. Odnosno, biti slobodan od slaganja sokolinom ne znai nalaziti se izvan okvira takva

slaganja, nego to slaganje postizati zahvaljujuiusporedbi. ovjek uvijek neto s neim usporeuje, u

psiholokome smislu - bio sam, bit u ili jesam neto.Razum koji uvijek neto s neim usporeuje, o neemusudi, jest agresivan. Ako je razum pak slobodan odoponaanja, sukladnosti i usporeivanja, tada e odnjega potei ispravan postupak.


35/141


36/141


37/141

svom nadom, svim strahom, svom enjom i svomobmanom koje sadri ikada prestati postojati? Naprimjer, moe li netko tijekom dananjega jutra potpuno

prekinuti svoju ovisnost o drugome? Ovisnost je dioovjekove svijesti. U trenutku kada ovisnost prestaje,oito zapoinje neto novo. No ovjek nikada nitapotpuno ne okonava i u tome je neokonavanjunjegova nada. Moe li ovjek u svojoj dui, u svojojnutrini, sagledati ovisnost i njezine posljedice i s timeprekinuti? Pogledajte to znai ovisiti o nekome ili

neemu i kako treba postupiti da bi se ta ovisnostsmjesta dokinula.

No, treba li se korak po korak rjeavati upravosadraja vlastite svijesti? To jest, korak se po korakrjeavati Ijutnje, rjeavati se ljubomore? Predugo bi totrajalo. A moe li se sve to izvesti trenutano, smjesta?

Naime, uzimati jednu po jednu stvar iz sadraja vlastitesvijesti i raskidati s njome oduzelo bi nam mnogogodina, moda i cijeli ivot. Je li mogue sagledati cijelisadraj svijesti i prekinuti s njime - to je poprilino jednostavno, samo ako se toga prihvatimo? No na jerazum tako oblikovan da mi vrijeme prihvaamo kaoglavni imbenik u promjeni.

12.


38/141

TO ZNAIIVO?

Pitanje: to znai neto vidjeti u svoj svojoj sveukup-nosti? Je li uope mogue opaziti sveukupnost neegato se kree?

Moemo li u potpunosti sagledati sveukupnost naesvijesti? Dakako da moemo. ovjekovu svijestsainjava cjelokupan njezin sadraj: ljubomora,

nacionalna pripadnost, vjerovanje, iskustvo i takoredom; sve je to sadraj onoga to nazivamo svijeu ijezgra onoga to ini nae 'ja', nae 'sebe'. U redu? Dabismo ovu injenicu u potpunosti sagledali, moramo nanju upraviti potpunu pozornost. No ovjek rijetko naneto upravlja potpunu pozornost. Upravi li potpunupozornost na samu jezgru, na svoje 'sebe', sagledat e

cjelinu.

I drugo je pitaoevo pitanje zanimljivo: Je li uopemogue opaziti sveukupnost neega to se kree?Kree li se nae 'sebe'? Kree li se sadraj vaesvijesti? Da, ali u svojim vlastitim granicama.

to se kree u svijesti - vezanost ili strah od onoga tobi se moglo dogoditi ako se uz neto ne veemo?Svijest se kree u okviru vlastitoga dosega, unutarvlastitoga ograniena podru ja. A to ovjek moepromatrati. Jesu li ovjekova svijest i ono to ona sadrineto ivo? Jesu li neije ideje ili vjerovanja neto ivo?to znai ivo?


39/141

A je li sjeanje na iskustvo to smo ga proivjeli netoivo? Sjeanje, ne injenica; injenice vie nema. Aovjek kretanje sjeanja naziva ivim. Sjeamo se

iskustva koje je prolo i to sjeanje nazivamo ivim. Tosjeanje moemo promatrati, ali ne moemo promatrationo ega vie nema. Zato je ono to ljudi nazivaju ivimneto to se dogodilo i ega vie nema, a ono ega vienema zapravo je mrtvo; upravo zato ljudski razum i jestneto mrtvo i u tome je tragedija ljudskoga ivota.

13.

INJENICE

Pitanje: Postoji li stanje kojemu nema opreke?Moemo li ga upoznati i biti u vezi s njime?

Postoje li uope opreke, osim opreka kao to su

ovjek-ena, tama-svjetlost, visoko-nisko, no-dan?Postoji li neto to je opreno dobroti? Ako postoji, ondadobrota nije dobrota. Ne znam da li to razumijete. Akopostoji neto to je opreno dobroti, onda mora da se idobrota rodila iz te opreke. to je opreka? Izgradili smopojam opreke i kaemo da je dobro opreka loemu. Paako izmeu to dvoje postoji neki odnos ili ako jedno

proistjee iz drugoga, onda je korijen dobroga uvijek uloemu. Postoje li onda uope bilo kakve opreke? Netko


40/141

je nasilan; misao je stvorila nenasilje kao opreku nasilju,ali ta opreka nije injenica; prestanak nasilja posve jedrugaije stanje od nenasilja.

Tu je opreku stvorio razum, bilo zato da ne bi moraodjelovati ili zato da bi suzbio nasilje. A svi ti postupciimaju udjela u nasilju. No, ako uzmemo u obzir samoinjenice, injenice nemaju opreka. ovjek mrzi; njegovmu razum, njegova mu misao, a i drutvo govore da netreba mrziti, a to je opreka mrnji. Opreke se raaju

jedna iz druge. Stoga postoji samo mrnja, a ne injezina opreka. Promatramo li mrnju kao injenicu i sveodgovore na tu injenieu, zato bi nam opreka uopebila potrebna? Opreku je stvorila misao koja navodi nastalnu borbu izmeu mrnje i ne-mrnje, izmeuinjenice i misli. Kako da ovjek prevlada vlastitumrnju? Ostane li samo injenica, a ne i njezina opreka,ovjek e u sebi nai snage da u tu injenicu pogleda.Nai e u sebi snage da nita ne uini u vezi s vlastitommrnjom, pa e se i sama injenica zbog toga rastoiti.

14.

STVARALATVO


41/141

Pitanje: to je istinsko stvaralatvo i po emu se ra-zlikuje od onoga to se pod time inae smatra u opeprihvaenome shvaanju?

Ono to se openito naziva stvaralatvom ovjekovoje djelo - slikarstvo, glazba, knjievnost, umjetnika i ne-umjetnika, cijela arhitektura i sva tehnoloka udesa.Slikari, pisci i pjesnici sami sebe vjerojatno smatrajustvaraocima, a i mi svi kao da se slaemo s tom opeprihvaenom idejom o stvaraocu. Mnoge su stvari to ih

jeovjek napravio upravo predivne, velike katedrale,hramovi i damije; neke su od njih ak i izuzetno lijepe,

a mi nita ne znamo o ljudima koji su ih podigli. No, unae je doba anonimnosti gotovo potpuno nestalo.Anonimnost zahtijeva drugaiju vrstu stvaralatva,stvaralatvo koje se ne temelji na uspjehu, na novcu -na nakladi od dvadeset i osam milijuna primjerakaprodanih u deset godina!

Anonimnost je silno vana. U njoj se krije jedna dru-gaija kvaliteta: osobna motivacija, osobni stav i osobnomiljenje ne postoje; postoji samo osjeaj slobode odonoga to za nas predstavlja djelovanje.

No veliki dio ljudskoga stvaralatva, stvaralatva koje je ljudsko djelo, kako mi to nazivamo, nastaje iz onogato je ve poznato. Veliki su skladatelji, Beethoven,Bach i ostali, stvarali na temelju onoga to je ve bilopoznato. Pisci su i filozofi itali i gomilali proitano, pasu, premda su razvili vlastiti stil, u djelovanju ili u pisanjuuvijek polazili od onoga to je u njima bilo nagomilano -

od ve poznatoga. A to mi uglavnom nazivamostvaralatvom.


42/141

Je li to uistinu stvaralatvo? Ili pak postoji nekadrugaija vrsta stvaralatva koje se raa iz slobode u

odnosu na ve poznate stvari? Zato to, kada slikamo,piemo ili u kamenu stvaramo neki predivan sklop, svese to temelji na nagomilanome znanju, prenesenome izprolosti u sadanjost. A postoji li stvaralatvo koje bibilo potpuno razliito od djelatnosti to je mi openitozovemo stvaralatvom?

Postoji li nain ivota, postoji li kretanje koje ne biproizlazilo iz onoga to je ve poznato? A to znai:postoji li stvaranje koje proizlazi iz uma, a koje neposre pod bremenom sve ove ivotne uznemirenosti,sa svim njezinim drutvenim i ekonomskim pritiscima?Postoji li stvaranje koje dolazi iz uma, a koje je samosebe oslobodilo od ve poznatih stvari?

Mi uglavnom polazimo od poznatoga i stvaramo na tojosnovi, no moe li se javiti neki stvaralaki poriv ili kre-tanje koji e to poznato upotrijebiti, ali izravnim, a ne za-obilaznim putem? U takvu duevnome stanju stvaranje,onakvo kakvo ga poznajemo, moda i nije nuno.

Je li stvaralatvo neto potpuno drugaije, neto tomoe postojati u svima nama, a ne da bude samoosobina strunjaka, profesionalaca, darovitih i nadarenihIjudi? Mislim da u svima nama moe postojati tajizuzetan duh koji je uistinu slobodan od bremena to gaje ovjek sam sebi naprtio. Iz toga razumnoga,

racionalnoga, zdravoga duha proizlazi neto posvedrugaije, to se moda nuno i ne mora izraavati kao


43/141

slikanje, knjievnost ili arhitektura. Pa zato bi se iizraavalo kao takvo? Zaete li malo dublje u ovajproblem, otkrit ete da postoji duevno stanje koje

uope ne poznaje iskustvo kao takvo. Iskustvo podrazu-mijeva razum koji neprestano pipa, pita, trai, te se,prema tome, bori u tami i eli izai izvan vlastitihgranica.

Postoji potpun i sveobuhvatan odgovor na pitanje otome da li svoj um i svoje srce upotrebljavamo na ovaj

drugi nain; postoji stvaralatvo koje nije ovjekovodjelo. Ako nam je um izuzetno ist i ako u njemu nemani sjenke sukoba, onda se nalazi u stvaralakomestanju; ne trebaju mu pokazivanje, zadovoljenje tatine,publicitet i sline besmislice.

15.

DJELOVANJE

Pitanje: Rekli ste da ve i u samome gledanju postojidjelovanje. Je li to djelovanje isto to i izraz djelovanja?

Ve u samome promatranju postoji djelovanje.Promatrajte pohlepu bez ikakva iskrivljavanja, bezikakva motiva, ne govorei: Moram je prevladati -samo promatrajte kretanje pohlepe. Ve i samo to

promatranje znai sagledavanje cjelokupnoga procesa


44/141

pohlepe, i to ne samo jednoga posebnog oblikapohlepe, ve cijeloga njezina kretanja.

Ako je prilikom promatranja pohlepe, ili mrnje, nasiljaili ma ega drugoga, promatranje potpuno neusmjereno,onda nema vremenskoga razmaka izmeu gledanja idjelovanja. S obzirom na to da mi normalno prolazimokroz vremenske razmake - gledamo, potomzakljuujemo i iz toga to smo vidjeli izaimamo nekuideju, a onda tu ideju provodimo u djelo, pri emu postoji

vremenski razmak izmeu pojave ideje i djelovanja uskladu s tom idejom. Upravo se u tome vremenskomrazmaku i izbijaju sve vrste raznih drugih problema, sobzirom na to da je gledanje jedini in kojim prekidamo spohlepom.

Pitalac me sada pita: Je li to djelovanje isto to i izraz

djelovanja? Recimo da ugledate zmiju, naoarku.Javlja se trenutani izraz samoodranja, to je iprirodno; nagon samozatite djeluje odmah - navodi nasda pobjegnemo ili da neto uinimo. Ovdje se gledanjeizraava kao fiziko djelovanje. No mi govorimo opromatranju u kojemu sudjeluje cijeli na um, a ne dapromatramo djelomino, kao to to obino inimo; da

budemo toliko pozorni da cjelokupni na um sav budeusredotoen u toj pozornosti. Takva pozornostpodrazumijeva nepostojanje sredita iz kojega se motri.Kada se usredotoujete, onda promatrate iz sredita, izneke toke, pa je to promatranje prema tome omeeno,ogranieno, usko; s obzirom na to da ova pozornostnema sredita, sve je u vaemu umu ivo i pozorno.

Tada ete otkriti da ne postoji toka s koje pozorno


45/141

motrite; ova pozornost nema granica, dok za usre-dotoenost granice postoje.

16.

STVARANJE SLIKAPitanje: Da bi se okonalo stvaranje slika, mora li

prestati i misao? Podrazumijeva li se jedno nuno udrugome? Je li kraj stvaranja slika uistinu temelj nakojemu ovjek moe poeti otkrivati to su ljubav i isti-na? Ili je to okonanje sama bit istine i ljubavi?

ivimo zahvaljujui slikama to ih stvara na razum,naa misao. Te se slike neprestano pridodaju jednadrugoj i jedna se od druge oduzimaju. Imate vlastitusliku o samome sebi; ako ste pisac, imate sliku o sebikao o piscu; ako ste neija ena ili mu, stvorili ste sebisliku o sebi samome kao o muu ili kao o eni. Topoinje jo u djetinjstvu, kroz usporedbu, kroz sugestije,

kada vam kau da morate biti isto tako dobri kao i nekidrugi momak odnosno da neto morate ili ne smijeteiniti; tako taj proces postupno narasta. A i u naimosobnim i ostalim odnosima uvijek postoji nekakva slika.I sve dok ta slika postoji, vi ste podloni ranjavanju,slabosti ili pozljedi, a sama slika spreava postojanjebilo kakva stvarnoga odnosa s drugim ljudima.


46/141

Sada me pitalac pita moe li se to ikada okonati ili jeto neto sa ime moramo zauvijek ivjeti. I jo pitaprestaje li i misao kada se slika okona. Jesu li slika i

misao u meusobnome odnosu? Kada stroj zapravljenje slika prestane s radom, pojavljuje li se prednama sama bit Ijubavi i istine?

Jeste li ikada prekinuli s nekom slikom - dragovoljno,lako, bez ikakve prisile, bez ikakva motiva, a ne tako daste rekli: Moram prekinuti sa slikom koju imam o sa-

mome sebi ako ne elim da me tkogod pozlijedi.Uzmite neku sliku i zadubite se u nju; zadubljujui se unju, otkrivate cijeli proces stvaranja slika, pa u jednojslici otkrivate strah, tjeskobu, u drugoj osjeajosamljenosti, a ako ste uplaeni, kaete: Bolje se dratineega to poznajem nego se okretati neemu to nepoznajem. No, ako se potpuno ozbiljno i duboko

zadubite u tu sliku, poinjete se pitati otkuda onapotjee, i to ne samo jedna posebna slika, negostvaranje slike kao cjeline. Od misli? Je li misao prirodniodgovor, prirodna reakcija kada se elim fiziki i psihikizatititi? Moemo razumjeti prirodni odgovor radi fizikezatite, kao to su nabavljanje hrane, potraga zasklonitem, pribavljanje odjee, izbjegavanje da nas

pregazi autobus i tako redom. To je prirodan, zdrav,inteligentan odgovor u kojemu nema slike. No upsihikome smo smislu u sebi samima stvorili ovu slikuiz koje proizlazi niz nemilih dogaaja, sluajnih zgoda,pozljeda, stvari koje nas ogoravaju.

Je li psihiko stvaranje slika misaono kretanje? Zna-

demo da misao, i to moda u vrlo visokome stupnju, ne


47/141

spada u samoobrambenu fiziku reakciju. No psihiko jestvaranje slika posljedica zadovoljne nepozornosti kojapredstavlja samu bit misli. Misao sama po sebi nije

pozorna. Pozornost nema sredita, nema toke od kojebismo ili prema nekoj drugoj toki, kao u stanjuusredotoenosti. Kada je pozornost potpuna, nemamisaonoga kretanja. Samo se u nepozornome duhuraa misao.

Misao je tvar; misao je posljedica sjeanja; sjeanje je

pak posljedica iskustva i uvijek mora biti ogranieno,djelomino. Sjeanje i znanje nikada ne mogu biti pot-puni, uvijek su djelomini, pa prema tome nepozorni.

Stoga, kada postoji pozornost, onda nema stvaranjaslika, nema sukoba, jer sagledavamo injenicu. Ako sampotpuno pozoran dok me vrijeate ili mi laskate, tada misve to nita ne znai, no u trenutku kada na to neobraam pozornost, misao, koja je sama po sebinepozorna, odnosi prevagu i stvara sliku.

Sada me pitalac pita je li okonanje stvaranja slika bitistine i ljubavi. Ne sasvim. Je li pouda isto to i ljubav?

Je li uitak Ijubav? Vei je dio naega ivota usmjerenna uitak u razliitim oblicima, pa kada nastupi takav

trenutak uitka, seksa, itd., mi ga nazivamo Ijubavlju.Moe li uope postojati ljubav tamo gdje postoji sukob,gdje je um osakaen zbog problema, problema u vezi snebeskim stvarima, problema u vezi s meditacijom,problema izmeu ovjeka i ene? Kada nam duh iviokruen problemima, to je veinom sluaj, moe li tubiti ljubavi?


48/141

Moe li biti ljubavi tamo gdje postoji velika patnja, kakoduevna, tako i tjelesna? Je li istina stvar zakljuivanja,

stvar miljenja, pitanje za filozofe, za teologe, za onekoji tako duboko vjeruju u dogmu i obred, a oboje jenainio ovjek? Moe li razum koji je tako uvjetovanznati to je istina? Istina se moe javiti samo onda kada je razum potpuno slobodan od sve te zbrke. Filozofi injima slini nikada se nee zagledati u svoj vlastiti ivot;oni se zatvaraju u neki metafiziki ili psihiki svijet,

poinju pisati o njemu, objavljivati to to napiu i takopostaju glasoviti. Istina je neto to zahtijeva izuzetnobistar um, um koji nema nikakvih problema, nitjelesnih ni duevnih, um koji ne zna za sukobe.aki sjeanje na sukobe mora prestati. Nosei bremesjeanja, ne moemo pronai istinu. To je nemogue.Istina moe doprijeti samo do uma koji je zaudno

slobodan od svega to je nainio

ovjek.

Ovo za mene nisu rijei, razumijete li? Kada ovo ne bibilo neto stvarno, ne bih o tome ni govorio, jer bih bionepoten prema samome sebi. Da ovo nije injenica, jabih bio straan licemjer, jer to zahtijeva strahovitu cjelo-vitost.

17.

REINKARNACIJA


49/141

Pitanje: Biste li se, molim vas, konano odredili u vezi

s reinkarnacijom i njezinim nepostojanjem budui da se

danas pred nas iznosi sve vie 'znanstvenih dokaza'kojima se dokazuje da je reinkarnacija injenica.Zabrinut sam zato to vidim da se golem broj ljudipoinje sluiti tim dokazima zato da bi ojaali vjerovanjekoje u njima ve postoji, a omoguuje im bijeg odsuoavanju s problemom ivota i smrti. Nije li vaaodgovornost u tome da budete jasni, izravni i nedvosmi-

sleni u vezi s tim pitanjem, umjesto da okoliate s njego-vim rjeavanjem?

Bit emo veoma odreeni. Ideja o reinkarnaciji postojala je davno prije kranstva, te prevladava gotovo ucijeloj Indiji, a vjerojatno i diljem azijskoga svijeta.

Kao prvo: to se to utjelovljuje ili inkarnira, i to se neutjelovljuje samo sada, ve se uvijek iznova utjelovljuje?

Kao drugo: pomisao na to da postoje znanstvenidokazi o tome da je reinkarnacija istinita uzrok je tomuda Ijudi bjee od vlastitih problema i to uzrokujepitaoevu brigu. Brine li njega odista to to Ijudi bjee odproblema? ine to zahvaljujui nogometu ili tako to

odlaze u crkvu. Ostavite po strani svu tu brigu o onometo rade drugi ljudi. Nas brine istinitost reinkarnacije kaoinjenice i vi od mene kao govornika oekujete veomaodreen odgovor.

to se to utjelovljuje i ponovno raa? to to u ovometrenutku ivi i sjedi ovdje? to se to sada dogaa s

onime to se nalazi u utjelovljenju?


50/141

A kada odemo s ovoga svijeta, to e se stvarno do-

gaati u naemu svakodnevnom ivotu, a on je ivi

proces utjelovljenja, to e biti s naim borbama, naimtenjama, pohlepom, zaviu, vezanou, to e biti sasvim time? Hoe li se sve to ponovno utjeloviti u naemusljedeem ivotu?

Oni koji vjeruju u reinkarnaciju vjeruju i u to da e seponovno roditi sa svime to i sada imaju - moda malo

drugaije - i da e tako nastaviti, proivljavajui jedanivot za drugim. Vjerovanje u ovjeku nikada nije ivo,no pretpostavimo da je ovo vjerovanje itekako ivo.Tada je ono to ste sada daleko vanije od onoga toete biti u nekome buduem ivotu.

U azijskome svijetu postoji rije karman koja znai

djelovanje u sadanjemu ivotu, u ovome razdoblju, sasvom njegovom bijedom, smuenou, ljutnjom,zaviu, mrnjom, nasiljem, djelovanje koje se moepreinaiti, ali e prijei u ovjekov sljedei ivot. Stogapostoji oevidno sjeanje na prole stvari, na proliivot. To se sjeanje nagomilalo kao nae 'ja', kao ego,kao linost. I taj splet, preinaen, proien, malice

dotjeran, prelazi onda u na sljedei ivot.

Tako da se sada ne postavlja pitanje o tome da li pos-toji reinkarnacija (u tome sam pogledu veoma odreen),nego o tome da sada postoji utjelovljenje; a to je dalekovanije od reinkarnacije, to je izlaz iz ovoga sadanjegkripca, ovoga sadanjeg sukoba. Tada zapoinje neto

potpuno drugaije.


51/141

Kada je nesretan, kada ivi u bijedi, kada ga mui

tuga, ovjek kae: Nadam se da e sljedei ivot biti

bolji. Ta je nada u sljedei ivot odgaanje sadanjegasuoavanja sa injenicama. Ovaj je govornik mnogotoga rekao o onima koji vjeruju u reinkarnaciju, pa su onjoj drali predavanja i do u beskraj pisali. To je dionjihove igre. Kaem: U redu, gospodo, vi svi vjerujete uto. A ako vjerujete, vano je ono to sada radite. Nonjih ne zanima ono to sada rade, zanima ih budunost.

Ne kau: Vjerujem i tako u potpuno promijeniti svojivot da budunosti vie nee biti. Nemojte na krajusvega ovoga rei da ja izbjegavam ovo posebno pitanje;vi ga izbjegavate. Rekao sam da je sadanji ivotnadasve vaan; ako ste to razumjeli i zadubili se u to,uza sav nemir, uza svu sloenost to ih to nosi sasobom - zavrite s time, nemojte se time i dalje baviti.

Tadaete u

i u posve druga

iji svijet. Mislim da je tojasno, zar ne? Nita ne okoliam. Moda ete me upitati:

Vjerujete li vi u reinkarnaciju? Je li tako? Ja ni u tone vjerujem i ovo nije izbjegavanje odgovora. Nemau mene nikakvih vjerovanja, to ne znai da samateist ili da sam bezboan. Zadubite se u to,

pogledajte to to znai. Znai da je duh slobodan odsvih zamki vjerovanja.

U staroj indijskoj knjievnosti postoji pria o smrti ireinkarnaciji. Drevni je obiaj i zakon za brahmana (2)da se svakih pet godina mora odrei svega svjetovnogbogatstva to ga je u meuvremenu zgrnuo i poetiispoetka. Tako je neki brahman imao sina i sin mu je

rekao:


52/141

Sve e ovo razdati raznim ljudima, a kome emene dati, kome e mene poslati?

Otac mu odgovori: Odlazi, neu te sluati.

No djeak se nekoliko puta vraao s istim pitanjem, pase otac razljuti i ree:

Tebe u poslati Smrti - a budui da je bio brahman,morao je odrati rije, pa ga je tako poslao Smrti. Nasvome putu do boga smrti djeak susree razne uiteljei otkriva da neki kau kako reinkarnacija postoji, a drugikau da je nema. I dalje trai te konano dolazi do kueSmrti. Kada stigne onamo, Smrti nema kod kue.(Sjajan zaplet, ako malo bolje razmislite.) Smrti nemakod kue. Djeak eka tri dana. etvrtoga se dana Smrtvraa i ispriava mu se. Ispriava mu se zato to jedjeak brahman i kae:

ao mi je to sam te ostavio da eka i da bih seiskupio ispunit u ti tri elje. Moe postati najvei kraljna svijetu, uivati najvee bogatstvo ili biti besmrtan.

Djeak odgovara: Bio sam kod mnogih uitelja i svisu me razliito pouavali. to ti kae o smrti i o onometo se dogaa nakon nje?

Na to e bog smrti: Volio bih imati uenike poputtebe, uenike koje ne bi zanimalo nita drugo osim

toga.I poinje mu govoriti o istini, o ivotu u kojemu vrijemevie ne postoji.


53/141

18.

STRAH

Pitanje: Neu pitati kako strah izbija - to ste veobjasnili, nego radije: to je stvarna sutina straha? to je strah sam po sebi? Je li on obrazac sazdan napsihikoj reakciji i osjetu, grenju miia, poveanoj

koliini adrenalina u krvi i tako dalje, ili je pak neto vieod toga? to moram gledati kada gledam sam strah?

Moe li do toga gledanja doi i kada strah nije neposred-no prisutan?

to je strah sam po sebi? Mi se uglavnom neegabojimo, bilo sjeanja na neto to se dogodilo, bilo pred-vianja neke reakcije u budunosti. No pitalac me pitato je stvarna priroda straha?

Kada se netko boji, kako u fiziolokome, tako i upsihikome smislu, zar to ne znai da osjea opasnost,da osjea potpunu odvojenost od drugih, odvojenostkoja se naziva usamljenou, dubokom, stalnom,

trajnom usamljenou? Svaka je reakcija reakcija naneto: netko se boji zmije ili se pak boji povratka neke

boli koju je neko proivio. Rije je tako bilo o strahu odneega stvarnoga ili od sjeanja na neto to se uprolosti dogodilo. No, pored psihikih reakcija kojepoznajemo kao strah, postoji li strah sam po sebi, a nestrah od neega? Postoji li strah per se? Ili strahpoznajemo samo u odnosu na neto drugo? A ako sene nalazi u odnosu prema neemu, je li rije o strahu?


54/141

Strah poznajemo u odnosu na neto, strah koji dolazi odneega ili vodi prema neemu, ali ako to uklonite, postojili stvarni strah koji moete preispitivati?

Naem je razumu, mozgu, potrebna potpuna sigurnostda bi funkcionirao dobro, zdravo i razumno. Ne nalazi si-gurnost ni u emu, ni u nekoj vezi, ni u nekoj zamisli, niu nekome vjerovanju - inteligentan duh sve to odbacuje,ali jo uvijek traga za potpunom sigurnou. Ne nae li je, u njemu se poinje raati strah. Postoji li neto

potpuno i posvema sigurno i izvjesno, ne izvjesnostvjerovanja, dogmi, obreda i ideja, jer se sve to dokidakada se zamijeni nekim novim idejama, dogmama iteorijama? OstavIjajui sve to po strani, osjea li razum,mozak, koji trai neku neraspoznatljivu sigurnost i nenalazi je, osjea li on, dakle, duboko ukorijenjeni strah?Stvara li razum tako, pored obinih vrsta straha, strah

sam po sebi, zato to nema niega to bi bilo valjano,niega to bi bilo cjelovito? Je li to sutina straha?

Je li mogue da u razumu ne bude nikakva straha?Misao - koja je dio funkcije razuma i mozga - prieljku-jui sigurnost, stvorila je razliite filozofske i teolokeobmane. Ne naavi tu sigurnost u njima, ili izvan

vlastitih granica, stvara neto u emu se nada da enai potpunu sigurnost ili je pak razum sam po sebitoliko sveukupno potpun da ne osjea potrebu zastrahom.

Ne govorimo ovdje o oslobaanju od straha ili o nje-govu suzbijanju; pitamo se ne moe li u samome

razumu biti sadran uzrok, odnosno sutina ili reakcija iz


55/141

koje proizlazi strah? Moe li razum ikada biti u nekomestanju - rije 'stanje' podrazumijeva statinost, a ne radise o tome (3) - moe li ikada imati tu kakvou da u

njemu ne bude kretanja prema van, da sam po sebibude potpuno cjelovit? To podrazumijeva meditativnorazumijevanje. Meditativno ne znai sve one besmislicekoje se s time povezuju, nego znai slobodu od straha,kako fiziolokoga, tako i psiholokoga, jer inae ni ljubavni samilost ne mogu postojati. Sve dok postoji strah,niega drugog ne moe biti. Meditirati - ne zato da

bismo se neega domogli - zna

i razumjeti prirodustraha i prevladati ga, a to znai pronai razum u kojemu

nema sjeanja na neto to je uzrokovalo strah, pa jestoga u potpunosti cjelovit.

A tu je i drugi dio ovoga pitanja: moe li do togagledanja doi i kada strah nije neposredno prisutan?

Mi strah moemo oivjeti u sjeanju i to se oivljavanjestraha moe promatrati. U prolosti smo osjetili strah imoemo ga prizvati u sjeanje, ali to zapravo nije isto, jer strah postoji tek u trenutku nakon sadanjegatrenutka, a ne u ovome trenutku; strahom zapravonazivamo reakciju. No u samome trenutku velike

opasnosti, u trenutku kada se suoavamo s neime tomoe izazvati strah, straha nema, nema niega. A ondase javlja sjeanje na prolost, toj prolosti nadijevamoime i kaemo: Bojim se, uz odgovarajue grenjemiia i luenje adrenalina.

Ranije doivljeni strah moemo oivjeti u sjeanju igledati ga. Promatranje je toga straha vano zato to ga


56/141

ili izbacujemo iz sebe ili kaemo: Ja sam sam taj strah- nema nekoga tko bi bio odvojen od straha i promatraoga; ovjek je sam svoja vlastita reakcija. Kada nema

podjele na nas same i na strah, nego postoji samostanje takve reakcije, tada se zbiva neto posve novo.

19.

NEPRAVDA

Pitanje: Kada ovjek u svijetu oko sebe vidi da sesveope naelo pravednosti ba svugdje ne primjeuje,ne osjea nikakva razloga koji bi ga prisiljavao damijenja samoga sebe ili kaotino drutvo oko sebe. Nevidi razumne kriterije prema kojima bi mjerio posljedicesvojih postupaka i odgovornost za njih. Shvaate li ovopitanje isto kao i mi?

Ima li pravde na ovome svijetu? To je pitanje u koje suse redom zadubljivali svi filozofi, troei na nj mnotvo

rijei. E pa, ima li pravde na ovome svijetu, razumne,razborite pravde? Vi ste pametni, a ja nisam. Vi imatenovaca, a ja ga nemam. Vi ste za neto sposobni, anetko drugi nije. Vi ste nadareni i ivite u blagostanju, a ja sam roen kao siromah. Netko je teak invalid, anetko nije. Videi sve to, kaemo da pravde negdjemora biti. Od nedostatka pravde okreemo se prema


57/141

ideji pravednosti - Bog je pravedan. No, ostaje injenicada na ovome svijetu vlada strahovita nepravda.

Pitalac eli znati: Ako nema pravde, zato bih se jamijenjao? U tome nema smisla. Zato bih se ja mijenjaou ovome kaotinom svijetu u kojemu diktatori imajuvrhovnu vlast, sam je njihov ivot nepravda, a oni nadmilijunima ljudi provode strahovladu? Kada sve tovidim, nema za mene razumnoga razloga da semijenjam. Ako smijem tako rei, mislim da ovo nije

razumno pitanje. Mijenjate li se zato to ste podnekakvim pritiskom ili zato to vam to donosi nagradu -je li vaa promjena izazvana odnosom izmeu nagrade ikazne?

Ljudska su bia tako nerazumna, i to sva ljudska biadiljem svijeta, pa ste i vi kao ljudsko bie isti kao i

ostatak ovjeanstva. A kako ste vi isti kao i ostatakovjeanstva, odgovorni ste, i to ne zato to vidite tolikonepravde na svijetu, to vidite kako varalice uspijevajuumaknuti odnosei sve sa sobom ili zato to viditesuprotnost izmeu predivnih crkava i velikih bogataa temilijuna i milijuna ljudi to skapavaju od gladi.

Promjenu ne izaziva prisila, bila to nagrada ili kazna. Isam razum vidi koliko je to apsurdno: vidi nunost pro-mjene, i to ne zato to su nam Bog ili sveenik ili netkodrugi rekli da se promijenimo. ovjek oko sebe vidikaos, a taj su kaos stvorila ljudska bia; i ja sam poputtih ljudskih bia; moram djelovati, u tome je mojaodgovornost, a u tome je i svjetska odgovornost.


58/141

20.

RASKIDANOST

Pitanje: Moemo li se mi u psiholokome smislu oka-niti svoga vlastitog 'sebe'? Otkrivanje neega proces jesvjesnosti koja ne bira. Da bismo promatrali ne birajui,ini se da moramo prekinuti s egom, sa svojim ja, iliga se okaniti. Pitanje glasi: kako u sadanjem stanjuraskidanosti mogu ita promatrati? To je kao da mojeja pokuava vidjeti vlastito ja, a to je nemoguparadoks. Molim vas, objasnite to.

Nemojte navoditi moje rijei - ni iije rijei - jer to tadanisu vae rijei i vi postajete drugorazredno ljudsko bie,to mi svi i jesmo. Ovo je prva stvar koju valja shvatitibudui da se nae miljenje zbog toga iskrivljuje. Mismo plod milijuna godina pritiska to ga je na nasizvrilo miljenje drugih ljudi, kao i propaganda. Ako

se ovjek svega toga ne oslobodi, nikada nee moidoprijeti do izvora svih stvari.

Pitalac me pita: kako u sadanjem stanju raskidanostimogu ita promatrati? Ne moete, ali moete promatrativlastitu raskidanost. Promatrajui samoga sebe,otkrivate da na sebe gledate sa stanovitim

predrasudama, pa zaboravljate gledati sebe i uputate


59/141

se u pitanje o predrasudama. Postajete svjesni vlastitepredrasude; moete li na nju gledati bez ikakvaiskrivljavanja, nita ne birajui? Samo promatrajte

predrasudu; dopustite da vam predrasuda sama ispriasvoju priu, a ne da vi priate priu o predrasudi; pustitepredrasudu da se sama razotkrije: uzrok predrasude,unaprijed stvorena slika, zakljuci i miljenje.

Tako, gledajui predrasudu koju ste raskinuli i koju jeta raskidanost iznijela na vidjelo uz pomo misli,

poinjete otkrivati, a onda, naravno, poinjete i bivatisvjesni misaonoga kretanja.

Zbunjeni ste; u emu je vaa zbunjenost? Tko jestvorio tu zbunjenost u vama i izvan vas? Dokpromatrate zbunjenost, u vama se osvjeuje misaonokretanje, proturjena narav misli; pustite cijelu stvar da

se sama razotkrije dok je vi motrite.

Pria je tu, ali je vi ne itate; vi odreujete knjizi oemu mora govoriti. I to nije samo vaa povijest; to jepovijest ovjeanstva. Vi u to ne moete imati uvida ako je posrijedi tek puki odgovor pamenja. Organiziranareligija i nije religija. Sav taj besmisao koji se odvija oko

nas, obredi, dogme, teorije i teolozi koji raspredaju onovim teorijama - to nije religija. A to nas navodi naizjavu da to nije religija? Zar puko misaono preispitivanjesvih religija, njihovih dogmi, njihovih praznovjerica,njihovih obreda, njihova neznanja, te napokon rijei: To je besmislica? Ili injenica da smjesta uviamo kakobilo koji oblik propagande ili pritiska nikada ne moe biti

religija? To se odmah vidi, pa ovjek ostaje izvan toga.


60/141

No, ako netko samo preispituje razne religije i potomdoe do nekoga zakljuka, taj e zakljuak bitiogranien, a lako ga je opovrgnuti argumentima koji

proistjeu iz nekoga vieg znanja.

No, ako steknemo uvid u prirodu religioznih ustrojsta-va kakva je ovjek iznaao, tada ih se duh smjesta oslo-baa. Shvati li netko tiraniju jednoga gurua - a gurui sutirani zato to prieljkuju mo i poloaj: oni znaju, a ostaline znaju - onda je uvidio tiraniju svih gurua, pa nee

morati lutati od jednoga do drugoga.

21.

POZORNOST

Pitanje: Kakav je odnos izmeu pozornosti i misli?Postoji li izmeu pozornosti i misli veliki jaz?

Znate to je usredotoenost - od djetinjstva nas ue dase na neto usredotoujemo. Usredotoenost znaiskupljanje sve energije u jednoj jedinoj toki i njezinozadravanje u njoj. Djeak u koli kroz prozor promatraptice i drvee, promatra treperenje lia ili vjevericu kojase penje po drvetu, pa mu uitelj kae: Ne prati po-zorno, usredotoi se na knjigu ili Sluaj to jagovorim. A to znai pridavati daleko vie vanosti

usredotoenosti nego pozornosti. Da sam ja onaj uitelj,


61/141

pomogao bih djeaku da u potpunosti promotrivjevericu, da promotri kako ona mae repom, kako seslui pandama, sve na njoj. Tada e, bude li nauio

pozorno motriti, obratiti pozornost i na knjigu.

Pozornost je stanje duha u kojemu nemaproturjeja. Nema entiteta, odnosno sredita ili tokekoji bi rekli: Moram biti pozoran. To je stanje u kojemunema traenja energije, dok se u usredotoenosti uvijekodvija proces kontrole - elim se usredotoiti na tu i tu

stranicu, ali misao luta premda je vi vuete natrag, i tabitka neprestano traje. Pozornost je neto posve razliitood usredotoenosti.

Pitalac me pita kakav je odnos izmeu pozornosti imisli? Oito, nikakav. Ne znam da li me pratite. Izmeuusredotoenosti i misli postoji odnos zato to nas misao

usmjeruje: Moram uiti, Moram se usredoto

iti na toda sam sebe kontroliram. Misao nas usmjeruje vodei

nas od jedne toke do druge, dok u pozornosti za misaonema mjesta, postoji samo pozorna nazonost. I drugidio pitanja: postoji li izmeu pozornosti i misli neki jaz?Kada jednom shvatite cjelokupnost misaonoga procesa,neete postavljati takvo pitanje. Morate razumjeti tomisao jest, vidjeti to ona jest i kako se raa. Nema misliprilikom potpune amnezije. No, na nesreu, ili sreom, viniste u amnezinom stanju. elite otkriti to misao jest,kakvo mjesto zauzima u naemu ivotu, pa poinjeteistraivati miljenje. Miljenje se javlja kao reakcijasjeanja. Sjeanje odgovara na izazov, na pitanje, naneki postupak ili je pak u vezi s nekom idejom iliosobom. Moda ste zgnjeili neku bubu jer vas jeugrizla. Bol je zabiljeena i kao sjeanje pohranjena u


62/141

mozgu; nije rije o sadanjoj boli, ona je bol prola, alisjeanje ostaje. Stoga ete sljedei put biti oprezni, jerste doivjeli iskustvo boli koje se pretvorilo u znanje, a

ono se javlja kao misao. Ma kako bilo duboko, ma kakobilo obuhvatno, znanje uvijek mora biti ogranieno.Nema potpunoga znanja.

Misao je uvijek pojedinana, ograniena, sklona izazi-vanju podjela; nepotpuna je u sebi samoj i nikada nemoe postati potpunom. Misao moe misliti o

potpunosti, moe misliti o cjelovitosti, ali sama nijecjelovita. to god misao stvorila, u filozofskome ilireligioznome smislu, sve je to djelomino, ogranieno,raskidano i dio je neznanja. Znanje nikada ne moe bitipotpuno, uvijek mora ii ruku pod ruku s neznanjem.Ako razumijete prirodu misli i ako razumijete to jeusredotoenost, shvatit ete da misao nita ne moe

pozorno pratiti zato to pozornost znai davanje svesvoje energije bez ikakva misaonoga ogranienja ili

suzdravanja.

Ako neto pozorno motrite, to se zbiva? 'Vi' koji netopozorno pratite ne postojite. Nema sredita koje kae:Pozorno motrim. Pozorni ste zato to se u tome

sastoji va ivot. Ako ste ozbiljni i ako obraate panjuna stvari oko sebe, uskoro ete otkriti da su svi vaiproblemi nestali - barem privremeno. Rijeiti problemeznai pozorno motriti i u tome nema nikakvih smicalica.


63/141

22.

BRBLJANJE

Pitanje: Zato mi je um tako brbljav, tako nespokojan?

Jeste li ikada sami sebi postavili to pitanje? Zato vam

je um toliko nespokojan, zato neprestano brblja, luta od jedne stvari do druge, bjei iz jedne zabave u drugu?Zato vam je um brbljav? A to ete vi sami uiniti u vezis time? Poticaj to ga neposredno osjeate jest da gastavite pod nadzor: Ne smije brbljati. Nadziratelj kojikae: Ne smijem brbljati sam je po sebi dio brbljanja.Vidite li tu ljepotu?

I onda, to ete uiniti? Moete istraivati uzroke brb-ljanja, nain na koji brbljanje tvori dio uma koji je njimezaokupljen. Um se, a to ukljuuje cijelo njegovo ustrojst-vo, to jest mozak, neime mora zaokupiti - seksom, tele-vizijom, kuhanjem, ienjem kue, nogometom, odlas-kom u crkvu, uvijek ga neto zaokuplja. A zato ga

neto mora zaokupljati? Ako vas nita ne zaokuplja, neosjeate li se nekako nesigurnima, ne bojite li se toga dane budete niim zaokupljeni? Osjeate se praznima,osjeate se izgubljenima, poinjete shvaati da u vamapostoji strahovita osamljenost.

Stoga se um, da bi izbjegao tu duboku osamljenost, sa

svim duevnim mukama to ih ona donosi, bavi svime


64/141

na to naie osim te osamljenosti, pa se onda upravo taosamljenost pretvara u brigu koja ga zaokuplja. Zaokup-]jen svim tim izvanjskim stvarima, um kae: Osamljen

sam, u tome je moja nevolja. Kako da to prevladam?poinjete razmiljati o tome koliko ste jadni - i vraate sebrbljanju. Zapitajte se tada zato vam je um brbljav, bezijednoga trenutka u kojemu bi bio spokojan, bezijednoga trenutka u kojemu bi postojala potpuna slobodaod bilo kakva problema. I opet je ta duevnazaokupljenost plod vaega odgoja, drutvene naravi

vaega ivota. No, kada shvatite da vam je um brbljav ikada se zagledate u nj, kada stanete uz njega, tada etevidjeti to e se dogoditi. Um vam je brbljav. U redu,pazite na njega. Kaete: U redu, brbljaj, i pozorno gapratite, to znai da ne pokuavate da ne brbljate, da nekaete: Ne smijem ili da to brbljanje suzbijate; samoga pozorno pratite. Uinite li tako, vidjet ete to e sedogoditi; um e vam se razbistriti i to e vjerojatno bitistanje 'normalnoga', zdravog ljudskog bia.

23.

PROSVJETLJENJE

Pitanje: Danas ima toliko gurua, kako na Istoku, tako ina Zapadu, a svaki od njih svoj vlastiti put istie kao putkoji vodi do prosvjetljenja. Kako da znamo govore li nam

istinu?


65/141

Kada guru kae da neto zna, onda on to ne zna.

Kada vam neki istonjaki guru ili ovjek sa Zapada

kae: Dosegao sam Prosvjetljenje - moete bitisigurni da nije prosvijetljen; prosvjetljenje se ne dosie.Ono nije neto do ega moete dospjeti korak po korak,kao da se verete po ljestvama. Prosvjetljenje ne ovisi ovremenu. Ne moe se iskazati ovako: Neznalica sam,ali ako uinim neke stvari, vinut u se do prosvjetljenja- ma to ta rije znaila. to je vrijeme? Vrijeme nam je

nuno da bismo u fizikome smislu otili odavde donekoga drugog mjesta, ali je li nam vrijeme uope nuno

u psiholokome smislu? Prihvatili smo postavku da jest ito je dio nae tradicije i naobrazbe: ovakav sam, ali ubiti onakav, to jest drugaiji. Ono to u biti nikada se neobistinjuje zato to nisam razumio 'ono to jest'. Dorazumijevanja se 'onoga to jest' dolazi neposredno; nemorate nita ralanjivati, prolaziti kroz raznoraznamuenja.

Ljudi nerado upotrebljavaju rije 'prosvjetljenje', toliko je ta rije nabijena znaenjem to su joj ga dali razno-razni gurui. Oni i ne znaju o emu govore

Jiddu Krishnamurti Pitanja i Odgovori

Documents

Transcript of Jiddu Krishnamurti Pitanja i Odgovori