MATE S ONOGA SVITA

Jasen Boko

Skladatelj: Mate Matišić

Scenografk inja: Anamarija Obradović

Kostimografk inja: Zjena Glamočanin

Suradnik za scenski pokret: Alen Čelić

Koautorica songova: Nikolina Uroda

Inspicijentica / šaptačica: Anita Bubalo

Igraju:

Mate - Branimir Vidić Flika

Majka Mare - Glorija Šoletić

Fata - Izmira Brautović

Šimurina - Zdeslav Čotić

Mujo - Edi Jertec

Anđelija - Helena Kovačić

Đivo - Hrvoje Sebastijan

Ivka - Mirej Stanić

Marko - Boris Matić

Marica - Nika Burđelez

Momak - Emerson de Souza Cruz

Jasen Boko

"Mate s onoga svita"

Redatelj: Zoran Mužić

Premijera: 28.03.2014.

Vjetrovi njihovi - lica naša!Tog sam vražjeg Matu, pandana Era iz narodne priče, stvorio svojevremeno kao karakter za

kazalište lutaka, vragolana koji vuče priču namijenjenu djeci, mladima i lutkarskom izrazu. I kao takav, bio je uspješan. A onda se pojavila Jasna Jukić i uspjela me nagovoriti da se malo Matom pozabavim u kazalištu koje ne bi bilo lutkarsko. I kao da mi nije bila dosta samo ona nego se tu još pojavio i Zoran Mužić, koji je, pak, poznavajući tekst imao duhovitu viziju kako bi sve to trebalo izgledati. I nastao je jedan sasvim novi Mate, čovjek koji je otišao svojim putem iz narodne priče, ma vraga putem, stranputicom kojom je otišla i hrvatska stvarnost. Jednostavno, vremena su se u svega nekoliko godina u ovoj zemlji od lutkarske priče pretvorila u grotesknu stvarnost.

Priča je smještena u sedamdesete, vrijeme gastarbajterske ekonomije koja je uzrokovala građevinski bum u Dalmatinskoj Zagori i donijela neke novosti u život na kamenjaru, prije svega - mercedese. I sad, do prije nekoliko godina ova bi gastarbajterska priča imala neku benignu nostalgičnu crtu i bila tek retro-priča o vremenima koja su davno prošla. A onda se dogodila jedna od onih ‘povijesnih zbiljnosti’ koja je bespuća Balkana, na radost naših političara koji su se promptno prebacili na plaće u eurima, smjestila u - Europu.

I najednom se cijela priča juga Dalmacije i njezinog zaleđa vratila na početak, a posao u Europi opet je postao svakodnevna mantra, ovaj put u ponešto izmijenjenim okolnostima kao posao s Europom. Danas ta Europa dolazi nama sa širokim osmijehom na licu i s čudesnom riječju na usnama, riječju koja otvara sva vrata, posebno ona na stranačkim prostorijama - investicija. Kad se pojavi neki Abdulah, Aron, Günther ili Francois donoseći investicijske planove mi ga dočekujemo spuštenih gaća i srdačno raširenih ruku i vodimo ga po otocima, nacionalnim parkovima, šumama i gorama otvarajući mu širom naša srca i naše prostorne planove, pokušavajući ga nagovoriti da investira baš kod nas.

Gastarbajtersku klimu zamijenila je danas investicijska klima, a mi, eto, više ne moramo slati svoje muškarce da rade na baušteli i žene da budu pucfrau u Njemačkoj, kad mogu u domovini biti konobari, sobarice i čistačice, svoj na svome kako se u nacionalnom zanosu znalo reći. Dalek smo put prešli u četiri desetljeća, jedino je gazda ostao isti - europski!

I tako je stvarnost dopisala moga Matu: u cijeloj EU danas nitko kao mi nema ovoliko ljudi spremnih biti sluge u djelatnostima koje se prikladno zovu uslužnima pa smo napredovali u zemlju konobara i sobarica, a i recepcioneri će sigurno dobiti svoju šansu. Da ne govorim da je Dalmacija puna potencijalnih golf terena na zaštićenim područjima i u nacionalnim parkovima pogotovo, pa nakon rasprodaje koja je već započela vrlo brzo očekujem i školu za nosača golf-štapova. Tu sam siguran da možemo dati briljantan kadar, imamo divnu slugansku narav i narod koji se nikad ne buni, ma koliko mu, da prostite, srali po glavi. I najvažnija stvar koja nam jamči siguran uspjeh u ovoj vrlo povoljnoj rasprodaji: ni jedna zemlja u Europi nema ovakvih političara spremnih za kunu u vlastitom džepu boriti se do posljednje kapi krvi - svojih glasača!

Ali, budimo pošteni: nisu samo naši političari prvaci Europe. I mi smo, kao narod, u nečemu prvi - nitko nas ne može toliko maltretirati koliko mi možemo šutjeti!

Mate s onoga svita tako se iz komedije pretvorio u grotesku i, razumljivo, satiru jer hrvatsku suvremenost možemo preživjeti samo tako da se grotesknoj stvarnosti smijemo - na svoj račun! Ali, budimo objektivni i priznajmo da nije čudo što komični žanrovi u nas pokazuju iznimno bogatstvo. Dovoljno je pogledati oko sebe: vode nas groteskni tipovi, politika nam je farsa, stranački život burleska, Sabor je parodija parlamenta, a državom se upravlja tako da nam svima idu na oči suze od smijeha. Valjda su jedini kojima je sve ovo skupa smješnije nego nama naši političari koji umiru od smijeha svaki put kad čuju da smo ih ponovno izabrali.

Tako je Mate postao metafora, a nama preostaje samo da poradimo na sebi kako bismo jednog dana mogli reći: Mate, to smo svi mi! Jer, jedino takvi mogu preživjeti investicijske vjetrove koje nam puštaju strani investitori. I da parafraziram moje omiljene pisce koji su, pokazalo se, anticipirali današnju hrvatsku situaciju: vjetrovi njihovi - lica naša!

Jasen Boko

JASEN BOKO rodio se u Splitu, 1961. godine. Diplomirao je Dramaturgiju i Svjetsku književnost s teorijom književnosti. Od 1990.-1994. radio je u Hrvatskom narodnom kazalištu Split kao dramaturg, od 1994. do 2008. zaposlen je u Slobodnoj Dalmaciji prvo kao urednik kulturne rubrike, zatim kao novinar-komentator te kazališni i književni kritičar. Od 2008. ima status samostalnog umjetnika, kao slobodni pisac, a od prosinca 2012. do kraja 2013. ravnatelj je Drame splitskog Hrvatskog narodnog kazališta, gdje i dalje radi kao izvršni producent u Drami.

U dvadeset godina pisanja za scenu (uglavnom za djecu i mladež) napisao je dvadesetak drama i sve su izvedene na scenama Hrvatske, Slovenije, BiH i Srbije u četrdesetak profesionalnih produkcija. Lutkarski tekst Kako je anđeo dobio krilo dobitnik je nagrade za novi dramski tekst za djecu i mlade Mali Marulić, a O kupusu i bogovima nagrađen je Marinom Držićem, nagradom Ministarstva kulture Republike Hrvatske za novi dramski tekst za 2010. godinu. Dobitnik je Kiklopa za najbolju knjigu publicistike u Hrvatskoj 2012. (Tragovima Odiseja).

Kao dramaturg surađivao je na više od dvadeset kazališnih projekata u Hrvatskoj i Sloveniji. Preveo je više dramskih tekstova s engleskog jezika. Predavač je kolegija Primjeri iz dramske književnosti na Studiju za hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Splitu.

Objavio je deset knjiga, bio je izbornik riječkog Međunarodnog festivala malih scena, Marulićevih dana, zeničkog Festivala BH drame, koselektor sarajevskog Međunarodnog kazališnog festivala MESS, te umjetnički suradnik ljubljanskog EX PONTA i poljskog festivala Konfrotacije u Lublinu.

Predsjednik je International Playwrights’ Foruma, tijela Međunarodnog kazališnog instituta (ITI UNESCO). Više puta (Tampere, Moskva, Berlin, Frankfurt, Lublin, Ulan Baator, Uppsala, Islamabad, New Delhi, Atena, Manila...) sudjelovao je na stručnim simpozijima o kazališnoj i kulturnoj problematici, držao radionice dramskog pisanja, te izlagao o hrvatskoj drami u europskom kazališnom kontekstu.

Organizirao je i moderirao prvi međunarodni simpozij o ambijentalnom kazalištu u okviru Dubrovačkih ljetnih igara 2006., a 2010. osmislio je i realizirao prvu razmjenu hrvatskih i američkih dramskih pisaca (New York u svibnju, Zagreb u prosincu).

U dvadeset godina bavljenja publicističkim radom objavio je više od 1000 članaka o kulturnoj i kazališnoj problematici, intervjua, reportaža i putopisa.

ZORAN MUŽIĆ rođen je 1962. godine u Šibeniku. Diplomirao je 1987. godine kazališnu režiju i radiofoniju na Akademiji za kazalište, fi lm i televiziju u Zagrebu u klasi prof. Koste Spaića te kao njegov asistent ulazi u svijet profesionalne kazališne produkcije. Od 1986. do danas režirao je više od stotinu kazališnih predstava najrazličitijih žanrova.

Dugogodišnji je član glumačke družine Histrion kao redatelj, te umjetnički voditelj i redatelj u Zagrebačkom kazalištu lutaka. Živi i radi u Zagrebu, oženjen, otac dvoje djece.

Dobitnik je brojnih strukovnih nagrada i priznanja u zemlji i inozemstvu: Prvomajska nagrada udruženja dramskih umjetnika Hrvatske 1989 godine za režiju predstave I.Brešana HNK Osijek; Grand-prix za režiju predstave «Auto moto bajka» ZKL-a Međunarodni lutkarski festival u Mariboru 2001. godine; Nagrada za najbolju režiju PiF Međunarodni lutkarski festival u Zagrebu za predstavu «Crvenkapica» lutkarske scene IBM iz Zagreba; Najbolja režija « Naj,naj festival» u Zagrebu za predstavu «Veli Jože» kazališta «Trešnja»; Nagrade hrvatskog glumišta za najbolju predstavu za djecu i mladež: 2001. godina «Auto moto bajka «ZKL-a, 2011. g. «Veli Jože» kazališta «Trešnja»; Predstave nagrađene u raznim kategorijama hrvatskog glumišta: «Dnevnik malog Perice», «Tena» HNK Osijek dvije nagrade, «Carevo novo ruho» ZKL, «Škrtičina» HNK Šibenik, «Tko je srušio Berlinski zid» G.D. Histrion, «Veli Jože» kazalište «Trešnja» dvije nagrade; Predstave nagrađene na danima satire: «Hamlet u selu Mrduša donja» HNK Osijek, «Dnevnik malog Perice» GD Histrion, «Viđenje Isusa Krista u kasarni V.P.2507» Satiričko kazalište Kerempuh, «Kavana Torso» GD Histrion, «Januševčani» GD Histrion, «Kad kralju ne sviđa se gluma» GD Histrion, «Hercegovci za volanom» GD Histrion, «Škrtičina» HNK Šibenik; Gavelline večeri - Nagrada publike za «Ljepa naša 1848» DK Gavella 1990.g.; Godišnja nagrada publike «Teštamenat» 2002.g.; Godišnje nagrade publike u HNK Osijek za «Hamlet u selu Mrduša donja», «Gloria», «Bljesak zlatnog zuba»; Festival glumca – «Januševčani» GD Histrion, «Postolar & vrag» GKL Rijeka, «Škrtičina» HNK Šibenik, «Januševčani GD Histrion, «Kad kralju ne sviđa se sluma» GD Histrion, «Pinokio» IBM Zagreb, «Zabranjeno smijanje» Teatar Gavran, «Tko je srušio Berlinski zid» GD Histrion

Nagrađivane predstave na lutkarskim festivalima: «Postolar & vrag», «Alisa u zemlji čuda», «7 kozlini i 1 bedni vuk», «Crvenkapica», «Vele barufe» GKL Rijeka, «Carevo novo ruho», «Auto moto bajka», «Tri junaka iz Bagdada, a o Šeherezadi da i ne govorimo», «Umišljena mišica» ZKL-a, «Mali princ», «Petar Pan», «Pinokio», «Crvenkapica» lutkarske scene IBM Zagreb; Nominacija za nagradu Hrvatskog glumišta – režija: „Glorija“ HNK Šibenik

Dobitnik je visokog državnog odlikovanja Orden reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića 1997. godine za zasluge u kulturi.

...Danas teško možete prikazati kazalištem nešto što već nije rečeno nekim drugim medijem. Danas je zapravo vrijeme nekakvog mijenjanja društvenih paradigmi, pa će onda uz to ići i mijenjanje ovih drugih koje nalažu umjetnosti neku vrstu komentara. Ono što je izvjesno jest da kazalište više ne može otkrivati stvari. Stvarnost je hitrija u svim momentima.

Kazalište ima mogućnost intime, samoće, mogućnost jednog odabranog komuniciranja, mogućnost jedne povlaštene komunikacije; jednog gotovo zavjereničkog odnosa između publike i izvođača. To je privilegij kultura i društava koje mogu to sebi priuštiti, pa je onda sreća da je kod nas tradicija tako jaka da kazalište ima što za reći, da je kazalište živo. Ono je živo uvijek dok ima publike, pogotovo što s publikom treba komunicirati. Ako želite imati publiku - morate pokušati razumjeti što publika treba.

Meni se čini da je komedija nešto što publika cijelu povijest treba i da je komedija nešto ljekovito i pametno, i da je nema potrebe diskvalifi cirati u vrednovanju kazališnih formi. Ona je važan trenutak društvenog zajedništva. Ona je trenutak u kojemu se možda i neke istine mogu kazati na način na koji se one ne mogu kazati ni na jedan drugi način. Bile one kvaliteta zajednićkog življenja ili pak odnos prema bližnjem. Komedija može to kazati, a ne samo drama; meni osobno je komedija draži žanr...

MATE MATIŠIĆAkademsko zvanje: diplomirani pravnik, nastavno zvanje: docent

Rođen je 17. I. 1965. u Ričicama pored Imotskog. Od šeste godine živi u Zagrebu gdje je završio osnovnu i srednju školu, te diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Bio je zaposlen kao urednik u Dramskom programu HR i kao dramaturg Jadran- fi lma.

Napisao je devet drama koje su izvedene u Hrvatskoj i inozemstvu. Autor ili koautor je fi lmskih scenarija: Život sa stricem, Priča iz Hrvatske, Fine mrtve djevojke, Kad mrtvi zapjevaju, Infekcija, Nije kraj, Ničiji sin,...

Uz pisanje bavi se skladanjem fi lmske i kazališne glazbe te je član nekoliko hrvatskih jazz sastava. Dosad je snimio desetak nosača zvuka s hrvatskim i inozemnim jazz glazbenicima. Živi i radi u Zagrebu. Njegovi fi lmovi su nagrađivani na domaćim i stranim fi lmskim festivalima.

Umjetnička djelatnost

Drame: Bljesak zlatnog zuba (1985), Legenda o svetom Muhli (1988), Božićna bajka (1989), Cinco i Mariko(1992), Anđeli Babilona(1966), Svećenikova djeca (1999), Sinovi umiru prvi (2005), Ničiji sin (2005), Žena bez tijela (2005)

Scenarist ili koscenarist sedam dugometražnih igranih fi lmova: Život sa stricem, Kad mrtvi zapjevaju, Fine mrtve djevojke, Priča iz Hrvatske, Infekcija, Ničiji sin, Nije kraj.

Uz pisanje intezivno se bavi skladanjem fi lmske i kazališne glazbe. Skladao glazbu za:

Dugometražne igrane fi lmove: Kako je počeo rat na mom otoku, Maršal, Svjedoci, Infekcija, Ajmo žuti, Ta divna splitska noć, Dva igrača s klupe, Nije kraj, Ničiji sin.

Kazališne predstave: Četvrta sestra, Višnjik, Ženidba, Što je muškarac bez brkova, Što je bando lopovska, Pinokio, Ljepotica i zvijer, Jacques i njegov gospodar, Dom Bernarde Albe, Brak iz računa, Mirisi, zlato i tamjan, …

Skladao također glazbu za razne televizijske serije, dokumentarne fi lmove, crtane fi lmove, televizijske spotove, TV-špice, radio –drame…

Nagrade i priznanja

Zlatna arena za glazbu (fi lmovi »Maršal«, i »Svjedoci«, »Ničiji sin«), Godišnja nagrada »Jure Kaštelan« za umjetnost 2007. god. (nagrada Slobodne Dalmacije), Zlatni smijeh ( za glazbu i za dramski tekst), Nagradu publike na Stuckemarktu (sajmu dramskih tekstova) u Heidelbergu

ANAMARIJA OBRADOVIĆ rođena je 28.02.1983. u Dubrovniku. Godine 2002. završila je srednju Umjetničku školu Luke Sorkočevića u Dubrovniku, smjer slikarski dizajner. Diplomirala je na Akademiji Likovnih umjetnosti u Splitu,slikarstvo u klasi profesora Gorkog Žuvele 2009. godine.

Ima iskustva u kazališnoj i fi lmskoj scenografi ji kao slikar izvođač te u dizajnu plakata za kazalište i razne evente. Njeni radovi bili su izloženi na mnogobrojnim samostalnim i skupnim izložbama. Svoju prvu scenografi ju potpisuje na predstavi “Mate s onoga svita”.

ZJENA GLAMOČANIN rođena je u Dubrovniku 02.siječnja 1984.godine. Završila je opću gimnaziju u Limasolu na Cipru, a potom studirala na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Profesionalno se bavi kazališnom kostimografi jom, a dosad je radila na dvadesetak predstava samostalno i kao asistent kostimografi je.

Između ostalog, surađivala je sa poznatim kostimografi ma Leom Kulašem, Meritom Ćopo i Danicom Dedijer. Nastupala je na tri Fashion Weeka u Zagrebu, gdje je 2010. godine osvojila nagradu za najboljeg mladog dizajnera. U Kazalištu Marina Držića surađivala je kao kostimografk inja na predstavama: „Ljubavnik“ (2012.), i „Oluja“ (2013.)

ALEN ČELIĆ rođen je 1970. u Osijeku. Glumac i mimičar obrazovan na Visokoj školi za scenske umjetnosti Folkwang Hochschule Essen u Njemačkoj, gdje je i diplomirao. Svestrani umjetnik, od 2002. do 2004. angažiran kao glumac / plesač i glazbenik sa plesnim i multimedijalnim kazalištem Les Petits Poissons, u režiji Samira Akike (ex-Pina Bausch) u ‘22 Blvd Lafayette’ i “Sharks” Tanzhaus NRW u Dusseldorfu.

2005. / 2007. - suradnik za scenski pokret na Umjetničkoj akademiji u Splitu (asistent prof. Ivica Boban i Almire Osmanović), te u HNK Split i GKL Split. Godinu potom, 2008. postaje docent za scenski pokret, a osim u Splitu podučava scenski pokret i u Osijeku. Godine 2010. dobitnik je nagrade za scenski pokret “E, moj Pinokio” (Dražen Ferenčina, GKM Split). Autor je i glazbenik banda New Gondoliers iz Splita. Predstave na kojim je dosad surađivao u KMD-u: „Ljubavnik“ (2012.), „Prasac koji gleda u sunce“ (2012.), „Bastion“ (2012.), „Oluja“ (2013.)

Svi smo sritni, poženismo sela‘Rvati će izvoziti dicu.

Od Berlina pa sve do Brisela. Daj Rvata, vataj Rvaticu.

Drž se dobro, oj Europo bajna,kad navale u te naša dica.

Dolazi ti perspektiva sjajnabiće rađe, biće drobilica.

Ne zna Švaba šta je šalovanje. Ni kako se crna jama čisti.

Što će našoj dici školovanje. Kad učeni nemaju šta jisti.

Zemlja cvate, na sve strane rađa.Vid kruzera, dobićemo golf.

Vlast poštena ne postoji krađa.Šefovi nam Gerard, John i Rudolf.

Za rađanje grede podigačanema bolje od hrvatske majke.Vid međ nama kanala kopača.

Tribaš medhen? Vidi ove snajke.

Drž se Dojčland stižu wc frau.Najbolji je Rvat totengreber

baumajster, kelner i pucfrau.Nije Rvat niki dojčland štreber.

Ne zna Švaba šta je šalovanje. Ni kako se crna jama čisti.

Što će našoj dici školovanje. Kad učeni nemaju šta jisti.

BRANIMIR VIDIĆ FLIKA

ZDESLAV ČOTIĆ

HELENA KOVAČIĆ NIKA BURĐELEZ MIREJ STANIĆ

GLORIJA ŠOLETIĆ

BORIS MATIĆ

IZMIRA BRAUTOVIĆ

HRVOJE SEBASTIJAN

EDI JERTEC

EMERSON DE SOUZA CRUZ

www.kazaliste-dubrovnik.hr/ansambl

Tehničko osoblje:

Baldo Dužević (voditelj stolarske radionice),

Jelka Grljević (voditeljica krojačke radionice),

Asim Arslanagić (majstor pozornice),

Mario Capursi (majstor tona),

Mišo Baričević (slikar i kipar),

Silvio Giron (majstor rasvjete),

Manuela Kavain (šminkerica)

Stela Đurović (rekviziterka),

Šemsa Mrčela (frizerica)

Stijepo Prčan (fi nalizator dekora),

Dragan Pantović (tehničar tona i rasvjete),

Milena Limov (garderobijerka),

Krešimir Ferizović i Borivoje Ljubojević (opsluživači pozornice)

Nakladnik:Kazalište Marina Držića

Za nakladnika:Ravnateljica Jasna Jukić

Fotografi je:Domagoj Režić

Dizajn programske knjižice i tisak:ALFA-2 d.o.o.

Naklada: 200 primjeraka

e-mail adresa: kmd@du.t-com.hr

Web stranica:www.kazaliste-dubrovnik.hr

Ulaznice:kmd.blagajna@gmail.com

020 / 321 – 088, www.port.hr

DUBROVNIK AIRPORT

Prijatelji Kazališta Marina Držića:Posebna zahvala za pomoć pri ostvarenju predstave: