Vol.

3,

bro

j 9,

ruja

n 2

002.

9 771333 569007

I S S N 1 3 3 3 - 5 6 9 3

U ovom broju:M. Jurin:

Uvodnik . . . . . . . . . . . .2

È. Lucu:

Život u moru . . . . . . . .3

T. Marotti:

Adaptacija štale . . . . . .5

A. i M. Marušiæ:

CMJ . . . . . . . . . . . . . .6

Z. Maksiæ:

Rasprava . . . . . . . . . . .7

N. Smodlaka:

Triton . . . . . . . . . . . . . .8

S. Bosanac:

Konferencija . . . . . . . .9

Vijesti . . . . . . . . . . . .11

Na naslovnici:

Posljednji dani ljeta;TRITON u vožnji

Nakon opsežnog tematskog dvobroja evonas ponovno u našim za sada uobièajenimrasponima. Broj od rujna odiše morem od ko-rica i prvih stranica. Slika Tritona koji jurimorem zadnjih dana kalendarskog ljetapodsjeæa nas na minuli godišnji odmor. Ovabrza radna brodica opremljena najsuvremeni-jim navigacijskim instrumentima omoguæit æebolje uvjete rada svima koji istražuju more. Oživotu u moru piše dr. Èedomil Lucu snaglaskom na gospodarskoj važnosti hlapa teizazovu istraživanja ionsko-transportnih me-hanizama. Ova životinja obitava u našemJadranu, ali je nekontrolirani izlov uz zapadnuobalu Istre, šibenske otoke te Lastovo, znatnoosiromašio prirodne populacije. Autornaglašava da bi trebalo promijeniti zakonskeodredbe te poveæati legalnu dužinu ulovnihrakova na najmanje 34 cm. Ovako velikejedinke veæ su sudjelovale u reprodukcijskomciklusu, a ulovom manjih jako se remeti repro-dukcija ovih komercijalno važnih rakova.Nadalje, zbog velike sliènosti transportnihmehanizama epitelnih struktura hlapova saproksimalnim bubrežnim kanaliæimakralježnjaka kao i jednostavnog sustavaživèanih stanica i relativno lakog pristupa neu-rotransmiterima hlap je obeæavajuæi model ubiomedicinskim istraživanjima. U ovom jebroju i èlanak o adaptaciji štale u Zavodu zamolekularnu medicinu. Uvoðenje niza pose-bnih sojeva miševa te rad u sterilnim uvjetimanužni su za suvremena istraživanja. Generacije

istraživaèa napravili su niz kvalitetnih radovakoristeæi konvencionalnu štalu. Novo vrijemzahtijeva nužno i nove uvjete rada koji sunužni mlaðem naraštaju, a nas iz starije ge-neracije to iskreno veseli. Navedenomadaptacijom oformit æe se nekoliko laboratori-ja za suvremena toksikološka istraživanja, tefunkcionalnu genomiku. Na moju molbukolege Marušiæi, urednici èasopisa CroatianMedical Journal napisali su, uvjeren sam, za-nimljiv èlanak o tome kao su uspjeli uvrstitièasopis u CC. Osnovno je marljivost i moralza postizanje dužne razine vrsnoæe, pa je, kakonavode, lako uæi u CC. U osvrtu na èlanakdr. B. Klaiæa Kako procijeniti kvalitetuznanstvenog rada), kojeg smo objavili u broju4 ove godine, dr. Z. Maksiæ prezentira svojodgovor. Proèitajte! Tu je i opsežan prikazdr. S. Bosanca o Brijunskoj konferenciji stemeljnom idejom da se pitanje života uSvemiru ne može razmatrati izolirano odpitanja postanka i razvoja Svemira. Uz nave-deni materijal tu su vrijedne novosti uInstitutu, te rubrika kadrovskih promjena. Odnarednog broja Uredništvo više neæe uvršta-vati naknadne zakašnjele vijesti o raznimobranama. Molimo vas za suradnju. Ugodnoèitanje,

Glvni urednik

Mislav Jurin

Došli u Institut tijekom rujna 2002.:

Sonja Beè dipl. inž. elektrotehnike; MiroslavMihaljeviæ dipl. inž. raèunarstva; Matej-MarkoOklobdžija; Iva Pešun; dr. sc. Neven Soiæ;Zdenka Šujster dipl. ecc.; Igor Tomažiæ dipl.inž. fizike.

Otišli iz Instituta tijekom rujna 2002.:

Ivan Ljubiæ dipl. inž. kemije; mr. sc. SinišaIvankoviæ.

Disertacije izraðene u Institutu i obranjenetijekom rujna 2002.

Marina Šprem: Dijagnostièko i prognostièkoznaèenje glutationa, glutation S-transveraza,katepsina D, plazminogen aktivatora, inhibito-ra plazminogen aktivatora tipa 1, p-53 i bcl-2 ubolesnicama s karcinomom jajnika, voditeljicaM. Osmak, obrana 30. 09. 2002.

Diplomski radovi izraðeni u Institutu iobranjeni tijekom rujna 2002.

Paula Babaroviæ: Polimorfizam alela alfa lancareceptora za IFN-gama u osoba zaraženih ba-kterijom Mycobacterium tuberculosis,voditeljica J. Paveliæ, obrana 26.09.2002.

Andrej Dokiæ: Konzervatorsko-restauratorskadijagnoza stanja i analitièke metode u restauri-ranju slike M. C. Crnèiæ "Makovi", voditeljiceŠ. Horvat-Kurbegoviæ i B. Kojiæ-Prodiæ,obrana 27. 09. 2002.

Ivana Palej: Sinteza adamantanskihaminokiselina, voditeljica K. Majerski, obrana18. 09. 2002.

Anðelo Samsarov: Teorija bozonske strune,voditelj S. Meljanac, obrana 27. 09. 2002.

Dopuna:Disertacija

Stojiæ, Marko: Poopæene statistike i opera-torske algebre, voditelj S. Meljanac, obrana 05.06. 2002.

Diplomski rad

Marko Grbelja: Pristupi rekonstrukciji grbagrada na kužnom pilu Presvetog Trojstva uPožegi, voditelji Š. Horvat-Kurbegoviæ, D.Dokiæ i B. Kojiæ-Prodiæ, obrana 20. 05. 2002.

Dodatak - disertacija - lipanj

Bojana Vukeliæ: Izolacija i karakterizacijaekstracelularne amilaze, deoksiribonukleaze imetalopeptidaze bakterije Streptomyces rimo-sus, voditeljica LJ.Vitale, obrana 05.06. 2002.

impressum:

Znanstveno glasilo Instituta "Ruðer Boškoviæ"

Bijenièka c. 54, 10 002 Zagrebtel: +385 (0)1 4561 111,

fax: 4560 084e-mail: rudjer@rudjer.irb.hr

URL: http://www.irb.hr

Glavni urednik: Mislav JurinTehnièki urednik: Karolj Skala

Uredništvo: Velimir Bardek Dunja Èukman

Koraljka Gall-TrošeljKata Majerski

Iva Melinšèak-ZlodiTvrtko Smital

Jadranka Stojanovski

Digitalna obrada i izvedba:Institut Ruðer Boškoviæ

Grafièki fakultet u Zagrebu

ISSN 1333-5693UDK 061.6:5

Tisak: Kratis d.o.o.Izlazi mjeseèno u nakladi od 600 primjeraka uz financijsku potporu

Instituta

GGllaassiilloo IIRRBB tri3

piše: Èedomil Lucu

GGllaassiilloo IIRRBB

Bliski roðak "jadranskom" hlapu (europski hlap,Homarus gammarus) je amerièki hlap (Homarus americanus).Preci hlapova potjeæu iz perma i triasa, do recentnih (poro-dica Nephropsidae) koji su se zadržali od geološke formaci-je prije 150 milijuna godina do danas. Amerièki i Europskihlapovi izolirani su tijekom pleistocena u geografski odvo-jene alopatriène vrste. Hlapovi žive u Jadranu na hridina-stim i kamenitim dnima, najèešæe sakriveni u kamenim pro-cjepima - pukotinama stijena.Veoma su cijenjeni meðujestivim rakovima. Zbog intenzivnog i gospodarski neopra-vdanog - nekontroliranog ulova hlapova u podruèju najveæerasprostranjenosti i to uz zapadnu obalu Istre, šibenskih otokai Lastova došlo je do znatnog osiromašenja prirodnih popu-lacija.

Oklop i druge "koštane strukture" oko ekstremitetarakova ogranièavaju rast, koji je omoguæen redovnim odbaci-vanjem oklopa (presvlaèenje). Presvlaèenje u juvenilnih iodraslih hlapova je jedamput godišnje ili rjeðe, a u post-larva-lnih stadija mnogo uèestalije. Brzina odbacivanja oklopa

mjerljiva je u sekundama, meðutim fiziološko-biokemijskepripreme za stvaranje novoga oklopa zapoèinju odmah nakonodbacivanja starog oklopa i traju sve do novog presvlaèenja.Nakon oslobaðanja veza izmeðu tkiva i ekstracelularnekutikule hlapovi odbacuju stari oklop. Regulatornu ulogu uodbacivanju oklopa ima Y-organ putem ecdysteroidnih hor-mona. Nakon presvlaèenja dolazi do intenzivnog uzimanjavode i bubrenja tkiva i mineralizacije novoga oklopa.Presvuèeni hlapovi su potpuno mekani (i kliješta) i ne-sposobni za borbu sa ogranièenim moguænostima kretanja, noveæ nakon dva dana proces mineralizacije novog oklopa zna-tno je napredovao. Enzim ugljikova anhidraza u branhiostegi-tu (tkivo koje okružuje škržnu šupljinu ispod oklopa) igravažnu ulogu u mineralizaciji.

Tjelesna težina jadranskih hlapova od 0.2 kg postižese u laboratorijskim uvjetima za oko 2 godine. Dob hlapovamase od oko 2.5 kg je izmeðu 8-10 godina. Prema naredbio zaštiti riba i drugih morskih organizama iz 1996 godine do-puštena lovna dužina hlapova je 28 cm. U hlapova dobi od

ŽIVOT U MORU

HLAP - Gospodarska važnost te izazov istraživanjaionsko-transportnih

mehanizama

Hail to thee most noble of crustaceans!Worthy of Homaric ode,

Traveler, of a wet, sandy road......Nerve cells here, the muscle there

The hormones all aroundBig cells thou art, and plucable

Over and over can'st be foundProf. E.A. Kravitz (1991)

Slika 1.Europski hlap Homarusgammarus - prorijeðenistanovnik Jadrana.

GGllaassiilloo IIRRBBGGllaassiilloo IIRRBB èetiri4

oko 5 godina masa iznosi oko 0.5 kg. Tijekom slijedeæegodine poveæanje tjelesne mase je za oko 50%. Veæina hlapovaovih velièina su juvenilni oblici koji nisu uèestvovali u repro-dukcijskom ciklusu. Navedeni pokazatelji ukazuju na ne-logiènost zakonske odredbe koju treba promijeniti i poveæatilegalnu dužinu ulovnih rakova na najmanje 34 cm. Zaštita zonareprodukcije hlapova i pravilno gospodarenje u zonama ulovapoveæalo bi prirodne populacije komercijalno važnih rakova. Iako su biološki i tehnološki problemi uzgoja hlapova dobrimdijelom riješeni, brzina rasta i ekonomski pokazatelji u uvjeti-ma uzgoja ne upuæuju na profitabilnost uzgoja. Dosadašnjieksperimenti repopulacije mlaði u zonama obitavališta hlapo-va nisu dali znaèajne rezultate u poveæanju populacija u moru.Prirast tkiva u hlapova u korelaciji je sa koncentracijom bakra uhemolimfi (hemocijanina), pa ovaj pokazatelj može poslužiti uprocjeni indeksa kondicije hlapova u okolišu.Još je davnih dana August Krogh dobitnik Nobelove nagrade zafiziologiju i medicinu tvrdio da za rješenje velikog brojaznanstvenih problema u biologiji postoje odabirni organizmi(tkiva, stanice) koji daju najbolji odgovor na postavljenopitanje i na kojima se lakše može istražiti neka pojava. U tradi-cionalnoj biološkoj literaturi hlapovi su opisani kao steno-halini organizmi koji ne podnose varijacije u slanosti (osmoko-ncentraciji) morske vode. U novije doba utvrðene su njihove

migracije u zonama kolebanja slanosti morske vode."Jadranski" hlap podnosi život u morskoj vodi slanosti i do 20x 10-3 (otprilike 20 g soli na 1 l morske vode). Koji prilago-dbeni mehanizmi omoguæavaju život u uvjetima razrijeðenemorske vode ? U prilagodbama na ove uvjete osim škrga ibranhiostegita, otkrili smo dominantnu ulogu epipodita(osmoregulatorno tkivo prisutno u škržnoj šupljini) . Tijekomprilagodbi u razrijeðenoj morskoj vodi u epipoditu dolazi dovišestruke aktivacije transportnog enzima Na,K-adenozintrifo-sfataze (Na,K-ATPaze). Katalitièki aktivna alfa podjedinicaenzima (oko 100 kDa) odgovorna je za ovu pobudu. Indukcijapospješuje aktivno izbacivanje natrija iz energetski bogatihkloridnih stanica u hemolimfni prostor nakon èega je hemo-limfa (tjelesna tekuæina u hlapa) hiperosmotska u odnosu navanjski medij što omoguæuje volumnu regulaciju stanica ipreživljavanje u novim uvjetima. Aktivacija je uzrokovana si-ntezom transportnog enzima de novo ili brzom indukcijomenzima, koji je u hlapova koji žive u morskoj vodi visokeslanosti djelomièno aktivan (preostali dio alfa podjediniceenzima latentan). Negativna korelacija izmeðu aktivnosti enzi-ma i cAMP-a (ciklièki adenozin monofosfat) upuæuje naukljuèivanje protein kinaze A (PKA) u regulaciju Na,K-ATPaze. Enzim Na,K-ATPaza je kljuèan u generiranju sekun-darnih aktivnih transportnih mehanizama. Na bazolateralnojmembrani epitelnih stanica locirana je Na,K-ATPaza (Na/Kcrpka), te o njoj ovisni Na-Ca protusmjerni izmjenjivaèkisustav. Na apikalnoj strani membrane epipodita prisutni suNa,K-ATPazom regulirani K ionski kanali izbacujuæi ionekalija putem apikalnog epitela i obavljajuæi važnu ulogu uvolumnoj regulaciji stanice.

Zbog velike sliènosti transportnih mehanizama epite-lnih struktura hlapova - epipodita sa proksimalnim bubrežnimkanaliæima kralježnjaka, kao i jednostavnog sustava živèanihstanica i relativno lakog pristupa neurotransmiterima hlap jeobeæavajuæi modelni objekt u biomedicinskim istraživanjima.

Literatura:Lucu,È. and Flik,G. (1999) Na,K-ATPase and Na/Ca exchangeactivities in gills of hyperregulating Carcinus. Am. J. Physiol.276, R490-R499.Lucu,È. and Devescovi,M. (1999) Osmoregulation andbranchial Na,K-ATPase in the lobster Homarus gammarusacclimated to dilute seawater. J. Exp. Mar. Biol. Ecol. 234, 291-304.Devescovi,M. and Lucu,È. (2000) Growth patterns of the lo-bster Homarus gammarus in the North Adriatic. Period. Biol.102, 189-193.Lucu,È., Devescovi,M., Skaramuca,B. and Kožul,V. (2000)Gill Na,K-ATPase in the spiny lobster Palinurus elephas andother marine osmoconformers. Adaptivness of enzymes fromosmoconformity to hyperregulation. J. Exp. Mar. Biol. Ecol.246, 163-178.Pavièiæ-Hamer,D., Devescovi,M. and Lucu,È. (2001)Enzymes involved in osmolyte processesin the Adriatic lobsterHomarus gammarus. Rapp. Comm. int Mer Medit. 36, 204.Devescovi,M. and Lucu,È. Growth of tissues related tohaemolymph copper throughout the moult cycle in lobsters,Homarus gammarus. Mar. Ecol. Prog. Ser. (u tisku).Lucu,È. and Flik,G.: Potassium channel secretion modulatedby Na,K-ATPase in the epipodite of lobster. Membrane Biol.(u tisku).

Slika 2. Usporedba specifiène aktivnosti enzima Na,K-ATPaze u homogenatu(H) i djelomièno proèišæenim membrana (M) epipodita hlapova(Homarus) i jastoga (Palinurus elephas; stanovnik srednjeg i južnogJadrana) u morskoj vodi ( slanost 38 x 10-3 ; prazni stupiæi). U hlapo-va je aktiviran enzim nakon prilagodbi u razrijeðenoj morskoj vodi (slanost 20 x 10-3 ; puni stupiæi). Jastog je stenohalini organizam kojipodnosi život u uvjetima malih variranja slanosti morske vode i meh-anizam aktivacije enzima nije prisutan.

Analiza Western blottinga upuæuje na višekratno poveæanje aktivnos-ti Na,K-ATPaze, koje je potvrðeno poveæanjem ouabainom osjetljiveugradnje fiziološki aktivnog iona rubidija, kao zamjene za ion kalija.Na/K crpka je temeljni generator mnogih izmjenjivaèkih sustavaprisutnih u epipoditu u uvjetima razrijeðene morske vode. Takoepitelne stanice epipodita u uvjetima struja u kratkome spoju (short-circuit current) generiraju negativni naboj od apikalne prema bazo-la-teralnoj strani epitelnih stanica.

GGllaassiilloo IIRRBB GGllaassiilloo IIRRBBpet5

U okviru Zavoda za molekularnu me-dicinu u tijeku je ureðenje štale uZavodu za molekularnu medicinu -Paviljon 2. Postojeæa štala za uzgojživotinja, kao i ona za životinje ueksperimentu koja je osnovana krajem50-tih godina prošlog stoljeæa, višenije zadovoljavala potrebe suvremenihistraživanja. Naime, veæina istraživa-nja u 60-im, 70-im pa ponešto i 80-imgodinama bila je velikim djelomvezana uz istraživanja "u životinji" (invivo), pri èemu se trošio velik brojrazlièitih životinja (miševi, štakori,

zamorci, zeèevi i sl.) Razvojembioloških znanosti naroèito 90-ih go-dina i poèetkom ovog stoljeæa upravcu pokusa "u posudi" (in vitro) nakulturama stanica, genskom materijalukao i genetski manipuliranim tzv.transgeniènim miševima prestajepotreba za velikom nefunkcionalnomštalom toga tipa. Umjesto toga potre-bno je postojeæu štalu moderniziratikako prostorno tako i tehnologijski.Projekt štale pri tome predviða manjumoderno opremljenu eksperimentalnuštalu po standardima Europske zaje-dnice. Pri tome æe se znatno smanjitibroj konvencionalnih sojeva miševa,koje æe zamijeniti genetski manipuli-

rani sojevi tj. miševi sa insertiranim(transgenièni) odnosno deletiranim(knock-out) genima. Takve životinjepredstavljaju odliène nadomjestnemodele za odreðene genetske bolesti uljudi. U istraživanju tumora novi uvjetištale (prozraèivanje odreðenim brojemizmjene zraka, sterilizacija hrane, ste-lje, kaveza za posebne sterilnejedinice) omoguæit æe novi pristupispitivanju razlièitih tretmana utumorskoj bolesti. Tumori ljudi moæiæe se tada ispitivati u tzv. golim("nude") miševima koji prihvaæaju

strano tkivo zbog imunološke tolera-ncije. Adaptacijom štale oformit æe sei nekoliko laboratorija za suvremenatoksikološka ispitivanja kao ifunkcionalnu genomiku (novetehnologije koje omoguæuju globalnuanalizu genomskog i proteomskogprofila).I na kraju mogu reæi da iako je mojageneracija napravila niz kvalitetnihradova na "našoj " staroj konve-ncionalnoj štali, novo vrijeme zahtija-va nužno i nove uvjete rada koji sumlaðem naraštaju neophodni, a nasiskreno vesele. Kvalitetna ekspanzijaZavoda za molekularnu medicinu timeni u kom sluèaju ne prestaje.

piše: Tanja Marotti

Adaptacijomštale oformit

æe se i nekolikolaboratorijaza suvremenatoksikološka

ispitivanja kaoi funkcionalnu

genomiku

TKO ÈEKA TAJ DOÈEKA

Adaptacija štale - Zavod za molekularnu medicinu -Paviljon 2

GGllaassiilloo IIRRBBGGllaassiilloo IIRRBB šest6

Ljudi nas èesto pitaju kako smo ušli uCurrent Contents (CC), a mi neznamoizravno i toèno odgovoriti. Pitanjena neki naèin podrazumijeva da smosmislili kakav trik, neèega se dosjetili, ilièak imali vezu. A nije tako. Jedino štosmo konkretno uèinili jest da smo poslalimolbu za ukluèenje u Institute forScientific Information (ISI) uPhiladephiji, SAD. ISI èak ne odgovoriosobnim pismom, nego pošalje nekakavletak od èetiri stranice, u kojemu piše daza ukljuèenje èasopisa oni gledaju mnogoèimbenika, od tehnièkih pojedinosti iredovitosti izlaženja, do vrsnoæeznanstvenih izvješæa u èasopisu. Od togaletka nismo postali nimalo pametniji, jersmo takve kriterije i sami pretpostavljali.Nakon godinu dana ponovno smo, ele-ktronskom poštom, pitali jesu li svjesninaše želje za ukljuèenjem, a oni suodgovorili da naš èasopis prate, da æe gapratiti dvije godine i onda nas obavijesti-ti o odluci. Kad su prošle dvije godinenismo dobili nikakvu obavijest. Pitalismo ponovno, a odgovor je bio da odluka

još nije donesena, ali da možemo dodatiobjašnjenje o svojoj vrijednosti - akomislimo da ima nešto posebno, te da rokprovjere možemo produžiti još godinudana, jer ako nas odbiju, sljedeæe èetirigodine ne æe našu molbu razmatrati.Tražili smo godinu odgode, opisalikvalitete i vrsnoæu svoga èasopisa i -èekali. Prošla je godina dana, a mi senismo usudili ponovno pitati. Zatim jeprošlo još šest mjeseci i onda smo dobiliporuku da smo primljeni. Ova nam seprièa èini prilièno blijeda i nespecifièna ida se od nje ne može mnogo nauèiti.Odgovor na pitanje kako smo ušli u CCglasi sasvim drukèije. Ušli smo jer smonapravili vrlo dobar èasopis, a prijam uCC potom je tehnièka stvar i pitanjestrpljenja. Ovo su vrline zbog kojih je,držimo, CMJ ukljuèen u referiranje u CC:1. CMJ izlazi iskljuèivo na engleskomjeziku, 2. nikad ni jedan broj nije kasnioizvan mjeseca u kojem je navedeno daizlazi, 3. èasopis je tehnièki skorosavršen, èlanci ujednaèeni do najmanjepojedinosti, 4. prethodno smo poradili nauvrštenju u ostale, manje selektivne bazepodataka (što nije bilo nimalo lako), 5.definirali smo svoje ciljeve i ciljnu popu-laciju èitatelja i njima smo prilagodilisadržaj èasopisa, 6. napravili smo sve štoje bilo u našoj moæi da znanstvenaizvješæa koja tiskamo budu što vrijednija.Mi vjerujemo da smo zbog toga uspjeli uuvrštenju u CC. Zbog velikoga truda ièinjenice da je CMJ dobar èasopis. Naš senapor može podijeliti u dva dijela, namarljivost i moral. Marljivost znaèi dasmo svakoj pojedinosti stvaranja èasopisaposvetili posvemašnju pozornost.Primjerice, nezavistno od autora, miprovjeravamo sve referencije i pokusneotiske. Kao vrlo važnu posebnost uvelismo politiku prijateljskog odnosa premaautorima (engl. author-helpful, što znaèida ne odbijamo radove iz tehnièkih razlo-ga ili što su slabo napisani, nego za svakirad za koji procijenimo da ima nešto vri-jedno s autorima radimo dok on nedosegne razinu da može izdržati oštru

struènu recenziju. To traži golem napor imnogo rada, ali tako smo dobili velik brojèlanaka koji inaèe ne bi bili tiskani, anama su donijeli odreðenu crtu origina-lnosti Sve radove pošteno recenziramo nameðunarodnoj razini, a osim toga sviradovi idu i na posebnu recenziju stati-stièkom uredniku. Èuvamo potpunu iurednu pismohranu, na osnovi kojeprovodimo istraživanja i utemeljenerašèlambe rada èasopisa. Uèlanili smo seu meðunarodna društva iorganizacije i u njima smo aktivni.Održavamo teèajeve za svoje autore.Pisanju radova i istraživanju uèimo i stu-dente medicine. Moralni aspekt našegarada još je važniji. Prvo, nitko od glavnihi izvršnih urednika nije za svoj radplaæen, nego radi dragovoljno. Ne dijelese nikakvi honorari ni nagrade, a svi suaspekti rada podvrgnuti domišljenoj šte-dnji. Drugo, potpuno smo odvojeni odsvih oblika politike i posve nezavistni odsvih vrsta autoriteta. (Tako nešto ovisisamo o našoj odluci. Nikad zbog toganismo imali nikakvih problema.) Svi suradovi i svi autori podvrgnuti istim kriter-ijima i tu nema popuštanja. U našemèasopisu nikad ni jedan rad nije tiskan nipo kojim kriterijima osim po kriterijimavrsnoæe.Ne krijemo se ni iza kakvih autoriteta: zarad èasopisa odgovaraju glavni urednici initko drugi. No, zato glavni uredniciimaju posvemašnju snagu i nezavistnostodluèivanja o svim aspektima radaèasopisa. Primjerice, otkazuje se èlanstvoneaktivnim èlanovima Urednièkog odbo-ra. Osnovan je odbor za znanstvenoi-straživaèku èestitost, koji istražuje sluèa-jeve sumnjivih autorstva, moguæih plagi-jata, popravljanja rezultata, kraðe ilidvostrukoga publiciranja, pa i više odtoga. Kako je CMJ ušao (uvršten) u CC?Mi držimo da je ušao normalnim proce-som i na osnovi objektivne procjenevrsnoæe. A postizanje dužne razinevrsnoæe osnivalo se na marljivosti imoralu. Mi mislimo da je lako uæi u CC.

Croatian Medical Journal: kakosmo ušli u Current Contents

pišu: Ana Marušiæ, Matko Marušiæ

GGllaassiilloo IIRRBB GGllaassiilloo IIRRBBsedam7

U našem glasilu "Ruðer" od 2002, vol.3, broj 2, objavio samèlanak "Kako procijeniti kvalitetu znanstvenog rada" u kojemsam konstatirao da:(1) Mehanizam procjene kvalitete znanstvenog rada uHrvatskoj ne funkcionira na zadovoljavajuæi naèin, što imavrlo dramatiène posljedice po našu znanost. One se oèituju u:(a) pogrešnoj distribuciji znanstveno-istraživaèkog novca poprojektima od kojih mnogi ne bi smjeli biti financirani, jer nezadovoljavaju ni minimalne kriterije kvalitete modernihznanstvenih istraživanja. Istovremeno, vrlo kvalitetniznanstveni projekti su podfinancirani, jer nema dovoljno nova-ca da "vuk" bude sit, a "koze" ostanu na broju. (b) Sustav napre-dovanja u znanosti i visokom obrazovanju svodi se nabirokratsko brojanje CC radova, pa stoga ne iznenaðuje da suzvanja znanstvenog savjetnika i redovitog sveuèilišnog profe-sora postala èinovnièki platni razredi. Ovakva hiperinflacijaznanstvenih savjetnika i redovitih profesora dovodi do nenor-malne invertirane piramide zvanja i do neobiènog paradoksa,koji se oèituje u èinjenici da bismo prema formalnom broju(uvjetno reèeno) visoko kvalificiranih znanstvenika trebali bitiznanstvena velesila, dok smo u stvarnosti znanstveno nerazvi-jena zemlja. Ovaj paradoks povlaèi za sobom i vrlo nezgodanefekt kloniranja prosjeènih mladih istraživaèa-asistenata, premaslici i prilici starijih voditelja laboratorija i projekata, štonezaustavljivo vodi u znanstvenu apoptozu, ukoliko se ništa nedesi u bližoj buduænosti. Naravno, imamo mi i izvrsnihznanstvenika, ali je njihov broj daleko premalen da bi oni mogliimati odluèujuæu ulogu u našoj znanosti.(2) U procjeni kvalitete znanstvenog rada treba scientometrijskeparametre uzeti cum grano salis. S obzirom da to nisu egzaktniindeksi kvalitete znanstvenih rezultata, njih bi trebali i moraliprocjenjivati vrhunski znanstvenici u pojedinim podruèjima(peer reviews), što je po sebi razumljivo. Kao dodatni argumentnaveo sam sluèaj jednog našeg scientometra - inaèe vrloskromnog znanstvenog opusa - koji je "ustanovio" kako su, citi-ram, "14500 citata u teorijskoj kemiji ili 12300 citata u nu-klearnoj fizici ekvivalentni 5200 citata u elektrokemiji" (sic!).Besmislenost ove tvrdnje je oèigledna, i ja je navodim samo kaoilustraciju konfuznog stanja u kojem se nalazi sustav vrijedno-sti naše znanosti.(3) Proces evaluacije kvalitete treba pojednostaviti. Kaoosnovni kriterij treba po mojem mišljenju uzeti broj radovaobjavljenih u vrhunskim svjetskim znanstvenim èasopisima.Naime, meðu tzv. CC èasopisima ima velik broj onih, koji suznanstveno potpuno beznaèajni. Ministarstvo znanosti itehnologije (MZT), meðutim, utvrðuje za svakogkandidata/kandidatkinju samo tzv. minimalne uvjete za

znanstvena zvanja, što upraksi znaèi prebrojavanjeCC radova. Upravo to jerazlogom da imamo mini-malnu znanost pored kro-nièno nedovoljnogfinanciranja. Umjestobirokratskog minimalizmamorali bismo za visokaznanstvena zvanja uvestiznanstveni maksimalizam,koji se može osigurati jedinopomoæu peer review-a.Zainteresiranog èitateljaupuæujem na izvorni èlanak spomenut na poèetku ovog teksta. Svoje teze i prijedloge za procjenu znanstvenih projekata uputiosam MZT-u, ali do sada nisam dobio nikakav odgovor. Da li meje to iznenadilo? Ovo pitanje je potpuno nebitno, jer se radi omojem ceterum censeo, koji zastupam godinama s nadom da æenetko nastaviti tamo gdje ja stanem.Jedina reakcija na moj èlanak bio je Osvrt B. Klaiæa objavljenu "Ruðeru" 2002, vol.3, broj 4, 10. Nemam ništa protiv toga štoB. Klaiæ ima drugaèije mišljenje od mojeg. Dapaèe, jako bi mezabrinulo upravo suprotno. Meðutim, njegov osvrt napisan je natako niskoj razini, da na njega moram odgovoriti zbog samogglasila "Ruðer", a još više zbog digniteta Instituta "RuðerBoškoviæ". Primjerice, izvan svakog konteksta Klaiæ navodikako je krajem 1994. godine za ravnatelja IRB-a bio imenovanNikola Zovko, te da je do kraja 1998. godine zabilježen najveæipad znanstvene produktivnosti Instituta, implicirajuæi da je tokrivnja ravnatelja. S obzirom da sam u tom periodu obavljao viafacti dosta beznaèajne administrativne dužnosti, to me dovodi unezahvalnu poziciju da branim bivšeg ravnatelja s kojim sam,kao što je poznato, imao niz bitnih principijelnih razlika u mi-šljenju glede znanstvene politike Instituta. No, istine radi trebareæi da ravnatelj opæenito može vrlo malo utjecati naznanstvenu produktivnost. Prije svega, otkrit æu B. Klaiæu tajnuda je znanstveni rad kontinuirani proces, pa su zbog togadostignuæa u svakom danom periodu rezultat znanstvenog radau prethodnom razdoblju. Nadalje, upravo je u spomenutomperiodu Institut doživio najstrašnije financijske udare od straneMZT-a, èije posljedice osjeæamo i dan-danas. Bilo je to ra-zdoblje izgradnje mramornog znanstvenog mauzoleja - Institutaza mozak, kao i vrlo izdašnog opremanja nekih fakulteta, a svena uštrb najveæim dijelom Instituta "Ruðer Boškoviæ". Mnogoviše od ravnatelja trebali su tada napraviti Znanstveno vijeæe iUpravno vijeæe Instituta, ali nisu.

Scientometrijski antibarbarus - odgovor B. Klaiæu na njegovOsvrt na èlanak "Kako procijeniti kvalitetu znanstvenog rada"

piše: Zvonimir Maksiæ

GGllaassiilloo IIRRBBGGllaassiilloo IIRRBB osam8

B. Klaiæ sasvim ispravno korigira brojCC èasopisa naveden u mojem èlanku(što je bio lapsus calami) i kaže kako ih je2001. godine bilo 6733. To, meðutim, nemijenja meritum stvari, nego èak potenci-ra snagu mojih argumenata da goli brojCC radova ne mora znaèiti ništa. No,kada smo veæ kod toènih brojeva, ondatreba posebno naglasiti da je efektivnibroj CC èasopisa za naše znanstvenikebio još veæi, jer je tadašnji ministar I.Kostoviæ potezom pera 27. 12. 1996.godine 62 naša èasopisa iz podruèjatehnièkih, biotehnièkih, društvenih ihumanistièkih znanosti izjednaèio povrsnoæi s èasopisima, koji imaju meðu-narodno priznate recenzije (vidi"Narodne novine", br. 2/97). Meðu njimase nalaze primjerice Kemija u industriji,Nafta, Promet, Prostor, Tekstil, Glasnikza šumarske pokuse, Acta Turistica,Zbornik radova Pravnog fakulteta uSplitu, Napredak, Peristil, Bogoslovskasmotra, Croatica Christiana Periodica itd.Ovu znanstvenu i nacionalnu sramotuukinuo je ministar H. Kraljeviæ 26. 04.2002. godine, što mu služi na èast unatoèzakašnjenju od dvije godine. Prema tome,broj efektivnih CC èasopisa za našeznanstvene radnike (u najširem smi-slu te rijeèi) bio je približno 6800.Klaiæ je ponovno izvan konteksta i kadatvrdi da je naša znanost bolja odbrazilske, kao da se naša zemlja nalazi uJužnoj Americi, a ne u srednjoj Europi.Mi se moramo usporeðivati s Austrijom,Èeškom, Maðarskom, Slovaèkom iSlovenijom, a u tome ne ispadamo dobro.No, šeæer dolazi na samom kraju: premaKlaiæu, nitko tko nije pribavio novi scie-ntometrijski pokazatelj ne bi smio imatisvoje mišljenje (o scientometriji). Takonešto ne bi smio napisati ni znanstveninovak, a nekmoli znanstveni savjetnikIRB-a. To nas, meðutim, ponovno vodi napoèetak ovog i njemu prethodnog èlanka,i do zakljuèka da je borba za kvalitetu unašoj znanosti samo suvremena verzijamita o Sizifu. Ova konstatacija ne znaèida od te borbe treba odustati: izvrsnost -posebice u fundamentalnim znanstve-nim istraživanjima - glavni je raisond'etre Instituta "Ruðer Boškoviæ".

"TRITON" je brza radna brodica tipa Calafuria radne brzine oko 23 èvora i maksi-malne preko 28 èvorova. Dug je 9 metara (10,80 metara s platformama) i širine 3,5metra. Opremljen je najnovijim navigacijskim instrumentima (radar, GPS, dubi-nomjer, autopilot, radiostanica, ureðaj za mjerenje brzine i smjera vjetra) teopremom za spašavanje (8 osoba).Pogone ga dva "VM" diesel motora od po 250 ks preko twindisc kopèe opremljenes trolling valve sistemom za minimalne brzine. Takoðer je opremljen i generatoromizmjeniène struje "Mase" (220 V; 6,5 kw). Za uzorkovanje i spuštanje mjernihinstrumenata, do 100 kilograma, koriste se dva vitla od kojih je jedno elektrièno(12 V DC), a drugo ruèno.Tankovi goriva su kapaciteta od oko 800 litara dok je tank slatke vode kapacitetaod oko 350 litara. Navedena kolièina goriva, ovisno o brzini, osigurava muautonomiju od oko 200 nautièkih milja. Posjeduje pumpe za morsku i slatku vodu.Brodica ima dva ležaja u pramèanoj kabini i dva pomoæna u salonu. Opremljen jei kuhinjom te sanitarnim èvorom s tušem.Nabavljen je vlastitim sredstvima Zavoda za istraživanje mora i izgraðen ubrodogradilištu Nautica Po, Pontelagoscuro, Italija 2002. godine.

Nenad Smodlaka

Brod Triton u brojkama

Radna brodica Triton tipa Calafuria

GGllaassiilloo IIRRBB GGllaassiilloo IIRRBB

Moderna znanost je nezamisliva bez uskespecijalizacije znanstvenika što jeposljedica njenog neviðenog razvoja uXX-tom stoljeæu. Opseg znanja toliko seuveæao da jednom znanstveniku nijemoguæe biti sveobuhvatan i dativrhunske rezultate u raznim podruèjimaznanosti. Leonardo da Vinci XXI-vogstoljeæa nije zamisliv. Dodatni je problemda se širenjem znanja uoèavaju novezakonitosti, koje su specifiène za pojedi-na podruèja znanosti i gotovo ih nijemoguæe svesti na temeljna naèelaprirode, npr. naèela kvantne mehanike ijednadžbe elektromagnetskog polja.Moderna je znanost daleko od temeljnihodrednica starogrèkih mislilaca koji surazumijevanje cjelokupne prirode željelisvesti na nekoliko temeljnih naèela. Kaoposljedica prestaje komunikacijaznanstvenika iz ne samo raznorodnihpolja znanosti, nego i unutar pojedinih,npr. fizièar elementarnih èestica (gotovo)nema dodirnih toèaka s fizièarem èvrstogstanja. Jedna od gotovo nepremostivihbarijera je i jezik koji postaje toliko svo-jstven pojedinim specijalizacijama da isam po sebi zahtjeva posebnu naobrazbu.On ne samo da postaje nerazumljiv negoi zbunjujuæi, npr. bojanje kvarkova -kaoveæ uvriježeni termin može na prvi trendovesti do neželjenih dvojbi.Mjesto komunikacije znanstvenika suredoviti sastanci i konferencije, koje suizrazito specifiène. Jedine konferencijena kojima se može steæi sveobuhvatnipregled znanja nekog podruèja su godi-šnji sastanci njihovog društava, npr.društva kemièara. Meðutim i na takovimsastancima broj priloga je toliki da nemi-novno dolazi do razdvajanja na pojedinesekcije. To ne bi bio toliki problem da seod pojedinih predavaèa ne oèekuje dadade pregled najnovijih rezultataistraživanja u svojoj specijalizaciji, štoujedno i (vrlo èesto) znaæi biti ne-razumljiv ostalim znanstvenicima.Specijalizacija u znanosti daje izuzetnerezultate, meðutim pitanje je da li su

ujedno i temelj za bitno nove prodore unašem spoznavanju prirode. Sigurno dapostoje dvojbe u vezi odgovora na topitanje, ali nas dosadašnje iskustvo uèi dauska specijalizacija ne znaèi ujedno iuoèavanje bitnih problema prirode.Naime, vrlo èesto postoje problemi kojeznanstvenici riješavaju a pojavljuju se uraznim podruèjima znanosti, meðutimmetode rješavanja ili pristup problemune mora biti istovjetan. Tek izmjenomiskustava mogu se ustanoviti mane ivrline pojedinh pristupa, a što jenajvažnije uoèiti bitni dijelovi problema. Upravo radi toga organizirana je prvaBrijunska konferencija 1986 god. a svrhajoj je bila da znanstvenici iz raznoro-dnih podruèja fizike i kemije, zajednodaju svoju viziju problema koji im jezajednièki. Temeljni zahtjev na pre-davaèe bio je da svojim predavanjemdadu okvir za diskusiju, za koju je odvo-jeno dosta vremena, te da umjesto izla-ganja najnovijih rezultata vlastitihistraživanja dadu pregled njihovih bitnihdijelova, i što je najvažnije da ukažu namoguæi buduæi razvoj. Od predavaèa sezahtjeva da bude razumljiv ostalimsudionicima, dakle da izbjegavaju detaljekoji nisu bitni za razumijevanje suštineproblema. Tema prve Brijunske konfe-rencije bila je Dinamika klastera idugo-živuæa stanja, i uspjeh je bio tolikida se odluèilo nastaviti s konferencijama

piše: Slobodan Bosanac

Brijunska konferencija 2002

devet9

Tema konfere-ncije bila je

Prostor, vrijeme iživot, a kao

neposredni povodnjenog odabirabilo je otkriæeplaneta izvan

našeg sunèevogsustava.

Vjerojatno æebuduæe generacijeuvrstiti to otkriæe

kao jedno odnajveæih u

XX-tom stoljeæu,jer djelomiènoodgovara na

temeljno pitanjeljudske civiliza-cije: dali smo

sami u Svemiru?

GGllaassiilloo IIRRBB deset10

GGllaassiilloo IIRRBB

svake dvije godine. Do sada je održanoosam konferencija i zadnja je bila26.8.-30.8. 2002.Tema konferencije bila je Prostor, vri-jeme i život, a kao neposredni povodnjenog odabira bilo je otkriæe planetaizvan našeg sunèevog sustava. Vjerojatnoæe buduæe generacije uvrstiti to otkriæekao jedno od najveæih u XX-tom stoljeæu,jer djelomièno odgovara na temeljnopitanje ljudske civilizacije: dali smo samiu Svemiru? Pitanje ima dvije razine, i nakonferenciji je trebalo odgovoriti najednostavnije: Koji su uvjeti za razvoj ipostojanje života u Svemiru? Diskusija otežem pitanju kao Razvoj civilazicije -nije uvrštena u program jer u velikojmjeri izlazi iz okvira o kojoj bi znanost(prije svega fizika i kemija) mogla neštoreæi.Temeljna ideja u sastavljanju programakonferencije bila je da se pitanje života uSvemiru ne može razmatrati izolirano odpitanja kao što je postanak Svemira, nje-gov razvoj te kako stvoriti uvjete zarazvoj života. Predavaèi su dakleodabrani da pokriju tri teme: razvojSvemira i istraživanje, prije svega plane-tarnih sustava, kompleksne molekule uSvemiru, te moguæi mehanizmi stvaranjaživota i uvjeti za njegov razvoj iopstanak. U okviru prve teme predavanja su bilausredotoèena na pitanje zašto je Svemirovakav kakav je, prije svega postoje litemeljna naèela na kojima možemorazumjeti postojanje èestica i meðuso-bnih interakcija onakve kakve jesu. Osimtoga poznati Svemir temelji se naasimetriji materije i antimaterije, kaovjerojatni preduvjet za pojavu života, anjeno razumijevanje još je daleko odobjašnjenja. U svakom sluèaju da seobjasni ta asimetrija trebaju se boljepoznavati prvi trenuci stvaranja Svemira,a što znaèi bolje poznavanje najeleme-ntarnijih blokova materije. Život kakavga poznajemo temelji se na jednoj vrstikiralnih molekula, i za tu asimetriju nepostoji zadovoljavajuæe objašnjenje.Jedno od moguæih, temelji se na naruša-vanju pariteta u prirodi na razini eleme-ntarnih èestica, te utjecaj toga namolekulske procese. Otkriæem planetaJovianskog tipa sigurno je znaèajno,meðutim pravi je izazov pronaæi planetetipa Zemlje, što bi bila prva indikacijaotkriæa života u Svemiru. Poznavanjestvaranja zvjezdanih sustava tipa našegsunèevog je dakle izuzetno važno buduæida to može biti kriterij za odabir mjesta uSvemiru gdje ih tražiti. Osim toga kada sei naðu takva mjesta vrlo je važno znati

kriterije po kojima planete tog sustavamogu podržati život ili život veæ postoji.Jedan od takvih je traganje za signalomkojim civilizacija, dakle viša razinaživota, oznaèava svoje postojanje.Najnoviji rezultati SETI projekta, èija jesvrha potraga za znakovima civilizacije,ne ulijevaju veliki optimizam da æe seživot naæi tim putem u Svemiru . Velikaprepreka u potrazi za životom u Svemiru,ali i njegovim opstankom (prema nekimmoguæim scenarijima), jesu ogranièenjakoja na nas postavljaju prirodni zakoni.Postoje indicije da su se ti zakoni mije-njali u evoluciji Svemira, dok je danas tapromjena jako spora, ali možda ubrzana ublizini masivnih objekata kao što su crnerupe. Molekulski oblaci imaju važnu ulogu udinamici galaksija, jer je poznavanje nji-hovog sastava temelj za razumijevanjestvaranja zvijezda i zvjezdanih sustavatipa našeg sunèevog. Osim toga to možebiti temelj i za razumijevanje razvojaživota u Svemiru, jer prema nekimrazmišljanjima on je nastao u najosnovni-jem obliku upravo u takvim sredinama.Temelj istraživanja molekulskih oblaka jespektroskopija, meðutim bez pažljiveanalize moguæi su potpuno krivi zaklju-èci, kao što je "oktriæe" bakterija uSvemiru. Najnovija istraživanja pokazujuda je njihov sastav vrlo kompleksan, i dapostoje molekule koje su temeljniblokovi života. Istina to je još daleko odživota i u najjednostavnijem obliku,meðutim život se može iz njih razviti akodoðu u sredinu kao što je planeta tipaZemlje. Prema teoriji panspermie život jenastao tim putem.Središnje pitanje nastanka života je, kakoga prepoznati. Jedan od modela za defini-ciju je naš život na Zemlji, meðutimopasno je na temelju toga dati model zadruge sredine. U okviru toga diskutiranisu opæeniti kriteriji za život, ali isto takovažno pitanje je kolika je vjerojatnostnjegovog nastanka. Naime prema timopæim kriterijima putevi nastanka životamogu imati "slijepe ulice" gdje se život usvojoj potpunosti ne može razviti. Osimtoga moguæi život može se temeljiti naraznim kemijskim mehanizmima, meðu-tim vrlo je velika vjerojatnost da je teme-ljen na kemiji ugljika radi njegovih jedi-nstvenih svojstava. Voda isto tako igrasredišnju ulogu u razvoju života, dakle iplanete gdje bi nastao moraju biti"plave". Najveæa zagonetka života jekako je poèeo iz meðusobnog djelovanjakompleksnih molekula, i u kojem stadijunjihovih spajanja dolazi trenutak kada seone poèinju ponašati kao jedinke. Te su

jedinke kompleksni sustavi molekulakoje se odijeljuju od sredine u kojoj senalaze i "komuniciraju" sa vanjskim svi-jetom samo preko izmjene tvari i energi-je. Središnju ulogu igra u tomemembrana, i poznavanje njenih svojstavaje izuzetno važno za život. Isto je takovažno u razvoju protoživota sredina ukojoj je velika gustoæa molekula važnihza njegov razvoj, ali isto tako i sredinakoja je katalitièka za kemijske procesevažne za taj razvoj. Taj se argumentkoristi protiv teorije panspermie buduæida moguæi biološki materijal koji dolaziiz Svemira nije u visokoj koncentraciji ivrlo je vjerojatno da padne u sredinu kojanije spremna podržati uèinkovit razvojkemijskih procesa. Proces stvaranjaživota još je uvijek velika zagonetka,meðutim i za njegov potpuni razvojpotrebna je stabilna, u razumnim granica-ma, klimatska sredina. U sluèaju Zemljeklimu u gotovo cijelosti odreðujeaktivnost Sunca, dok zagaðenja kaorezultat aktivnosti bioloških procesa igra-ju marginalnu ulogu. Uzevši u obzir svete èimbenike život u Svemiru vrlo vjero-jatno postoji, meðutim vjerojatnost nje-govog razvoja i opstanka je relativnomala. Prema dosta jakim argumentima,npr. ogranièenja koja na nas postavljajuprirodni zakoni, vjerojatnost stupanja udodir ili otkriæe civilizacije, kao konaèniproizvod razvoja života, gotovo je zane-mariva. To je ujedno i zakljuèakBrijunske konferencije, meðutim ne kaopesimistièko gledanje na našu buduænostnego shvaæanje položaja naše civilizacijeu odnosu na Svemir. Razumijevanje upotpunosti tog položaja daje optimizamza buduæa rješenja.

Temeljna ideja u sastavljanju programa

konferencije bila je da sepitanje života u Svemiru

ne može razmatratiizolirano od pitanja kaošto je postanak Svemira,

njegov razvoj te kakostvoriti uvjete za razvoj

života.

Radovi po Institutu

Posljednjih nekoliko mjeseci po Institutu je izvedenniz graðevinskih zahvata i to:

1. Ureðenje parkirališta

Tijekom ureðenja rasvjete po IRB kopanje kanala zakabloveuništilo je i veæinu postojeæih parkirališta naInstitutu. Kako niti postojeæa nisu bila u dobrom stanju,odluèeno je da se uredi dio parkirališta s heksagonalnimšupljim blokovima, kako bi se dobila èvrsta podloga, a krozrupe iznikla trava donekle ublažila manjak zelene površinena kojima su parkirališta.Kako nije bilo s tim iskustva, a nitipretjerano novaca, raspisan je natjeèaj za parkiralište od

Upravne zgrade do požarnog puta ispred N. Tesle, i odTrafostanice iza porte do plinske stanice, te nasuprotrestorana i od restorana do kontejnera CIMa (po prilici oko1/3) ukupnih parkirališta. Na natjeèaju je najjeftinija bilafirma Argit, koja je i navedene radove obavila (cijena220.000,00 kuna ukupno). Ostala parkirališta æe se ureditiprema raspoloživim novcima.

2. Izmjena prozora na predavaonici I krila i biblioteci I krila

Drveni okviri na prozorima su bili truli i prijetila je opasnostpada prozora iz okvira. Izmjenu prozora odobrava Gradskizavod za zaštitu prirode i spomenika kulture, koji je zahtje-vao identiène prozore, kakvi su bili originalno, ukljuèujuæii originalnu boju drvenih dijelova i sl. Rezultat toga jeposkupljenje radova i duže vrijeme izvedbe.

Na natjeèaju je poslove dobila firma Tejal. Troškovi su420.000,00 kuna.

3. Ureðenje dijela Biologije II (štala)

U ovom broju donosimo poseban prilog o ovom zahvatu.Radove izvodi firma Hobak a predvidivi troškovi su do700.000,00 kuna.

4. Ureðenje sanitarnog èvora u Ciklotronskom krilu i Upravnoj zgradi Radove je izvela firma Argit a troškovi su 270.000,00

kuna.

5. Popravak krova Ciklotronskog krila

Izolacija od prokišnjavanja do sada je bezuspješno raðena uviše navrata i nadamo se da je ovaj puta firma Argit toizvela uspješno uz trošak od 137.000,00 kuna.

6. Spojni hodnik VI i X krilo Nakon prošlogodišnje obnove spojnih hodnika I i II krila

te III i IVnastavljeno je i sa ovim hodnikom. Radove jeizvela firma Argit uz trošak od 90.000,00 kuna.

Jaroslav Horvat

obavijesti

Novi EPR spektrometar

Dolazak kapitalne opreme odobrene prošlo-godišnjim natjeèajem Ministarstva znanosti i tehnologi-je u IRB odvija se prema planu. Uz dva nova NMRspektrometra koja su veæ stigla poèetkom rujna stigao jei spektrometar za elektronsku paramagnetsku rezona-nciju (EPR). Nabavljeni FT/CW EPR pripada serijiELEXYS spektrometara koje proizvodi firma Bruker.Spektrometar æe biti smješten u odjelu Fizièke kemije uLaboratoriju za magnetske rezonancije.

Za razliku od postojeæeg 21 god. starog EPRspektrometra, jedinog u našoj zemlji, koji se zasniva naanalognoj tehnologiji detekcije novi spektrometar jekompletno digitaliziran i ima dodatnu moguænost dete-kcije signala metodom pulsirnja mikrovalnog polja.Moguænost biranja izbora kratkoæe mikrovalnih impu-lsa seže na vremenskoj skali do 1ns. Drugim rijeèimaovim spektrometrom mogu se mjeriti dinamièki procesi

vezani uz paramagnetske èestice koji se odvijaju unutarnekoliko desetaka nanosekundi. Koliko je to kratko vri-jeme mogli bi ilustrirati i podatkom da unutar tog vre-mena svjetlost uspije prijeæi put od samo nekolikometara. Uz ovakva vremenski kratka mjerenja nei-zbježno je i brzo prikupljanje i usrednjavanje mjernihpodataka što je omoguæeno s najsuvremenijimtehnološkim ureðajem (SpecJet) te vrste na svjetskomtržištu.

EPR spektrometar je mjerni ureðaj koji dete-ktira paramagnetske èestice (èestice koje sadrženespareni elektron). Velika osjetljivost spektrometrazasnivana na detekciji nesparenog spina elektrona teomoguæuje da se detektira vrlo mala koncentracijaparamagnetskih èestice u nekom sredstvu (znatnomanje od 1ppm) a što nije èesti sluèaj kod ostalih spe-ktroskopija. Lako je zakljuèiti da EPR zauzimaznaèajno mjesto meðu spektroskopskim metodama kojese upotrebljavaju za razna istraživanja u podruèjufizike, kemije, biologije medicine, u interdisciplinarnimistraživanjima (biofizika, biokemija), te uistraživanjima koja su usmjerena na karakterizacijurazlièitih materijala (*).

Dolaskom novog EPR spektrometra osim štoæe se zadovoljiti potrebe za korištenjem EPR spe-ktroskopije u našoj znanstvenoj zajednici otvaraju se inove moguænosti za znatno kvalitetnija i suvremenijaeksperimentalna istraživanjima koja nam do sada nisubila dostupna.

(*) EPR primjena u Obrazloženju prijedloga zakapitalnu opremu, Ruðer, ožujak, 2001, br.3 str. 8.

Boris Rakvin

novosti