Iskustvo moralnog uma, Abdulah Šarčević

8/12/2019 Iskustvo moralnog uma, Abdulah arevi

1/24

Abdulah [ar~evi}

210

Iskustvo moralnog uma

Kriti~ko preispitivanje i spas odhipnotike

postojanosti politi~ke i nacionalne narcisoidnosti

Kad bismo bar mogli re}i {to mislimo i misliti {to smo rekli.

No ~ini se da za to nismo stvoreni. Stvoreni smo umjesto toga za

stalno stanje hipnoti~ke postojanosti, a ta hipnoti~ka postojanost pravi

je fantazmi~ki imperij

Saul Bellow

KnjigaPre ivljena zemlja1izraava povijesno iskustvo genocida, progona, koji i onekoji su izbjegli smrt ini nesretnim u najvioj moguoj mjeri. Ovo iskustvo Ivo Komiizraava jednom logikom uma, koji je u biti komunikativan od drevnih Grka, danas u

1

elimo predstaviti i odrediti prirodu, strukturu i znaenje knjige Ive Komia. Pristup je otvorenprije svega vremenom u kojem je nastala kao literatura koja je svagda iskrena i vjerodostojna. Hoemoli uspjeti u razumijevanju ako je vrijeme, proteklo, najtraginije vrijeme za ljude u Bosni i Hercegovini,vrijeme ispunjeno, na alost, onim apsolutnim zlom koje, reklo bi se, niti svaku nadu da emo razumjeti,

ne njegovu zbilju, nego njegovu mogunost, da emo se razumjeti o onim povijesnim i vremenskimdogaajima o kojima je Komi pisao. Vrijeme je za nas teko uhvatljivo ili ak neuhvatljivo. Arazumijevanje vremena znai odvaiti se ui u slike sainjene od supstancije vremena. Naumio sam reineto o toj slici. Nije dovoljno da se i sam prisjetim tih tamnina vremena kada je u 20. stoljeu nadabila umorena, pa smo poeli sumnjati u napredak dobra, pravde, ljudske solidarnosti.Pre`ivljena zemljanije samo literatura ili jasnije: tragino svjedoanstvo o stradanju i raspadu Bosne i Hercegovine. Onaje i znak da se ova supstancija vremena tragino odbacuje, da se proimlje i saimlje, ako se uguravasamo u prolost.Pre`ivljena zemljaje situirana u noviju povijest Bosne i Hercegovine; tovie, u doticajs evropskim zemljama i scenom svjetske povijesti, ukoliko je ona na tragian nain upletena u dogaaje,ukoliko je znaila kraj onih lijepih predstava o Evropi i Svijetu. Zasluga je autorova to ove dragocjenezapise nije ugrabila smrt, umorna nada, utuenost. Nije ih udarila ni relativistika napast, uzbuna.Ostao je

dubok osjeaj onog nemogueg, koje jeste kao stupanje prema budunosti... (Jorge Luis Borges).


2/24

Zeni~ke sveske

211

smislu dijaloga izmeu svjetova, kultura, tradicija, religija, ali i logikom osjeanja kojeotvara mogunost duhu lirike, ustrajne borbe, osloboenja. Ako svijet mrvi Bosnu iHercegovinu, oni odani umu i solidarnosti je oslobaaju. Jer put borbe je topos nade izbilje, sjedinjenja uma i obrazovanja, prosvijeenosti. Ona nije osvajaka.

Komi napose u prvim poglavljima ivi u jednoj politikoj filozofiji,dalekood novijih filistara meu historiarima i politiarima - koja implicira suvremenimoralitet. Mjerila su od Platona i Aristotela, do Kanta i Hegela, do Sartrea iCamusa, do Malrauxa i Thomasa Manna

On je odabrao smisaoni angaman, kao nekada u Pokretu otpora u FrancuskojAlbert Camus, J.P.Sartre, A.Malraux, Antoane de Saint-Exupery. Odvie volisvoju Bosnu i Hercegovinu, onu koja je bila stoljeima simbol multikulturalizma,onog najvieg u civilizacijama Zapada i Istoka, odvie je volio svoj narod da bi bio

nacionalist. Svoju lucidnost stavlja u vjeru u ono nacionalno osjeanje koje je svagdameta/nacionalno, ali koje nikada ne porie nacionalno. On se vezuje za vrijeme, saeljom da jasno gleda i spoznaje u njemu. Nasuprot osvajaima, on vjeruje u onou to je vjerovao i Camus u okupiranoj Francuskoj. Vjeruje da postoji samo jednakorisna akcija, ona koja bi popravila ovjeka i zemlju, jer, paradoksalno, veliina jepromijenila svoj smisao: Pojedinac ne moe nita, pa ipak on moe sve.

On prua ovjeku sva njegova prava. Pravo na slobodu, revolt, na onoegzistencijalno-individualno, na beskonanu strast u tim tamninama vremena i umoguoj lucidnoj budnosti, toleranciji i velikodunosti. Komi se sav stavio u svojeiskaze. Ono je sjeanje na demonologiju divljaka, na jezik koji nam dobacuje osjeajstida i duboke posramljenosti. Njegov ton nije nikada gospodarski samopouzdan,

osvajaki, trijumfalan, nego je svagda kamijevski blag, njean, s nadom da jednom

moe biti dobro, a upravo u takvoj neupadljivosti najmonijeg svjetla lei ono todirljivo nadvladava (Th.W.Adorno). I po tome je Komi iznimno zasluan.

I za njega, ini mi se, moglo bi se rei da je u tom traginom i sumanutomvremenu mogao biti realist samo ako je bio idealist/humanist: on je meu onimljudima koji su osjetili veliinu i povijesnost ljudskog duha. Za njega postojisamo jedna pobjeda koja je poeljna, koja je vjena. To je ona koju nikad neeslaviti. Samo fanatici trijumfiraju u ovom dobu ratova i brutalnih represija. Valja

kazati da je i to izraz ili stil duha koji je istina povrh istina. To je bio njegov


3/24

âsopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

212

filozofsko-moralni stav i protest protiv vlastite sudbine u toku najdublje tragedije

Bosne i Hercegovine. Duh je svagda opi; on nudi velike poklone i budunosti;on je uvijek topos spajanja prolosti i sadanjosti, razliitih formi ivota, jezika itradicija, religija i metafizika.

Zae li se u unutarnji politiki smisao iskaza uPreìvljenoj zemlji, nai emoplediranje za ono meta/nacionalno, za dijalog kultura, za drutvo i individuume uslobodi i miru; za duh koji nikoga i nita ne dri u pokornosti, koji radikalno otklanjasvaki autizam, nasilje, obeaenje, politiku perfidiju. Jer tu je svaki Bog usmren.Komi je uveden u najdublju metafiziku i post/metafiziku. Time se jasno pokazujenjegova narav, filozofija koja se potpuno oistila i oslobodila od onih mnijenja,ideologije nacionalizma, koja potire duboku svijest o onome to je istinito. Tako to

kazuje Camus: Osvajai su samo oni meu ljudima koji osjeaju dostatno svojusnagu, e da bi bili sigurni da uvijek ive na tim visinama i s punom svijeu o tojveliiniOsvajai mogu najvie. Ali, oni ne mogu vie od sama ovjeka kada on toeli. Ve sam kazao da Zapisi (tako bih mogao imenovati) Ive Komia svjedoe dase nita ne moe utemeljiti na sili koja sakriva gubilite, na lai. Nita od osvajaa nemoe potrajati, ak ni njegove doktrine. On je i kao ovjek posvjedoio vrijednostikoje su humanistike kojima se ljudi dive; tu susreemo um kao domovinu, lucidnostu Camusovom smislu koja predstavlja ljudsku protivrjenost. Ovdje je prije svegaranjivi svijet, ugroeno ljudstvo, solidarnost, ljudsko prijateljstvo. Meu onimnajveim: duh osjea svoju mo i svoje granice. Ova lucidnost obasjava pustinju unama i izvan nas, ropstvo ideologiji koja ubija svakog drugog sudionika.

Odvanost i srea su unutra ili, po Plotinu, svatko se ogleda u drugima.Danas je to teka punoa zrcala istodobnosti razliitih vremena, jednodunisvemir rezonancije, apoteoza stapanja horizonata prolosti i sadanjosti.

Ljudska inteligencija nalazi utoite u miru, u dostojanstvu koje je suprotnostpogubnoj ravnodunosti i relativistikom uasu. Ali je znanje, eto, njezinasloboda, jo jednom Camus. UPreìvljenoj zemlji su sredinji motivi: volja zaivotom u miru i dostojanstvu, a to znai kraj ratu i stradanju. To je, ini se, ononepokretno tajno sunce, koje pominje Octavio Paz uLabirintu samo}e, formeonog morala koji uzdie ljubav i slobodu ljudi, koji prezire la koja je ve po sebinegiranje autentinosti. Nita nije prekriveno oprezom i zaslijepljujuom tajnom.Postoji samo duh koji analizira, pati, koji zapada u teki melanholini skepticizam,

koji nije u stanju da laska, da se udvara i da se pretvara.


4/24

Zeni~ke sveske

213

Vjerujem da je za pisca ove knjige ura-optimizam perverzija jednog motiva kojije nekada imao bolje dane (Adorno). Od toga se ne mogu odijeliti kritika agresivnognacionalizma i ovinizma, na kojemu se nikakav mir i sloboda ne mogu utemeljiti.

Umaraju nas naivno optimistika oekivanja, ali i ne samo politika razoaranja.

Ova filozofija ne eli snagu koja se dijeli od pronicljivosti (Camus), od slobode,mira i istine. Kod Hegela je ljubav prema znanju i znanosti, prema mudrosti,neodjeljiva od sposobnosti za lirsko. Ljubav uva sposobnost da identificirapatologijske kvante. Ona je sposobna da postane opa, s onu stranu depresijai apokaliptike logike. To dolazi iz filozofske predaje od Platona do Hegela. To jesrea koja se ne da isforsirati. S njom, kazivao je Adorno takoer, u doba svjetskihtamnina, nije drugaije no s istinom: ona se ne posjeduje, nego je unutra.Ivo Komi misli filozofski. U sustavu su Platon i Aristotel, Kant i Hegel, Sartrei Camus, A.Malraux, i Th.Mann, Andri i Krlea. Na putovanju egzistencijalnom ipolitikom, duhovnom, on uva nadu da bi jednom moglo biti dobro, i upravo utakvoj neupadljivosti najmonijeg svjetla lei ono to dirljivo nadvladava (Adorno).

Pre`ivljena zemljaje ogledalo putovanja na kojem nije mogue mislitisa zalaskom sunca. Nismo mi osueni da prelazimo zvjezdane udaljenosti dabismo sebi otkrili potencijalno sjedinjuju mo u Bosni i Hercegovini, u cijelojEvropi :Svatko se ogleda u drugima. Sve je u tome kraljevstvu prozirno. Nitanije nepomino, nita zamueno, te se svjetlost susree sa svjetlou. Svi suposvuda i sve je sve. Svaka je stvar sve stvari. Sunce je sve zvijezde, a svaka

zvijezda sve zvijezde i sunce. Nitko ondje ne kroi kao po tuoj zemlji. Takoje govorio Plotin. To nam dolazi iz uvida treeg stoljea. Forme su ono to jesjedinjujue, ma odakle dolazile. U njima je i neto muzejsko, klasificirano; alii neto to ne smijemo zanemariti: jedna se jedina stvar poima, a tisuu ihse gubi; ali Boanski Um obuhvaa sve stvari zajedno. U njegovoj je sadanjosti

prolost kao i budunost.Nije sluajno da su ovi Zapisioni koji uvaju znakove tolerancije, koji su

nadahnuti i u aspektima konkretnog drutvenog ivota, kulturom Evrope, koji nenude doslovno injenice dogaanja na nain koji porie univerzalnu formu duha,znaaj imaginacije, ili fantazije na realistikom temelju.

Realistiki aspekti su stopljeni s narativnim elementima meditiranja. Pa ipak,

Camus je u pravu kada kazuje da su sva osvajaka carstva prolazna. Zapisi


5/24


214

otkrivaju ideologiju koja Evropu pokriva grobljima i koncentracionim logorima. Oni

govore o dimenzijama prolosti koja zasjenjuje sadanjost, o skrivenoj nesreiili o pepelu razoaranja. Jo je znak odvanosti duha, i kada smo zahvaenistrahom punim spoznaje kako svijet mrvi ovjeka, a nada ga oslobaa. Nije

manje logina ni suprotna ideja koja je praoblik vremena i ljudskog obitavanjana Zemlji. Moemo ivjeti i s Camusovom idejom: Biti lien nade, ne znaioajavati. Zemaljski plamenovi vrijede koliko i nebeski mirisi. Ni ja, ni bilo tkodrugi, ne moemo ovdje suditi o njima... Primijeni li se rije mudrac na ovjekakoji ivi od onoga to ima, ne mislei na ono to nema, tada su oni mudraci.

Upravo Komi kao i Paz kazuje o onome to se dogaa unutra: kroz patnjui stradanja ljudi u Bosni i Hercegovini, kroz sposobnost za prebolijevanje iproiavanje, ali ne i za samosaaljevanje. Ali uoljiva je uestalost kojom sene predaje lai u razuzdanoj propagandi. Jer laju nastojimo obmanuti jednakoi sebe i druge; jer je la tragina igra u kojoj reskiramo dio naeg bia. elimrei da su zapisi uPre`ivljenoj zemljijasni i teki, puni smisla i nagovjetaja,osjeajni i inteligentni, melanholini.

Oni su glas suvremenika i sudionika u tekom politikom scenariju u kojemvlada dominacija smrti, uas ravnodunosti Evrope, oklijevanje Sjedinjenih Drava,u scenariju u kojem nema nikakvog znanja, kojega bi se moglo biti prijateljem.Mi smo svi pacijenti kulture, nostalgino traei vedrinu duha u onom ivjetizajedno. U pitanju su i evropski nacionalizmi koji su se usijali do politikog sistemaludila. Jo u toku Drugog svjetskog rata Theodor W. Adorno, jedan od najdubljihmislilaca, pisaca 20. stoljea, i sam izgnanik u Sjedinjenim Dravama, kazuje uformi pitanja: Zar onda nije potreban upravo takav bijes da bi se ovjek oslobodiood opsjednutosti i od bijesa opsjednutosti? Ne treba li se upravo ono izmirujue

tek prkosom dobiti od onoga to razara? I to je neodoljivo odvuklo Adorna u iskaz:Nijemac je ovjek koji ne moe izgovoriti la a da u nju sam ne vjeruje.

UPre`ivljenojzemljimi smo upueni na kritiku licemjerja lanih advokata,na kritiku nacionalistikog formiranja svijesti u kojoj je Sizifov posaorazlikovanje istine i lai. Nacionalni narcizam ili autizam pretvara sva pitanjao istini i slobodi u pitanja o moi, u osvajanje ija je logika mahnitost, mo dase poniti stvaranje. A stvarati, znai dvaput ivjeti.Zapisisu otvoreno polje

iskustva i samoiskustva, obuhvatno pitanje o moi suenja osjeaja ivota


6/24

Zeni~ke sveske

215

u doba planetarnih tamnina. Oni su i ogledalo Evrope koja je ula vapaje. Aliako je ona sinonim za vrijednosti mira, slobode i istine. To je novo stanjeu koje je dospjela Evropa i ne samo Evropa u toku razvitka posljednjihdesetljea. Mi nismo vie kod sebe samih, u naim rasutim, sebi dovoljnim

i raznovrsnim dijelovima nae planete. Mi smo upleteni u dogaaje, ugroenismo jednim dogaanjem, koje se ne ograniava samo na uu domovinu...Evropa je nerazmrsivo zapletena u krizu svijeta, a ova kriza nije takva da

bilo ko zna ingeniozno rjeenje. Naprotiv, svako ko je djelatan u politikomili ekonomskom dogaanju, zbiljski je svjestan da smo se mi svi na Zapadui Istoku polako pribliili graninim zonama ivota i preivljavanja i da moramouvidjeti kako bismo mogli izbjei prekoraenje ove granice za spas svih nas.2

Pre`ivljena zemljaIve Komia jeste i to iskustvo u Evropi: da smo se mi, nesamo u Bosni i Hercegovini, pribliili graninim zonama ivota i preivljavanja.

Zapisi su nalik na spoznaju oaja i ljubavi, na plodno preivljavanje. Oni pate,ali pate od istine, od udesne melanholije s poezijom u srcu. Znaju da smo biliosueni na usud i ivot, na obmanu i na razoaranje, na raskomadani odslik kojijeste Evropa u Bosni i Hercegovini.Zapisi nose u sebi moralitet i umnost rijei,koje su kraj ludila i raskomadanosti ovjenosti. ...I kada pobjeuje lani glas, miimamo malo razloga da shodno stvari budemo tolerantni. Potenje je ideal za koji

je postoji uvjerljiva alternativa.3

Od izraza uPre`ivljenoj zemljidobijamo ono to oekujemo: uvid u cijelu epohukoja je totalna pomrina, u patnje ije se prebolijevanje i iscjeljenje ne trai napogrenom mjestu: u onom Destrudo, u pustoi i mrnji. Komi zna to je exodussame inteligencije, za strategijsko potiranje tolerancije, dijaloga, ljubavi, ljudskog

ophoenja. U stvari, suprotnost tome je stvaranje, to znai eljeti stvoriti svijet (ili

ograniiti svoj, to je zapravo isto), svijet u kojemu je skrovite putem ljubavi jedinispas iz doba koje u strahu nalazi temeljni oslonac. Ljudi su odgovorni za svoja djela.I to je ishod jedne neizraene i izraene filozofije uma i slobode koja stvara sustavzajednikog egzistiranja, ispreplitanja svijeta i sopstva.

2

Hans-Georg Gadamer,Das Erbe Europas, Beitrge, S.10-11

3

Alexander & Margarete Mitscherlich,Die Unfhigkeit zu trauern


7/24


216

Pre`ivljena zemlja je ogledalo povijesti, ona odraava politiku i moralnufilozofiju Ive Komia; zaronila je u unutarnjost najtraginijeg vremena, traginei tune zemlje. U toj tragediji i divljanju faizma nita nije proieno i ojaano.On nita ne skriva od onoga to se dogaa u toj beskrajno tunoj zemlji, osuenoj

na smrt; ni prostor a ni vrijeme: vidio je rtvu koja osvjetljava na ivot. uvao jei sjene ivota, lik ipak vedrog i na kraju sretnog Sizifa ija su tragedija i apsurdnenadmani; sve se raskriva u vrevi dogaanja i borbe za opstanak. Bosna, kojane pristaje na delirij autizma i nacional-socijalizma, na gubitak individualnosti

ovjeka i naroda, ne preputa se okolnostima prostora i vremena.Pre`ivljenazemlja, ako se ita povrh autistikog nitavila u likovima agresivnog nacionalizmai neofaizma, uva ideju slobodnog individualnog ivota, u svakom prostoru, upoeziji reorganizacije formi ivota, u poeziji ivotnog projekta onog to je politiko,to je zajedniko, to je velika tendencija vremena u Evropi. Uvijek se odgovaralona posebno vrijeme. A otvorenost iskaza je ila do takve krajnosti. On otvara

svoj duh koji je sprega prostora i vremena, koja iskazuje svoju vlastitu mo, nadjelatnost ljubavi, s onu stranu patolokih kvanta. To nije ona apstraktna ljubavkoja je subjektivni kapital filistara znanja i angamana, koji je bio predmet kritikeJ. P. Sartrea, najutjecajnijeg intelektualca u 20. stoljeu, uz Camusa i Adorna.

Teoretski govorei: Ivo Komi ne pripada generaciji koja se obrazovala upolju apokaliptine logike; naprotiv: u post-apokaliptinim figurama miljenja idjelovanja. U ovoj tunoj zemlji to je znailo pripadati jednoj filozofiji u Evropi, nena njezinom rubu, iako u formi rubne egzistencije, u kojem politika znai pripadatiodreenom prostoru, vremenu, tonalitetu sudbine. Pisac zna ulogu sredstava kaoto su agresija, la, lukavstvo, slijepo rtvovanje ljudi. Camus je govorio da namje to poznato stoljeima i to su teki i gorki dokazi. Ono to nam preostaje toje da prihvatimo stvaralaki proces, s onu stranu bezizlaznih poriva, a to je put

dijaloga, interkulturalnog uma, Camusov put asti bez iluzija, mudre estitostii upornosti u jaanju ljudskog dostojantva. Napokon, tako znamo da uvanjedostojanstva i duha nije pusto. Politiki i svaki drugi angaman, kao to je bioSartreov, nije uveavanje tamnina neofaizma i neonacionalizma. Mi moramoivjeti s tim, iako to pozitivno iskustvo i danas zvui utopijski i romantino. Akonismo izgubili smisao za zajedniki ivot, za uzajamnu i plodnu komunikaciju, zasintetiki momenat u spoznaji i djelovanju, za iskonsku rezonanciju egzistiranja.Ali danas, to jesu decentrirani centri, jeste volja za stvaranjem koja je uvijek

lokalna volja za forme ivota za vie generacija.


8/24

Zeni~ke sveske

217

Jasno, to je utopija u povijesnom kontinuitetu ove tune zemlje, s onu stranustraha i histerinih diskursa, fundamentalizma u ideji, u kultu smrti, u potiranjusvijeta religija. To je barem ono to bih htio rei: mi ujemo krikove mrnje,perfidiju djelovanja, medijskog terora. elim znati da li je istina da se religija

gubi ako se u njoj ovjek gubi, da u nama postoji regija u kojoj nisu razdijeljenilogiko i lirsko. Vjerovatno najznaajnije u Pre`ivljenoj zemlji - pravo svakogpojedinca na mir i slobodu, protiv nasilne smrti one doslovne i one simbolike,pravo rtve na istinu, protiv demonskih opsesija, ropskih strasti, prinudeosvete u ljudskoj unutarnjosti. Hirovita hijerarhija, sumanuta filantropija, kojaeksperimentira s biima koja su ve izgubila svoje ljudske kvalitete - govorimnaravno u svoje ime - zahtijevaju jasnou svijesti i duha.

Doista, za ljude koji imaju potovanja prema sebi i drugima, ako odbijaju da

nastanjuju ovaj otok u naoj galaksiji sa strahom i mrnjom; ako ne podnosimoprisutnost naih drugih, onda smo zatvoreni u kozmiku usamljenost, zatvaramose pred ivotom. Jer otvorenost u egzsitencijalnoj politikoj i socijalnoj filozofijijest svijet u kojem se suprotnosti izmiruju, a svjetlost i sjena se spajaju, kakogovori Paz. Autor nam je u itanju koje je uvijek uzimanje i davanje htiopokazati ne samo vertikalnu srodnost s Transcendencijom, s Bogom, u nekim

lirskim iskazima, u rekonstruiranju utopijskih potencijala, radikalnog impulsa

pravednosti i slobode u svijetu religija, ali na putu meta-nacionalnog, s onu stranu

diktature spasitelja. Ovo je literatura koja ne posveuje osvajanje i mrnju, u kojojje autor s duhom, energijom, autor koji nije umoran s pojmom slobode. S njome

nadilazi samou koja nastaje putem otuenja, zaborava i ignoriranja. Dotieproblem odgovornosti, bijega u javni delirijum, problem doba psiho-arlatana,onih koji se penju prema Nebu dok se ne pretrgnu i ne survaju u Nita.

Ono to me fascinira to je da najinteresantnije socioloke i politiko-filozofsketeme ovog doba, ne samo u Evropi, ostaju u sreditu jedne jasne i oputeneargumentacije. Prije svega, to je pojam latentnog i manifestnog totalitarizma. U

ovoj izmuenoj i tunoj zemlji, izmeu krika i utnje, izmeu sveanosti i uvanjamrtvaca, Ivo Komi kao ovjek ne pristaje na paranoidne scenarije konanebitke, koji donose patnju i smrt. Povratak na svijet znai lucidno uoavanjeovog sistema sumanutog nacionalizma, koji u beskraj rastee autizam pojedinihsistema na svim razinama, i meu intelektualcima.


9/24


218

Krik tune zemlje razdire svaki konzervativizam, i penje se prema Nebu, onomeviem ili dubljem. Pitamo se: Gdje je taj plemeniti duh koji u ime slobode irineurozu u Evropi, na jedan hladan i pristojan nain? Dragi boe, nije za mene dasve to razmrsim... Mi znamo to danas znai pribliavanje posljednjih dana.

Jer: U tim posljednjim danima imamo pravo, pa ak i dunost, da proistimona um. U vrijeme opeg slabljenja autoriteta oslabio je i autoritet vladajuihoblika miljenja, onih formi koje su mnogo uinile da nas dovedu do oaja, dobezdana..., decidan je Sloterdijk.

Otvoreno u, kao i Ivo Komi, rei da mi je tua sklonost prema mrnji izaboravu. On je raskrio povijest tune zemlje izmeu poraza i tiine, ivota i smrti,ali je jasno da ona nije raskinula svoju veliku i jedinstvenu predaju: obeanjezajednikog ivota, s onu stranu opsjena, osvajanja, smrti. Odatle: Kainov gradsazdan umorstvom - jeste Tuna i Tragina zemlja koja ne nadilazi svoju samouu Evropi. Kao da moe proi kroz nju bez pomoi svojih oiju, bez hermeneutikeutnje i suza. To je moda teko uti. Ali je ovdje iskustvo, steeno usredstrahovitih potresa, tajna, muka cijelog ivota od plavetnila i snova nacionalnogduha do velikih masa koje su bile osuene na smrt, a ideologa se to nije ticalo,kao ni Grad/Drava/ koji se raspada, koji je vrlo blizu granicama svijesti i uma.Vjerujem stoga da jePre`ivljena zemlja ogledalo u kojem imamo vjerodostojne

dokaze da mi dolazimo iz ivota a ne smrti, u kojem narod promatra sebe samog,proivljava usamljenost i u smrti, proiava je, proivljava kao iskuenje iobeanje zajednitva. S njom spoznajemo to znae krivnja, prekid lucidnostiduha, poraz u demisioniranju. Nita se ne pretvara u nacionalsocijalizam u kojem

je sumanuta filantropija, neumorna smrt bez kraja. U izgnanom ivotu se neuiva. Ima neto besramno u tome da se to tako slavi: mo razdora koja elida postane konana. Novi poredak dubokih promjena u politikom i drutvenom

ivotu, koji je istodobno unutarnja mjera veliine oaja u Bosni i Hercegovini; unjemu su sa slobodom i dostojanstvom individuuma, ma kojem narodu pripadao,dati najvii ideali ovjeanstva. Politika koja je svagda vezana uz pravo, uzkulture koje su forme ivota, politike, moralne i religiozne institucije - znai ipravo da se uva vlastita tradicija duha, obiajnosti, da se ivi prema vlastitojvjeri. Istina je pak da ovdje i ideja o relativnosti kultura nalazi svoju granicu,

koja nije u protivrjenosti s principima graanskog drutva, s idejom o slobodii ravnopravnosti svih ljudi. Ivo Komi je znao kazati rijei nade koje je trebalo

izrei, znao je prepoznati sposobnosti za mir, sreu i ljubav. To su one sposobnosti


10/24

Zeni~ke sveske

219

o kojima govori i drevna i moderna evropska filozofija koje se razvijaju kroz

uzajamno djelovanje kultura, tradicija, u formama zajednikog ivota, koje pakpresahnu ako se odvoje. U izolaciji, u teroru straha, u nacionalnim egoizmima,

razara se porijeklo i uvjet duha. Danas, ini se, kao nekad Camusu, zasjenjuju nas

razgovori sjena koje vode dva bia preko dolina i preko brda Evrope.

Ovdje je Preìvljena zemlja uzdignuta na razinu oaja i nade. Ona nasosposobljava da oblikujemo svijet u najvioj nadi. Ona je i sjeanje kojim se hoesauvati vjerodostojno svjedoanstvo o apsolutnom zlu kojim se olakava bol,ali ga ne uklanja. Imamo razloga rei da je njezina poruka viestruka. To je snagaduha da se odupre barbarizmu nacizma, da se pokloni povjerenje slobodi i pravdi

zajednikog ivota, da se ova beskrajno tuna zemlja dovede do duha veliinekoji je i duh Evrope,koja snosi odgovornost zbog osamljenosti pred koju jepostavljena (Camus). Ima uPreìvljenoj zemljiprizora koji izazivaju bolno i vedrouzbuenje: od onih koji javno prepoznaju strahote rata, dalekosene posljediceodluka, iluzija, do gotovo lirskog prizivanja beskrajne brige o onima najbliskijim.

Poruka je kao i u svim velikim tragedijama. Albert Camus je bio u pravu kada je

govorio o Francuskoj u toku Drugog svjetskog rata. Govorio je kao i Ivo Komi ofilozofiji koja je dobra za ivot. Ljudi i narodi ne vide uvijek u emu je njihov izgledna slobodu, mir i pravdu, to to je njihovo pravo na bogatstvo. Mi se otvaramokazanom uPreìvljenoj zemljiako se borimo protiv ravnodunosti i lakomislenosti

u nama ili izvan nas, u Evropi u kojoj je i umno i neumno. Ono je toliko umnokoliko je neumno: umno utoliko to sagledava idolopoklonstvo, neumno utolikoto se okree protiv svog vlastitog cilja, koji je prisutan samo tamo gdje se nemora potvrditi ni pred kojom instancijom, niti pak pred intencijom: nema sreebez fetiizma. (Th.W.Adorno)

Za ono o emu pie Komi, o tome da znamo samo puste obzore na nainkoji raskriva korumpirani ogranak ovjeanstva, na kraju 20. stoljea, za tonema dovoljno izraza, za paranoidnu poziciju, za ideju zla, za onaj pogubnisenzibilitet u ljudima koji je omoguio apsolutno zlo, i dalje predstavlja izvorpouke za sve nas. Jo uvijek nam je potrebno znati da trpimo od ideje zla,da je otvoren put do pitanja o porijeklu apsolutnog zla. Mi stvaramo slobodu ineslobodu, sreu i nesreu, i tamo gdje se mi pritom pozivamo na nau prirodu,na na karakter, o kojem sve ovo ovisi, samo se nedovoljno opravdavamo,

poruuje nam Alexander Mitscherlich izAggression-Spontaneitt Gehorsam.


11/24


220

Pitamo se o zonama konflikta, agresivnih poriva i ideja, o sistemima i

vidovima ponaanja, koji dovode do brutaliziranja ivota i komunikacija. Cijelisocijalni sistemi se rastvaraju kao prividne konstrukcije. KomievaPreìvljena

zemlja, i implicite i eksplicite, jeste na tom putu. Duhovno: on smjera na

Malrauxa, Camusa, Sartrea i neke druge pisce. On ljudima predaje vjerodostojnadokumenta za ono radikalno: Destrudo (Edoardo Weiss) koje je prekrivenomitologijama i krivim pojmom naroda, koji se konzervira u karikaturu. Nastoji

reflektirati o ratu, o ivotu i ljubavi, a da pri tome ne stvara lane samo/slike,kolektivna raspoloenja, ideologije. ivotne borbe u svakodnevlju i u politici unajirim kontekstima. Knjiga zavrava s jedinstvenim i znaajnim dokumentima.Neki pasai su dati u iskazimapathosa, a njegova poezija zrai: jasno, usamljeno,jako, svijetlo, udesno, melanholino, jednostavno, udesno i lijepo. Recimotakoer,Preìvljena zemljaje specifina forma literature i kritike, o ratu u Bosnii Hercegovini. Ona diskurzivno funkcionira, s formalnim obzirima i jezikimeksperimentima. Komi nije alarmist i kao znaajan akter u politikoj povijestiBosne i Hercegovine, ija je uloga bila i u tome ne popustiti pred katastrofilijom imrnjom, ne razderati lice ove zemlje koja je odavno imala znakove inteligencije,interkulturalne, pluralistike javnosti, estetikog iskustva, blizine i apstrakcije,ljubavi prema drgotnosti Drugoga, radost u onom velikom i cijelom, mo humorai predstavljanja. IPreìvljena zemljau i iskazima vjeruje u te vrijednosti. I ona je

vie: ona je kritika refleksijamidlife crisis. Pripada esejistici politike filozofijekoja ne podlijee sili kao ideologiji, kao gestama osvajanja. To su i komentari oakterima rata, o dobu u kojem je dolo do pomraenja uma, u kome su strastipostale slijepe pred uasom umorstva i zlog trijumfa.

Da bi se spasila neizmjerno tuna zemlja, jedina Utopija u Evropi, koja vlastitomteinom svoje historije pritie samu sebe, izlazi u susret idiotiji paranoidne lai

i mrnje, puritanskog haraenja, ona utjehu moe nai ne u osrednjosti duha,nego u kulturi koja je put da se preivi zlo i nepravda koja je ljudima nanijetaod drugih ljudi. Ta kultura predstavlja napredak humaniteta. Danas to zvui kaodeziluzionistika romantika. Ali ta zemlja tada odbija da kazuje: Ja sam pri krajusa svim snovima. Radi se o do suza prkosnojlaudatio temporis acti. Komi jeiskazao mogunosti povijesne svijesti, duha ija je mo da susree ono negativno,samu smrt, i da joj odolijeva, kako je to definirao Hegel u svojojFenomenologijiduhakoja je ve prije sedam godina napunila i proslavila dvijestotu godinjicu

objavljivanja i koju je Komi iznimno dobro studirao.


12/24

Zeni~ke sveske

221

Preìvljena zemljaje u sreditu tragedije, presjecanja mira i sree, u formamadramatske strukture. Ona uva one jedinstvene sposobnosti koje se oblikuju irazvijaju samo kroz uzajamno, multikulturalno djelovanje, koje splasnu ako se

odvoje jedna od druge. Ve u ratnim danima opaanje obrazovano na strahu

od onog to se opaa, ili na kontemplaciji o mogunosti preivljavanja nesamo jednog nacionalnog identiteta, Komi tematizira aktuelne probleme ovesurove povijesti. On nam pomae da bolje razumijemo i Adornovo pitanje. Zarje sjeanje, kojim se hoe sauvati ono to ipak prolazi, odvojivo od ljubavi?Tako poinje osiromaenje interesom za fundamentalnom pozicijom, kod nas zatamninom nacionalizma, za politikom koju Karl Schmitt definira posredstvom

kategorija prijatelj i neprijatelj. S tim interesom samo se ustoliuje sumanuta ilicemjerna filantropija, politika, napose u Evropi, model ugasnua sposobnosti dase drugi opaa i misli kao takav, da se izgubi ono Plotinovo: da uvijek sudjelujemou Drugome, da se svagda ogledamo u Drugome, da je ta, po Borgesovu sudu,

invencija najvii od razliitih oblika sree to ih moe podariti literatura.

Mi nestajemo u politici onako kako je definira Carl Schmitt uDer Begriff des

Politischen, u smislu odnosa prijatelj i neprijatelj. Tu nismo kadri da potremo

megalomanske iluzije, beskorisnost vlastite muke usred lai; nismo kadri postiisreu mira i pravde, moramo se zadovoljiti prividom. Komi izvlai nadasve sveposljedice iz ideologije sile i nasilja, uobiajene i svemogue. Usuujem se prizvationo to je paranoidno iskustvo gubilo iz vida i to nalikuje na novu romantinu iluzijuili na Novu utopiju.Preìvljena zemljaje iskaz duha koji se ui na drami iskustva isamo/iskustva, u kojem se susreu i teorija i praksa, dogaaj i uvid. Ova politikafilozofija znai svojevrsno sudjelovanje u kompoziciji svijeta, ona je ogledalo ljudskenade da e se ljudi poeti ponaati kao umna bia. Tada e biti mogue rei ivjerovati u to borhesovsko: Ako ast i mudrost ne pripadaju meni, neka pripadnu

drugima. Neka nebo postoji, makar meni dopalo mjesto u paklu.Rekao bih da je Preìvl jena zeml ja, koja je ispunjena autentinim i

dragocjenim dokumentima i svjedoanstvima, uvid u krizu novije povijestiBosne i Hercegovine, u patologiju doba, one moi koja je liena uma i morala,koja se dogodila, ipak, u sreditu Evrope, evropske civilizacije, one udesneprosvijeenosti koja je prizivala filozofe od Platona do Kanta i Hegela - onaje makar i implicitno situirana u sredinja pitanja ljudskog ivota. Povijest

Bosne i Hercegovine, s uasima, i prisjeanjem na onu fascinaciju nacional-


13/24


222

socijalizmom, pojaava uvid u neizmjerna zlodjela ovjeka i teke stranputiceljudskog roda i naroda. Ni sada nije mogue rei da su progoni naroda ono topripada samo prohujalim dobima. Prizivamo ideju filozofije da je ovjek umnobie, da je sposoban za djelovanje primjereno umu, ljudskom dostojanstvu,

ideji slobode, koja je dovoljna da se dobro ivi: u miru a ne izigravanju slobodei religije. Doista, tako je mogu interkulturalni um, povrh poasti relativizma imonomanije sistema. Mogui su u vlastitim kulturama i tradicijama i povrh njihiva koegzistencija i zajedniki ivot. Nasilnost, ideologija, izokretanje religije upolitiku, onemoguavaju ivot dostojan ovjeka, pretvaraju samoodgovornost ukarikaturu i la, jer je za sve to mogue okrivljavati samo ljude. To jest oajnikiin, ali za vedrog Sizifa, ak sretnog, kako ga opisuje Camus na kraju knjigeMit oSizifu, jer je Sizif, paradoksalno, ne samo figura opasnosti, nego i nade.

Filozofija koja nastoji da obuhvati prolost i budunost, koja jesposobna da ui na sudbini progonjenog ovjeka, progonjenog naroda,ne vrhuni u defetizmu i u slijepim nadama koje kazuju: Sve je dobro. Neprihvaa aveti osvajaa, izabira stvaralaki stav, veliinu egzistencijalnoguma i emocije. Ona ima ne samo vulgarno/politiku volju za mirom.Po onome kako se privikavamo na jad postojeeg mjerimo veliinu

izgubljenog. Jo uvijek je mudri i sabrani idealizam samostvaranja, nesamo u umjetnosti, u literaturi, drami, filmu, u slikarstvu, u svjetlosti

moralnog uma, jo uvijek je ovaj novi stari idelizam mjera realizma

politikog i drutvenog ivota. Ono Sve je doputeno odavno je dobilolik nacizma ili nacional-socijalizma koje okonava u patologiji doba,osvajanja, nasilja i mrnje. U povoduPre`ivljene zemlje rekao bih da jeto jasan poduhvat, odluan, za koji je potrebno razumijevanje, oajnikamudrost koja je svijest u dubini nade i uma, koja poklanja svoju mone iluzornim pokliima, nego svjetlosti koja dospijeva iz ivota u ovom,

ipak, sredinjem (ne samo u geo-politikom) polju Evrope. Bile su moistvaranja poniene upravo u ovoj Evropi, spravljene moima koje suopasnost za Evropu, za osnove civilizacije, za sfere dobra i vrijednosti.

Fascinacija nacizmom, ne samo u doba Hitlera, znak je gubitkasposobnosti za demokratsku senzibilnost: za zajedniki ivot i za empatiju;i to unutar visokih i naprednih kultura. Ipak, u kojem mentalnom sustavu

se gubi sposobnost za zajedniki ivot razliitih religija, tradicija, jezika,


14/24

Zeni~ke sveske

223

udorea? Da li na primjer samo u Evropi, u kojoj nacionalne draveimaju veoma dugu tradiciju, nasuprot Sjedinjenim Dravama u kojimapostoji zajednica pluraliteta religija, tradicija, jezika, od useljavanja, u

kojima je postignuta uzajamna rezonancija uma i slobode, zapadnihvrijednosti i politike stvarnosti? Postoji nacizam bez tajne, iluzornipovik zaslijepljena ovjeka. Ovo iziskuje neizmjerni napor da se uoiponesenost ideologijom, put strpljivosti i velikodune lucidnosti, one koja

je u biu vedrog i sretnog Sizifa, napora koji je svjedoanstvo jedinogdostojanstva ovjekova. Ovdje uPre`ivljenoj zemljito je svagda horizontuma, onog to je istinito, u okvirima i perspektivama iskustva, djelovanja

i senzibiliteta Ive Komia. Ovaj tekst je napisan u toku vremena uasa,naci/konteksta. Posvjedouje na poseban nain jednostavno imenovanjeinjenica, koje pripadaju jeziku stida i bola u kojem se ljudi razilaze. On jeput da se odagnaju sablasti nacizma, da utihne vika mrnje, ideologije,a da se afirmira komunikativni proces tranzitivnog uma izvan fatalnosti

Kainovog grada koji je sazdan na umorstvima.

Do toga dolazi u svojoj literarnoj misli Komi: on dolazi do togada jasno iskae destruktivnu mo osvajanja i genocida, tajnu ljubavii stvaranja; tu je samo dubina ljudskog bola koja je, na alost,

svevremena. Moderni ovjek otvara sebi put da izbjegne mahnitanje zaidentitetom, da identitet, prije svega nacionalni, koji je viedimenzionalan(jezik, religija, historija, vrijednosti i udorednosti), lii zaslijepljenosti,one opasnosti, koje nam dospijevaju iz okrilja straha i bespomonosti.Pre`ivljavanje zemljemogue je jedino ako se odreknemo sistematskogomalovaavanja, ponienja drugih, to neminovno vodi i u nacionalnukatastrofu. U povijesti Bosne i Hercegovine ne oskudijevamo u onimnajmudrijim i najrazboritijim, koji nisu fanatini poklonici pakla, neoskudijevamo u povijesti empatije, koja je i as svijesti. To je politiki i

kulturni faktor kod nas. On stvara kultiviranog ovjeka koji nije onaj poputHimmlerovog koji svira Bacha ili Mozarta, ita velika literarna djela, apotom ide na posao u Auschwitz. Bez obzira na to od kuda dolazimo, mismo postali svjesni da su pakao i bezdan svagda mogui. I u nacionalnimosjeanjima, u traginom diferenciranju nacionalnih emocija.


15/24


224

Ali to pokazuje i u stanju oajavanja koje je samo forma samo/iskustva mogunost puta civiliziranja nacionalnog osjeanja, u znaku umske zajednice,osjeanja kojim se ipak otklanja opasnost, strah i na kraju rat. To se ne izokree u

licemjernu demagogiju. Taj ljudski, osloboeni nacionalni osjeaj, koji nije vjenadanost, zna da je teko nositi krivnju i odgovornost, golemu nesreu u povijesti.Veliina tog nacionalnog osjeanja je zajedniki ivot u raznovrsnosti, i on, tajivot u zajednici, jest ambivalentan, ironian, vrsta sudbe i njenog natkrivljavanja,ironina, umno/prosvjetljena. Da: Nema sunca bez sjene i valja upoznati no.Onaj vedri i nadasve mudri Sizif, usred oajavanja, zna svoju sudbu. Sama bitkada se dospije do vrhunca dostatna je za ispunjenje ljudskog srca. Valja predstaviti

Sizifa sebi, zamisliti ga sretnim.(Camus). Jeste: ovaj je mit tragian, to je stogato je njegov junak svjestan. Zbilja, gdje bi bila njegova muka kad bi ga nada u

uspjeh na svakom koraku podravala?

Pre`ivljena zemljadovodi na scenu mo kritikog uma, civilizirano nacionalnoosjeanje, ideju tolerancije i senzibilnosti za mir, slobodu i pravdu, i kaoujedinjujuu snagu u cijeloj Evropi, za uspjelu, pozitivnu kulturu nacionalnihosjeanja, koja poivaju na samorefleksivnim osobama, na vjeri i umu, s onustranu nacionalne arogancije. To je ono to je iznimno vrijedno u Pre`ivljenoj

zemlji. Nacionalno nalazi svoj smisao u onom meta/nacionalnom. Po tome se ona

razlikuje od knjiga drugih politiara. Ona je legitimacija pisca, u kojoj ona briga zaBosnu i Hercegovinu zablista u ustrajavanju, u naporu da se ona sauva u svojojegzistencijalnoj pluralnosti, da se savladaju pogubne sablasti nacizma u novom

vidu. Jedina misao koja oslobaa duh za stvaranje jest ivot u raznovrsnosti,osloboena nada, dubina ljudskog bola.

Posluajmo Camusa, jer:

Stvarati, to napokon znai dati neki oblik svojoj sudbini.


16/24

Zeni~ke sveske

225

II

Kriti~ka povijest i ideja multikulturalnog dru{tva

U ovom svjetlu rasvjetljava se povijesno/filozofski smisao Heideggeroveanalitike tubitka: u svoj kompleksnosti. To je jedna od najvanijih analiza. Autor jeskloniji da ga situira ne samo u povijest filozofije, nego i u agoniju suvremenosti,

evropske povijesti, prosvjetiteljstva, napose u budunost ivota i komunikacije.Taje analiza stilski briljantna, nedogmatina. U skladu je s proirenim razmatranjemideje bitnih pitanja ljudske egzistencije koja se uzdiu u suvremenu teorijusocijalne pulsacije. Misao o njoj nije ograniena samo na posebnu filozofijupovijesti ili socijalnu teoriju.

Na suvremenoj pozornici drame miljenja to je pitanje o susretu s Drugim

kao drugim, koji postoji i u samotnosti tu-bitka. Tu je sredinja ideja zlokobnenivelacije, zapadanja na ono Se, svagdanje koje se ispoljava, prije svega, ujavnom aktivizmu. Tu je svojevrsni doprinos kritikom miljenju koje ukazuje nato da je ovdje u agoniji svagdanjice izgubljena odgovornost: motiv preoblikovanjaivota u ljudskoj egzistenciji to dovodi do toga da je i sloboda privid, da jevazda pervertirana: to je do danas jedan od najteih ljudskih problema s kojim seizokree ljudska subjektivnost, pa i traganje za istinom ili za redefiniranjem pojmaistine i slobode. Suodreivanje egzistencijala, prolosti i budunosti, zajednicei individuuma, odnosa prema konanosti ljudskog bitka i prema smrti, odlunostii slobode, uzdie se s posebnom stilskom snagom, praen mnotvom pitanja iznakova neizvjesnosti.

Ona seu do pitanja i filozofskih odgovora u novijim povijesnim tragedijama,

i u onim u Bosni i Hercegovini. Potresaju nau ljudsku egzistenciju, norme ivrijednosti. I ta su pitanja u pustoeim vremenima sabrana u ovim esejima,stilistiki suvereno i briljantno. Pitanja o prirodi, o kraju prirode, o povijestii kraju povijesti. Sve je to inscenirano krizom svijeta, s pitanjem o pravu na

slobodu. U ovoj prilici se sabiru mnoge filozofske spoznaje koje nisu u znaku

sumnje i tekih pitanja.


17/24


226

Mnoga pitanja nam dolaze iz prolosti koja i nije prola; kritika rekonstrukcijaprolih iskustava, bitnih ideja koje dolaze iz prolosti, u razliitom vremenu iprostoru. Ta pitanja koja su kljuna za ljudsku egzistenciju dolaze do punog izraajau djelu Socijalna mo} uma/ Uvod u teoriju socijalne pulsacije Ive Komia. Zato

se usredotouje na one ivotne probleme koje medijatiziraju opasnost gubitka,otuivanja, pervertiranja. Ivo Komi se razoarao u znane nam radikalizme, alije kritian i prema kapitalistikoj Moderni, prema svim filozofskim i kulturnimdogmama. On je produbio u suvremenosti Heideggerovu egzistencijalnu analitikutu-bitka, napose u jezikom stiliziranju egzistencijala, pojma savjesti, odgovornosti,krivnje, u analizi sredinje ideje o zapalosti ili otuenju koje Martin Heideggerposebno istie 1947. godine u poznatomPismu o humanizmu.

Visoko aktuelne su analize savjesti, odgovornosti i slobode u Heideggerovojfilozofiji Komi rekonstruira kao Heideggerov doprinos pitanju o bitku tubitka,o povijesnosti i vremenosti, o nainima ovjekovog postavljanja u svijetu,o djelatnoj spoznaji koja je nastala iz ophoenja prema sebi i drugom.Njegovo analiziranje i karakteriziranje Heideggerovih pojmova iskustva ivotarasvjetljavajue je. Napose njegovo vlastito iskustvo ivota: filozofsko i u svakomsmislu ivotno. Rasprave o suvremenoj filozofskoj teoriji bile bi mnogo znaajnijei plodnije ako bi se uzeli u obzir ti doprinosi.

Istina, na tom su putu jo Aristotel, Platon, Kant, Hegel, Marx, Max Weber,Nietzsche. Filozofskim pitanjima pristupa sa stanovita uitelja filozofije, poticani pitanjima autorovog suoavanja sa pitanjima o istini, o religiji, o dobrui zlu.Ali svagda u znaku klunog pitanja: ...kako je mogue znanstveno legitimiratispoznaju povijesnih dogaaja ili veberovski reeno konkretnih kulturnih pojava unjihovim povezanostima.

Oslanjajui se na kritiku patologije uma, na sve ono to ini napredak inazadak u evropskoj povijesti, oslanjajui se na vlastite misaone sustave, Komianalizira - rekonstruirajui Webera - pitanje da li je mogua znanstvena povijesnaspoznaja kao to je kod Webera mogua znanstvena spoznaja povijesti?Povratak drutvu, povijesti i socijalnim pitanjima, sukladno Weberu, uvodi put

diferenciranja teorijskih i metodolokih puteva i mogunosti, povrh opasnostinaturalizma i pukog racionalizma. Temeljni pojmovi znanosti, prava, moraliteta

i udorednosti, reflektiraju forme djelovanja i spoznavanja, koje nikada ne znae


18/24

Zeni~ke sveske

227

gubitak posredovane i proirene moralnosti koja je uvijek i u suvremenosti

pouzdani znak erozije moi uma, karaktera i povjerenja.

Komi u toj diferenciranoj i lucidnoj analizi izbjegava opasnosti

redukcionizma; nastojao je da pokae da su moral i pravo zapravo, strogogovorei, a priorisocijalne slobode i socijalne znanosti. Max Weber otvaramogunost mnogostrukih i suvremenih pitanja, napose analitike politike. Ovdjeprofesor Komi kritiki rekonstruira povijesna iskustva politike i politikogdjelovanja, vlastita spoznanja, te pojam istine ije polazite nije ni cjelina niiznimka od cjeline...ve dogaaj kao takav- ... Ona je u otvorenosti i slobodi. Snjemu svojstvenom preciznou i dosljednou analizira druge pojmove kao to surevolucija, drava, nivo formi znanja.

Taj e tip analize voditi do Aristotela kojemu je ve teorija istinska ljudskadjelatnosti, do pojma one djelatnosti koja je spoznaja, odnosno jedinstvo

fenomenologije kao analitike i stvaralake utopije. Priziva Kanta da bi osvijetliopraktinu mo uma kao djelatne spoznaje. Oslanjajui se na ivo povijesnoiskustvo, na iskustvo rezignacije i skepse, i na mjerodavan nain pokazujespoznajnu mo kao praktinu mo uma. Na tom putu rekonstruira Kanta, i nalazimogunosti zakoraenja u drugu vrstu moi naeg uma, u njegovu praktinumo koja je djelatno-saznajna.... Komi se protivi svakom redukcionizmu:najvanija ljudska sposobnost je moralni ili praktini um, daleko od patologijeuma. Pravo na slobodu, temeljne forme slobode, sistematski analizira. Seedo socijalnih institucija napretka, do ivotnih formi u kapitalistikoj Moderni, unajnovijoj prolosti globaliziranja.

Iz ove melanholije poinje drugi um. ini mi se da i raspravljanja Ive

Komia, ideja po duhu suptilna, po tonu odluna i uvjerljiva, po metodiotvorena, ne zatvaraju oi pred tim. No, to se ne da ni vremenski omeiti.Na ovjeanstvu je da protumai pitanje: postoji li na Zemlji mjera? Put izvanaparature anonimnog, zlokobnog toka u spasonosni um? Nikada nije previepitanja i miljenja, poetikih susreta, metafora za ljudski ivot, za istinu, zadobro i lijepo. S Borgesom, ponovimo: Ako ast i mudrost ne pripadaju meni,neka pripadnu drugima. Neka nebo postoji, makar meni dopalo mjesto u paklu.

U tome je ipak, dramaturgija uma i duha.


19/24


228

Komi u ovoj fascinantnoj analizi Kantove filozofije dotie sve probleme:od teorijske spoznaje do praktinog uma koji proizvodi djela, do moralnogzakonaa priori; tu su sva metafizika i postmetafizika pitanja, u sveobuhvatnimformama anlize i promiljanja. Ne udi stoga da je to i temeljni doprinos kriticisuvremenog drutva, svakog i onog epistemologijskog totalitarizma ili populizma.Upravo na tragu iznimno znaajnog varijacionog obilja kritike rekonstrukcijeKantove filozofije Komi raskriva stvaralaku mo uma. Pokazuje da bi onamorala biti istovremeno i teorijska i praktina, i spoznaja teorijom i spoznajadjelom. Ekspresivnim jezikom reeno je sve bitno i inspirativno u razmatranjuKantove filozofije, napose moi uma, pojma dobra, razlikovanja izmeu dobra i zla,empatijske i transcendentalne razine. Mi smo u krugu sposobnosti razlikovanja i

perspektiva ovog filozofskog miljenja koje svoju punu mjerodavnost i znaajnostotkriva tek u modernom dobu, napose u 21.stoljeu. Rije je i o granicamai poljima socijalnih institucija, o institucionaliziranju slobode u moralu, pravu i

obiajnosti, reeno Kantovim i Hegelovim jezikom.

Komi uvodi stvaralaku djelatnost kao regulativni princip kao onu mokritike, koja spoznaje petrifikaciju strukture uma, pervertiranje moi uma, naposeu modernom svijetu globalizacije i liberale demokracije. U svjetlu Kanta i Hegelaon razvija ideju o moi uma, veoma diferencirano, sa spoznajom koja ne podlijeesumnji, da sam um u onom to je stvarno spoznaje gubitak svoje zbiljnostii traga za potpuno novim oblikom; stvarnost nema mo nad njim jer je njenaumnost za njega iezla. Ovo spoznavanje moi uma ukida kako subjektivizamtako i objektivizam. Ali omoguuje: blizinu teorije, onaj konstruktivni put u proliivot koji je mogu u jednom velikom razgovoru, nemoguem diskursu. Unutarkrize svijeta, krize globalizma, mita i populariteta trita, u vremenu u kojemje kultura po prvi put u povijesti ogranak robne produkcije. To je dijalektika

diskontinuiteta uma. Jo je znaajnija ideja da je u tom smislu um iskorak izstvarnog, on je djelo uma kome je stvarno samo oslonac i poticaj...

To je polazite za kritiku analizu temeljne socijalne, politike i moralnesituacije u Evropi, u Bosni i Hercegovini; u toku rata i poslije rata. Ona secentrira oko ideje rata, agresije, politike podjele, nacionalizma, koji je znak dasu se dogodile iznmno tragine stvari. Sve je to iskazano sa stanovita kritikerekonstrukcije Kantove filozofije istog uma, slobode i kauzaliteta. Komi

analizira temeljne ljudske vrijednosti, politiku, udorednost, tradiciju, srodstvo,


20/24

Zeni~ke sveske

229

jezik, simbole. Stoga je ona protiv demisioniranjaumai slobode, protiv veoma

zlokobnog fatalizma povijesti i rezignacije. On rasvjetljava - na tragu Kanta,

Aristotela, Hegela, Webera - u strogoj analizi koja nije puka doksografija i pojamstvaralake spoznaje koja nije ni dogmatska ni utopijska. Ona je istovremenoi spoznaja i djelatnost onog novog, njegova zbiljnost, te takodjer zahtjev zaozbiljenim. Ve se - kritikom reinterpretacijom Hegela i Webera - suoavas idejom uma kao univerzalne forme ivota, kroz iznimno znaajnu analitikudrutvenih i politikih diferencija. I to u dijalogu s velikim filozofima Zapada, takoda nam osvjetljava suvremenu povijest s mranom epohom s kojom ovjekgubi svoje mjesto u povijesti i kozmosu.

Kritika rekonstrukcija Hegelove filozofije na mjerodavan nain osvjetljavaono u emu se pokazuje znanost spoznaje zbiljnosti, put od pojedinane voljedo zbiljnosti slobode, uz unutarnji zakon uma. Komi se time centrira na svakljuna mjesta Hegelove filozofije kao to su znanost spoznaje zbiljnosti, dravakao zbilja uma, jedno sveobuhvatno polje razmatranja. On je na primjerennain promislio sve kljune kategorije u Hegelovoj filozofiji, sve do spekulativnespoznaje: znanost, unutarnji zakon uma, vladajue mnijenje, politika, pozitivnoi filozofsko pravo u totalitetu sa zakonodavstvom uope, koje je stanje kao diosvih onih odnosa i karaktera koji odreuju jedan narod i jedno vrijeme.

U toj brizi za drutvo i dravu, za javnost, Komi zna da vrijeme trai sebeu miljenju, u moi uma i suvremenosti, ono filozofsko promiljanje koje morapokuati jo uiti iz stranputica prolosti da bi se tako oslobodilo za teke aliposve drukije zadae budunosti. On se poziva na O. Pggelera, ali on toradi ve desetljeima u kritici apsolutizma politikog uma, svakog totalitarizma,krivotvorenja duha. Tako gledajui, dolazi do izraza um ovog poznatog filozofa i

promiljenog kritiara svake naci/filozofije, preko prolaenja uasa u staroj i novijojpovijesti, napose u Bosni i Hercegovini, na Balkanu i u Evropi. On je kritiar svegaonog to je faistiko, autoritarno i imperijalistiko, to je neprijateljsko slobodii ljudskim pravima, to je neprijateljsko kulturi i civilizaciji. To je veliko u ovom

djelu: preko Platona i Aristotela, preko Webera i Heideggera. U ovoj argumentacijisvijet dobija svjetlo, um trijumfira, i tek se u njemu nalaze simboli spasonosnog,

tradicija, slobodnih formi ivota svih naroda. Dolazi na vidjelo pojam vlasnitva ieksploatacije, i u strujanjima modernog kapitalistikog razdoblja.


21/24


230

I kritika neokonzervativizma, ideologije bijega u ludilo, iracionalnostidrutvenih institucija je prisutna. Povjerenje prema umnom pluralizmu, prema

onome to odreuje povijest, to ini mo uma, kulturu, to ne doputa daovjeanstvo doivljava sumrak i smrt prije umirenja, Komi to izraava u

ovom djelu. On nije pristalica ideje o kraju prosvjetiteljskog razdoblja Zapada.Dramaturgija povijesti ima razloga da vjeruje u ideju da se ivotne formeafirmiraju pozivanjem na ivotnost uma, na univerzalne vrijednosti. Tu dolazi dosamo/legitimiranje uma u povijesti i povijesti u umu.

Tu je Komi na putu i jednog Richarda Rortya, jednog od najpoznatijihamerikih filozofa, koji pokazuje koje su opasne formule u suvremenosti, ukapitalistikoj moderni s kojima um doivljava sumrak i pomraenje. Na razininovog prosvjetiteljstva koje se opire nastojanju da se i samo pretvori u mit i

pozornicu zla, on brani eros miljenja kojemu je orijentacija pravo slobode. Ne

udi stoga da se orijentirao prema onim najveim misliocima Zapada, da je utakvoj oputenosti argumentacije u znaku novog prosvjetiteljstva, poblieosvjetlio um u Hegela, pojam prava i pravde. Ono je svojevrsni pledoaje za moi dramaturgiju uma, za produbljeni uvid ne samo u povijest filozofskog miljenja

nego i u ivotne odnose suvremenosti, za novo preuzimanje odgovornosti zasvijet u kojem ivimo i u kojem bismo eljeli ivjeti.

On ozbiljno uzima u obzir i kontingencijuu razvijanju vlastitih mogunostiiskustva i drutvenog preobraenja. Znaajan dio teksta je posvetio analiticipojma kontingencije i onoga to su za Hegela bile furije zla u toku Francuskerevolucije. U spajanju neodreenosti i odreenosti, u formama udorednosti idrave kao zbiljnosti uma, graanskog drutva. On takoer pre/milja Marxa (uskladu s novim tendencijama da se pre/milja Marx).

Fascinantna je analiza i kritika iskustva povijesti kroz koje smo proli od1990. do 1995. godine, koje otkriva da zablude, mrnja, porivi, neodlunostii ostali subjektivizmi, mogu preuzeti na sebe zbiljske utjecaje i bitno odrediti

povijesne procese. One ne moraju ostati na margini povijesti nego mogu

dobiti formu, stvaralake prakse. On donosi filologiju porijekla zla, ideologijerasapa, mo autoritarnog duha. Pokazao je smrtonosne himere nacionalizma,subjektivizma, bijeg od uma. Analizira umnost drave i s tog stanovita kritikuje

nastojanja u Bosni i Hercegovini i na Balkanu uope, ukazuje na kljunu ulogu


22/24

Zeni~ke sveske

231

desubjektivizacija naroda koje, prema Hegelu, stvaraju lou dravu, jednobolesno tijelo koje takoer egzistira ali nema istinski realitet (Hegel). Posebnoje znaajan doprinos rasvjetljavanju okolnosti rata u Bosni i Hercegovini i naosnovu vlastitog iskustva.

Ovakva stanovita o slobodi seu sve do Karla Marxa koji je u znakure-think ing-a , koji nam u novom liku za razumijevanje drave, drutva,demokracije, slobode, ima ponuditi puno toga novog, iznenaujueg u spoznajii uvidima u kapitalitstiku modernu. Ono to nas fascinira, to je svakakojedna produbljena anliza graanskog drutva, nacionalne ekonomije, toznai privatnog vlasnitva, rada, kapitala, da bi okonao s rasvjetljenjem, sminucioznom analizom, s idejom stalea koji je prevladavanje svih stalea,emancipacija ovjeanstva. Vezanost uz Marxa je vezanost za ideju slobodnevolje i slobode, povrh staljinizma i totalitarizma. Time je Komi i expressisverbisna putu filozofije Hannah Arendt: Svaki je ovjek poetak, obdaren saslobodom za zajedniko djelovanje, za moralni um. vor drame je stvaralakium, osnova ovjekovog samostvaranja. Ideja jedinstva nunosti i slobode,ovjeka i prirode, stvaranja novog u nepredvidljivosti povijesti. Novum jeviestruku kritikom nasljedovanju duha slobode i slobodnog ovjeka. Mo umaje mogua kao sveobuhvatna, veoma diferencirana forma ivota, kultura koja jesnaga pomirenja, a ne diobe, sukoba religijskih sekti, novo/nastalih nacionalnihidentiteta, rata kultura u smislu teza Sammuela P. Huntingtona koje je onizloio prije trinaest godina, vjerujui da je pronaao klju za razumijevanje iobjanjenje suvremene svjetske situacije.

Na kraju, trebalo bi rei da je ovo Komievo traganje za istinom, za moi uma,bitni doprinos spoznaji suvremenosti, modernoj filozofskoj suvremenosti, teoriji

napretka, teoriji drutvenih institucija, dramaturkoj meditaciji o mijenama i ofurijama zla, kako ih navodi Hegel. Posebno je to poglavlje Istina kao jezikakreacija u kojem je znaajan pristup novijoj povijsti u Bosnii Hercegovini, iprizivanje R. Rortyja. Iz kontingencije jezika ...proizilaze nove slike intelektualnogi moralnog napretka... (R. Rorty) Ovaj ameriki filozof, koji je nedavno umro, imana umu jezik, koji je proces spoznavanja samoga sebe, suoavanje s vlastitomkontingencijom, traganje za vlastitim uzrocima, identian je s procesom stvaranjanovog jezika - to jest, stvaranje nekih novih metafora.


23/24


232

Time Komi i u kritikoj analizi furija zla u naoj zemlji dotie filozofijuRortyja, ideju kontingencije, liberalnog drutva (Liberalno drutvo je ono iji seideali ne ostvaruju silom, nego uvjeravanjem, ne revolucijom nego reformom,....)Ukratko, u horizontu je sloboda kao vrijednost koja izmie tim kontingencijama.

Stoga je Komi kritiki promiljao i analizirao tradiciju novije filozofije sve doHabermasa, francuskih filozofa (Derrida...) te e rei da Habermas pojmom

racionalnosti koji je rekonstruktivan nudi alternativu Rortyjevom pojmupoetizirane kulture. On je i ovdje rekonstruirao onu tamu vremena, bijeg uludilo, ono protiv ega se borio u toku posljednja dva desetljea u 20. stoljeu.To je ujedno uvid, interpretacija i historijsko svjedoanstvo.

Sve je ovo umnogome osnaeno kritikom rekonstrukcijom Rortyjevefilozofije, pojma kontingencije, autoriteta, jezika, moi ironije, umjetnosti, naposeromana. Ovdje je vano uoiti razliku izmeu pojma jezika kod Heideggera iRortyja. U njega je rije o ironiji i ironijskoj kulturi, o ironijskom liberalu za kojegne postoji istina koja bi bila apsolutno vaea. Na tragu uvida u takvo kompleksnopodruje Komi je u veoma irokom rasponu, u jednom novom i inovativnomvarijacionom spletu ponudio jedno pitanje: proirivanje granica mogunosti?

Tu susreemo doista jednu iznimno znaajnu stilizaciju Rortyjeve filzofije:spoznajno traganje za istinom, moralno traganje za pravilom djelovanja, estetskotraganje za pravilom izraavanja - stvaralatva. Drutvo i sloboda su u igri.Komi navodi Rortyija: Ako se pobrinemo za slobodu, istina se moe pobrinutiza sebe. On analizira one Rortyjeve kategorije koje su za njega sredinje ikoje, s druge strane, uvode u razumijevanje mranog svijeta koji je ostavioiza sebe, svijeta beskrajne patnje i stradanja. U poglavlju Razumijevanje kaopraktina djelatnost analizira druge Rortyjeve kategorije, scenarij kontingencije,

vokabulara, samoodreivanja u jeziku i umjetnosti. U tom je smislu Komi uraspravu uveo Charlesa Taylora, i njegove uvide u sposobnosti razumijevanja idjelovanja, novovjekovnu znanost, prosvjetiteljski humanizam, racionalnostkao sposobnost konstrukcije poretka po mjerilima znanja, ili razumijevanja....U ovom dobu je stvarno znaajno pitanje o suvremenom humanizmu, i to podpritiskom patnje i ponienja. Uope filozofija, napose politika filozofija, obilujeraznim uvidima. Takav je onaj Johna Rawlsa koji i teorijski i praktini um izvlaiizvan doktrinarnog podruja. Nastojanja i Rawlsa i Habermasa obuhvaaju

sveobuhvatnu filozofsku doktrinu. U jednom veoma argumentativnom diskursu; a


24/24

Zeni~ke sveske

tei stvaralakom prevladavanju politikog pragmatizma i transcendentalizma,uvidom u pluralizam graanskog drutva, u javni ili praktini um Komi je nakraju uveo razdiobu izmeu filozofije i sociologije koja je viestruko uvjetovana.On kritiki priziva ideje Webera i uvodi pojampulsacija. Pri tome je uravnoteena

pulsacija ideal kome se tei a ne pretpostavljeno stanje.

Pred sobom imamo viestruko vrijedno djelo, obuhvatno, rasvjetljujue,inovativno kao znaajan doprinos suvremenoj filozofiji i teoriji socijalnihinstitucija progresa racionalizacije i u smjeru individualiziranja socijalnihvrijednosti i moralnih normi. Svojim filozofskim analizama socijalnih aktera,stvaralakog uma, poputanja kauzaliteta, uvidima u ljudske vrijednosti kojese razvijaju i u ciklusima vraajui sebi, na iskustvom proete, sa snagomstvaralakog uma, Komi vlastitom originalnou, briljatnim stilom, a znano jeodavno jo od Nietzschea da je stil istina, uvodi novi scenarij, teoriju socijalnepulsacije, uva svagda svoju kritiku distancu, uvijek s bolnim denunciranjemdogmatskog i petrificiranog ljudskog usavravanja. Zato s jedinstvenim

zadovoljstvom preporuujemMo} uma. Uvod u teoriju socijalne pulsacije, kao iPre`ivljenu zemlju, stilistiki i misaono briljantno pisane eseje, visoko aktuelne usuvremenom dobu, sada dostupne i na engleskom jeziku, zahvaljujui iznimnimnaporima prevoditeljice Ulvije Tanovi i urednice izdavake kue SynopsisJelene Gakovi, u blizini olujnih previranja na planeti, a posebno u ovom dijeluEvrope, u kojem ideje Ive Komia postaju itljivije, djelo uglednog filozofai sociologa koji ve desetljeima vraa nadu u mo uma i koji ne pristaje nadefetizam, rezignaciju i potpuni gubitak slobode. Njegovo djelo nas vodi ususret

dramatinim budunostima, dramaturgiji uma i slobode. Vjerujem da e pitanjai ideje u djelu Ive Komia sve vie dolaziti do izraaja u vremenimna u kojima serazmatraju vrijednosti i norme u bitno ljudskom i obuhvatnom smislu.

Iskustvo moralnog uma, Abdulah Šarčević

Documents

Transcript of Iskustvo moralnog uma, Abdulah Šarčević