Šumarski list 195409[1] Jasen

*%

• '• m

. . .

ŠUMARSKI LIST GLASILO ŠUMARSKOG DRUŠTVA NR HRVATSKE

Redakcioni odbor: Dr. Ivo H o r v a t, ing. Đuro K n e ž e v i ć , ing. Ivo P o d h o r s k i

i ing. Adolf Š e r b e t i ć

Uredn ik : Ing. Milan Androić

BROJ 9—10 SEPTEMBAR—OKTOBAR 1954

ČLANCI:

1. D r . M i l a n A n i ć : Dendrološka i uzgojna važnost nekoliko s tar ih parkova u području Varaždina , str . 413 — 2. D r . P a v l e F u k a r e k : Poljski jasen (Fax inus angustifol ia Vahl. s t r . 433 — 3. D r . D u š a n K l e p a c : Tablice pos totka pr i ras ta , s tr . 454 — 4. I n g . J o s i p Š a f a r i I n g . Ž a r k o H a j d i n : Problem prošir ivanja areala jele na brdskom području između Save i Drave u N. R. H., s tr . 486 — 5. I n g . V i t o m i r S t e f a n o v i ć : Pr i log poznavanju japanske sofore (Sophora japonica L.) , str . 496 — 6. I n g . T e o d o r Š p a n o v i ć : Vrbe naš ih Podunavskih r i tova, str . 506.

A U F S Ä T Z E :

1. D r . M i l a n A n i ć : Die dendrologische und waldbauliche Bedeutung einiger al ten Pa rkan lagen im Bezirk Varaždin. — 2. D r . P a v l e F u k a r e k : Schmalb lä t t r ige Esche (F rax inus angust ifol ia Vahl ) . — 3. D r . D u š a n K l e p a c : Zuwachsprozent tafeln . — 4. I n g . J o s i p Š a f a r u n d I n g . Ž a r k o H a j d i n : Das Problem der Ausbre i tung des Tannenarea ls im kroat ischen Mittelland zwischen der Save und Drave. — 5. I n g . V i t o m i r S t e f a n o v i ć : Ein Be i t rag zur Kenntnnis der japanischen Sophore (Sophora japonica L.) . — 6. I n g . T e o d o r Š p a n o v i ć : Weiden unserer Donausumpf gebiete.

ARTICLES:

1. D r . M i l a n A n i ć : Quelques vieux pares dans la region de Varaždin et leur importance dendrologique et sylvicole. — 2. D r . P a v l e F u k a r e k : Le frene oxyphylle (F rax inus anngust ifol ia Vahl ) . — 3. D r . D u š a n K l e p a c : Tables de t a u x d' accroissement. — 4. I n g . J o s i p Š a f a r e t I n g . Ž a r k o H a j d i n : Le probleme d 'e largissement de la superficie de sapin sur les t e r ra ins entre la Save et la Drave en Croatie. — 5. I n g . V i t o m i r S t e f a n o v i ć Une contribution ä la connaissance de la Sophpora du Japon (Sophora japonica L.) . — 6. I n g . T e o d o r Š p a n o v i ć : Les saules de nos t e r ra ins marecageux danubiens.

ARTICLES:

1. D r . M i l a n A n i ć : Dendrological and Silvicultural Impor tance of Several Old Pares in the Distr ict of Varaždin. — 2. D r . F u k a r e k : N a r r o w — leaved Ash (F rax inus angust ifol ia Vahl ) . — 3. D r . K l e p a c : Volume Increment Percentage Tables. — 4. I n g . J o s i p Š a f a r a n d I n g . Ž a r k o H a j d i n : Problem of Area Extension of F i r Species between the Sava and Drava Rivers in Croatia. — 5. I n g . V i t o m i r S t e f a n o v i ć : A Contribution to t he Knowledge of J apa nese Sophora (Sophora japonica L.). — 6. I n g . T e o d o r Š p a n o v i ć : Willows of Our Danubian Marshlands .

Alepski bor pod Biokovom (iznad Tučepa) . Šumarija Makarska (Staze) F o t o : ing. D. Bura

Š U M A R S K I L I S T G L A S I L O Š U M A R S K O G D R U Š T V A H R V A T S K E

G O D I Š T E 78 SEPTEMBAR — O K T O B A R G O D I N A 1954

DENDROLOŠKA I UZGOJNA VAŽNOST NEKOLIKO STARIH PARKOVA U PODRUČJU VARAŽDINA

Dr. Milan Anić

U području sjevernog dijela NR Hrvatske postoji više što većih što manjih starih parkova, koji su za nas od velikog značenja u n e k o l i k o

s m j e r o v a . U p r v o m redu oni predstavljaju vrlo vrijednu i bogatu d e n d r o l o š k u k o l e k c i j u . U d r u g o m redu pružaju nam m o-g u ć n o s t za š i r e n j e važnog šumskog, parkovnog i drugog kultiviranog drveća i grmlja kod nas. U njima se nalazi vrlo mnogo drveća i grmlja od naročite parkovne, kao i velik broj do-maćeg i stranog drveća od velike šumsko-uzgojne vrijednosti. Ondje postoji više drvenastog bilja koje se može kultivirati u industrijske svrhe. U t r e ć e m redu stari su parkovi čvrsta b a z a za razna biološka i uzgojna p r o u č a v a n j a .

Pitomo Zagorje i čitava Srednja Podravina — načičkani vinorodnim brežuljcima i išarani plodnim uvalama i dolinama — bili su vrlo pogodni za razvitak velikog broja vlastelinskih posjeda. Oko 1880. g. bilo ih je u Varaždinskoj županiji preko 180. Uporedo s time nastali-su ondje na malom prostoru brojni dvorci i oko njih parkovi. Ovdje ćemo se osvrnuti na parkove u Jalkovcu, šaulovcu, Maruševcu, Banskom Dvoru, Opeki, Vinici, Kri-žovljangradu, Klenovniku i Trakošćanu, a spomenut ćemo i parkove u Varaždinu i Čakovcu. Njihov smještaj označen je u skici. U onome kraju imade još nekoliko ovećih starih parkova. Tako u Novom Marofu postoji stari park oko Lječilišta. Postoji i manji park u Gornjoj Rijeci. Od ranije su nam poznati parkovi u Martijancu, Velikom Bukovcu i Rasinji. Osim toga postojao je ondje do unatrag više decenija prilično veliki broj malih parkova.

Spomenuti parkovi nastali su još u prošlom stoljeću, a neki i ranije. Veći su nastali u stilu posve slobodnih pejsažnih parkova — po uzoru znamenitih evropskih parkova toga stila. I manji parkovi nose obilježje tadašnjeg pokreta što tješnje stilske povezanosti dvoraca i pejsažnih parkova. Njihovom je uređenju posvećivano dosta truda i brige. Angažirani su stručnjaci i nabavljan biljni materijal iz raznih srednjoevropskih botaničkih vrtova, arboretuma i parkova. Neki su se od njih održali na velikoj visini, te pripadaju među p r v o k l a s n a d j e l a parkovne arhitekture (Opeka, Križovljangrad). Neki su manji, ali također vrlo dobro komponirani i sačuvani (Maruševec), Klenovnik). Neki su znatno zapušteni i gotovo uništeni (Jalkovec). Parkove su podigli njihovi vlasnici (razni baruni i grofovi) za razonodu i udobnost, a troškove pokrivali velikim dijelom prihodima od prodaje drva iz naših šuma. Stvorene su time vrednote, koje su — zahvaljujući našoj revoluciji — postali konačno općom narodnom svojinom.

413

Naš se osvrt odnosi na materijal, koji smo u navedenim parkovima uočili u toku nekohko k r a ć i h p r e g l e d a . Nakon oslobođenja pregledali smo te parkove na poziv Ministarstva šumarstva i poljoprivrede NRH. Pregledali smo ih s tadašnjim varaždinskim šumarima: ing. S. B r i k s i j e m, ing. B. Z m i j a n c e m i ing N G o g e r o m . Posjetili smo ih d j e l o m i č n o i kasnije. Prema tome ovdje n i j e o b u h v a ć e n m iz daleka s a v dendrološki materijal, a napose razne forme i križan« stranog i domaćeg drveća i grmlja, kojih ondje imade u velikom broju

Dvorac u parku OPEKA-VINICA.

Opći prikaz parkova Ovdje ćemo iznijeti ukratko osnovna obilježja pojedinih parkova s

obzirom na njihovo stanje posljednjih godina. a) P a r k o k o d v o r c a u J a l k o v c u : Nalazi se oko 4 km ju

žno od Varaždina. Smješten je u nizinskom (165 m), ali ocjeditom terenu, u području šume lužnjaka i običnog graba. Park je malen, ali iznenađuje velikim brojem drveća i grmlja. On je zadnjih decenija, nažalost, vrlo zapušten. Za to vrijeme p r o p a l o je ondje mnogo vrijednog i drveća i grmlja.

b) P a r k o k o d v o r c a u š a u l o v c u : Nalazi se oko 10 km jugozapadno od Varaždina. Dvorac je smješten na padinama brežuljka (220 m), odakle su otvorene vedute na velik dio Srednje Podravine. U zaleđu i oko dvorca nalazi se manji park, koji pokriva veći dio brežuljka. Podignut je uglavnom u području šume kitnjaka i graba. Veći obilje vapna u tlu odaju autohtoni elementi kao: klokočika, crni jasen, drijen, krkavina i mukinja.

c) P a r k M a r u š e v e c : Nalazi se oko 4 km sjeverozapadno od želj. stanice Cerje Tužno. Smješten je na brežuljku (cea 200 m), koji se

414

odlikuje blagim padinama i dalekim vedutama. Dvorac pripada među najljepše u onome kraju. Obrastao je većim brojem penjačica. Ispred njega uzgaja se razno rijetko egzotično grmlje i drugo bilje. Dvorac je okružen ovećim parkom. U njemu se veoma skladno izmjenjuju travnate plohe s većim ili manjim grupama drveća, a to sve čini lijepu povezanost s okolišnim šumarcima. Park obiluje velikim brojem drveća i grmlja. Posebnog su spomena vrijedna dva orijaška lužnjaka.

d) P a r k B a n s k i D v o r : Nalazi se između Maruševca i Vinice, kod sela Gornje Ladanje. Smješten je uz bivši dvorac porodice Festetić, koji je 1918. g. uništen požarom. Oko njegovih zidina na brežuljku visokom 237 m, ispred vile sadašnjih vlasnika, i na istočnim padinama brežuljka nalazi se oko 4,5 ha veliki park, u kojem prevladavaju četinjače. Park se naslanja

na prirodnu šumu kitnjaka i graba. U donjem dijelu parka nalazi se malo jezerce okruženo crnom johom. Prije nekoliko decenija zasađena smrčeva stabalca toliko su se razrasla da zatvaraju vedute. I smrčev nasad podignut u redovima dosta je pokvario sliku pejsaža.

e) P a r k O p e k a : Nalazi se uz cestu Ladanje—Vinica. Od želj. stanice Cerje Tužno udaljen je 11 km. Pripada među naše najveće i najvrednije parkove. Uređen je sredinom prošlog stoljeća. Podignut je na padinama i podnožju brežuljaka Kostanjevca (215 m) oko ovećeg dvorca. Sa zapadne strane naslanja se na šumicu kitnjaka i kestena kao i šumicu kitnjaka i običnog graba, sa kojima zaprema ca 50 ha. Nekoć je pripadao porodici Draskovic, a kasnije porodici Bombelles.

Park je uređivan s vrlo mnogo smisla i ljubavi. Predstavlja rijetku umjetničku hortikulturnu vrednotu. To je arboretum od neprocjenjive vrijednosti. Odlikuje se velikim bogatstvom raznog drveća i grmlja, te mnogobrojnim formama i križancima. Po svojem uređaju pripada on među najljepše parkove ne samo kod nas nego i u Srednjoj Evropi. Odlikuje se

415

vanredno uspjelom konfiguracijom zelenih masa. Ondje je postignut puni sklad između travnatih ploha i većih ili manjih grupa drveća i grmlja, kao i osamljenih stabala. Velika briga posvećena je i perenama i anuelama. Stabla i grupe četinjača vješto su komponirane s raznobojnim skupinama i stablima listača. Promjene boja u toku vegetacijskog rada, a napose u proljeće i jesen, daju parku naročiti čar. Park je zadržao svoj primarni izgled.

Parku je pripadalo i dobro Z e l e n d v o r (182 m), koji se nalazi u polju između parka i sela Petrijanca. Na gospodarske zgrade nadovezuju se prostrane sastojine smrče, borovca i dr., koje su uzgojene uglavnom u redovima.

Nacionalni park »Opeka

f) P a r k u V i n i c i : Nalazi se uz stari dvorac. Park je malen i bez veće važnosti. Zadnjih par decenija dosta je zapušten. Nalazi se na omanjem brežuljku u području kitnjaka i običnog graba na vapnenom supstratu, što se vidi po autohtonim primjercima crnog jasena, klokočike i krkavine.

g) P a r k K r i ž o v l j a n g r a d : Nalazi se u nizinskom terenu, u području šume lužnjaka i običnog graba, uz Dravu. Zaprema oko 9 ha, a nadovezuje se na cea 11 ha veliku šumicu. Tamošnji dvorac (cea 200 m) pripadao je među najljepše dvorce onoga kraja. Stradao je, nažalost, od požara. Sad se radi na njegovoj obnovi. Ispred dvorca prolazi cesta Križovljangrad—Ormož. Uz park postojao je donedavno oveći dendrološki rasadnik. Porodica Varady uložila je mnogo truda na uređenje i očuvanje parka.

Park pripada među najljepše naše parkove. U izvjesnom pogledu nadmašio je i Opeku. I ondje su travnate plohe prijatno povezane s lijepo

416

H S

' • - r . ..

,<:f i l i l « * l

• H H -i 5 : : . • • • •

Stari grad Trakošćan sa parkom F. K. Hielschler

417

komponiranim grupama drveća i soliternim stablima. S obzirom na sastav park se dosta razlikuje od Opeke. Ondje je tlo mokrije i hladnije. Dolaze do izražaja jači mrazovi i inače mnogo niže temperature. Radi toga postojeće je drveće i grmlje uzgojeno uz dosta teškoća. Bilo je kod toga mnogo gubitaka. Pokušaji oko uzgoja paulovnije, mamutovca, azijske tuje, krip-tomerije, libocedra i dr. nisu uspjeli. U parku se nalazi veći broj drveća, kao i raznih rijetkih forma i križanaca, kakvih inače u onome kraju nema. Na sjevernom dijelu park postepeno prelazi u polje. Prijelaz čine ogromni osamljeni lužnjaci i guste skupine breza. Uz Dravu stere se park do prirodne šume crne i bijele johe, te raznih vrba.

Park se još uvijek nalazi na vrlo velikoj estetskoj visini, iako se njegovom uređenju ne poklanja pažnja. Za minulog rata pretrpio je mnogo štete. Njemačka je vojska prilikom povlačenja porušila preko tamošnje ceste u istočnom dijelu parka orijaška stabla jablana, crnog oraha, ^ rijetkih odlika javora i jasena.

h) P a r k u K l e n o v n i k u : Nalazi se na padinama brežuljka (248 m), na kojem je smješten veliki dvorac — sada Sanatorij za plućne bolesti. Udaljen je od željezničke stanice Ivanec oko 10 km. Park zaprema površinu od desetak jutara. U njem se nalazi mnoštvo starih primjeraka vrlo vrijednog stranog i domaćeg drveća. Odatle se zaključuje, da je tome parku posvećivana već odavna velika briga. Pripadao je porodici Draskovic.

i) P a r k u T r a k o š ć a n u . Stari grad Trakošćan nalazi se na vrh brežuljka, koji se strmo izdigao na najistočnijem okrajku Maceljske Gore, u dolini između Maceljske i Ravne Gore. Konfiguracija terena i šu-movitost daju onome kraju poseban čar. To je jedan od biser-kutića Hrvatske. Trakošćan je udaljen od željezničke stanice u Lepoglavi oko 12 km. Uzdiže se od kojih 250 m na više. Okolišnu šumu čine bukva sa pitomim kestenom i kitnjakom, te u već nešto povišenim položajima jela. Ispred starog grada smješten je omanji park. Stari grad važan je historijski obje-kat. On zadivljuje svojim klisurastim stijenama. Oronule zidine sve više prekriva gusto zelenilo brsijana — tog vjernog pratioca starih dvoraca i gradina.

j) P a r k u V a r a ž d i n u : U Varaždinu postoji oveći park s priličnim brojem starog, odnosno odraslog drveća. Osnovan je pred kojih 100 godina. Mnogi su primjerci oštećeni i loši, te bi ih trebalo obnoviti. Usput se spominje, da je posebne pažnje vrijedan nasad varaždinskog groblja, koji pretežnim dijelom čine rezanjem raznoliko formirane tuje. Podignut je dugogodišnjim nastojanjem vrtlarskog stručnjaka H. Hallera.

k) P a r k u Č a k o v c u : Nalazi se uglavnom zapadno od starog grada, na visini od cea 165 m. Zaprema površinu od nekoliko jutara. Teren mu je uglavnom ravan. To je prirodno područje lužnjaka, graba i klena, a u jarcima rastu jasen, vrbe, johe i topole. Stariji dio parka obrastao je nagusto drvećem i dosta je zapušten.

Ekološki odnošaji Područje navedenih parkova nosi obilježje umjerene kontinentalne

(srednjoevropske) klime, koja je nešto hladnija i svježija nego što je to u okolišu Zagreba. Iz podataka u tabeli i grafikonu vidimo, da su srednje mjesečne oborine u Zagrebu za vegetacijskog rada manje nego u Čakovcu i, pogotovu, u Lepoglavi. Srednje mjesečne temperature za to su vrijeme

418

rtoziv stanice

Cobovec

Lepog/afo

Zagreb

Period promalnanja

-f?39,- *g*o.

1S51, -*90ć>

189*. - S93S.

f90*-S938.

-fS62~-f94¥,

i;

M

rt>3

Hiimotsbi faMorl

Oborine, mm

Temperatura °6

kišni factor

Oborine, mm

Temperaturo, °C

kišni fat?tor .

Oborine, mm

Temperaturo, °C

Kišni factor

MJ e s e c 1.

50

i 8

68

-02

49

00

ti

*s 05

86

55

n 500

44

20

220

III.

59

5-0

HÖ

81

65

12 9

59

68

8 7

If.

85

107

78

104

too 10'*

70

11'6

60

V.

too 152

66

117

150

78

a* 162

52

VI.

93

19*

48

119

185

6'4

96

19'5

49

VII.

92

210

4 4

126

204

62

81

218

5 7

VIII.

1CH

201 5 0

119

19'4

61

84

208

4 0

IX.

89

155

5 7

111

155

7 5

85

170

5 0

X.

109

108

tot

129

106

122

105

11'7

90

XI.

71

4 2

169

87

54

161

80

60

13 3

/It.

64

-10

78

rs ill

63

16

394

Godišnje

954

100

954

1194

103

115 9

900

112

803

Op a j 6 a

m «flu

_| I 1 I | I J I L 1 1 1

/ // HI IV V. VI VII. YIII. tr. x. xi. xi'

•• Hagpeb —— vCepoglcisa Cahoixe"

419

u Zagrebu veće. Iz mjesečnih kišnih faktora zaključujemo, da su stepen humiditeta i toplinsko obilježje klime oko Zagreba nepovoljniji za vegetaciju nego u Čakovcu i Lepoglavi. Za vrijeme vegetacijskog rada u Zagrebu su 3—4 mjeseca semiaridne (sa), a ostali su mjeseci semihumidne (sh) klime. U Čakovcu su 2—3 mjeseca semiaridne, a ostali su semihumidne i humidne (h) klime. U Lepoglavi nema nijednog mjeseca semiaridne, 3 su mjeseca semihumidne, a ostali humidne klime. Drobrom uspijevanju drveća u Srednjoj Podravini prija i veća količina zračne vlage. Dakako, da i ondje kod pojedinih parkova dolaze do izražaja mikroekološke prilike.

Ekološke prilike u području Srednje Podravine vrlo su podesne za uspijevanje raznog drveća i grmlja. Tako ondje vrlo bujno raste a r i š , kojeg stabla dosegnu visinu i preko 30 m. Ariša imade i inače u onome kraju. Ondje vrlo dobro rastu zelena duglazija, razne smrče i jele, tuje, sekvoja, tisa, hrastovi, topole, jaseni, javori i dr. Mnogo strano drveće vrlo dobro prirašćuje i razvija se u vrlo krupna stabla. Raste bolje nego gotovo igdje drugdje kod nas. Duž Drave od prirode dobro raste b i j e l a j o h a . Proširila se onamo dolinom Drave i Bednje. Stere se niz Dravu daleko istočnije nego što je to niz Savu. Niz Savu ima je uglavnom do Bregane, a tek tu i tamo do Rakitja kod Podsuseda. Niz Dravu vidjeli smo je sve do Osijeka. Bijela joha kao i drugo razno drveće najbolji su dokaz, da su u onome kraju ekološke prilike povoljnije nego što je to u savskom bazenu u okolišu Zagreba.

Dendrološka važnost Dendrološka važnost naših starih parkova veoma je velika. Pravi uvid

o njihovoj vrijednosti steći će se tek nakon što se temeljito determinira i prikaže sav tamošnji dendrološki inventar. Napose to važi za parkove Opeku, Križovljangrad i Maruševec. U mnogo slučajeva radi se o raznim rijetkim primjercima i njihovim formama, a također i o križancima. Njihovo determiniranje iziskivat će temeljitiju i dužu obradu, jer je taj posao vezan na proučavanje cvjetova, plodova, sjemenja, pupova i dr. Ovdje ćemo se osvrnuti na drveće i grmlje, koje smo ondje dosad primijetili, a koje je od važnosti sa dendrološkog i uzgojnog gledišta. Za determiniranje više vrsta dugujemo osobitu zahvalu prof. dr. I. P e v a 1 e k u.

A) G I M N O S P E R M E G i n k g o (Gingko biloba) nalazi se u više parkova. U Jalkovcu i Ma-

ruševcu tvori vrlo lijepa stabla promjera preko 50 cm. Ispod dvorca u Opeki nalazi se oko 80 cm debelo soliterno stablo dugačkih i horizontalnih grana. To je jedan od najljepših primjeraka kod nas.

T i s a (Taxus baccata) tvori veća ili manja stabla i stabalca kao i krupne, široko zaobljene grmove. Ima je u svim parkovima, često se vidi i njen prirodni pomladak. U varaždinskom parku postoji tisa debela 50 cm. Krupnijih stabala ima u Maruševcu, Opeki i Križovljangradu. Jednu od najkrupnijih tisa onog kraja, a i inače kod nas, vidjeli smo u čalincu kod Maruševca. U Klenovniku nalaze se dvije goleme tise: jedna je 90 cm debela i 15 m visoka (u gornjoj česti oštećena gromom), a druga oko l m debela i 14 m visoka. U Opeki postoji mnogo primjeraka tise, kao i raznih njenih forma. Vrlo su lijepi primjerci odlika: T. b. fastigiata, variegata,

420

aurea, lutea i dr. — J a p a n s k a p a t i s a (Cephalotaxus drupacea) nalazi se u Maruševcu i Opeki, gdje postoji i njezina forma C. d. fastigiata, kao i odlike C. d. pedunculata i nana.

J e l e (Abies sp.) obilno su zastupane. — česta je i dobrog uzrasta o b i č n a j e l a (A. alba). U Banskom Dvoru ona tvori podstoinu etažu u grupi običnog i crnog bora. U Opeki i Klenovniku ima njenih stabala visokih do 30 m i debelih preko 60 cm. Debla su im ravna i jedra. Iznad Trakošćana je autohtona. — G r č k a j e l a (A. cephalonica) čini pojedina stabla i manje grupe u Opeki i Križovljangradu. — K o l o r a d k a (A. concolor) nalazi se u većini parkova. Uspijeva vrlo dobro. U Jalkovcu, šaulovcu i Maruševcu postoje stabla debela 30—60 cm. U Banskom Dvoru ima ovećih skupina, kao i vrlo lijepih pojedinih stabala. Ondje smo vidjeli i najljepše njeno stablo onoga kraja. Ono je pravilno formirane krošnje, oko 45 cm debelo i preko 20 m visoko. I u Opeki imade veći broj njenih stabala. Jedno stablo iznad dvorca debelo je preko 50 cm. Nekoliko manjih stabala vidjeli smo i u Križovljangradu, u Klenovniku i u Trakošćanu. — K a v k a s k a j e l a (A. Nordmanniana) također vrlo dobro uspijeva. U Maruševcu jedno je njeno stablo debelo oko 60 cm, a u Banskom Dvoru ima grupa stabala u dobi od kojih 60 godina. Oveća grupa nalazi se na ulazu u park. Veći broj stabala i grupa odraslih stabala postoji u Opeki i Križovljangradu. — U Opeki postoje vrlo lijepa stabla š p a n j o l s k e j e l e (A. pinsapo). — Ondje se nalazi još nekoliko vrsta jela i njihovih forma, a također i križanaca raznih jela, koje će trebati determinirati. Napose je u tome zanimljiva Opeka. Po svoj prilici ondje postoje stabla od A. amabilis, A. nobilis i dr.

U gotovo svim parkovima nalazi se z e l e n a d u g l a z i j a (Pseudotsuga taxifolia viridis). Posebnu pažnju zaslužuje kultura u predjelu Grabovnica kod Maruševca. U Banskom Dvoru tvori zelena duglazija veće ili manje grupe. Raste sama ili sa smrčom. česti su primjerci promjera i preko 80 cm. Vrlo krupnih stabala u grupama ili pojedinačno ima obilnije i u Opeki. U Zelendvoru ima veći broj stabala debelih do 60 cm, kao i mlađih kultura podignutih u redovima. Krupnijih stabala ima i u Vinici. U smrčevoj sastojini na ulazu u Križovljangrad stabla zelene duglazije gotovo su dvostruko deblja od jednako starih smrča. U parku Križovljangrad ima stabala debelih do 70 cm. I u Klenovniku postoji više odraslih duglazija. — P l a v e d u g l a z i j e (P. t. glauca) ima također, ali rjeđe. Ima je u Opeki, Križovljangradu i Čakovcu. Ona je mnogo slabijeg uzrasta.

C u g a (Tsuga canadensis) prilično je zastupana u Opeki. Ondje imade njenih soliternih stabala i grupa sa stablima debelim do 70 cm. Dobro se drže u poluzasjenjenim mjestima. I u Klenovniku vidjeli smo preko 30 cm debela i 15 m visoka stabla. Manja stabla primijetili smo u Jalkovcu. — U Opeki postoji još nekoliko vrsta cuga.

S m r č e (Picea sp.) zaslužuju posebnu pažnju. — O b i č n a s m r č a (P. excelsa) česta je u svim parkovima. Odraslih stabala i grupa ima u Jalkovcu, šaulovcu, Maruševcu i Banskom Dvoru. U Banskom Dvoru podignut je nasad u redovima. Napadnut je u jačoj mjeri ušencima (Chermes viridis i C. strobilobius). I smrče u Čakovcu i Varaždinu većinom su jače napadnute ušencima. U Opeki ima više smrča debelih preko 80 cm. Rastu soliterno ili u grupama. U Zelendvoru nalaze se oveće sastojine uzgojene u redovima. U Vinici ima stabala debelih do 70 cm. Na ulazu u Križovljan-

421

grad postoji 60-godišnja sastojina smrče podignuta u redovima, s primiješanim borovcem i duglazijom. U Križovljangradu ima smrča i preko 80 cm debelih. U Klenovniku tvori smrča grupu stabala debelih do 70 cm i visokih do 30 m. U Maruševcu i Opeki primijetili smo odliku P. e. pendula, a u Opeki odlike P. e. virgata, inversa i dr. — U Opeki i Križovljangradu nalazi se i nekoliko stabala o m o r i k e (P. omorica) ; u Križovljangradu postoji vrlo lijepo stablo 35 cm debelo i 15 m visoko. — U Opeki se nalazi s i b i r s k a s m r č a (P. obovata). •— U Maruševcu i Opeki postoji više vrlo krupnih stabala od k a v k a s k e s m r č e (P. orientalis) s nekoliko forma. — U gotovo svim parkovima nalaze se manja ili veća stabla i grupe k o l o r a d k e s m r č e (P. pungens) s odlikama P. p. viridis, glauca, coe-rulea, argentea, Kosteriana dr. — U Opeki postoj e stabla i grupe e n g e 1-m a n k e (P. Engelmanni), s i t k e (P. sitchensis), b i j e 1 e (P. alba) i t a m n e s m r č e (P. nigra), b r e v e r i j a n k e (P. Breweriana) i dr.

Od posebnog je interesa a r i š (Larix europaea). Krupnih stabala ima u Jalkovcu. Grupe vrlo krupnih i bujnih ariša nalaze se u šaulovcu. I u Banskom Dvoru postoji grupa vrlo lijepih do 60 cm debelih i do 30 m visokih ariša. U uvali desno od dvorca Opeke nalazi se grupa ariša visokih preko 32 m. U Klenovniku imade dvadesetak ariša visokih do 30 m. U čakovečkom parku nalazi se oveća grupa stabala debelih od 15—40 cm, ali lošijeg vitaliteta. Inače u onom kraju ariš vrlo dobro raste. Tvori lijepa stabla u području Varaždinbrega. U šumi Kresnici, kod sela Lužani, južno od Varaždina, ariš je obilno zastupan. Vitalitet mu je vrlo dobar. Ondje ima stabala do 40 cm debelih i do 25 m visokih. Bilo bi od velikog interesa znati za provenijenciju sjemena, iz kojeg je uzgojen tamošnji ariš.

Opeka nas iznenađuje i c e d r o m . Ondje ima stabala h i m a l a j s k o g c e d r a (C. deodara).

I b o r o v i (Pinus sp.) su ondje dosta zastupani. — U Opeki se nalazi oveća i nekoliko manjih l i m b a (P. cembra), te lijepi primjerci h i m a l a j s k o g b o r o v c a (P. excelsa). — O b i č n i b o r o v a c (P. strobus) raste vrlo dobro u svim parkovima. U Maruševcu ima stabala debelih preko 80 cm. U Opeki tvori velike i lijepe grupe. Vrlo su dekorativna njegova soliterna stabla. U Zelendvoru postoji 60-godišnja sastojina uzgojena u redovima. U Križovljangradu primiješan je 60-godišnjoj smr-čevoj sastojini, ali je deblji nego smrča. Ima ga obilno i u parkovnim grupama. Usred starog parka u Klenovniku nalazi se uz put stablo debelo 120 cm i visoko oko 25 cm. — U varaždinskom parku nalazi se slabiji primjerak p o n d e r o z n o g b o r a (P. ponderosa), a u Opeki odraslo stablo ž e f r e j e v c a (P. Jeffrey), koji fruktificira svakih nekoliko godina. — Uz cestu pred ulazom u Križovljangrad nalazi se drvored od 25 stabala r i g i d n o g b o r a (P. rigida), koja su do 30 cm debela i oko 10 m visoka, vrlo granata, prilično lošeg izgleda, a stara oko 60 godina. Obiluju s mnogo starijih i novijih češera. Iz panjeva posječenih stabala tjerali su prije nekoliko godina izbojci. Na jednom panju bilo je 13 jednogodišnjih do 30 cm dugačkh izbojaka. — Posebnu pažnju zaslužuje ondje o b i č n i b o r (P. sylvestris). Oveća grupa odraslih stabala dugačkih i ravnih debala nalazi se u Banskom Dvoru. Razgoljena je sječom za vrijeme rata. Krupna stabla do 60 cm debljine postoje u Opeki, Križovljangradu i Klenovniku. U čakovečkom parku ima više stabalaca, ali su lošijeg izgleda. Obični bor za nas je od posebnog interesa, jer se često u literaturi smatra kao drvo,

422

koje u čitavom onom kraju, kao i po sličnim terenima sjeverno od Drave, raste od prirode. Po tamošnjim brežuljcima nalaze se tu i tamo borova stabla ili grupe stabala. — C r n i b o r (P. nigra) tvori odrasla i lijepa stabla zajedno sa običnim borom u Banskom Dvoru. U centralnom dijelu Opeke postoje grupe elitnih crnih borova visokih do 30 m. — U nekoliko parkova vidjeli smo i primjerke b a n k s o v c a (S. Banksiana), ali su redovno lošeg uzrasta. Nekoliko primjeraka p l a n i n s k o g b o r a J P . montana uncinata) vidjeli smo u smrčevoj sastojini na ulazu u Križovljan-grad.

Mamutovac (Sequoia gigantea) pored ostalih egzota kraj dvorca u Opeki

Specijalnu vrednotu predstavlja u Opeki s k i a d o p i t (Sciadopitys verticillata). Tvori stabalce oko 8m visoko vrlo lijepo formirane, cunjaste i do tla spuštene krošnje. Pripada među najvrednije primjerke tog parka. U intervalima od nekoliko godina pojavljuju se na njemu češeri. Stabalce je, navodno, prije 25 godina dovezeno iz Japana. To je jedini poznati nam odrasliji primjerak kod nas.

M a m u t o v a c (Sequoia gigantea) nalazi se na nekoliko mjesta. Usred parka šaulovec postoji stablo debelo oko 80 cm, ali je na pridanku jače natrulo. U Opeki tik gornjeg ruba dvorca nalazi se stablo oko 1 m debelo, a desno od dvora stablo debelo oko 1,5 m i visoko preko 40 m. To je po svoj prilici najljepši i najveći primjerak kod nas. Krošnja mu je posve Čunjasta i spuštena do tla. U intervalima od nekoliko godina ono je okićeno češerima.

I t a k s o d i j (Taxodium distichum) dosta je čest. Jedno veće stablo vidjeli smo u Jalkovcu, a nekoliko stabala do 70 cm debelih i do 20 m viso-

423

kih u Maruševcu. U donjem dijelu Opeke u okolišu tamošnjeg jezerca postoji dvadesetak stabala. Na istočnom podnožju parka Klenovnik nalazi se grupa od nekoliko taksodija.

K r i p t o m e r i j a (Cryptomeria japonica) tvori iznad dvorca u Opeki stablo oko 80 cm debelo i preko 25 m visoko. Ondje ima više i krupnijih i manjih stabala. I u Klenovniku postoji stablo 30 cm debelo i 12 m visoko.

Posebnu vrednotu predstavljaju također grupe i pojedina stabla h i b e (Thujospis dolabrata) u Opeki. U Klenovniku vidjeli smo njeno stablo debelo oko 20 cm i visoko 8 m, kao i više manjih stabalaca.

I t u j e (Thuja sp.) u onom kraju vrlo dobro rastu. Naročito to važi za g o l e m u t u j u (T. plicata), od koje imade većih i manjih stabala i grupa u gotovo svim parkovima, a napose u Maruševcu, Opeki i Križovljangradu. I u Čakovcu smo vidjeli više stabala do 8 m visokih. Postoji i njena odlika T. p. fastigiata. — I o k c i d e n t a l n a t u j a (T. occidentalis) nalazi se u svim parkovima. U Klenovniku vidjeli smo njeno stablo debelo oko 40 cm i visoko oko 12 ni. I njenih forma ima više, kao što su: T. o. variegata, lutea, fastigiata, filiformis, ericoides (Retinospora dubia). — O r i j e n t a l n a t u j a (T. orientalis) postoji također gotovo u svim parkovima, ali je ona najosjetljivija prema studeni, što se vidi po oštećenim stablima. Međutim, u Čakovcu imade stabalaca te tu je u parku željezničke stanice, a dobrog su vitaliteta. Postoji nekoliko njenih forma, kao T. o. aurea, flagelliformis, te retinosporna T. o. decussata. — Varaždinsko groblje i groblje u Vinici dokaz su, koliku vrijednost tuje mogu da predstavljaju u vrtnoj umjetnosti.

L i b o c e d a r (Libocedrus decurrens) zabilježili smo u Opeki. U Varaždinu pred vilom Briksi nalazi se vrlo lijepo stabalce oko 20 cm debelo. U Trakošcanu primijetili smo jedan primjerak, ali je stradao od studeni.

P a č e m p r e s i (Chamaecyparis sp.) prilično su zastupani. — L a w -s o n o v a p a č e m p r e s a (C. Lawsoniana) ima svuda. U varaždinskom parku ima stabala debelih preko 40 cm. Većih stabala i grupica ima u Jalkovcu, Šaulovcu, Maruševcu, Opeki, Križovljangradu, Klenovniku i Čakovcu. U Opeki postoji veći broj elitnih stabala tog pačempresa i više njegovih forma, kao što su C. L. glauca, argenteä, lutea, pendula, filiformis i dr. — U Opeki postoje stabla p l a v o g p a č e m p r e s a (C. thyoides) i njegove retinosporne forme C. t. ericoides. — Ondje se nalazi i stablo od n u t k a n s k o g p a č e m p r e s a (C. nootkatensis) sa više forma. — H i n o k i p a č e m p r e s (C. obtusa) čini grupe i soliterna stabla u Opeki, a stabalca u Trakošcanu. U Opeki postoji više njegovih forma, kao što su: C. o. aurea, ericoides idr . — S a v a r s k i p a č e m p r e s (C. pisi-fera) tvori stabalca u Jalkovcu i Trakošcanu, a grupe i krupna soliterna stabla u Opeki. U Opeki imade i više njegovih forma, kao na pr. C. p. aurea, filifera i dr. Vrlo je lijep i njegov retinosporni oblik C. p. squarrosa.

B o r o v i c a (Juniperus sp.) ima gotovo u svim parkovima. — O b i č nu b o r o v i c u i k l e č i k u (J. communis i J. nana) vidjeli smo u nekoliko parkova. S o m i n a (J. sabina) nalazi se u gotovo svim parkovima. Ona tvori oveće guste grupe u Opeki i još više u Križovljangradu. — I v i r g i n i j a n k a (J. virginiana) uzgaja se u gotovo svim parkovima. U Opeki tvori oveće grupe i skupove s odraslim i vrlo dekorativnim stablima. Ondje postoji više njenih forma, kao J. v. glauca, variegata filifera, ele-

424

gantissima i dr. U Klenovniku ima stabala do 60 cm promjera. — U Opeki se nalaze i primjerci k i n e s k e b o r o v i c e (J. chinensis), kao i njena odlika J. c. Pfritzeriana.

b) A N G I O S P E R M E T o p o l e (Populus sp.) obilnije su zastupane. — C r n a t o p o l a (P.

nigra) uzgaja se češće u Varaždinu i Čakovcu. — J a b l a n i (P. nigra pyramidalis) tvore preko 1 m debela stabla u šaulovcu, Opeki, Zelendvoru, Križovljangradu, Klenovniku i Čakovcu. — Stabala t r e p e t l j i k e (P. tremula) vidjeli smo u Opeki, Križovljangradu i Čakovcu. — B i j e l i h t o p o l a (P. alba) ima debelih preko 80 cm u Opeki, Križovljangradu i Čakovcu. — S i v a t o p o l a (P. canescens) češće se vidi u Križovljangradu. — Više vrlo lijepih stabala k a s n e e u r a m e r i k a n k e (P. euramericana serotina) vidjeli smo u Varaždinu i Čakovcu, a r o b u s n e t o p o l e (P. robusta) u Varaždinu. — Od v r h a (Salix sp.) česta je t u ž n a v r b a (S. babylonica). Vrlo lijep primjerak vidjeli smo u Jal-kovcu. — Odraslih stabala b i j e l e v r b e (S. alba) ima u Čakovcu.

Nekoliko stabala k a r i j e (Carya sp.) postoji u Križovljangradu. Stabla često rađaju. — Više stabala p t e r o k a r i j e (Pterocarya fraxi-nifolia) nalazi se u Maruševcu i Opeki. — C r n i o r a h (Juglans nigra) čest je u onom kraju. Više stabala, ali lošijeg uzrasta, postoji u šaulovcu. Uz put istočno od parka u Opeki postojao je drvored crnih oraha, ali su im stabla bila znatno oštećena bijelom imelom. U Zelendvoru kultura crnog oraha dosta je lošeg izgleda. Grupa od više crnih oraha ispod starog grada vinice dobrog je uzrasta. U Križovljangradu vidjeli smo stabla preko 80 cm debela.

O b i č n a b r e z a (Betula verrucosa) nalazi se u svim parkovima. Vrlo dekorativno djeluju njene guste grupice na travnjacima u Križovljangradu. — J o h e (Alnus sp.) se dobro koriste na najhladnijim i najvlažni-jim mjestima. — B i j e l a j o h a (A. incana) vrlo je dekorativna, kao što to dokazuju primjerci u Čakovcu.

Vrlo krošnjata soliterna stabla o b i č n o g g r a b a (Carpinus betu-lus) u Opeki i Križovljangradu odlični su primjeri visoke dekorativne vrijednosti toga drveta. — C r v e n a b u k v a (Fagus sylvatica purpurea) nalazi se gotovo u svim parkovima. Krupnih stabala ima u parku Vara-ždina,Opeki, Križovljangradu, Klenovniku i Čakovcu. — P i t o m i kes t e n (Castanea sativa) sastavni je dio prirodnih šumica, na koje se nastavljaju parkovi u Opeki i Klenovniku, a donekle u Maruševcu i Trako-šćanu. Vrlo krupnih stabala imade u šumici Kostanjevec iznad parka Opeke. U Klenovniku imade nekoliko preko 1 m i više oko 60 cm debelih vrlo lijepih stabala. U Varaždinu primijetili smo u Tiršovoj ulici stablo oko 30 cm debelo s mnogo sitnih i nerazvijenih plodova.

H r a s t o v i (Quercus sp.) zaslužuju posebnu pažnju. — Soliterna stabla l u ž n j a k a (Q. pedunculata) svojim orijaškim krošnjama znatno uveličavaju ljepotu većine parkova i čitavog pejsaža. Dva takva orijaša nalaze se u Maruševcu. Jedno ima promjer 1,9 m, kratko deblo i krošnju spuštenu gotovo do tla. Drugo je oko 2 m debelo i oko 25 m visoko. I tik parka Banski Dvor nalazi se oko 1,80 m debelo također veoma krošnjato stablo. U Zelendvoru ima lužnjakovih stabala debelih preko 1 m. Vrlo krupnih orijaških lužnjaka ima u sjevernom dijelu parka Križovljangrada.

425

Krupna stabla postoje i u čakovečkom parku. — C e r (Q. cerris) tvori u Opeki vrlo krupno i široko razgranato stablo. Visoke je dekorativne vrijednosti. — S t a b l o s l a d u n a (Q. conferta)' vidjeli smo u Klenovniku. Ono je oko 60 cm debelo. — Gotovo u svim parkovima uzgajan je c r v e n i h r a s t (Q. borealis maxima). Krupnih, preko 70 cm debelih stabala tog hrasta ima u Varaždinu, Maruševcu, Opeki, Križovljangradu i Klenovniku. U predjelu Grabovnica kod Maruševca nalazi se 30-godišnja kultura tog hrasta. — Ovećih stabala s k e r l e t n o g h r a s t a (Q. coccinea) vidjeli smo u Jalkovcu, Opeki, Maruševcu, Križovljangradu i Klenovniku. — Vrlo su česta i stabla od č a m o l i k o g h r a s t a (Q. palustris). Ističu se iz daljine svojim tankim granama. Više njegovih primjeraka vidjeli smo u Maruševcu, Opeki i Klenovniku. U Klenovniku postoji više stabala do 70 cm debelih i do 20 cm visokih. I u Križovljangradu bilo je njegovih stabalaca. — Posebnu vrednotu predstavlja v a z d a z e l e n i h r a s t . (Q. pseudo-turneri) u Opeki, koji iznad dvorca tvori stablo lijepa uzrasta i krupne krošnje. U Opeki postoji desno od dvorca i oveći primjerak po svoj prilici t a m n o g h r a s t a (Q. velutina).

B r i j e s t o v i (Ulmus sp.) su dosta česti. — Stabla o b i č n o g b r i j e s t a (U. carpinif olia) nalaze se u gotovo svim parkovima. Ima i raznih njegovih forma kao U. c. suberosa i dr. Njegova odlika U. c. umbra-culifera uspješno se uzgaja u varaždinskim drvoredima. — U Opeki postoj i stablo a m e r i č k o g b r i j e s t a (U. americana), a u Čakovcu stabla v e z a (Ulmus laevis). — C r v e n i k o p r i v i ć (Celtis occidentalis) iznenađuje nas svojim krupnim stablima u Opeki i Križovljangradu. U Kri-življangradu nalazi se njegovo stablo promjera 1,20 m.

M a k l u r a (Maclura pomifera) češće se uzgaja. U Opeki postoji veći broj stabala, koja rađaju krupnim plodovima. Jedno od njih napadnuto je bijelom imelom. U Križovljangradu ima veći broj krupnijih stabala, a jedno od njih donosi plodove promjera do 15 cm. — I k a t s u r a (Cercidiphyl-lum japonicum) nalazi se kao drvce u nekoliko parkova.

M a g n o 1 i j e (Magnolia sp.) pripadaju među najdekorativnije drveće. Ima ih u više parkova. U Opeki postoje: M. acuminata, M. obovata (M. hypoleuca), M. denudata (M. Yulan), M. Soulangeana i dr. Naročito je dekorativno stablo od M. obovata, koje se ističe vrlo velikim lišćem, krupnim bijelo-ružičastim cvjetovima, te uspravnim krupnim golim i zelenkastim pupovima. Stablo se nalazi desno od dvorca. — T u l i p a n o v a c (Li-riodendron tulipifera) vrlo je čest u onom kraju. Stabalce lijepa uzrasta nalazi se u Jalkovcu, a grupa od nekoliko krupnih stabala u Banskom Dvoru. U Opeki, Križovljangradu i Klenovniku ima pojedinačnih stabala i grupa sa stablima debelim preko 80 cm. Unutar zidina starog grada Tra-košćana postoji stablo oko 80 cm debelo.

L i k v i d a m b a r (Liquidambar styraciflua) mnogo je rjeđi. Primijetili smo lijepo stabalce u Jalkovcu, kao i više stabalaca u Križovljangradu. — P l a t a n a (Platanus orientalis) tvori krupna stabla u gotovo svim parkovima. Neka su od njih debela i preko 1 m. Krupnih stabala ima u Varaždinu, Klenovniku i Čakovcu.

C r v e n i g l o g (Crataegus oxyacantha coccinea plena) nalazi se kao drvo 8 m visoko nedaleko dvorca Križovljangrad. — U više parkova vidjeli smo i o b i č n u m u š m u l u (Mespilus germanica). — M u k i -n j a (Sorbus aria) tvori vrlo lijepo 65 cm debelo stablo na brežuljku u

426

šaulovcu. — B r e k i n j a (S. torminalis) tvori češće do 60 cm debela soli-terna, krošnjata i vrlo dekorativna stabla u Opeki i Križovljangradu. — I P r u n u s v r s t e (P. Pissardii, P. padus, P. serotina, P. serrulata i dr.) kao i njihove forme ukrasu ju češće tamošnje parkove. — Vrlo su dekotivni i primjerci M a l u s pumila, M. baccata, M. floribunda, kao i nekoliko P y r u s vrsta i forma.

J u d i n o d r v o (Cercis siliquastrum) postoji kao stabalce u Jalkovcu, ali ga oštećuje studen. Uz dvorac u Križovljangradu nalazi se oveće stabalce, koje obilno fruktificira. — U gotovo svim parkovima ima krupnih i lijepih stabala g l e d i c i j e (Gleditsia triacanthos). Na nekoliko mjesta vidjeli smo i bestrnatu gledičiju (G. t. inermis). — Iznenađuju nas i vrlo lijepi primjerci g i m n o k l a d a (Gymnocladus dioicus). Dva oveća stabla sa mnogo izbojaka iz šilja i više manjih stabalaca postoje u Jalkovcu. Sjeverno od dvorca nalazi se stablo preko 80 cm debelo. Ono pripada među najkrupnije gimnoklade kod nas. I ispred dvorca u Križovljangradu nalazi se oveće stablo. — Lijepo stablo ž u t o g d r v e t a (Cladrastis lutea) nalazi se u šaulovcu. Ono je 25 cm debelo i 15 m visoko. — S of o r e (Sophora japonica) ima gotovo u svim parkovima. U šaulovcu i Križovljangradu stabla su joj do 60 cm debela. — B a g r e m (Robinia pseudoacacia) je čest u svim parkovima. U Zelendvoru ima do 1 m debelih stabala. U čakovečkom parku postoji bizarni, do 1,5 m debeli bagrem. Razgranat je do tla, a donje grane su mu vrlo debele i horizontalno usmjerene. One su podbočene stupovima, jer bi inače pukle zbog težine. Odlika R. p. mono-phylla tvori do 40 cm debela i preko 20 m visoka stabla u šaulovcu i Opeki. Ondje se nalaze i stabla odlika R. p. inermis, pyramidalis, Bessoniana i dr. česta je i odlika R. p. umbraculifera. — Zabilježili smo i manja stabalca od R. hispida i R. viscosa.

P t e 1 e i n i h stabalaca (Ptelea trifoliata) ima u šaulovcu. Opeki i Križovljangradu. — P a j a s e n (Ailanthus glandulosa) tvori krupna stabla u većini parkova. — češće se vide i stabalca š i m š i r a (Buxus sem-pervirens arborescens). — O b i č n i r u j (Cotinus coggygria) tvori u Maruševcu i Opeki oveće grupe, gdje su mu debla iskrivljena, povaljena i do 25 cm debela. — K i s e l i r u j (Rhus typhina) raširen je u cijelom kraju. Njegovih stabalaca ima u Maruševcu, Opeki i Križovljangradu, a vide se češće i u okolišnim selima. — B o ž i k a (Ilex aquifolium) može tvoriti vanredno vrijedna parkovna stabalca. Iznad dvorca u Opeki nalazi se njeno oko 5 m visoko stabalce čunjäste krošnje. I u dvorištu dvorca postoji stabalce (ca 25 cm. promjera) vrlo lijepa uzrasta.

J a v o r i (Acer sp.) se nalaze gotovo u svim parkovima, često se susreću lijepa i krupna stabla g o r s k o g j a v o r a , m l i j e č a, k l e n a , n e g u n d o v c a i s r e b r n o l i s n o g j a v o r a , te čitavog niza njihovih forma. Tako se ističu odrasla stabla raznih forma g o r s k o g j a v o r a (A. pseudoplatanus), kao što su stabla od A. p. atropurpureus u Maruševcu, Opeki, Križovljangradu i Klenovniku. U Križevijangradu postoji više krupnih stabala A. p. Worleei, Leopoldii, variegatum i dr. Ondje je, nažalost, za prošlog rata posječeno više krupnih stabala tih rijetkih javora. — U Opeki i Križovljangradu postoje i lijepi primjerci odlika ml i j e č a : A. platano-ides Schwedleri, variegatum, rubrum i dr. — Koliko mogu biti k l e n o v a stabla (A. campestre) dekorativna, dokazuju nam soliterni primjerci u Opeki, Križovljangradu i Čakovcu. — U većini parkova vidjeli smo razne

427

forme n e g u n d o v c a (A. negundo). Osobito su lijepi primjerci A. n. variegatum, aureovariegatum, aureomarginatum i dr. u Maruševcu, Opeki i na više mjesta u Čakovcu. — U Križovljangradu nalaze se veoma dekorativni primjerci od A. dasycarpum laciniatum. — Dva stabalca j a p a n s k o g j a v o r a (A. japonicum) nalaze se u Banskom Dvoru, a nekoliko njih u Opeki.

Krupnih stabala običnog d i v l j e g k e s t e n a (Aesculus hypoca-stanum) ima svuda. U Križovljangradu ima više primjeraka debelih preko 80 cm. — U Maruševcu i Opeki zabilježili smo lijepe primjerke od A. car-nea, A. pavia i A. parviflora. — L i p e (Tilia grandifolia, T. parviflora i T. tomentosa) često se susreću u svim parkovima. Nisu rijetki primjerci promjera i oko 1 m.

I j a s e n i (Fraxinus sp.) su obilnije zastupani. — O b i č n i j a s e n (F. excelsior) čini u Šaulovcu grupe sa stablima debelim preko 80 cm. Uz istočni rub Opeke ima više preko 1 m debelih stabala posve ravnih i jedrih debala. I u Zelendvoru vidjeli smo njegovih stabala debelih oko 1 m. Krupnih jasena ima također u Križovljangradu, Klenovniku i Čakovcu. Postoje i razne njegove forme, kao F. e. variegata, pendula i dr. Krupna stabla odlike F. e. diversifolia vidjeli smo u Opeki i Križovljangradu. Za prošlog rata u blizini dvorca Križovljangrad posječena su dva takva jasena debela oko 80 cm. — Više primjeraka p o l j s k o g j a s e n a (F. angustifolia) nalazi se u parku Čakovcu, od kojih je jedan oko 80 cm debeo, ali vrlo nepravilna debla. — Oveće stablo a m e r i č k o g j a s e n a (F. americana) nalazi se u šaulovcu, a više stabalaca vidjeli smo u Križovljangradu. — U Opeki i Križovljangradu ima stabala i p e n s i l v a n s k o g j a s e n a (F. pennsylvanica). U Opeki zavrijeđuje osobitu pažnju njegova odlika išaranog lišća: F. p. aucubaefolia. — Ondje se nalazi još nekoliko stranih jasena.

Krupnijih stabala p a u l o v n i j e (Paulovnia imperialis) vidjeli smo ü varaždinskom parku. — K a t a l p a (Catalpa bignonioides) je često drvo u svim parkovima. U Maruševcu, Opeki i Križovljangradu tvori stabla i grupe, a u Varaždinu i Klenovniku razvila se u stablo promjera i preko 60 cm. -

U čitavom kraju često se i po s e o s k i m v r t i ć i m a vidi veći broj stranog i domaćeg dekorativnog drveća. Tako se u selima Čargovec, Vidovec, Petrijanec, Ča-linec, Vratno i dr. nalaze stabla od Abies Nordmanniana, A. alba, Chamaecyparis Lawsoniana, Juniperus virginiana, Larix europaea, Picea excelsa, P. pungens, Pinus nigra, P. sylvestris, P. strobus, Thuja gigantea, T. occidentalis, T. orientalis Taxus baccata, Acer dasycarpum, A. negundo, Catalpa bignonioides, Fraxinus americana, Gleditsia triacanthos, Prunus Pissardii, Rhus typhina i dr.

U spomenutim parkovima poklanjala se velika pažnja i uzgoju raznolikog krupnijeg i sitnijeg g r m i j a. Tako gotovo u svim parkovima nalazimo raznih vrlo dekorativnih g r m o v a .

U većini parkova, a često i u seoskim vrtićima nalaze se: Amorpha fruticosa, Berberis div. sp., Buxus sempervirens, Caragana arborescens, Chaenomeles japonica, Cornus alba, Corylus avellana fusco rubra, Cotoneaster div. sp., Deutzia gracilis, D. crenđta. Evonimus japonica, Forsythia suspensa, Ilex aquifolium, Hibiscus syri-acus, Hydrangea arborescens, Ligustrum ovalifolium, Lonicera div. sp., Mahonia aquifolium, Paeonia arborescens, Philladelphus coronarius, Rhus typhina, Physocar-pus opulifolius, Polygonum sachalinense (trajnica), Prunus laurocerasus schipkaensis,

428

Kosa div. sp., Symphoricarpus racemosus, S. orbiculatus, Syringa vulgaris, Viburnum opulus roseum, Weigelia rosea, Spiraea prunifolia, S. Thumbergii, S. Vanhouttei, japo-nica, S. Douglasii i dr.

Samo u nekim parkovima nalazimo grmove i grmiće od: Amelanchier canadensis (Opeka), Buddleja variabilis (Opeka), Buxus sempervirens aureo variegata (Opeka), Calycanthus floridus (Opeka), Ceanothus azureus (Opeka), Chimonanthus praecox (Opeka), Chionanthus virginicus (Opeka), Cotinus coggygria (Opeka, Maruševec), Cornus florida (Opeka), Elaeagnus • argentea i E. umbellata (Opeka, Križovljangrad), Erythrina crista galli (Maruševec), Fontanesia Fortunei (Opeka), Fuchsia gracilis i F. microphylla (Opeka, Maruševec), Halesia tetraptera (Opeka), Hydrangea quercifolia (Opeka), Hypericum calycinum (Opeka), Indigofera decora (Opeka, Maruševec), Jasminum humile, J. nudiflorum, J. fruticans, J. officinale i dr. (Maruševec, Opeka), Kerria japonica i K. j . pleniflora (Opeka, Jalkovec), Laburnum vulgare (Čakovec), Ligustrum ovalifolium variegatum (Varaždin, Opeka, Klenovnik), Potentilla fruticosa (Opeka), Ribes aureum, R. odoratum, R. sanguineum, R. rubrum, R. grossularia i dr. (Maruševec, Opeka), Rhododendron luteum, R. gandavense, R. japonicum i R. maximum (Opeka), Rhodotypos kerrioides (Opeka), Santolina chamaecyparissus (Varaždin, Maruševec, Opeka), Staphylea pinnata (Varaždin, šaulovec, Vinica), Teucrium chahaedrys (Maruševec, Opeka), Viburnum rhytido-phyllum (Jalkovec) i dr.

B i j e l a i m e l a (Viscum album) vrlo je česta u onome kraju. Napada u velikoj mjeri krušku i jabuku. Vidjeli smo je u Opeki na stablima Tilia sp., Maclura pomifera, Acer campestre i Juglans nigra, a u Križovljangradu na stablima Acer campestre, Betula verrucosa i Crataegus oxyacantha coccinea plena. U Opeki je, navodno, ima i na stablima Quercus borealis i Q. palustris.

U parkovima se kultivirao i veći broj p e n j a č i c a. Održale su se mnoge ne samo u parkovima nego i u seoskim vrtićima, česte su: Campsis radicans (stijene dvoraca, u Trakošćanu primjerak promjera 8 cm), Clematis Jackmanii, C. viticella coerulea, C. montana i dr., Hedera helix (stijene dvoraca i starih gradova, u Trakošćanu primjerak debeo 15 cm), Par-thenocissus quinquefolia i P. tricuspidata, Polygonum baldschuanicum, Wisteria sinensis (u Šaulovcu uz dvorac primjerak debeo 15 cm). Rjeđe se vidi Aristolochia durior. Samo u Opeki vidjeli smo Hydrangea petiolaris. Taj lijepi primjerak pokriva stijene u dvorištu dvorca. U čakovečkom parku na ogradi vrtlarije vidjeli smo bujnu zeljastu penjačicu Echinocystis lobata. Parkovne nasade ukrasuju i autohtone zeljaste penjačice kao: Calystegia sepium, Polygonum dumetorum i Bryonia dioica. Na vlažnim mjestima rastu Humulus lupulus i Vitis silvestris.

Uzgojna važnost naših starih parkova U spomenutim parkovima uzgajano je mnogo raznog drveća i grmlja,

kao i njihovih forma, a i križanaca. Sakupljen je materijal razne provenijencije. Mnogo je od toga materijala našlo p o s v e p r i k l a d n e ekološke prilike. Iz dendrološkog prikaza vidimo, da ondje o p t i m a l n o raste vrlo v e l i k broj drveća i grmlj a. Dakako da se i mnogo uzgaj anog materijala pokazalo manje podesnim. On se doduše održao na životu, ali u slabijem stanju. Njegov vitalitet ovisi u velikoj mjeri o mikroekološkim pri-

429

likama. Od mnogo uzgajanih vrsta i njihovih forma održali su se na životu često t e k pojedini, n a j o t p o r n i j i primjerci. Vrlo je mnogo materijala ondje uzgajano, ali b e z u s p j e h a , jer je uginulo radi n e p o v o l j n i h ekoloških uvjeta.

Preostali materijal rezultat je dugogodišnjeg i ustrajnog rada na unašanju i podizanju pojedinih vrsta i njihovih forma, kao i raznih križanaca. On predstavlja prema tome kolekciju drveća, koje se i uz nepovoljne vanjske utjecaje — bilo iz mrtve ili žive prirode — bolje ili lošije održalo. Ondje su uzgojem raznog drveća i grmlja vršeni i nesvjesno kroz dugi niz decenija pokusi o d a b i r a n j a i s obzirom na ekološke prilike i s obzirom na otpornost prema biotskim utjecajima. E l i t n i p r i m j e r c i unutar pojedine vrste, koja se ondje već dugo vremena uzgaja, mogu prema tome često predstavljati vrlo vrijedan s e l e k c i o n i materijal. Od njega možemo imati veliku praktičnu korist.

Mnogo tamošnjeg drveća i grmlja ne služi samo kao dekorativni materijal nego iz njihovih d o s a d a n j i h ekoloških, bioloških i uzgojnih svojstava možemo crpsti pouku o u p o t r e b n o j v r i j e d n o s t i kod p o d i z a n j a novih n a s a d a i p a r k o v a . Ono nam može vrlo dobro poslužiti kod p r i m j e n e u podjednakim ekološkim, specijalno klimatskim prilikama. Tako parkovi Šaulovec, Maruševec, Opeka i Klenovnik sadrže mnogo odličnog materijala podesnog za brežuljkaste unutrašnje terene, a Jalkovec, donji dio Opeke, Križovljangrad i čakovečki park sadrže mnogo materijala podesnog za niže, hladnije predjele.

U spomenutim parkovima postoji velik broj drveća, koje nas zanima s čisto š u m s k o-u z g o j n o g gledišta, budući da ondje odlično raste. Odanle možemo povlačiti zaključke o tome, koje od kultiviranog drveća zaslužuje da se u podjednakim ekološkim prilikama f o r s i r a i p r o š i r i u n a š i m š u m s k i m k u l t u r a m a . Prema tome naši stari parkovi zanimaju nas s obzirom na iskustva stečena na uzgojenom drveću, a koja bi mogla biti od koristi u pogledu jačanja p r o i z v o d n e spo s o b n o s t i naših šuma. Sa šumsko-uzgojnog gledišta imamo kod toga u vidu u prvom redu a r i š , d u g 1 a z i j u, razne j e l e , s m r č e, b o r o ve , h r a s t o v e , g l e d i č i j u , t u l i p a n o v a c , p l a t a n u , t o p o l e i dr.

Iskustva stečena u našim starim parkovima uzgojem čitavog niza drveća i grmlja, te njihovih forma i križanaca, mogu da budu za nas od znatne koristi i kod p o d i z a n j a p a r k-š u m a i z e l e n i h p o j a -s e v a u okolici naših gradova i drugih većih naselja, a — dakako —• i kod podizanja parkovnih nasada. Selekcijom prilagođeni materijal može pri tome biti od snatne koristi. Tako ćemo kod uzgoja osjetljivih vrsta postići daleko veći uspjeh, ako nam novi naraštaj potječe od stabala, koja su se razvijala u nepovoljnijim prilikama nego inače, kao što je to, na pr., slučaj kod judinog drvca, cedrova, paulovnije i dr.

Vrijednost kultiviranog drveća vrlo je velika zbog dobave sjemena i uzgoja sadnica za pošumljivanje i parkiranje. Stari naši parkovi od velikog su značenja kao odlične s j e m e n s k e b a z e . Sjemenjem sabranim na elitnim stablima omogućen nam je uzgoj dobrih s a d n i c a za p o š u m l j i v a n j e , kao i uzgoj s t a b a l a c a za p a r k o v n e n a s a d e .

Naši stari parkovi mogu svojim dragocjenim sjemenskim materijalom biti od znatne koristi. Time se može utjecati na jačanje veće aktivnosti na

430

polju naše sjemenarske i rasadničke službe, te bar djelomično pružiti pomoć na rješavanju tog krupnog problema, koje kod nas, nažalost, još nije našlo svoj pravi put.

Korištenjem parkova kao s j e m e n s k i h b a z a započeto je u Opeki. Taj se rad dobro odvija, ali ga treba daleko više proširiti i usavršiti, te se koristiti i sjemenjem parkovnog drveća i grmlja kao i njihovih forma čitavog onog kraja. Osim starih parkova mogu se pri tom koristiti i stabla raznog drveća, koja se nalaze po privatnim šumicama, dvorištima i vrtovima, po grobljima, u alejama i si. Najbolje je, da se sakupljanjem sjemenja i plodova u cijelom kraju bavi samo ustanova u Opeki, jer ona može dobro osposobiti radne ekipe, nabaviti opremu, podići naprave za traženje i dr. Tim je ujedno omogućeno, da se posao vrši bez oštećivanja drveća, a pod kontrolom i rukovodstvom stručnjaka, koji već posjeduju u tome iskustva i koji će se još više usavršiti.

Stari parkovi su od velike važnosti s obzirom na p r o i z v o d n j u d e k o r a t i v n o g m a t e r i j a l a , koji uzgajamo u šumskim i drugim rasadnicima. Kod nas sve više raste interes za takvim materijalom s obzirom na podizanje nasada na području naselja, oko tvornica i raznih drugih ustanova, kod parkiranja izletišta, odmarališta i zabavižta, kod podizanja drvoreda uz ceste, autostrade i si.

Znatnu korist pružaju nam stari parkovi time žto daju mogućnost uzgoja veoma različitog i osobito vrijednog dekorativnog materijala putem v e g e t a t i v n o g r a z m n a ž a n j a . Napose to dolazi u obzir kod velikog broja raznog rijetkog i osobito vrijednog drveća, kojih svojstva možemo prenijeti na potomstvo najsigurnije samo vegetativnim putem. Dolazi u obzir i kod drveća koje ne fruktificira, ili koje fruktificira rijetko i malo, a zavređuje da se što više proširi. Odatle se v e g e t a t i v n i m p u t e m može dobiti d r a g o c j e n i m a t e r i j a l za uređenje naših parkova.

Najveća primjena vegetativnog razmnažanja dolazi u obzir kod u z-g o j a s t a b a l a c a iz r e z n i c a . Rad u Opeki usmjeren je tim putem, ali je nužno i tu djelatnost proširiti i usavršiti. Ondje treba da dođu do izražaja moderniji uređaji i savremenija tehnika, te sredstva za ubrzavanje zakorjenjivanja reznica (auksinski preparati) i dr. Dakako, da se odrezi-vanje reznica može vršiti jedino uz uslov što manjeg oštećivanja stabala.

I c i j e p l j e n j e m bi se mogle pružiti velike mogućnosti u smjeru o b o g a ć i v a n j a naših p a r k o v a vrijednim materijalom. U tome pogledu naši stari parkovi mogu biti od velikog značenja, jer sadrže mnogo podesnog materijala.

Ne smije se pustiti iz vida i još jedna vrlo važna korist, koju možemo imati od naših starih parkova, a to je m o g u ć n o s t s t u d i o z n o g t r e t i r a n j a problema uzgoja drveća i grmlja visoke kvalitete s obzirom na njihova ekološka, bioložka, tehnička i estetska svojstva. Stari parkovi imaju veliku važnost u pogledu prožirenja istraživačke djelatnosti na području uzgoja što vrednijeg i otpornijeg drveća. Danas je u tome pravcu moguće više raditi i na šumskom drveću, jer su riješena mnoga tehnička pitanja, koja su donedavno bila zaprekom i teškoćom genetičkih i bioloških proučavanja u šumarstvu. Tako je riješeno pitanje ubrzane produkcije sjemenja i plodova cijepljenjem plodnih grana na mlada stabalca; utvrđene su nove metode ocjenjivanja fenotipskih i genotipskih osobina i dr.

431

U drugim zemljama pridaje se starim parkovima i arboretumima baš u ovom pogledu velika važnost. To su k o l e k c i j e živog drvenastog materijala u s t a l j e n i h s v o j s t a v a i s obzirom na ekološke odnose i s obzirom na biološka svojstva. U njima postoji mogućnost daljne selekcije drveća i uzgoja domaćih ekoloških isto tako i mogućnost uzgoja novih forma kombiniranjem svojstava matičnih stabala. S t a r i p a r k o v i i a r b o r e t u m i najsigurnije su b a z e , gdje se nizovima decenija mogu motriti m o r f o l o š k a obilježja, e k o l o š k i odnosi, te b i o l o š k a i u z g o j n a s v o j s t v a .

Stari parkovi služe nam, dakako, i kao objekti za demonstraciju i proučavanje podesne parkovne strukture, složaja zelenih masa, smještaja pojedinog drveća, grmlja i drugog bilja, sklada boja, izrade mreže parkovnih stazica i puteljaka i t. d. Parkovi Opeka, Križovljangrad i Maruševec u tom su pogledu upravo školski primjeri. To su primjeri uspjelog međusobnog smještaja raznovrsnog drveća i grmlja i s obzirom na prostor i s obzirom na njihov izgled u toku godine, kao i s obzirom na razvitak u nizu decenija.

Zaključne napomene Iz dendrološkog prikaza vidimo, da u našim starim zagorskim parko

vima postoji veliko bogatstvo raznovrsnog drveća i grmlja, kao i mnoštvo njihovih forma od velike parkovne, dendrološke i uzgojne vrijednosti. Kako je istaknuto, ovdje smo obuhvatili u stvari tek jedan dio tog materijala. Potrebno je prema tome, da se čitav d e n d r o l o š k i m a t e r i j a l š t o d e t a l j n i j e p r o u č i . Taj bi posao trebali da obave naši stručnjaci što prije, jer se dosta materijala radi dotrajalosti, a i slabe njege nalazi u lošem stanju, te mu se broj sve više smanjuje.

Za nas je od velikog interesa i o b r a d a zagorskih p a r k o v a sa h i s t o r i j s k o g g l e d i š t a . Bilo bi korisno znati: kada, kako su i pod kojim okolnostima oni nastali, te odakle je nabavljen biljni materijal. Mnogo podataka naći će se vjerojatno u arhivima u Varaždinu, kao i arhivima dvoraca, ukoliko su ostali sačuvani.

O b n o v i i u r e đ e n j u starih parkova nužno je posvetiti mnogo više pažnje. Napose to vrijedi za parkove, koji su jače zapušteni, kao što je to park Križovljangrad i Jalkovec. Sve naše stare parkove treba tretirati kao k u l t u r n e s p o m e n i k e i r i j e t k e p r i r o d n e v r e d n o t e . Svi oni treba da se zakonom zaštite i podvrgnu pod nadzor Konzervatorskog zavoda. Nikakve preinake ne bi se smjele u njima vršiti bez znanja i pristanka tog zavoda, odnosno bez učestvovanja stručnjaka, koje će delegirati savjetodavni odbor. Prilikom obnove ne bi se smjelo pustiti iz vida unošenje domaćeg endemičnog drveća i grmlja, kojeg ondje gotovo i nema. Ovih nekoliko misli odnosi se i na druge naše stare parkove.

THE DENDROLOGICAL AND THE GROWING IMPORTANCE OF SOME OLD PARKS IN NORTH CROATIA

S u m m a r y In this paper the dendrological importance of some old parks in the neighbour

hood of Varaždin (the north part of Croatia) is dealt with. A great number of various vigorous and wonderfull trees and their forms is to be found there. They

432

are selected in accordance with both the ecological conditions and the resistence against different deseases. The attention is especially drawn to the importance of these trees in connection with seed gathering and using of it for forest, park-forest and park growing. The mentioned old parks give a great possibility for the vegetative reproduction of rare trees and their forms. They are of great importance owing to the investigations in connection with the possibilities of new forms and ecological race growing.

POLJSKI JASEN ( F r a x i n u s a n g u s t i f o l i a Vahl)

Dr. ing. Pavle Fukarek

J oš prije dosta kratkog vremena vladalo je kod nas mišljenje, da na našem području dolaze samo dvije vrste jasena i to obični ili bijeli (u ovom

radu ga ja nazivam g o r s k i , jer mi se ovaj naziv čini prikladniji nasuprot nazivu p o l j s k i ) tačnije, F r a x i n u s e x c e l s i o r L. i crni jasen F r . O r n u s L. Vrsta F r a x i n u s e x c e l s i o r L. bila je kod nas poznata sa vrlo različitih staništa, kako onih u Primorju, tako i onih u kontinentalnim predjelima Panonije, pa naravno i sa onih na našim planinama. Očito je bilo da su se pod nazivom F r . e x c e l s i o r L. zamjenjivala katkada, već od ranije, po botaničarima utvrđena staništa poljskog jasena. Za naše Primorske predjele nije bilo teško utvrditi ovu zabludu. Međutim, za »obični« ili »bijeli« jasen na području Panonije nije se moglo na osnovu nekih podataka literature naći pozitivan i siguran odgovor.

O evropskim jasenima napisana je jedna prilično obimna literatura. Podaci o njima nalaze se gotovo u svakom florističkom djelu, a posebno u radovima o vegetaciji pojedinih krajeva. Postoje i tri oveće monografije roda F r a x i n u s , od kojih je ona L i n g e l s h e i m a (1) iz najskorijeg vremena. Treba, međutim, istaknuti, da se tri monografa: W e n z i g (2), W e s m a e 1 (3) i spomenuti L i n g e l s h e i m , ne samo međusobno ne slažu u nekim pojedinostima, nego imaju i posebne stavove u pogledu postavljanja pojedinih vrsta, odnosno njihovih varijeteta. Isto tako i u botaničkoj literaturi nalazimo kod nekih autora (F i o r i 4) sve jasene iz sekcije F r a x i n a s t e r svedene kao podvrste ili varijatete F r . e x c e l s i o r-a, a drugi opet, kao na primjer i monograf Lingelsheim idu tako daleko, da pojedine jasne varijatete osamostaljavaju kao posebne vrste. Proučavanje literature dovelo bi svakako do izvjesne pomutnje, ukoliko se ne bi oslonio na vjerodostojan herbarski, a još više na živi materijal u prirodi. Moja istraživanja počela su s analizom literature, a dopunjena sa pregledima mnogih botaničkih zbirki, kao i sa oko 300 primjeraka sakupljenog materijala na našem području, pokazala su mi jasno, da treba poljski jasen smatrati jednom vrlo varijabilnom vrstom, mnogo šire rasprostranjenom na području Balkanskog poluotoka, nego što se je ranije mislilo. Prvi prethodni izvještaj koji sam napisao o poljskom jasenu i njegovom rasprostranjenju kod nas (vidi literaturu pod br. 56.), pokazao se je iz sadašnje perspektive, više nego manjkav. Ovaj izvještaj dao je, međutim, pobudu nekim našim dendrolozima, da se sa pitanjem vrsti jasena na svom području detaljnije pozabave i njihovi radovi su mi dali također mnogo materijala i pružili potpuniji uvid u pitanja, koja su me zanimala.

Pitanje poljskog jasena i njegovog rasprostranjenja u svijetu, a posebno na području Balkanskog poluotoka, bilo je predmet jedne moje veće studije, koja će vjerojatno biti štampana u najskorije vrijeme. U ovom kratkom izvještaju namjeravam upoznati i naše šumarske stručnjake sa rezultatima nekih mojih istraživanja u vezi sa karakteristikama i rasprostranjenjem poljskog jasena u našim predjelima.

433

Moja istraživanja nisu potpuno završena, jer postoji još čitav niz nepoznanica, kojima treba naći tačan odgovor. Pretpostavljam, da će i ovi radovi dati našim šumarskim stručnjacima podstrek za samostalna istraživanja i pokuse na terenu, a to će svakako dopuniti i naša saznanja o biologiji i ekologiji naših jasena, za koje smatram, da su za naše šumarstvo, posebne pažnje vrijedne vrste.

Kratak pregled istorijata otkrića i sistematskog položaja poljskog jasena Prve podatke o jasenima nalazimo već u najstarijim djelima grčkih i

rimskih pisaca. H o m e r spominje jasenovo drvo, koje je nenadmašivo kod izrade kopalja. T e o f r a s t poznaje već dvije vrste jasena: nisku meliju i visoku bumeliju. Botaničari su kasnije utvrdili, da se melija treba smatrati kao F r . O r n u s L., a bumelija kao F r . e x c e l s i o r L. Međutim, kod određivanja pripadnosti bumelije nisu svi autori bili saglasni, jer nije bilo vjerojatno, da se u nizinama Grčke nalaz gorski jasen.

0 trećoj vrsti evropskih jasena postoje podaci već u drugoj polovini 17. stoljeća, ali oni nisu bili dovoljno sigurni, da bi bili pouzdani oslonac L i n e e-u, koji također navodi samo dvije vrste.

Nešto prije L i n e e - a opisao je engleski botaničar M i l l e r jedan jasen sa područja Mediterana i dao mu naziv F r . r o t u n d i f o l i a . U najnovije vrijeme ispostavilo se, da je ova r o t u n d i f o l i a jedna forma (možda i juvenilna) poljskog jasen.

Prve tačne i sigurne podatke, prvi tačan i besprekoran opis treće evropske vrste jasena dao je tek švedski botaničar V a h l 1804. godine sä svojom F r a x i n u s a n g u s t i f o l i a , koju je dobio od jednog prijatelja sa teritorije španije ili Portugala. Godinu dana kasnije opisuje i botaničar W i l l d e n o w svoju F r a x i n u s o x y c a r p a s a područja Kavkaza, a 1818. godine i M. B i e b e r s t e i n sa Krima novu vrstu F r a x i n u s o x y p h y l l a . Tim otkrićima pridružuje se i 1825. god. talijanski botaničar G u s s o n e sa svojom F r a x i n u s r o s t r a t a iz Južne Italije. Pokazalo se je, da F r . a n g u s t i f o l i a Vahl, F r . o x y c a r p a ' Wüld., F r . o x y p h y l l a M. Bieb. i F r . r o s t r a t a Guss. nisu ništa drugo nego jedna te ista vrsta, a da se međusobno razlikuju samo po nekim manjim karakteristikama, koje dozvoljavaju njihovo razlikovanje kao varijetete, odnosno kao forme. To je bio naš današnji poljski jasen, kojeg ćemo u literaturi naći najčešće navedenog pod nešto »mlađim« nazivima, kao F r . o x y c a p r a Wüld. ili F r . o x y p h y l l a M. Bieb., a izuzetno i pod nazivom F r . r o s t r a t a Guss.

Tokom vremena, istraživačka i otkrivačka revnost brojnih botaničara stvorila je još jedan dugi niz »novih« vrsta, koje su se morale svesti na tip ili varijatete poljskog jasena. Tako su na primjer »vrste«, koje su nosile nazive: F r . t a m a r i s c i f o l i a Vahl, F r . p a r v i f o l i a Wüld., F r. l e n t i s c i f o l i a Desf ontaine, F r . d e n t a t a Tausch, F r . a u s t r a-1 i s Gay ined., F r . M o n t a g n e i Nyman, F r . s o g d i a n a Dippel non Bunge, F r . s t i l b o a n t h a Gandoger, F r . l e p t o c a r p a DC., F r . E 1 o n z a Kirchner, F r . W i l l d e n o w i a n a Koehne, F r . V a i 1 h e i Aubouy i neke druge, pokazale su se kao sinonimi pojedinih varijetata poljskog jasena.

F r . p a r v i f o l i a Lamarck utvrđena je kao juvenilna forma poljskog jasena, a s njome i niz drugih, koje su bile njoj pripisane kao sinonimi.

F r . s y r i a c a Boissier (kasnije i po samom autoru označena kao F r . o x y c a r p a var o l i g o p h y l l a ) utvrđena je kao »malolisni« varijetet

434

poljskog jasena, F r . o b l i q u a Tausch kao varijetet sa nešto asimetričnim listićima. Veliko interesovanje pobudila je i dlakava vrsta F r . P a l l i s a e Wilmott sa područja oko delte rijeke Dunava. Kasnije su rumunjski i bugarski botaničari utvrdili, da se i ova vrsta može identificirati sa jednim varijatetom poljskog jasena.

Monograf L i n g e l s h e i m (u navedenom djelu str. 47.) naveo je još 15 »pravih« vrsta u podsekciji B u m e l o i d e s , sekcije F r a x i n a -s t e r , ali je i sam morao priznati, da su one međusobno toliko srodne, »tako da o međusobnom razgraničavanju pojedinih vrsta mogu vrlo lako postojati i različiti pogledi«. Prema njemu su bliže srodne himalajske vrste F r . H o o c k e r i Wenzig i F r . B r a n d i s i i Lingelsh. sa F r . n i g r a Marchall i F r . q u a d r a n g u l a t a Michx., koje su rasprostranjenje u istočnom dijelu Sjeverne Amerike, a od »grupe e x e l s i o r c o r i a e f o -1 i a« odvajaju se vrste F r. o b l i q u a Tausch, F r . e l b u r s e n s i s Lingelsh. F r . s o g d i a n a Bunge i F r . p o t a m o p h i l a Herder, koje imaju puci (stome) »i na gornjoj strani listova« i kao takve čine prelaz između »pravog e x c e 1 s i o r-tipa« i »užeg srodničkog kruga F r . o x y c a r p a « .

Na osnovu našeg provjeravanja, vrste F r . o b l i q u a Tausch, zatim F r . s y r i a c a Boiss. (zajedno sa varijetetima a. o l i g o p h y l l a (Boiss.) i b. p e r s i c a (Boiss.) i F r . n u m i d i c a Dippel spadaju među varijatete poljskog jasena. One odstupaju međusobno sa vrlo malim morfološkim razlikama, a sa varijabilnim tipom poljskog jasena povezuje ih, ne samo geografsko rasprostranjenje, istovjetna biologija i ekologija, nego i niz odlučujućih glavnih morfoloških karakteristika.

Vrsta F r . h o l o t r i c h a Koehne je prema M a t t f e l d u križanac između dva parijeteta poljskog jasena, a osim toga poznata je do sada samo iz kulture. Pokazalo se je, da ona nije indentična sa F r. P a l l i s a e Wilmott, koju smo obuhvatili kao varijetet poljskog jasena, pa ju prema tome ne treba voditi kao vrstu, nego samo kao križanac.

Vrsta F r . c o r i a r i a e f o l i a Schelle sa Kavkaza odnosi se spram F r . e x c e l s i o r-a kao njegova dlakava varijeteta, a nikako kao posebna samostalna vrsta. Tim više što se ona kasnije nije mogla nigdje drugdje naći izuzev na klasičnom nalazištu.

Sva je prilika da i po L i n g e l s h e i m u novoopisana vrsta F r . e l b u r s e n s i s nema veće razlike od turkestanske F r . s o g d i a n a Bunge ili F r. p o t a m o p h i l a Herder, nego što bi imala jedna njihova vajerijeteta. Isto tako izgleda nam, da se i F r . B o r n m i i l l e r i Lingelsh. ne će moći održati kao samostalna vrsta i to ne samo zbog toga, što o njoj nemamo dovoljno materijala za upoređivanje (samo jedan jedini primjerak!), nego još više po tome, što pokazuje izvjesnu srodnost sa »asimetričnim« i dlakavim varijetetima poljskog jasena.

Radi preglednosti prikazat ćemo sistematsku podjelu roda Fraxinus, da bi vidjeli sistđmatski položaj i srodničke odnose poljskog jasena:

Genus F r a x i n u s Tourneforte Sectio 0 r n u s (Neek.) DC. Subsectio E u o r n u s Koehne et Lingelsh. Subsectio O r n a s t e r Keohne et Lingelsh. Sectio F r a x i n a s t e r DC. (Subsectio D i p e t a 1 a e Lingelsh.) (Subsectio P a u c i f l o r a e Lingelsh.)

435

~

Subsectio S c i a d a n t h u s Coss. et Dur. Subsectio M e 1 i o i d e s Endl. Subsectio B u m e l i o i d e s Endl. F r . e x c e l s i o r L.

(Sa manjim brojem varijeteta i prelaznim oblicima) F r . a n g u s t i f o l i a Vahl (Syn Fr. oxycarpa Willd.)

(Sa brojnim varijetetima i prelaznim oblicima) (Fr. B o r n m i i l l e r i Lingelsh.) F r . s o g d i a n a Bunge non Dippel F r . p o t a m o p h i l a Herder (Fr . e l b u r s e n s i s Lingelsh.) F r. n i g r a Marchall F r . m a n d s c h u r i c a Rupr. F r . H o o k e r i Wenzig F r . B r a n d i s i i Lingelsh. ( = F r . e x c e l s i o r Brandis) F r . q u a d r a n g u l a t a Michx.

Morfološki opis i druge karakteristike poljskog jasena Poljski jasen je srednje visoko drvo, koje naraste pod povoljnim uslo-

vima, u sklopu svojih prirodnih sastojina do maksimalne visine od 25 m. Inače je to stablo manje visine, a ukoliko raste na slobodnom položaju, stvara dugoljasto-ovalno zaobljenu krošnju sa relativno dosta gustim rasporedom grana. Najčešće ga, međutim, u primorskim predjelima nalazimo kao dosta nisko (do 15 metara najviše) stablo, vrlo razgranjeno i često sa nepravilnom krošnjom, što je gotovo uvijek posljedica okresivanja mladih grana. Deblo ima isprva glatku, žućkasto do smeđasto sivu koru, koja u starijoj dobi ispucava uzdužnim i poprečnim, dosta plitkim udubinama i poprima sivu boju. Kora starijih stabala izgleda kao da ima sitan pločasti rub.

Jednogodišnji izbojci su svjetlosmeđe do žučkastozelene boje, redovno su tanji nego oni kod gorskog jasena. Pupovi su također manji i u pravilu svjetlo do tamnosmeđe boje i pusteni. Izuzetno se pojavljuju izbojci sa crnim pupovima, ali to su obično pupovi na potisnutim starijim grančicama, a osim toga, crnu boju poprimaju tek nakon izvjesnog vremena poslije skidanja grančice. Utvrđeno je i da gorski jasen može izuzetno imati smeđe pupove, i to na mladim izbojcima iz panja, pa se razlikovanje vrsta na osnovu vrlo praktične determinacije po pupovima ne može u svakom slučaju upotrebljavati, bez izvjesne mjere opreznosti. Terminalni (lisni) pupovi su redovno najveći kao i kod gorskog jasena, gdje su oni obično trbu-šasti i pri vrhu više zaobljeni i kratko zašiljeni, dok su kod poljskog jasena većinom gotovo jednake debljine u sredini i na vrhu i završavaju valovitim grebenom, kojeg čine vrhovi ljusaka. Ovo posljednje razlikovanje vrijedi naročito kod primorskih primjeraka.

Neparno perasti i ujesen nešto kožasti listovi odlikuju se kod tipičnog primorskog oblika vrlo uskim, lancetastim, oko 8—10 cm dugim i do 2 cm širokim, oštro i nejednako napiljenim listićima. Međutim, u pogledu oblika, listići mogu znatno varirati. Na mlađim primjercima, na izbojcima iz panja, a katkad i na potisnutim grančicama krošnje, poprimaju oni često potpuno okruglast oblik, sa nazubljenjem vrlo nepravilne slike u svojoj gornjoj polovini. To su oni juvenilni oblici, za koje su neki botaničari ( M i l l e r , a

436

posebno L a m a r c k ) smatrali da predstavljaju tipove jedne posebne vrste. Ova »vrsta« pod nazivom F r . r o t u n d i f o l i a Miller, odnosno F r . p a r v i f o l i a Lamarck smatrala se je do nedavno jednom posebnom varijetetom poljskog jasena, ali je morala kao takva da se odbaci. Nadalje, u pogledu oblika listića pojedini primjerci variraju, te ima i takvih, koji su više ovalni, nego lancetasti. Isto tako listići mogu biti potpuno goli (var. t y p i c a Schneider), ili imaju s donje strane u pazušcima žilica čuperke žutosmeđih dlačica (var. o x y c a r p a Willd.), ili su čak s donje strane plojke gusto posuti mekanim dlačicama (var. P a l l i s a e Vilmott). Na osnovu ovih morfoloških razlika formirani su pojedini varijeteti poljskog jasena, koji će se ovdje, nakon općeg opisa, kratko navesti.

SI. 1. Razlika u listovima između gorskog ( F r a x i n u s e x c e l s i o r L.) — lijevi crtež — i poljskog jasena ( F r a x i n u s a n g u s t i f o l i a Vahi) desni crtež (orig.)

Pojedini listići, izuzev vršnog, uvijek su sjedeći ili gotovo sjedeći na zajedničkoj peteljci, a to ih razlikuje od srodnih turkestanskih vrsta F r. s o g d i a n a Bunge i F r . p o t a m o p h i l a Herder kod kojih su listići na osnovi, »poput peteljke« suženi. Osnova listića je redovno konično sužena i usiljena (nenazubljenog ruba), ali može biti i nešto zaobljena, pa čak i asimetrična (var. o b 1 i q u a Tausch).

Najvažnija karakteristika poljskog jasena je nazubljenje rubova listića. Ono je uvijek nejednoliko, krupno i nepravilno, sa pilastim zubićima, koji imaju nešto produžene i stršeće ili savijene vrhove. Ta karakteristika, koja je prikazana i u priloženom crtežu, jasno razlikuje poljski jasen ođ gorskog, kod kojega je redovno sitnije nazubljenje rubova listića, pravilnije i gušće raspoređeno.

43T

Raspored listića u listu kod poljskog jasena je redovno nešto razmak-nutije, nego kod gorskog, ali to čini katkada i izgled listića, koji su uži i produljeniji. Postoji i jedan (još neopisani) varijetet gorskog jasena, koji ima uske, produljene, lancetaste listiće, ali se on po drugim osobinama ipak dobro razlikuje od poljskog jasena.

Prema broju listića u jednom listu neki autori razlikuju poljski jasen od gorskog, ali je ova distinkcija teže sprovediva. U pravilu gorski jasen ima više parova listića (do 7), no prema Lingelsheimu (o. a ) , obje vrste imaju 3 do 6 parova. Kod poljskog jasena postoji i jedan varijetet sa jednim ili dva para listića (var. s y r i a c a Boiss.), kojeg su neki autori htjeli izdvojiti kao posebnu vrstu. To međutim, nije prihvatljivo, jer se primjerci sa malim brojem listića u jednom listu susreću na cijelom području primorskog rasprostranjen]'a poljskog jasena (i kod nas u Hercegovini i Dalmaciji), a osim ove karakteristike nemaju nikakve posebne svoje odlike, koje bi ih razlikovale od tipa poljskog jasena.

Cvjetovi poljskog jasena pojavljuju se vrlo rano iz lateralnih pupova posebnih cvijetnih grančica. U pravilu oni su već razvijeni u Primorju u mjesecu martu, a u Panoniji u aprilu, a izuzetno nekih godina u Primorju i ranije. Oni su većinom dvospolni, ali ih ima sa muškim ili ženskim cvjetovima na raznim i istim stablima. Oni su goli, t. j . bez časke i krunice, a to je uostalom karakteristika podsekcije B u m e l i o i d e s sekcije F r a-x i n a s t e r , u koju spada i poljski jasen. Cvjetovi su crvenkasto smeđe boje, a tu im boju daju relativno dosta velike prašničke kesice, koje su opet kod gorskog jasena više ljubičastosmeđe boje.

Cvjetovi se nalaze u dosta rahlim uspravnim cvatovima, koji su mnogo dulji nego oni kod gorskog jasena (vidi i slike). Osim toga redovno kod poljskog jasena ima više cvjetnih pupova na jednom izbojku, dok se kod gorskog nalaze redovno jedan ili dva, rijetko tri para.

Vršni lisni pupovi razvijaju se tek desetak dana iza kako su se cvjetovi razvili i redovno već ocvali.

U pogledu plodova-perutki, poljski jasen se ističe znatnom varijabil-nošću. Postoje primjerci, koji imaju perutke dugoljaste, pri vrhu zatup-ljene, ili zaokružene (forma ob t u s a ) , pri vrhu proširene (f. e m a r g i -n a t a ) , eliptično suženog i postepeno usiljenog vrha ( f . . a c u t a ) , ili pak suženim vrhom poput kljuna (f. r o s t r a t a ) . I u pogledu veličine mogu se razlikovati one, koje su u prosjeku do 3 cm duge, od sasvim sitnih (oko 1 do 1,5 cm dugih) (f. 1 e p t o c a r p a), odnosno od krupnih i širokih, koje mogu biti 5 do 5,5 cm duge i do l e m široke (f. m a c r o c a r p a ) . S ovim svakako nije iscrpljena varijabilnost perutki, pošto imade još niz formi sa naših terena (iz Vojvodine i Srbije), koje još nismo stigli proučiti. Skrećem ovdje pažnju na članak dr. B. J o v a n o v i c a (navedenim u literaturi pod br. 55.) u kojem su nacrtani pojedini tipovi perutki sa poljskih jasena iz Srbije.

Utvrđeno je također, da i kod perutki gorskog jasena postoje izvjesne međusobne razlike, ali ta varijabilnost nije tako široka kao kod poljskog jasena. Kod gorskog jasena se najčešće nalazi jedan tip perutki, koje su duge oko 2,5 do 3 cm, široke oko 0,5 cm, a pri vrhu obično zaobljene, pa i srcasto udubljene. Prema tome, mogla bi se razlika između ove dvije vrste utvrditi samo donekle u veličini samih perutki. Međutim," mnogo sigurnije razlikovanje postoji u veličini same sjemenke u perući. Ona je kod

438

poljskog jasena veća, uvijek prelazi polovinu dužine perutke, dok kod gorskog jasena je jednaka ili manja od polovice perutke.

Poznato je, da potpuno zrela sjemenka gorskog jasena preleži godinu dana, pa se zbog toga mora ili brati nezrela, ili stratificirati. Kod poljskog jasena sjemenka klije normalno, t. j . zasijana u prvo proljeće niče nakon razmaka od desetak ili više dana. Jedino kod starijeg sjemenja može se desiti, da pojedine sjemenke zakašnjavaju sa klijanjem. Na drugom mjestu prikazat ćemo pokuse sa klijanjem sjemenki poljskog i gorskog jasena, koji su sami po sebi vrlo zanimljivi i bacaju izvjesno novo svijetlo na ovo pitanje.

SI. 2. Razlika u cvijetovima između gorskog ( F r a x i n u s e x c e l s i o r L.) — lijeva fotografija — i poljskog jasena ( F r a x i n u s a n g u s t i f o l i a Vahl) —

desna fotografija (original) (Snimak poljskog jasena nešto jače smanjen)

Na osnovu ovoga što je naprijed rečeno, postoje dakle prilično jasne morfološke razlike između poljskog i gorskog jasena. Te razlike mogu se utvrditi i u anatomskoj građi listova, pa i drveta (prema ing. P. š i m i ć u), prema istraživanjima V. S t o j a n o v a (54) i u tehnološkim osobinama drveta, pa zatim i u načinu osržavanja, što slijedi iz jedne studije dr. B e-n i ć a. Izgleda da se i u pogledu predispozicije za razne bolesti i štetočine, poljski jasen podnaša nešto različitije od gorskog. Entomolog B a r b e y

439

utvrdio je da L y t t a v e s i c a t o r i a napada mnogo jače poljski, nego gorski, a gotovu nikako kraški crni jasen. Na području našeg primorja zapažen je napad (golobrst) neke grbice ( H y b e r n i a spec), koju bi trebalo istražiti.

Naravno, postoji između poljskog i gorskog jasena velika razlika u ekologiji prirodnih staništa. Dok se poljski jasen kod nas susreće u mediteranskim, submediteranskim i panonskim predjelima, gotovo uvijek u priobalnim poplavnim šumama tipa Motovunske ili slavonske lužnjakove .šume, dakle u zajednici Q u e r c e t o-G e n i s t e t u m e l a t a e Horvat i u srodnim zajednicama F r a x i n e t u m a n g u s t i f o l i a e (prov.) iz reda P o p u l e t ä l i a Braun-Blanquet, dotle se gorski jasen susreće redovno u šumama zajednice A c e r e t o - F r a x i n e t u m ( e x c e l s i o r i s ) i u srodnim zajednicama reda F a g e t a l i a Braun-Blanquet. Gorski jasen susreće se međutim i u nekim drugim biljnim zajednicama na vlažnim tlima, često i uz obale potoka i planinskih rijeka, ali je tu redovno samo pratilac ili unesena vrsta. Kod distinkcije staništa jedne i druge vrste, naročita pažnja treba da se skrene na pitanje njene autohtonosti (spontaneiteta), jer, kao što je poznato, gorski jasen, pa svakako i poljski, bili su oduvijek cijenjeno drvo, koje je osobito naš narod rado uzgajao i izvan šumskih površina. Upotreba lišća za deficitarnu ishranu stoke, u nekim krajevima premašuje cijenu i vrijednost, koju ovim vrstama pridaje naš narod.

Još jedan kratak osvrt na varijetete poljskog jasena. Kao što je već naprijed rečeno, poljski jasen je vrlo varijabilna vrsta.

Osim varijeteta naše Panonije, koji još u potpunosti nije proučen, poznati su slijedeći:

F r a x i n u s a n g u s t i f o l i a Vahl. emend. Fukarek 1952. var. a. t y p i c a (Schneider) Fuk.

listići kopljasti, 4 do 6 (10) cm dugi, 1,5 do 2 cm široki, spram osnove i vrha postepeno usiljeni. Donja strana plojke gola.

var. b. o x y p h y l l a (M. Bieberstein) Fuk. listići kopljasti do ovalno kopljasti, 4 do 6 (8) cm dugi, 1,5 do 2,5 (3) cm široki, pri osnovi nešto zaobljeni. Donja strana plojke ima uz žilice čuperke smeđih dlačica,

var. c. P a 11 i s a e (Wilmott) Fuk. listići kao kod var. b. Piojka obostrano, a također i zajednička peteljka, mekano dlakava.

var. d. o b 1 i q u a Tausch) Fuk. listovi sastavljeni od 2 do 5 pari, 2 do 10 cm dugih nešto rom-bičnih, pri osnovi asimetričnih listića. (Varijetet nije još kod nas pronađen),

var. e. s y r i a c a (Boissier) Fuk. (•— o l i g o p h y l l a Boiss.) listovi sastavljeni samo od 1 do 3 para sjedećih, golih i 4 do 10 cm dugih listića.

Juvenilne forme, koje su bile (i koje se još i danas mogu naći) u literaturi navedene kao var. p a r v i f o 1 i a Lamk. ili var. r o t u n d i f o l i a Mili. morale su kao takve otpasti, premda im neki autori daju i precizne opise. Jednako tako otpao je i varijetet a u s t r a l i s (Gay ined.) apud Grenier et Godron, pošto se je pokazalo, da su većina autora ovu vrstu 440

uzimali kao F r . e x c e l s i o r var. a u s t r a l i s Gay, a to je bio drugim riječima »južnjački« gorski jasen, pa po svoj prilici ništa drugo nego jedan od već gore opisanih varijeteta poljskog jasena.

Areal rasprostranjeni a poljskog jasena Prvi podaci literature govorili su o poljskom jasenu isključivo samo

kao o pripadniku mediteranske, odnosno pontske regije. Na_ osnovu toga, što su u najvećem broju slučajeva pojedini podaci bazirani na netačnoj determinaciji (na zamjeni poljskog jasena sa bijelim ili katkada i sa crnim), dobila se je jedna slika, koja u pojedinostima nije odgovarala tačnosti. Tako je na primjer u najboljem prikazu areala poljskog jasena kod S c h m u c k e r - a (5), uslijed toga, što su grčki poljski jaseni pogrešno označavani kao F r . e x c e l s i o r , ovo područje ostalo neobuhvaćeno granicama prirodnog areala ove vrste. Osim toga granice areala nisu obuhvatile neka područja u kojima je poljski jasen nedvojbeno utvrđen i to ne

SI. 3. Areal poljskog- jasena u Evropi, Aziji i Africi (original)

samo po jednom autoru, nego opetovano i često u djelima florističke literature. Jednako tako kod izrade karte areala poljskog jasena nisu uzete u obzir njegove podvrste (ssp. s y r i a c a na primjer), koje su kod nekih autora obrađene kao samostalne vrste, pa također ni područje Panonije i atlantske obale Francuske, na kojim područjima je sve do u najnovije vrijeme poljski jasen zamjenjivan sa bijelim jasenom.

Na osnovu prilično velikog broja detaljno provjerenih (na citiranom mjestu) podataka, koji su naravno razasuti po raznoraznim djelima botaničke i šumarske (starije i novije) literature sastavili smo jednu sliku areala, koju ćemo ovdje u glavnim crtama prikazati.

Poljski jasen, zajedno sa svim svojim brojnim varijetetima, raste razasut na jednom vrlo širokom području, koje se proteže uz o b a l e S r e d o z e m n o g i C r n o g m o r a , zatim uz o b a l e A t l a n t i k a u Portugalu i Zapadnoj Francuskoj te n a p o d r u č j u P a n o n i j e . Prema tome on nije isključiva mediteranska vrsta, niti čak submediteranska, nego ima jedno šire mediteransko-pontsko rasprostranjenje, sa produže-

441

njem areala u atlantsko područje, te sa jednim izdvojenim područjem u kontinentalnim predjelima Panonije. On je dakle vrsta južne i jugozapadne Evrope, sjeverne Afrike i zapadne Azije.

Podaci nam govore o poljskom jasenu u Tunisu, Alžiru i Maroku. Ovdje ga imamo zabilježenog u području rijeka i potoka, koje sa Atlasa silaze do mora i tu ga nalazimo i u nadmorskim visinama čak i preko 2000 m. Prema tome poljski jasen nije uvijek i u svim prilikama vrsta poplavnih područja u nizinama!

Jedan podatak, koji se nije mogao provjeriti, govori nam i o tome, da poljskog jasena ima i oko delte Nila u Egiptu.

U evropskom području poljski jasen je obična i česta vrsta u priobalnim šumama oko rijeka u španiji, gdje uz njih ide redovno i dosta visoko u brda. Tu je često bio zamjenjivan sa »varijetetom« bijelog jasena F r . e x c e l s i o r var. a u s t r a l i s Gay., koji se je pokazao u originalnim primjercima herbara potpuno identičan sa F r . a n g u s t i f o l i a Vahl.

Postoje podaci o nalazu poljskog jasena na Balearskim otocima, zatim na Korzici, Sardiniji i Siciliji. Na ovom posljednjem otoku dolazi ne samo u Nebrodima, gdje se i iz njega (kao i iz zareza na kori crnog jasena) dobiva manna, nego i ostalim područjima, odakle imamo samo škrte podatke. Na otoku Malti, poljski jasen je utvrđen, ali se ne zna, da li tamo dolazi spontano ili je kultivisan (slično kao i još na nekim otocima).

U Francuskoj poljski jasen poznat je odavna iz prostranih nizina oko rijeke Rhone, u Provansi, zatim iz departmana Herault (Montpellier), Gard, Hyeres i Istočnih Pirineja. Tu su utvrđeni brojni varijeteti i sta-dijne forme, od kojih su neke dugo vremena bile smatrane kao samostalne vrste (kao na pr. F r . p a r v i f o l i a Lamarck, za koju je i sam autor kasnije morao priznati, da nije ništa drugo nego jedna mladalačka forma). Ovdje je poljski jasen vrlo obična i česta vrsta drveća u priobalnim šumama (»Ripisilvae«), koje su u radu T su-Y en-T s e n g - a našle i svoju odličnu biljno-sociološku obradu.

Sva botanička literatura, sa izuzetkom nekih manjih radova u kojima se da naslutiti sumnja, govori o bijelom jasenu, dakle o F r . e x c e l s i o r - u u šumama departmana Landes. Međutim, tamošnje priobalne šume, djelomično i po florističkom sastavu zeljastih vrsta, a bez svake sumnje po sastavu drveća, veoma se podudaraju sa našim šumama hrasta lužnjaka u Hrvatskoj i Slavoniji (sa opisanom zajednicom Q u e r c e t o-G e n i s t e-t u m e l a t a e Horvat), pa u njima nalazimo u svim slojevima obilno zastupljen poljski, a ne gorski jasen, ka"ko smo to sami mogli utvrditi 1952. godine. Prema tome poljski jasen, za kojega imamo podatke o rasprostranjen ju u Portugalu, dakle na atlantskom području, zahvaća svojim arealom i nešto sjevernije područje francuske nizini Landa i ide dalje na sjever do u departman Charenthe.

Na Apeninskom poluotoku poljski jasen je odavno poznat, a u novije vrijeme utvrđen na mnogim mjestima zapadne i istočne obale, te obilno i u dolini rijeke Po (Lombardija). Klasično nalazište G u s s o n e - o v e F r . r o s t r a t a (za koju smo već naprijed kazali, da nije ništa drugo nego jedan »kljunasti« varijetet poljskog jasena) je lokalitet Policoro u Luka-niji. T e n o r e , a kasnije i brojni drugi autori nabrajaju mnoga staništa u Kalabriji, u okolini Napulja, u sjevernim i srednjim krajevima poluotoka. Na sjeveru se može utvrditi prostiranje poljskog jasena u nizinama uz

442

1

morsku obalu sve do naše granice u Istri. Tako na pr. braća G o r t a n i (6) navode u nizinama Friulije i Karnije jednu podvrstu bijelog jasena (Fr . e x c e l s i o r var. e m a r g i n a t a C. et L.), koja po svemu ostalome sudeći nije ništa drugo nego naš varijabilni poljski jasen.

Na Balkanskom poluotoku poljski jasen je raširen ne samo na području naše države — o čemu ćemo govoriti kasnije i nešto detaljnije — nego ga nalazimo na širokom području uz obalu mora i uz obale nizinskih rijeka u Albaniji i Grčkoj. U Albaniji ga navodi izričito B a l d a c c i (7) »u prostranim ravnicama, koje se pružaju od Valone do Drača« te upravnici Musakiji oko Berata (»između Levana i mora«), dok neki drugi autori ne razlikujući ga po nazivu od bijelog jasena, navode ga za okolicu Skadra, uz obale Bojane, kod lokaliteta Pale i na mnogim drugim mjestima. Nema nikakve sumnje, da se u ostacima priobalnih šuma uz primorske rijeke Arsen, Semeni, škunbu, Mati i Vojušu nalazi isti taj poljski jasen, kojeg smo našli u šumama oko rijeke Bojane, a obični jasen, kako bi proizlazilo iz površnih podataka nekih autora, za područje Grčke imamo na raspolaganju zasada vrlo malo sigurnih podataka, iako su svi postojeći podaci kod provjeravanja pokazali, da se pod nzivom F r . e x c e l s i o r u ravnicama (nizinama) uz more, treba podrazumjevati poljski jasen. Stariji navodi H a l a c s y - a (8, 9), koji govori o F r . e x c e l s i o r , gdje tvori prostrane šume (»Silvam extensam formans«) u Epiru kod mjesta Pramante, zatim još na nekim drugim mjestima, opravdava potpuno zaključak, da se ovdje radi ne o bijelom, nego o poljskom jasenu. Poljski jasen poznat je sa otoka Krfa (doduše iz drvoreda), zatim kao F. s y r i a c a Boiss. iz Etolije i sa otoka Eubeje (prema monografu L i n g e l s h e i m u Op. C.), zatim pod prostim nazivom »jasen« i iz primorskih šuma na ravnicama na Peloponezu ( R o t h m a l e r ) .

U sjeveroistočnom dijelu Grčke poljski jasen utvrđen je na mnogo mjesta, pa tako i oko Strume i Marice, te južno od Dojranskog Jezera. Njegov areal pruža se dalje sve do u Tursku, gdje je jedna od glavnih vrsta drveća u šumama Trakijske nizine. U okolini Carigrada poznat je iz šume Belgrad ( B o r n m ü l l e r 10.), zatim je utvrđen na jednom širokom području uz obale Crnog mora u Bugarskoj. Tu je raširen u, još uvijek u prirodnom sastavu sačuvanim šumama oko rijeke Kamčije, te u prostranim aluvijalnim nizinama oko delte rijeke Dunava. Utvrđen je također uzvodno uz rijeku Dunav sve do Kraj ove, odakle se njegov areal proteže dalje sjevernije na priobalno (crnomorsko) područje Rumunije. Za to područje, kao i o njegovom rasprostranjenju u Bugarskoj imamo detaljne podatke kod C r e t z o i u-a (11.), te u radovima S s t o j a n o v a i S t e -f a n o v a (12.).

Prema podacima starije ruske lit. (pa donekle i novije sovjetske, koja nam je bila na raspolaganju) poljski jasen je utvrđen i na Krimu, gdje se nalazi u pojasu primorskih šuma od Sevastopolja preko Alupke i Ba-laklave (klasično nalazište B i e b e r s t e i n - o v e F r . o x y p h y l l a ) , Jalte, šuma Girzifa do Tuaphaša, te prelazi dalje na područje Novorosijska i preko ovog u područje Kolhide. Prema Ku zn j ec o v-B u š-T j o m i n u (13.), podaci, koji govore o njegovom rasprostranjenju na Kavkazu (u Abhaziji, Mingreliji, Inereciji, Gruziji, Sonhetiji, na Karabahu i u Armeniji) ne mogu se uvijek uzimati kao tačni i sigurni. I ovdje se radi često o zamjeni poljskog sa bijelim jasenom, pa se ona nalazišta, koja se nalaze

443

u nizinama i primorskim područjima, mogu bez bojazni uzeti kao staništa poljskog, dok se ona na prelaznom i u planinskom području treba smatrati da pripadaju ili bijelom jasenu ili njegovim prelaznim oblicima (po spomenutim autorima možda i križancima između njih). U novijoj sovjetskoj botaničkoj i šumarskoj literaturi nalazim, nažalost, vrlo malo tačnih i sigurnih podataka o poljskom jasenu. Mnogi autori ne razlikuju poljski jasen od bijelog. Kod njih postoji samo F r . e x c e l s i o r , a on je raširen jednako tako u nizinama na jugu, kao i na sjeveru oko Volge, pa i u planinama zapadnog dijela područja. Tako na primjer S u k a č o v (14.) uopće ne spominje poljski jasen, iako ga A l j o h i n (15) i neki drugi navode, ali samo na osnovu starih nenadopunjenih podataka, sa Krima i Kavkaza.

Na kopnu Azije poljski jasen zabilježen je na nekoliko mjesta u sjevernim i južnim predjelima Male Azije (podaci: H a n d e l - M a z z e t t i (16), K. K r a u s e (17), H. C z e t z o t (18). Tu dolazi, jednako kao i u drugim krajevima, u dolinama većih rijeka i u močvarnim nizinama pont-skog i mediteranskog područja. Istovremeno utvrđen je i na nekim otocima u Egejskom moru i na Cipru.

Na području Sirije i Palestine bio je odavna poznat »sirijski« jasen (Fr . s y r i a c a Boiss.), koji se je provjeravanjem pokazao samo kao jedan varijetet poljskog jasena, a ne kao samostalna vrsta. Na tom području, osim ovog varijeteta sa redovno manjim brojem listića u listu, nađeni su i tipični oblici poljskog jasena (u palestinskoj literaturi poznati i pod nazivom F r . o x y c a r p a Willd. var. o l y g o p h y l l a [Boiss.]).

U pravcu spram istoka, u Perziji i Avganistanu poznati su iz literature još neki lokaliteti, na kojima je navodno utvrđen poljski jasen. To su, izuzev kaspijskog područja, manje više lokaliteti, koji izazivaju sumnju, da li se možda na njima ne radi o kultivisanim primjercima ili o nekim drugim vrstama. Iako se navode neka mjesta u dolinama planinskih rijeka nemoguće je (bez uporedbe materijala), dati o tome svoje mišljenje. Međutim, u području oko južnih obala Kaspijskog mora susrećemo se sa poljskom jasenu vrlo srodnim vrstama iz skupine F r . p o t a m o p h i l a Herder (naročito sa F r . s o g d i a n a Bunge), pa je o ovom području ras-prostranjenja poljskog jasena teško kazati nešto sigurnije. Ovaj dio areala morao se je zbog toga označiti tek provizorno, jednako tako kao što su i granice njegova dopiranja u unutrašnjost južne Rusije još potpuno nejasne.

Rasprostranjenje poljskog jasena na području naše države U novijoj literaturi postoje podaci ( H e r m a n 19) o tome, da na

zapadnim obalama Balkanskog Poluotoka; na našem jadranskom, pa također i na jonskom primorju ne raste nigdje poljski jasen i da je to jedna od »osobitih karakteristika ilirskog vegetacionog područja«.

Iz* prednjih izlaganja vidjeli smo, da ova tvrdnja ne može biti tačna, jer sigurni podaci o poljskom jasenu već i u Hrvatskoj, Dalmaciji, Crnoj Gori i Albaniji jasno potvrđuju neosnovanost jednog takvog zaključka, i na osnovu njega — o osobitim karakteristikama vegetacije zapadnih obala Balkanskog Poluotoka. Izgleda da je došlo i do ovakvih netačnih zaključaka na osnovu literature u kojoj je poljski jasen bio zamjenjen pod imenom F r. e x e 1 s i o r L. ili nije uopće navađan. Primjerice L. A đ a m o -v i ć ne spominje poljski jasen nigdje u svojim radovima u našim primorskim krajevima. Iako je utvrđeno, da je on imao prilike da se nebrojeno

444

puta susretne na svojim putovanjima kroz Dalmaciju, sa nesumnjivim poljskim jasenima, on je o njemu pisao ili samo kao o »kržljavom jasenu«, ili ga je prosto, naprosto previdio. Izgleda da ovom našem botaničaru poljski jasen nije bio jasan, ni kao posebna botanička vrsta, ni kao poseban bio tip. Kod njega nalazimo poljski jasen naveden samo u djelima koja govore o vegetaciji istočnih (»mezijskih«) dijelova Balkanskog Poluotoka i tu (vidi A đ a r a o v i ć 20), pod nazivom F r a x i n u s o x y p h y l l a — govori o

SI. 4. Areal poljskog jasena u Jugoslaviji i u susjednim zemljama (original)

njemu kao o »uskolisnoj rasi« crnog jasena, ili ga uvrštava u sasvim strane »formacije«, gdje on uopće ne raste. U drugom djelu o vegetaciji naših krajeva, u Beck-ovim »Odnosima vegetacije Ilirskih zemalja« (21.) poljski jasen naveden je samo (pag. 433.) uzgredno, pod nazivom F r. r o-s t r a t a Guss., za albansko područje. Isto tako i mađarski autori F e k e t e i B l a t t n y (22.) navode za Hrvatsku i Hrvatsko Primorje samo F r . e x c e l s i o r L.

445

Zbog toga nalazimo vjerovatno i u Hayek-ovom Prodromusu (23.) kao područje rasprostranjenja poljskog jasena na Balkanskom Poluotoku navedena samo Bugarsku, Dobrudžu, Trakiju i Joniju (Grčku), dok za njegovo rasprostranjen je u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini stavlja znakove pitanja.

0 prisutnosti poljskog jasena u priobalnim šumama jadranskog primorja i na nekim lokalitetima unutar kopna imamo međutim priličan broj sigurnih i tačnih podataka već u starijoj botaničkoj literaturi. Prve podatke o nalazu poljskog jasena na našoj teritoriji objavio je botaničar D. H i r e (24.) još 1880, pronašavši ga u dolini Drage kod Sušaka u Hrvatskom Primorju. Taj svoj nalaz, u kojemu je poljski jasen označio nazivom F r . r o s t r a t a Guss. var. e m a r g i n a t a Strobl, H i r e je publicirao na nekoliko mjesta, davši mu tako širok publicitet. Osim toga on je nalaz poljskog jasena objavio i u »šumarskom listu« (25.), a u stranim šumarskim časopisima (vidi T h ü m m e n 26.) nije ovaj »značajni nalaz treće vrste jasena« promakao. Poslije H i r c a, poljski jasen u Hrvatskom Primorju našao je na nekoliko mjesta oko Novog Vinodola i Bakra i mađarski botaničar V. B o r b a s (27.). B o r b a s smatra da je ova »Fr. r o s t r a t a južna i paralelna forma od F r . e x c e l s i o r-a« i da od »F r. o x y c a r p a i o x y p h y l l a odstupa po sivosmeđim, a ne crnim (!) pupovima«.

Prema Ro s s i-u (28.), H i r e u treba nadalje pripisati otkriće poljskog jasena i na Grobničkom Polju kod Majura, zatim u Vinodolu uz korito Vinodolke kod Triblja. R o s s i (29.) je nadalje naveo i jedno stanište »u Banovini na Tešnjaku kod Hrastovice« koje se kasnije nije moglo potvrditi.

Slijedeći podatak o poljskom jasenu na našoj teritoriji odnosi se na dolinu rijeke Neretve. Tu je još 1890. godine švedski botaničar S. M u r-b e c k (30.) našao poljski jasen kod manastira žitomišljića blizu čapljine u Hercegovini. Taj podatak potvrdili su kasnije A. P i c h l e r (31.), a posebno K. M a l y (32.) navodeći uz nove lokalitete (Mostarsko i Hutovo Blato) i tamošnji narodni naziv »lučki jasen ili vodeni jasen« za razliku od F r . O r n u s L. — »crnog ili brdskog jasena«, koji je tu vrlo obična i česta vrsta na kršu.

Također imamo jedan dosta stari podatak o poljskom jasenu sa teritorije Crne Gore. Tamo ga je našao talijanski botaničar A. B a 1 d a c c i (7.) kod Drušića blizu Crnojevića Rijeke i naveo ga pod nazivom F r. e x c e l s i o r var. r o s t r a t a Guss. Ovaj podatak, kojega su tačnost kasnije potvrdili i drugi kotaničari ( č e r n j a v s k i 33.) doveo je nepotrebno u sumnju češki botaničar R o h l e n a (34.) povezavši taj F r . r o s t r a t a Guss. sa ermm jasenom.

Podrobnijim istraživanjima na terenu pokazalo se, da su i stariji naši kotaničari kao na pr.: V i s i a n i , A l s c h i n g e r , T o m a s s i n i i drugi, pa također i P o s p i c h a 1 obilježavajući F r . e x c e l s i o r u Istri, Primorju i Dalmaciji imali pred sobom poljski jasen.

V i s i a n i (35.) navodi Fraxinus excelsior u Dalmaciji, a za njega stavlja narodni naziv »jassen polski« (što odmah ukazuje da se ne radi tu samo o gorskom jasenu) i to za područje Velebita, Svilaje, Mosora, Bio-kova, ali također i »circa Macarsca, Vergoratz, Imotski et in insula Veglia«.

446

A l s c h i n g e r (36.) je također naveo F r . e x c e l s i o r na području oko Zadra, dok ga je T o m a s s i n i (37.) naveo za Bašćansku Dragu na otoku Krku.

P o s p i c h a l (38.) je opisao jedan F r . e x c e l s i o r sa smeđim pupovima i kopljastim listovima na nekoliko mjesta u Istri (posebno i u Motovunskoj šumi).

Godine 1949. imao sam priliku, obilaskom svih značajnijih lokaliteta u Istri, Hrvatskom Primorju, Dalmaciji, Hercegovini i Crnoj Gori, gdje su bili označeni ovi »excelsior-i«, a u stvari se je moglo očekivati nalaz poljskog jasena, — utvrditi, da je doista poljski jasen u našem jadranskom primorju i na nekim otocima dosta česta, iako mjestimice još samo pojedinačnim stablima zastupljena vrsta," odnosno potisnuta prodiranjem poljoprivrednih kultura. Na taj način mogao sam proširiti spisak nalazišta, koja sam objavio 1948. godine, i izraditi jednu tačnu kartu areala poljskog jasena u našem primorju. (Vidi priloženu kartu). Dosada utvrđena nalazišta poljskog jasena su slijedeća:

I. I s t r a : Uz obale rijeke Mirne ispod Grisinjana ( P o s p i c h a l 1. c. kao F r. e x c e l

s i o r ) ; Motovunska šuma ( P o s p i c h a l 1. c. i brojni talijanski autori pod nazivima »frassino« ili »frassino magiore«); u dolini rijeke Mirne ispod Sočerge; okolica Buzeta: uz rijeku Mirnu sve do utoka Fiumare, kod Logora; kod sela Laništa sjeverno od Buzeta (ing. P u ž a r ) ; kod sela Brgulac; između Dolenje Vaši i Lupoglave ( P o s p i c h a l 1. c ) ; pred.jel Dubrava na rijeci Raši, Lug kod Raše Donje (M. K 1 a r i ć); Kozjak na području Čepića (kotar Labin).

II. H r v a t s k o P r i m o r j e »U Dragi Donjoj kod Sv. Ane —• livade zvane Fratarsko« kod Sušaka ( H i r e

1. c.) (»U Dragi doljnjoj kod sv. Ane pre nasipa po tamošnjih livadah i uz potočić« H i r c-ova bilješka u zagrebačkom herbaru). Valići, uz obalu Riječine; kod Jelenja oko vrela Riječine; oko Majura na Grobničkom Polju ( H i r e 1. c., R o s s i 1. c.); kod Bakra ( H i r e 1. c ) ; u Vinodolu uz korito Vinodolke sve do Triblja ( H i r e 1. c.); između Novoga i Bribira, uz potok (dr. M. P 1 a v š i ć); kod Novoga ( B o r b ä s 1. c.).

O t o c i : U Bašćanskoj Draži na otoku Krku ( T o m a s s i n i — »luogi umidi«); Ponikve

— šuma Munčel na otoku Krku (dr. A n i ć ) ; Supetarska Draga na otoku Rabu (dr. P e v a l e k ) ; u predjelu Palit istočno od sv. Eufemije-, uz potok ( F u k a r e k i Z l a t a r i ć) ; Vlašičko Polje na otoku Pagu (dr. H o r v a t i ć ) .

III. D a l m a c i j a Područje rijeke Zrmanje: Uz obalu Zrmanje kod Obrovca i kod Žegara ( D e g e n 39. kao F r. e x c e l

s i o r ) ; oko Ervenika i vrela Zrmanje (ing. P r e s e č k i u pismu).

Ravni Kotari: Okolica Zadra ( A l s c h i n g e r 1. c. kao F r . e x c e l s i o r ) ; kod Posedarja, na

vlažnim livadama i uz potok do morske obale; u polju i oko ceste kod Pločnika; u neposrednoj blizini raskršća ceste Posedarje—Novigrad—Zemunik; u okolici Nina uz potok Jarugu (Miljanovac) blizu sela Stulić i Bolkovac Mlina; uz potočiće i u polju kod Bribira; oko Bokanjačkog Jezera; U polju oko Benkovca, uz cestu za Biograd; zapadno od Benkovca uz potok Krieevac i po okolnim poljima; u polju pokraj sela Lišana i Ostrovice (u progaljenim šumarcima); u uvali nedaleko od mora uz cestu iz Smiljčića za Novigrad).

447

Područje rijeke Krke: Manastir sv. Arkanđel blizu Kistanja (ing. P r e s e č k i ) ; Skradinski Buk, po

slapovima i uz korito Krke (dr. P e v a l e k ) . Oko sastava rijeke Krke i Čikole kod Skradinskog Buka. U okolici Knina uz rijeku Krku sve do ispod slapa Krkića. Uz rijeku Butišnicu od Knina uzvodno do iza Golubića.

Područje rijeke čikole: Oko rijeke i u polju kod Drniša. U polju kod sela Ružici (Petrovo Polje). U

blizini sela Kljaci, oko potoka i u polju. Ispod sela Vrbe niz rijeku i uz cestu nešto iznad polja.

Područje rijeke Cetine: Kraj obale rijeke Cetine, oko 500 m niže njenog izvora (ing. P r e s e č k i ) . Kod

Vrlike, uz potok i rijeku Cetinu. Kod sela Kosorin u Vrličkom Polju (jedno vrlo debelo stablo). Kod sela Koljani na rijeci Cetini (kod mosta i u vrbacima). Uz obale Cetine kod manastira Dragocin. Kod sela Hrvače, u polju i oko rijeke. U Sinjskom polju na više mjesta, kod Trilja, kod Blata. Radmanove Mlinice nedaleko Omiša (dr. P e v a l e k ) . Od Radmanovih Mlinica niz Cetinu sve do njenog ušća u more.

Imotsko Polje: (Hab. circa Imotski — V i s i a n i 1. c. — kao F r . e x c e l s i o r = »Jasen

pollski«). Uz rijeku Vrlicu i kod sela Glavine (ing. D u b r a v a c). U polju kod sela Proložac (ing. D u b r a v a c ) . Kod Kamenmosta i uz Vrliku kod sela Matici (oko mlinica i uz cestu).

Područje rijeke Neretve: Blizu željezničke stanice Rogotin (dr. H o r v a t i ć i H o đ a k o v a 1949). Oko

Metkovića uz Neretvu. Na poplavnim poljima uz cestu Metković Slano.

IV. B o s n a i H e r c e g o v i n a : Livanjsko Polje (R i t e r-S t u d n i č k a) . Mostarsko Blato ( P i c h l e r 1. c ) .

Uz rijeku Listiću kod Širokog Brijega. Žvatići (ing. D j i k i ć i ing. A l i k a l f i ć ) .

Područje rijeke Neretve sa pritocima: Oko Grudskog vrela blizu sela Sovici. Kod sela Grab i kod Vitine uz rijeku

Tihaljinu, u polju i kod izvora. Oko sela Radešići u polju kod Ljubuškog. Oko sela Studenci na Trebižatu, oko sela Trebižat. Struge, na ušću Trebižata u Neretvu. Kod sela Vrapčići sjeverno od Mostara, uz obale rijeke Neretve. Uz obale Radobolje kod sela Ilici zapadno od Mostara. Uz obale rijeke Jasenice kod sela Donja Jasenica i Bačevići. U Bišću Polju južno od Mostara. Uz rijeku Bunu od njenog ušća u Neretvu uzvodno oko sela Bune i sve do Blagaja. Uz Bunicu pritoku Bune na nekoliko mjesta (dr. H o r v a t i ć i ing. Š i m u n o v i ć ) . Kod manastira Žitomislić uz obalu rijeke Neretve ( M u r b e c k 1. c , S a g o r s k i , M a l y 1. c ) . Uz Neretvu oko Čapljine. Uz obale rijeke Bregave kod sela Klepci i kod sela Tasovčići. (Dabarsko Polje ( R i t e r -S t u d n i č k a — saopštenje!). Oko Mogorjela južno od Čapljine (K. M a l y ) . Hutovo Blato ( P i c h l e r , ing. Ć. R i z v a n b e g o v i ć ) , Deransko Jezero (ing. R i z v a n-b e g o v i ć).

Područje rijeke Trebišnjice: Kod Trebinje uz rijeku Trebišnjicu (ing. P e t i j e v i ć). Uz Trebišnjicu od nje

nog izvora kod Bileće pa do ulaska u Popovo Polje, mjestimično i pojedinačna stabla (F e t a h a g i ć).

V. C r n a G o r a : Drušići kod Crnojevića rijeke ( B a l d a c c i 1. a ) . Kod Danilov Grada (Čer -

n j a v s k i , prema materijalu u herbaru Muzeja u Beogradu). Kod sela Gostilj, Go-dinja kod Vir Pazara, u dolini Orahovske rijeke, u Malom Blatu, kod sela Mataguši, sela Podhum na podhumskom Zalivu, te kod sela Rijeke na području oko Skadarskog Jezera (Č e r n j a v s k i, G r e b e n š ć i k o v i P a v l o v i ć e v a ) . Na području Stoj kod Ulcinja sve do rijeke Bojane. Oko Solane u drvoredima kod Ulcinja.

448

VI. M a k e d o n i j a : _ Bez svake dvojbe i na području Makedonije mogla su se očekivati

brojna nalazišta poljskog jasena. Ona se tu prirodno nadovezuju na staništa u sjevernoj Grčkoj. Njih je djelomično već utvrdio K o š a n i n (4a), a u najnovije vrijeme utvrđeno je da poljski jasen dolazi dosta obilno uz rijeku Vardar sve do utoka rijeke Treske. U Skoplju je poljski jasen »u parku hotela Paris« zabilježio B o r n m ü l l e r (41.), a u prošloj godini imali smo prilike da utvrdimo da to nije nikakva rijetkost, nego da se poljski jasen nalazi u Skoplju u drvoredima, u parku i od prirode na mnogo mjesta uz Vardar.

K o š a n i n je utvrdio nalazište poljskog jasena i u klisuri rijeke Treske: »Pored reke Treske na putu Belice-Taževo u Poreču« (prema materijalu u herbaru Muzeja u Beogradu), a S o š k a kod Glumova. H. Em našao ga je kod Zelenikova na Vardaru, a nije isključeno da ga ima i uz obale Crne Rijeke i na drugim mjestima. U Strumičkom Polju nalazi se tu i tamo u većim skupinama i u manjim šumarcima.

Odvojeno stanište u Makedoniji utvrdio je K o š a n i n (42.) i u dolini Crnog Drima kod sela Lukova. Ovdje se vjerovatno ovo stanište povezuje sa staništima poljskog jasena u srednjem i donjem toku rijeke Drima, koja još nisu istražena

O nalazima poljskog jasena izvan područja mediterana postojali su izvjesni podaci u starijoj botaničkoj literaturi. Na sličan način, kao što su se previdjeli i tačni podaci botaničara H i r e a, M u r b e c k-a, B a 1-d a c e i - a i drugih, o nalazima poljskog jasena u području oko jadranskih obala, previdjeli su je i stariji podaci o prisustvu poljskog jasena u šumama Panonije. Te podatke su kasnije neki botaničari doveli nepotrebno u sumnju, pa su zbog toga bili odbačeni ili zaboravljeni. Sve do u najskorije vrijeme održavalo se mišljenje da u nizinama oko Save, Drave, Dunava i Tise, dakle u cijeloj Panoniji, raste onaj isti F r . e x c e l s i o r sa planina i iz sjevernijih područja Evrope.

Od starih podataka pažnju zaslužuje navod botaničara N e i l r e i c h - a (43.), koji prema K i t e i b e l - u navodi F r . o x y p h y l l a M. B. (doduše sa znakom pitanja) za predjele oko Blatnog Jezera (»Zwischen Kenese und Mama in Com. Veszprim«) u Mađarskoj. N e i l r e i c h - o v podatak potvrđuje i botaničar K a n i t z (44.) navodeći doslovno » F r a x i n u s f o l i i s l a n c e o l a t i s i n t e r K e n e s e e t p r a e d i u m M a m m a o b s e r v a t a c o n v e n i t c u m o x y p h y l l a M. B.«. Taj podatak odbacuje B o r b ä s (45.) i jasene iz okoline Balatonskog Jezera identificira kao F r . e x c e l s i o r . Međutim primjerak u herbaru Sarajevskog Muzeja (iz zbirke botaničara A. D e g e n a) sa tog područja (lokalitet »In valle Burokvöl-gy«) pokazuje poljski jasen nesumljivih karakteristika.

Osim za područje Blatnog Jezera postoje podaci o poljskom jasenu i sa područja Sedmogradske (»Transilvanije«) ( S i m o n k a i (46.), zatim podaci o rasprostranjeni u u Galiciji ( K n a p p 47.; B l o c k y 48.). Ovi podaci ostali su usamljeni, jer ih (prema našem saznanju) nije više niko potvrdio, a niti odbacio. Po našim botaničkim zbirkama nalaze se vrlo često primjerci jasena sa područja Panonije, kod kojih sabirači nisu mogli napisati drugu determinaciju, nego onu za poljski jasen (bez obzira na koji način su je pisali). Svakako, većina se je ograđivala od toga, da li su to bili spontani ili kultivisani primjerci. Tako je na primjer K. M a l ^ sabrao

449

jedan takav jasen u okolici Pečuha u Mađarskoj i označio ga je u herbaru kao F r . o x y c a r p a Willd., a R e c h i n g e r u lugovima Marcha kod Drösinga kao F r . e x c e l s i o r L. var-o x y c a r p a Schur. Primjerci se nalaze u zbirci Sarajevskog muzeja. Vrlo je zanimljiv i podatak mađarskog botaničara J a v o r k e (49.), koji navodi (za područje Kvarnera) sigurno iza »Alduna« (a to je naša Vojvodina) sa znakom pitanja poljski jasen, dok mu je u Mađarskoj rasprostranjen obični F r . e x c e l s i o r . Međutim, kada pogledamo crtež u Ikonografiji (50.) koja pripada tome djelu, vidjet ćemo da se taj F r. e x c e l s i o r vrlo malo razlikuje od poljskog jasena sa nekog primorskog staništa.

U novijoj botaničkoj literaturi nalazimo prvi put na sumnju, da li se baš u našim slavonskim šumama nalazi F r . e x c e l s i o r , kod H o r-v a t a (51.), koji doduše samo pretpostavlja da bi se tu mogao nalaziti i poljski jasen. I A n i ć (52.) je u nekim svojim pokusima sa jasenima naveo poljski jasen iz Slavonije.

Svi ovi navodi i sumnje navele su nas na to, da ovom pitanju posvetimo veću pažnju. I već prvi susret sa jasenima na području oko Novske u Hrvatskoj pokazao je, da su naši stručnjaci griješili kada su ga označavali kao F%r. e x c e l s i o r . Naša daljnja istraživanja pokazala su, da je na cijelom području Panonije rasprostranjen poljski jasen, a ne F r . e x c e l s i o r , ali i da se tu radi svakako o jednoj stanišnoj rasi, koja se razlikuje od one u Primorju, međutim, koja ipak, po svim svojim osobinama sistematski pripada tipu »termofilnog uskolisnog« poljskog jasena.

Zahvaljujući materijalu kojeg su mi na uvid poslale neke šumske uprave na području NR. Hrvatske, NR. Bosne i Hercegovine, NR. Srbije i AP. Vojvodine, kao i nakon nekoliko ekskurzija na terenu, mogao sam utvrditi da je taj poljski jasen rasprostranjen na jednom širokom području oko rijeke Save, Drave, Morave, Tise i njenih pritoka. On se nalazi uvjek u nizinama, na poplavnim terenima, najčešće sa lužnjakom, brijestom i drugim vrstama u zajednici, a izuzetno u manjim čistim sastojinama ili kao osamljeno stablo izvan šuma. Iz N. R. Hrvatske postoji u našoj zbirci nesumnjivi materijal poljskog jasena sa područja Jastrebarskog*, Karlovca, Samobora, Zagreba, Velike Gorice, Turopolja, Jasenovca, Dubice, Novske, Nove Gradiške, samca i Vinkovaca (područje Posavine), zatim sa područja Varaždina, Virovitice, Đurđevca, Koprivnice, Bjelovara, Novigrada, Našica, Darde i Osijeka (područje Podravine) Materijal kojeg nam je poslao Dr. M. W r a b e r iz Prekomurja (nažalost samo sa pupovima, bez listova) izgleda da također pripada poljskom jasenu. Iz N. R. Bosne i Hercegovine sabrani materijal potječe sa područja oko rijeke Une (Kulen Vakuf, Ripać, Lohovo, Bihać, Otoka kod Bos. Krupe), oko Prijedora iz Lijevče-Polja, oko Srbca, sa područja rijeke Ukrine (Prnjavor), Vrbasa, Bosne i Drine, zatim iz poplavnih šuma uz Savu između Brčkog i Bijeljine. Vrlo lijep i tipičan materijal sakupljen je i u šumama oko rijeke Spreče kod Lukavca.

Materijal iz A. P. Vojvodine porijeklom je iz okolice Odžaka, Subotice, Sente, Pančeva, Bele Crkve, Deliblata, te sa ostrva Kostolac i sa nekih drugih lokaliteta uz obalu Dunava. (Materijal sa obale Dunava sabrao Dr. S1 a v n i ć).

* Nepotrebno je ovdje navoditi tačne podatke o lokalitetima, jer je panonska forma poljskog jasena, prema novijim istraživanjima sasvim obična i čista vrst i .

450

Naročito zanimljiv materijal dobili smo od Dr. B. J o v a n o v i ć a sa područja rijeke Jasenice pritoke Morave u Srbiji, zatim iz okolice Nego-tina. Ovaj posljednji ukazuje na to, da i.na našem području raste dlakava varieteta F r . a n g u s t i f o l i a Vahl var. P a 11 i s a e (Vilmott) Fuk., koja je utvrđena na susjednom području Bugarske i Rumunije.

Na osnovu svih tih podataka došli smo do zaključka, da sve one F r. e x c e 1 s i o r-e koji se nalaze navedeni u mađarskim florističkim radovima (a koji rastu na raznim lokalitetima u nizini i na poplavnom području oko velikih rijeka) uvrstimo među poljske jasene. To tim više, što se može utvrditi, na pr. kod botaničara B l a t t n y - a (53.) i navod F r . e x c e l -s i o r-a za »virovitičku županiju« i to »kod Noskovaca i Hrkanovaca«, odakle mi imamo nesumnjive poljske jasene. Uz ovu pretpostavku da su svi nizinski F r . e x c e l s i o r-i, isti onakvi kakve ih pokazuje crtež kod J a-v o r k e (1. c ) , postavljena je granica areala poljskog jasena u Panoniji i prikazana na karti (vidi sliku).

UPOTREBLJENA LITERATURA

1. Lingelsheim A. — Oleaceae-Oleoideae-Fraxinae. u Engler-Das Pflanzenreich Leipzig 1920. Pp. 47—58.'

2. Wenzig Th. — Die Gattung Fraxinus Tourn. neu bearbeitet, u Engler: Botanische Jahrbücher Bd. IV. Leipzig 1883. Pag. 107.

3. Wesmael A. — Monographie des Especes du Genre Fraxinus. — Bull, de la Soc. de Botanique de Belgique. T. XXV./. 1892. Pag. 26-29.

4. Fiori A. — et Paoletti G. Flora analitica d'Italia. Vol II. Padua 1902. Pag. 341. 5. Schmucker T. — Die Baumarten der nördlich-gemässigten Zone und ihre Ver-

hreitung. — »Silvae orbis« Nr. 4. Berlin 1942. 6. Gortani L. et M. — Flora Friulana (con speciale riguardo alia Carnia). Parte

secunda. Udine 1906. Pag. 324—325. 7. Baldacci A. — Altre notizie intorno alia Flora del Montenegro. — »Malpighia<

Genova 1892. Pag. 92. 8. Halacsy E. — Conspectus Florae Graecae. Vol. II. Lipsiae 1902. Pag. 289. 9. Halacsy E. — Conspectus Florae Graecae. Supllementum. Lipsiae 1908. Pag. 72. — Rivista della collezione botanica fatta nel 1894 in Albania. *— Bulletin de

V Herbier Boissier. Tom IV. Nr.. 4. 1896. Pag. 643. 10. Bornmüller J. — Beiträge zur Kenntniiss der Flora des bulgarischen Kü

stenlandes. — Botanisches Centralblatt. XXXV. Cassel 1888. Pag. 91. 11. Cretzoiu P. — Distributia geografica a speciei Fraxinus Pallisae in Penin

sula Balcanica. — »Revista Pädurilor« XLVI. Nr. 12. Bucaresti 1934. Pag. 889—891. 12. Stojanov N. i Stefanov B. — Flora na Blgarija. Sofija 1933. Pag. 807. Stojanov N. — Der »Longas« — Wald in Bulgarien. — Engler Botan. Jahrbü

chern LXII. 1929. Pag. 502—523. 13. Kuznjecov N., Bus N. i Tjomin A. — Flora caucasica. Tom Iv!/1 Jurjev

1908. 14. Sukačov V. N. — Dendrologija s osnovami geobotanike. Leningrad 1934.

P. 331. 15. Aljohin V. V. — Geografija rastenii. — Sovetskaja nauka. Moskva 1944.

Pag. 334. 16. Handel-Mazzetti H. — Ergebnisse einer Reise in das Ponische Randgebirge

im Sandschak Trapezunt. — Annalen des Nathist. Hofmuseum XXIII. Wien 1909. 189. 17. Krause K. — Reiträge zur Flora Kleinasiens. IL — Fedde Repertorium

Bd. IL Nr. 1. 1927. Pag. 46. 18. Tchichatchef de P. — Asie Mineure Botany IL 1866. Pag. 61. 19. Hermann F. — Pflanzen aus Ost-Thrakien. — Izvestija na Blgarskoto bota-

ničesko družestvo. Knj. V. Sofija 1938. Pag. 139. 20. Adamović L. — Die Vegetationsverhaltnisse der Balkan-Lander. — Engler

A. u Dride O. — Die Vegetation der Erde. Leipzig 1909. S. 128. 21. Beck G. — Vegetationsverhältnisse der illyrischen Ländern. Leipzig 1901.

451

22. Fekete L. u. Blattny T. — Die Verbreitung der forstlich wichtigen Bäume und Sträucher In Ungarischen Staate. Selmecbanya 1914.

23. Hayek A. — Prodromus Florae peninsulae Balcanicae. Bd. IL Berlin 1931 Str. 436. ^ „ r

24- H i r c D- — Floristiche Mittheilungen aus Croatien. — Osterr. botan. Zeit. XXXIV. Wien 1884. S. 82.

Flora okolice bakarske. »Rad« Jugosl. Akad. zn. i umi. Knjiga LXIX. Zagreb 1884. S. 186. B

25. Hire D. — Pogled u floru hrvatskog primorja s osobitim obzirom na šumsko drveće i grmlje. II. dio. — Šumarski list God. XV. Zagreb 1891. Sv. 4. S. 148.

26. Thymen F. — Ein neuer Bürger unserer Waldflora. — Osterr. Forst-Zeitung. Jrg. IL Wien 1884. S. 92.

27. Borbas V. — Bilješka o Fraxinus rostrata Guss, var. emarginata S. obi. u Oesterr. botan. Zeit. XXXV. Wien 1895. S. 782.

28. Rossi Lj. — Građa za floru Južne Hrvatske. — Prirodoslavna istraživanja Hrvatske i Slavonije. Sv. 15. Zagreb 1924. S. 139.

29. Rossi Lj. — Pregled flore Hrvatskog Primorja. — Prirodoslovna istraživanja H. i S. Sv. 17. Zagreb 1930. S. 233.

30. Murbeck S. — Beiträge zur Kenntnis der Flora von Südbosnien und der Hercegovina. — Lund 1891. S. 92.

31. Pichler A. — Prilozi poznavanju narodnih imena biljaka u Hercegovini, — Prestanipano iz XI. izvještaja Velike gimnazije u Mostaru. Mostar 1905. S. 10.

32. Maly K. — Prilozi za Floru Bosne i Hercegovine. X. —• Glasnik zemaljskog muzeja u B. i H. God. XI. 1928. Sv. 1. S. 130.

33. Černjavski P., Grabenšćikov O., i Pavlović Z. — O vegetaciji i flori skadarskog područja. — Glasnik Prirodnjačkog muzeja Beograd 1949. Ser. B. Knj. 1/2.

34. Rohlena J. — Conspectus florae Montenegrinae. — »Preslia«. Vestnik Češke Botaničke Společnosti v Praze. Vol. XX—XXI. 1942. S. 323.

35. Visiani R. — Flora Dalmatica. Vol. III. Lipsiae 1852. Pag. 22. 36. Alschinger A. — Flora Jadrensis. Zarra 1832. Pag. 7—8. 37. Tommasini M. — Sulla vegetazione dell Isola di Veglia, e cetera. — in Cu-

bich Nottizie naturali e storiche sull Isola di Veglia. Trieste 1874. P. 49. 38. Pospichal E. — Flora des österreichischen Küstenlandes. Bd. II. Leipzig 1898. 39. Degen A. — Flora Velebitica. Bd. IL Budapest 1937. Pag. 141. 40. Košanin N. — Verbreitung einiger Baum und Strauch-Arten in Südserbien.

— Magyar Bot'anikai Lapok XXV. (Degen-kötet). Budapest 1926. Pag. 119. 41. Bornmüller J. — Beiträge zur Flora Makedoniens III. — Englers Botanische

Jahrbücher LXI. 1928. Beibl. 140. Pag. 17. 43. Neilreich A. — Aufzählung der in Ungarn und Slavonien bisher beobachte

ten Gefässpflanzen. — Wien 1866. S. 154. 44. Kanitz A. — Plantae Romaniae hueusque cognitas. — Londini 1879—1881.

P. 77. 45. Borbas V. — A Balaton Floraja. IL Skakasz. Budapest 1900. S. 360. 46. Simonkai L. — Enumeratio Florae Transilvanicae vesculosae critica. —

Budapest 1886. S. 393. 47. Knapp J. A. — Die bisher bekannten Pflanzen Galiziens und der Bukovina.

Wien 1872. S. 184. 48. Blocki B. — Ein weiterer Beitrag zur Flora Ostgalizien. — Osterr. botan.

Zeit. XXXVIII. Wien 1887. S. 129. 49. Javorka S. — Magyar Flora. (Flora Hungarica). — Budapest 1925. S. 818. 50. Javorka Š. et Czapodi. — Iconographia Florae Hungaricae. Budapest. 51. Stefanov B. — Für die Flora Bulgariens neue und seltene Pflanzen. —

Oesterr. botan. Zeit. LXX. Wien 1921. S. 113. 52. Degen A. — Eine Bemerkung über das Vorkommen von Fraxinus coriariae-

folia Scheele im Osten der Balkanhalbinsel. — Osterr. botan. Zeit. LXX. Wien 1921. S. 204.

53. Lingelsheim A. — Bemerkungen über rumänische und bulgarische Eschen. — Osterr. botan. Zeit. LXII. Wien 1923. S. 349.

54. Stojanov V. — Izučavanie vrhu kačestva na jasenovata drevesina ot Fr. oxycarpa W. i Fr. excelsior L. — Godišnik univerziteta XXI./2 Sofija 1943. 229.

452

55. Jovanović B. — Prethodna saopštenja o poljskim jasenima . . . Glasnik Šumarskog fakulteta 2. Beograd 1951. Pag. 89—93.

56. Fukarek P. — Raširenje poljskog jasena (Fr. oxycarpa Willd.) u F. N. R. Jugoslaviji. — Godišnjak Biološkog instituta u Sarajevu II. 1948. pag. 63—70.

S u m m a r y Until a short time ago it was generally believed that our forests and shrub-

woods gave subsistence to only two Ash species i. e. Common Ash (Fraxinus excelsior L.) and Manna Ash (Fraxinus Ornus L.). Mention was made of Common Ash occuring in the individual habitats of our mountains and in the lowlands around the great rivers Sava, Drava, Danube and Morava as well, and likewise in the coastal regions along the Adriatic and in Macedonia. Concerning the Adriatic littoral and Macedonia, earlier statements by various botanists (Hire, Rossi, Murbeck, Baldacci, Maly, Kasanin, Bornmüller and others) wTere to the effect that no Common Ash (Fraxinus excelsior L.) was in question, but a narrow-beaved Mediterranean species related to it the Narrow-leaved Ash Fraxinus angustifolia Vahl; synonims: Fraxinus oxycarpa Willd., Fraxinus oxyphylla M. Bieb.). It was not until very recently that the author established the large lowland flooded forests of our Pannonia and even the areas around several rivers flowing into the Sava, Drava and Morava rivers to possess the Narrow-leaved Ash and not the Common Ash as was the belief only a short while ago.

This paper presents a detailed description of Narrow-leaved Ash as well as its races and varieties, with a special regard to and compared with the characteristics of Common Ash. Besides the characteristics according to buds, leaves and fruits by which the Narrow-leaves Ash differs from the Common Ash, a description also is given of flowers, as well as other new data completing the botanical description of this tree species.

The paper also deals in detail with the distribution area of Narrow-leaved Ash, a study based on a great number of data checked in the literature and collected experimental material. The whole distribution area of Fraxinus angustifolia Vahl is illustrated on the enclosed geographical map.

All known localities of Narrow-leaved Ash established on the territory of Yugoslavia were treated especially and in detail, on the basis of which was worked out the enclosed detailed map of the distribution of the Fraxinus angustifolia Vahl species in Yugoslavia and several adjoining regions.

453

TABLICE POSTOTKA PRIRASTA* O nekim mogućnostima određivanja postotka prirasta

Dr. Dušan Klepac (Zagreb)

Volumni prirast sastojine ili cijele šume možemo izračunati na različite načine. No ako ispustimo iz razmatranja kontrolnu metodu, onda nam

za određivanje volumnog prirasta preostaju uglavnom dvije metode. Prva je metoda izražena formulom (1), a druga formulom (2).

A = N , X P , + N 2 X P 8 + + N«XP X (1)

A = M 1 X 1 ^ + M 2 X I g ) + . . . . + M * X 1 g ) (2)

(A) označava godišnji volumni prirast cijele sastojine;1 N1( N2 N* = broj stabala u prvom, drugom, x-tom debljinskom stepenu. Pi , P2, P* = aritmetski srednji godišnji volumni prirast u prvom, drugom x-tom debljinskom stepenu; p1( p2 , px = postotak volumnog prirasta u prvom, drugom, x-tom debljinskom stepenu.

Mu M2, Mx = drvna masa u prvom, drugom, x-tom debljinskom stepenu.

Budući da smo prvu metodu već obradili (7), ograničit ćemo se ovdje na drugu, t. j . na formulu (2).

U formuli (2) imamo dvije nepoznanice: p o s t o t a k p r i r a s t a (p) i d r v n u m a s u (M).

Za postotak volumnog prirasta postoji mnogo formula. Jedna od najpoznatijih je P r e s s 1 e r o v a:

200 . , M — rn ,-, P = — X T^— (3) n M + m U toj formuli (m) označava drvnu masu na početku, a (M) drvnu masu

na koncu periode od (n) godina. U modernom uređivanju šuma drvnu masu određujemo na temelju jednoulaznih drvnogromadnih tablica, koje zovemo također u r e đ a j n i m t a b l i c a m a ili t a r i f a m a (8). Krivulja takvih tablica predočena je na slici 1.

Na toj slici (Vd) označava drvnu masu srednjeg stabla u debljinskom stepenu od (d) cm, t. j . drvnu masu, koju iskazuju jednoulazne drvnogro-madne tablice za prsni promjer od (d) cm; (V^ + 5) označava drvnu masu srednjeg stabla u debljinskom stepenu od (d -f- 5) cm, t. j . drvnu masu, koju iskazuju jednoulazne drvnogromadne tablice za prsni promjer od (d + 5) cm.

* Na savjetovanju taksatora NR Hrvatske, koje je održano dne 15., 16. i 17. veljače ove godine u U p r a v i z a š u m a r s t v o D r ž a v n o g s e k r e t a r i j a t a z a p o s l o v e n a r o d n e p r i v r e d e u Zagrebu, povjereno mi je, da izradim m e t o d u z a o d r e đ i v a n j e p r i r a s t a . U vezi s time donosim ovdje jednu metodu, koju sam opisao na temelju najnovijih dostignuća nauke o prirastu u svijetu, kao i na temelju svojih istraživanja prirasta u našim šumam u toku posljednjih pet godina.

1 U formulama (1) i (2) prvi član sadržava i jedan dio priliva u sastojinu (Einwachs, Passage ä la futaie), no kako je taj dio neznatan, on se može supsu-mirati pod prirast.

454

Pita se, kojim postotkom prirašćuje drvna masa (V*)? Odgovor na to pitanje daje nam formula (3a).

V./+ — Vđ \d + 5 + Vd = p : 100

_200 Vd+s — Vd P " n Vd+s + \d (3a)

U formuli (3a) (n) označava vrijeme, koje je potrebno, da drvna masa (Vd) naraste na drvnu masu (Vd+s). a to je p r o s j e č n o v r i j e m e p r i j e l a z a , koje bi trebalo odrediti brojenjem godova na izvr-cima dugim 2'5 cm, izbušenim iz stabala debljinskog stepena (d + 5) cm.

Sli

Zbog jednostavnosti i zbog koeficijenta sigurnosti može se (n) odrediti bušenjem stabala u debljinskom stepenu od (d) cm.

Vd i Yd + 5 čitamo iz jednoulaznih drvnogromadnih tablica. Na temelju dosadašnjih iskustava i pokusa utvrdili smo, da se jedno-

ulazne drvnogromadne tablice za naše glavne vrste drveća mogu u većini slučajeva izraziti S c h a e f f e r o v i m j e d n a d ž b a m a (4) i (5)2.

V j = k X d X ( d - 5 ) Vrf + 5 = k X (d + 5) X d

Vd = kt X (d — 5) X (d — 10) V/+5= 'k i X d X (d — 5)

(4)3

(4a) (5)4

(5a) 2 To praktički znači, da se jeđnoulazne drvnogromadne tablice za naše glavne

vrste drveća uglavnom podudaraju s A l g a n o v i m i S c h a e f f e r o v i m tarifama, koje se mogu naći na strani 198 i 199. «Šumarskog lista« od 1953. godine.

Radi ilustracije navest ćemo ovdje neke primjere. Š u r i ć e v e jednooilazne tablice (15), izrađene za različite vrste drveća i za

5. boniteta odgovaraju A l g a n o v i m tarifama ovako:

455

Parametri (k) i (kx) su ovi:

k = V4 k! = V4 1800' x 1400'

(V45) je drvna masa stabla prsnog promjera od 45 cm, koja se kreće od 0'9 do 2'8 m3 prema bonitetu stojbine.

Ako u formulu (8a) uvrstimo vrijednosti iz formule (4) i (4a), P r e s s l e r o v a formula poprima oblik t r a n s k r i b i r a n e S c h n e i de r o v e formule:

(6)

Uvrstimo li u formulu (3a) vrijednosti iz formule (5) i (5a), P r e s s l e r o v a formula prelazi u S c h a e f f e r o v u formulu:

(7)

Formula (6) je identična s originalnom S c h n e i d e r o v o m formulom (8).

P 400 v 1 d n

(8)

Vrsta drveća

Bukva

Jela i smreka

Bor

Tablice

Sunčeve

Alganove

Šurićeve

Alganove

Šurićeve

Alganove

Bonitet odnosno broj tarife

I.

Ni 19

I.

Ni 15

I,

JV° 13

II.

Ka 16

11.

JNs 13

II.

JVs 11

III.

Ni 13

III.

Ne 11/10

III,

Ni 10/9

IV,

Ni 10

IV.

Ni 8

IV.

Na 8

V.

N° 7

V.

JVs 5

V.

Ni 6

ovako: Emrovićeve tarife za h r a s t (4) podudaraju se s Alganovim tarifama i to

Emrovićeva tarifa JVs 1

Alganova tarifa N° 8

JVs 2

Ne 9

JVs 3

JVs 10

JVs 4

JVs 11

Ni 5 JVs 6

JNsl2 Ni 13

JVs 7

NiU

JVs 8

Na. 15

Ni 9

JY2I6

NslO

No.ll

JYsii NH2

JY2I8 JVo 19

E m r o v i ć e v e jednoulazne drvnogromadne tablice za poljski jasen (3) izrađene na bazi o r i g i n a l n i h o b l i č n i h b r o j e v a slažu se sa S c h a e f f e r o v i m tarifama. (Prosječni »M2« u tabeli 3 na str. 116 »Šumarskog lista« od 1953. odgovara 11. S c h a e f f e r o v o j tarifi).

V a j d i n e jednoulazne drvnogromadne tablice za s m r e k u (21) odgovaraju S c h a e f f e r o v i m tarifama; V a j d i n a jednoulazna drvnogromadna tablica za smreku na prvoj primjernoj plohi (v. »Šumarski list« od 1933. str. 304) odgovara 13. S c h a e f f e r o v o j tarifi, ona na drugoj i trećoj primjernoj plohi 14. S c h a e f f e r o v o j tarifi, i t. d.

Općenito bi se moglo reći, da A l g a n o v e tarife odgovaraju za sastojine jakog debljinskog i visinskog prirasta (gdje su v i s i n s k e k r i v u l j e s t r m e ) , što je

456

Razlika je jedino u tome, što u formuli (6) (n) označava broj godova na 2'5 cm, a u formuli (8) (n') označava broj godova na 1 cm.

n = 2'5 n'; n'' = — 2"5

Prema tome f o r m u l a (6) — kao i f o r m u l a (8) — daje pos t o t a k p l o š n o g a p r i r a s t a , što će reći dvostruki postotak debi jinskog prirasta.

Kod stabala, odnosno kod jednodobnih sastojina, zrelih za sječu ili koje nisu daleko od sječne zrelosti, visinski je prirast neznatan. U tim je slučajevima dopušteno zanemariti visinski prirast i uzeti u račun samo postotak plošnog prirasta, koji je tada gotovo jednak postotku volumnog prirasta.

U mladim i srednjodobnim sastojinama, kao i u prebornim šumama, formula (6) daje preniske rezultate za postotak volumnog prirasta. Točnije rezultate za postotak volumnog prirasta u tim sastojinama dat će f o r m u l a (7), j e r j e u n j o j d o š a o do i z r a ž a j a i v i s i n s k i p r i r a s t .

Praktična primjena Za olakšanje obračuna prirasta sastavio sam dvije tablice postotka

prirasta. To su dvoulazne tablice. Jedan ulaz je p r s n i p r o m j e r s t a b l a (d) s korom, a drugi b r o j g o d o v a n a i z v r t k u d u g o m 2'5 cm (n). Prvu sam tablicu konstruirao na temelju formule (6), a drugu na temelju formule (7).

Prva tablica vrijedi za debela stabla, odnosno za odrasle jednodobne sastojine. Druga tablica vrijedi za mlade i srednjedobne jednodobne sasto-jine, kao i za preborne šume.

» T a b l i c e p o s t o t k a p r i r a s t a « dat će to pouzdanije rezultate, što je točnije utvrđen (n), to će reći broj godova na izvrtku dugom 2"5 cm. Zato ćemo se ukratko ostvrnuti na to:

1. Koliko uzimati izvrtaka? 2. Kako uzimati izvrtke? 3. Kako analizirati izvrtke? 4. Kako odrediti prosječne vrijednosti za (n) ? 5. Kako organizirati rad na terenu?

najčešće u p r e b o r n o j šumi. Zato Francuzi zovu te tablice »tarifs rapides«. S c h a e f f e r o v e tarife odgovaraju bolje za sastojine slabijeg debljinskog i visinskog prirasta (gdje su v i s i n s k e k r i v u l j e p o l o ž i t e ) , što je najčešće u jednodobnim sastojinama visoke regularne šume. Zato se S c h a e f f e r o v e tablice zovu »tarifs lents«.

Dakako, da će biti takvih slučajeva, kad će pojedinim sastojinama preborne šume bolje odgovarati S c h a e f f e r o v e nego A l g a n o v e tarife, kao što je to na pr. kod pokusne plohe »Jasle I«, gdje je visinska krivulja prilično položita, pa je visinski prirast malen (vidi »Šumarski list« od 1953., str. 37—50 i »Šumarski list« od 1954., str, 96. i 97.). Isto se tako može dogoditi, da će nekim sastojinama visoke regularne šume bolje odgovarati A l g a n o v e nego S c h a e f f e r o v e tarife; to će se pojaviti onda, kad je debljinski ili visinski prirast velik, kao što je to slučaj s hrasticima u Lipovljanima.

Radi potpunosti spominjemo, da je u Njemačkoj L o e t s c h (1952) sastavio 15 »Kluppfestmetertarife«, koje vrijede uglavnom za sve slučajeve. Komparirajući svoje tarife s A l g a n o v i m i S c h a e f f e r o v i m , on je konstatirao savršeno podudaranje. '

3 Formulom (4) definirane su S c h a e f f e r o v e tarife (»tarifs lents«). 1 Formulom (5) definirane su A l g a n o v e tarife (»tarifs rapides«).

457

Tabs'/a 1

ff

5

6

7

8

9

10

n 12

11

14

13

16

17

18

19

20

21

22

23

2+

25

26

27

28

29

30

31

32

33

34

35

36

37

33

39

40

15 20

PRSti/ PROMJER (d)

25 30 35 40 45 50 55 60 65 70

• cm 75 80 85

POSTOTffk PLOŠNOG PP/PffSTff p = :

1333

1111

952

8 33

7*1

6 67

606

5 55

515

*76

*** *17

392

3 70

3 51

3 35

317

3 03

290

2 78

267

256

2*7

238

230

222

215

208

202

196

190

185

180

175

171

167

10W 800 667 571 500

853 667

71* 5 71

625 500

555 ***

500 *00

*5* 36*

*17 3 55

385 308

357 286

3 35 2 67

312 250

29* 235

2 78 222

265 210

250 2 00

258 190

227 182

217 17*

208 167

200 160

192 15*

185 1*8

179 1*3

172 138

167 135

161 129

156 125

151 121

1*7 118

1*3 11*

139 111

135 108

555 *76 *17

*76 *08 3 57

*17 357 312

370 317 278

3 35 286 250

303 260 227

278 2 38 208

256 2 70 192

238 20* 179

22? 190 167

208 179 156

196 168 1*7

185 159 139

175 1.50 132

167 1*3 125

159 136 119

151 130 11*

1*5 12* 109

139 119 10*

135 11* 100

128 110 096

123 106 093

119 102 089

115 098 086

111 095 083

107 092 081

10* 089 078

101 087 076

098 08* 0 73

095 082 0 71

093 0 79 069

090 077 068

132 105 088 075 066

128, 103

125 100

085 073 06*

085 071 062

*** 5 70

317

273

2*7

222

202

185

17/

159

1*8

139

131

125

117

111

106

101

097

092

089

085

082

079

0 77

0 7*

0 72

069

067

065

065

062

060

058

057

055

*00

5 35

286

250

222

2 00

1'82 167

15*

1*3

133

125

118

111

105

100

095

091

087

085

080

0 77

0 7*

071

069

067

06*

062

061

059

057

055

05*

053

051

050

36*

3 03

260

227

202

182

165

151

1*0

130

121

11*

107

101

096

091

087

085

079

076

075

0 70

067

065

063

061

059

057

055

0 55

052

030

0*9

0*8

0*7

0*5

3 33

278

238

208

185

167

151

139

128

119

111

10*

098

095

088

085

079

076

072

069

067

06*

062

059

057

055

05*

052

050

0*9

0*8

0*6

0*5

0**

0*3

0*2

3 08 286 2 67 2 50

256 238

220 20*

192 1 79

171 159

15* 1*5

1*0 130

128 119

118 110

110 102

105 095

0 96 089

090 08*

085 079

081 075

0 77 0 71

075 068

0 70 065

067 062

06* 059

061 057

059 055

057 053

055 051

053 0*9

051 0*8

050 0*6

0*8 0*5

0*7 0*5

0*5 0*2

0** 0*1

0*3 0*0

0*2 039

040 038

059 037

038 036

2 22

190

167

1*8

135

121

111

103

095

089

085

078

on 070

067

065

061

058

055

055

051

0*9

0*8

0*6

0**

0*5

0*2

0*0

039

038

037

03b

035

05*

053

2'08

1 79

156

139

125

11*

10*

096

089

083

078

075

069

066

062

059

057

05*

052

050

0*8

0'*6

0*5

04}

0*2

0*0

039

038

037

036

035

03*

033

032

031

235

196

168

1*7

131

118

107

098

090

08*

078

073

069

065

062

059

056

053

051

0*9

0*7

0*5

0**

0*2

0*1

059

038

037

036

035

03*

035

032

0 31

030

029

-

90 95 100

1000 x 4 d T)

222

185

159

139

123

111

101

093

210

175

150

132

117

105

096

088

085 081

0 79

0 7*

069

065

062

058

055

055

050

0*8

0*6

OH

0*3

0*1

0*0

038

037

036

035

03*

033

032

031

030

0 75

070

066

062

058

055

053

0 50

0*8

0*6

0'**

0*2

0*0

039

038

036

035

03*

035

032

031

030

029

028

029 028

200

167

1*3

125

111

100

091

085

077

0 71

067

062

059

055

055

050

0*8

0*5

0*5

0*2

0*0

038

037

036

03*

033

032

031

030

029

029

028

027

0 26

028 027 026

028 026 025

SV

5

6

7

a 9

10

n 12

13

1*

15

16

17

18

19

20

21

22

23

24

25

26

27

28

29

30

31

32

33

34

35

36

37

38

39

40

458

ToöP/a 2

5

6

7

8

9

•70

44

42

43

44

45

46

47

43

49

20

21

22

23

2*

25

26

27

28

"29

30 34

32

33

3*

35

36

37

38

39

40

15

P

2000

16'67

1429

1250

1111

10V0

9'Off

833

7'6ff

7'14

6'67

625

588

555

5 26

5 00

4 76

4 54

455

417

400

385

3 70

357

3 45

355

3'23

312

505

2 94

286

2 78

2 70

265

2'56

250

20

OS

1553

11'H

952

833

741

667

606

555

513

476

444

417

5 92

5 70

551

3 53

317

3'03

290

2 78

267

256

247

238

2 30

2 22

215

2 08

202

196

190

185

180

175

171

157

25

TO

30

TA

PRSNI PROMJER (đ)

35

w 40 45 50 55 60 65 70

• cm 75. 80 85 90 95 100

UOL UMNOG PRIRRS TR-p- ^ * £

1000 8'00 667 571

8'55

714

625

555

500

4 54

667

571

500

444

4 00

364

555

4 76

4'17

3 70

313

3 03

476

5 00

4 17

408 557

357

317

2'86

260

417 533 273 258

385

557

335

312

2 94

2 78

2 63

250

238

227

277

2 08

2 00

192

185

179

172

167

161

156

151

147

145

159

135

132

128

125

308

2 86

267

250

235

222

210

2 00

190

f'82

174

1'67

160 154

148

143

138

135

129

125

121

118

114

111

108

105

103

100

256

258

222

208

196

185

175

167

159

151

145

139

133

1'28

125

119

115

111

107

104

101

098

095

093

090

088

2 20

204

190

179

168

159

150

143

136

130

124

119

114

110

106

102

098

095

092

(789

087

084

032

0'7S

077

0 75

085 075

0 85 071

312

2 78

2 50

227

208

192

1 79

167

156

147

139

132

125

119

114

109

104

100

096

093

089

036

083

081

0 78

076

073

0 71

069

068

066

064

062

444

370

317

278

247

222

2'02

185

171

159

148

139

151

123

117

111

106

1'01

097

092

039

035

082

079

077

0 74

072

069

067

065

063

062

060

058

057

035

400

333

286

2'50

222

200

162

167

154

145

135

125

113

111

105

100

095

091

087

083

080

0 77

074

071

0 69

067

064

062

061

059

057

055

054

055

051

030

5 64

3 03

250

227

202

182

165

151

140

HO

121

114

107

101

096

091

087

083

079

076

073

070

0 67

065

0 63

0 61

059

057

055

0 55

052

OSO

0 49

0'48

0'47

0'45

3 33 308 2 36 267 250 2 35 2 22 2'10

2 78 2 56

238 2 20

208 192

135 171

167 154

151 140

139 128

128 118

119. 110

111 105

104 096

098 090

093 035

088 031

083 0 77

0 79 075

ff 76 070

0 72 067

069 064

067 061

064 059

062 057

059 055

057 OSi

055 051

054 OSO

052 048

030 047

049 045

048 044

046 043

0 45 042

044 040

043 039

0'42 038

238

2 04

1 79

159

143

130

119

110

102

095

089

084

079

075

0 71

068

0 65

062

059

057

055

055

051

049

0 48

046

045

043

042

041

2 22

190

157

148

135

121

111

103

095

089

085

076

074

070

067

065

061

053

055

055

051

049

043

0 46

0'74

043

0 42

040

039

036

2 03

179

756

139

125

114

104

096

089

085

0 78

075

039

066

062

059

057

054

052

050

048

046

045

043

0*2

0 40

039

038

037

036

1 96

158

147

131

118

107

098

'85

159

1 39

125

111

1 01

093

OVO 085

084

078

073

069

055

062

059

056

055

051

049

047

045

044

042

0 41

0 79

0 74

069

065

062

0 58

055

0 53

050

048

046

044

043

041

040

038

175

150

132

1 17

1 05

096

088

0 81

0 75

0 70

066

062

058

055

0 53

OSO

0 48

046

0 44

0 42

040

039

038

036

039 037 035

033

037

036

035

034

040 037 035 035

039

033

037

036

036

035

0'34

033

034

033

032

031

036

035

034

0 11

032

031

030

034

033

032

011

0 30

0 29

028

029 028

0'32 0 30 028

031 0'29 028

027

026

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

45

46

a 18

49

20

21

22

23

24

25

26 27

28

29

30

31

32

33

34

35

36

37

38

39

40

459

KOLIKO UZIMATI IZVRTAKA?

Broj stabala (b), koji treba izbušiti P r e s s l e r o v i m svrdlom zavisi od točnosti, koju želimo postići.

U visokim regularnim šumama prirast se utvrđuje za svaki odjel (odnosno odsjek) posebno.

U prebornim se šumama prirast određuje također za svaki odjel posebno, što je najpouzdanije. No ondje se prirast može utvrđivati i za gospodarsku jedinicu, kao cjelinu, ako ona obuhvata podjednake ekološke prilike,

Kad se prirast utvrđuje za svaki odjel posebno, onda u njemu treba izbušiti minimalno oko 150 stabala različitih debljina i različitih položaja, ako se radi o prebornoj jelovoj sastojini, a oko polovicu manje, ako se radi o jednodobnoj sastojini.5

Kad se prirast određuje za prebornu gospodarsku jedinicu kao cjelinu, onda u njoj treba izbušiti minimalno 150 stabala, ako je površina šume manja od 75 ha; za prebornu šumu površine od 75 do 100 hektara treba izbušiti 2 stabla po jednom ha; za prebornu šumu veću od 150 ha valja izbušiti 1'5 izvrtak po hektaru. Na temelju tih- podataka određuje se broj izvrtaka za cijelu šumu, a taj se onda raspoređuje na pojedine odjele proporcionalno prema broju stabala. Na primjer u jelovoj prebornoj gospodarskoj jedinici površine od 500 ha treba izbušiti 750 izvrtaka ( = 500xl '5) sa 750 jelovih stabala različitih dimenzija i različitih položaja kako je to naznačeno u niže navedenoj tabeli:

Odjel

I

2

3

4

5

Ukupno

Površina odjela u ha

120

80

150

100

50

500

Broj stabala

2.400

1.000

1.200

1.100

600

6.300

Broj stabala koji treba izbušiti

286

119

143

131

71

750

Budući da se gospodarska jedinica sastoji u ovom slučaju od 5 odjela, treba u svakom uzimati uzorke (izvrtke) proporcionalno prema broju sta-

5 Sa 150 jelovih izvrtaka izbušenih u prebornoj šumi jele i bukve (Fagetum abietetosum, Horvat) postizava se mjera točnosti (P) od oko 4%, jer je vlastitim istraživanjima utvrđeno, da koeficijent varijacije (v) debljinskog prirasta za jelu iznosi prosječno oko 50% u toj fitocenozi (10). Prema tome je:

P v 5 0 40/

U visokoj regularnoj šumi bit će koeficijent varijacije debljinskog prirasta manji, pa ćemo za istu mjeru točnosti (P) trebati manji broj izvrtaka (b).

Dalja će istraživanja pokazati koliki su koeficijenti varijacije debljinskog prirasta za ostale vrste drveća.

460

bala. U prvom ćemo odjelu uzeti 286 I = 750 x 2.400\

750 x 1.000 \ u trećem 143 [ = 6.300 7 , u drugom odjelu 119

rsoxi.2ooi uzoraka i t. d. \ 6.300 r • \ 6.300 Ako gospodarska jedinica obuhvata šumske predjele različitih ekolo

ških faktora, onda treba gospodarsku jedinicu razdijeliti na nekoliko dijelova (grupa odjela) s podjednakim ekološkim prilikama i svaki takav dio posebno tretirati kod izračunavanja prirasta.

Sa svakog stabla uzima se po jedan izvrtak (uzorak).

KAKO UZIMATI IZVRTKE ?

Stabla, koja će se bušiti P r e s s l e r o v i m svrdlom, ne smiju se izabirati. Bušiti treba stabla po p r i n c i p u s l u č a j n o s t i . Zato valja na nacrtu parcele, na kojoj će se utvrđivati prirast, povući olovkom nekoliko paralelnih ekvidistantnih primjernih pravaca (vizura) okomito na izohipse,

F o t o g r a f i j a b r . 1. Odjel 113. fakultetske šumarije L i p o v i j a n i ; uzimanje uzorka pomoću P r e s s l e r o v a svrdla sa stabla hrasta lužnjaka. Quercus pedun-culata; parcelle No- 1.13 dans l'inspection des forets L i p o v i j a n i en Slavonie.

Sondage avec la tariere de P r e s s i e r . ..-, > • Photo: Dr. K l e p k e , 8. III. 1954.

461

kako to činimo kod primjernih pruga. B u š i t će se s v a s t a b l a , k o j a p a d n u u t a k v e p r i m j e r n e p r a v c e ( v i z u r e ) .

Razmak primjernih pravaca (vizura), kao i njihova ukupna duljina, zavisi od toga koliko stabala želimo izbušiti u dotičnoj parceli. Zato treba najprije utvrditi broj izvrtaka, koji ćemo po prilici uzeti u toj parceli (vidi prethodnu točku). Nakon toga valja utvrditi koliko stabala padne prosječno u jednu vizuru određene duljine. Ako na pr. u jednu vizuru duljine od 100 metara padne prosječno oko 5 stabala debljih od 175 cm prsnog promjera, onda bi duljina vizura, t. j . primjernih pravaca, trebala iznositi oko 3 km, da bi na njima mogli izbušiti oko 150 stabala. Kad znamo ukupnu duljinu vizura — na pr. 3 km — onda ćemo na nacrtu dotične parcele povući olovkom nekoliko paralelnih ekvidistantnih pravaca tako, da im ukupna duljina iznosi po prilici 3 km.

Primjerni pravci (vizure), koje smo trasirali na nacrtu, prenose se na teren, ali ih nije potrebno obilježavati, nego im se određuje samo početna točka i smjer. Za taj je posao najpraktičnija- B e s a r d o v a busola, pomoću koje se određuje smjer pravca (vizure), koji je definiran prorezima na poklopcima spomenute busole. Sa svakog stabla (bez obzira na njegov vanjski izgled i bez obzira na njegovo zdravstveno stanje), koje je deblje od 17'5 cm prsnog promjera, a koje je palo u vizuru, izbušit će se u prsnoj visini po j e d a n i z v r t a k dug oko 3 cm bez kore. U mladim sastoji-nama mogu se bušiti stabla od 12'5 cm prsnog promjera na više.

U brdskom terenu buše se stabla s gornje strane, t. j . onako kako je to uobičajeno kod mjerenja prsnih promjera. Ü nizinskim šumama ne treba se držati određenog smjera prilikom bušenja stabala, štoviše, poželjno je, da se stabla ne buše uvijek sa iste strane. Kod bušenja treba paziti na to, da svrdlo ide u stablo okomito na njegovu uzdužnu os (vidi fotografiju 1).

KAKO ANALIZIRATI IZVRTKE ?

Analiza izvrtka sastoji se u tome, da se na njima izbroje godovi na 2'5 cm duljine počevši od kore. To se čini tako, da se na izvrtku od kraja završenog posljednjeg (najmlađeg) goda odmjeri 25 cm i da se na toj duljini izbroje godovi. B r o j g o d o v a n a i z v r t k u d u l j i n e od 2'5 cm oz n a č i 1 i s m o s a (n) (vidi sliku 2., na kojoj (n) iznosi 7'5 god.).

ffTiniRll"TlilKTlKil 25 cm

SL 2 Ako zadnji god nije završen, t. j . ako bušimo stabla za vrijeme vege-

tacijske periode, onda ćemo odmjeriti 25 cm od završenog pretposljednjeg goda i na duljini od 25 cm izbrojiti godove, kako je to prikazano na slici 3, na kojoj je (n) = 11 god.

Za olakšanje analize izvrtaka dobro dolaze specijalna užljebljena ravnala sa polumilimetarskom podjelom (vidi sliku 4) kakve izrađuje tvornica »M e r i 1« u Slovenj Gradecu.

,462

U žlijeb takvog ravnala stavi se izvrtak i onda se na njem izbrajaju godovi.

Kad su godovi vrlo gusti treba upotrebiti lupu; u tom je slučaju dobro nožićem zagladiti (zarezati) izvrtak i navlažiti ga. Vrlo se lako mogu bro-jiti godovi na izvrcima j e l e , s m r e k e , b o r a i h r a s t a , teže na izvr-cima j a s e n a , b r i j e s t a , j o h e , k e s t e n a i l i p e , a vrlo teško na izvrcima b u k v e i g r a b a .

25.

si. 3 Najbolje je, da se izvrći analiziraju odmah na licu mjesta barem kod

vrsta drveća, kod kojih se godovi dobro razabiru. Kad je izvrtak izbušen, izbroje se na njem godovi u duljini od 2'5 cm,

i taj se broj unosi u terenski manual (tabela 8), a izvrtak se metne natrag u rupicu na stablu. Na pr. sa jednog jelovog stabla prsnog promjera od 216 cm izbušili smo izvrtak i na njem smo očitali, da je n = 7'5 god (vidi sliku 2). Budući da tabela 3 ima za (n) stepene po jednu godinu (odnosno po jedan god), a za (d) stepene po pet centimetara, zaokružit ćemo 7'5 god. na 8 god., a 21'6 cm na 20 cm i upisati jednu crticu u rubriku, gdje

se osmogodišnji stepen siječe sa dvadesetim debljinskim stepenom. Debljin-ski stepen (20) obuhvata stabla prsnog promjera od 175—22'5cm; de-bljinski stepen (25) obuhvata stabla prsnog promjera od 22'5—27'5 cm i t. d. Godišnji stepen (8) obuhvata izvrtke, kod kojih se (n) kreće od 7'5—8'5 god., godišnji stepen (9) obuhvata izvrtke, kod kojih se (n) kreće od 8'5—9'5 god., i t. d.

Kad se izvrći ne mogu analizirati na licu mjesta, onda se svaki izvrtak umota u posebni papirić, na koji se upisuje broj odjela, u kome je rađeno, vrsta drveća i prsni promjer stabla, s kojeg je izvrtak uzet. Rupica na stablu začepi se drvenim štapićem.

463

Tabela 3

Odsjek 1/1,2/ fakultetske šumarije ZflLEStiW , , ^ Mjereno u proljeće 1951. Prs1a dryeca: Jeh

n

4 5 6 7 8 9

10 11 12 15 14 15 16 17 18 19 20 21 22 21 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 3 6 , 37 i 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55

b T*s

P Pr

PRS li 1 PROMJER (d)-cm

20

1

i ili

ni

li

u i

i

1 1 < • •• i *

l i i

1 II

u II

1

l

li

i

32

255

261%

25

I I I III I II III II III «II I I I - * -I l i * l

l I mi

I

i II

I

l I

I I

I

53

160

512%

30

I I I III I IH il lili lili I i I l l l - * -I

u

i

im im

ii l

u II

u i

l

l

49

170

235%

313%\291%\269%

35

l II IH II

m mm\ m * - * -ni li

u i

i i i im

u

i II

T~ II

* •

l

l

63

12-0

278%

246%

ifO

il

III ili mi

mm* u u

u i i i ni

i

i i

i

i

48

130

220%

224%

4-5

I I II II * l «Ml

-Httl-*-llll UH

III llll II I I

II

I

I

I

I

I

55

120

50

I

im III «if im IH III » l - * -

w II IUI

li

i i

1

52

120

2W%\m%

204%\m%

55

I l | «mi HfH II H» II • * -llll llll I I II II

I I I III I

I

I I

50

120

167%

171%

60

l III

u im III I «_

m(^ i

u i

i i

i

i

28

115

158%

160%

65

III II II llll-*-I I I

I I

II

18

100

167%

152%

70

I l II

II-*-l

li

i

10

110

m% Mi

75

l

l

I «. i ^

I

I

6

105

rx% 139%

80

l •«—

1

70

1W%

133%

85

l •*>—

1

90

139%

128%

90

123%

95

113%

n

4 5 6 7

•8 9

10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 4-2 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53

%54 55

b t)s

p Pr

464

KAKO ODREDITI PROSJEČNE VRIJEDNOSTI ZA (n) ?

U svakom debljinskom stepenu treba odrediti prosječnu vrijednost za (n). Najpraktičniji je ovaj postupak: u tabeli 3 treba u svakom debljinskom stepenu odbrojiti jednaki broj uzoraka s jednog i drugog kraja; u sredini se nalazi prosječna vrijednost za (n). Na pr. iz tabele 3 vidimo, da smo u debljinskom stepenu (20) izbušili 32 stabla, pa imamo 32 izvrtka

% 3 2

'6

16

kPIUULJA POSTOTKA PRIRAST ft odsjek m.2.f fakultetske s'umarije ZflLESlNß

,

32 '

-

-

-

53

*P

l

sianje: proljeće 1951:

63

V \ 5 5

\32

tP\. \

I I I I I

/

I J *

SI 5

(uzorka) različitih n-ova od 8 do 52. Stoga treba u tom debljinskom stepenu odbrojiti 15 izvrtaka (t. j . 15 crtica) odozgo i 15 crtica odozdo; u sredini se nalazi prosječna vrijednost: „ — 25'5 god. U debljinskom stepenu (25) imamo 53 izvrtka; treba odbrojiti 26 izvrtka (t. j . 26 crtica) s jednog ili s drugog kraja, pa ćemo u sredini dobiti prosječnu vri-

465

jednost: 16 god. Tako određene prosječne vrijednosti zovu se m e d i j an i , " koji su u tabelama 3, 5, 8 označeni s t r e l i c a m a , a njihove su vrijednosti upisane pod oznakom (ns).

Na temelju prosječnih vrijednosti za (n) očitavamo iz t a b e l e 1 ili iz t a b e l e 2 postotke prirasta za odgovarajuće debljinske stepene. Za ns = 25'5 god. i za d = 20cm čitamo iz tabele 2, da je postotak volumnog prirasta p = 2'61; za n s — 16'0 god. i za d = 25 cm čitamo iz iste tabele, da je p = 3'12%, i t. d. Tako dobivene postotke prirasta upišemo u tabeli 3 ispod medijana (n '(sTe postotke prirasta izravnamo grafičko-numerič-kom metodom, kako je to prikazano na slici 5; iz krivulje čitamo izravnane postotke prirasta i unosimo ih u manual (vidi tabelu 3) pod oznakom (pr). Zatim prelazimo na obračun prirasta po formuli (2).

KAKO ORGANIZIRATI RAD NA TERENU? Najpovoljnija je terenska ekipa od 4 osobe: 1 inženjer, 1 šumarski

tehničar i dva lugara. Inženjer rukovodi poslom: određuje vizuru pomoću B e s a r d o v e busole i pokazuje stabla, koja su pala u vizuru, to će reći stabla, koja se imaju bušiti. Jedan radnik buši stablo P r e s s l e r o v i m svrdlom, drugi mjeri prsni promjer istog stabla, a šumarski tehničar broji godove na izvrcima. Inženjer vodi manual, koji ima oblik tabele 3. Radnici se izmjenjuju. Prosječni dnevni efekt rada je 200 izvrtaka. Vrlo dobro može raditi i ekipa od 3 osobe (1 inženjer + 2 radnika), pa čak i ekipa od 2 osobe (1 inženjer + 1 radnik) no u tom slučaju, kao i onda, kad je nepovoljno vrijeme, izvrći se spremaju i analiziraju u kancelariji.

Karakteristike opisane metode Metoda za utvrđivanje prirasta, koju smo ovdje opisali, vezana je uz

neke n e g a t i v n e s i s t e m a t s k e p o g r e š k e : 1. » T a b l i c e p o s t . o t k a p r i r a s t a « sastavljene su na temelju

modificirane P r e s s l e r o v e f o r m u l e , a ta daje uvijek nešto n i ž e rezultate za postotak prirasta (12).

2. » M e d i j a n « individualnih vremena prijelaza uzet kao srednjak daje za prirast p r e n i s k e rezultate (9).

3. Prirast kore nije uzet u račun pa ćemo zbog toga po opisanoj metodi dobiti p r e n i s k e rezultate za prirast (oko 4 do 10%) (9) i (11).

4. Ako se analiziraju o s u š e n i i z v r ć i dobivaju se za prirast nešto n i ž i rezultati (oko 1 do 2%) (7), (9) i (14).

Navedene sistematske pogreške možemo uzeti kao k o e f i c i j e n t s i g u r n o s t i pri utvrđivanju prirasta zbog mortaliteta stabala, zbog sušenja, zaraza i sličnog, što može nastupiti u narednoj periodi.

6 Teoretski bi bilo najispravnije, kad bi prosječne vrijednosti za (n) određivali iz prosječnog godišnjeg debljinskog prirasta po metodi, koju sam detaljno opisao i primjenio kod izračunavanja prirasta na pokusnim plohama u šumama Gorskog Kotara (vidi »Šumarski list« od 1953., str. 37.—50., i od 1954., str. 92.).

U praktične svrhe može se uzeti »medijan« kao srednjak, jer sam utvrdio (9), da on daje u pravilu nešto p r e n i s k e rezultate za prirast. Pored toga pogreške, koje nastaju pri brojenju godova na vrlo gustim izvrcima, ne utječu na medijan (9). Ta je metoda u Francuskoj vrlo raširena, a poznata je pod imenom »methode de cla-ssement« (5) i (18).

Aritmetsku sredinu n e t r e b a uzimati kao srednjak, jer se na temelju nje dobivaju netočniji rezultati nego po medijanu (7), (9) i (18).

466

Primjeri

UTVRĐIVANJE PRIRASTA ZA POJEDINA STABLA

Prvi primjer. Koliko prosječno godišnje priraste jedno jelovo stablo prsnog promjera od 70 cm u šum. predjelu »Krize«, odjel IV, 6, šumarija C r n i l u g ?

U navedenom smo odjelu utvrdili, da broj godova na izvrcima dugima 2'5 cm iznosi prosječno oko 9 za jelova stabla prsnog promjera od 70 cm. Kako jelova stabla tog promjera ne prirašćuju više mnogo u visinu, dopušteno je visinski prirast zanemariti. Stoga ćemo primjeniti t a b e l u 1. Za d = 70 cm i n = 9 god . čitamo iz tabele 1 p o s t o t a k p l o š n o g p r i r a s t a od 1'59. Kako se ovdje radi o šumi jele i rebrače (Abieto--Blechnetum, Horv.) na I. stojbinskom bonitetu, prosječna drvna masa jelova stabla p. p. od 70 cm iznosi 6"5 m3 po š u r i ć e v i m tablicama. (Vidi Mali šumarsko-tehnički priručnik, I. dio, Zagreb 1949, strana 153.) Prema tome je prosječnji godišnji volumni prirast jednog jelova stabla prsnog promjera od 70 cm:

6-5 m3x 1-59 ft _ _ _ = 0 1 0 m 3

Slični pokusi, koje smo izveli u ostalim jelovim šumama Gorskog Kotara, potvrdili su valjanost empirijskog pravila, da debela jela priraste prosječno jedan kubni metar u deset godina!

Napomena. U odjelu IV, 6, šumarije Crni Lug d e b e l e j e l e d o b r o p l a ć a j u m j e s t o g d j e r a s t u . Ondje jedna debela jela prsnog promjera od 70 cm prirašćuje prosječno p e t p u t a više nego jedna tanka jela prsnog promjera od 30 cm. To izlazi odatle, što u navedenom odjelu (n) iznosi prosječno 17 god. za jelu prsnog promjera od 30 cm. Za d = 30 cm i n = 17 god. č i t a m o iz t a b e l e 2 p o s t o t a k v o l u m n o g p r i r a s t a od 2'35. Prema tome prosječni godišnji volumni prirast jelova stabla prsnog promjera od 30 cm iznosi prosječno 0'02 m3

/0'84 m3 \ X 235

\ 100 / t. j . pet puta manje od prosječnog godišnjeg volumnog prirasta

jelova stabla prsnog promjera od 70 cm. Navedene vrijednosti za (n) u prvom primjeru prosječne su vrijednosti od ve

likog broja uzoraka. U odjelu IV, 6 i z b u š i o s a m l j e t i 1950. god. 1388 i z v r-t a k a , i to u debljinskom stepenu (30) cm 92, u debljinskom stepenu (70) cm 138 izvrtaka, i t. d.

Drugi primjer. Koliko prosječno godišnje priraste jedno hrastovo stablo prsnog promjera od 60 cm, a koliko hrastovo stablo prsnog promjera od 80 cm u šum. predjelu »Veliki dol«, odsjek 43/a fakultetske šumarije L i p o v l j a n i?

Odsjek 43/a prikazan je djelomično na f o t o g r a f i j i 2. To je 115. godišnja sastojina s temeljnicom od 23'2 m2 po hektaru. Od toga otpada na hrast lužnjak 16'3 m2, a ostatak na poljski jasen i brijest. Broj stabala po hektaru: 56 hrasta lužnjaka, 10 poljskog jasena, 18 brijestova, 32 graba i klena i 6 joha, što ukupno iznosi 122 stabla. Drvna masa po hektaru: 276 m3 hrastovine, 30 m3 jasenovine i 60 m3 preostalih vrsta drveća, što je ukupno 366 m3. Srednji prsni promjer za hrast se kreće oko 60 cm. Za taj

467

F o t o g r a f i j a b r . 2. Odsjek 43/a fakultetske šumarije L i p o v l j a n i ; hrast lužnjak prsnog promjera 95 cm.

Quercus pedunculata; diametre ä hauteur d'homme: 95 cm; parcelle No. 43/a dans l'inspection des forets L i p o v l j a n i en Slavonie.

Photo: Dr. K l e p a c , 23. I. 1953.

468

prsni promjer prosječni broj godova na izvrtku od 2'5 cm iznosi 8'5. Za hrastova stabla prsnog promjera od 80 cm, n = 7'5 god.

Budući da imamo posla s odraslom sastojinom u kojoj je visinski prirast neznatan, u p o t r e b i t ć e m o t a b e l u 1. Iz te tabele čitamo:

za d = 60 cm i n = 8"5 god. -> p = 1'96% za d = 80 cm i n = 7'5 god. -> p = 1"67%

Navedenoj sastojini odgovara za hrast 9. E m r o v i ć e v a ili 16. A l g a n o v a tarifa (vidi »šumarski list« od 1953., strana 198. i 218.).

Prema tome prosječni godišnji volumni prirast iznosi: 4'7 m3 X 1'96 za hrastovo stablo prsnog promjera od 60 cm - - = 0'09 m3

za hrastovo stablo prsnog promjera od 80 cm = 0 15 m3

Napomena. U odsjeku 43/a fakultetske šumarije L i p o v l j a n i hrastova stabla prirašćuju poput debelih jela u Gorskom Kotaru. Gubar i holandska bolest jako su prorijedili tokom vremena sastojinu u odsjeku 43/a tako, da su preostali hrastovi mogli razviti velike krošnje (vidi fotografiju 2.). Zato ondje hrastova stabla vrlo dobro prirašćuju u debljinu. J a k e s u p r o r e d e p o s p j e š i l e d e b l j i n s k i p r i r a s t h r a s t a l u ž n j a k a ; u toku od 115 godina postignute su prosječne dimenzije od 60 cm prsne debljine.7 Iz toga se jasno razabira, da se jakim prore-dama može ubrzati produkcija stabala određenih debljina. Ali ne treba zaboraviti ni to, da se povećavanjem debljinskog prirasta smanjuje kvaliteta deblovine! Negda fina hrastovina u odsjeku 43/a zamijenjena je grubom, jer stabala prsnog promjera od 60 cm prosječno godišnje prirašćuju u debljinu 5'88 mm, što znači prosječnu širinu posljednjih godova od 2-94 mm ili okruglo 3 mm; prosječni godišnji debljinski prirast hrastovih stabala prsnog promjera od 80 cm iznosi 6'67 mm, što znači prosječnu širinu posljednjih godova od 3'33 mm.

Navedeni podaci dobiveni su bušenjem hrastovih stabala pomoću P r e s s l e -r o v a svrdla u početku 1953. godine. U odsjeku 43/a izbušio sam uz pomoć ing. Branka Ž e r j a v i ć a u svemu 158 i z v r t a k a sa 158 h r a s t o v i h s t a b a l a različitih dimenzija i različitih položaja.

Treći primjer. Kako prirašćuju ariševa stabla prsnog promjera od 40 cm u 37. odjelu fakultetske šumarije K a m n i š k a B i s t r i c a . Odjel 37 prikazali smo na fotografiji br. 3.

U navedenom su odjelu dne 11. V. 1954. prošlogodišnji apsolventi Zagrebačkog poljoprivredno-šumarskog fakulteta izbušili 6 izvrtaka sa 6 ari-ševih stabala, kojih se prsni promjer kretao između 37'5 i 42'5 cm. Na tim izvrcima, koji su bili dugi 2'5 cm bez kore, izbrojili smo godove kako slijedi: 29, 22, 16, 32, 39, 21. To znači, da je prvo stablo trebalo 29, drugo 22, treće 16, četvrto 32, peto 39, a šesto 21 godinu, da poveća svoj prsni promjer za 5 cm. Prema tome godišnji debljinski prirasti na tim stablima iznose: 172, 2-27, 313, 156, 128, 238 mm.

Za izračunavanje godišnjeg debljinskog prirasta poslužili smo se tabelom 1 na str. 40. »šumarskog lista« 1/1953. Prosječni godišnji debljin-

7 Po W i m m e n a e r o v i m prirasno-prihodnim tablicama srednji prsni promjer 115-godišnje hrastove sastojine na I. bonitetu iznosi jedva 45 cm. (Vidi Mali šumarsko-tehnički priručnik, I. dio, Zagreb 1949., strana 190.)

469

ski prirast jednak je aritmetičkoj sredini od individualnih godišnjih debi jinskih prirasta = —— = 206 mm. To znači da izbušena ariševa stabla

6 prsnog promjera od 40 cm prirastu u debljinu p r o s j e č n o 206 mm tokom jedne godine. Prema tome će ta stabla trebati p r o s j e č n o 24'3 godine, da povećaju svoj prsni promjer za 5 cm, t. j . da prijeđu iz debljin-skog stepena 40 cm u debljinski stepen 45 cm. Mi kažemo, da je u tom slučaju p r o s j e č n o v r i j e m e p r i j e l a z a 243 godine.

F o t o g r a f i j a b r . 3. Odjel 37. šumarije K a m n i š k a B i s t r i c a , Domena Ljubljanskog poljoprivredno-šumarskog fakulteta. Nadmorska visina: 800 m. Ekspozicija: jugozapadna. Podloga vapnena. Šuma ariša i crnoga graba. U pozadini se vide

Kamniške Alpe. Parcelle No. 37 dans l'inspection des forets Kamniška Bistrica, Domaine de la Faculte forestiere de Ljubljana. Altitude: 800 m. Exposition: SW. Le sol calcaire. Larix

europea, Ostrya carpinifolia. Photo: Dr. K 1 e p a c, 11. V. 1954.

Budući da visinski prirast ariševih stabala od 40 cm prsne debljine nije velik, možemo ga zanemariti, pa ćemo upotrebiti t a b e l u 1 za postotak prirasta. Za d = 40 cm i za n = 24'3 god. čitamo iz t a b e l e 1 postotak prirasta od 1'03.

Napomena: U ovom smo primjeru odredili prosječno vrijeme prijelaza na temelju prosječnog godišnjeg debljinskog prirasta (50 mm: 206 mm = 24-3 godine). To je najispravniji postupak. Mnogo brži postupak, koji daje za prirast nešto niže rezultate sastoji se u tome, da se m e d i j a n individualnih vremena prijelaza uzme kao prosječno vrijeme prijelaza. U našem primjeru medijan individualnih vremena

470

22 4-29 prijelaza iznosi: ns = ~ = 25'5 god.; treba samo individualna vremena prijelaza

poredati po veličini i odbrojiti jednaki broj izvrtaka s jednog i drugog kraja:

16, 21, 22, 29, 32, 39.

Kako vidimo prosječno vrijeme prijelaza utvrđeno na temelju prosječnog godišnjeg debljinskog prirasta nešto je kraće od medijana. Stoga medijan individualnih vremena prijelaza daje o prirastu nešto niže rezultate.

U većini slučajeva j o š n i ž e r e z u l t a t e z a p r i r a s t d a j e a r i t m e t -s k a s r e d i n a i n d i v i d u I n i h v r e m e n a p r i j e l a z a u z e t a k a o p r o s j e č n o v r i j e m e p r i j e l a z a k o d u t v r đ i v a n j a p r i r a s t a . Aritmet-ska sredina individualnih vremena prijelaza u našem primjeru iznosi (29 + 22 + 16 + + 32 + 39 + 21) : 6 = 26-5 god. Za d = 40 cm i za n == 26'5 god. čitamo iz t a b e l e 1 postotak prirasta od 0-94. Taj rezultat n i j e m a t e m a t s k i i s p r a v a n , jer individualna vremena prijelaza treba da dođu u nazivnik formule (6) i (7). Stoga bi trebalo postupati ovako: postotak prirasta, kojim prosječno prirašćuje 6 izbušenih ariševih stabala, jednak je:

1000 / l 1 1 1 1 U , 1000 1 29 +

1 U +

1 lb +

1 -32 +

1 .39 +

1 21

- X 0 0412 = l-03°/0 d

Isti smo rezultat dobili na jednostavniji način pomoću prosječnog godišnjeg debljinskog prirasta kako je u rješenju trećeg primjera navedeno, t. j . po metodi, koju sam u tu svrhu izradio (vidi »Šumarski list« 1/53, str. 37—49 ili Glasnik za šumske pokuse br. 11/53, str. 181—238).

Aritmetska sredina individualnih vremena prijelaza — uzeta kod obračuna prirasta kao prosječno vrijeme prijelaza — dat će uvijek osjetljivo preniske rezultate za prirast, jer je:

1 (nt + n2 + + nx

u našem konkretnom primjeru:

1

<(± + J- + ...±\:b

(1 + X + L + 1 + L + 1U 2̂9 TŽ2 16 32^39 T 2 l j ' (29 + 22 + 16 + 32 + 39 + 21): 6

0 0377 < 0 0412 odnosno:

1000 1 1000 1 d X 26 5 < d X 24-3

0-94% < 103%

Ističemo, da 6 izvrtaka nije dovoljan broj uzoraka za siguran rezultat o postotku prirasta ariševih stabala p. p. od 40 cm u navedenom odjelu, ali je dovoljan, da se vidi metoda rada kod primjene »tablica postotka prirasta«, što je ovdje bila jedina svrha.

Četvrti primjer. Kolikim postotkom prirašcuju smrčeva stabla prsnog promjera od 30 i od 35 cm u odjelu 9 šumarije B o h i n j s k a B i s t r i c a na Rovtarici.

Smrčeva monokultura u odjelu 9 na Rovtarici prikazana je na fotografiji br. 4.

471

U navedenom je odjelu dne 12. V, 1954. izbušeno 19 izvrtaka sa 19 smrčevih stabala. Analizom tih izvrtaka dobili smo ove podatke. P r o s j e č n o v r i j e m e p r i j e l a z a iznosi 21 godinu za stabla prsnog promjera od 30 cm, a 20 godina za stabla p. p. od 35 cm.

Iz t a b e l e 1 čitamo ove postotke prirasta: za d = 30 cm i n = 21 god. p = r59%>; za d = 35 cm i n = 20 god. p = 143%.

F o t o g r a f i j a b r . 4. 80- godišnja smrčeva monokultura na Rovtarici; odjel 9. Picea excelsa dans l'inspection des forets B o h i n j s k a B i s t r i c a .

Photo: Dr. K 1 e p a c, 12. V. 1954.

Napomena: Na Rovtarici je klima opora. Prema podacima tamošnje meteorološke stanice prosječna godišnja temperatura iznosi 4'6° C, a prosječna količina godišnjih oborina doseže iznos od 2.300 mm. Nadmorska visina je 1.120 m nad morem. Vegetacijska perioda traje od 15. svibnja do 15. kolovoza, t. j . prosječno samo 3 mj.

Specijalnim ekološkim prilikama s jedne strane, i načinu gospodarenja (smr-čeve monokulture slabo prorjeđene) s druge strane, treba pripisati maleni postotak prirasta, ali vrlo dobru kvalitetu smrčevih stabala na Rovtarici. Prosječna širina posljednjih godova na stablima, koja smo bušili iznosi oko 1'2 mm, što će reći, da se ovdje radi o rezonantnom drvu u toliko više, što je deblovina prilično čista od grana.

Treći i četvrti primjer izrađen je na apsolventskoj ekskurziji po NR Sloveniji, koju je vodio prof. N e i đ h a r d t . Tom prilikom izašli su nam u susret nastavnici Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Ljubljani, kao i slovenski šumari na terenu, pa im na tome najljepše zahvaljujemo.

472

UTVRĐIVANJE PRIRASTA ZA CIJELU SASTOJINU

Peti primjer. Koliko prosječno godišnje priraste jelovina u odsjeku III, 2, f, šum. predjel »Kupjački Vrh« fakultetske šumarije Z a l e s i n a u Gorskom Kotaru?

Odsjek III, 2, f ima površinu od l l '70ha. To je preborna sastojina jele (0'7), bukve, gorskog javora i gorskog brijesta (0'3). Tip šume: Fagetum-Abietetosum, Horv. Nadmorska visina je 950 m. Ekspozicija: zapadna i jugozapadna. Bonitet: 11. A l g a n o v a tarifa, odnosno III. bonitet po S u r i će v i m tablicama (vidi »šumarski list od 1953, str. 198.). Drvna masa stabala iznad 17'5 cm prsnog promjera po hektaru: 322'8 m3 jelovine, 0'8 m3 smrekovine, 598 m3 bukovine, 35'8 m3 gorskog javora i gorskog brijesta; ukupno 419'2 m3/ha.

Odsjek III, 2, f fakultetske šumarije Z a l e s i n a Tabela 4

Debljinski stepen

cm

20 25 30 35 40 45 50 55 60 65 70 75 80 85 90 95

Ukupno

Drvna masa jelovine po hektaru

m3

1325 15-59 26-55

, 3436 44-24 4976 4861 37-47 2420 13-17 6-87 549 1-72 0-65

0-82

322-75

Postotak prirasta (pr)

0/ '0

3-13 2-91 2-69 2-46 2-24 204 1-85 1-71 1-60 1-52 1*45 1-39 1-33 1-28 T23 1-18

2 1

Godišnji prirast po hektaru

m3

0-415 0-454 0-714 0-845 0-990 1-015 0-899 0-641 0-387 0-200 0-099 0-076 0-023 0-008

o-oio 6-78

U odsjeku III, 2, f i z b u š i o s a m 1951. g o d i n e uz pomoć šumarskog tehničara P e t r a P r e b j e ž i ć a 466 i z v r t a k a s a 466 j e l o v i h s t a b a l a , i to onako, kako sam naprijed opisao. U terenskom manualu (vidi tabelu 3) nalaze se podaci o vremenu prijelaza (n), t. j . podaci o broju godova na izvrtku duljine od 2'5 cm, razvrstani po d e-b l j i n s k i m i g o d i š n j i m stepenima. U toj istoj tabeli strelice označavaju m e d i j a n e , koji su uzeti kao prosječne vrijednosti za (n). Bud u ć i da se r a d i o p r e b o r n o j s a s t o j i ni , u p o t r e b i l i s m o t a b e l u 2. Na temelju prosječnih vrijednosti od (n) očitali smo iz tabele 2 postotke volumnog prirasta (p) za svaki debljinski stepen. Za n = 25'5 god. i za d = 20 cm čitamo iz tabele 2 postotak prirasta (p) od 2'61, i t. d. Tako dobivene postotke prirasta upisali smo u tabeli 3 ispod

473

medijana. Zatim smo te postotke izravnali g r af i č k o-nu m e r i č k o m metodom kako je to prikazano na slici 5. Iz krivulje postotka prirasta očitali smo izravnane vrijednosti (pr) i unijeli ih u tabele 3 i 4. Produkt drvne mase jelovine i postotka prirasta daje nam apsolutni prosječni godišnji prirast u pojedinim debljinskim stepenima i ukupno. Iz tabele 4 vidimo, da j e l o v i n a u o d s j e k u III, 2, f p r o s j e č n o g o d i š n j e p r i r a s t e 6'8m3 po j e d n o m h e k t a r u .

Napomena. Iz tabele 3 vidimo, da se prosječne vrijednosti od (n), t. j . prosječna vremena prijelaza, smanjuju s porastom prsnog promjera. Krivulja prosječnog vremena prijelaza ima oblik hiperbole u prebornoj šumi. Strme hiperbole nisu povoljne; one su znak, da sastojina nije dovoljno njegovana ili da je pregusta. Takav je slučaj u odsjeku III, 2. f, gdje je temeljnica previsoka; ona iznosi 39 m2/ha računajući sva stabla iznad 17'5 cm prsnog promjera.

Za odsjek III, 2, f izračunali smo prirast također i po formuli (1), i to po metodi, koju smo opisali u »Šumarskom listu« 1/53, str. 37—50. Po toj smo metodi dobili prirast jelovine od 7'7m3/ha (9). Ovdje upotrebljena metoda dala je nešto niže rezultate (6 '8m3 /ha); to je razumljivo, jer smo operirali s m e d i j a n i m a , a ti daju kod obračuna prirasta nešto n i ž e r e z u l t a t e !

šesti primjer. Koliko prosječno godišnje priraste jednodobna pedeset-godišnja hrastova sastojina u odsjeku 96/e (šumski predjel »Opeke«) fakultetske šumarije L i p o v l j a n i ?

Površina odsjeka 96/e iznosi 2'90 ha. Tip šume: mokri tip hrasta lužnjaka. Drvna masa stabala iznad 7°5 cm prsnog promjera po hektaru: 320'6m3 hrasta lužnjaka, 38'9 m3 poljskog jasena; ukupno 359'5 m3/ ha. Broj stabala iznad 7'5 cm prsnog promjera: 1211 hrasta lužnjaka i 121 poljskog jasena. Srednji prsni promjer: 19 cm. Srednja sastojinska visina 20 m. Do danas sastojina nije prorjeđivana. Hrastu odgovara 9. E m r o -v i c e v a ili 16. A l g a n o v a tarifa, a jasenu 13. S c h a e f f e r o v a (vidi »šumarski list« od 1953, str. 198., 199. i 218).

Odsjek 96/e fakultetske šumarije L i p o v l j a n i Tabela G

Debljinski stepen

cm

10 15 20 25 30 35 40 45 50

Ukupno

Drvna masa po hektaru

Hrasta Poljskog jasena Ukupno

m3

9*9 6 9 8 84-4 87-1 4ro 10-5 9 6

8 3

320-6

0'3 3-2

10-5 22 8

2-1

3 8 9

10-2 73'0 949

1099 43-1 10-5 9 6

8'3

359-5

Postotak prirasta

(pr)

°/o

469 3-75 3'57 3-44 3 34 3-25

3-6


m3'

3-424 3-559 3-923 1483 0351 0-312

13-05

474

Za vrijeme terenske školske prakse iz uređivanja šuma (dne 9. III. 1954) naši su studenti izbušili 106 i z v r t a k a sa 106 h r a s t o v i h s t a b a l a različitih debljina i položaja u navedenoj sastojini. U manualu (vidi tabelu 5) nalaze se podaci o vremenu prijelaza (n), t. j . podaci o broju godova na izvrcima duljine od 2'5 cm, razvrstani po d e b l j i n s k i m i g o d i š n j i m stepenima. Dalji je postupak analogan onome u prethodnom primjeru. B u d u ć i da s e r a d i o m l a d o j s a s t o j i n i , u p o -t r e b i l i s m o t a b e l u 2 iz k o j e s m o o č i t a l i p o s t o t k e v o l u m n o g p r i r a s t a n a t e m e l j u p r o s j e č n i h v r i j e d n o s t i od (n) u s v a k o m d e b l j i n s k o m s t e p e n u . Tako dobivene postotke prirasta izravnali smo na isti način kao u prethodnom primjeru i upisali ih u tabelu 5 i 6.

Iz tabele 6 vidimo, da naša 50-godišnja hrastova sastojina odbacuje godišnje 13 m3 prirasta po hektaru. Napominjemo, da kod obračuna prirasta nismo uzeli u obzir prirast tankih stabala (od 7'5 do 12'5cm), jer su ta stabla potisnuta, pa će se mnoga od njih vjerojatno posušiti u slijedećoj periodi. Isto tako nismo uzeli u račun prirast najdebljih stabala (od 47'5 do 52'5cm), jer ćemo ih vjerojatno proredom posjeći.

Napomena. Sastojina 96/e odgovara I. W i m m e n a u e r o v o m stojbinskom bonitetu (vidi Mali šumarsko-tehnički priručnik I. dio, Zagreb 1949., strana 190.). Prema W i m m e n a u e r o v i m prirasno-prihodnim tablicama sveukupna proizvodnja hrastove sastojine na I. bonitetu iznosi 334 m3 po hektaru u toku od 50 godina ili 67 m3/ha prosječno godišnje. Sveukupna proizvodnja u odsjeku 96/e nešto je veća; ona doseže iznos od 360 m3/ha u toku 50 godina ili prosječno godišnje 7'2 m3/ha. Tečajni godišnji prirast hrastove 50-godišnje sastojine na I. bonitetu iznosi po W i m m e n a u e r o v i m tablicama 9-9 m3/ha. U odsjeku 96/e i z m j e r i l i s m o tečajni godišnji prirast od 13 m3/ha. Razlog za veći prirast i veću drvnu masu u odsjeku 96/e nego u W i m m e n a u e r o v i m prirasno-prihodnim tablicama t r e b a t r a ž i t i u b o l j i m e k o l o š k i m p r i l i k a m a o d s j e k a 96/e.

Ako ćemo u odsjeku 96/e proredom sjeći oko 20 m3 drvne mase po hektaru uz turnus prorjeđivanja od 5 godina, onda ćemo realizirati samo jednu trećinu prirasta: Ostale dvije trećine gomilat će se na drvnoj masi na panju.

Sedmi primjer. Je li već nastupila kulminacija poprečnog dobnog prirasta u 108. odjelu (šum. predjel »Opeke«) fakultetske šumarije L i p o v-l j a n i ?

Sastojina u odjelu 108 prikazana je na f o t o g r a f i j i 5. Površina odjela 108 iznosi 2817 ha. Starost sastojine je 110 god. Broj stabala po hektaru: hrasta lužnjaka 103, poljskog jasena 10, brijesta 22. Ukupna drvna masa po hektaru: 290 m3. Srednji prsni promjer za hrast: 47 cm. Srednja sastojinska visina: 30 m. Hrastu odgovara 10. E m r o v i ć e v a ili 17. A l g a n o v a tarifa. Za brijest i poljski jasen uzeta je 6. E m r o v i ć e v a ili 13. A l g a n o v a tarifa (vidi »šum. list« od 1953., str. 199. i 218.).

U odjelu 108. izmjereni su prsni promjeri svih stabala iznad 10 cm. Na temelju spomenutih tarifa izračunata je drvna masa po debljinskim razredima i ukupno, kako je to prikazano u tabeli 7.

476

Odjel 108. fakultetske šumarije L i p o v 1 j a n i Tabela 7

Debljinski razred

D r v n a m a s a p o h e k t a r u

Hrasta Poljskog jasena Brijesta Ukupno

cm m3

I. 1 0 - 2 0 (15)

11. 20—30 (25)

III. 30 - 40 (35)

IV. 4 0 - 5 0 (45)

V. 50—60 (55)

VI. 6 0 - 7 0 (65)

VII. 70—80 (75)

Ukupno

0-15

600

45-82

92'82

73'54

29-30

8-14

255-77

1-04

016

0-61

1 62

0'93

—

—

4-36

036

4-20

1128

10-12

379

—

—

29 75

155

10-36

57-71

104-56

7826

29-30

814

289-88

Postotak prirasta

(Pr)

%

—

2-46

211

1-94

185

1-79

1-76

1-9


m3

—

—

1-218

2-028

1-448

0-524

0143

5-36

Nakon toga smo s našim studentima izbušili 129 i z v r t a k a sa 129 h r a s t o v i h s t a b a l a različitih prsnih promjera i različitih položaja u odjelu 108. Podaci o broju godova na izvrcima dugim 2'5 cm nalaze se u terenskom manualu (tabela 8), u kojem strelice označuju medijane, t. j . prosječne vrijednosti za (n).

B u d u ć i da se o v d j e r a d i o o d r a s l o j s a s t o j i n i , p o s t o t a k p l o š n o g p r i r a s t a m o ž e se i d e n t i f i c i r a t i s p o s t o t k o m v o l u m n o g p r i r a s t a , pa ć e m o u p o t r e -b i t i t a b e l u 1. Za odgovarajuće vrijednosti od (n,) i (d) očitali smo iz tabele 1 postotke prirasta (p), koje smo zatim izravnali grafičko-nu-meričkom metodom (vidi sliku 6). Budući da je drvna masa razlučena na debljinske razrede širine po 10 cm, očitali smo iz krivulje na si. 6 postotke prirasta za sredine debljinskih razreda, t. j . za prsne promjere od 25, 35, 45 cm i t. d. Umnoškom drvne mase i postotka prirasta dobili smo tečajni godišnji prirast po debljinskim razredima i ukupno. Iz tabele 7 vidimo, da taj prirast iznosi 5'4 ms godišnje po hektaru, ne uzimajući u obzir potisnuta stabla, t. j . ona u I. i II. debljinskom razredu.

Postotak prirasta: — x 100 = l"86Vo. 290

290 m3 Poprečni dobni prirast:—- = 2'6ms/ha.

110 god. Iz ovog se računa razabira, da je u odjelu 108. tečajni prirast dva

puta veći od poprečnoga; izmjereni postotak prirasta u odjelu 108. veći

477

je od iznosa —- = 0'91, što će reći, da kulminacija poprečnog dobnog prirasta još nije nastupila. Prema tome s a s t o j i n a u o d j e l u 108. n i j e j o š z r e l a z a s j e č u , pa je ne ćemo uvrstiti u prvu, nego u drugu periodu opće osnove sječa, p r e m d a j e o b r a s t p a o n a 05 U usporedbi sa W i m m e n a u e r o v i m pirasno-prihodnim tablicama.

KRIUULJR POSTOTKA PRIRPSTH "» odjel 108. fakultetske šumarije LiPOULJfltil

slanje.- 22. Ill 1S54-.

J I I I i l l y 25 35 *5 SS 65 75 SS cm

J/.6 Napomena. Hrastova sastojina u odjelu 108. nalazi se na I. stojbinskom boni

tetu prema W i m m e n a u e r o v i m prirasno-prihodnim tablicama. Po tablicama toga autora kulminacija sveukupnog poprečnog dobnog prirasta nastupa na I. bonitetu u 95. godini, a kulminacija poprečnog dobnog prirasta za glavnu sastojinu još ranije. U odjelu 108. poprečni dobni prirast još ne kulminira, premda se radi o 110-godišnjoj sastojini. Jake prorede djeluju u tom smjeru, da kulminacija poprečnog dobnog prirasta nastupa kasnije!

%

3 0

28

26

2'•*

2 2

2 0

18

16

1 i

479

F o t o g r a f i j a b r . 5. Odjel 108. fakultetske šumarije L i p o v l j a n i . — Quercus peđunculata; parcelle No. 108 dans l'inspection des forets L i p o v l j a n i en Slavonie.

Photo: Dr. K 1 e p a c, 8. III. 1954.

Osmi primjer. Koliki je prosječni godišnji tečajni prirast 55-godišnje smrčeve sastojine u odsjeku 67/a gospodarske jedinice »Mi s i in j a« na Pohorju?

Odsjek 67/a ima površinu od 16,37 ha. To je smrčeva monokultura s drvnom masom od 359 m3/ha iznad 10 cm p. p. Podloga je škriljasta. Nadmorska visina: 900—1000 m. Ekspozicija: sjeverna. Bonitet: II. po S c h w a p p a c h u ; 9. S c h a e f f e r o v a tarifa.

Taksacija u Slovenj Gradecu izmjerila je ovog ljeta u tom odsjeku tečajni godišnji prirast od 11,5 m3 smrčevine po ha. Taj je rezultat dobiven na temelju više od 1.200 izvrtaka izbušenih u odsjeku 67/a.

Nezavisno od toga smo ing. D. M1 i n š e k, dr. M. V i d a k o v i ć, ing. N a s t r a n i ja izbušili u istom odsjeku dne 24. VIII. 1954. 205 izvrtaka iz 205 smrčevih stabala različitih dimenzija i položaja.

480

Po ovdje opisanoj metodi dobili smo na bazi 205 izvrtaka ove podatke:

d

ns

P

Pr

15

22

4-54

4-54

20

17

392

3-92

25

15

3 3 3

3-46

30

12

3-33

3-13

35

115

2'90

2-83

40

12

2'38

2-60

d

ns

P

Pr

Na temelju medijana (ns) individualnih vremena prijelaza očitali smo iz t a b e l e 2 postotke volumnog prirasta (p), jer se ovdje radi o srednjo-dobnoj sastojini kod koje je visinski prirast još uvijek jak. Tako dobivene postotke prirasta zatim smo izravnali grafičko-numeričkom metodom. Iz krivulje postotka prirasta očitali smo postotke prirasta za prsne promjere od 12'5, 17'5, 22'5 cm i tako dalje, jer je drvna masa bila izmjerena po debljinskim stepenima od 10—15, od 15-—20 cm, i t. d.

Umnoškom postotka prirasta i drvne mase dobili smo tečajni godišnji prirast, kako se to vidi iz tabele br. 9.

Odsjek 67/a gospodarske jedinice »MISLINJA« Tabela br. 9

Debljinski stepen

cm

10—15 (12-5)

1 5 - 2 0 (17-5)

20—25 (22-5)

25—30 (27-5)

30—35 (32-5)

3 5 - 4 0 (37 5)

40—45 (42-5)

4 5 - 5 0 (47-5)

U k u p n o

Drvna masa smrče po ha

m3

16

75

114

84

46

17

6

1

359

Postotak prirasta (pr)

/o

4'78

4-20

3-66

3-29

2-96

2-62

251

2'37

3-30

Godišnji prirast po ha

m3

—

3-15

4-17

276

1-36

0'44

—

—

1T88

481

Iz te tabele vidimo, da godišnji prirast po hektaru u odsjeku 67/a doseže iznos od 11,9 m3 smrčevine, ne uzimajući u obzir najtanja i najdeblja stabla u sastojini. Izmjerili smo, dakle, gotovo jednako visok prirast kao i siovenj gradska taksacija!

Po š u š t e r š i ć e v i m smo tablicama (»Cenitev po debelinskih ra-zredih in tablice«, Ljubljana 1950., str. 50.) ocjenili u odsjeku 67/a tečajni godišnji prirast od 11,4 m/3ha. Taj je obračun donesen u tabeli 10.

Odsjek 67/a gospodarska jedinica »MISLINJA« Tabela br. 10

Debljinski razred

cm

10—20

21—30

31—40

41—50

U k u p n o

Drvna masa smrče po hektaru

m3

91

198

63

7

359

Postotak prirasta

010

4 4

3'0

2-1

16

3-17


m3

400

594

132

o-ii

11-37

Prema S c h w a p p a c h o v i m prirasno-prihodnim tablicama (Mali šumarsko-tehnički priručnik, I. dio, Zagreb 1949, str. 196), 55-godišnja smrčeva sastojina na II. bonitetu prirašćuje 11,2 m3 godišnje po hektaru.

Frapantno podudaranje i z m j e r e n i h prirasta (11,5 m3/ha i 11,9 m3/ha)sa o c j e n j e n i m prirastima (11,4 m3/ha ili 11,2 m3 /ha) govori u prilog š u š t e r š i ć e v i m tablicama postotka prirasta za jednodobne sastojine.

N a p o m e n a : Ističemo, da izmjereni, odnosno ocjenjeni prirast, treba pravilno tretirati! Od 11 m* prirasta po hektaru u odsjeku 67/a može doći u obzir za realizaciju samo jedan dio toga prirasta (jedna trećina do jedna polovina)! Prema tome kod obračuna etata međuprihoda valja u tom slučaju računati sa cifrom od oko 3—5 m3 drvne mase po hektaru godišnje (vidi o tome detaljnije u »Šumarskom listu« br. 9—10 od 1953., str. 373. do 385.: »Nekoliko formula za intenzitet sječe«). Pored toga treba imati pred očima, da je odsjek 67/a prva generacija smrče. U ostalim sastojinama, s drugom generacijom smrče, prirast je daleko manji. Zbog toga se danas u Sloveniji osjeća jaka tendencija, da se smrčeve monokulture na Pohorju pretvore u prirodnije oblike šuma.

ZAKLJUČAK

Uspoređujući S c h a e f f e r o v e i A l g a n o v e tarife (8) s jedno-ulaznim drvnogromadnim tablicama u Jugoslaviji, konstatirali smo dosta veliko podudaranje, š u r i ć e v e jednoulazne drvnogromadne tablice za j e l u , b u k v u i b o r (15) odgovaraju A l g a n o v i m tarifama. E m r o -v i c e v e jednoulazne drvnogromadne tablice za h r a s t (4) podudaraju

482

se s A l g a n o v i m , a one za p o l j s k i j a s e n (3) slažu se sa S c h a e f f e r o v i m tarifama. V a j d i n e jednoulazne drvnogromadne tablice za s m r e k u (21) odgovaraju S c h a e f f e r o v i m tarifama, i t. d.

čini se, prema tome, da je dopušteno upotrebiti A1 g a n o v e i S c h a e f f e r o v e tarife u uređivanju šuma u Jugoslaviji, i to naročito onda, kad želimo utvrditi prirast neke šume.

Upotrebom A l g a n o v i h i S c h a e f f e r o v i h tarifa, P r e s s 1 e-r o v a formula za postotak prirasta (p) postaje jednostavnija.

Kombinirajući P r e s s l e r o v u formulu sa S c h a e f f e r o v i m tarifama, dobivamo formulu (6).

1000 _ 1 P = —T~ X —

d n Kombinirajući P r e s s l e r o v u formulu s A l g a n o v i m tarifama,

dobivamo S c h a e f f e r o v u formulu (7).

1000^ 1 P = d T 5 X ¥

U tim formulama (d) označava prsni promjer stabla u centimetrima; (n) označava broj godova na posljednjih 2"5 cm, t. j . vrijeme prijelaza!

Formula (6) daje postotak plošnog prirasta. To je u stvari jedna modifikacija S c h n e i d e r o v e formule, koju možemo upotrebiti za određivanje postotka volumnog prirasta kod starih stabala ili kod odraslih sa-stojina, gdje je visinski prirast malen.

Formula (7) daje postotak volumnog prirasta. Zato je ta formula vrlo prikladna za određivanje postotka volumnog prirasta u mladim kao i u prebornim sastojinama.

Radi lakšeg obračuna postotka prirasta konstruirali smo dvije tablice: tabelu 1 i tabelu 2. To su tablice sa dva ulaza: jedan ulaz je vrijeme prijelaza (n), to će reći broj godova na posljednjih 25 centimetara; drugi ulaz je prsni promjer stabla (d). Prva tablica daje postotak plošnog prirasta, a druga postotak volumnog prirasta.

želimo li odrediti prirast neke sastojine, tada je potrebno P r e s s 1 e-r o v i m svrdlom izbušiti mnogo stabala'različitih debljina. Za svaki debi jinski stepen valja odrediti prosječno vrijeme prijelaza; francuska metoda, poznata pod imenom »methode de classement«, je najjednostavnija: treba uzeti »medijan« (ns) vremena prijelaza kao srednjak, kako je to prikazano ü tabelama 3, 5 i 8. Za ns = 25'5 god. i d = 20 cm čitamo iz tabele 2 postotak volumnog prirasta (p) = 2 ' 6 1 % zans = 16*0 god. i d = 2 5 c m čitamo iz iste tabele, da je p = 3'12%, i t. d. Taj postupak daje za prirast nešto niže rezultate prvo zbog »medijana« ( K l e p a c, 9), drugo zbog P r e s s l e r o v e formule i treće zbog toga, što nije uzet u račun prirast kore. Kad želimo imati točne rezultate, treba ih rektificirati, no za praktičnu upotrebu poželjno je operirati s nešto nižim rezultatima radi koeficijenta sigurnosti, pa opisani postupak može zadovoljavati.

483

L I T E R A T U R A

1. B e l y e a H. C.: Forest Measurement, New York 1930. 2. B r u c e , S c h u m a c h e r : Forest Mensuration, New York 1942. 3. E m r o v i ć B.: Dvoulazne drvnogromadne tablice za poljski jasen, »šu

marski list«, Zagreb 1953. 4. E m r o v i ć B.: O konstrukciji lokalnih jednoulaznih drvnogromadnih ta

blica (tarifa), »Šumarski list«, Zagreb 1953. 5. F r a n c o i s T.: Comparaisons d'inventaires et sondages ä la tariere de

Pressler, Bulletin Trimestriel de la Societe forestiere de Franche-Comte, Besangon 1934.

6. H i l e y W. E.: Woodland Management, London 1954. 7. K l e p a c D.: Vrijeme prijelaza, »Šumarski list«, Zagreb 1953. 8. K l e p a c D.: Uređajne tablice, »Šumarski list«, Zagreb 1953. 9. K l e p a c D.: O šumskoj proizvodnji u fakultetskoj šumariji Zalesini, Glas

nik za šumske pokuse br. 11, Zagreb 1953. 10. K l e p a c D.: Istraživanja debljinskog prirasta jele u najraširenijim fito-

cenozama Gorskog Kotara, Glasnik za šumske pokuse br. 12 (u štampi). 11. K l e p a c D.: Komparativna istraživanja debljinskog, visinskog i volum-

nog prirasta u fitocenozi jele i rebrače, »Šumarski list«, Zagreb 1954. 12. L e v a k o v i ć A.: Dendrometrija, Zagreb 1922. 13. L o e t s c h F. : Der Einflus von Höhenstufen und Holzarten auf eine ein

heitlichen Massentarif bei Mitteleuropäischen Waldvorratsinventuren, Zeitschrift für Weltforstwirtschaft, 1952.

14. L o e t s c h F.: Massenzuwachsermittlung durch Bohrspanproben unter Anwendung mathematisch-statisticher Methoden, Zeitschrift für Weltforstwirtschaft, Reinbeck, 16 (3) 1953.

15. Mali Šumarsko-tehnički priručnik, I. dio, Zagreb 1949. 16. M e y e r , R e c k n a g e l , S t e v e n s on: Forest Management, New York

1952. 17. P r o d a n M.: Messung der Waldbestände, Frankfurt a/M. 1949. 18. R e y M.: Recherches sur les taux d'aecroissement et la production des

futaies jardinees, Congres International du Bois et de la Syviculture, Paris 1930. 19. S e h a ef f e r L.: Gurnand et jardinage, Livret du cinquantenaire, Lons-

le- Saunier 1947. 20. S c h a e f f e r L.: Tarifs rapides et tarifs lents, Revue forestiere francaise,

Nancy 1949. 21. V a j d a Z.: Studija o prirodnom rasprostranjenju i rastu smreke u sasto-

jinama Gorskog Kotara, »Šumarski list«, Zagreb 1933. 22. W i e d e m a n E.: Ertragskundliche und waldbauliche Grundlagen der

Forstwirtschaft, Teil I—III, Frankfurt a M. 1950., 1951.

R E S U M E Tables de taux d'aecroissement

En faisant la comparaison entre les »tarifs rapides et tarifs lents« de SCHAE-FFER (Revue forestiere francaise No. 1/1949, p. 7 —14.) et les tarifs d'amenage-ment en Yougoslavie, nous avons pu constater une concordance assez grande. Les tarifs de ŠURIĆ pour le sapin, pour le hetre et pour le pin (Mali šumarsko-tehnički priručnik, I. dio, Zagreb 1949., p. 148—155.) correspondent aux tarifs d'ALGAN, e'est-a-dire aux »tarifs rapides.« Les tarifs de EMROVIĆ pour le chene (Šumarski list, Zagreb 1953., p. 218 — 219.) indiquent presque les memes donnees que les »tarifs rapides.« Les tarifs de EMROVIĆ pour le frene (Fraxinus angustifolia, Vahl, Šumarski list, Zagreb 1953., p. 116—117.) correspondent aux »tarifs lents«. Les tarifs pour l'epicea de VAJDA (Šumarski list, Zagreb 1933, p. 304) correspondent aussi aux tarifs lents.

II semble, done, permis d'employer les tarifs rapides et les tarifs lents dans les amenagements des forets en Yougoslavie, et specialement quand on veut determiner l'accroissement d'une foret.

En utilisant les tarifs rapides et les tarifs lents, la formule de PRESSLER pour le taux de l'accroissement devient plus simple.

484

En combinant la formule de PRESSLER avec les tarifs lents, nous obtenons la formule (6).

100Q 1 p = —-,— X — r d n

En combinant la formule de PRESSLER avec les tarifs rapides, nous obtenons la formule de SCHAEFFER (7).

1000 1 d- 5 n

Dans ces formules (d) signifie le diametre de l'arbre ä hauteur d'homme (l.m 30) en centimetres; (n) signifie le nombre de veines contenues dans les 2.5 derniers centimetres; en effet (n) = le temps de passage.

La formule (6) donne le taux de I'accroissement de la surface terriere. En realite, c'est une modification de la formule de SCHNEIDER. On pourrait employer cette formule pour determiner le taux de I'accroissement en volume pour les vieux arbres ou pour les vieux peuplements oü I'accroissement en hauteur est dejä faible.

La formule (7) donne le taux de I'accroissement en volume. C'est pourquoi cette formule est tres commode pour determiner I'accroissement en volume pour les jeunes arbres ou pour les peuplements jeunes ou jardines.

Pour faciliter le calcul du taux de I'accroissement nous avons construit deux tableaux: No. 1 et No. 2 (voir pages No 458 et No. 459). Ce sont des tableaux ä deux entrees: une entree est le temps de passage (n), c'est-a-dire le nombre de veines contenues dans les 2.5 derniers centimetres; la seconde est le diametre de l'arbre ä hauteur d'homme. Le premier tableau donne le taux de I'accroissement de la surface terriere et le second, le taux de I'accroissement du volume.

Si on veut determiner I'accroissement du volume d'un peuplement, il est nece-ssaire de faire le sondage avec la tariere de PRESSLER sur plusieurs tiges de differents diametres. Pour chaque categorie de diametre il faut determiner la moyenne des temps de passages; la methode frangaise, dite »methode de classement« est la plus simple; c'est »median« (ns) que est pris comme la moyenne, ce qu'on voit dans les tableaux No. 3, No. 5 et No. 8. Pour (ns) = 25.5 veines et pour (d) = 20 centimetres nous lisons d'apres le tableau No. 2 le taux de I'accroissement du volume (p) de 2.61%: pour (ns) = 16 veines et pour (d) = 25 centimetres nous lisons, selon le meme tableau, le taux de I'accroissement du volume (p) de 3.12%. Ce pro-cede donne pour 1'accroissement des resultats inferieurs, ä cause du »median« (KLEPAC, 1953), ä cause de la formule de PRESSLER et ä cause de Pecorce (dont i' n'est pas tenu compte dans le calcul). Quand on veut avoir des resultats exacts, il faut les rectifier, mais pour le travail courant il est preferable d'operer avec des resultats un peu faibles.

Enfin nous avons mentions plusieurs peuplements avec leur accroissement determine d'apres les tableaux No. 1 et No. 2.

••:.

485

PROBLEM PROŠIRIVANJA AREALA JELE NA BRDSKOM PODRUČJU IZMEĐU SAVE I DRAVE U NRH

Šafar J. i Hajdin Ž.

P otreba i potražnja drveta četinjača neprestano raste, iako razvitak tehnike industriji sve više omogućuje, da se umjesto jelovine i smre-

kovine može za preradu u iste vrste proizvoda uspješno iskorišćavati i drvo listača. Razlog je tome, taj, što drvo četinjača ima za mnoge vrste proizvoda vrlo povoljna mehanička i kemijska svojstva. Potražnja drveta četinjača naročito je velika u onim ekonomskim područjima, u kojima ekološke okolnosti uvjetuju, da se prirodne šumske zajednice sastoje od listača. Zato šumarstvo Evrope već više od jednog stoljeća intenzivno nastoji, da se omjer četinjača prosječno poveća. Taj pokret doveo je i do stvaranja trajnih monokultura četinjača na staništima drugih vrsta drveća te je većinom izazvao takvu promjenu biocenoze, da se razvila degradacija sastojina i tla. Sve to uzrokovalo je, da i nauka i praksa vrlo oprezno tretiraju problem proširivanja domaćih i stranih četinjača na alohtona staništa.

I u Jugoslaviji je potreba za četinjačama sve veća, napose nakon I. svjetskog rata i pogotovo nakon II. rata u vezi sa većim razvitkom industrije i potrebama izvoza, što će se naša industrija više razviti, potražnja za takvim vrstama drveća bit će veća. Stoga je zadatak ovoga našeg rada, da radi orijentacije u širem okviru raspravi ova ekonomska i ekološko-uzgojna pitanja:

1. omjer četinjača i listača u FNRJ u odnosu na proizvodnju i potražnju drveta;

2. sadašnja rasprostranjenost jele na područjima između Save i Drave u NRH;

3. mogućnost rasprostranjenja jele na tim područjima.

Omjer četinjača i listača u FNRJ i NRH U svjetskoj potrošnji građevnog i industrijskog drveta drvo četinjača

učestvuje sa oko 80%. Najviše se troši rezana građa (potrošnja lagano pada) i drvo za celulozu (potrošnja naglo raste). Zbog toga su na svjetskom tržištu proizvodi iz drveta četinjača, dobiveni mehaničkom preradom i neposredno eksploatacijom šuma, mnogo tražena roba.

Sličnu poziciju ima drvo četinjača i u našoj zemlji. Od ukupne potrošnje rezane građe (bez rezanih želj. pragova) u razdoblju god. 1947—1950 na drvo četinjača otpada 83%. Dalje, sve veća potrošnja papira zahtijeva povećanje proizvodnje drveta četinj celulozu zbog namirivanja domaće potrebe i još više za izvoz. Raznovrsne rudnike u zemlji već sada teško snabdjevamo jamskim drvetom četinjača, koje u rudarstvu stalno ima prioritet. Potražnja ostalih sortimenata četinjača iz proizvodnje eksploatacije šuma također je velika (E i TT stupovi, piloti i dr.).

Prema novijim podacima naše statistike iz god. 1952. o m j e r č e t i n j a č a i l i s t a č a u J u g o s l a v i j i iznosi 29:71 po drvnoj masi i 20:80 po površini.* Ovo nepovoljno stanje u omjeru četinjača i listača

* U odnosu na četinjače ispod ovoga prosjeka su Hrvatska, Srbija i Makedonija, a iznad prosjeka Slovenija, Crna Gora te Bosna i Hercegovina.

486

u našoj zemlji otežava i činjenica, što su u Crnoj Gori, Makedoniji te u Bosni i Hercegovini velike površine četinjarskih šuma nedovoljno otvorene ili neotvorene. I to je bio jedan od razloga, da su četinjarske šume Slovenije i Hrvatske, zbog velikih potreba na drvetu nakon rata, preiskorištene.

Stanje našeg šumskog fonda i nepovoljan omjer četinjača prema lista-čama nije našoj stručnoj javnosti nepoznata stvar, jer su to iznijele sve dosadašnje statistike, naravno sa izvjesnim razlikama u brojčanim vrijednostima. Isto tako i problem nerazmjera između potreba na drvetu četinjača i raspoloživog šumskog fonda tih vrsta u našoj literaturi već je mnogo tretiran ( š u r i ć 1948, S t a m e n k o v i ć 1951, š a f a r 1952, P o t o č i ć 1952 i dr.).

Po statističkim podacima o m j e r č e t i n j a č a i l i s t a č a u H r v a t s k o j iznosi 18:82 po drvnoj masi i 12:88 po površini. Među četinjačama najviše je zastupana jela (preko 91%). Ostale vrste četinjača (smreka i bor) nalaze se rastresene u malim sastojinama no najvećim dijelom u smjesi.

Najveći i ujedno najvredniji dio jelovih šuma Hrvatske (i četinjača uopće) nalazi se na planinskom području, i to u Gorskom Kotaru, Lici i planinskom dijelu Hrv. Primorja. U ovim krajevima jela je autohtona. Ona se nalazi najčešće u mješovitim sastojinama, pretežno sa bukvom (Fage-tum abietetosum Horv.), a manje s ponešto smreke i bukve (Abieto-Blechnetum Horv, i Abieto-Piceetum Calamagrostidis Horv.) i dr.

Ova područja bila su nakon Osloboeđnja jedini izvor tehničkog drveta četinjača iz Hrvatske za eksport i glavni izvor za unutrašnju potrošnju Hrvatske. Međutim, zbog velike potražnje građevnog drveta četinjača u periodu obnove i početka izgradnje, jelovina iz ovih krajeva kretala se u unutrašnjem prometu zemlje i u Srbiju (Vojvodinu), a katkad ča*k i u Makedoniju.

Ekscentričan položaj šuma ovih područja u odnosu na ostali dio Hrvatske uvjetuje velike troškove za prijevoz toga drveta u centralni i istočni dio Hrvatske. U vezi s tim još je znatnije opterećenje transportnim troškovima za potrošače u sjevernom dijelu Srbije. Stoga i manja nalazišta jele u centralnom i istočnom dijelu Hrvatske znače veliku vrijednost.

Nalazišta jele na brdskom području Hrvatske

Na području između Save i Drave u Hrvatskoj jela pokriva vrlo male površine. Te se šume nalaze na području ovih masiva: Papuk, Zagrebačka Gora, Maceljska Gora, Ivančica i Ravna Gora (v. kartu).

Na ovim nalazištima jela je autohtona. Na Zagrebačkoj Gori ona se spušta pojedinačno na sjevernoj ekspoziciji do 200 m a na južnoj do 390 m ( S t r i n e k a 1929), u sastojinama na Maceljskoj Gori do 230 m, na Papuku do 250 m. Uzgred spominjemo da je jela sađena na Psunju u Brezovom Polju ( B o š n j a k 1925). Jela zajedno s bukvom sačinjava mješovite sastojine, tu i tamo s manjom primjesom drugih vrsta (grab, breza, hrast, umjetno unesena smreka i dr.). U tab. 1 izneseni su noviji podaci taksacije o učešću na tim masivima.

487

Učešće autohtone jele u gorskim masivima između Save i Drave na području Hrvatske Tab. 1.

Brdski masiv

Papuk

Zagrebačka Gora

Marceljska Gora

Ravna Gora i Ivančica

Šumarija

Voćin, SI. Drenovac

Kamenska, Sirač

Ukupno

„Sljeme" Zagreb

Donja Stubica

Ukupno

Krapina

Ivanec

SVEGA

Jela na nereduci-

ranoj površini

ha

3.820

4.284

8.104

1.254

4.180

5.434

1.518

333

15.389

Od toga jela učestvuju u smjesi

do 20%

ha

2.480

2.127

4.607

515

3.311

3.826

326

—

8.759

°/o

65

50

57

41

79

70

21

—

57

20—60°/o

ha

1.322

1.953

3.275

523

867

1.390

892

333

5.890

35

45

40

42

21

26

59

100

38

preko 60°/o

ha

18

204

222

216

2

218

300

—

740

/o

—

5

3

17

—

4

20

—

5

Petrografska podloga

škriljavei, vapnen-ci, vapneni lapori

kremeni pješčenjaci, škriljavei, va-pnenci

pješčenjaci

dolomiti

Prirodna nalazišta jele na ovim područjima Hrvatske imaju veliki privredni značaj, koji se sastoji uglavnom u ovome:

1. U prošlosti s ovih nalazišta podmirivao se velik dio potrebe okolice na jelovom drvetu. Međutim, u periodu iza minulog rata, kad je obnova zemlje izazvala jaku potražnju jelove građe i vršila prevelik zahtjev na glavna nalazišta četinjača u planinskom području Hrvatske, veliki dio potreba na građevnom drvetu nekih kotara između Save i Drave, smještenih oko brdskih masiva, podmirivan je jelovinom sa tih izoliranih nalazišta.

2. Nalazišta jele na području između Save i Drave ublažavaju nepovoljan geografski smještaj četinjača u Hrvatskoj obzirom na ekscentričan položaj glavnog dijela četinjača. To se odrazuje na konačnu, nabavnu cijenu drveta, jer su prevozni troškovi za dobavu jelovine iz tih izoliranih nalazišta znatno niži.

Usporedimo li željezničke troškove prevoza jelovog tehničkog drveta na relacijama na pr. Delnice (Gorski Kotar) do raznih mjesta između Save i Drave sa troškovima na relacijama (na pr. Sirač ili Voćin ili Pakrac oko Papuka) do istih mjesta između Save i Drave, izlazi da su prevozni troškovi dobave jelovine s podnožja Papuka

488

u odnosu na Delnice mnogo j e f t i n i j i : iz Sirača do Bjelovara 42°/o, Virovitice 66%, P. Slatine 55°/o, Osijeka 40%, iz Voćina do D. Miholjca 67%, Osijeka 50%, iz Pakraca do N. Gradiške 53%, SI. Požege 42% i t. d.

Na temelju ovoga kratkog prikaza može se zaključiti ovo: povećavanje areala i učešće jele na području između Save. i Drave može dati veliku ekonomsku korist zbog povećanja mogućnosti snabdjevanja okolice jelovinom (k tome uz jeftinije nabavne cijene toga drveta za ta područja). Osim toga povećanje areala jele na tom području imalo bi i pozitivan odraz na korekciju nepovoljnog omjera četinjača i listača kao i na apsolutno povećanje šumskog fonda, i to ne samo četinjača nego i šumskog fonda uopće, jer je proizvodnja drvne mase jele znatno veća od proizvodnje drvne mase bukve i drugih listača (v. graf.).

%

f4oo-

1200-

yr S* ...• bukva

800-

600—

400-

200-

20 30 40 50 60 70 80 90 100 1/0 120 god. Drvne mase jednodobnih sastojina jele po Eichornu, smreke po Schwappachu i bukve

s jakom proredom po Gehrhardtu na bonitetima II.

Povećanje učešća jele na brdskom području

U našoj zemlji jela je jedna od najboljih vrsta drveća među četinjačama. Ima dobar prirast. Mehaničke ozljede mnogo bolje podnosi nego smreka; ima mali broj neprijatelja među kukcima i gljivama (bar do sada). Otporna je protiv vjetra, leda i snijega. Sortimenti jelovine za masovnu upotrebu danas se većinom ne odvajaju od smrekovine. Ako je uzgojni postupak pravilan (češće sječe malog intenziteta i tamniji sklop), jela daje velike prihode; u protivnom slučaju vrlo često ona se nedovoljno podmla-đuje a odrasla stabla napadaju razni biotski štetnici. Pretpostavljamo, da bi pojedine sastojine jele na Papuku mogle kod intenzivne njege davati prirast do 15 ma po ha i godini.

490

Obzirom na predvidivu veću potrebu za jelovinom u našoj zemlji, treba proširivanju areala i povećanju omjera jele pokloniti veću pažnju nego do sada. Stoga ćemo nastojati, da orijentaciono ukažemo na načine, kako bi se omjer jele u naprijed spomenutim brdskim masivima mogao povećati.

N j e g a m l a d o g n a r a š t a j a . Da bi se uopće moglo sistematski započeti proširivanje areala jele na njenim graničnim područjima, potrebno je prije svega ovo: oslobađati postojeći jelov pomladak i mladik od fiziološkog i mehaničkog potiskivanja, koja vrše okolna viša stabla listača. Mora se voditi borba za spašavanje gotovo svake pojedinačno uzrasle jele. Pogotovo u predjelima, gdje jela učestvuje u smjesi sa 1—10%, svaka spašena jela znači veliki dobitak, jer ta stabla mogu postati dobri sjemenjaci i ona će kasnije posredstvom dobrih uzgojnih zahvata u sastojini (čišćenje i jake prorede) postepeno naplođiti svoju okolinu. Zato pri izradi perspektivnog šumsko-uzgojnog plana proširivanja jele treba prvenstveno uzeti u obzir takve sastojine, u kojima je ta vrsta bila zapostavljena ili se zbog utjecaja neposredne okoline ne može u svojoj biogrupi izdići u više sasto-jinske prostore. Zatim uzeti u plan pojedine sastojine breze sa kodomi-nantnim i podstojnim jelama, kao i površine gdje je pojedinačan pomladak jele potisnut korovom i grmljem.

Najviše pažnje treba pokloniti jelovom pomlatku i mladiku, uzraslom u g r u p a m a , jer se u takovom sastavu jela najbolje može razviti i odu-pirati konkurenciji listača. Što je sklop u grupama gušći, grane na donjem dijelu krošnje (krošnja sjenovita) su tanje, brže uvenu i raspadaju se, pa prema tome je kvalitet donjeg dijela debla bolji.

Sklop krošanja treba biti gušći i zato, jer jela na tim staništima treba manje svjetlosti. Kasnije se iz takvih guštika proredom mogu dobiti dobri sortimenti za rudnike. Na pojedinačnim jelama, ako je sklop krošanja naglo i jako otvoren, zbog povećanja transpiracije povećava se krošnja, a to se redovno događa tako, da se na deblu razvijaju ž i v i c i , koji se potom pretvaraju u grane i time umanjuju kvalitete deblovine. Zato je općenito grupimična struktura bolja nego pojedinačna.

Z a h v a t i u s a s t o j i n a m a j e l e - b u k v e . Pri razmatranju problema o uzgoju postojećih sastojina jele-bukve postavlja se u prvi plan pitanje: treba li sastojine na brdskom području između Save i Drave uzgajati oplodnom ili prebornom sječom.

U savremenoj stručnoj literaturi, na temelju loših iskustava, sve više prodiru pozivi, da jelu treba uzgajati u nejednodobnim mješovitim sastojinama, i to polaganim i umjerenim sječama. Naša istraživanja u Gorskom Kotaru ( š a f ar , 1951) pokazala su, da se jela najbolje podmlađuje i održava u konkurenciji s bukvom tamo, gdje je tamniji sklop i prevladava preborna struktura vertikalnog sklopa ili u grupimičnoj strukturi. Prema tome bi za tu vrstu drveća na navedenim brdskim masivima odgovarala oplodna sječa s dugim razdobljem podmlađivanja i prethodnom intenzivnom njegom sastojina, kao i preborna sječa. Ako se preborna ili opjodna sječa loše obavljaju i pogotovo ako su uzgojni principi podređeni zahtjevima eksploatacije, tada je svaka od tih vrsta sječa za uzgoj jele vrlo često nepovoljna.

Pri otvaranju pitanja: da li uvesti dugoročnu oplodnu sječu ili pre-bornu, treba se podsjetiti na rezultate novijih istraživanja u prebornim šumama. Na temelju tih rezultata može se zaključiti ovo: kad se uspoređuje

491

količina aktivnog asimilacionog aparata i prirasta izlazi, da sastojine pre-bornog karaktera u odnosu na jednodobne sastojine znatno ne mijenjaju osnove proizvodnje drveta ( B u r g e r , 1942); idealno izgrađena preborna šuma ne može predstavljati ideal u odnosu na proizvodnju kvalitete (L e i-b u n d g u t, 1945); obzirom na proizvodnju kvalitete deblovine grupimična smjesa jelovog mladika je u prebornim šumama općenito uzevši bolja nego pojedinačna smjesa (Š a f a r, 1953); preborna struktura na silikatnim tlima povećava produkciju drvne mase, osigurava trajnu regeneraciju, održava otpornije sastojine i osigurava bolji kontinuitet prihoda, preborno-grupimična sječa omogućuje bolji kvalitet debla (K 1 e p a c 1954).

Zauzeti principijelan stav na oplodnu i prebornu sječu za brdske masive u području između Save i Drave na temelju istraživanja izvršenih u drugim područjima, bez rezultata dugoročnih pokusa na tim masivima, bilo bi posve nepravilno. Ali možemo dovoljno sigurno pretpostaviti, da p r e m a s a d a š n j e m s t a n j u t i h s a s t o j i n a p r o s j e č n o ' n a j b o l j e o d g o v a r a p r e l a z i z m e đ u o p l o d n e s j e č e sa d u g i m p o m l a d n i m r a z d o b l j e m i č e s t e g r u p i m i č n o-p r e b o r H e s j e č e . Na taj način može se postići ovo:

1. bolje podmlađivanje jele i to pretežno u grupama i trupovima* te uspješnija borba te vrste protiv konkurencije bukve;

2. stvaraju se povoljnije okolnosti za proizvodnju bolje kvalitete deblovine ;

3. preborom vrši se selekcija odraslih stabala. Budući da je sadašnji sastav sastojina u navedenim brdskim masi

vima pod utjecajem eksploatacionih sječa vrlo različit, treba sa svakom sastojinom individualno postupati. Predloženi način uzgoja omogućuje, da se individualna metoda njege i podmlađivanja može na te šume dobro primijeniti. Budućnost će pokazati, da li bi gospodarenje bilo bolje, da se težište uzgoja prenese na g r u p i m i č no-prebornu sječu ili na oplodnu sječu sa dugim razdobljem podmlađivanja. Uostalom oštra granica između tih dviju načina uzgoja uopće se ne može povući; bitna im je razlika u tome, što se kod oplodne sječe stabla vade jednoliko po čitavoj površini, dok kod grupimičnopreborne nejednoliko. Prema našim dosadašnjim iskustvima i iskustvima mnogih drugih domaćih i inozemnih autora može se zaključiti, da jeli ipak bolje odgovara nejednolika sječa. S obzirom na sadašnje stanje i razvitak sastojina jele na brdskom području možemo ustvrditi, da individualan postupak treba da ima najvažniju ulogu u uzgoju tih šuma. Osnovno je, da se sklop ne smije naglo i odviše otvarati.

Možda će se primijetiti, da takvom postavkom nije potpuno riješen problem uzgoja tih šuma. Ali savremeno uzgajanje šuma ne pozna šablone, ne uvažava recepte, ne priznaje diktate; »zakon mjesta« ima odlučnu ulogu. Na temelju dobrog poznavanja mjesnih ekoloških faktora te prošlog razvitka, sadašnjeg stanja i predvidivog budućeg razvoja sastojina u okviru prihvaćenih smjernica svaka sastojina i pojedini njen dio, kao i svako stablo moraju se posebno tretirati. Prema tome individualna uzgojna metoda rada u sastojim temeljno je pravilno u rješavanju naslovnog problema.

Da bi se takav uzgojni postupak mogao sistematski provoditi, potrebni su ovi preduvjeti: male površine šumarija i lugarija, dobro projek-

*Pod grupom smatramo skup naraštaja u površini do Va ara, pod trupom skup naraštaja od V» do 1 ara.

492

tirana, izgrađena i uzdržavana mreža puteva i vlaka, savjesno stručno osoblje i dobri šumski radnici, kao i smanjivanje uredskog poslovanja upravitelja šumarije.

Z a h v a t i n a t l u . Da bi se povećali areal i učešće jele, nisu dovoljni samo indirektni zahvati, nego je potrebno i direktno pomoći prirodu. Prirodno podmlađivanje i proširivanje jele treba dakle pomagati i umjetno: sjetvom i sadnjom (dobri rezultati već su postignuti nastojanjem insp. B e l o v a ) . Umjetno podmađivanje najbolje je obavljati u grupama. Pogotovo u sastojinama, gdje postoji mogućnost jače konkurencije listača ili korova, grupimična sjetva i sadnja dat će najbolji uspjeh. Proizvodnja sadnica može se vršiti u malim šumskim rasadnicima, podiguntim uz šume. Najlakši način za dobivanje jelovih biljaka je osnivanje malih rasadišta u šumskim progalama, i to sjetvom ili presadnjom biljaka iz gušćeg prirodnog pomlatka. Bolje razvijene izolirane biljke, izvađene iz prirodnog pomlatka mogu se odmah saditi. Sjetvu i sadnju najbolje je obavljati između korijenovih ogranaka panjeva, jer tu je u borbi za vlagu najmanja konkurencija korijenja drugog drveća i korova. Sjeme treba nabavljati iz brdskih nalazišta jele, samo izuzetno iz planinskih krajeva, jer nije posve isključeno da postoje fiziološke rase.

Introdukciju smreke u načelu ne preporučamo. Ta vrsta nije u našim brdskim šumama domaća. Na nižim položajima mnogo će stradati od biot-skih i abiotskih šteta, kako to pokazuju pojedina stabla i pojedine postojeće smrekove kulture. Pretpostavljamo, da bi za introdukciju bolji bio ariš, i to Larix europea Mill, s nižih položaja (sudetski ili s pojedinih nižih prirodnih nalazišta u Sloveniji) ili japanski Larix leptolepis Gord. Te vrste mogle bi se unositi na više položaje i sjeverne ekspozicije, gdje ne vladaju jaki mrazevi ni utjecaji jakih suša i suhih vjetrova. Ariš se može unositi samo u veće otvore sklopa (vrlo je heliofilan, napose evropski), i to u grupama na ograđene površine: japanski u svježa staništa, evropski na svježa tla sa stalnim strujanjem zraka. Može se pokušati i unošenje odgovarajuće rase duglazije u malim grupama. Unošenje tih vrsta drveća treba da ima zasad posve eksperimentalan karakter.

P r o š i r i v a n j e a r e a l a j e l e . Jela se u našim krajevima nalazi u području bukve i ponegdje dopire do područja hrasta kitnjaka. Time su u širokom prosjeku određene granice povećavanja sadašnjeg areala jele. U Evropi, prema R u b n e r u (1934), donja granica jele nalazi se na Apeninima kod 325 m, u švicarskoj Juri kod 400 m, u Schwarzwaldu kod 300 m, kultivirana u Normandiji kod 200 n. v; klimatski faktori, koji ograničavaju donju granicu areala jele, jesu: male oborine, mrazevi i ljetne vrućine.

Na donjoj granici područje jele može se proširivati samo u lokalna staništa, koja odgovaraju biološkim svojstvima te vrste. Kod utvrđivanja takvih staništa treba vrlo oprezno postupati, jer je jela na graničnim područjima svoga prirodnog rasprostranjeni a vrlo osjetljiva (napose je mnogo napada Dreyfusia Niisslini). Ona je higrofilnija nego bukva, naročito joj je potreban vlažniji zrak. Takva staništa mogu biti uglavnom uvale i zatvorene doline (bez jačih kasnih mrazeva), gdje reljef omogućuje održavanje veće količine zračne vlage i više zasjene u toku ljeta. Općenito bolje joj odgovaraju sjeverne ekspozicije nego južne. Kod inače istih okolnosti jela se može proširiti niže na sjevernim stranama nego na južnima;

493

relativna visinska razlika spuštanja jele na tim ekološki oprečnim ekspozicijama može iznositi 150—300 m. U tom okviru iznesen je sastav pril. tabele 2.

Orijentacioni podaci za povećanje učešća jele na Papuku Tabela 2

nadmorska visina m

do 600

600 do 400

400 do 250

prosječna smjesa jela: listače

6 - 8 : 2—4

3 - 6 : 4 - 7

1 - 4 : 6 | 9

Detaljniji podaci mogu se dobiti samo na temelju komparativnih fitoceno-loških i mikroklimatskih istraživanja i kartiranja.

Vrlo je nejasno, zašto na masivu Psunja (n. v. 984 m) nema sastojina jele, kad je ima na susjednom Papuku (n. v. 953 m) gotovo do 250 m n. v.; ako je jela nekad od prirode pokrivala obronke Psunja, zašto je posve nestala, dok se na Papuku dobro održala. Historiografske podatke za odgovor na to pitanje nismo mogli pronaći. No bez obzira na to, trebalo bi na svježa staništa Psunja i drugih masiva unositi jelu i to prvenstveno na više, svježije položaje.

Z a k l j u č a k

Na temelju podataka iz izoliranih prirodnih nalazišta jele na brdskom području između rijeke Save i Drave u Hrvatskoj (v. kartu) i ekonomskih potreba dajemo za naslovni problem ovaj zaključak:

1. Najdonja granica prirodnog rasprostranjenja jele je 200 m, a njenih sastojina 250 m n. v. Općenito prirodna nalazišta jele na sjevernim ekspozicijama većinom su niža nego na južnima, u zatvorenim uvalama niža nego na otvorenim položajima.

2. Zbog relativno malog omjera četinjača u Jugoslaviji (30%) i napose u NR Hrvatskoj (20°/o), zbog velike potražnje jelovine, kao i zbog smanjenja transportnih troškova u unutrašnjoj trgovini, treba sadašnji areal jele na većim brdskim masivima između Save i Drave proširivati, a sadašnje učešće jele u postojećim sastojinama povećavati. Prvenstveno to treba obavljati u svježijim staništima, t. j . u zatvorenijim položajima i na sjevernim ekspozicijama. Na nižim položajima omjer smjese jele treba da je prosječno manji, a na višima veći.

3. Da se učešće jele može proširiti i ujedno kvalitet njenih stabala povećati, potrebno je uvesti intenzivniju njegu. Budući da postojeće sasto-jine jele-bukve imaju vrlo različite oblike, treba svaku sastojinu individualno tretirati i to prelaznim načinima oplodne sječe s dugim pomladnim razdobljem i g r u p i m i č n o-preborne sječe. Areal jele proširivati oslobađanjem pojedinačnih jela i umjetnim pošumljavanjem u grupama.

4. Izvoditi pokuse unošenja odgovarajuće rase ariša na više otvorenije položaje.

494

L i t e r a t u r a

B a d o u x : E.: L'allure de l'accroissement dans la foret jardinee, Annale de l'Institut federal de recherches forestieres 1949.

B o š n j a k K.: Psunj. Prilozi flori jugozapadne Slavonije. Acta Botanica 1925. B u r g e r H.: Holz, Blattmenge und Zuwachs. Ein Plenterwald mittlerer

Standortsgüte. Der bernische Staatswald Toppwald im Emmental. Mitt. d. Scweiz. Anstalt f. d. forstl. Versuchswesen 1942.

E u b n e r K.: Die pflanzengeographischen Grundlagen des Waldbaus. Neudamm 1934.

H ö r v a t I.: šumske zajednice Jugoslavije. Institut za šum. istr. NRH 1950. K 1 e p a c D.: Komparativna istraživanja debljinskog, visinskog i volumnog pri

rasta u fitocenozi jele i rebrače, »Šumarski list« 1954. L e i b u n d g u t H.: Waldbauliche Untersuchungen über Aufbau von Plenter

wäldern. Mitt. Schweiz. Anstalt f. d. forstl. Versuchswesen 1945. P o t o č i ć Z.: Orijentacija šumske privrede u svijetu i kod nas. Šum. list 1952. S t a n i e n k o v i ć B.: O potrošnji i izvozu rezane građe četinara. »Šumarski

list« 1951. S t r i n e k a M.: Uspijevanje jele na Zagrebačkoj gori i njega staništa. »Šu

marski list« 1929. S u r b e r E.: Untersuchungen an Mittelwaldfichten im nordostschweizerischen

Laubmischwald. Mitt. d. Schweiz. Anstalt f. d. forstl. Versuchswesen 1950. Š a f a r J.: Problem izmjene vrsta u šumama. »Šumarski list« 1952. Š a f a r J.: Proces podmlađivanja jele i bukve u hrvatskim prašumama. »Šu

marski list« 1953. Š a f a r J.: Die Plenterwälder in Kroatien. Schweiz. Z. f. Forstwesen 1953. Š a f a r J : Nadiranje bukve u arealu jele. Manuskript, ü štampi Jugoslavenske

akademije znanosti i umjetnosti 1952. Š u r i ć S.: Perspektivni plan šumske privrede. Šumarstvo 1948. T s c h e r m a k L.: Waldbau, Wien 1950.

DAS PROBLEM DER VERBREITUNG DER TANNE IM KROATISCHEN MITTELLAND ZWISCHEN SAWE UND DRAWE

Auf Grund der Angaben in den abgetrennten Teilarealen der Tanne in VR Kroatien (s. beigl. Karte) wie auch des Holzbedarfes last sich zusammenfassend folgendes feststellen:

Die unterste natürliche Verbreitumgsgrenze der Tanne befindet sich an 200 m und der Tannenbestände an 250 m ü. M. Im allgemeinen ist das Vorkommen der Tanne auf den nördlichen Lagen und Engtälern niedriger. Wegen des relativ niedrie-gen Anteils der Nadelbäume in Jugoslawien (30%) und Kroatien (20%), besonders im östlichen Gebiet, soll man die gegenwärtigen Teilarealen der Tanne im bergigen Mittelland je mehr verbreiten, und zwar hauptsächlich auf den feuchteren Lagen. Mit Rücksicht auf die gegenwärtigen Bestände von Tanne-Buche ist es erforderlich, die Uebergangsarten von Schirmschlag mit langem Verjüngungszeitraum bis G r u p p e n plenterhiebe einzuführen, an Grenzgebieten und anderen Bergmassiven die künstliche Verjüngung gruppenartig ausüben. Der Kronenschirm dürfte mehr dunkel sein. Die Versuche mit entsprechenden Lärchenrassen sind wünschenswert.

495

PRILOG POZNAVANJU JAPANSKE SOFORE (SOPHORA JAPONICA L,)

Ing. Stefanović Vitomir

S ofora se uzgaja u našoj zemlji već oko stotinu godina i poznata je gotovo u svim pokrajinama kao parkovno drvo, koje se dobro prilagođava

našem podneblju. Protivno nekadašnjem shvatanju da je ona samo par-kovna vrsta, novije šumarstvo smatra je podesnom i za uzgoj u šumi. Razlog ovome leži u činjenici, da ona, pored dosta brzog rasta i kvalitetnog drveta, predstavlja i veoma značajnu vrstu za pčelarstvo.

SI. 1. Japanska sofora ( S o p h o r a j a p o n i c a L.) — A izbojak sa pupovima (Orig.), B sjemenka sa sluzavim omotačem, C i D izbojci sa uspravnim vršnim metlicama, E

i F građa cvijeta, G mahuna (prema H e g i - u ) .

U perspektivnom planu pošumljavanja u Bosni i Hercegovini predviđa se proizvodnja na desetine hiljada sadnica sofore sa kojima će biti pošumljeni odgovarajući tereni. U vezi toga, a u okviru zadataka Zavoda za den-drologiju i fitocenologiju na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Sarajevu, koji se bavi ispitivanjem i proučavanjem, kako domaćih, tako i stranih vrsta drveća na teritoriju Bosne i Hercegovine, nastojali smo da prikupimo podatke, koliko je to bilo moguće, o dosadašnjem iskustvu sa ovim drvetom. U prvom dijelu članka iznijet ćemo općenite podatke, t. j . botanički opis vrste i varijeteta, nalazišta sofore, ekološka, uzgojna i tehnička svojstva, a u drugom dijelu prikazat ćemo njen značaj za šire uzgajanje.

496

I. B o t a n i č k i o p i s v r s t e i v a r i j e t e t a . Rod S o p h o r a -

spada u porodicu Papilionaceae (potporodica Papilionate — leptirnjače). Ova porodica mnogo je bogatija vrstama zeljastog bilja negoli drvenastog, a među drvenastim prevladava grmlje i nisko drveće. Otuda rod Sophora pretežno je zastupljen sa grmolikim vrstama, a većina ih je rasprostranjena u tropskim i toplijim predjelima umjerene zone. Jedino se dvije vrste ovog roda razvijaju u vidu stabala, uvijek preko deset metara visine. To su Sophora japonica L., porijeklom iz Kine-Koreje i Sophora tetraptera Mili., prirodno rasprostranjena u Novom Zelandu.

Tabela I. Vrste i varijetete roda Sophora (prema S c h n e i d e r-u)

R. br.

1.

2.

3.

4.

5.

Naziv vrste

S. j a p o n i c a L.

S. v i c i f o l i a Lag.

S. M o o c r o f t i -a n a Benth.

S. af f inis Torr, et. G.

S. s e c u n d i -f l o r a Lag.

Prirodno rasprostranjenj e

Kina, Koreja

Kina

1st. 'Azija (Kašmir, Zapadni Tibet)

Sjev. Amerika (Novi Meksiko, Teksas)

Sjev. Amerika (Novi Meksiko, Teksas)

Oblik rasta

Stablo do 25 m visine

Grm do 1 m visine

Grm o d i — 2 m visine

Grm ili stabalce do 6 m visine

Grm ili Stabalce do 6 m visin

Obilježja vrste i varijeteta*

Vrsta opisana u tekstu; varijeteti: var. p e n d u l a Loud. — grane su oborene i vise: var. p u b e s c e n s Bosee. — Listovi su uži i nešto duži nego kod tipa i maljavi sa donje strane; var. v i o 1 a c e a Carr. — Cvjetovi smeđe crvenkasti; Odlikuje se bržim

rastom i fiziološki ranije sazrijeva.

Jako razgranati grm sa izbojcima smeđe boje pomalo prugastim. Listovi su 5—6 Cm dugi sa 11 —15 listića. Cvjetovi su bijeli sa žutim pjegama, duž.

15—18 mm. Varijeteti nisu opisani.

Izbojci jako pustenasti. List sastavljen od 7—9 listića koji se završavaju sa bodljikom na vrhu. Cvjetovi su žute boje u metlicama. Varijeteti: Var.

D a v i d i Franchnet.

fzbojci su narandžaste do crvenosmede boje. List se sastoji od 13—19 listića, koji su sa gornje strane goli, svjetlo-zeleni. Veličina listića kreće se 3 : 1,5 cm. Cvjetovi su bijeli sa slabim crvenkastim tonom, dugi do 15 mm. Vari

jeteti nisu Opisani.

Zimzeleni grm sa pustenastim izbojcima. List se sastoji od 7—9 jako kožastih listića. Cvjetovi su violet plave boje, mirisavi. Mahune su odrvenjene.

Varijeteti nisu opisani.

* Pored opisanih vrsta i varijeteta. C. S c h n e i d e r navodi i slijedeće vrste: S. W i l s o n i i Craib. i S. t e t r a p t e r a Mili. Prva vrsta je grmolika — rasprostranjena u Kini; druga vrsta je stablo do 20 m visine, raspronjena u Novom Zelandu.

497

Sophora japonica L. (Syn. Stypnolobium japonicum Schatt.) je drvo do 25 m visoko) rijetko i do 30 m) sa svijetlom, široko-okruglom krošnjom. Kora drveta u mladosti je glatka i boje je sivozelene, kasnije ona postaje debela i ispuca. Izbojci su do treće godine tamno zelene boje, pomalo rebrasti i sa vrlo rijetkim lenticelama.

Pupovi su spiralno raspoređeni, relativno sitni sa nejasnim ljuskama i sa vrlo sitnim bijelim dlačicama. Prije opadanja lišća, oni su obuhvaćeni sa tri strane od osnove lisne drške, te dobijaju kasnije potkovičast izgled.

Lišće je neparno perasto. 15—25 cm dugo, sastavljeno od 11—17 listića. Listići su dugoljasto-jajoliki (najširi u donjoj trećini), 3—5 cm dugi, usiljena vrha. Sa gornje strane su zelene boje sa pojedinačnim dlačicama i jedva primjetnom nervaturom, dok su sa donje strane plavkasto-zeleni, sa polegnutim bijelim dlačicama, koje su najgušće obrasle uz glavni nerv. Lisna drška je također maljava. Liltići se nalaze na peteljčičama, 2—3 mm dugim (si. 1.).

Cvjetovi su bjelkasto-žuekasti, a nalaze se u širokim i uspravnim, do 25 cm dugim, vršnim metlicama. Plod je mahuna, duga do 10 cm, sa crnim sjemenkama u ljepljivoj masi; ne puca uzdužno. Sjeme je krupno, crne boje, više zaobljeno nego spljošteno. Sa donje bočne strane sjemenka ima jednu malu udubljenu površinu iz koje se, za vrijeme klijanja pojavljuje klica.

Rod S o p h o r a obuhvata, pored vrste Sophora japonica L., još oko 20 grmolikih vrsta. Tu dolaze američke vrste Sophora affinis T. et G. i Sophora secundiflora Lag. Od kineskih grmolikih vrsta najpoznatije su: Sophora vicifolia Hance. i Sophora Wilsonii Craib. (detaljniji opis u tabeli br. 1).

N a l a z i š t a s o f o r e (S. japonica L). i n j e n a e k o l o š k a * s v o j s t v a

Domovina ovog drveta je Kina i Koreja, a ne Japan, kako bi se iz naziva dalo pretpostaviti. U Japanu je doista ima jako mnogo, ali je tamo uzgojena. U oblastima svog prirodnog raširenja zauzima dosta veliki areal. U Kini je prostire od sjevernih dijelova (Peking) daleko u unutrašnjost kopna, silazeći na jug sve do Kantona. Njena oblast rasprostiranja proteže se između 22° i 41° sjeverne geografske širine i između 114° i 129° istočne geografske dužine.

Razumljivo je, da na ovako velikom prostoru postoje velike raznolikosti u podneblju. Opšta je karakteristika klime, naročito u Koreji, da se uticaj mora u neposrednoj blizini manje osjeća od uticaja aziskog kontinenta. Na sjeveru Koreje klima je izrazito kontinentalna sa oštrim zimama i toplim ljetima, a na jugu je znatno blaža. Dok na sjeveru temperatura zimi može da padne i na —40° C, na jugu rijetko padne ispod —10° C. U većini oblasti njenog prirodnog rasprostranjen ja, zime su hladnije, a ljeta su toplija nego kod nas. Padavine su takođe neravnomjerno lasproređene. Oblasti blizu Mandžurske granice imaju manje od 650 mm padavine, dok na jugu količina padavina dostiže godišnje i do 1400 mm. Ljetni period je ovdje najkišniji, jer 75—85°/o padavina imaju mjeseci april—septembar.

Na svojim prirodnim staništima sofora se javlja najčešće pojedinačno i vrlo rijetko dolazi u sastojinama. Otuda, ona'se najbolje razvija ako njena krošnja ima punu sunčanu svjetlost. Pod sklopom drugog drveća ne uspjeva dobro. Na prirodnim staništima pridolazi do 800 m n/m i povoljno se ra-

498

zvija na dubokim i svježim zemljištima. Najčešće dolazi sa vrstama: Morus alba L., Brousonetia papyrifera Vent., Populus Simonii Carr., Koelreuteria paniculata Laxm., Phelodendron amurense Rupr., Pauloro-nia lomentosa Steud., Quercus dentata Thunb. i dr.

U Evropi je prvi put uzgojena u drvoredima Zapadne i Srednje Evrope. Prema S c h e n c k - u , nalaze se njena brojna stabla u Francuskoj, Nje-

Rasprosiranjenje vrsla roda Sophora

Jhtma, Och^ouc^eju«/ f 9 A 2

mačkoj i Austriji, koja često izrastu do 30 m visine i 80—100 cm prsnog prečnika. Tamo se pokazuje otporna prema mrazevima, svakogodišnje cvjeta i obilno plodonosi.

U našoj zemlji sofora je često drvo po parkovima i drvoredima i sraz-mjerno drugim stranim vrstama drveća, dosta je zastupljena. Prema postojećim primjercima, koje opisuje P e t r o v i ć na široj teritoriji Srbije, moglo bi se zaključiti, da se kod nas uzgaja već oko stotinu godina. Tako, na pr., navode se primjerci u Banatu koji su postigli i do 76 cm prsnog prečnika. Pored brojnih stabala u parkovima i drvoredima, koja pokazuju

499

da se ova vrsta dobro aklimatizovala, P e t r o v i ć takođe spominje uzgajanje sofore i u šumama. To su, doduše, manje grupe njenih stabala u sastojinama sa drugim drvećem (šuma Koštanci, nedaleko od sela Vojvode Stepe, gdje ima 11 stabala sa dimenzijama: 14—17 m visina; 36,7—76,0 cm prs. prečnik). Drugi slučaj uzgajanja sofore u šumskim kulturama navodi se Državno šumsko imanje u Rogotu. Tu je, sve do rata, postojala jedna mlada sastojina, koja je za vrijeme rata posječena i koja se kasnije vrlo dobro regenerirala iz panja. Značajno je, da prema spomenutom autoru, sofora dobro uspjeva i na području šumske uprave Deliblato; na živom pijesku uspješno se razvio jedan primjerak od 10 m visine i 20 cm prsnog

Drvored od japanske sofore (S. japonica L.) u Sarajevu (Marindvor) Foto Ing. A. Karahasanović

prečnika. Ovaj zadovoljavajući rast sofore na živom pijesku poklapa se sa podacima iz ruske literature ( G l a d i š e v s k i ) , gdje se navodi da se ova vrsta pokazala vrlo dobro kod pošumljavanja živog pijeska u Ukrajini.

Ovo iznosimo i radi toga, što je kod nas prilično uvriježeno mišljenje, da je ovo drvo dosta osjetljivo na niske zimske temperature i da ono uslijed svojih bioloških osobina (kasno cvjetanje — VII, VIII mj. i prema tome i pitanje mogućnosti dozrijevanja sjemena), nije najpogodnije za naše klimatske prilike. Posmatrajući mnogobrojne primjerke i na području grada Sarajeva, gdje klima umnogome nosi izrazito kontinetalna obilježja, otpornost sofore prema niskim temperaturama je relativno dobra. Naime, odrasla stabla su upotpunosti otporna. Izuzetno, mogu da pro mrznu u manjoj

500

mjeri još neodrvenjeni izbojci, kakav je slučaj bio prilikom veoma oštre zime 1953/54 godine. Niske temperature, koje su se spuštale i do —20° C imale su negativnog odraza i na mladim biljkama u rasadnicima (»Slatina«).

Prema našim zapažanjima, sofora, isto tako dobro kao i bagrem podnosi zagađeni vazđuh velikih gradova i stoga se pokazuje kao vrlo pogodna za sadnju u blizini željezničkih stanica i većih industrijskih postrojenja. Kao drvo parkova i drvoreda ističe se među ostalim vrstama drveća svojom svijetlo zelenom krošnjom, naročito ljeti, kada uslijed velike žege, lišće mnogih vrsta drveća požuti i smežura se. često puta njena su stabla sađena i na takvim mjestima u gradovima, gdje je zemljište nasuto šljunkom, bez dovoljno humusa, zbijeno ili je čak i asfaltirano. Međutim, i tu možemo ustanoviti da njeno drveće pokazuje zadovoljavajući rast, što sve potvrđuje već naprijed iznijeto gledište, da je sofora prema zahtjevima staništa dosta plastična vrsta.

Što se tiče sazrijevanja njenog sjemena, u literaturi se ponegdje navodi ( S c h e n c k ) , da dobar dio sjemena, naročito u sjevernijim zemljama Evrope, gotovo redovno svake godine, ne dozrije. U našoj zemlji, njeno sjeme najvećim procentom stigne da dozrije, a samo izuzetno u pojedinim godinama jedan dio sjemena može da ne dozrije. U godinama intenzivnog rađanja sjemenom, zapažena je neotpornost njenih stabala na pritisak vlažnih kitina snijega, koje mogu da prouzrokuju snijegolome pojedinih manjih i većih grana (slučaj u Sarajevu 1952 godine, kada je bio oštećen drvored na Marindvoru).

U z g o j n a s v o j s t v a s o f o r e (S- japonica L.) Prema dosad poznatom iskustvu, sofora se razmnožava sjemenom, t. j .

generativnim putem. Poznato je takođe da se ona vrlo uspješno obnavlja iz panja (već navedena mlada šumica izdanačkog porijekla u Rogotu). Isto potvrđuju iskustva u Francuskoj (P o u r t e t ) . Kako je potrebno kvalitetno sjeme za uzgoj njenih sadnica, to ćemo se zadržati na sjemenu sofore i uzgoju sadnica za pošumljavanje.

0 s j e m e n u s o f o r e . Sofora rađa sjemenom svake godine sa nejednakim intenzitetom. Sjeme sazrijeva u kasnu jesen i tokom zime, te kvalitet sjemena najčešće zavisi od vremenskih prilika u ovo vrijeme. Mahune ostaju na stablu preko zime i tek koncem februara otpadaju, bilo u cjelini ili pojedini dijelovi sa nekoliko sjemenki. Na istom stablu sve sjeme ne dozrije istovremeno. Zato je potrebno prije branja sjemena ustanoviti, da li su sjemenke u mahunama dobile crno-smeđu boju. Sve sjemenke, koje su žućkaste ili crvenkaste boje, nisu dozrele.

Sjeme se bere u mahunama. Postupak čuvanja sjemena preko zime je sličan kao kod bagrema. Ono se čuva u suhoj prostoriji i svremena na vrijeme se prevrće. Kad se mahune dobro prosuše mogu se spremiti u vrećice koje se objese na tavanicu.

U jednom kilogramu ima 6000—8000 sjemenki (P e t r o v i ć). Prema ispitivanjima sjemena u Zavodu za uzgoj šuma na Poljoprivredno-šumar-skom fakultetu u Sarajevu, utvrđena je prosječna aspolutna težina (1000 zrna sjemena) 120 gr, iz čega proizlazi da je 1 kgr sjemena sakupljenog sa stabala u Sarajevu 1953. g. je sadržavao 8000—8500 zrna.

501

K l i j a v o s t s j e m e n a s o f o r e . U našoj i inostranoj stručnoj literaturi se ne navodi tačan procenat klijavosti sjemena, nego se kaže da je on velik. Mi smo zato izvršili ispitivanja klijavosti sjemena sabranog za stabala na području grada Sarajeva. Ova ispitivanja su izvršena u Štajne-rovim klijalicama sa pet proba. Utvrđena je prosječna klijavost 58%. Energija klijavosti prvih osam dana iznosila je prosječno 35%, a poslije 19 dana 44%.

Ustanovljen je također i kvalitet sjemena i on je za neproklijalo sjeme bio slijedeći: gnjilo sjeme — 22%, šturo sjeme — 1%, zdravo nedozrelo sjeme 19%. Ovi rezultati pokazuju da je procenat neklijalog sjemena dosta veliki. Međutim, potrebno je naglasiti da su ovakvi rezultati dobijem zahvaljujući inače lošem kvalitetu sjemena sofore iz 1953 godine. Vjero-vatno je, da bi prosječna klijavost u godinama normalnog rađanja sjemenom bila za 10—20% veća.

Kod naših pokusa sa sjemenom sofore u klijalima, kao i kod pokusne sjetve u klijalu sa zemljom, mogli smo dosad ustanoviti, da uz povoljne uslove, u prvih 8—10 dana nakon sjetve, iznikne većina klijavog sjemena, te je proces klijanja kod većine sjemenki za to vrijeme završen. Najintenzivniji je proces klijanja poslije 5—6 dana, a kasnije se odvija ritmički u povremenim nastupima i traje ukupno 19 dana.

Prilikom klijanja sjemenke razvija se prvo korijenčić koji se u nešto zakrivljenom obliku probija u zemlju. Istovremeno od nabujalih kotiledona, omotač sjemenke puca i probijanjem kotiledona na površinu zemlje, on ostaje u zemlji. U ovom stadiju, dok su kotiledoni još zatvoreni i nalaze se tek iznad površine zemlje, dužina glavnog korijenčića iznosi već 6—7 cm. U vremenu od 4—5 dana, kotiledoni se potpuno razviju, a glavni korijenčić dostigne dužinu 10—12 cm. Na njemu se razvije jedan skup mikroskop-sko sitnih, nježnih dlačica, kao i postrani žilice.

Kotiledoni su bubrežasti, mesnati i cijela ruba. Boje su nešto tamnije od prvih listića koji se neposredno poslije toga razviju. Njihova dužina je nosi 2—2,5 cm, a širina od 1—1,5 cm. Oni se zadržavaju sve dok mlada biljka ne dostigne visinu 10—12 cm i dok ne razvije 5—6 neparno pera-stih listova, a što traje oko dva mjeseca od sjetve sjemena. Prvi listići su veoma nježni, a pojavljuju se u vidu dva neparno perasta lista. Mlada stabljika kao i listići (osobito sa donje strane) su u početku jako pustenasti (SI. 3.).

U z g o j s a d n i c a iz s j e m e n a . Sjetvu sjemena sofore treba vršiti u proljeće i to u ono vrijeme kad ponik više ne može da strada od kasnih mrazova, što već zavisi od staništa gdje se sjetva vrši. Prije sjetve nije potrebno sjeme pariti ili potapati u vodi, kao što se radi sa sjemenkom bagrema. Međutim, da bi izvadili sjemenke iz mahuna, potrebno je staviti mahune, nekoliko sati u običnu vodu da one nabreknu, nakon čega se mogu sjemenke vrlo lako izvaditi.

Sjeme se sije u brazde na dubini od 4—5 cm. Za jedan metar brazde potrebno je 30 gr sjemena, a to zavisi od ustanovljenog procenta klijavosti. Razmak između brazdi treba da bude 15—20 cm, jer jednogodišnje biljke u povoljnim uslovima izrastu 30—40 cm. Kod sjetve sjemena mora se voditi računa o kvalitetu zemljišta. Za uspješno klijanje sjemena trebaju rahla zemljišta, dobrih fizičkih svojstava koja dobro zadržavaju vlagu. Ponik je osjetljiv prvih dana po nicanju i njegov povoljan razvoj osiguran

502

je samo uz stalnu vladu. Ukoliko mlade biljke budu izložene duže vremena suši, njihove se stabiljke u dodiru sa površinom zemlje isuše, a biljke nakon toga uginu. Ova osjetljivost ponika na-vlagu kasnije se gubi, pošto korijen prodre dublje u zemlju.

Prema B e l t r a m - u u rasadnicima Dalmacije (Supeter na Braču), gdje je sofora često gajena, jednogodišnje biljke mogu da narastu do 1 m

SI. 3. Razvoj ponika sofore (S. japonica L.) Orig.

visine, pri čemu obrazuju dubok glavni korijen sa mnogobrojnim žiljem. One, kad se presade, napreduju dobro i brzo, ali ipak nešto sporije od bagrema. Ako su biljke presađene na povoljnom staništu, mogu prema pome-nutom autoru, nakon pet godina da procvatu.

U pogledu staništa na kojima se mogu saditi njene sadnice, č e r -n j a v s k i i J o v a n o v i ć smatraju da se ona može gajiti kao prolazna vrsta na našim staništima hrastova. U tom pogledu preporučuju se slijedeća staništa: lužnjak — jasen; kitnjak-grab; cer-sladun; crni jasen-gra-

503

bić; crni bor, kao i staništa toplijih bukovih šuma. Za njeno uzgajanje po parkovima i drugim gradskim nasadima potrebna su otvorenija mjesta, jer sofora kao heliofilna vrsta zahtjeva punu sunčanu svjetlost. Na njen povoljan rast štetno djeluju mrazišta, kao i suviše niske temperature u mlađim godinama života. Otuda proizlazi, da soforu možemo uspješno gajiti svuda tamo gdje i bagrem, pa čak i na onim terenima koji su nešto hladniji od onih gdje bagrem još dobro uspjeva.

S v o j s t v a i u p o t r e b a s o f o r e . Drvo sofore je po izgledu dosta slično bagremovom. Ono ima žutosmeđu srčevinu koja zauzima preko dvije trećine drveta. Bjelika je zelenožute boje i svega je nekoliko milimetara široka. Prema S c h n e n c k-u, specifična težina na vazduhu suhog drveta iznosi 0,74. Izgleda, da nije još ispitan kvalitet drveta; prema podacima iz strane literature, njeno drvo nalazi primjenu u izradi raznih alata, namještaja i parketa.

H e g i navodi da se njeno lišće upotrebljava u medicini; u Kini se iskorišćava za dobijanje žute boje. Cvjetni pupoljci sadrže oko 11% s o p -h o r i n a — jednog alkoloida koji bi trebao biti identičan sa citizinom i rutinom.

II. Z n a č a j s o f o r e za š i r e u z g a j a n j e . Sofora može svakako

kod nas da uspjeva i to vrlo dobro. Prema tome, kad, se uzme u obzir još i njen značaj za pčelarstvo, parkove i druge nasade, onda jasno proizlazi da nju kod nas treba znatno više proširiti. Da vidimo u čemu se sastoji njen značaj.

Poznato je, da u razvoju i unapređenju pčelarstva-važno naše privredne grane, veliki značaj imaju brojne vrste drveća i grmlja, koje za vrijeme cvjetanja pružaju pčelama obilnu pašu. Međutim, najveći broj vrsta cvjeta u proljeće, kada se problem pčelinje paše uopšte ne postavlja. U većini krajeva Jugoslavije nastupa praznina u ljetnoj paši i to od sredine jula, pa sve do jesenje paše. Stoga, svaka biljka, a naročito dugogodišnja, koja u ovo doba cvjeta — a nedonosna je, od ogromne je važnosti za pčelarstvo. Jedna od takvih vrsta je japanska sofora. Ona cvjeta vremenski dugo (svakako preko mjesec dana), a cvjetanje joj pada u tome »kritičnom periodu« — juli, august. Zato pčelari ubrajaju soforu među na j medonosni je drveće i pridaju joj ogromnu važnost.

Za vrijeme cvjetanja cijelo stablo liči na ogromni cvjet i opsjednuto je pčelama. Pored cvjetnog praha, ona luči u većim količinama i nektar, a što je najvažnije ovo lučenje nektara obavlja se i pod nepovoljnim vremenskim prilikama. Prema č e r n j a v s k o m, njen med je sličan bagremovom, a po sadržaju vitamina nadmašuje ga. Neki pčelari, doduše tvrde da pčele često propadaju u velikom broju za vrijeme cvjetanja sofore. Jedni čak zastupaju mišljenje da je ona otrovna, dok drugi smatraju da su pčele, koje propadaju u to vrijeme, stare i iznemogle. Pomenuti autor napominje da bi to eventualno trebalo provjeriti i zadržava dosad poznato mišljenje da je sofora izdašna medonosnica i da ima veliki značaj u unapređenju pčelarstva.

Vrijeme cvjetanja sofore je različito; na jugu cvjeta u julu na sjeveru u augustu mjesecu. Tako na primjer, u Primorju i Hercegovini, početak cvjetanja nastupa za 15—20 dana ranije nego u Bosni ili Srbiji. Prema za-

504

pažanjima prof. P o b e g a j l a u nekim krajevima Bosne i Hercegovine sofora ne cvjeta obilno svake godine. Bilo bi interesantno utvrditi da li to ovisi od uslova sredine ili nekih drugih faktora čisto biološke prirode.

U našoj zemlji sofora je najviše uzgajana u Vojvodini. Ona tamo, pored bagrema, igra značajnu ulogu u pčelarstvu. U drugim krajevima Jugoslavije, koliko nam je poznato, gajena je u znatno manjoj mjeri i to uglavnom kao parkovno drvo. Ona dobro uspjeva u Primorju, kao i u Hercegovini. B e 11 r a m navodi da na plitkim i toplim terenima krša, kao i u Senju, gdje je izložena primorskim burama, uspješno raste i obilno cvjeta. U Makedoniji (Skoplje) D ž e k o v opisuje stabla — 25 godina stara, koja cvjetaju i donose zrelo sjeme. U Sarajevu po parkovima (»Veliki park«) i drvoredima (Marindvor) njena stabla, starosti od 25—30 godina takođe cvjetaju obilno i donose sjeme.

Na kraju, potrebno je istaći da bi soforu trebalo unositi još više u naše parkove, kao vrijedno dekorativno drvo. Njeno unašanje u šumama, odnosno na rubovima šuma ima svog opravdanja, obzirom na dosad pokazani njen uspjeh kod nas. Ovo će biti moguće, pošto sofora obilno rađa, te se može naći dovoljno sjemena, a uz to ona se relativno i lako podiže. Na taj način će se sigurno obezbjediti trajniji izvor pčelinje paše i to u širim razmjerima. U tom smislu bilo bi interesantno izvršiti i pokuse sa nekim od grmolikih vrsta roda S o p h o r a. Japanska sofora se može tim više preporučiti, što se pokazala potpuno aklimatizovana vrsta u našim uslovima sredine.

L I T E R A T U R A :

A n i c M.: Dendrologija, Šumarski priručnik, Zagreb 1946; B e 11 r a m V.: Medonosna japanska sofora, Narodni Šumar, br. 8, Sarajevo 1948; B r i m l e F.: Trees in Britain, London 1948; D ž e k o v S.: Skopskite parkovi i nivnata dendro-flora, Šumarski pregled, br. 2. Skopje 1954; G i p e r b o r e j s k i B. — M a r k o -v i ć T.: Dendrologija, Sarajevo 1952; H e g i G.: Ilustrierte Flora von Mittel-Europa, IV Band, Teil 3., München 1920; č e r n j a v s k i P.: Ono što gradovi mogu učiniti za pčelarstvo, Novi pčelar, br. 1., Beograd 1937; č e r n j a v s k i P. — J o v a -n o v i ć B.: Šumska staništa i odgovarajuća dendroflora u Srbiji, izdanje S. A. N., Beograd 1951; J o v a n o v i ć B.: Nesamonikla dendroflora Beograda i okoline, Separat God. Šumarskog fakulteta, Beograd, 1950; P a n o v A.: Šumska pčelinja paša (fenološki osvrt). Narodni šumar, br. 5—6, Sarajevo 1952; P e t r o v i ć D.: Strane vrste drveća (egzoti u Srbiji), Izdanje S. A. N., Beograd 1951; P e t r o v i ć D.: Rad u šumskim rasadnicima, Beograd 1952; P o u r t e t J.: Catalogue des especes culti-vees dans L'arboretum des Barres, Tome IX — Fasc. 2., Paris 1949; S t e f a n o v i ć V.: Prilog poznavanju nesamonikle dendroflore Sarajeva i okoline (rad u rukopisu); S c h e n c k C.: Fremdländische Wald — und Parkbaüme, Bd. 3., Berlin 1939; S c h n e i d e r C. K.: Ilustriertes Handbuch der Laubholzkunde, Br. II, Jena 1912; S c h m u c k e r T.: »Silvae orbis« — Die Baumarten der nördlich — gemässigten Zone und ihre Verbreitung, C. I. S., Berlin 1942.

505

R é s u m é

La Sophora du Japon est une espèce connue dans toutes les régions de Yougoslavie et elle y a été cultivée depuis plus d'un siècle comme un arbre de parc. Elle a montré des qualités d'une essence bien acclimatisée et dans la plupart de stations elle pousse bien. C'est pourquoi on prévoit de l'introduire dans les forêts.

Vu son importance de plus en plus croissant l'A. s'est efforcé d'exposer les possibilités de sa cultivation sur une échelle plus grande. Dans la première partie de son article l'A. réfère sur les données générales de la Sophora (la description botanique de l'espèce et de ses variétés, ainsi que ses stations et propriétés écologiques). Ensuite

il examine ses qualités sylvicoles: les pouvoir germinatif de semences, le développement des semis et cultivation de jeunes plants pour les travaux de reboisement. Dans ls choix des stations qui peuvent être prises en considération pour les reboisements on a fait profit d'expériences déjà acquises dans ce pays. La Sophora peut être cultivée avec succès dans les stations de chênaies c.-à-d. du moins partout où le robinier pousse bien.

Enfin l'A. signale la valeur de la Sophora comme un arbre de parc et une aspèce qui favorise le développement et le progrès de l'apiculture d'où le besoin d'encourager sa cultivation sur une échelle plus grande.

VRBE NAŠIH PODUNAVSKIH RITOVA

Ing\ Teodor Španović

U v o d

Z emljišta koja su nastala taloženjem rečnog nanosa, nazivaju se plavni-cama, naplavinama ili aluvijalnim zemljištem.

Polojem — plavnim područjem se naziva zemljište koje dolazi periodički pod vodu i koje se nalazi između korita reke i nasipa ili terase.

Ritom se naziva niži deo zemljišta pored srednjeg i donjeg toka većih reka koji je nastao taloženjem sitnijeg rečnog nanosa, a koji je voda svojevremeno plavila. Posle izgradnje nasipa nezaštićeni ili inundacioni deo pret-stavlja plavno područje, a nasipom odvojeni deo koji voda više ne plavi, zaštićeni deo rita.

Poloji nastaju usled neprestanog rada vode, a naročito visoke vode za vreme poplava. Na mestima gde je matica blizu obale, voda dere i ruši obalu i odronjava zemlju. Na mirnim mestima gde je matica daleko od obale, voda taloži rečni nanos. Usled neprestanog i nejednoličnog rada vode nanosi se obrazuju u slojevima različite debljine.

Konfiguracija poplavnog područja ritova je talasasta. Ceo teren se sastoji iz viših delova — greda, nižih delova i bara. Prosečno otpada na grede 50%, niže delove 40% i na bare 10% zemljišta. Razlike u visinama iznose do 7 m. Smer greda i bara je uglavnom paralelan sa smerom nekadašnjeg korita reke.

Zbog veće količine nanosa, povoljnih hemijskih i bioloških procesa, odličnih fizičkih osobina i dovoljne količine vode za vreme vegetacije, naplav-nice pretstavljaju mlada neiscrpna zemljišta sa vrlo velikom plodnošću.

V e g e t a c i j a r i t o v a , Flora ritova zavisi od visine zemljišta iznad normalnog vodostaja, vi

sine površinske vode, dubine donje vode, mogućnosti proceđivanja i zadržavanja vode, sastava i strukture zemljišta i bioloških osobina samih biljaka: njihove izdržljivosti u vodi, vremena dolaženja u vodu i pojedinih ciklusa razvitka.

Rad vode ima presudan uticaj ne samo na stvaranju zemljišta i njegov bonitet, nego i na obrazovanje biljnih formacija, a naročito na obrazovanje šumskih zajednica odnosno uspevanje pojedinih vrsta drveća. Već prema tome, dali zemljište dolazi više ili manje pod vodu i dali ostaje duže ili

506

kraće vreme pod vodom, uspevaju na njemu razne vrste biljaka. Postoji međutim jedna granica, ispod koje pojedine vrste biljaka više ne mogu da uspevaju. To je njihova donja granica vegetacije.

Flora ritova se sastoji iz zeljastih biljaka, drveća i grmlja, mahovina, lišajeva, gljiva i bakterija.

Na najvišim delovima terena uspevaju višegodišnje biljke preko celog vegetacionog perioda. One dolaze pod vodu vrlo kratko vreme. Posle odlaska visoke vode na niskim delovima terena uspevaju samo jednogodišnje biljke kojima je vegetacioni period vrlo kratak.

Obzirom na visinu terena, vodu i mogućnost uspevanja pojedinih vrsta drveća i grmlja, ritsko zemljište u Podunavlju i oko naših većih reka se može podeliti na više zona.

I. U p o p l a v n o m p o d r u č j u r i t o v a : a) Najdonja zona vegetacije se nalazi otprilike na 0—2,5 m visine

iznad normalnog vodostaja i leži duži deo godine pod vodom. U njoj ne može da uspeva ni drveće ni grmlje. Za ovu zonu je karakteristična biljna zajednica: Poa palustris — Cyperus Michaelanus sa pratiocima Heleocha-ris palustris, Rorippa amphibia, Myosotis palustris, Agrostis alba, Echino-chloa crus galli, Carex vulpina, Polygonum persicaria, Rumex hidropiper, Iris pseudocorus, Plantago intermedia, Caltha palustris, Mentha pulegium.

b) Donja zona šumske vegetacije se nalazi otprilike na 2,5—4 m visine iznad normalnog vodostaja, dolazi češće puta pod vodu i pod njom ostane duže vremena. U njoj mogu da uspevaju samo vrbe, pa se ona zato i zove Salicetum.

1. Za niže delove Salicetuma koji godišnje ostanu pod vodom 2—3 me-seca, karakteristična je biljna zajednica Carex vulpina — Polygonum persicaria sa pratiocima: Myosotis palustris, Rorippa silvestris, Ranunculus repens, Potentilla reptans, Polygonum aviculare, Iris pseudocorus, Rumex hidropiper, R. sanguinea, Caltha palustris, Inula britanica, Plantago intermedia, Senecio palustris, Heleochloa alopecuroides i dr.

Od drveća se ovde nalazi žuto-crvena i bela vrba, a od grmlja barska iva i razni oblici rakite.

2. Za više delove Salicetuma koji godišnje ostanu pod vodom 2—6 ne-delja, karakteristična je biljna zajednica Carex vulpina — Calamagrostis epigeios sa pratiocima: Stachis palustris, Alisma pantago, Lythrum salica-ria, Euphorbia palustris, Caltha palustris, Erysimum lucia, E. cherantoides, Solanum dulcamara, Iris pseudocorus, Rumex sanguinea, Bidens tripartitus, Leucoium aestivum, L. europeum, Mentha aquatica, Ranunculus repens, Lysimachia nummularia, Inula britanica, Cardaminea amare, Scutellaria galericulata, Plantago intermedia, Galium uliginosum, Gnaphalum uligino-sum, Sium latifolium, Agrostis alba, Potentilla reptans, Limosela aquatica, Polygonum aviculare, Lysimachia vulgaris, Chenopodium helisterium, Mentha pulegium, Symphitum officinale, Lappa maior.

Od drveća u ovoj zoni se nalazi žuto-crvena, bela i rana vrba, hibrid krte i bele vrbe, američke vrste jasena i vez. Vrbe iznose oko 99%, a ostale vrste drveća oko l°/o. Od grmlja i sasvim niskog drveća ovde se nalazi: barska iva, razni oblici rakite, ponešto četraljuga, prašljika, hibrid rakite i rane vrbe i krkovina.

v) Na gredama od 4 m na više sve do 7 m visine iznad normalnog-vodostaja nalazi se svagde kupina.

507

1. Zona između 4—5,5 m normalnog vodostaja zove se Populetum jer se u njoj najviše nalaze topole. Ona dolazi samo periodički pod vodu Poplave traju kraće vreme. Ukupno godišnje može ova zona da bude pod vodom 1—4 nedelje. Karakteristična biljna zajednica je Rubus caesius — Crataegus nigra sa pratiocima: Solidago serotina, Agrostis alba, Urtica dioica, Scutellaria viridis, Euphorbia, palustris, Sonchus oleraceus, Poa ne-molaria, Solanum nigrum, S. dulcamara, Bidens tripartitus, Calystegium sepium, Lysimachia nummularia, Glechoma hederacea, Circea lutetiana, Rubia tinctoria, Galeopsis luteus, Lythrum salicaria, Stellaria media, Valeriana officinalis.

Od drveća u ovoj zoni se nalazi: bela topola, crna čičkava, glatka i polu-čičkava topola, crna topola belkasto-smeđe kore, jablan, ritišovska topola, američka crna, ritska siva, robustna i razni oblici kanadske topole, bela, žuto-crvena, rana vrba, hibrid čatraljuge i bele vrbe, crna i bela jova, razni oblici poljskog jasena, hibrid poljskog i domaćeg jasena, američki, pensil-vanski i niski američki jasen, hibrid pensilvanskog i niskog američkog jasena, vez, poljski brest, plutasti i ritski brest, suvezica, platan, beli dud, neki oblici hrasta lužnjaka. Od pojedinih vrsta drveća ovde su zastupljene topole sa 50—60%, vrbe sa 30—40% i ostale vrste drveća sa 0—20%.

Od grmlja i niskog drveća ovde se nalazi pored kupine još i crni glog, ponešto svib, hudika, trušljika, čatraljuga, prašijika, hibrid rakite i rane vrbe, barska iva i razni oblici rakite.

2. Zona između 5,5—7 m iznad normalnog vodostaja se zove Querce-tum, jer u njoj uspeva hrast. Ona dolazi pod vodu samo za vreme većih poplava koje traju svega par dana. Za ovu zonu je karakteristična biljna zajednica Rubus caesius — Cornus sanguinea. Pratioci su: Solidago serotina, Agrostis alba, Urtica dioica, Sonchus oleraceus, Setaria viridis, Euphorbia palustris, Glechoma hederacea, Solanum nigrum, S. dulcamara, Lythrum salicaria, Rubia tinctoria, Stellaria media, Galeopsis luteus, Valeriana officinalis, Humulus lupulus.

U ovoj zoni se nalaze pored drveća, navedenog u Populetumu, još i razni oblici hrasta lužnjaka (Quercus pedunculata f. breviceps, f. borealis, f. longiloba, f. patelata, f. macrophylla, f. tricuspidata, f. pilosa, var. tardi-sima). crni orah, klen, pajavor, pajasen, bagrem, gledičija, divlja kruška, divlja jabuka. U ovoj zoni su zastupljene topole sa 30—40%, vrbe sa 15 do 20%, hrast sa 30—40% i ostale vrste drveća sa 0—25%.

Od grmlja se u ovoj zoni pored vrsta, koja su navedene u Populetumu nalazi još i žestika i pazdren.

II. U z a š t i ć e n o m p o d r u č j u r i t o v a : 1. Zona vrbe ili Salicetuma zauzima najniža mesta oko kanala i ru

bova bara, gde se voda zadržava duše vremena. U njoj se nalaze od drveća i grmlja iste one vrste koje se nalaze u donjoj i gornjoj zoni Salicetuma poplavnog područja.

2. Zona topole ili Populetum zauzima nešto viša mesta od Salicetuma, koja kratko vreme dođu pod vodu. Ona leži niže nego zona Populetuma u poplavnom području. U njoj se nalaze iste vrste drveća i grmlja koje se nalaze u Populetumu poplavnog područja. Voda se javlja samo za vreme većih poplava u vanjskom nezaštićenom delu rita.

3. Zona hrasta ili Quercetum zauzima viša mesta koja uopšte ne dolaze pod vodu. U njoj se nalaze pored vrsta drveća i grmlja, pomenutih u

508

zoni hrasta poplavnog područja, još i druge sađene vrste drveća koje mogu da uspevaju u odnosnoj geobotaničkoj zoni, kao što su: jasika, grab, lipa, divlji kesten i dr., a od grmlja još i zova.

Za važnije vrste ritskog drveća u poplavnom području optimum se nalazi u raznim visinama. Iznad normalnog vodostaja može najbolje da uspeva vrba u visini 3,5—5 m, topole, domaći i američki jasen u visini 4,5—6,5 m, brest i vez u visini 4,5—7 m, hrast u visini 5,5—7 m.

Donja granica šumske vegetacije za važnije vrste ritskog drveća nalazi se u raznim visinama, već prema tome koliko dugo traje poplava. Ukoliko visoka voda traje kraće vreme, utoliko se niže spušta donja granica šumske vegetacije. Pored donje granice šumske vegetacije drveće je nižeg rasta, kržljavije i kraćeg veka.

Donja granica šumske vegetacije uopšte i vegetacije za pojedine vrste drveća ne nalazi se međutim ni kod iste reke uvek u istoj visini. Velik deo bara je zatvoren i nije spojen bogazima, kanalima, propustima odnosno jarcima s rukavcima ili živim tokom reke, da se iz njih može voda posle poplava da oceđuje. U takvim barama voda se zadrži duže vremena, ima veću visinu i dobiva karakter stagnantne vode koja nema vazduha. Donja granica vegetacije pojedinih vrsta drveća pored takvih bara je mnogo viša nego donja granica vegetacije pored obala reka ili bara koje se mogu dobro da oceđuju. Ova razlika u visini može da iznosi do 1 m.

Iskorišćavanje ritskog zemljišta Plavna područja polja i delovi u zaštićenim područjima koji periodički

dolaze pod vodu, nisu sposobni za gajenje poljoprivrednih kultura. Oni se ne mogu koiistiti ni za livade ni za pašnjake, jer često dolaze pod vodu i jer na njima uglavnom rastu samo korovi i kisele trave. Ovakvi tereni međutim pretstavljaju odlično zemljište za gajenje vrlo vrednih mekih vrsta drveća koje podnose periodičke poplave vrlo brzo rastu i daju tehničko drvo za svakovrsnu upotrebu.

Gajenjem šuma u polojima i depresijama zemljišta dobivaju se širo-, vine za snabdevanje bazične industrije: fabrika celuloze i hartije, šibica, šper-panel-ploča, drvene vune i si. zadovoljavaju potrebe stanovništva tehničkim i ogrevnim drvetom, popunjava vakuum u šumskoj proizvodnji, najbolje iskorišćava zemljište i postiže najveći prihod.

Gajenjem šuma u polojima se stvaraju zaštitni šumski pojasevi koji služe za održavanje i povećanje proizvodne sposobnosti okolnog poljoprivrednog zemljišta, čuvaju nasipi i obale reka od ispiranja, podlokavanja i rušenja i omogućuje gajenje riba u slatkim vodama. Gajenjem šuma u ritovima se izbegava krčenje i pretvaranje šuma u poljoprivredno zemljište koje sa sobom povlači sužavanje proticajnog profila reke, veće poplave, igradnju novih i pojačavanje starih nasipa, spuštanjem nivoa donje vode, jače isušivanje višeg zemljišta i mogućnost njegovog zaslanjivanja.

Pregled vrba u polojima B e l a i l i o b i č n a v r b a , S a l i x a l b a L. Prosečna ^starost

vrbe u sklopu iznosi oko 50 godina. Ona je na dobrom zemljištu veća nego na lošem zemljištu. U slobodnom prostoru pojedinačna stabla žive i preko 100 godina. U prirodi se mogu da nađu panjevi, stari i preko 200 godina.

509

Vrba u sklopu može da postigne u prsnom prečniku debljinu do 100 cm. U slobodnom prostoru se mogu naći šuplja stara stabla sa prsnim preč-nikom i do 200 cm. U sečivoj starosti 30—40 godina na dobrom zemljištu postigne vrba u prsnom prečniku debljinu 30—70 cm.

U sklopu i na dobrom zemljištu sa optimalnom količinom vode ili u gornjoj zoni Salicetuma i u donjoj zoni Populetuma, vrba naraste do 25 m visine. Na lošijem zemljištu i u depresijama sa prevelikim količinama vode ona postigne znatno manje visine. Na donjoj granici šumske vegetacije visina vrbe iznosi samo 5—6 m.

Krune stabala u sklopu su kupastog, valjkastog ili okruglog oblika i imaju samo po dve-tri jače grane, na kojima se nalaze sitne grane. Krune stabala u slobodnom prostoru su okrugle i imaju više jakih i srednjih grana, na kojima se nalaze sitne grane. Krune su retke, tako da propuštaju dosta direktne svetlosti do tla. Pod vrbovim stablima (u Populetumu i Quercetumu) dobro vegetiraju vezovi, brestovi, hrastova stabla i od grmlja crni glogi, svib, hudika.

Sitne grane starijih stabala malo vise. Letorasti su sivkasto bele boje i dlakavi. Grane se lako lome. Izbo j ci iz mladih stabala su jaki i zelenkasto -sive, a kod nekih oblika žućkasto-sive do žućkasto-crvenkasto-ljubičaste boje.

Deblo .je u sklopu okruglo, valjkasto, čisto do 8 m dužine. U slobodnom prostoru i kod vrbe iz panja, grane se počnu nisko da razvijaju i čisti deo debla iznosi u najboljem slučaju svega 2—4 m dužine. Presek takvog debla je često nepravilnog oblika.

Kora u mladog drveta je sivkasto-zelenkaste boje i malo raspucana, u starijega drveta tamno-sive boje i jako raspucana. Ona iznosi 15-^22% od ukupne mase drveta.

Pored normalnih, terminalnih i aksilarnih pupova, vrba ima još i uspavane, proventivne ili rezervne i prigodne ili adventivne pupove. Normalni pupovi su prilegli uz izbo jak, tupi i žuto-zelene boje. Uspavani pupovi su normalno formirani, ali nisu dovoljno razvijeni. Oni su manji, kraći i tanji i čvrsto prileže uz koru, a u zajedinci sa normalnim pupovima su poredani u spirali. Prigodni pupovi nastaju između drveta i kore samo u slučajevima, kad nema normalnih ni rezervnih pupova — najčešće na obraslinama.

Listovi na grančicama su spiralno ili nepravilno poredani, duguljasti, kopljastog oblika i prema vrhu lista jače zašiljeni. Lišće je do 10 cm dugačko i do 2 cm široko. Rubovi lista su fino nazubljeni. Drška lista je kratka. Mladi listovi su svetlo-zelene boje, pokriveni sa obe strane prileg-nutim sivo-srebrnastim dlakama. Starije lišće je više tamno-zelene boje i ima na sebi manje dlaka. Glavni nerv je žute boje. Zališće je malo i rano ga nestaje. Vrba lista krajem marta odnosno početkom aprila.

Muški cvet se nalazi u 4—5 cm dugim resama ili macama sa po dva prasnjaka, a ženski cvet sa plodištem na proletnjim izbojcima. Cvetovi imaju Ijuštičave žlezde ili nektari je. Cveta istovremeno sa listanjem ili odmah posle listanja krajem marta i početkom aprila. Oprašivanje obavljaju insekti.

Počne da rađa između 10 i 15 godina i rađa skoro svake godine. Se-menke sa dlakama, sličnim vuni, nalaze se u čauri. Kad seme dozri, a to je krajem maja ili početkom juna meseca, čaura se raspukne i vetar odnese seme na veću udaljenost. Klijavost semena je mala i traje kratko vreme.

510

Seme klija za 1—2 dana. Za klijanje je potrebna veća vlaga i umerena toplota.

Bela vrba razvija dubok koren da može i za vreme malog vodostaja svojim žilama da dođe do vode. Nema površinskih žila. Na nižim mestima za vreme dugog trajanja visoke vode razvija u vodi žilice koje se po odlasku vode osuše. Njihova uloga je da omoguće donjemu delu stabla i korenu disanje i da pomažu primanje minerarlnih sastojaka iz vode i time ubrzavaju prirašćivanje.

Reproduktivna snaga bele vrbe je vrlo velika. Ona je dosta velika i kod starih stabala. Izdanci iz mladih panjeva i na dobrom zemljištu mogu u prvoj godini da postignu visinu 3—4 m i debljinu pri panju 1—4 cm. Ne tera izdanke iz korena, jer nema žila u površinskom sloju zemljišta. Iz de-lova, zabodenih u zemlju, vrba pušta i razvija korenje.

Srž i belika vrbovog drveta su jasno izražene. Belika je uska i bele boje, srž svetlo-crvene do crvenkaste boje. Godovi su markantni i difuzno porozni. Sržni traci su vrlo tanki i uski.

Vrbovo drvo sadrži celuloze 55,7%, lignina 28,7%, akcesornih sastojaka (smole, ulja, masti, šećera, škroba i dr.) 1,2%, vode u obliku vlage u drvetu i vodenog ekstrakta 14,4%. Vrba ima pepela 0,83%. Kora ima u sebi tanina 3—13%.

Zapremina pora vrbovog drveta iznosi 60,7—78%, a stenke drveta 22 do 39,3%. Specifična težina sirove vrbe iznosi 0,75—0,99 g/cm3, prozuklog drveta 0,36—0,63 (0,59) g/cm3 i suvog drveta 0,33—0,59 (0,52) g/m3. Drvo se dosta uteže: u radijalnom smeru 3,9%, u tangencijalnom smeru 6,8%. Zapreminsko utezanje vrbe iznosi 10,8%.

Vrba spada u meke vrste drveća. Njena tvrdoća iznosi 210—480 (330) kg/cm2, čvrstoća vrba je slaba i iznosi na pritisak 220—440 (280) kg/cm, na vlak 270—1000 (640) kg/cm2, čvrstoća na savijanje je vrlo slaba i iznosi 260—350 (310) kg/cm2, čvrstoća na udarac je prilično dobra i iznosi 0,70 mkg/cm2. črstoća na smicanje je dosta dobra i iznosi 70 kg/cm2. Trajnost vrbe je malena. Snaga ogrevanja u odnosu prema bukvi iznosi 0,71. Prilikom izgaranja puca i daje dosta velik plamen.

Drvo se lako seče i ivera. Pridanci i delovi koji dolaze u vodu, teško se cepaju. Ostali delovi stabla se osrednje cepaju. Drvo se ne može lepo da obrađuje.

Upotrebljava se za ljuštenje, za izradu srednjača, šibica, za pilenje, u stolarstvu i za izradu sanduka, u građevinarstvu za građenje koliba i zgrada privremenog karaktera, za celulozu, izradu trljanice, drvene vune, drvenih cipela, manjih korita, karlica, paljaka, valova, vesala, za obore, ograde, kolje za vinograde i paradajz, tačke za pasulj, štapove za pletarske radove, vrške i pecanje, fašine za osiguravanje obala reka i kao pruće u pletarstvu. Ogrevno drvo se upotrebljava za loženje, pečenje cigle, palenje kreča, za proizvodnju drvenog ugljena i za potpaljivanje.

Sporedni proizvodi od vrbe: kora se upotrebljava za proizvodnju belog štavila, za učinjanje ruske kože juhtovine, danske i škotske kože za rukavice i za loženje. Iz kore i lišća se dobij a salicil.

Voli umereno toplu klimu. Nije osetljiva prema mrazevima. Traži veću vlagu vazduha. Zahteva puno svetlosti i ne može uspevati u zaseni. Vetar utiče na rasprostiranje vrbe raznošenjem semena i štetama u vrbovim sa-stojinama.

511

Najbolje uspeva na plodnim, vlažnim, aluvijalnim zemljištima u plavnim područjima reka koje dolaze periodički pod vodu. Od svih vrsta drveća može najduže da izdrži u vodi, pa se zato i nalazi u polojima na donjoj granici šumske vegetacije. Može da uspeva i na pesku, livadskoj i ritskoj crnici, smonici, degradovanom tipu slatine ili solođu odnosno na svima tipovima zemljišta, gde voda nije daleko od površine zemljišta gde je pristupačna korenju vrbe. Suva zemljišta uopšte ne podnosi, a naročito ne podnosi suvi pesak, gde je kapilarni uspon suviše mali. Može da uspeva i na dosta kiselom zemljištu. Jače zaslanjena zemljišta ne podnosi.

Uspeva u Južnoj i Srednjoj Evropi. "Ima je delimično i u Aziji i Africi. Gornja granica ide do 800 m nadmorske visine. U poplavnim područjima reka, a naročito u nižim delovima, pretstavlja glavnu vrstu drveća.

Treba je podizati i gajiti u cilju najintenzivnijeg i najboljeg iskorišća-vanja vlažnih delova zemljišta koji se ne mogu koristiti za druge svrhe ili koje kao šuma daje veće prihode nego druge vrste kultura, u cilju zaštite nasipa od ispiranja i podlokavanja, a obale reka od odronjavanja zemlje i u cilju podizanja zaštitnih šumskih pojaseva preko niskih i poplavnih terena.

U obzir za podizanje i gajenje vrbe dolaze prvenstveno donje zone i materijalni rovovi u poplavnim područjima i niža vlažna mesta u zaštićenim delovima zemljišta, gde se voda najdulje vremena zadržava, a gde nije moguće gajenje drugih vrsta drveća ni drugih vrsta kultura. Vrba se podiže i gaji u srednjoj i višoj zoni polo ja, u smesi sa topolama u Popuetumu i Quercetumu.

Gde postoje zatvorene bare, njih treba pre svakog podizanja vrbe spojiti kanalima sa živim tokom reke ili rukavcem da se voda može odmah i da oceđuje. Na taj način se areal vrbe i drugih vrsta drveća može da poveća.

Podizanje vrbe može da bude prirodno iz semena i veštačko sađenjem sadnica i štapova.

Vrbovo seme može da nikne, ako dospe na čisto, mokro ili jače vlažno zemljište. Raznosi ga vetar i voda. Semenom se pošumljavaju čisti prudovi, ako se za vreme opadanja semena sa njih povlači voda ili ako često padaju kiše.

Ako izostane proletnja poplava, iz semena se mogu da pošume prirodnim putem i izvesni čisti delovi bara koji nisu bili pod vodom. Ukoliko se takav podmladak nalazi ispod donje granice vrbe, on će kasnije za vreme visoke vode propasti. Ako podmladak zbog niskog vodostaja i ne propadne prve dve godine, voda će ga kasnije saviti i led slomiti.

Kad se zemljište ne pošumi prirodnim putem naletom semena, jer je bilo suvo ili je bilo pod vodom ili je obraslo travom i korovom, vrba se mora da podiže veštačkim putem sađenjem sadnica koje su proizvedene iz rez-nica ili sađenjem samoniklih sadnica iz prirodnih mladika i sađenjem vrbovih štapova.

Sadnice i štapovi se sade uvek u neobrađeno zemljište, jer obrada zemljišta nije uopšte moguća i jer u proleće za vreme primanja sadnica i zakorenjavanja štapova u ritovima uvek ima dosta vode.

Sadnice se proizvode iz reznica u šumskom rasadniku. Reznice se uzimaju od upravnog jednogodišnjeg pruća iz matičnjaka.. Ako nema matičnjaka, onda se reznice uzimaju od najlepših i najupravnijih jednogodišnjih izdanaka iz panja odnosno izbojaka sa mladih stabala. Dužina reznica treba

512

da iznosi 20—25 cm i debljina 5—12mm. Razmak redova treba da iznosi 40—60 cm i reznica u redovima 15—25 cm. Sadnice u jednoj godini mogu da postignu visinu 1,5—2,5 m i debljinu u korenovom vratu 1,2 cm i mogu se odmah upotrebiti za sađenje. Prilikom razvitka zakorenjenih sadnica bočne grane treba samo prevršivati da sadnice budu deblje, jače i da se ne savijaju. Prilikom vađenja sadnica bočne grane se sasvim otseku i sadnice očiste od grana.

Za sađenje se mogu upotrebiti i samonikle vrbove sadnice iz prirodnih mladika. One trebaju da budu stare 2 godine. Mlađe sadnice su suviše tanke, savijaju se i nemaju uvek potrebne visine. Starije sadnice su redovno bolesne usled vrlo gustog sklopa i prirodne selekcije, a često i dosta debele, tako da ih je teže vaditi, prevoziti i saditi.

Sadnice se upotrebljavaju za podizanje vrbovih šuma na nešto višim delovima ritova, kao što su gornji delovi Salicetuma i Populetum, gde nema opasnosti da će sadnice voda saviti ili izvaliti odnosno da će ih led slomiti. Sađenje se obavlja na isti način kao i sađenje ostalih vrsta drveća.

U nižim delovima ritova, gde uvek ima dosta vode, isto tako se dobro primaju i vrbovi štapovi kao i vrbove sadnice. Pored toga štapovi se sade do 70 cm duboko u zemlju, pa su mnogo stabilniji od sadnica i ne izvaljuju se. Oni su jači i ne savijaju u tolikoj meri kao sadnice. Dužina štapova iznosi 1,50—3 m, a srednja debljina 1—4 cm. Ona se može odabrati po volji već prema tome, kako je visok teren koji se pošumljava. Za niže delove zemljišta potrebni su duži i deblji štapovi, a za više delove zemljišta kraći i tanji štapovi. Donji delovi štapova treba da su koso i glatko otsečeni i ne smeju da budu zgnječeni ni raspuknuti.

Za štapove se uzimaju upravni i zdravi jednogodišnji izdanci iz matičnjaka, a u nedostatku ovih jednogodišnji izdanci iz panjeva. Ako nema ni jednogodišnjih izdanaka iz panjeva, upotrebljavaju se štapovi koji se dobi! ju sečom mladih vrbovih štapova u prirodnim mladićima. Takvi štapovi su međutim u većini slučajeva rđavog kvaliteta, jer su se zbog suviše velike gustoće počeli sušiti i jer su u donjemu delu isterali već vodene žilice, pa se teže zakorenjavaju. Ukoliko se moraju takvi štapovi da upotrebljavaju za sađenje, donji deo sa suvim vodenim žilicama treba otseći i baciti.

Matičnjak za štapove se osniva na isti način kao i matičnjak za proizvodnju reznica. Rastojanje redova treba da bude 70—80 cm, a udaljenost u samim redovima 50—70 cm. Takav matičnjak daje za jednu godinu lepe, zdrave, upravne i čiste štapove dužine 2—4m i debljine 1—3 cm. Oni se odlično zakorenjavaju. Ako se žele naročito debeli štapovi, onda "se prve godine iseku slabiji štapovi, a na panju se ostavi po 3—6 jačih izdanaka do kraja druge godine. Proizvodnjom štapova u matičnjaku ne zavisimo od stvaranja prudova, poplava i izbojne snage starih panjeva. štapove možemo imati, kad želimo.

štapovi se mogu primiti i terati samo u tome slučaju, ako im se obez-bedi potrebna vlaga. U ritu koji u proleće inače dospeva pod vodu, vlaga se osigurava na taj način, da se štap što dublje posadi i što bolje učvrsti da zemlja uz njega što bolje prilegne. štapove u ritovima treba saditi na dubinu 40—70 cm. Rupe se buše gvozdenim šilom (svrdlom) koji je 1 m dugačak. Prilikom bušenja rupa se raširuje klimanjem šila. U rupu se uturi štap rukom, koliko je to moguće, štap se učvršćuje u rupi na taj način da se šilo na dva mesta 15—30 cm od štapa zabode koso u zemlji nešto

513

dublje nego što je sama rupa. šilo se pritisne najpre u protivnom smeru od štapa i zemlja prituri na donji deo štapa; pa zatim prema štapu i zemlja prituri na gornji deo štapa. Drugo zabadanje se uzima na onoj strani, na koju je štap nagnut, da se on na taj način dovede u vertikalan položaj. Posle obavljenog sađenja treba odmah proveriti, da li je štap dobro učvršćen. To se radi na taj način, da se štap povuče levom rukom, i ukoliko se ne može izvući, on je dobro usađen i učvršćen, u protivnom slučaju se mora ponovo saditi i učvršćivati. Ni u kom slučaju se štap ne sme meta ti u rupe (bez učvršćivanja šilom) da se samo na površinu nagazi nogama. Takvi štapovi se posle odlaska vode redovno osuše, jer im donji deo ostane u praznom prostoru.

U donjoj i jednom delu gornje zone Salicetuma bela vrba se može podizati samo u čistim sastojinama, jer u tim delovima polo ja druge vrste drveća ne mogu uopšte da uspevaju. Vrba se u čistim sastojinama sadi na rastojanje 1,5/1—2,5/2,5 m. Najbolje je rastojanje 2/1,5 m. Da se dobiju viša i upravnija stabla i čista debla, bela vrba se u ovoj zoni može da podiže i u kombinaciji sa barskom ivom i rakitom koja u tom slučaju igraju ulogu pomoćnih vrsta drveća.

U gornjem delu Salicetuma i u Populetumu belu vrbu treba podizati u mešovitim sastojinama sa pomoćnim ili sporednim vrstama drveća, koje podnašaju zasenu, imaju dosta lišća i mogu same dobro da zasene prostor oko sebe, a rastom su niže od vrba i mogu da uspevaju na odnosnom tipu i u odnosnoj zoni ritskog zemljišta. U obzir za mešanje dolazi vez, brest, pensilvanski jasen i jova.

Bela vrba se sadi u mešovitim sastojinama sa kvadratičnom mrežom na rastojanje 4/4—6/6 m. Ukoliko je ona izložena većim štetama ili se od nje želi da dobije i proredni materijal, onda je treba saditi na rastojanje 4/2, 5/2, 6/3 m. Između vrbe treba saditi pomoćne vrste drveća na rastojanju 2/1—2,5/2,5 m. Kod kvadraticne mreže 6/6 m u prvi red se sadi jedna vrba, dve pomoćne vrste na udaljenost od po 2 m i tako do kraja. U drugi i treći red sa međusobnim rastajanjem od 2 m se sade samo pomoćne vrste. U četvrti red se sadi opet vrba sa pomoćnim vrstama kao u prvom redu. Kod rastojanja 5/2,5 m u prvi red se sadi jedna vrba, zatim na udaljenost 1,25 m jedna pomoćna vrsta i tako sve do kraja. U drugi red, koji je udaljen 2,5 m, od susednih redova, sade se samo pomoćne vrste drveća na rastojanje u redu 2—2,5 m i u treći red se sadi vrba i pomoćne vrste na isti način kao i u prvom redu. Posle vađenja svake druge vrbe u redu pored preostalih vrbovih stabala ostanu pomoćne vrste drveća sa sviju strana.

U vreme sađenja vrba mora biti za 0,5—1 m viša od pomoćnih vrsta drveća. Da se može zadržati taj odnos, moraju se saditi sadnice razne visine ili se moraju saditi za 1—2 godine ranije sadnice one vrste drveća, koja sporije raste.

Podizanjem mešovitih sastojina vrba sa pomoćnim vrstama drveća dobiva se zdrava i otporna sastojina sa vrbovim stablima većih dimenzija, većim prirastom, masom drveta i većim procentom tehničkog drveta.

Podizanje vrbovih šuma sađenjem sadnica na višim delovima terena treba da se obavi u jesen, kad je mali vodostaj. U jesen posađene sadnice se bolje i sigurnije primaju i pre počnu da teraju. Zemlja oko sadnice se

514

t

preko zime izmrzne, slegne i dobije povoljnu strukturu, može da konzerviše više vlage i bolje da izdrži sušu. U jesen se lakše dobije i radna snaga.

Ukoliko u polojima ima jelena, oni mogu sadnice preko zime prevršiti i polomiti. Zečevi mogu sadnice i štapove oguliti. U slučaju visoke vode preko zime u nizinama posađene sadnice i štapovi mogu da stradaju od leda. Kod proletnjeg sađenja zemlja je vlažnija, trava i korovi su polegli, pa je rad lakši, a kulturni troškovi manji.

Prema tome, u jesen treba saditi sadnice na'višim delovima ritova, ukoliko se ne treba bojati štete od divljači. U proleće treba saditi vrbove štapove u niskim delovima poplavnog područja, kad prođe opasnost od leda i divljači. U proleće treba isto tako saditi i sve one sadnice koje se nisu mogle posaditi u jesen.

Vrbove šume se obnavljaju prirodnim putem iz semena i izdancima iz panjeva i veštackim putem sađenjem sadnica i štapova.

Ukoliko je zemljište u sečinama zamuljeno, prerovano, obrađeno, ise-čeno kolima ili je bilo pod stovarištem, vrbove šume se mogu obnoviti se-menom, ako je prilikom opadanja semena zemljište bilo vlažno.

Bela vrba se odlično obnavlja izdancima iz panjeva, čak i iz starijih panjeva. Sastojine iz panjeva imaju međutim manju masu drveta i lošeg su kvaliteta. Nemaju tehničkog drveta. Što je panj deblji i stariji, to je masa drveta manja, a kvalitet lošiji.

Izdanaka iz panjeva ima mnogo. Oni idu u svima smerovima. često izgledaju kao neki bokori ili metle. Pošto je panj debeo, izdanci ga ne mogu da obrastu, nego veći deo panja istrune.

Obnavljanje vrbe izdancima iz mladih panjeva još se može i toleri-sati, ali obnavljanje vrbe iz starih panjeva u svakom slučaju treba izbe-gavati i prazna mesta veštački popunjavati sadnicama ili štapovima. Stare panj eve treba uništiti krčenjem, gulenjem i opaljivanjem.

Panj eve, iz kojih se vrba obnavlja prirodnim putem, treba nisko, glatko i malo koso odrezati. Oni ne smeju da budu rascepljeni.

Sva prazna mesta koja se nisu obnovila ni semenom ni izdancima ili gde ne želimo da se vrba obnavlja izdancima iz panjeva, treba obnoviti veštackim putem sađenjem zakorenjenih sadnica ili štapova. Sadnice treba saditi na više, a štapove na niže delove polo ja koji su više izloženi strujanju vode, jer su oni stabilniji od sadnica.

Kod popunjavanja sečina koje su se već delimično obnovile izdancima iz panjeva, štapove odnosno sadnice treba saditi na 4—5 m udaljenosti od panjeva sa izdancima, da ih oni ne uguše, jer u početku brže rastu.

Kod veštačke obnove ne treba ići niže nego što su bili stari panjevi, koji pokazuju do koje donje granice može vrba da uspeva. Ukoliko se donja granica vrbe nalazi pored bare koja je kanalima spojena sa rekom, rukavcem, može se pomaci i donja granica vrbe nešto niže nego što je pre bila.

Uspeh prirodnog i veštačkog podizanja i obnove vrbovih šuma u ritovima zavisi od visine vode, vremena i trajanja poplave i od kvaliteta kulturnih radova.

Ako na male biljke iz semena, koje u prvoj godini mogu da postignu visinu od 1 m, naiđe za vreme vegetacije kratkotrajna poplava, biljke će ostati u životu, a naročito u tom slučaju, ako iznad vode viri po koji list. Ako za vreme vegetacije naiđe visoka i topla voda i na mladim biljkama

515

ostane duže vremena, one će propasti. Za vreme mirovanja vegetacije i zimske hladnoće voda ne škodi biljkama i može na njima da ostane i nekoliko meseci.

Ako je korenje posađenih sadnica i donjemu delu štapova pristupačna donja ili kapilarna voda, oni će se moći primiti i ishranjivati nadzemni deo biljke. Iz panjeva će sterati izdanci..

često na prudovima iz semena ponikne ne samo vrba, nego i crna i bela topola. Na višim delovima ostanu uglavnom topole, jer se bolje i brže razvijaju. Vrba ostane samo u praznim prostorima između topola. Na nižim delovima ostane samo vrba, a uginu sve topole, jer ne mogu da podnesu toliko vode kao vrba.

Ako je u proleće voda bila visoka i duže vremena se zadržala u poplavnom području, mogu da se prime i isteraju izbojke samo sadnice, štapovi'i panjevi na najvišim delovima poloja (u Populetumu i Quercetumu) dok oni u nižim delovima rita propadnu. Taj slučaj je bio 1924, 1926 i 1940 godine.

Ako se u početku vegetacije voda iz poplavnog područja povuče pre nego što su se sadnice i štapovi mogli potpuno zakoreniti, iznad zemlje tera samo tolika dužina sadnica i štapova, koliku podzemni deo može da snab-deva vodom i mineralnom hranom. Ostali deo se osuši. Ako se osuši ceo nadzemni deo, sadnica odnosno štap tera izdanke od zemlje ili se osuši i sam koren odnosno u zemlju utureni deo štapa.

Posađene sadnice i štapovi isteraju prve godine izbojke 10—50 cm dužine, druge godine izbojke 80—100 cm dužine i treće godine izbojke 50—250 cm dužine.

Pošto vrba zahteva mnogo svetla, mora se početi vrlo rano čistiti. tako da se preostala stabla mogu što bolje ukoreniti i razviti što jače i otpornije deblo i krunu. Stabla sa suviše malim krunama, gajena u gustom sklopu, kasnije stradavaju od vetra. Kad jedared vetar u sastojini pokrši nekoliko stabala, šteta se brzim tempom dalje proširi na ćelu sastojinu.

Prirodne mladike iz semena treba početi čistiti već druge i treće godine ostavljajući na 1—2 m rastojanja najlepša, najviša, najdeblja i ujedno najupravnija i najzdravija stabla; a vadeći manja, tanja, grbavija, bolesna, rašljasta, granata stabla i svu čatraljugu i ranu vrbu. Na taj način će moći preostala stabla nesmetano da razviju krunu i koren i da očvrsnu. Vrba će zbog boljeg iskorišćavanja zemljišta, vode i mineralne hrane, kao i zbog većeg prostora i većeg pristupa svetlosti, moći da daje veću masu drveta i veći prirast. Ovaj posao ponoviti posle 2—3 godine. Razmak sada treba da bude 2—3 m. Daljnjim čišćenjem prostor koji zauzima jedno stablo, treba još dalje proširivati, čišćenja treba ponavljati u 3—4 navrata sa razmacima od po 2—3 godine. Da se mogu dobiti čista debla, čišćenje mora da bude umereno i sklop ne sme da bude manji od 0,7. Pravilno negovane vrbove sastojine iz semena daju vrlo lepe i vredne sastojine sa čistim deblima i velikim procentom tehničkog drveta.

Ukoliko među vrbama ima i topola, prilikom čišćenja se ostavljaju i sve lepe topole, od kojih se mogu očekivati tehnička stabla.

Iz panjeva obnovljenu šumu treba čistiti već druge godine, na taj način da se otsecaju najniži i kržljavi izdanci, a ostavljaju lepi i po moguć-stvu upravni i jaki izdanci. Sastojine iz izdanaka treba još jedared čistiti posle 3—4 godine. Ukoliko u izdanačkim šumama ima veštački posađenih

516

štapova i sadnica, njih treba ostavljati, a sa panjeva otstranjivati ne samo kržljave izdanke, nego i sve one izdanke, koji ometaju razvitak stabala iz posađenih sadnica i štapova.

Veštačkim putem podignute vrbove kulture treba svega jedared, a najviše dvared čistiti, kad se kulture sklope, a to pada između pete i desete godine.

Iz vrbovih sastojina proredom treba vaditi suva, potištena, bolesna, polomljena i eventualno još gusta tanja stabla. Prilikom vađenja sklop se ne sme jako da otvori, pa zato vađenje mora da bude umereno.

Sva lepa i upravna mlada stabla, koja će ostati kao glavni prihod, treba na vreme čistiti od suvih grana, da se dobiju čista debla, sposobna za tehničku upotrebu.

Vrbe iz semena, sadnica i štapova se gaje kao visoke šume, a iz panjeva kao panjače. Vrbove sastojine se iskorišćavaju čistom sečom i ophodnjom 20—40 godina već prema tome, kakvog su kvaliteta i zdravstvenog stanja, na kakvom se zemljištu i u kojoj zoni nalaze, kako su podignute i gajene i čemu je drvo namenjeno odnosno kakav je način gazdovanja.

Vrbove sstojine na osrednje visokim delovima, podignute prirodnim putem iz semena koje daju dosta drveta za šibice, ljuštenje i pilenje, iskorišćavaju se sa ophodnjom 30—40 godina. Veštačkim putem podignute vrbove sastojine na osrednje visokim delovima i izdanačke šume koje se prvi put obnavljaju iz panjeva i daju manji procenat tehničkog drveta, iskorišćavaju se sa ophodnjom 25—35 godina. Vrbove sastojine na sasvim niskim mestima odnosno vrbove izdanačke šume koje se već više puta obnavljaju iz panjeva i od njih se dobiva samo ogrevno drvo, iskorišćavaju se sa ophodnjom 20—30 godina.

Masa drveta konačnih prihoda bez mase prethodnih prihoda iznosi po 1 ha za vrbove sastojine u vreme seče: za niske delove u starosti od 30 godina 150—250 m3, za bolje delove u starosti od 35 godina 250—400 m3 i za sastojine na vrlo dobrom zemljištu u starosti od 40 godina 450—500 m3. Masa drveta prethodnih prihoda sastojina iz semena, panjeva i mešovitih sastojina, može da iznese još oko 25% od mase konačnih prihoda, a masa prethodnih prihoda čistih sastojina, podignutih iz sadnica i štapova do 10% od mase konačnih prihoda. U doba seče drveta na 1 ha šume ima 300—400 komada stabala. Masa jednog stabla se kreće između 0,4 i 3.m3. Prosečna masa jednog stabla u doba seče iznosi oko 1 m3.

Vrba najjače prirašćuje u visinu između pete i petnaeste godine, a kod panjača između prve i osme godine. Godišnji debljinski prirast iznosi za vrbu 0,7—2 cm ili prosečno oko 1,2 cm. On je najjači kod sastojina iz semena, sadnica i štapova između 5—20 godina, a kod izdanačkih šuma iz panjeva između prve i desete godine. Prosečni prirast po 1 ha se kreće između 3 i 18 m3. On je najveći između 20 i 30 godina. Tekući prirast u doba kulminacije može da iznese i do 20 m3 po 1 ha. Kulminacija tekućeg prirasta pada obično kod visokog oblika između 5 i 20 godina, a kod panjača između sedme i desete godine.

Omer tehničkog drveta iznosi kod sastojine iz semena 30—40%, kod sastojina iz sadnica, štapova i koje se prvi put obnavljaju iz panjeva 10 do 25%. Panjače koje se već nekoliko puta obnavljaju iz starijih panjeva, ne daju uopšte tehničko drvo.

Redovni konačni prihodi se iskorišćavaju zimi. Prethodni prihodi se iskorišćavaju leti i zimi.

517

Drvo se izvozi iz seče do stovarišta kad nema vode: zimi kolima i saonicama, leti kolima i kamionima, a za vreme visoke vode čamcima.

Na stovarištu i pored obale reke ili rukavca se slaže tehničko drvo po sortimentima u zasebne složaje, a ogrevno drvo u sure 2,10 m visoke. Sure su zbog sušenja drveta međusobno razmaknute na 0,7—1 m.

Drvo se prevozi plovnim objektima: drvaricama, dereglijama i šlepovima. Sa stovarišta pored živog toka reke drvo se može u svako vreme odvesti, dok se sa stovarišta pored plitkih rukavaca drvo može odvesti zamo za vreme visokog vodostaja.

U nedostatku plovnih objekata za vreme visokih poplava drvo na stovarištu mora se osigurati od raznošenja rušenjem ostavljenih stabala oko stovarišta ili vencem trupaca koji su međusobno povezani kopčama (klan-fama) od debele žice.

Na vrbovim kulturama i sastojinama pravi štetu voda u mestima pored bara koje se ne mogu da oceđuju, na taj način, što vrbova stabla u donjim delovima ostanu duže vremena u vodi nego što mogu izdržati, usled čega se jedan deo stabala osuši.

Na niskim mestima pored jaraka i bogaza voda u razblaćenoj zemlji izvali i povije sadnice, štapove odnosno mlada stabla.

Za vreme zimskih poplava, zaostala voda u nižim delovima zemljišta se smrzava. Pri opadanju vode led svojom težinom polomi i savije vrbove sadnice koje se nalaze u tim delovima.

Sve ove štete od vode i leda se mogu svesti na manju meru na taj način, da bare spojimo kanalima sa živim tokom reke ili sa rukavcima da se voda brže oceđuje i manje vremena zadržava i da se na ovakva mesta sade jači, duži i deblji štapovi i dublje u zemlju. Da iz polomljenih i savinutih mladih stabala mogu izbiti upravni izdanci, posle odlaska vode takva stabla treba odrezati nisko pri zemlji. Ako sleđeće godine ne naiđe suviše visoka voda ili led, izdanci će ojačati i ostati.

U godinama, kad izostanu poplave, suša prouzrokuje propadanje vrbovih kultura i sastojina, ako se one nalaze na višemu delu i čistom suvom pesku. Protiv ove štete se branimo na taj način, da na takvim mestima ne podižemo vrbu, nego vrste drveća koje mogu podneti sušu, kao što su: hrast, brest, divlja kruška, a na jako visokim gredama čak i sam bagrem, gledičiju, u smesi sa vezom, klenom, dudom.

Vetar može da nanese vrbovim sastojinama ogromne štete, ako su one kao mlade kulture bile guste i nisu na vreme čišćene ni proređivane. Šteta će biti veća, što su sastojine gušće i što imaju manje drugih vrsta drveća. Štete se od vetra mogu svesti na manju meru, ako se mlade vrbove kulture počnu blagovremeno, redovno i umerene čistiti i proređivati, tako da se preostala stabla mogu bolje da razviju i ukorene. U sastojinama se ne smeju stvarati praznine. Umesto čistih stvarati mešovite sastojine, gdegod je to moguće.

Sneg može da polomi krte vrbove grane. Zaštićujemo se od snega na taj način, da stvaramo otporne i gde je moguće, mešovite sastojine.

Jaka tuča — led može da ošteti koru na mladim izbojcima, pa čak da je sasvim i oguli. Ako rane na pruću ne mogu da obrastu, najbolje je da takve izdanke odrežemo sasvim nisko pri zemlji da ponovo teraju.

Niske vrhove sadnice i štapove mogu da uguše korovi, kupina ili grmlje rakite, barske ive, gloga, sviba. Branimo se na taj način, da sadimo nešto veće sadnice i da oko sadnica isecamo korov, kupinu i grmlje.

518

Domaća stoka se ne srne puštati u mlade vrbove kulture sve do onog momenta, dok kultura toliko ne odraste i ojača, da stoka u njoj više ne može da pravi nikakvu štetu. Svinje se mogu puštati u vrbove kulture već nakon 3—4 godine, ovce nakon 4—5 godina, goveda i konji nakon 7—8 godina.

U Podunavlju i Podravini milionske štete na mladim vrbovim kulturama i sastojinama pričinja divljač, a naročito jeleni koji pregrizaju i krše mlade biljke, a sa mladih glatkih stabala gule koru. Na ovaj način jeleni unište sve kulture, mlađe od 12 godina. Pri zemlji slomljene sadnice propadnu. Dalje od zemlje pokršene i pregrižene sadnice teraju više bočnih izbojaka i daju granata stabla, sposobno samo za ogrevno drvo. Jako oguljena stabla se odmah osuše. Delimično oguljena stabla ne mogu da obrastu. Na oguljenim mestima se stvaraju rane koje su izložene raznim štetočinama, insektima i bolestima. Oštećena stabla uopšte ne daju tehničko drvo nego trećerazredno ogrevno drvo.

Zec guli mlade vrbove štapove ili sadnice koje se nalaze na čistom mestu. Srnjaci pričinjaju manju štetu gulenjem kore rogovima sa mladih stabala.

štete od divljači se mogu izbeći na taj način, da se broj divljači reducira na dozvoljenu meru. Ne treba držati više divljači nego što dozvoljava kapacitet šume. Za gajenje treba uzimati zdrave, jake i selektovane pri-merke. Sadnice i mlade biljke se mogu premazivati i raznim smesama (kreča, goveđe krvi, goveđe balege) koju divljač ne podnosi. Oko kultura se može podići i ograda, ako nije suviše skupa.

Osetljive štete u poplavnom području nanose mladim vrbovim kulturama na niskim delovima vodeni parcovi obgrizavanjem kore na mladim stablima za vreme visoke vode. Parcove treba ili trovati ili ubijati. Oštećena stabla treba otseći da teraju ispod obgriženog dela.

Razni insekti u obliku imaga i u obliku gusenice, ličinke odnosno crvi mogu u pojedinim godinama da nanesu vrlo velike štete u mladim vrbovim kulturama i odraslim sastojinama.

Na lišću prave ogromnu štetu gusenice gubara — Lymantria dispar L. i Liparis Salicis L. Ako nema visoke vode koja sprečava njihovo prelaženje sa jednih stabala na druga, znadu da obrste ćelu sastojinu. U manjoj meri se javljaju gusenice Nygmia phaeorrhoea L. Melacosoma neustria L. Pha-lera bucephalla L. Bombix Salicis, Tortrix chlorana i imago Melolontha sol-stitialis.

Na lišću i. mladim letorastima pravi setu imago Phratoria vitellina Ph. vulgatissima i Ph. trivalis, Curculio lapathi L. ličinke Rabdophaga Salicis Schrk. R. heterobia H. Low. Tipula oleracea L. Pachirhina pratensis L. Galeruca lineola, imago i ličinke Lina populi L. L. tremulac Fabr. Cecido-mia Salicis, C. saliciperda. Na pupovima pravi štetu Omyas Barypitis.

Na drvetu pravi štetu imago i ličinke: Curculio lapathi L. Coussus cossus L. Xyleborus dispar F. Saperda carharias L. S. populnea L. Lamia textor L. Agrillus virids L. Eccoptogaster scolytus F. E. intricatus Rtz. Sesia formicaeformis Esp.

Od bolesti na lišću se pojavljuje u obliku medljike Uncinula adunca, Erisiphe populi, Fumago salicina, Cladosporium fumago, Rhitisma salicina Fr. Melampsora salicina Lev. Venturia chlorospora Ader. Na drvetu prouzrokuje žuto trulenje Polyporus sulphureus Fr. belo-žuto trulenje Polyporus

519

igniarius Fr. i P. salicinus Fr. i belu trulež Pleurotus ostreatus Fr. i P. salignus.

Protiv insekata, štetočina i bolesti branimo se podizanjem i gajenjem što zdravijih, otpornijih, po mogućstvu mešovitih sastojina. Napadnuta mesta treba izolovati i legla sa insektima uništiti mehaničkim i hemijskim putem. Pri odbrani od gusenica treba prvenstveno koristiti biološki način uništavanja. Sastojine treba iskoristiti pre nego što pređu sečivu starost. Izrađeno drvo treba iz seče što pre izvesti.

U ritovima se često nalaze oblici Salix alba f. argentea Willk. sa belo-srebrnastim listovima i Salix alba f. coerulea Willk. čiji stariji listovi nemaju na licu dlaka.

ž u t o - c r v e n a v r b a , S a l i x a l b a v a r . v i t e l l i n a S e r . pretstavlja jednu odliku bele vrbe. Ima žućkasto-crvenkaste letoraste sa dlakama. Može da podnese još i nešto više vode nego bela vrba, pa je zato i nalazimo više na nižim delovima rita. Nešto je manjeg rasta, ali je žilavija od bele vrbe. Drvo se vrlo teško čepa. Prilikom podizanje vrbovih šuma žuto-crvenu vrbu treba zato uvek podizati na nižim delovima ritova.

R a n a v r b a , S a l i x d a p h n o i d e s V i l l je pomešana sa belom vrbom. Rastom je manja od bele vrbe. Mladi letorasti su žućkasti, a posle zelenkasto-crvenkasti. Pupovi su kao i kod bele vrbe prilegli, tupi i u početku dlakavi. Listovi su duguljasto kopljasti, znatno širi nego kod bele vrbe, manje zašiljeni, vrlo sitno nazubljeni sa malim mirisavim žlezdicama, goli, odozgo svetio zeleni, odozdo bledi i plavi. Imaju dužu dršku. Glavni nerv lista je svetlo-žute boje. Cveta i lista nešto ranije od obične vrbe i vrlo ugodno miriše. Drvo joj je crvenkaste ili žuto-bele boje.

Upotreba rane vrbe je ista kao i obične vrbe, samo zbog manjih dimenzija ima i manji procenat tehničkog drveta. Rana vrba je dobra za pčele, jer rano cveta i dobro medi.

U ritu se mogu nači oblici Salix daphnoides f. latifolia Kern sa širim lišćem i Salix daphnoides f. angustifolia sa užim lišćem.

č a t r a l j u g a , k r t a v r b a , S a l i x f r a g i l i s L. se nalazi u zajednici sa belom vrbom na mestima, gde su vrbaci nastali prirodnim putem iz semena.

Čatraljuga je malo drvo koje postigne visinu 5—10 m i debljinu u prsnom prečniku do 10 cm. Kora je glatka, sivo zelena. Kod starijih stabala lub je tanak, sivo-žute do sivo-smeđe boje i odlupljuje se u većim tankim komadima. Na donjem delu stabla, koje dolazi u vodu, nema vodenih žilica. Kruna stabla ima dosta grana i lišća. Grane su pri osnovi krte, gole i sjajno zelene. Starije grane su smeđe-zelene. Pupoljci su isto zeleni. Listovi su 5—15 cm dugi i 2—4 cm široki, obično 3 puta duži nego što su široki. Oni su na donjemu delu i oko sredine nešto širi, na vrhu zašiljeni na rubu malo nazubljeni. Lišće je malo kožasto, gore svetlo-zelene, dole bledo zelene boje. Držka je do 1 cm duga sa više žlezdica. Zališće je dobro razvijeno, bubrežasto i nazubljeno. Listava u aprilu. Cvetovi su u macama, maljavi i bledo žuti sa dužim dršakama. Cvetanje počinje sa listavanjem i za vreme visoke vode traje sve do meseca avgusta. Plod opada posle cvetnja u roku od 1,5—2 meseca.

U mladićima i na obalama pored reka često se vide uski pojasevi, obrasli samo čatraljugom. Ovo dolazi otuda, što je prilikom opadanja vode na taj pojas palo samo seme čatraljuge. U starijim vrbovim i topolovim

520

sastojinama i sečinama retko se može naći čatraljuga iz razloga, što se ranije osuši i iseče, odnosno što u sečini nema čiste zemlje gde seme može ponići.

čatraljuga se upotrebljava u pletarstvu za štapove koji su tvrđi od ostalih vrsta vrba i koji prilikom gulenja daju lepo belo drvo. Mnogo se upotrebljava za vinogradarsko kolje koje je 2—3 puta trajnije od kolja drugih vrba. Deo drveta koji se ne može upotrebiti za kolje, izrađuje se u ogrev. Dok je čatraljuga sirova, ona je meka i lakše se seče. čim se osuši, postaje jako tvrda. Vrlo je važna za pčelarstvo jer cveta duže vremena, ako je voda visoka.

Nalazimo je samo u plavnim delovima ritova koji periodički dolaze pod vodu, obično u gornjem delu Salicetuma i Populetumu. Njena donja granica leži više od donje granice obične vrbe i zato može manje da izdrži' vodu nego obična vrba.

čatraljugu ne podižemo veštačkim putem. Mogu se naći oblici sa užim lišćem Salix fragilis f. angustifolia Kern.

i sa dužim i širim lišćem Salix fragilis f. latifolia Kern. P r u d i k a , p r a š l j i k a S a l i x f r a g i l i s x S. p e n t a n d r a

(S. cuspidata Schul.) je hibrid krte vrbe i prašljike. Ponešto se nalazi u ritu. Osobine su slične osobinama krte vrbe.

S a l i x f r a g i l i s x S. a l b a (S. Russeliana Forb.) je manje drvo uz rubove i čistine. Ima golo i nešto šire lišće. Rede se nalazi u ritovima.

R a k i t a , S a l i x p u r p u r e a L. je dosta česta u ritovima. Pret-stavlja grm do 6 m visine. Najviše postigne debljinu od 8 cm. Kora stabla je glatka i svetlosive boje. Mladi letorasti su tanki, crveni, crvenkasti ili zeleni, već prema tome, kakvom obliku pripadaju. Listovi su dugi, uski, kopljasti, sa vrlo malim zubovima, odozgo tamno-zeleni, odozdo sivo-zeleni. Cvetava rano u proleće. Seme sadrži duže klijavost nego kod drugih vrsta vrba.

Rakita se upotrebljava za pletarske svrhe, kao pruće za ograde i za držalice na motikama.

Dobro podnosi vlagu, pa se zato nalazi na donjoj granici bele vrbe uz bare, potoke, reke i jezera. Dobro uspeva i na kiselom i tresetnom zemljištu. Ima više oblika.

Najčešći oblik je Salix purpurea f. helix L. sa zelenkastim izbojcima. Oblik Salix purpurea f. gracilis Wim. ima tanke izbojke i usko lišće. Oblik Salix purpurea f. Lambertiana je nešto viši od ostalih 1 ima usko lišće.

S a l i x p u r p r e a x S. d a p h n o i d e s (S. calliantha Kern.) je manje drvo sa žućkastim likom i u sredini nešto širim listovima. Nalazi se rede u ritovima.

B a r s k a iva , m a č k o v i n a , s i v a v r b a , Salix cinerea L. pret-stavlja čest grm u ritskim šumama. U mnogom je slična ivovini. Kruna ima mnogo lišća. Listovi su duguljasto obrnuto ovalni. Kora je sive boje. Može da podnese dosta vode i duže vremena. Isto tako može da podnese i zaslanjeno zemljište. Nalazi se na donjoj granici šumske vegetacije u ritovima pored bara i jezera. Jedino se može upotrebiti kao pruće za ogradu.

521

SAOPĆENJA

OKO DISCIPLINSKOG POSTUPKA

I. Propisima Zakona o državnim službenicima (ZoDS) regulirano je pitanje disci

plinske odgovornosti službenika. Pa kako je starješina šumarije nadležan da predlaže pokretanje disciplinskog postupka, ukazuje se opravdanim za potrebe prakse objasniti neka pitanja.

Kako je ranije već nešto napisano u vezi s kažnjavanjem za neurednost, to će se, da se izbjegne ponavljanje, objasniti samo pitanja, koja se izravno- tiču postupka pred disciplinskim sudom.

Kada starješina šumarije nađe, da je povrijeđen propis odnosno počinjen jedan od disciplinskih prestupa iz 61. 65/c ZoDS, dostavit će pismeni i obrazloženi prijedlog nadležnom disciplinskom tužiocu, da ovaj započne disciplinski postupak u smislu propisa ćl. 72. ZoDS. Ovdje valja napomenuti, da su u čl. 65/c ZoDS nabrojeni opći, t i p i č n i disciplinski prestupi i da to nabrajanje nije nikako iscrpno, no da ovi opći principi ipak služe kao rukovodno načelo pri eventualnom daljem određivanju disciplinskih prekršaja (analogija).

Kako se ne bi disciplinski postupak odugovlačio, da bi se omogućila hitnost disciplinskog postupka čime bi disciplinsko kažnjavanje odgovaralo svojoj svrsi (povreda ovog principa može također dovesti do disciplinske odgovornosti i kažnjavanja), starješina mora svoj prijedlog za pokretanje detaljno obrazložiti i priložiti svu dokumentaciju, kojom potkrepljuje odnosno dokazuje navode u prijavi. U svim slučajevima kod prijave disciplinskih prestupa, kad se radi ,o šumskoj ili drugoj šteti, uz prijavu treba priložiti izvještaj ili zapisnik o pronađenoj šteti, te procjembeni manual. Da bi se izbjegla sva suvišna prepiska, traženje nadopuna i tome si., treba ispitati sve okolnosti i, ako je potrebno, ispitati odnosno preslušati svjedoke bez obzira da li su ponuđeni i od strane okrivljenog.

Valja naročito upozoriti na sastav i formu preslušnog zapisnika. Šumarije često provode formalna saslušanja toliko da se ne prekrše propisi čl. 69/c ZoDS (»Službenik ne može biti kažnjen prije nego što bude saslušan«), a ne paze prilikom preslušanja, da se ispitaju i utvrde sve činjenice od bitne važnosti kao i da se provjere navodi okrivljenog. Sama forma preslušnog zapisnika mora biti takva, da se iz njega vidi gdje je rađen, kada je započeto preslušanje i kada je dovršeno, tko je bio prisutan, odnosno tko je preslušavao, a tko vodio zapisnik, te što je predmet uredovanja i na kraju potpune generalije (prezime i ime, ime oca i majke, mjesto rođenja i kotar, datum rođenja, gdje živi i čiji je službenik, u kom zvanju i plaćev-nom razredu i sa kojom plaćom, da li je oženjen i ima li djece i u kojoj starosti, čiji je državljanin i kakve je škole svršio, te kakvog imovnog stanja, gdje je i kada služio vojsku, da li je kada i zašto sudski ili disciplinski kažnjavan, da li se nalazi pod istragom za koje d r u g o disciplinsko djelo i da li je pod suspenzijom i od kada).

Kako bi u svakom konkretnom slučaju kazna bila što pravilnija, nadležni starješina treba da ispita sve okolnosti koje utiču na težinu povrede i njene posljedice, te veličine štete. Okolnosti koje ukazuju na veći stepen povrede zovu se otežavajuće i pooštravaju kaznu, dok se one koje utiču na ublažavanje nazivaju olakšavajućim. Obje vrste, da se tako izrazimo, utječu i na visinu i vrstu kazne. Ovdje valja napomenuti, da se mora uzeti u obzir vladanje službenika i za vrijeme izvršenja prestupa i poslije njega. Prema propisima čl. 43. Osnovnog zakona o prekršajima, a u vezi čl. 67/a ZoDS-a kao otežavajuće okolnosti n a r o č i t o će se smatrati:

1. ako je disciplinsko djelo učinjeno u cilju ometanja službenog lica u vršenju njegove službene dužnosti ili njegovoga omalovažavanja;

2. ako je disciplinsko djelo upereno protiv državne imovine;

522

3. ako je disciplinsko djelo učinio službenik, koji je osuđivan za krivična djelaj 4. ako je disciplinsko djelo učinjeno iz koristoljublja ili drugih niskih pobuda; 5. ako je disciplinsko djelo učinjeno u povratu (u povratu se nalazi službenik,

koji prije isteka 6 mjeseci od dana izdrzane, zastarjele ili oproštene disciplinske kazne ponovo učini teže disciplinsko djelo).

Kao olakšavajuće okolnosti (61. 44. Osnovnog zakona o prekršajima n a r o č i t a će se smatrati:

1. ako je disciplinsko djelo učinjeno prekoračenjem granice krajne nužde; 2. ako je disciplinsko djelo učinjeno sa smanjenom uračunljivošću, osim ako je

to stanje prouzrokovano pijanstvom; 3. ako je učinilac uklonio posljedice svog djela, ili poduzeo mjere, da ih otkloni; 4. ako je disciplinsko djelo učinjeno pod pritiskom prijetnje, prinude, službene

ili druge podređenosti; 5. ako je disciplinsko djelo učinjeno uslijed jakog uzbuđenja ili neskrivljenog

izazivanja; 6. ako je disciplinsko djelo učinjeno iz nužde' ili uslijed sticaja teških prilika; 7. ako je disciplinsko djelo učinjeno uslijed slučajnog sticaja okolnosti (vidi

komentar odgovarajućeg člana ZoDS). Jasno je, da starješina može uzeti u obzir ,i druge otežavajuće i olakšavajuće

okolnosti, budući da u Osnovnom zakonu o prekršajima nisu te okolnosti nabrojene taksativno.

Ukoliko starješine u svemu postupe kako je gore navedeno rijetko će se ukazati potreba, da disciplinski sud određuje disciplinsko isleđenje t. j . da naknadno utvrđuje, da li postoje temelji za disciplinsko gonjenje i da prikuplja dokazala.

Potrebno je ovdje napomenuti i slučaj kada disciplinski prestup predstavlja i krivično djelo. Premda će u pravilu disciplinski sud dostavljati prijavu nadležnom javnom tužiocu i o tome izvijestiti starješinu službenika, nije isključena mogućnost, da tu prijavu podnese starješina šumarije izravno. U tom slučaju potrebno je, da se o tome obavijesti disciplinski sud, kako bi se izbjeglo dvostruko prijavljivanje. Međutim, kako je napomenuto, starješina treba u pravilu da ovo prepušta disciplinskom sudu, a ako se bude poštivao propis koji nalaže hitnost disciplinskog postupka, mogu od toga biti samo, i to ne male, koristi.

Kod ovoga svega se može napomenuti da gonjenje disciplinskog prestupa za-staruje za dvije godine od dana izvršenog djela, ukoliko prestup nije i krivično djelo u kom slučaju prestup zastaruje kad i krivično djelo. Kako se u praksi rijetko dešava, da prođe toliko vremena, a da starješina ništa ne poduzima u cilju gonjenja prestupnika (saslušanja, izviđa) to se ne ćemo upuštati u daljnja raspravljanja o tom pitanju.

II. Kako je cilj disciplinskog kažnjavanja zaštita s l u ž b e n e discipline, a ona

se ima do kraja sprovoditi, to će se službenika pozivati na odgovornost i kažnjavati i u slučaju, kad bude premješten ili postavljen na drugu dužnost, pa što više, i u slučaju kad se njegova ustanova ukine. Ovdje se odmah napominje, da službenik ne može otkazati službu, ako je pod disciplinskom istragom ili ako je u materijalnoj obavezi prema državi. Pokazalo se naime, u praksi, da službenici pokušavaju, ne baš tako često, ali ipak pokušavaju, čim počine disciplinski prestup, predati otkaz i izbjeći odgovornosti. U takvim slučajevima Šumarija će odbaciti otkaz (čl. 87. Zakona o drž. službenicima) i sprovesti postupak do kraja.

Ako se, međutim, službenika premjesti na drugu dužnost, bit će za njega nadležan disciplinski sud one organizacione jedinice, čiji je on bio službenik u doba poči-njenja prestupa. Ako se znači, poslije premještaja službenika dozna, da je učinio kakav disciplinski prestup dok je pripadao organizacionoj jedinici iz koje je premješten, bit će za odluku o disciplinskom postupku odnosno i prestupu nadležan disciplinski sud ranije organizacione jedinice.

523

U slučaju kad se službenika d o d i j e l i n a r a d u drugu organizacionu jedinicu, pa tamo počini kakav disciplinski prestup, bit će nadležan sud te organizacione jedinice, a ne one ranije. Međutim, ako službenik nije dodijeljen na rad, nego samo počini kakav disciplinski prestup u nekoj drugoj organizacionoj jedinici, na pr. na službenom putu, ostat će ipak nadležan disciplinski sud jedinice, čiji je on službenik.

U koliko se ukine ustanova, za službenika će biti nadležan disciplinski sud one organizacione jedinice, koja ga je preuzela.

Nije rijetko, da su saizvršioci disciplinskog prestupa službenici raznih organizacionih jedinica. U tom slučaju će biti nadležan disciplinski sud po rangu najviši (rang organizacione jedinice odredit će i rang disciplinskog suda), a ako su disciplinski sudovi istog ranga, onda onaj, koji prvi započne postupak ili koji bude delegiran od Višeg disciplinskog suda pri Izvršnom vijeću NRH.

Od mnogo je veće važnosti, da napomenemo, da se disciplinski postupak m o r a voditi i protiv službenika kome je prestala služba i to bez obzira na osnov prestanka i bez obzira da li je postupak započet ili nije. Pravomoćna presuda mora se upisati u službenički list, bila ona osuđujuća ili oslobađajuća.

III. Nakon dostave pravomoćne presude disciplinskog suda, šumarija je stavila pri

jedlog to se u praksi već par puta dogodilo, da se oproste kazne kažnjenim službenicima odnosno barem obustavi naplata štete, jer da se tu radi o inače marljivim i dobrim službenicima, koji da iz objektivnih razloga nisu mogli spriječiti oštećenje državne imovine.

Ovom prijedlogu nije bilo moguće udovoljiti. Šteta, koju državi nanese službenik, može se proglasiti nenaplativom za onaj dio,

koji se nije mogao naplatiti u roku od 5 godina od dana kada je započeta obustava prinadležnosti na temelju rješenja o zabrani, samo posebnim rješenjem Izvršnog vijeća FNRJ (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državnim službenicima — Službeni list FNRJ br. 11/50) odnosno nakon reorganizacije državnog uređenja drugih ovlaštenih organa. Tako u Odluci o ovlaštenju administrativne komisije za donošenje rješenja u poslovima iz nadležnosti Saveznog Izvršnog Vijeća stoji, da se pomenuta komisija ovlašćuje, da donosi u ime Vijeća rješenja o ublažavanju odnosno o djelomičnom ili potpunom oslobođenju od izvršenja pravomoćne izrečene disciplinske kazne i o oslobođenju od plaćanja naknade štete ili o •odustanku od njezine naplate za koja je po postojećim propisima (čl 68 a i b Zakona o državnim službenicima) nadležno Savezno Izvršno vijeće (Službeni list FNRJ br. 29/54). Napominje se ovdje, da nitko, pa ni kažnjeni službenik, nema prava činiti p r i j e d l o g za pomilovanje (ublažavanje ili oslobođenje), no zakon ne brani kažnjenom službeniku da se m o l b o m obrati za donošenje takvog akta, koji inače ne osporava zakonitost i pravilnost sudske presude.

Kako nam prostor ne dozvoljava da detaljno razrađujemo sva ta i slična pitanja, to ćemo samo redom napomenuti preostalo, što smatramo, da bi bilo od koristi za praksu, osvrnuvši se na kraju i na izvršenje presude.

U koliko službenik bude krivično i disciplinski kažnjen, a kasnije amnestiran ili pomilovan po krivičnim djelima, takva amnestija, odnosno pomilovanje nema nikakvog uticaja na disciplinsku presudu (pa i na postupak) u koliko u samom aktu o amnestiji odnosno pomilovanju nisu obuhvaćena izričito i disciplinska djela. Tako na pr. osoba, kojoj je ranije prestala služba po sili zakona radi pravomoćne krivične presude, u slučaju amnestije ili pomilovanja m o ž e , ali ne m o r a biti odmah primljena u državnu službu. Međutim, ako je osoba bila kažnjena ne samo krivično, nego i disciplinski otpustom iz službe (1—3 godine), takva se osoba i nakon amnestije odnosno pomilovanja ne može primiti u službu sve dok ne protekne rok o udaljenju iz službe naznačen u disciplinskoj presudi.

U koliko šumarija smatra da službenik stvarno nije kriv, valja je upoznati s propisom čl. 77. Zakona o državnim službenicima koji kaže, da disciplinski tužilac,

524

kažnjeni službenik, sindikalne organizacije i starješina nadležan za postavljanje mogu protiv p r a v o m o ć n e p r e s u d e tražiti obnovu disciplinskog postupka pod uslo-vima iz krivičnog sudskog postupka. A prema tim uslovima (član 379 Zakona o krivičnom postupku) krivični se postupak okončan pravomoćnom presudom može ponoviti, ako se dokaže, da je presuda zasnovana na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka, ako se dokaže, da je do presude došlo uslijed krivičnog djela suca ili osobe, koja je vršila izviđajne ili istražne radnje (revizori, izaslanici) i ako se iznesu nove činjenice ili se podnesu novi dokazi koji bi mogli opravdati takvo ponavljanje o čemu odlučuje sud, koji je u prijašnjem postupku sudio u prvom stepenu.

Na kraju ćemo napomenuti nešto i o izvršenju disciplinske presude bez obzira da li se službenik n a l a z i u s l u ž b i i l i n e .

Pravomoćna i izvršna disciplinska presuda izvršuje se na način, na koji se izvršuju izvršna rješenja upravnih organa, kojima je utvrđena nečija obaveza, a koja se može izvršiti prinudom. Prema tome disciplinska presuda (u djelu koji odlučuje o šteti) izvršuje se administrativnim putem, po pravilima upravnog postupka (zabrana na plaću, pljenidba i prodaja pokretnih stvari), a ako se tim putem ne može izvršiti, ali bi se mogla putem sudskog izvršenja prodajom nekretnina dužnika, predstavlja ona izvršni naslov za sudsko izvršenje.

Dobrinčić Veljko

JEDNO OBJAŠNJENJE ČL. 246. KRIVIČNOG ZAKONIKA (PUSTOŠENJE ŠUMA)

Nije tako rijetka pojava da se po šumama vrši protivno propisima sječa ili krčenje šume ili se uopće pustoši šuma. Kako su šumarije često u nedoumici da li se kod takvih slučajeva radi o krivičnom djelu ili prekršaju, to se ukazuje opravdanim objasniti propis 81. 246. Krivičnog zakonika.

U glavi XIX. K. Z. koja govori o krivičnim djelima protiv narodne privrede, u st. 2. čl. 246. regulira se pitanje pustošenja šuma, pa se kaže:

»Tko u namjeri da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist obori u šumi ili izvan šume jedno ili više stabala i time nanese štetu, koja p r e l a z i d v i j e h i l j a d e d i n a r a , kaznit će se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine« (istaknuo V. D.).

Ne zalazeći u ispitivanje odnosno u raspravljanje o drugim uvjetima, koji su bitni za postojanje krivičnog djela pustošenja šume iz čl. 246. K. Z. pokušat ćemo objasniti pitanje vrijednosti (cijene) drveta, a prema obaveznom tumačenju tog člana i stava (bivši Prezidijum Narodne skupštine FNRJ) .

Od stupanja na snagu K. Z.-a (objavljenog u Službenom listu FNRJ broj 40/51) 1. VII. 1951. god. mijenjale su se cijene drvetu, a osim toga donesen je i cjenik za naknadu šumske štete prouzrokovane između ostalog i krivičnim djelima. Sve je dovodilo u zabunu šumarije, koje nisu znale da li da prijavu protiv šumoštetnika podnesu javnom tužioštvu ili sucu za prekršaje.

Prilikom donošenja K. Z.-a iznos od dvije hiljade dinara uzet je s obzirom na vrijednost drveta u vremenu njegovog (K. Z.-a) donošenja, pa je prema tome mjerodavna vrijednost drveta prema u t o d o b a postojećim cijenama. Cijene pak, za n a k n a d u šumske štete počinjene krivičnim djelima donesene su upravo zato, da se po njima presudi n a k n a d a štete, a ne radi primjene za prosuđivanje o postojanju ili nepostojanju krivičnog djela iz stava 2. čl. 246. K. Z.-a. Znači, šumarije moraju, kad prosuđuju da li se radi o krivičnom djelu ili prekršaju, procijeniti vrijednost drveta prema cijenama koje su postojale u vremenu donošenja K. Z.-a, a tek kod utvrđivanja visine svog građansko-pravnog potraživanja u redovnom, krivičnom ili administrativno-kaznenom postupku, mogu primjeniti povišenje cijena za naknadu šumskih šteta poslije donošenja K. Z.-a (cjenik).

Dobrinčić Veljko

525

OPUNCIJA KAO STOČNA HRANA U DALMATINSKOM PRIMORJU

Ljeti 1952. posjetio sam otok Brač i obišao većinu njegovih sela. U Ložišću skrenuo mi je pažnju bivši poljar i lugar Ivan D o m i ć, da seljani Ložišća i susjednog Bobovišća počev od 1950. godine beru plodove indijske smokve (Opuntia ficus indica) i njima hrane svinje. Lijevom rukom u debeloj kožnatoj rukavici hvataju plodove, a nožem u desnoj otkidaju ih sa lista. Ubrane plodove ubacuju u vruću vodu, u kojoj bodljike odmah ispadaju iz plodova. Na tako jednostavan način očišćene plodove miješaju među ostalu krmu. Svinje rado jedu tu hranu te nije poznat slučaj, da bi od toga bilo neke neprilike kod ishrane. Na ovaj novi izvor navela ih je oskudica stočne hrane. Branje plodova obično traje 2 mjeseca.

Opuncija na nasipu od kamenja, načičkana ljubičastim plodovima (orig.) Foto Ing. V. Beltram

Plodovi opuncije sadrže mnogo sladora pa se netko u Ložišću dosjetio, da od njih peče rakiju. U tome nije uspio, možda radi nepravilne manipulacije.

Opuncija se u onom kraju prilično raširila po kamenjaru, jer je dovoljno da list otpadne od debla pa da odmah uhvati korjen među kamenjem, gdje nijedna biljka ne može da uspijeva. Sami korisnici opuncije u tim selima još nisu pristupili njezinom razmnažanju. Listove opuncije ovdje još ne upotrebljavaju, kako se to primjenjuje na Siciliji, gdje listove kuhaju i njima hrane svinje i magarce.

Naučniku Burbanku uspjelo je, da odgoji opunciju bez bodljika, što je silno raširilo njezino kultiviranje u Americi. Međutim nije opravdano čekati, dok nama ova nova opuncija dođe do ruku. Postoje naime mogućnosti brzog i jednostavnog kultiviranja bodljikave vrste opuncije u najširim razmjerima na dalmatinskoj i crnogorskoj obali i otocima, počev od Raba na jugoistok na neplodnom kamenjaru. Potrebno je samo primjerom pokazati narodu njezinu korist i nova kultura prosirit će se kroz najkraće vrijeme i davati odličnu krmu sa terena, koji danas ižaruju ljeti najveću vrućinu. Opuncija će davati odličnu stočnu hranu u kasno ljeto. Kraj ogromne proizvodnje listova i plodova uskoro će se osjetiti povećanje krme i to sa površina,

526

do danas praktički sterilnih. Kod povećane proizvodnje moći će se ofureni listovi i plodovi vjerojatno konservirati sušenjem na suncu za kasniju upotrebu.

Šumari će ovu stvar prikazati zainteresovanim seljanima i podizati kulture opun-cije, imajući u vidu da je obnova šume na kršu uslovljena poboljšanjem ekonomskih prilika naroda, u prvom redu povećanjem stočne hrane. (Kudzu (Pueraria hirsuta), što je s uspjehom uvodi ing. Ziani ogroman je doprinos u tom pravcu.) Rad s opun-cijom je vrlo zahvalan: list ili njegov dio turi se među kamenje krajem augusta ili u septembru prije kiša, gdje se odmah ukorijeni. Uspjeh je siguran, a koristi nastupaju već u drugoj godini vegetacije.

Iz referata ing. A n t e P r e m u ž i ć a : »Rješavanje kraškog problema pomoću novog sistema seljačkog gospodarenja« (Beograd, 24. juna 1935.) uzimam završne riječi:

»Čini se međutim, da bi se do sloja humusa i naslage zemlje moglo doći brže uporabom primjerice nekih vrsta kakteja. V. Helm kaže za opunciju ficus indicu u jednoj svojoj knjizi ovo: — Po svim obalama, od Atlasa do Sierre Morene, pored Etne do Taurusa i Sinaja, prevukla je ta biljka najsuše i najneplodnije stijene i kamenjare i povratila ih je, stvarajući humus, opet kulturi. Na Etni je sade po kamenju lave, da ga prije učini sposobnim za obradu. Njezino trnje služi kao ograda poljima, lišćem joj se hrani stoka, a sočni njeni plodovi prehranjuju i osvježuju s jeseni četiri mjeseca svake godine čitavo pučanstvo. Upotrebom te biljke postalo je moguće gospodarsko iskorištavati i takva zemljišta, koja prije toga nisu bila sposobna ni za šumsku kulturu. —

Ova biljka je na otoku Rabu preživljela i zimu 1929. godine vani, a u Dalmaciji uspijeva na mnogo mjesta u divljem stanju. Razmnaža se i prima vrlo lako listovima.

Iz vlastita opažanja o opunciji neznana ništa kazati, ali ako je uistinu takav tvorac humusa, onda su sabrani svi elementi, da se barem na južnim dijelovima jugoslavenskog primorskog krša novi moderni sistem seljačkog kraškog gospodarstva započne i na širokoj osnovici provede.«

P r i m j e d b a : Uzalud sam dvije godine očekivao glas o novoj ulozi opuncije u »Š. L.« sa Brača. No, kako kroz to vrijeme važnost opuncije nije opala, potrebno je dati o njoj prikaz našoj stručnoj javnosti.

Ing. VI. B e l t r a m

MOLJAC JELOVIH IGLICA U SASTOJINAMA GORSKOG KOTARA

Boraveći početkom mjeseca lipnja o. g. sa studentima na obaveznoj školskoj praksi u fakultetskim šumama na području šumarije Zalesina, naišli smo na skupine mladih jelovih stabalaca, čije su iglice u tako velikom broju opale, da su krošnje ostale jako proređene. Izgled krošanja popravili su tek novi ovogodišnji izbojci. Ista je pojava zapažena i na nekim srednjedobnom, a i pojedinim starijim jelovim stablima.

Pregledom iglica determiniran je kao uzročnik ove pojave leptirić A r g y-r e s t h i a f u n d e l l a F. R. iz familije moljaca (Yponomentida).

Prema dobivenim podacima zapažena je ta pojava u većoj ili manjoj mjeri u mnogim jelovim sastojinama Gorskog Kotara pa držimo, da je od važnosti i korisno, da ju na ovom mjestu evidentiramo i prema stručnoj literaturi točnije opišemo. M o l j a c j e l o v i h i g l i c a (Argyresthia fundella F. R.) je leptirić sa rasponom krila 10—12 mm. Gornje krilo je bijelo sa smeđim poprečnim isprekidanim šarama. Njegova tamnozelena gusjenica ima sjajno crnu glavu i tamni leđni štitić. Leptir leti koncem maja do početka juna. Na svakoj iglici odlaže po 1 jaje. Gusjenica minira iglicu i u njoj prezimljuje. Slijedeće proljeće nastavlja gusjenica žderanje na drugim iglicama i zakukuljuje se početkom maja na donjoj strani nepovrijeđenih iglica u vretencu slični svilenasti sjajni bijeli zapredak. Napad može biti tako jak, da se krošnje jako prorede. Naročito napada 30—40-godišnje jelove, a i smrekove sastojine. (Nüsslin: Forstinsektenkunde, Berlin 1927; Hess-Beck): Forstschutz I.

527

Neudamm 1927; Schwerdtfeger: Die Waldkrankheiten, Berlin 1944). Na napadnutim iglicama jasno se zapaža okrugla, jedva zamjetljiva rupica kroz koju je prošla sitna oko jedan i po mm dugačka gusjenica. Rupica na izbledjelom i posmeđenom dijelu iglica i ti kokoni dokazuju nam sigurno napad štetnika. — Gusjenicu, koja se nalazi u iglici, nemoguće je kemijskim sredstvima uništiti. Štetnik je primaran te napada iglice najzdravijih i najsvježijih stabalaca. Njegovoj gradaciji i širenju osobito pogoduju, kao i ostalim moljcima, topla i sušna proljeća i ljeta. Kako je u posljednjih 11 god. bilo 9 godina sa toplim i sušnim ljetima, ekološke su prilike za razvoj i gradaciju tog štetnika bile osobito povoljne, najvjerojatnije je, da je ova okolnost bila glavnim uzrokom njegovom širenju, a mjestimice i masovnom napadanju u nekim jelovim sastojinama Gorskog Kotara. Nije isključeno, da opetovani napad ovog štetnika i fiziološko oboljenje stabala na plićim tlima može u ekstremno sušnim godinama izazvati mjestimično sušenje jelovih stabala većeg obima, što će trebati konačno još utvrditi.

Dr. Z l a t k o V a j d a

NAUČNO-INSTRUKTIVNA EKSKURZIJA NA PODRUČJU DALMACIJE

Novi privredni sistem FNRJ, čija je jedna od osnovnih karakteristika napuštanja ranijeg administrativnog upravljanja privredom od strane državne vlasti, pokazao je već vidne rezultate zahvaljujući djelovanju svog mehanizma, koji dopušta maksimalno razvijanje inicijative privrednih organizacija i slobodno djelovanje ekonomskih zakona u okvirima društvenih planova. Iako ova sloboda djelovanja ekonomskih zakona ima najmanje mjesta baš u šumarstvu, obzirom na potrebu jačeg administrativnog zahvatanja državne vlasti nego u ma kojoj drugoj privrednoj grani radi postojanja poznatog raskoraka između ograničenih proizvodnih mogućnosti naših šuma s jedne i društvenih potreba s druge strane kao i radi ostalih »neekonomskih« funkcija šume, ipak je novi privredni sistem i u oblasti šumarstva našao vidova svoje djelotvorne primjene.

Jedan od najznačajnijih vidova te primjene u oblasti melioracija, spada likvidacija dirigiranog planiranja šumsko-meliorativnih radova, planiranja odozgo u tančine i mjesto toga uvođenje planiranja odozdo, pri čemu je šumarskim stručnjacima data puna sloboda odabiranja objekata, izbora vrsta i tehnike rada u okvirima općih proporcija i datih privrednih mogućnosti zemlje.

Sasvim je razumljivo da je i stručna odgovornost šumara-melioratora u novom sistemu porasla, jer su oni prestali biti prosti činovnici-izvršioci naređenja »odozgo«, a njihova vlastita inicijativa postaje sve važniji pokretač radova na čijem izvođenju oni treba da razviju i pokažu sve svoje stručne sposobnosti.

Iako se ne može reći da je preorijentacija u ovom smislu kod šumara, koji rade na području dalmatinskog krša, već nastupila i da već djeluje — jer takve preorijentacije uvijek nužno zaostaju za objektivnim uslovima! — ipak je činjenica, da u redovima dalmatinskih šumara, a osobito u posljednje vrijeme, sve više sazrijeva misao o potrebi podvrgavanja jednoj radikalnoj stručnoj kritici i temeljitoj reviziji dosadašnjih principa melioracija degradiranih površina, a naročito izbora vrsta i tehnike rada.

Ta se misao nametnula u prvom redu kao rezultat poslijeratnih mršavih uspjeha pošumljavanja i melioracija, te su napredniji među šumarima sve manje skloni da te neuspjehe pripisuju djelovanju nepovoljnih ekoloških faktora, a sve više šablon-skoj tehnici rada, koja baš o savladavanju tih nepovoljnih faktora nije vodila dovoljno računa.

Jedan od glavnih uzroka nepovoljne bilanse pošumljavanja i melioracija u Dalmaciji jest činjenica, da naši šumari na kršu u periodu administrativnog upravljanja privredom nisu mogli da se, pretrpani kancelarijskim poslovima, posvete svom stručnom pozivu neposrednog rukovođenja radovima, a takvo se rukovođenje ne da ni

528

zamisliti bez pomnijeg studija svih onih faktora, koji na određenoj površini određuju izbor vrsta i tehniku rada. Oni su često bili prisiljeni, radi kvantitativnog izvršavanja planskih zadataka, da rukovođenje tim radovima prepuste nedovoljno stručnim, pa katkada čak i sasvim nestručnim ljudima i da tek povremenim kontrolama ustanove greške za koje je često već bilo prekasno da se isprave.

O nekim stručnim projektima za melioracije svakog pojedinog objekta, koji bi se zasnivao na načelima nauke, nije tada bilo ni govora.

Sve to, a naročito još k tome naučno-instruktivna aktivnost, koju je na području Dalmacije razvio saradnik Instituta za šumarska istraživanja NRH u Zagrebu ing.

Učesnici naučno-instruktivne ekskurzije u Dalmaciji

Petar Z i a n i, ponukalo je Šumarski Inspektorat u Splitu da organizira jednu masovnu instruktažu u formi jedne stručne ekskurzije, na kojoj bi se sva ova pitanja prodiskutirala i dalo poticaj šumarima-melioratorima da odlučnije priđu primjenjivanju naprednijim metodama rada na pošumljivanju našeg dalmatinskog krša.

Glavna riječ na ovoj ekskurziji namijenjena je nauci, a u prvom redu nauci o biljnim zajednicama (fitocenologiji), čije zasade predstavljaju dragocjeno i sigurno rukovodstvo praktičarima, a koje je baš, nažalost, posljednjih godina praksa gotovo sasvim zanemarila. Stoga je odlučeno bilo, da se ekskurzija kreće kroz područja svih tipičnih klimatogenih šumskih zajednica, koje u Dalmaciji pridolaze, da bi šumari-praktičari ovladali kriterijem utvrđivanja klimatogene zajednice kojoj određeno područje (šire ili uže) pripada, na osnovu indikatora, a ujedno da ekskurzija obuhvati barem glavne tipične stadije degradacije (regresije) tih zajednica, kako bi se odmah moglo i raspraviti o principima melioracije na takvim glavnim tipovima.

529

Stoga su na ekskurziju pozvani naši vrsni radnici na polju fitocenologije profesori dr. Ivo Horvat i dr. Stjepan Horvatić, a od strane Instituta za šumarska istraživanja ing. Josip Šafar, direktor i ing. Petar Ziani.

Ekskurzija je trajala 4 dana, od 29. svibnja do 1. lipnja 1954. godine, a kretala se na maršruti Split-otok Šolta-Split-Podstrana-Omiš-dolina Cetine-Zadvarje-Vru-lja-Makarska-Staza (Biokovo)-Turija-Imotski-Plavo i Crveno Jezero-Sinj-Kočino Brdo-Split. Šolta je odabrana kao primjerak zajednice Quercetum ilicis, dolina Cetine kao primjerak asocijacije Carpinetum orientalis, Omiško i Makarsko primorje kao primjerak južne zone Quercetum ilicis-a sa alepskim borom kao trajnom progresivnom šumom, Biokovo kao primjerak vertikalnog prelaženja iz područja asocijacije Quercetum ilicis u područje asocijacije Carpinetum orientalis, Turija kao lokalitet, na kome se počinju javljati prvi elementi zajednice Ostryeto-seslerietum (dok čisti Ostryeto-seslerietum nastupa u nešto višim položajima, koji ekskurziji nisu bili pristupačni), a ostala stajališta na ovoj maršruti odabrana su radi instruktaže o tehnici melioracija i principima izbora vrsta. Tako su kao takva stajališta odabrana radilišta pošumljavanja Baško Polje (kod Makarske), Trlica (kod Imotskog), Mo-janka i Sičanska Glavica (kod Sinja), te Kočino Brdo kod Klisa, koje je izdvojeno kao ogledno i demonstraciono polje za istraživačke radove ing. Ziani-a.

Ekskurziju su sačinjavali slijedeći učesnici: Prof. dr. Stjepan Horvatić u pratnji asist. Hodakove (prof. dr. Ivo Horvat bio

je uslijed bolesti spriječen da se odazove pozivu Ispektorata); ing. Josip Šafar i ing. Petar Ziani od Instituta za šumarska istraživanja NRH; ing. Ivan Smilaj i ing. Rudolf Krpan od Uprave za šumarstvo i lovstvo; ing. Dušan Jedlovski od Instituta za eksperimentalno šumarstvo Jugoslavenske

akademije znanosti i umjetnosti; ing. Bogdan Dereta i ing. Oskar Piškorić od Srednje Šumarske škole za krš

u Splitu; ing. agr. Ante Jelavić od Instituta za jadranskee kulture u Splitu (samo na

Šolti); šef Šumarskog Inspektorata u Splitu ing. Ante Radovčić i inspektori ing. Fa-

bjan Jurković, ing. Dimitrije Bura, ing. Rudolf Meštrović i ing. Ratko Kevo, te šef odsjeka za uređivanje šuma ing. Stevo Marković;

upravitelji dalmatinskih šumarija, odnosno njihovi zamjenici( svi osim dubrovačke i hvarske Šumarije): ing. Branko Tkalčić (Zadar), ing. Fedor Polkovnikov (Benkovac), ing. Zdenko Radića (Knin), ing. Mladen Kovačić (Drniš), ing. Mate Huljev (Šibenik), ing Ilija Čolović (Split), ing. Heliodor Prelesnik (Sinj), ing. Ante Dubravac (Imotski), teh. Ante Jerković (Makarska), teh. Mate Zekan (Metković), ing Branimir Marinković (Supetar) i ing. Davor Žeravica (Korčula).

Tokom trajanja ekskurzije prof. dr. Stjepan Horvatić i ing. Petar Ziani održali su na svim stajalištima, kojih je bilo 12, predavanja, koja su obuhvatala slijedeće teme;

Dr. Horvatić: Asocijacija Orneto-quercetum ilicis, šuma alepskog bora, Carpi- ' netum orientalis croaticum i Ostryeto-seslerietum autumnalis, njihovi degradacijski derivati, indikatori degradacije i tok progresije;

ing. Ziani: Opći ekološki, biocenotski i ekonomski principi melioracije degradi-ranih površina; biocenotski i ekološki principi tehnike sadnje i sjetve; opći principi izbora vrsta kod melioracija degradiranih površina na kršu.

Preveliki bi prostor zauzeo čak i sasvim kratak prikaz ovih predavanja, pa ćemo se ovdje ograničiti samo na nabrajanje nekoliko najbitnijih načela istaknutih u ovim predavanjima.

Prije nego se pristupi izradi osnove za melioraciju neke degradirane kraške površine, ima se najprije utvrditi, kojoj klimatogenoj zajednici pripada područje u kome se ta površina nalazi, a zatim utvrditi, o kojem se stepenu degradacije, odnosno progresije, radi. Pripadnost klimatogenoj zajednici utvrđuje se na osnovu karakterističnih vrsta, a stepen degradacije na osnovu opće fizionomije površine i vrste indikatora pri čemu, na pr. u Carpinetumu razlikujemo 6 stadija degradacije.

530

1. stadij — niska «uma sa svim vrstama iz prvobitne zajednice; 2. stadij — šikara, koju sačinjavaju vrste iz prvobitne zajednice, ali k njima

pridolaze i nove vrste — indikatori degradacije; 3. stadij — otvorena šikara, pojedine vrste iz prvobitne zajednice iščezavaju; 4. stadij — kamenjar sa tlom u općoj degradaciji, na kome su već sve šumske

vrste iščezle; 5. stadij — kamenjar sa rijetkim kserofitnim nižim grmljem; 6. stadij — sterilni kamenjar sa Innula Candida. Analogno i u zajednici Quercetum ilicis degradacija teče smjerom niska šuma

crnike — makija — otvorena makija ili garig sa Cistus-vrstama — kamenjar i t. d. Kod izbora vrsta osnovno je načelo, da vrste iz prvobitne zajednice ne dolaze

u obzir kao meliorativne vrste na degradiranim površinama, jer je upravo i degradacija tekla u pravcu razaranja osnovnih ekoloških uslova za njihov opstanak. Glavne meliorativne vrste su četinjari i to u području zajednice Quercetum ilicis alepski bor sa čempresom, a u području zajednice Ostryeto-seslerietum crni bor, ali opet ne na površinama, gdje je degradacija uznapredovala do krajnjih stadija. Za Carpinetum nemamo podesnog domaćeg meliorativnog četinjara, pa smo prisiljeni domenu upotrebe alepskog bora proširiti i na topliji, a crnog bora i na hladniji Carpinetum.

Na potpuno degradiranim površinama ne dolazi u obzir niti upotreba četinjara, nego jedino melioracija u sukcesijama, koje idu smjerom od vrsta, koje po svojim ekološkim zahtjevima stoje najniže sukcesivno prema vrstama, koje u tom pogledu stoje sve više i više, t. j . od gramineja preko kserofitnog grmlja do četinjara.

Upotreba listača dolazi u obzir tek tamo, gdje je progresija uznapredovala do ekoloških uslova za razvoj klimatogene prvobitne zajednice. U Carpinetumu je crni jasen listača-pionir.

Kod melioracije degradiranih površina mora se voditi računa o slijedećim ekološkim uvjetima:

1. Sve vrste u aridnom području imaju duboko korijenje, radi čega se pojam »dubina tla« (u fizionomskom, a ne u pedološkom smislu) poklapa sa čitavim profilom dubinskog prodiranja korijenja, pa je upravo to dubinsko rasprostranjenje kori-jenovog sistema na kršu jedini mjerodavni indikator dubine tla.

2. Sve šumske vrste u ovom području uspijevaju samo onda, ako se nalaze pod zaštitom od najnepovoljnijih ekoloških faktora (insolacija, vjetar, posolica). Prema tome, gdje postoji takva zaštita (izbojci iz panja, kserofitno grmlje i prizemno rašće), treba je koristiti prilikom pošumljavanja bilo sadnjom ili sjetvom, a gdje ne postoji, treba je stvoriti od vrsta, koje su prema konkretnom najnepovoljnijem ekološkom faktoru najotpornije (na pr. rašeljka, neke Juniperus-Rhamnus- i Crataegus-vrste i t. d.).

3. Prizemna etaža u kulturama na kršu je veoma važna, jer ubrzava proces melioracije (progresije) i rast glavne vrste u visinu. To je t. zv. konzervativna etaža i treba je obavezno stvarati pored glavne meliorativne vrste.

Osim ovih ekoloških uvjeta treba voditi računa i o dva glavna biocenotska uvjeta, a to su:

1. Gustoća i sklop drveća. Šumske vrste uspješno se bore protiv nepovoljnih ekoloških faktora samo ako su u grupi, a nikada pojedinačno. Dokaz zato je, pored ostalog, i činjenica, da vrste degradacije dolaze uvijek pojedinačno. Prema tome, na površinama sa nepovoljnim ekološkim uslovima ne valja raditi sa pojedinačnim sadnicama, nego uvijek u većim ili manjim grupama (gnijezdima) bilo da se radi o sjetvi sjemena ili sadnji biljaka.

2. Mješovite kulture su uvijek sposobnije za borbu protiv nepovoljnih ekoloških i biotskih faktora nego čiste kulture.

Prema stepenu degradacije, kraške površine se, obzirom na upotrebu tehnike pošumljivanja, mogu podijeliti uglavnom u 4 skupine:

1. površine koje se mogu meliorirati prostom zabranom od paše i sječe. To su relativno dobro uščuvane šikare i makije sa još živom izbojnom snagom, te se postepeno mogu prevesti u viši uzgojni oblik;

531

2. degradirane šikare i makije, koje su sačuvale izbojnu snagu, pa se resurek-cijom mogu meliorirati, a mjestimične čistine popuniti meliorativnim vrstama;

3. otvorene šikare i kamenjare na kojima dolazi u obzir pošumljavanje sa meliorativnim vrstama i

4. potpuno degradirane površine na kojima ne dolazi u obzir upotreba melio-rativnih vrsta, nego isključivo dugotrajne melioracije u sukcesijama.

Ako se radi o većim površinama, onda se primjenjuje tehnika pošumljavanja u grupama okomitim na smjer glavnog vjetra.

Prof. dr. Stjepan Horvatić prikazao je dinamiku progresije i regresije vegetacije, a ing. Ziani je na Kočinom Brdu prikazao tehniku pošumljavanja u gnijezdima, u sukcesijama i u prugama, te su sva izlaganja i jednog i drugog predstavljala jednu harmoničnu cjelinu i uzajamno se dopunjavala.

Naročitu pažnju izazvalo je predavanje ing. Ziani-a o ekonomskim principima melioracija, u kome je on dotada razrađenim ekološkim i biocenotskim principima dodao onaj ne manje odlučan faktor svih stremljenja melioratora na kršu, a to je čovjek, kraški čovjek sa svojim životnim potrebama s kojima se moraju dovesti u sklad svi meliorativni zahvati, ako se želi da oni uspiju. Fizionomija krša je vrlo izdiferencirana i o njoj se mora prvenstveno voditi računa kada se prave osnove za melioracije i to tako, da se uvijek formiraju zone ekonomski i ekološko-biocenotski najpovoljnijih kultura. Na j shematski je prikazano, te bi zone trebalo da se nižu redoslijedom: oranice, povrtnjaci (kraška polja i vrtače) — maslinjaci, vinogradi i voćnjaci (rogač, orasi, badem i t. d.), koji na degradiranim površinama dolaze u grupacijama u kojima meliorativnu ulogu preuzimaju šumske vrste — kulture leguminoza na kamenjarima radi proizvodnje stočne krme — zaštitni šumski pojasevi — šumske kulture (prvenstveno bujični perimetri, turistički objekti i strateške lokacije). Melioracija krša je privredna djelatnost, koja je namijenjena poboljšanju života kraškog stanovništva i to u prvom redu onog d a n a š n j e g , a tek u perspektivi sutrašnjeg, prema tome ona ne smije težiti ekskluzivnom stvaranju šuma pod svaku cijenu, nego korištenju svih mogućnosti za najbrže i najracionalnije podizanje života kraškog čovjeka.

Na svim stajalištima ekskurzije razvila se živa diskusija o nizu pitanja, koja su dotaknuta u predavanjima. Naročito oštra borba mišljenja ispoljila se u pitanju mjesta šume alepskog bora u klimatogenim zajednicama ovog područja. Dok su jedni tvrdili, da je šuma alepskog bora samo stadij progresije degradirane zajednice Orneto-quercetum ilicis ka klimaksu te zajednice, drugi su tvrdili da je to posebna asocijacija. Prof. Horvatić je objasnio, da je nauka već riješila ovaj spor u korist one prve teze, iako to nimalo ne umanjuje značaj šume alepskog bora.

Isto tako živa diskusija vodila se o pitanjima gospodarenja u makiji, o tehnici pošumljavanja u prugama, o upotrebi lišćara kod pošumljavanja i t. d.

Čitava ekskurzija bila je vrlo dobro organizirana i vođena i pisac članka sa ovoga mjesta, u ime šumarskog Inspektorata u Splitu, odaje priznanje drugovima ing. Iliji čoloviću, ing. Anti Dubravcu i ing. Heliodoru Prelesniku, što su se do maksimuma založili, da na području njihovih šumarija omoguće učesnicima ekskurzije prijatan boravak.

Ako hoćemo na kraju da rezimiramo sve one koristi, koje je ova ekskurzija pružila našim šumarima-praktičarima, onda možemo mirne duše reći, da ova ekskurzija ima za dalmatinsko šumarstvo značaj historijskog događaja. Ona je u stručnoj svijesti naših šumara bez sumnje otvorila mnoga nova saznanja, a mnoga stara probudila, osvježila i potaknula na stvaralačku akciju ka boljim, savremenijim putevima unapređenja metoda šumsko-meliorativnih radova. Ona je našoj mladoj generaciji pošumljivača krša dala impuls za studiranje i provjeravanje eksperimentom u praksi kako starih dobrih, ali zaboravljenih, principa melioracija tako i novih, do kojih je neumorna nauka došla istraživanjem.

Ako naši šumari na kršu iz ove ekskurzije izvuku svaki za sebe samo jedan zaključak, onda će ona potvrditi svoj historijski značaj. A taj zaključak je:

532

Smjelo napustiti dosadašnje šablone i postaviti na svojim zabranama dovoljna oglednih polja, da bi se eksperimentom potvrdili teoretski osnovi boljih metoda po-šumljavanja!

Osim ovog značenja za daljnje radove na melioracijama degradiranih kraških površina, ova ekskurzija imat će bitnog utjecaja na šumsko-uređajne radove, koji se sada vrše na području Dalmacije. Naime, dosadašnju šablonsku podjelu na šumsko-privredna područja unutar dalmatinske šumsko-privredne oblasti, koja nema nikakve osnove, trebat će svakako zamjeniti takvom podjelom, koja se zasniva na načelima nauke o biljnim zajednicama, t. j . koja polazi od rasprostranjenja pojedinih šumskih zajednica. Osim toga kod propisivanja osnova za gospodarenje sa šumama u ovoj oblasti kao i melioracija, bilo putem uređajnih elaborata ili putem privremenih uput-stava, trebat će svakako pridržavati se načela utvrđenih i raspravljenih na ovoj ekskurziji.

Ing. A n t e R a d o v č i ć

DOMAĆI STRUČNI LISTOVI

ŠUMARSTVO — Beograd U 2. broju 1954. donosi članke: Ing. N. P r o k o p l j e v i ć : Problemi društve

nog plana šumarstva za 1954. godinu. — Ing. M. M a k s i m o v i ć : Primena metode klopki za otkrivanje gubara u šumama. — Tehn. M. Đ u r č i ć : Neka. zapažanja kod smolarenja crnog bora.

U 3. broju 1954. su članci: Ing. D. S i m e u n o v i ć : Prilog proučavanju i te-oriskom objašnjenju kolektivnog upravljanja opštenarodnim (društvenim) šumama.— Dr. B. J o v a n o v i ć : O šumama Srbije početkom XIX. veka. — Ing. Lj. M a r k o -v i ć : O izboru veštačkog načina podizanja i obnove šuma u Srbiji. — Ing. M. G 1 i-š i ć: Prilog poznavanju f itocenoza pitomog kestena u bukve u Bosni.

U 4. broju 1954. sadržani su članci: Ing. M. S t a m e n k o v i ć : Drvna industrija Jugoslavije u periodu između 1947 do 1953 godine. — Ing. K. M i 1 e v i ć i ing. D. S p a s o v i ć : Suzbijanje obične borove zolje (Diprion pini L.) na Maljenu. — Ing. M. J e v t i ć : Obrazovanje stabla i formiranje krune kod rasađenih sadnica u rasadnicima. — Ing. S. S t i l i n o v i ć : Iz ogleda razmnožavanja vučca (Lycium barbarum L.) odrvenjenim reznicama.

NARODNI ŠUMAR — Sarajevo U 3/4 broju 1954. su ovi članci: Ing. F. A l i k a l f i ć : Nekoliko momenata IZL

šumarstva Sicilije. — Ing. M. D u č i ć : Opšti osvrt na šumarske prilike u SAD. — Ing. S. Đ i k i ć : Uređenje planinskih pašnjaka. — Ing. S. G r o h o v a c : Pokusi razmnožavanja trstike Arundo donax nadzemnim dijelovima stabljike. — Ing. S. Ž a-k u l a : Organizacija šumarske službe u SAD. — Ing. B. J o v k o v i ć : Melioracija degradiranih šuma u bazenu Jablanice.

LES — Ljubljana Broj 1. 1954. ima članke: Ing. R. C i v i d i n i : O gradnji novih sušionica za

rezanu, robu. — Ing. arh. N. K r a l j : Pokućstvo kod nas i u svijetu. — Ing. L. Ž u m e r : Evropski kongres za podizanje produktivnosti u šumskom gospodarstvu i .drvnoj industriji. — Ing. Z. T u r k : Odjeci sa celjskog savjetovanja o drvnoj industriji. — Ing. K. ' T h i e s s e n : Razvraćeni ili stlačeni zupci? — J. K.: Napredak u domaćoj proizvodnji oruđa za drvnu industriju. — D. Ž e h e l j : Tehnika mazanja strojeva. — Ing. M. S l o v n i k : Poboljšajmo organizaciju radnog mjesta.

53S

U 2/3 broju 1954. su članci: Ing. R. Ci v i d i n i: 0 gradnji novih sušionica za rezanu robu (svršetak). — Ing. L. Ž u m e r : Može li Evropa računati sa drvom iz Sovjetskog Saveza? — Ing. O. J u g : Podizanje proizvodnje u drvnoj industriji — izlazak iz drvne krize u Evropi. — Ing. R. C i v i d i n i : O izgradnji prvih modernih sušionica za rezanu robu u Sloveniji. — L. L e p : Ljepila i njihova upotreba. — Ing. M. S l o v n i k : što misle poduzeća o odgoju drvnoindustrijskih tehničarua?

CiOZDARSKI VESTNIK — Ljubljana Br. 3 — 1954. donosi: Alojz M u š i ć : Nekoliko kritičnih i novih misli s po

dručja pošumljavanja i melioracija. — Ivan Č e r n e : Više pažnje šumskim prometnim sredstvima. — Savremena pitanja.

Br. 4. — 1954. ima članke: Dr. R. P i p a n : Uređivanje šuma u Sloveniji. — E. P o g a č n i k : 0 važnosti načela kod postavljanja gospodarske organizacije u šumarstvu.

ŠUMARSKI PREGLED — SKOPJE Br. 2. — 1954. donosi članke: Ing. B. G r u j o s k i : Perspektivni razvitak obnove

šuma u NR Makedoniji prema predloženom 20-godišnjem planu (1953—1972) god.). — Prof. ing. Hans E m : Neki podaci o vrbama u NR Makedoniji. — S. D ž e k o v : Skopski parkovi i njihova dendroflora. — Prof. ing. Hans E m : Dvadeset godina od smrti Nedeljka Košanina.

DRVNA INDUSTRIJA — Zagreb Br. 3/4 — 1954. ima članke: V. L o n č a r : Mogućnosti izvoza drvnih proizvoda

iz NR Hrvatske. — Ing. F. Š t a j d u h a r : Tehnički štetnik na bukovini. — Ing. R. S t r i k i e r : Fagoceluloze. — A. G a b r i č e v i ć : O upotrebi žičara u eksploataciji šuma. •— Ing. F. Š u l e n t i ć : Dostignuća kod prerade i upotrebe pojedinih vrsta drveta.

STRANA STRUČNA LITERATURA

ISTRAŽIVANJA ZA POVEĆANJE PLOVNOSTI OBLOVINE LIŠĆARA U SSSR-A (Prema Unasylva)

Da bi se povećala plovnost oblovine lišćara, vršena su posljednjih godina razna Istraživanja. Tradicionalna metoda sastojala se u tome, da se oblovina poslije sječe ostavlja da se suši na zraku najmanje 6 mjeseci. Ali i pored toga što se sušenje vrši polagano i neravnomjerno, često su trupci i poslije 6 mjeseci sadržavali još mnogo vlage, da bi se bez gubitka mogli splaviti vodom. Kasnije se prešlo korištenju evapo-racije lišća t. zv. biološkom sušenju. Ustanovljeno je, da površina krošnji od 60 m2

srednje debelih stabala transpirira za 24 sata kod jasena 8 kg, kod breze i topole 9 kg, bukve 5 kg, javora 4 kg, smreke 4 kg, bora i jele po 3 kg vode. I kad se prekine alimentacija vode putem korjena, lišće stabala i dalje evaporira tako, da vlažnost stabala može za kratko vrijeme biti reducirana. Oborena stabla ostave se 8—10 dana prije daljnje prerade pod lišćem, a za to vrijeme pri golim sječama smanji se težina za 150—200 kg po i m3 drveta. Pri prorednim sječama taj proces traje 30—45 dana.

534

Smanjenje težine u kg po kubiku drveta poslije 5, 10 i 15 dana sušenja svježe posječeno poslije 5 10 15 dana

iznosi kod breze 950 kg 860 780 750 kg trepetljike 970 „ 870 780 750 „ smrče 850 „ 730 660 630 „ bora 860 kg 820 790 770 kg

Rr

M. Van Miegroet, Recherches sur la signification de quelques substances actives synthetiques pour la culture des plants forestiers. Communication no 2: L'influence de queliques substances actives synthetiques sur la croissance des semis du pin sylve-stre (Utjecaj nekih aktivnih sintetskih tvari na rast mladih biljaka običnog bora). Schweiz. Zeitschr. f. Forstwesen, Jahrg. 104, no 4/5 — 1953., p. 137—154.

Autorova su istraživanja imala za cilj, da odgovore na dva pitanja i to: 1. Može li se tretiranjem sjemena sa sintetskim aktivnim tvarima utjecati na

kasniji razvitak mladih biljaka i 2. da li je taj utjecaj — ukoliko postoji — prolazne ili trajne naravi. Sjeme običnog bora močeno je 48 sati kod temperature 17° C i potpune tame

u otopinama sintetskih aktivnih tvari, kod čega su upotrebljeni: 1. /S-alanin ili aminopropionska kiselina, 2. nikotinska kiselina, 3. amidonikotinska kiselina, 4. dl-a-amino-maslačna kiselina, 5. /S-indolil (3)-propionska kiselina, 6. indolil (3)-ocatna kiselina, 7. amidonikotinska kiselina i biotin i 8. a-naftilacetamid. Primijenjene su koncentracije A = 100 mg, B = 1 mg i C = 0,01 mg na 100 ccm

destilirane vode. Kontrolni nizovi močeni su samo u destiliranoj vodi uz jednake ostale uvjete. Sjetva je izvršena u vegetacijske posude napunjene smjesom pijeska i treseta (1 :1 ) . Kod jedne polovine izniknulih biljaka nakon šest sedmica, a kod druge nakon pet mjeseci, mjerena je visina, duljina glavnog korjena, ukupna duljina biljke i suha tvar. Rezultati su variaciono-statistički obrađeni.

U poredbi s kontrolnim nizovima, gdje je sjeme bilo samo močeno u vodi, ispo-ljilo se vrlo različito djelovanje pojedinih aktivnih tvari.

Dl-a-amino-maslačna kiselina i mješavina amido-nikotinske kiseline i biotina nisu imale nikakovo ili samo negativno djelovanje.

Trajno pozitivno djelovanje na duljinu i masu korijenja, bez sporednih nepovoljnih simptoma imala je samo amino-propionska kiselina u srednjoj i slaboj koncentraciji (B i C).

Pod utjecajem svih koncentracija nikotinske kiseline ubrzao se razvitak korijenja, ali je zato rast nadzemnih organa smanjen.

Amido-nikotinska kiselina ubrzala je duljinski rast i prirast mase korijenja; visinski je prirast smanjen kod biljaka poraslih iz sjemena moČenog u jakoj koncentraciji (A).

Kiselina /S-indolil (3)-propionska (koncentracije A i B), kiselina indolil (3)-ocatna (sve koncentracije i a-naftilacetamid (koncentracije B i C) pospješuju prolazno duljinski rast glavnog korjena. Masa korijenja povećava se pod utjecajem svih upotrebljenih koncentracija /S-indolil (3)-propionske i indolil (3) ocatne kiseline, te pod utjecajem dosta slabe (B) koncentracije a-naftilacetamida. Močenje sjemena u jakim koncentracijama ovih tvari djelovalo je na smanjivanje visinskog prirasta.

Na temelju dobivenih rezultata autor zaključuje, da je veoma preporučljiva pri-mjena-amino-propionske kiseline u koncentracijama od 1—0,01 mg na 100 ccm vode. Na drugom je mjestu nikotinska kiselina (A), koja ipak ponešto usporava visinski prirast. Kad se želi prije svega postići brzo zakorjenjivanje mladih biljaka, te kad se

535

ne nastoji trajno djelovati na njihov razvitak, mogu se primijeniti također amido-nikotinska kiselina (B), /8-indolil (3)-propionska (C), indolil (3)-ocatna (B i C), te a-naftilacetamid (B). Ovaj posljednji ipak dolazi manje u obzir radi teže topivosti.

Rezultati do kojih je došao autor u pogledu mogućnosti stimuliranja brzine razvoja korjenova sistema tretiranjem sjemena od posebnog su interesa radi primjene na terenima, gdje početkom ljeta dolazi do jakog sušenja površinskih horizonata tla, pa preživljavanje mladih biljaka uvelike ovisi o tome, da li se korjenov sistem dovoljno razvio prije nastupa ljetne suše. Bili bi u tom pravcu korisni pokusi i sa drugim vrstama, napose onim, koje dolaze u obzir za Krš.

Ing. Zlatko Gračanin •

ERTRAGSRÜCKGANG UND BODENENTARTUNG INFOLGE GRUNDWASSERABSENKUNG, FORSTWISSENSCHAFTLICHES CENTRALBLATT, BERLIN 1951.

Pri odvodnjavanju poljoprivrednih zemljišta gotovo redovno se ne uzimaju u obzir i biološke potrebe susjednih šuma, tako da se odvodnim kanalima trajno snizuje razina donje vode, i tlo pod šumom osuši, što uzrokuje potpunu izmjenu ekoloških prilika u kojima je ona uzrasla. Posljedica toga je biološko slabljenje takovih šuma, degradacija tla, opadanje prirasta, a u ekstremnim slučajevima sušenje pojedinih stabala kao i čitavih sastojina. Takvim postupcima nanosi se šumskom gospodarstvu velika šteta. Stoga držimo, da će biti korisno ukratko prikazati neke rezultate istraživanja objavljene po H. J o r d a n u .

U dugotrajnoj praksi je dokazano, da su odvodnjavanja, izvršena po šumarskim stručnjacima, uvijek dala pozitivne rezultate, dok su rezultati takvog rada izvedenog po radnim zadrugama, poljoprivrednim ustanovama i si. bili po šumsko gospodarstvo nepovoljni i nanosili mu gotovo redovno veliku štetu.

Štetan utjecaj odvodnjavanja tla po šumu, proučio je autor na posljedicama, koje su nastale, kada je god. 1936 u rajnskom ravničkom području sjev. Badena, u cilju odvoda visoke vode iskopan u pjeskovitom tlu 20 m široki i 5 m duboki kanal, koji je prolazio kroz tada 62 godišnju mješovitu sastojinu bora, brijesta, bukve, breze, graba i smreke. Posljedice opadanja razine podzemne vode očitovale su se 13 godina kasnije t. j . god. 1949. kada je oluja izvalila na površini od 30 ha veći broj stabala, sa drvnom masom od 150 m3. Ustanovilo se, da je vjetar borova i bukova stabla srušio, jer im je korijenje u dubini od 60—80 cm istrunulo. To je dalo povoda točnijem istraživanju, kojim se došlo do ovih rezultata:

1. Prokopom kanala prouzrokovan je pad razine donje vode za 150 do 70 cm, a prosječno 110 cm. Ustanovljeno je, da kod sniženja razine vode u kanalu za 148 cm, pada razina donje vode na mjestu udaljenom od kanala 100 m — za 114 cm, na udaljenost od 280 m — za 103 cm, na udaljenost od 460 m — za 96 cm, na udaljenost od 640 m — za 81 cm a na mjestu udaljenom 900 m — za 68 cm. Sa većom udaljenošću od kanala razina donje vode se diže dok ne dosegne zonu korjenja. Razina donje vode ne može se umjetno podići dovodom vode kanalom, čije je dno više od razine donje vode.

2. U dubini od 80—100 cm, t. j . u r a z i n i r a n i j e g v o d o s t a j a , nastao je uslijed isušenja pjeskovitog tla (koje sadrži tek 2,4% mulja i 0,8%> gline) 5—10 cm debeli sloj zemlje, tvrd kao laki beton, koji na razvoj korijenja djeluje ubitačno. Onemogući li taj sloj rast pretežnom dijelu korijenja, ono trune, olujni vjetar takvo drveće lako izvaljuje, ili se, ako ostaje na rastu, brzo osuši. Čim taj otvrdnuli sloj zemlja navlaži on omekša i postane drobiv. Ovakovo loše stanje u tlu pogoršavaju nastupi ekstremno suhih vegetacijskih perioda, osobito u progaljenim sastojinama sa prizemnim slojem gustog korova, koji crpi vlagu iz tla, a istodobno onemogućava da i onako rijetke i slabe oborine dospiju do tla. J a k i m o p a d a n j e m r a z i n e d o n j e v o d e , t e p o j a č a n o m e v a p o r a c i j o m p o v r š i n s k o g s l o j a t l a i s p r e č a v a n j e m p r i s t u p a o b o r i n a u t l o , s t v a r a s e u z o n i k o r i -

536

j e n j a š u m s k o g d r v e ć a j a k o i s u š e n i s l o j , k o j i u z s t v a r a n j e s p o m e n u t o g t v r d o g s l o j a v r l o n e p o v o l j n o u t j e č e n a r a s t d r v e ć a . Uz brojne izvale drveća kojima je uslijed toga strunulo korijenje, te sušenje pojedinih stabala, šteta se povećala i tim, što se prirast stabala ostalih na rastu osjetljivo smanjio. Koliko iznosi to smanjenje prirasta, autor nije istražio.

Iznoseći ovaj primjer, imamo namjeru da skrenemo pažnju na naše prilike u pogledu odvodnjavanja tala u području vrijednih nizinskih šuma.

Ranijim neracionalnim odvodnjama nanesene su našem šumskom gospodarstvu velike štete. Novim radovima ove vrste ne bi se smjelo prići prije nego što se za svaki konkretni slučaj ne ustanovi kakove će oni imati poslijedice po područne šume. Treba ustanoviti, da li će moguće koristi, koje poljoprivreda predmjeva da će imati, biti manje od šteta, koje će nastati ako vrijedne šumske sastojine bezobzirnim odvodnjavanjem konačno posve propadnu. Naše šumsko-istraživačke institute čekaju na rješavanju tog problema opsežni radovi. Da spomenemo samo neke: utjecaj izgradnje odvodnih kanala na visinu razine donje vode u tlima razne fizikalne strukture; kako daleko od odvodnog kanala siže taj utjecaj ? Utjecaj opadanja razine donje vode na rast korijenja pojedinih vrsta drveća u tlima razne fizikalne strukture; utjecaj opadanja razine donje vode na rast i prirast pojedine vrste drveća; kakove sve štete na taj način mogu nastati u ugroženim sastojinama; ovisnost visine razine donje vode o stanju vodostaja u koritu najbliže rijeke, te o količini lokalnih oborina i t. d. Kako nam je poznato Institut za šumarska istraživanja u Zagrebu dao je u Spačvi iskopati kanale za promatranje gibanja razine donje vode, te ima o tom podatke za nekoliko godina unazad, pa se nadamo, da će se taj rad sistematski dalje nastaviti i proširiti na čitav problem.

Dr. ZLATKO VAJDA

ERRATA CORRIGE!

U broju 5—6/1954 u članku koji su napisali Grison i Biliotti pod naslovom »Gusjenice četnjaka i uslovi kemijske borbe protiv njih« greškom slagara potkrale su se u francuskom tekstu opisa slika slijedeće pogreške:

Fig. 2 — umjesto »pouplement«, treba »peuplement« Fig. 5 — pod B) ispravni tekst glasi: — B) en trait pleine = le 11 avril k 14

heures 30 sur un arbre depourvu de feuilles (d'apres Seltzer) Fig. 6 — umjesto »correspodent«, treba »correspondent«

mjesto »reelement«, treba »reellement« Fig. 7 — mjesto »axces«, treba »exces« Fig. 10 — mjesto »Palonnet, treba »Balonnet« . Fig. 12 — mjesto »Emeteurs fumidenes«, treba »Emetteurs fumigenes. Osim toga tekst pod slikom 11 odnosi se na sliku 14 i obrnuto.

Dans le numero 5—6/1954 de cette Revue Particle »Chenilles processionnaires et les conditions de la lutte chimique« ecrit par Grison et Biliotti, contient dans les textes francais des legendes des figures les erreures typographiques, dont nous y faisons le rectificatif:

Fig. 2 — au lieu de »pouplement« il faut mettre »peuplement« Fig. 5 — il faut mettre: — B) en trait pleine = le 11 avril ä 14 heures 30 sur

un arbre depourvu de feuilles (d'apres Seltzer) Fig. 6 — au lieu de »correspodent« ili faut mettre »correspondent«

au lieu de »reelement« il faut mettre »reellement« Fig. 7 — au lieu de »axces« ili faut mettre »exces« Fig. 10 — au lieu de »Palonnet« il faut mettre »Balonnet« Fig. 12 — au lieu de »Emeteurs fumidenes« il faut mettre »Emetteurs fumigenes En outre la legende de la figure 11 s'applique ä la figure 14 et inversement.

537

O G L A S

Rasadnik u Gospiću proizvodi sadnice bjelogorice i crnogorice te stablašice raznih vrsta i ukrasno grmlje.

Za pobliže informacije obratite se šumariji Gospić, telefon br. 42.

ŠUMARIJA GOSPIĆ

O G L A S D R A Ž B E Dana 14. listopada 1954. godine u 10 sati održat će se kod Šumarije Novo-

selec pismena dražba za niže navedene sječine, koje se nalaze na području Općine Ivanić — Kloštar, kotar Čazma.

tri

-d

1.

2.

Šumski predjel

MARČA

i 30,

31

Vrst drva

Hrast

Hrast

Broj stabala

329

258

K o l i č i n a T e h n i

čko drvo s korom

m3

433

346

Prostorno drvo

n i 3

138

144

Isklična cijena

3,458.517

2,393 431

Uda

ljeno

st

do

želje

zni

čke

sta

nice

Do

Želje

znič

ke

stan

ice

Ivan

ić-g

rad

mek

ani

put

- 2,

5 km

. T

VR

DA

ka

mio

n ce

sta

— 4

,0 k

m

O p a s k a

Kupac predaje prodavaocu 176'— prm. hrastovog ogrevnog drva izrađenog na

putu u Sumi.

Kupac predaje prodavaocu 180 prm. hrastovog ogrevnog drva izrađenog na

putu u Šumi.

1. Pismene ponude sa prilozima prema čl. 4 i 5 Pravilnika o provedbi Uredbe o prodaji drveta u šumi na panju putem javne dražbe (N. N. br. 39/53)., treba predati komisiji za dražbu kod šumarije Novoselec najkasnije 30 minuta prije početka dražbe.

2. Ponuđači polažu jamčevinu u iznosu od 5°/o na tekući račun Šumarije Novoselec broj 4441-T-53 kod Narodne Banke filijale u Ivanić Gradu.

3. Svaki odjel čini posebni objekt dražbe. 4. Rok sječe i izrade: do 15. I. 1955., a rok izvoza do 15. III. 1955. god. 5. Rok plaćanja: u dva jednaka obroka i to : prvi obrok u roku od 8 dana od

obavjesti kupca, da je postao dostalcem, drugi obrok najdalje 15. XI. 1954. godine.

6. Ogrevno drvo imade kupac izraditi i izvesti na put u šumi i predati ga prodavaocu i to u odjelu 30—176 prm. hrastovog ogreva, a u odjelu 31—180 prm. hrastovog ogreva.

7. Ostali uvjeti dražbe kao i tehnička dokumentacija stoje zainteresiranim na uvid za vrijeme uredovnih sati u uredu šumarije.

ŠUMARIJA — NOVOSELEC

538

OGLAS D R A Ž B E Dana 30. rujna 1954. god. u 10 sati održati će se kod Šumarije Pitomaca

u Pitomači javna pismena dražba niže navedenih sječina:

1

2

3

4

Naziv sječine i odjel

Bilogora ODJ IV.

Banov Brod VIII.

Mekiš 13 i 15

Štorgina Greda 8

Vrst drveta

Bukva

Hrast

Lipa

2

Hrast

Jasen

Brijest

2

Hrast

Jasen

Brjest

Vrba

2

Hrast

Jasen

Brijest

2

Broj stabala

474

1133

1556

2048

Drvna masa s korom

tehničko m3

106

316

19

441

466

123

73

662

1.382

78

8

46

1.514

1.207

61

251

1.519

prostor, prm

Isklična cijena

2,355.845

3,180.586

7.777.043

7,637.234

Udaljenost sječine od željezničke

stanice

0,2 km do šum. pruge. 9 km šum. ptugom. Ugljenokopa Pitomaca do gl. stov. želj. stani

ce Pitomaca.

5 km mekog puta do ceste JJitomača i 1 km ceste do želj. stanice Pitomaca. Udalj. sječine do glav.

stov 6 km.

8 km. meki put do Kloštra i 2 km ceste na gl. stov. Kloštar, tj.

želj. stanice.

12 km. mekog puta 2 km ceste do gl. stovarišta na želj. stanicu

Kloštar.

Opaska

Dostalac je dužan izraditi i predati prodavaocu 405 prm. ogreva A, B i C kl. sa 50; 50 bez naknade tr"oš izrade

— Isto 575 prm.

— Isto — 1 2 « prm.

— Isto — 1470 prm.

Pismene ponude obložene prilozima prema čl. 4 i 5. Pravilnika o prodaji drveta u šumi na panju (N. N. 39/53) valja predati komisiji za dražbu pri Šumariji jedan sat prije početka dražbe.

Ponuđači polažu jamčevinu u iznosu od 5°/o na tek. račun šumarije Pitomaca kod N. B. filijale u Đurđevcu br. 445-T-123.

Rok sječe i izrade 1. X. 1954. do 31. XII. 1954., izvoza 31. III. 1955. god. Dostalac je dužan besplatno šumariji Pitomaca predati sav izrađeni ogrev

iz sječina do 5. I. 1955. god. Plaćanje kup'vnine u tri jednaka obroka i to I. 8 dana kako je ponuđač obavješten da je pa ao dostalac, II. obrok 1. XI. 1954., a treći 5. I. 1955. god.

Tehnička dokumentacija i ostali uvjeti dražbe stoje interesentima na uvid u uredu šumarije Pitomaca.

ŠUMARIJA PITOMACA '

539

OGLAS DRAŽBE Dana 2. listopada 1954. u 10 sati održat će se kod šumarije

»česma« u Bjelovaru javna pismena dražba niže navedene sječine:

.1 1

1.

Naziv sječine

ČESMA odjel 45

Ukupno:

Vrst drva

hrast

brest

jasen

Broj stabala

1.092

153

25

1.270

K o l i č i n a tehničkog

drva sa korom u m3

3.040 —

192-—

15 —

3.247- —

prostor, drva u pr. mt.

2-980 —

Isklična cijena dinara

29,816.510

Udaljenost sječine od željezničke

stanice

s ? s s .

Si 3 ._ " 2 •'—1 U co n "3 « u S*

£ '3 Š — Ö

Pismene ponude obložene prilozima prema čl. 4 i 5 Pravilnika za izvršenje Uredbe o prodaji drveta u šumi na panju (N. N. br. 39/53.) valja predati komisiji za dražbu pri šumariji najkasnije 15 minuta prije početka dražbe.

Ponuđači polažu jamčevinu u iznosu od 5% na tekući račun šumarije »česma« br. 440-T-348 kod filijale Narodne banke u Bjelovaru.

Rok sječe, izrade i izvoza je od dana odobrenja dražbe do 31. III. 1955.

Rok plaćanja: 50% u roku od 8 dana, kako je kupac obavješten, da je postao dostalac, a slijedeće uplate u dva obroka u 1/4 dostalne svote 1. XI. i 1. XII. 1954.

Dostalac je dužan prostorno drvo u količini od 2.980. — pr. mt. besplatno izraditi, složiti i predati šumariji »česma« u navedenoj sječini.

Ostali uvjeti dražbe kao i tehnička dokumentacija stoji interesentima na uvid u uredu šumarije »česma« u Bjelovaru za vrijeme uredovnih sati.

ŠUMARIJA »ČESMA« BJELOVAR

Na temelju Uredbe o prodaji drve ta n a panju iz šuma općenarodne imovine (N. N . 39/53.) održat i će se 21 . l is topada 1954. u 10 sat i u u redu šumar i je Velika Pisanica prv put

JAVNA DRAŽBA PUTEM PISMENIH PONUDA za sječine:

Sječina

Bačkovica odjel 5 Selište)

Mlada Bačkovica odj.

11 b

Bačkovica odjel 52 (Sevac)

Bilogora odjel 27 i 28 (Muški jarak)

Kotar Općina

Bjelovar V. Pisanica

Bjelovar V. Pisamca

Bjelovar Sandrovac

Bjelovar Bedenik

Vrst drva

bukva grab hrast ostalo

Svega:

hrast bukva grab ostalo

Svega:

bukva grab hrast

Svega:

bukva grab hrast ostali

Svega:

Broj stabala

350 411

47 2

810

440 117 690

24 1271

989 12 19

1020

2153 3)0

14 33

2510

Drvna masa sa korom

tehnika m3

25/ 59 89

405

994 100 243

15 1352

1221 2

21 1244

2578 70 25 10

2683

ogrev pr

285 280

73 3

641

247 48

280 23

598

1122 8

12 1142

1785 259 36 30

2683

Isklična *k

cijena dinara

2,186.065

13,171.584

5.205.690

13,249.839

Udaljenost od komunikacija

Mekani put 1,5 km, te cestom 2,5 km do želj. st. V. Pisanica

Mekani put 7 km, te cesta 2 km do želj.

stanice Bulinac

Mekani put 11 km, te cesta 2 km do ž.

st. Bulinac

Privlačenje na pom. stovarište u Krama-rivi 1200 m (potrebna žicara) š. želj. do ž. st. Pitomaca 16 km

Svaka sječina je poseban objekt prodaje. P ros to rno drvo nije p redmet prodaje. Kupac je dužan da gore navedeno drvo izradi i p reda prodavaocu kod

panja bez naknade t roškova izrade. Nudilac je dužan položiti jamčevinu 5%> kod N. banke Bjelovar na tek.

račun šumar i je 440-T-226, ili da ga ran tno pismo priloži ponudi. P ismene ponude sastavl jene i obložene p r ema čl. 5 gorn jeg pravi lnika pre

daju se najkasni je 15 minuta pri je početka dražbe komisiji za dražbu. Kupac je dužan kupovinu uplat i t i u 2 jednaka obroka i t o : 1. I. 1955.

i 31. I I I . 1955. god. Tehnička dokumentaci ja daje se n a uvid u šumari j i Vel. Pisanica.

ŠUMARIJA V E L I K A P I S A N I C A

OGLAS DRAŽBE STABALA Na temelju uredbe i pravi lnika, kao i nadopune pravi lnika o prodaji drve ta

na panju u šumi iz šume opće Narodne imovine pu tem javne dražbe (Nar . Nov. bro j 39 i 49/53). Održa t i će se dne 20. l is topada 1954 godine u 11 sat i u p ro s tor i jama šumar i je Kamensko u Kamenskoj prvi put pismena javna dražba drvnih masa na panju u niže navedenim sječinama.

'o1

rt • 0 '2 Šumarija

2

3

4

5

"

»

"

"

Kotar

Pakrac

Slav. Požega

"

"

»

Naziv sječinc i odjel

Petrov potok odj. 78—80

Šilmatički potok

odj. 45—47

Jelovac odj. 31

Brzaj a odj. 21 i 22

Potočni potok odj. 26

Sred

nja

udal

jnno

st

do c

esta

0.5

do šum. željez. 3 km

2

5

2

Sred

nja

udal

j. do

že

ljez.

sta

n.

24

43

38

17

14

rt > rt

-c rt l/l rt >

bukva

ostalo

bukva

jela

ostalo

bukva

breza

ostalo

jela

breza

ostalo

bukva

ostalo

rt

'ĆT rt

15.438

8.048

8.790

462

4.422

3.068

6.240

247

1.189

12.3-31

1.330

1.010

50

Drvne mase sa korom

Tehnike

m3

5.551

159

2.866

621

294

421

180

31

579

94

17

819

10

Ogrev

m3

14.231

1.754

9.629

191

1.994

1.468

2.214

145

266

2.169

174

1.809

33

Isklična cijena

20,523.570

10,080.770

2,379.020

2,566.680

2,670.140

Svaka sječina je poseban objekt prodaje (dražbe) , te ponude kao i jamčevine stavljaju se za svaki objekt prodaje posebno.

Ponuđači su dužni položiti jamčevinu u visini od 5°/o od isklične cijene, kod N a r . Ban. filijale u SI. Požegi, n a tekući račun šumar i je Kamensko broj 572-T-244.

Ponude sastavl jene i obložene p r ema čl. 4 i 5 gorn jeg pravi lnika predaju se najkasni je 20 l istopada do 11 sat i u šumari j i Kamensko komisiji za dražbu.

Za sve sječine kupovina se uplaćuje u t r i obroka i to . J edna šes t ina do 1. XII . 1954. t r i šestine do 15. 1. 1955., ostale dve šest ine do 15. II . 1955.

Rok sječe i izrade do 31 . I I I . 1955 i od 1. X. do 15. XII . 1955., godine a izvoza do 30. IV. 1955 t e od 1. X. do 31. XII . 1955. godine.

Ostali uvjeti dražbe mogu se dobiti na uvid kod šumari je Kamensko. Š U M A R I J A K A M E N S K O

N a temelju uredbe o prodaji drveta n a panju iz šuma općenarodne imovine (N. N. 39/53) održa t će se 20. l i s topada 1954. g. u 10 sat i u u redu Šumari je u Vrbovskom prvi pu t

JAVNA DRAŽBA PUTEM PISMENIH PONUDA za sječine

Sječina

Litorić odjel 2

Litorić odjel 6

Litorić odjel 8

Lipovac odjel U

Lipovac odjel 12

Lipovac odjel 7

Lipovac exp.

Litorić odjel 3

Litorić odjel 9

Litorić odjel 10

Litorić odjel 14

Kotar Općina

Delnice Vrbovsko

Delnice Vrbovsko

Delnice Vrbovsko

Delnice Srp. Moravice




Delnice Vrbovsko

Delnice Vrbovsko



rt > "9

>

Bukva

Bukva

Bukva

Bukva

Bukva

Jela

Jela

Jela

Jela

Jela

Jela

j a iß

'p'

n 327

316

295

181

674

282

178

44

365

376

298

Drvna masa s korom

Tehnika m3

152

63

119

50

150

825

499

118

1.011

1.051

878

Ogrjev prm.

358

395

476

261

1.096

9

12

4

41

73

27

Isklična cijena

Dinara

993.201

770.632

1,156.553

562.164

1,998.345

5,484.512

3,287.080

777.448

7,260.511

7,177.081

6,3J 6.350

Udaljenost od komunikacija

Kameni put 2,5 km te cestom 11 km do željezničke stanice

Vrbovsko

Kameni kolni put 1,5 km cestom do željezničke stanice Vrbovsko

Kolni put 3,5 km, te 11 km cestom do željezničke stanice

Vrbovsko

Kolni put 2 km, te 13 km kamionskom cestom do željezničke

stanice Vrbovsko

Kolnog puta 2 km, te 13 km kamionskom cestom do želj.

stanice Vrbovsko

Kolnog puta 2 km, te 13 km ceste do željezničke stanice

Vrbovsko

Kolnog puta 2 km, te 13 km cestom do željezničke stanice

Vrbovsko

Kameni put 2,5 km, te cestom 11 km do željezničke stanice

Vrbovsko

Kameniti put 2,5 km, te cestom 11 km do željezničke stanice

Vrbovsko

Kameni put 2,5 km, te cestom 11 km do željezničke stanice

Vrbovsko

Kameni put 2,5 km, te cestom U km do željezničke stanice

Vrbovsko

Svaka sječina je posebni objekt prodaje. Nudilac je dužan položiti jamčevinu 5°/o kod N. B. Delnice n a tek. r ačun Šumari je 503-T-122 ili da g a r a n t n o pismo priloži ponudi. P ismene ponude sastavl jene i obložene p r ema članu 5. gornjeg pravi lnika predaju se najkasni je 15 minu ta pri je početka dražbe komisij i za dražbu. Kupac je dužan kupovinu uplat i t i u dva jednaka obroka i t o : I. rok odmah, a II. rok do 31 . XII . 1954. g. Rok sječe izrade i izvoza važi do 31. III. 1955. g. — Tehnička dokumentaci ja daje se n a uvid u Šumari j i Vrbovsko.

ŠUMARIJA VRBOVSKO

J A V N A DRAŽBA Dne 21. rujna 1954. godine u 10 sati održati će se u uredu šumarije

Velika Pisanica prvi put:

JAVNA DRAŽBA PUTEM PISMENIH PONUDA za izrađene hrastove trupce na glavnom stovarištu Vel. Grđevac

Broj trupaca

hrast 816

Sortiment

A. klasa B. klasa C. klasa Rudno

Svega:

m3

113,40 123,98 136,86

4,08

379.32

Isklična cijena

4,161,575,—

Nudilac treba položiti jamstvo 5% isklične cijene. Dostalac je dužan platiti kupovninu 3 dana po potpisu ugovora.

Tehnička dokumentacija daje se na uvid u šumariji Velika Pisanica. ŠUMARIJA VELIKA PISANICA

OGLAŠUJTE U ŠUMARSKOM LISTU Tarife za oglase su ove:

1/1 stranica = 15.000 dinara 1/2 stranice = 8.000 „ 1/4 strane == 4.500

(Pošiljalac oglasa dobiva 15%)

ŠUMARSKI LIST GLASILO ŠUMARSKOG DRUŠTVA NR HRVATSKE

Izdavač: Šumarsko društvo NR Hrvatske u Zagrebu. — Uprava i uredništvo: Zagreb Mažuranićev t rg br. 11 — telefon 36-473 —Godišnja pretplata: za članove Šumarskog društva NRH i članove svih ostalih šumarskih društava Jugoslavije Din 600.— za nečlanove Din. 840.— za studente šumarstva i učenike srednjih šumarskih i drvnoindustrijskih škola Din. 200.— za ustanove Din. 1.200.— pojedini brojevi: za članove gtudente šumarstva i učenike srednjih šumarskih i drvnoindustrijskih škola Din. 50.— xa nečlanove Din. 70.— za ustanove Din. 100.— Za inozemstvo se cijene računaju dvostruko. — Račun kod NB Zagreb 401-T-236. Tisak: Grafički zavod Hrvatske, Zagreb.

Š U M A R S K I INSPEKTORAT GOSPIĆ O D S J E K Z A U R E Đ I V A N J E Š U M A

traži 2 šumarska inženjera sa položenim praktičnim ispitom

i 2 šumarska inženjera pripravnika za poslove uređivanja šuma.

Osnovna plaća prema odgovarajućoj grupi, a dopunska plaća obzi

rom na težak teren određeni maksimum.

Krediti za radove uređivanja su osigurani.

Obzirom na pomanjkanje stambenog prostora prednost irrsadu

samci.

Mclbe sa opisom dosadašnje prakse slati na gore navedenu

adresu.

„ r U R N I R" P O D U Z E Ć E ZA P R O M E T FURNIRA, Š P E R P L O Č A ,

P A N E L P L O Č A , L E S O N I T A 1 P A R K E T A

Z A G R E B — J u r i š i ć e v a 19 Telef. 34-146 i 25-403 — Brz. „Trgofurnir"

Na veliko! Na malo! F U R N I R I

Š P E R P L O Č E P A N E L P L O Č E

L E S O N I T P L O Č E P A R K E T I

Najpovoljnije cijene! Brza i solidna podvorba!

O G L A S D R A Ž B E Dana 23. listopada 1954. u 10. sati održat će se kod šumarije »česma«

u Bjelovaru javna pismena dražba niže navedene sječine:

— '3 Ci

Naziv sječine

Česma odjel 45/a

Česma odjel 46

Česma odjel 66

Vrsta drva

hrast

brest

joha

ukupno

hrast

brest

jasen

ukupno,

hrast

brest

jasen

ukupno

Sveukupno:

rt "rt -O rt w

330

5

4

339

426

74

10

510

372

3

—

375

1.224

Količina

teh. drvo sa korom

m3

740

3

1

744

1.218

127

17

1362

835

5

—

840

2.046

prostor, drvo u prm.

Isklična cijena

Dinara

28,422.690-—

Udaljenost sječine od željezničke stanice

Do željezničke stanice Klokočevac za odjel 45 i 46 4,5 km mek.ini put i 5 km cesta, a za odjel 66 6 km mekani

put i 5 km cesta.

Pismene ponude obložene prilozima prema čl. 4 i 5 Pravilnika za izvršenje Uredbe o prodaji drveta u šumi na panju (N. N. br. 39/53.) treba predati komisiji za dražbu pri šumariji najkasnije 15 minuta prije početka dražbe.

Ponuđači polažu jamčevinu u iznnosu od 5°/o na tekući račun šumarije »Česma« broj 440-T-348 kod filijale Narodne banke u Bjelovaru.

Rok sječe, izrade i izvoza je do 31. III. 1955. Rok plaćanja u tri jednaka obroka i to: prvi obrok u roku od 8. dana, kako

je kupac obavješten, da je postao dostalac, a slijedeće obroke 15. XII. 1954. i 15. I. 1955.

Dostalac je dužan prostorno drvo u količini od 2.000— prm. besplatno izraditi, složiti i predati šumariji »česma« u sječini.

Ostali uvjeti dražbe kao i tehnička dokumentacija stoji interesentima na uvid u uredu šumarije »Česma« u Bjelovaru za vrijeme uredovnih sati.

ŠUMARIJA «ČESMA« BJELOVAR

Šumarski list 195409[1] Jasen

Documents

Transcript of Šumarski list 195409[1] Jasen