Skripta

Rijeka Yamuna-sjever Indije, teče paralelno s rijekom Ganges

Rijeka Ganges-Indija, Bangladeš. Izvire u zapadnim Himalajama i ulijeva se u bengalski zalijev. Najsvetijia rijeka Hindusa, među 5 najzagađenijih rijeka svijeta. Štovana kao božica u hinduizmu, mnogi strateški gradovi na njenim obalama se razvili.

Pandžab- naziv za veliku povijesnu regiju u Pakistanu i Indiji, Zemlja pet rijeka. Jhelum, Chenab, Ravi, Sutlej, Beas-pritoci rijeke Ind

Pakistan (Islamska Republika PAkistan)-graniči sa Indijom, Kinom, Afganistanom i Iranom. Stvoren 1947. od većinski muslimanskog dijela Britanske Indije, dok je ostatak zemlje postao današnja zemlja Indija. 1971. istočni dio Indije postaje nezavisna država Bangladeš.

Hindukuš- planinski lanac, proteže se kroz Afganistan, a djelomično i kroz sjeverne regije Pakistana. Nastavlja se na zapadne krajeve Pamir planine, Karakorum lanca i Himalaja. Strateški važna mjesta za prolaz karavana: Kajberski prijelaz i Bolanski prijelaz (doseljenici i osvajači u Indiju preko njih stizali)

Grandhaara- drevno kraljevstvo Mahajanapada smješteno u sjevernom Pakistanu i istočnom Afganistanu (grad Gandhi-dolina Peshawara). Purushapura-moderni Peshawar

Indoarijski narodi- jedan od dva ogranka indoiranskih naroda (drugi su Iranski narodi). Nose ime po svom lokalitetu-Indija i po iranskom podrijetlu-arijskom. S područja Irana ili pak iz kulture Andronovo-istočno od Kaspijskog jezera, prodrli su u sjevernu Indiju najkasnije u 2. Tisućljeću prije Krista. Govore 219 jezika na području Indije, Pakistana, manje po Afganistanu i Nepalu. Najbrojniji su Indijski narodi-po rijeci Ind po kojoj i Indija dobiva ime (zvani i Hindusi). U njih spadaju dravidski jezici, munda i tibetoburmanski jezici.

Dravidski jezici-jezična porodica iz Indije (85 jezika). Telugu je najveći dravidski jezik, i drugi jezik Indije (poslje jezika hindi) po broju govornika, Tamilski jezik pripada porodici dravidskih jezika. To je jedan od najdrevnijih jezika u upotrebi danas, praktično neizmjenjen posljednjih 2500 godina. Spadaju u Indoarijce

Indoarijci su došli u Indiju, ali osim njih i drugi narodi koji su se proširili prema jugu i istoku (Sikti, Parti, Kušana)

Sikti-samo jedan ogranak njih zauzeo Indiju, pokretan narod (nomadi), bespismena kultura, opismenili su se na području kineskog Turkestana-„svilena cesta“ i to oni koji su se obratili na budizam-Saka

-Prije arijaca su ulazili Dravidi i ostali pripadnici jezika

-Indijci morem ulaze u Indokinu (Indonezija, Kambodža, Java, Sumatra), a Indiju s mora osvajaju Europljani

-U antici postoje veze sa zapadom, a indijski trgovci i Brahmani idu na istok (morska veza s Kinom)

-Brahmanizam se širio na Indokinu

-I arheološki i filološki izvori važni za indijsku povijest. Tekstovni izvori počinju u 3. St.pr.Kr. što ne znači da nisu ni prije postojali (kultura Indske civilizacije-ili ih nema ili ih ne znamo pročitati). Epigrafika- natpisi od 3.st.- govore o vremenu u kojem su nastali (većina na brahmi)- Ašoka ostavio natpise po rubovima carstva (dinastija Maurya)i za njega počinju natpisi-3.st.pr.kr.

-Postoji niz pečata (oko 5000) s kratkim znacima (5) teško se tumače, da li što znače (pojmovi, slogovi, izgovorne cjeline)

-Mnogo stariji tekstovi su sačuvani usmenom predajom (teško datiranje), najstariji od tih tekstova su iz korpusa Veda na vedskom jeziku (4 potkorpusa)- vjerski tekstovi, no u njima se spominju imena rijeka. Najstariji vedski tekstovi su nastali između 1500-1200.g.pr.Kr. Bogati vjerski tekstovi su sačuvani u izvornom obliku. Epovi su mlađi, ali na staroindijskom sanskrtu (standardiziran staroarijski jezik)

-Numizmatika (važan povijesni izvor!)-2.st.pr.kr.-2.st.pos.kr.- prodor Grka na istok, bitan dio povijesti rekonstruiran iz novca (kako su se zvali vladari, prostor kojim je netko vladao, vjera...)

-Mandra-zbirka izreka

-Budizam i Đinizam- tekstovi o 5. i 4. st.pr.kr. (srednjearijski jezik na jeziku pali)-više povijesnih podataka od staroindijskih tekstova

-Vedski, sanskrt-staroindosrijski. Pali, magadhi, sauraseni-srednjeindoarijski. (književni spomenici na tim jezicima ne mogu se datirati, ali se mogu dati procijene. Sadrže povijesne crte)

-Mahabharata-junački, Ramajana-dvorski, Vede-sveti tekstovi

(Budha: 6.-5. Ili 5.-4. St.pr.kr.?)

-Dhara, potom Aleksandar (prvi čvrsti datumi)

-Za vladavine Maurya zna se tko je koliko dugo vladao (vladali skoro cijelom Indijom)

-Vukte-vladale sjevernom Indijom

-U Kašmiru nešto više povijesnih izvora (Bana opjevao kašmirske vladare)

-Stranci važni sa svojim svjedočanstvima (Grci, Kinezi, Arapi i muslimanski došljaci)

-Tekstovi s povijesnim sadržajem- poslijevedski sveti tekstovi, enciklopedije svetih i svjetovnih znanja u epskom stilu (geneologije bogova, geneologije kraljevske dinastije)-

Purana (vamša) i Vamša Anučarita, pjesnik Bana-7.st. na dvoru kralja Harsa, kašmirski pjesnik Kalhana u djelu Kajatarangini (kašmirski vladari se od 7.st upliću u indijsku povijest)

-U budističkoj tradiciji 2 kronike (Šri Lanka): MAHAVAMSA i CULAVAMSA (Veliko i Malo rodoslovlje)

-Jedan od poslijedica osvajanja Aleksandra Velikog je doticaj Indije s Europom (vodio teške bitke s Indijcima)

-Seleukidi-Seleuk Nikator došao do indijskih granica i potvrdio područja koja su od Darijeva pohoda bila pod perzijskom vlašću, naišao na velikog vladara iz dinastije Maurye koji je pružao otpor i seleukid je morao pristati na mir

-Megasthen- Seleukidov poslanik, izvor znanja u antici, sačuvao se u citatima

-Kineski izvori (loza Man) o događajima u Indiji (Putopisi kineskih hodočasnika u Indiji)

-Budizam u 3.st.pr.kr. prodire na Šri lanku i Himalaje, a zatim srednjom Azijom („svileni put“), 2.st.pos.kr. budisti u glavnom gradu Kine (Fa Hien daje vrijedne podatke o vladarima iz loze Gupta)

-Xuan Zang-prenio budističku filozofiju u Kinu

-Od 11.st. važni islamski izvori (Alberuni-naučio sanskrt i ozbiljno se bavio Indijom), a 13.st. muslimanska Indija (Moghuli i Akbar-daju puno više podataka o nemuslimanskom dijelu Indije)

-Europski izvori za Indiju (Portugalci)

Povijest Indije

-zap. Pakistan- prapovijesni neolitik

Lokaliteti; Mehigarh (nalazište keramike koja se da datirati)

-iz starih naselja se počela razvijati Indijska civilizacija u petorječju Pandžab:

Đelum, Čenab, Ravi, Sutlej, Bis (pritoci Inda)

-središta Indske civilizacije:

Mohenjo Daro (na Indu) i Harappa (Punjab): 2 500-1 700.g.pr.kr.

-centri u Balučistanu: Dabarkot, Lotal, Dholavira,

Ganerivala, Kalibangen, Banavali (3 grada „in the middle of nowhere“, pripadaju indskoj uljudbi, nisu u sklopu Pandžaba)

-rječica koja nestaje u pustinji nekoć postojala u vedskim teksovima poznata kao Sarasvati

-vedsko vrijeme-mlađe od indske uljudbe

-uljudba je dugo cvala, u 2.pol. 3.tis. jako ujednačena

-gradovi geometrijeski planirani, ulice (za zaprežna kola) i uličice (za pješake)

Mohenjo Daro-najviše sačuvan, zidovi kuća negdje dosežu do 2 i 3 kata, veliki bazen (obredni?), citadella „kuća vladara“-komforna i funkcionalana, ali bez raskoši

Harappa- ranije otkrivena, 70-ih godina 19.st., ali manje se vidi

-veliko nalažište kvadratnih opeka koje je neki graditelj upotrijebio za izgradnju današnje pruge. Prvoklasne opeke, bez ukrasa, ali funkcionalne

-vodovod u keramičkim cijevima

-ulice pod pravim kutem

-praktično, ali bez umjetničke dosjetljivosti

-citadella-na zap. strani grada, važne zgrade, prema istoku naselja

-bogata civilizacija (2 puta veća od Mezopotamije)

-zgrade građene na više-manje jednak način bez obzira na veliku udaljenost

-ne ističu se gradski zidovi (osjećali su se sigurnima)

-kvalitetni pečati sa životinjskim prikazima

-keramika vrlo visoke kvalitete

-nemonumentalna skulptura (trolist, prikazi božanskih bića i mitskih scena, neobična bića-religijske asocijacije, prekrižene noge, rogovi?)

-baština indijske uljudbe u indiji kasnije: rogato božanstvo

-visoko razvijena uljudba s razvijenim trgovačkim vezama (u akadu pronađeni indski pečati)

-indska uljudba nema veze s indoeuropljanima-oni su tek kasnije došli

- indska uljudba propala vj. zbog neke prirodne katastrofe (nestala rječica, klimatske promjene)

-indoarijci došli u indiju i srušili Indsku uljudbu? (njihova migracija isto tako vjerovatno uzrokovana klimatskom promjenama)

-dok je tu cvala indska uljudba u 3.tis.pr.kr. možemo samo slutiti gdje se nalaze preci današnjih Indijaca (područje srednjoazijskih i ukrajinskih stepa?)

-indoiranci nadjevali imena rijekama-hidronimi

-Altyn Depe-krajem 3.tisućljeća dosta velik grad i njegovi stanovnici nisu ni indoeuropljani ni indoiranci, no imali su izraženu urbanizaciju: obrtnici, ratari, aristokrati, a u jednom dijelu grada poseban sloj, vjerovatno kasta- vegetarijanci (stalež svećenika). Kroz to područje su morali proć indoiranci, te su vjerovatno nešto i s tog područje pruzeli. A onda su se tu počeli pojavljivat neurabnizirani oblici, te tragovi nomada----Indoiranci (poč.2.tis.pr.kr.)

-Sintashta: - prepoznatljivo po pokapanju istaknutih pojedinaca u tumulima i humcima, nalazi konjičke opreme (tipična indoarijska žrtva). Najstarije područje u kojem su stanovali Indoiranci (sj. Aralsko jezero)

Vedski period

-razdoblje kada su sastavljeni sveti vedski sanskrtski tekstovi – Vede

-koncentrirana na Indo-gangesku nizinu

-2. i 1. tisućljeće prije Krista-do 6.st.pr.n.e.

-temelj hinduizma i današnje indijske kulture

-Arijci se spustili preko Bolanksog i Kajberskog prolaza (Hindukuš) u Indiju 1500.g.pr.n.e.: donijeli su patrijarhalno plemensko uređenje, neki od tih plemena su prodrli su u Europu i postat će preci Grka, Rimljana i Kelta.

-u Siriji kraljevstvo Mitanni čiji su kraljevi imali indoarijska imena

-plemena koja su doselila u Indiju u 2.tis.pr.n.e. su bila u rodu i njihovi svećenici su usavršili tehniku komponiranja pjesama - istočni Pandžab

-pjesme koje su se prenosile usmeno su u 1.tis.pr.n.e. su skupljene u kolekciju (Rgveda)

Starije vedsko razdoblje

(1500-1000.g.pr.n.e.)

-Rgveda: Arijci se sukobili s Dasama (ljudi koji „nemaju nosa“)

-Pane od Arijaca krale stoku

-pleme Puruš (u „Bitka 10 kraljeva“), ratovali s Bharatama, arijskim plemenom

-Arijci: patrijarhalisti, zanatlije i imali su monogamne brakove

-čvrsti plemenski savezi kojima vladaju poglavice-Raje (nisu bili apsolutni monasi, odgovornost zajednici)

-kraljeva/svećenika nije bilo, bez religijskih funkcija u društvu

-podjela društva na varne (to nisu kaste!)

-iz dijelova prvog čovjeka nastali su brahmani, kšantrije, vajšije i šundra

-Arijci su pili somu (religijski obredi) i suru

Mlađe vedsko razdoblje

1000.-600.g.pr.n.e.

-dosta gradova već uništeno poplavama, lončarija pronađena na obalama rijeke Sarasvati

-bitka na Kurukšetri (građa za Mahabharatu-9.st.pr.n.e.)

- kraljevstvo Kosala (Ramino kraljevstvo?) istočno od Doboa (između Yamuna i Gange)

-istočno od Gange Videha kraljevstvo- Arijci koji se šire, pale šume

-Magadha-južno od Gange

-kraljevstva Anga, Vatsa i Avanti

-postaju važne kraljevske žrtve (žrtvovanje konja)

.Yadava-Kršino pleme

-postaju razvijena četiri načina života: odrastanje i školovanje, osnivanje obitelji i briga za potomstvo, odlazak u šumu i konačno odbacivanje zemaljskih dobara

-pustinjaštvo čvrsto urasta u arijsku predaju i postaje i postaje sastavni dio mlađeg vedsog razdoblja

-obredom se upravlja bogovima i održava sveti poredak stvari

-vedange su udovi veda-služe za tumačenje veda (fonetika, obredni tekstovi, astrologija, etimologija..)

-seminari-

Indska uljudba

-senzacionalno otkriće 20ih godina 20.st.

-umjetnost i trgovina

-žitnica koja je godinama bila pod vodom da bi postala dom tisućama ljudi

-gradovi napušteni (nasilno), no imamo dojam snage civilizacije (usporedba s mezopotanskom)

-tu možda nastao protodravidski jezik?

-2700-1700.g.pr.n.e.

-brončano doba

-na području današnjeg Pakistana – zapadnom dijelu današnjeg Indijskog potkontinenta

-područje izloženo brojnim poplavama koje su ovo tlo tijekom godina učinili plodnim

-rijeka Ind : transport robe

-vrhunac : oko 2 500.g.pr.kr. (30/40 tis. stanovnika)

Prostorni raspored gradova

-planski gradovi po uzorku mreže

-približno slični dijelovi grada: kanali, uličice, dvorište, kupališta i središnja kupališta vjerske namjene

-žitnica koju su stanovnici Indskog područja koristili kao banku

-citadella-povišeno mjesto na kojm su smještene javne građevine, a imaju i religijski karakter

Zanatstvo

-sustav za mjerenje mase i duljine (trgovina, porezi)

-lončari, metalski radnici (proizvođači bronce)

-različite statue božanstava (pokrivala za glavu, nakit______boginje): Plesačica, Svećenik kralj

-pečati za pokazivanje imovine: kratki nedešifrirani zapisi, slike životinja

Harappa

-selo u Pakistanu na gornjem toku rijeke Ind

-Sir Alexandar Cunningham 70ih god. 19.st. počeo s iskopavanjima

-istočni (stanovanje) i zapadni (citadella), groblje

-glinene opeke, sustav gradnje na principu šahovske ploče

-trgovačko središte (pronađeni predmeti iz Sumera)

Mohendžo Daro

-na donjem toku rijeke Ind u današnjem Pakistanu

-bolje očuvan od ranije otkrivene Harappe

-„brežuljak mrtvih“

-vrhunac oko 2500.g.pr.kr.: novi način u poljoprivredi i transporu (korištenje Inda), prelaz ka urabanizaciji, indsko pismo

-od opeke izgrađena sva infrastruktura (vodovod, bunari, kanalizacija, odvod i dovod vode, grijanje)

Samhite i brahmane

-skup tekstova vjerovatno najcijenjeniji u indijskoj književnosti, najpoznatija zbirka tekstova u svijetu

-Vede se dijele na nekoliko cjelina, cjeline na nekoliko slojeva

-dugo su prenošene usmenim putem dok nisu zapisane

-s kulturnopovijesnog stajališta vrijedan su izvor podataka i činjenica

Uvod u Vede

-sadrže znanja o višoj, pravoj naravi svijeta koje su ršiji primili nepisanim putem

-ršiji-drevni vidioci koji su u zanosu pojačanom somom (opojno piće koje ima veliku ulogu u vedskim obredima) „ugledali“ himne i predali ih svojim potomcima

-sakupljeni tekstovi dijele se na dvije glavne skupine: mantra i brahmana

-tekstovi nastali u različitom vremenu-važni književno povijesni podaci

-važan izvor o staroj indijskoj filozofiji i vjeri

-temelj današnjih vjera (hinduizam i budizam), mada nisu sve zanimljive s književnog stajališta

-dijele se na četiri cjeline koje imaju četiri sloja:

Rgveda (znanje u kiticama)

Samaveda (znanje u napjevima)

Yajurveda (zbirka obrednih tekstova)

Atharvaveda (proučavaju kako smiriti, blagosloviti, prokleti)

Slojevi Veda:

Samhita (zbirka tekstova)

Brahmana (tumačenje Samhita)

Aranyaka („šumski tekstovi“)

Upanišad

Samhite-Rksamhita

-dio Rgvede (često se i naziva samo Rgvedom)

-najstarije dijelo vedske književnosti, najsvetiji tekst, često se učila napamet i pokretima ruke su se označavali stari naglasci

Ima više recenzija, ali je sačuvana ona iz škole šakalaka (1028 himni podijeljene u 10 mandala), u njoj se slave bogovi i nebesnici (deveta posvećena Somi)

-jezik pokazuje da je Rksamhita najstarije djelo indijske književnosti (sličan jeziku iranskih spomenika i srodan homerovim grčkim)

-himne zbog njihove starine teško razumijeti

-podaci koji pomažu pri rekonstrukciji života tog vremena:

-Arijci su u vrijeme nastajanja Rksamhite živjeli na krajnjem sjevero zapadu Indije

Spominju se rijeke, a more je nešto tajanstveno i daleko (živjeli vjerovatno u porječju Inda i u Pandžabu)

-vode borbe sa starosjediocima – Dasu: ljudi crne kože (još nisu stigli do Gange)

-kaste se uopće ne spominju, tek u jednoj mlađoj himni

-jednostavni i primitivni život te se još nisu pomiješali sa starosjediocima

Samasamhita

-znanje u napjevima

-sačuvano u mlađim rukopisima, no jednako starog postanka

-nema glavnog sadržaja, napjevi su se predavali usmeno, a njihovi su se napjevi bilježili u pjesmaricama posbnom notacijom

-važan izvor indijske glazbe, no ne kao književno djelo

Yajuhsamhita

-sloj obrednih tekstova, sačuvan u mlađim rukopisima, mada stare tradicije

-dijeli se u dvije glavne skupine: bijela i crna (šukla i kršna). Crna yajurveda čuva prvotno stanje

-važan izvor povijesno vjerskih predodžbi, a vrijedne su jer peko njih možemo razumijeti brahmane u čijem su okviru nastale upanišade

Atharvasamitha

-zbirka strofičnih mantri

-naziv potječe od stare indijske riječi za svećenika atharvan (korpus tekstova za liječnike žrtve, tj. brahmana)

-nastala dugo poslije Rksamhite (Ganga, tigar, kaste, velik ugled brahmana, lopoč, riža, indijska smokva)

Brahmane

-u njima nalazimo dublji smisao mantri, njihova tumačenja pisana u prozi

-golema količina teksta skupljena u zbornike, koji su postali bitan dio svake vede

-takvih zbornika je bilo mnogo, jer se uvažilo mišljenje da svaka vedska škola mora imati svoju brahmanu

-nerazumljive s književnog stajališta

Aranyaka

-treći sloj veda ujedno i njihov kraj

-„šumski tekstovi“

-namjenjene šumskim pustinjacima koji su izašli iz obrednog reda (put k oslobođenju od obrednih spona)

-u okviru obredne nauke stvara se indijska filozofska misao, bitna za završni sloj veda upanišade

Upanišade

-vedante- završni sloj Veda

-u njima se ukida obredni kraj i umjesto žrtvovanja naglasak se stavlja na spoznaji

-njihov sadržaj je filozofski, početak indijske filozofije-temelj hinduizma i budizma

Budha i Jina

-6. ili 5. st.pr.n.e.-učenja koja se temelje na Upanišadama-traženje puta koji vodi do oslobođenja izvan provjerenog-ortodoksnog puta kojeg su prokrčili sljedbenici vedskog, brahmanističkog pokreta.

-učenja o krugu života i smrti (samsara), oslobođenju od tog kruga(mokša), zakonu o nenanošenju boli drugim živim bićima(ahimsa) i o uzročnim vezama i plodovima naših djela(karman)

-razvijanje gradova

-pojava učitelja (metode zadubljivanja i askeze)

-sjeverna Indija politička i socijalna nestabilnost (podijeljenost na mnoštvo manjih državica- 16, a nekima je bilo u interesu da stvore hegemoniju)

-monarhije počinju istiskivati plemena i njihove saveze

-Magadha-država koja se istiće iznad ostalih i kasnije će ujediniti taj prostor

-Republika Vrjia-u njoj su se cijenile individualne vrijedosti čovjeka, ali nije mogla protiv brzorastuće Magadhe koja je koristila novac i silu

-u tim okolnostima brahmanizam nije imao puno za ponuditi čovjeku, a politika nije mogla biti izvor čovjekove sreće

-učitelji se izdvajaju iz društva, te uspostavljaju nove duhovne pravce

Siddharta Guatama Buddha

-njegov život zapleten o mitove i legende

-pitanje Buddhinog rođenja i smrti još je otvoreno (6.-5. ili 5.-4.st.pr.n.e. predaja u sjev. Indiji koja tvrdi da se kralj Ašoka okrunio tek 118 godina nakon izvora o Buddhinom rođenju )

-iz plemena Šakya

-majka Maya rodila ga je iz „desnog boka“ (sanjala da je odvedena u božansko jezero Anavatapti gdje su je okupali božanski čuvari 4 kutka svemira-bijeli slon s lotusom u surli je ušao u njen bok)

-sedam koraka unaprijed i rekao „ovo je moje zadnje rođenje-nakon ovoga nema više rođenja za mene“

-otac Suddhodana: brinulo ga je dvoznačno proročanstvo da će mu sin postati isposnik i duhovni učitelj (a ne veliki vladar)

-dobio je ratničku izobrazbu i nigdje nije zapisano da je učio ili znao Vede

-Yasodhara- sestričina Buddhina- oženio ju je sa 16 godina i dobio sina Rahula

-4 susreta koji su odredili njegovu sudbinu:

*starac (po nekim legendama prerušeni bog)

*bolesnog čovjeka

*mrtvo tijelo nošeno na spaljivanje (ljudi plakali oko njega)

*lutajući isposnik u žutoj haljini, miroljubiv i sretan bez obzira što nije ništa posjedovao

-odbacio sve, pošao u šumu

-njegov prvi učitelj Alara Kalama, naučio ga je tehniku meditiranja i dao mu znanje Brahmana iz Upanišada. (shvaća da to nije njegov put, isto tako i s drugim učiteljem)

-počinje sa vježbama disanja i oko sebe okuplja 5 sljedbenika, pretvara se u živog kostura izgladnjivanjem. Nakon što se osvijestio počeo je ponovno jest, ali su ga učenici napustili

-sjetio se da je kao dječa sjedio ispod drva Jamba i osjeao se bez emocija i bezbrižno

-sjeo je ispod pipala (indijske smokve) i počeo meditirati

-legende kažu da ga je zli demon Mara pokušavo smesti-vremenske nepogode i svoje kćei koje su ga pokušale zavest

-Siddharta se odupire i prodro u sve dublje razine svijesti, shvatio sva svoja rođenja i ciklus djela (karman)

-prosvijetlio se sa 35 godina i odlučio okupiti učenike (pokretanje kotača Dharme)

-slijedećih 45 godina Buddha je podučavao po sjevernoj Indiji, osim za vrijeme kišne sezone i to ne na sanskrtu nego na magadhi dijalektu

- smiren čovjek, ali nije trpio pogrešno tumačenje svog nauka

-8 rekvizita je smio posjedovati, prošnjom se prehranjivao i živio ljubljenim životom u samoći

-mnogo pripadnika njegove obitelji postali su redovnici, osim njegova bratića koji ga je i pokušao 3 puta ubiti

-redovnik Anada se o njemu brinuo poslijednjih 25 godina

-483. Umro, tijelo mu je kremirani i dano 7 kraljevskih obitelji u stupe

-učenicima je poručio da kad umre da ne traže nikave idole, da će ih voditi dharma i da se pouzdaju isključivo u sebe („Doista o sljedbenici kažem vam: prolazno je svako uobličenje, tražite bez prestanka!“)

Vardhamana Mahavira Jina

-6.st.pr.n.e.

-imao je znakove na tijelu kao i Budha (kotačić koji se može vidjeti u otisku njegova stopala)

-potekao iz oligarhijske obitelji s političkom moći

-s 30 godina napustio kuću i krenuo u isposništvo (20 godina je lutao dolinom Gange, odbacio odjeću i hodao gol)

-nakon 13 godina lutanja se prosvijetlio (dva i pola dana bez vode po najjačem suncu nedaleko nekog stabla) i postao „vrijedan“

-30 godina je podučavao u dolini rijeke Gange i sa 72 godine je umro u gradu Pavi (tijelo spaljeno, kosti odnešene u nebo-pepeo posut po rijeci Gangi)

-svatko je odgovoran za svoje spasenje i može prekinuti ciklus reinkarnacije

-svi đinisti su vegetarijanci i propagiraju nenasilje

Redovništvo

-za Buddhe i Mahavire prve redovničke zajednice

-Mahavira još za života sredio odnose svoje zajednice i odnose redovnika i laika

-Budhina zajednica sangha (egalitarno plemensko društvo)

-laici, prosjaci

-postojanje isposnika i lutajućih prosjeka i prije Buddhe, ali nisu bili udruženi u neku zajednicu pod zajedničkim ciljem (na Vedama se temeljilo njihovo isposništvo)

-samnyasini-vedski isposnici, Vede im najveći autoritet

-redovništo čuvalo učenja Buddhe i Mahavira, u početku nisu imali nikakav kanon (tipa Vede kos samnyasina) pa su se oslonili na redovništvo i očuvati to znanje (iz tih starih tekstova mi danas znamo o budizmu i jainizmu)

-onodobne heretičke religije koje su se suprostavile ortodoksnom brahmanizmu

Budizam

-duhovna nauka, religija i filozofija, oblikovala kulturu Istoka

-velika svjetska religija, od 20.st. se proširila i na Zapad, prilagođavao se uvjetima sredine u kojoj bi se našao

-postao je prva religija za vrijeme kralja Ašoke i njegove panindijske države koja se prostirala preko gotovo cijelog indijskog potkontinenta (budizam se počeo širiti i u okolne krajeve-Ašoka je slao misije)

-do prvog stoljeća naše ere budizam je postao snažna religija na području Indije, Ceylonu i Središnjoj Aziji, a širio se morem u JI Aziju, južnu Kinu, a kopnom u sj. Kinu

-nova grana budizma mahayana sa svojim dvijema školama: madhyamikom i yogačarom

-6. i 7. St. širi se na Japa i Tibet------------do 9. St. rast, potom dekadencija

-zadnjih stoljeća prvog tisućljeća pod pritiskom brahmanističke obnove i teističkim pokretima (bhakti), a završni udarac zadaje muslimanska ekspanzija, kada su bili uništeni samostani i učilišta

-teško je odrediti preciznih datuma u budističkoj povijesti, a to je zadaća budističkih sabora i škola

-velika sposobnost adaptacije sredini u kojoj se pronašao

Đinizam/Đainizam

-nastao u 6.-5.st.pr.n.e.

-osnivač: Vardhamana Mahavira Jina – suvremenik Bude (i protivnik?)

-tradicionalna đainska kronologija počinje od 527./526.pr.kr., dok zapadni povjesničari ga stavljaju stoljeće kasnije

-nastavljao je svoje učenje na već postojeće redove i smatrao se obnoviteljem učenja

-u doba dinastije Maurya kada je kralj Ćandragupta abdicirao i prešao u đainsko redovništvo, đinizam je počeo jačati, a pred kraj vladavine Ćandragupte u doba velike gladi počinje se širiti i na Dekkan gdje nastaju Đainski centri

-nastao je u doba kada čovjek počinje tražiti put izbavljenja od patnji ovog života (samsara) i crpi općeduhovne vrijednosti iz zadnjih slojeva Veda (Upanišada i vedanta)

-bez velikih promjena u učenju – jednoličan razvoj

-svijet nije vječan niti ima božanskog stvoritelja (funkcionira po univerzalnom zakonu bez intervencije osobnog božanstva)

-fundamentalno ateističan, mada ne negira bogove koji nemaju nikakve veze sa realnošću i doticaja s stvarnim životom

-strogo isposništvo, dragovoljna smrt glasovanjem kao put oslobođenja

-ne vjeruju u snagu obreda, niti priznaju autoritet Veda (osobni napor u duhovnom i etičkom napredovanju)

-postojanje beskonačno mnogo pojedinačnih duša, vječne i posjeduju moralno savršenstvo i sveznanje

-ađiva-neživo : prostor, materija, vrijeme, medij pokreta i mirovanja.

-bezbrojne i raznolike duše prisutne, ne samo u živim bićima, nego i u kamenjima, vodi zraku

-da se ne desi poozljeđivanje duša ne bave se zemljoradnjom, već bankarstvom, trgovinom---------utjecajan i bogat sloj indijskog stanovništva

16 janapada

-broj kraljevstava koji se u vedskom razdoblju proširio diljem indijskog potkontinenta (republike)

-16 Mahajanapada spominju se u drevnoj književnosti i spisima („Velika zemlja“------sanskrt)

-16 Mahajanapada cvate u Indiji prije pojave budizma

- u početku pripadala naseljima plemena, a otprilike oko 600.g.pr.n.e. narasli su u veće političke subjekte obuhvaćajući veća zemljišta

Magadha-rast carstva

-6.st.pr.n.e. odsustvo svih oblika moći

-prema budističkim tekstovima prostor od Gandhaare do Bengala podijeljen u 16 državica

-vedski tekstovi Magadha (dominantno politička zemlja) i Angra: nečiste zemlje

-neke od tih 16 državica gube postupno važnost, no Magadha i Kosala postaju najvažnije, prvenstveno zbog budizma i đinizma

-Magadha-vođeće kraljevstvo u sjevernoj Indiji-glavni grad: trgovačko središte

-Bimbisara: vladar 6.st.pr.n.e. osvojio Angru, uzima za ženu princezu iz Vajišalija, suvremenik Mahavire i Buddhe (Buddhin učenik), važni bračni savezi, ubija ga sin Ajataštra kako bi došao na prijestolje

-Ajatašatru: usmjetio na sjever i zapad, okupirao Višali (ubio Bimbisara-oca), ulazio je u strateški važne bračne saveze, nastavio očevu politiku širenja, ali s vojnim pohodima. Rajagriha-glavni grad, ali i utemeljio Pataliputru na Gangi (utvrda u Pataligrami)– kasniji Mauriyanski grad

-kralj Kosale je bio Ajatašatrin ujak, što ovoga nije spriječilo do pripoji Kosaju i Kaši.

-sukob s Vrijijom (katapult za bacanje kamenja i vrsta bojnih kola-nove tehnologije ratovanja), te naposlijetku pripajanje Magadhi-ostvarenje Bimbisarovog sna

-poslije Bimbisare i Ajatašatre ne toliko uspješni vladari, ali Magadha ne gubi svoju moć

-postaje moćna kontrolirajući luke i transport duž doline Gange (širenje trgovine, te bogatstvo prirodnih resursa)

-Ajatašatru je umro oko 461.g.pr.kr., a nasljedilo ga je 5 kraljeva (svi su ubili svoje roditelje kako bi došli na vlast)

-potom narod Magadhe postavlja kralja Šišunagu čija je dinastija vladala pola stoljeća, nakon čega su ih svrgnuli pripadnici dinastije Nanda

Nanda

-nisu iz kšatrijske kaste, već pripadnici niže kaste šundre

-prva dinastija koja je imala veće ambicije, tj. uspostava carstva

-sredina 4.st. Mahapadma Nanda-ambiciozan vladar pripojio Kalingu (Orissa)

-nasljedili su veliko carstvo, ali i pripojili velik teritorij

-osnovali su jaku vojsku, mada Grci brojčano pretjeruju

-skupljanje poreza (riznice su se ponile i osiguravala se moć Nanda)

-Nande se nisu sukobile s Grcima nakon Aleksandrova povlačenja iz Pandžaba (vrijeme Aleksandrovih pobjeda nad Darijem III)

-kanali, sustavi za navodnjavanje, agrarna ekonomija

Maurya

-osnivač dinastije Čandragupta Maurya, mladi avanturist koji je oko 321.pr.kr. svrgnuo dinastiju Nandu (bio je pod zaštitom brahmana Kautilye koji je bio njegov učitelji i očuvać trona prema đainističkim i budističkim izvorima)

-Kautilya piše priručnik o arthi - Arthašastra (kako se država mora voditi, kako ostati na vlasti-piše o trivargi: artha-materijalno bogatstvo, dharmi i kami-ljubav)

Arthašastra

-nije datiran kao većina indijskih tekstualnih spomenika

-kako vladati zemljom

-pripisuje se Kautilyi, koji je bio glavni Čandraguptin savjetnik

-država kontrolira sve, plaće radnicima su se isplačivale u gotovini-kasniji kraljevi nagrađivali s vlašću nad nekim selom/regijom-neki oblik feudalizma, cestarinu su putnici plačali, postojala je i bila određena smrtna kazna

-većina ih je bila iz nižih kasti, mada im služenje nije bilo u prirodi lako su mogli postati robovi

(u Mahabharati nalazimo na referencu da je slobodan čovjek mogao postati rob zbog neimaštine, ali i zbog nekog težeg prekršaja ili duga, ali onda je rob privremeno)

------------

-Mauryi su pripadali kšatrijama (po budističkim izvorima) ili šudri (brahmanski izvori)

-teorija da je osvajao od rubnih područja prema centru zemlje

-po đainističkim/budističkim izvorima Čandragupta je abdicirao da bi se zaredio za đainističkog redovnika i dočekao kraj života u samostanu Šaravane Belgola

-bio je inspiriran Aleksandrom Velikim i njegovim osvajačima

-Seleuk Nikator ratuje s Čandraguptom, ali ubzo proglašavaju mir

-Nikator šalje svog ministra Megastena da opiše prilike u Patalipturu-njegovi radovi ostali sačuvani u radovima Grka i Latina, ponegdje se kosi s Kautilyovim zapisima. Njegovo djelo Indica priskrbilo mu je naziv prvog povjesničara Indije

*po Megastenu:

-carstvo Magadha kompleksni sustav koji je kontrolirao sve aspekte života (od ekonomskog do privatnog-tajne službe u svim slojevima društva)

-divio se Čandragupti zbog prevednosti i napominje kako je vladao iz otmjene palače u Pataliputri

-glavni grad uređen, opasan drvenim zidinama, vijeće od 30 ljudi koji upravljaju gradom, podjela na 7 kasta prema zanimanju

--------

-Bindusara-sin Čandragupte: jednom prigodom je tražio smokve, vino i filozofe grčkog kralja što ovaj odbija

-nema puno podataka o njegovom životu

-budistički tekstovi s Tibeta ga opisuju kao osvajača zemlje između dva mora (Arapsko m.-Bengalski zaljev)

-do njegove smrti velik dio indijskog potkontinenta pod vlašću Maurya

Ašoka Maurya

-političku karijeru je počeo u Taxii, gdje je proglašen guvernerom

- okolnosti stupanja na prijestolje i datum nisu baš najpoznatiji

(budistički teksovi spominju 4ogodišnju borbu protiv njega i brata, dok nizozemski indeolog Egermont smatra da je došao na prijestolje 268.g.pr.n.e.)

-budistički tekstovi ga nazivaju čakravartin-veliki vladar svijeta, a sam sebe „omiljen među bogovima“

-vladao je najvećim carstvom u povijesti Indije

-zalagao se za toleranciju i nenasilje, jednakost i poštivanje svih religija

-svoje podanike je smatrao svojom djecom, kako se sa njegovih natpisa da iščitati

-nakon njegove smrti Maurya carstvo je propalo 233.g.pr.n.e., ali ideja njegova ostala je u srži indijske misli

Ašokini natpisi

-1830ih James Prinsep pronašao natpise koji razjašnjavaju vrijeme Ašokine vladavine, njegovu osobnost-karakteristike njega kao vladara i čovjeka (kraljevstvu putem njih prenio poruke etičkog i osobnog ponašanja)

-natpisi uklesani u kamene diljem naseljenog dijela carstva (veliki natpisi na granicama carstva, mali u unutrašnjosti)

-13. Veliki kamen smatra se najvažnijim. Nastao je 260.g.pr.n.e. nakon pohoda Ašoke na kraljevstvo Kalingu iz grižnje savijesti katastrofom koju je prouzročio iako je bitka presuđena u njegovu korist (preobratio se na budizam)

-natpisi na kojima je naglašena potreba za dobrom upravom

-značajna mu je dharma-budističko učenje koje je prilagodio svom carstvu

-4 kamena natpisa u graničnom području njegova carstva: u njima naredio svim stanovnicima svog carstva da ukoliko je to moguće prestanu jest meso, te zabranio ilegalne i nečudoredne sastanke, te je pokazao naklonost prema susjedima izvan granica svog carstva

-kameni natpisi iz kasnijeg perioda Ašokine vladavine uklesani na monolitne stupove od kamena pješčanika pri čemu je svaka imala životinju kao kapitel stupa

-obrada kamena, visok stupanj zanatstva (pronađeni u dolini rijeka Gange-transport rijekom)

-najpoznatiji od takvih natpisa je onaj iz grada Sarnatha 245.g.pr.n.e. čiji kapitel čine 4 lava, na vrhu stupa budistički elementi sa stupnjevima iz Budinog života, lavovi simboliziraju kraljevanje-gledaju na 4 strane svijeta-----taj zapis je postao simbol suvremen indijske države

-u natpisima se spominju porezni sustav i socijalna struktura, ali još ne varne/jati – očito da kaste onda još nisu bile istaknute kao sovijalne kategorije, mada su socijalne razlike neupitno postojale

-skulpture na stupovima, životinje na kapitelu nisu imale svrhu samo ukrašavanja nego sjedinjenje budističke ideologije i ideologije carstva, te je Ašoka pokušavao osvijestiti narod o razlikama pomoću tih natpisa

-natpisi su u pravilu klesani jezikom praktra na lokalnim pismima, na SZ natpisi pronađeni blizu Pešavara isklesani pismom poteklim iz armejskim, na ekstremnije SZ natpisi na grčkom i armejskom jeziku, na drugim dijelovima Indije pismo brahmani. Na SZ se podudaraju jezik i pismo na jugu nije takva situacija (tu se koristio tamilski jezik koji nije imao svoje pismo nego je zapisivan inačicom brahmija)

Carstvo

-nesumnjivo najveće Maurysko carstvo za vrijeme Ašoke

-moderne historijografske karte prikazuju veličinu njegova carstva cijelim indijskim potkontinentom izuzev krajnjeg juga i Šri Lanke (međutim, tek kamenim natpisima možemo preciznije veličinu njegova carstva)

-mali kameni natpisi u unutrašnjosti carstva, veliki na periferiji

-postoji mogućnost da znanstvenici još nisu pronašli sve Ašokine natpise, ali i da ih se još pronađe mala je vjerovatnost da bi se promijenilo poimanje veličine njegova carstva

-bilo je neophodno da carstvo kontrolira veće trgovačke puteve

-veći dio unutrašnjosti carstva naseljen plemenima koje Ašoka nije porazio (neporaženi susjedi i šumska plemena). Neki natpisi ostavljeju dojam da se radi o opasnim neprijateljima, možda ih baš zato Ašoka nije napadao

Uprava carstva

-o upravi također saznajemo iz Ašokinih natpisa

-carstvo podijeljeno u 5 velikih pokrajina

-centralni dio carstva Magadha i neke okolne mahajanapade (stara indijska kraljevstva ili države)-direktno vođen od samog cara

-4 velike pokrajjine koje je vodio sami princ (kumara/ aryaputra), postojali su također namjesnici-potkraljevi

-pokrajine podijeljene na prostorne jedinice vođene mahamatrama (visoko pozicionirani činovnici zaduženi za odnost između centra i provincija), potom suci i niži činovnici (pisari, skupljači poreza)

-centralizirana uprava carstva: specifični tip vladavine samo u središnjem dijelu carstva, visok stupanj autonomije pokrajina

-Ašokovi poslanici duta u daleke zemlje zapada i na jug i Šri Lanku (kontakt s helenističkim svijetom)

Ašoka i budizam

-budizam za vrijeme Ašoke nije bio samo religijski pokret nego i društveno-intelektualni koji je utjecao na mnoge aspekte društvenog života

-Ašoka je bio senzibilan i vladao je etički, svoje misli je stavljao u kontekst budizma, međutim bio je izuzetno tolerantan i poštivao je sve sve religije

-natpisi povezani s budizmom dijele se u dvije skupine:

*proglas cara kao budista (upućeni budističkoj zajednici i opisuju njegov odnos sa zajednicom, te odanost budizmu. U njima se Ašoka potvrđuje kao budist, te se čak osjeti mala doza netolerancije prema onima koji imaju drugačije mišljenje unutar zajednice)

*različita učenja Budhe s kojima budisti moraju bit upoznati

- 3. budistički koncil u Pataliputri (prijestolnica) - 250.pr.n.e. (zajednica se dijeli na theravadu-privrženiji starom Budhinom nauku-Asoka vjerovatno na njihovoj strani i mahasanghiku-mlađe koji su zahtjevali manje stroga pravila)

-najvažniji događaj njegove vladavine: bitka za Kalingu

(nakon nje ponukan grižnjom savijesti postao je predani budist (prestao je voditi osvajačke ratove i širio shvaćanje dhamme cijelim carstvom))

-odredio je namjesnike koji su nadgledali koliko se doslijedno provode Ašokina pravila upravljanja. U početku se njegova pravila nisu doslijedno provodila pa je odredio čin namjesnika dhamma mahamatra (podučavanje o pravom vođenju i njegova doslijedna primjena)

-poslanici Ašokini širili su budizam diljem Azije (iz južne Indije u južnu Aziju, iz sjeverozapadne u središnju Aziju odakle se proširio u Kinu Putem svile u 1.st.n.e.)

Perzijsko Carstvo i Indija, dolazak Aleksandra Velikog u Indiju, ratovi i ishod

-promjene vladavine u Indiji, perzijska osvajanja koja ne donose mnoge promjene za indijsku kulturu

-kratka, ali burna epizoda izmjene vladara i stabilnosti vlasti pod prodorom Aleksandrove vojske

Pohodi i bitke na području Indije

-327.pr.n.e. Aleksandar se zaputio prema Indiji i u dolini Koh-i-Daman osnovao Aleksandriju radi održavanja komunikacije i pripreme pohoda na Indiju

-nakon što je stupio na indijski potkontinent kralj Taxile mu se odmah priključio i pokorio (vjerovatno zbog nade u pomoć protiv Pora)

-ubrzo je Aleksandar podijelio vojsku i krenuo u napad na sjeverne predjele uz rijeku Kabul

-prešao je rijeku Panjkora i u jurišu osvojio grad Massagu-najveći grad tog područja

-potom nastavio u smjeru Inda

-obnova ugovora između Aleksandra i grada Taxile (odmor vojske u Taxili)

Bitka kod rijeke Yhelum

-nabujali vodostaj, nadmoćnija vojska Pora- Aleksandar u nezgodnoj situaciji

-Aleksandar vara Pora – čekanje da voda opadne od nekoliko mjeseci: poslao brodice na sjever, a on odvojio vojsku i prešao rijeku, Porova vojska poražena

-nakon pobjede nad Porom kreće u daljnje osvajačke pohode, a Pora kao podanika postavlja na vlast pokrajine kojom je i prije vladao, pokoravao sela i predavao ih pod upravu Pora

-kretao se prema istoku, prešao Ravu, pripremao se prijeći Sutlej, no umor je uhvatio njegove vojnike i želja za povratkom te se 326. Počeo vračati. Prije povratka dao je sagraditi kod rijeke Sutlej 12 oltara od kojih nijedan nije sačuvan do danas

-pri povratku u smjeru Babilona je izgubio velik broj svoje vojske

-Aleksandar je umro 323. godine

Iranci u Indiji: Parti i Skiti, dolazak naroda Yueh-chih ili Kuṣāna

-propadanja grčkih kraljevstava na sjeverozapadu-prodor nomadskih plemena iz središta Azije na Baktriju-2.st.pr.n.e. i izazvao val migracija prema sjeveru Indije

-Parti i Skiti koji su svoju vladavinu u sjeverozapadnoj Indiji uspostavili oko nove ere

-nomadski narod sa zapada Kine – Kušana tjera Skite s osvojenog područja zapadne Indije

-bitan utjecaj na indijskom prostoru (relikviji)

Karakteristike tih naroda

-u Indiju su stigli iz sjevernih krajeva i postupnim miješanjem sa sjedilačkim stanovništvom preuzimaju sjedilački način života (nadmoć nad sjedilačkim narodima)

-postavljaju sebe kao nekakvu vrstu aristokracije, a uspostavljanjem novog načina života otvaraju mogućnost za uspostavu kraljevstva

-konji i kola-trgovina

-goleme grobnice sofisticirano izrađene-odavali moć i bogatstvo pokojnika (uz njih se pokopavaju sedla i uzde, a uz načelnika ni se pokopao i njegov konj-važnost konja u nomadskoj kulturi)

Dolazak na prostor današnje Indije

-pustinjske oaze-prostori središnje Azije pogodni za nomade, no oaze presušuju i počinju nestajati, te su nomadi preisiljeni tražiti nova područja obitavališta stoga kreću prema Kini

-Shi Huang Ti za zaštitu od pustinjskih nomada u 3.st.pr.n.e. počinje graditi Kineski zid

-time se izaziva lančana migracija (od grozne zime), te i plema Kušana počinje navirati u sjevernu Indiju

-tijekom te seobe Kušane su se razdvojile na Velike i Male Kušane (Yueh-Chihe). Veliki su se nastanili u područje oko Aralskog mora, a Mali u sjevernom Tibetu

-Veliki svojom seobom prema Aralskom moru tjeraju Skite s njihovog tadašnjeg obitavališta, selidba Skita prema Baktriji i Partiji izaziva seobu Parta

-Skiti prodiru do indske doline na zapadu Indije

-polako trgovina u nomada postaje glavni izvor zarade i stvaraju se kalvarije

Njihovi kraljevi

*Skiti

-Maues (uspostavio moć u Gandhari oko 80.pr.n.e.)

-Azes (preuzeo teritorij zadnjeg ind-grčkog kralja Hipostrata)

-kraljevstvo Šaka podijeljeno u provincije pod vojnim nadzorom (mahaksatrapa------satrapi)

*Partrija

-Mitridat II. vođa pod čijom je vlašću utvrđena vlast u Indiji, Vonon

*Kušana

-Kudžula Kadafiz- poglavar koji je ujedinio 5 plemena Kušana

-Kaniška-iz kineskih izvora (budističkih tekstova): Peshawar-glavna prijestolnica u današnjem Pakistanu, Taxila u Pakistanu, Bergam u Afganistanu i Mathura u Indiji

-Kaniški se pripisuje osnivanje 4. budističkog sabora – 78.g.n.e. u Kašmiru (početak Mahayanabudizma), njegovi ovlašteni komentari o budističkom kanonu su urezani na bakrene pločice (sačuvani samo u kineskim prijevodima i kineskim adaptacijama)

-Kaniška je bio tolerantan kralj, poklonik Zoroastrizma, grčkih i brahmanskih božanstava, ako i budizma

-za vrijeme Kaniške ostvareni su kontakti sa Rimskim carstvom preko Puta svile (trgovina, razmjena ideja)

-spoj istoka i zapada u Gandhara school of art-klasične grčko-rimske linije vidljive u prikazima Buddhe

Dinastija Šunda i Kanve

Dinastija Šunge

-dinastija utvrđena nakon pada Maurya

-prošiliri se do rijeke Narmand, a prijestolnica je bila Pataliputra

-ratovi i sukobi karakteristični za ovo razdoblje (s Kalingama, Satavahanama i Indo-Grcima)

-Pušjamitra je prvi kralj dinastije Šungu, ubio je zadnjeg kralja dinastije Maurye

-Kalinge su ih porazili (slonovi), Pušjamitra je prisiljen predati veliku količinu blaga među kojima je i prvi Jinin kip kojeg je kralj Nanda I. ukrao Kalinagama 3 stoljeća prije

-grčki kralj Menander („Milindina pitanja“-razgovori s budističkim svećenikom) je prijetio Pušjamitri u zadnjim godinama njegove vladavine osvajajući velik dio teritorija Šungi, no nakon što je protjeran završili su pokušaji Europljana da osvoje Indiju

-Agnimitra nasljeđuje Pušjamitru (rat između susjednih Vidarbha i Šunga)

-nakon Agnimitra moć Šungi počinje opadati

-Šunge vladale jedno stoljeće i prema Puranama bilo je 10 vladara ove dinastije

-rasprave o vjerskoj politici Šungi (progonitelji budizma)

-razvili se umjetnost, filozofija, obrazovanje

Dinastija Kanva

-rodonačelnik dinastije Kanva je Vasudeva

-brahmanska dinastija koja je trajala 45 godina

-dozvolili su pripadnicima Šunga dinastije da vladaju u kotcima njihovih prijašnjih vladavina

-30ih godina pr.kr. južnjačka vlast pomela Šunge i Kanve

Satavahane

-na sjeverni Dekan došli u 1.st.pr.n.e. i okončali vladavinu Šungi i Kanvi (kralj Simuka)

-dinastija Šaka tjera Satavahene

-od 2.st. do dolaska Gupti malo toga se zna

Gupte

-Cadra Gupta potom Samudra Gupta (prijestolnica Pataliputra, širio je teritorij i uključio veliki dio sjeverne Indije )

-Candra Gupta II. – zlatno doba indijske umjetnosti (300.-700./800.)-njegovu vladavinu opisuje Fa Hsien koji je bio kineski budistički redovnik i došao je u Indiju prikupiti autentične kopije budističkih tekstova. Piše o blagoj etici Indije u njegovo vrijeme, više nego za dinastije Maurya, ljudi vegetarijanci

-zlatno doba Indije i iskristalizirano ono što je opči dio prepoznatljive brahmanističke kulture

-izumi, otkriča, znanost, administrativna politika, jake trgovačke veze

-Kumara Gupta (Huni koji su već vladali Afganistanom ih napadaju sa sjeverozapada)

-5.st. Huni vladaju zapadnom Indijom

-krajem 6.st. 4 kraljevstva/klana u Indiji

Harša

-606. Došao na vlast iz dinastije Pušyabhuti i djelomično vratio slavu Gupta

-ujedinio sjevernu Indiju od Pandžaba od Orisse i od Himalaja do Narmade

-biografiju mu je pisao Bana (Haršin životopis), Hsuan Tsang – hodočasnik koji mu je također pisao biografiju

-napao je pleme Chalukya, ali je bio poražen

-raste moć tantričkih krugova i prakticiranje satija

-sanskrt potiskuje prakrte i postaje jezik službene literature

-gradnja hinduističkih hramova i rast kulte božica (svaki bog dobiva svoju božicu)

Kraljevstvo Chalukya i Raštrakuta

-rano srednjovjekovlje: nove države i religijske dogme

-4.st. dinastija kraljeva Gupti-klasično razdoblje (svojim praksama i idejama odredilo kasnije dinastije)

-srednji vijek: od Samudragupte (335.-375.) do Krišnadevajara od Vijayanagara (1509.-1529.)

-niz malih kraljevstava i njihovi padovi, budizam i jinizam (prva polovica tisućljeća), druga polovica tisućljeća prelazak centra moći sa sjevera na južne dinastije, regionalizam (glavna tema političke i dinastičke povijesti južne Azije)

-širenje brahmanizma (dvosmjerni proces sanskrtizacije lokalnih kulteva), lokalizacija brahmanskog društvenog poretka, uspon brahmanskih svećenika

-indijski potkontinent u 8.st. uključen u tročlanu borbu za vlast između Chalukya, Pallava, Pandya (najveća borba za političku prevlast između Chalukya i Pallava)

-vladari kraljevstva Chalukya bili su srušeni od svojih podređenih Raštrakuta čija je dominacija označila jedno novo razdoblje u povijesti južne Indije

-unatoč sukobima lokalna samouprava puno bolje sačuvana na jugu gdje je prevladavala stoljećima

-kopnena i prekomorska trgovina s arapskim zemljama na zapadu i s jugoistokom Azije (razmjena trgovačkih dobara – nova kulturološka pojava u Indiji, a i obrnuto)

Kraljevstvo Chalukya

-kraljevska dinastija koja je vladala većim dijelom južne i središnje Indije sredinom 6. i 12. stoljeća

-dinastija je vladala kao 3 povezana, a opet individualna kraljevstva

-najranije poznata dinastija-Badami Chalukyas (od sredine 6. stoljeća, nakon pada kraljevstva Kadamba)

-Pulakeshi-kraljevstvo se ističe za njegove vladavine

-vladavina Chalukya-velika prekretnica u povijesti južne Indije

-političko ozračje u južnoj Indiji mijenjao se od malih kraljevstava pa do velikih carstava, ali s nadmoći Chalukyje od Badamija

-južno indijsko kraljevstvo preuzelo kontrolu te uspostavilo vlast nad cijlom regijom između rijeka Kaveri i Narmada

-nagli razvoj kraljevstva: efikasna administracija, prekomorska razmjena i trgovina, razvoj umjetnosti i arhitekture

-podrijetlo Chalukyija: potomci iračkog plemena Seleukija koji su ratovali s Parthianima, te Pallavama (postoji više teorija)

-vladale su Dekanom preko 600 godina kao zasebne dinastije, ali bliske (Rane, Zapadne i Istočne Chalukyje)

- izvori informacija-natpisi na pismu Kannada jezika

-strani putnici: Xuangzang-poznati budistički svećenik, učitelj i prevoditelj koji je često pisao i objašnjavao odnos Indije i Kine

Badami Chalukya

-6.st. pad dinastije Gupta i njihovih neposrednih nasljednika u sjevernoj Indiji-promjene u području južno od Vindhya (lanac planina koji odvaja južnu i sjevernu Indiju)

-rodonačelnik - Pulakeši I. (Vatapi glavni grad)

-Pulakeši II. najpoznatiji vladar dinastije Badami Chalukya, jedan od najznačajnijih kraljeva indijske povijesti, proširio područje do sjevernih dijelova rijeke Narmada

-Vikramaditya-istjerao Pallave iz Badamija-njegova vladavina: cvatuća (gradnja hramova)

Kalani Chalukya

-Zapadna Chalukya

-vladala većim dijelom zapadnog Dekana između 10. i 12.st.

-više od stoljeća dva carstva južne Indije Zapadna Chalukya i dinastija Chole vodile su žestoke bitke za kontrolu plodne regije Vengi (Istočna Chalukya na strani Chola omogućila im dominaciju nad regijom)

-razvili su arhitektonski stil koji je danas poznat kao prijelazni stil između ranih Chalukya i kasnijeg Hoysala kraljevstva, likovna ummjetnost, književnost na materinjim jezicima Kannadi i Sanskrtu

Vengi Chalukya

- od rijeke Godovari na sjeveru do rijeke Krišna na jugu Indije (područje koje je bilo dio Kalinga sve dok ga nije Aška iz Maurijskog carstva sredinom 3.st.pr.n.e. osvojio)

-kada se Maurijsko Carstvo raspalo 185.pr.n.e. tim područjem su vladali Satavahanas

-kralj Pulakešin II. je preuzeo Vengi od Višnukundiana i postavio svog brata Kubja Višnuvardhana za potkralja

-pokorena od strane Chola, a ubrzo je i bračnim vezama se stvorio savez između Istočnih Chalukya i Chola, to ju je izoliralo od Zapadne Chalukye koja je Istočnu željela podrediti

Kraljevstvo Rashtrakuta

- kraljevska dinastija koja je vladala većinskim dijelom južne, središnje i sjeverne Indije od 6. do 10.st. kao blisko povezani individualni klanovi

-borbe 3 klana za plodnu ravnicu Gangesa s pojedinačnim uspjesima

-vladale od rijeka Yamune i Gange na sjeveru do rta Comorin na jugu

-napredak u arhitekturi (dravidski stil- hram Kailasanath u Ellori), književnosti (radovi na kannadu, pali i sanskrtu), te razvoj političkog života

-raniji kraljevi bili su hinduisti, dok kasnije prevladava jainizam

-Manyaheta-glavni grad po Amoghavarshi (Ašoka juga)

-kraljevstvo podijeljeno na Mandave ili Raštre (provincje kojima je upravljao raštrapati, a unutar njih se nalazile Višaje, a unutar njih Nadue)

-grama je najmanja teritorijalna jedinica – selo

-Rashtrakute doprinjele arhitektonskom nasljeđu Dekana (kompleksi hramova i isklesanih stijena u Ellori i Elephanti u današ. Maharaštri)

-nalazište u Ellori-34 budističke špilje najvjerovatnije stvorene u prvoj polovici 6.st.na prostoru gdje su obitavali jainski svećenici (hinduistički hramovi su stvoreni poslije)

-Raštrakute su obnovile budističke špilje i ponovno posvetili njihova svetišta

-Amogavarša je prihvatio Đainizam (izgradnja 5 pećinskih hramova Jainizma)

-najpoznatiji rad Raštrakuta u Ellori je hram Kailasanath (zidovi uključuju izuzetne skulpture)

Južnoindijska kraljevstva Pallava i Chola

Pallave

-južnoindijska dinastija (4.-9.st., vrhunac 7 i 8 st.)

-u konstantnim sukobima sa svojim susjedima: s Chalukyima na sjeveru, Chola i Pandya na jugu

-u 8.st. Chole su ih porazili

-pokrovitelji arhitekture čije primjere i danas možemo vidjeti u gradu Mahabalipuram

(temelj srednjovjekovne južnoindijske arhitekture)

Rano razdoblje

-nema puno zapisa, bakrene pločice pisane Prakritom

-Skandavarman-prvi veliki vladar Pallava (od Krišne na sjeveru do Pennara na jugu)

-za vrijeme vladavine Simhavarna IV. kraljevstvo vraća moć (poločice na sanskrtu)

-pred kraj 6. St. širi svoj utjecaj duž Južnoindijskog poluotoka (i postaje glavna sila na tom području)

-postupno su stjecali kontrolu na Cholama i Pandyama, povijest im je prožeta sukobima sa Badami Chalukyama

-slijedbenici hinduizma i bogovima su prinosili darove (Ashwamedha i Vedska žrtvovanja), no bili su i tolerantni prema drugim vjerama

-hramovi isklesani u kamenu (natpisi kralja Mohedravarmana i njegovih sljedbenika)

-najveće postignuće u arhitekturi Pallava su hramovi u Mahabalipuramu (najstariji od tih hramova najvjerovatnije posvećeni Šivi)

Kraljevstvo Chola

-pripadalo je dinastiji Tamil koja je bila jedna od najduže vladajućih dinastija u južnoj Indiji

-srce kraljevstva-plodna dolina rijeke Kaveri, a na početku 13.st. su na vrhuncu svoje moći

-za vrijeme Rajaraje Chole I. i Rajendra Chole I. kraljevstvo prosperira u ekonomskom i kulturnom pogledu, te postaje središte južne i JI Azije (od Maldiva na jugu do rijeke Godavari na sjeveru)

-usponom Pandya početkom 13. St. kraljevstvo počinje opadati

Rano razdoblje

-najstariji kraljevi Chola spominju se u Sangamskoj književnosti (kraljevi, prinčevi, pjesnici)-mitski kraljevi Chola (Kantaman)

-najstariji poznati glavni grad je Urayur

-u srednjem razdoblju kraljevstvo bilježi vrhunac svoje moći

-Aditya-slabljenje Pallava, porazio Pandye i okupirao velike dijelove teritorija Kannade

-Parantaka osvojio Šri Lanku (Ilangai) 925.

-u kasnom razdoblju dolazi do političkog savezništva s Istočnim Chalukyama

-pod teretom raznih ratova kraljevstvo Chola prestaje postojati u 13.st.

-tradicija građenja hramova od Pallava, te znatno pridonijeli Dravidskom dizanju hramova

-duž obala rijeke Kaveri sagradili su mnoštvo hramova Šivi (veličanstveni hram Šivi u Thanjavuru-najveći indijski hram tog vremena)

-skuplture u bronci (Nataraja Božanstveni Plesač)

-pristaše hinduizma (hramovi Šivi i Višni) i ostali su mu vjerni (za razliku od Pallava i Pandya) unatoč širenju budizma i đainizma

Svjedočanstvo epova - Kurui, Pancale, Videha i Kosala

-razvitak epske pjesme u indijskih Arijaca započela jako rano (junačku pjesmu-veličanje nailazimo još u vedskoj književnosti)

- Mahabharata i Ramajana proizašle iz duge tradicije indijskog pjesništva

-oba epa su nastala među kšatrijama (ratničke i vladarske obitelji s viteškim vrlinama prema kojima su oblikovani i junaci epskih saga)

-svijet ratničkih vrijednosti u kojima je sačuvana stara arijevska ratnička predaja

Mahabharata

-vjerovatno najopsežnije djelo svjetske književnosti

-sastavljena od 100 000 strofa kojih čine sloke: stari indijski epski sih

-podijeljena u 18 glavnih dijelova koji se zovu parvan

-dvije redakcije sanskrtskog jezika sjeverna i južna koje nemaju jedinstven tekst

-tekst nije dovoljno proučen, mnoga pitanja filološkog i stilskog karaktera su još otvorena

-„pučki“ sanskrt-odstupa od gramatičkih pravila

-nije ep u punom smislu riječi: zbornik raznorodnih sadržajnih slojeva kojima narav nije uvijek izrazito epska

-sadrži junačke radnje, značajne poruke o dharmi i svetoj povijesti

-okosnica epa je bitka na Kurekšetri-velika bitka indijskog svijeta (posijedica neprijateljstva i sukoba oko dvije suparničke grane kraljevske loze plemena Kuru)

-bitka je poprimila šire razmjere zbog savezništva suprostavljenih grana Kaurava i Pandava s ostalim narodima Indije

-navode se okolnosti koje su dovele do rata, potom bitka, a u kasnijim stoljećima su nadodani slojevi junačkog, ljubavnog i intrigantnog sadržaja

-sadrži i priču o Rami-junaku kojeg je Valmiki ispjevao u Ramajani

-svoj konačni oblik je dobila tek onda kad je došla u ruke brahmana, a u nju je ušla i pučka moralna književnost koji su najviše promicali isposnici

-opseg vremena u kojem je Mahabharata nastala ovakva kakva je došla do nas je 400.g.pr.n.e.-400.g.n.e.

Ramajana

-potekla iz iste predaje kao i Mahabharata, ali se razlikuje od nje time što je ostala uvijek jedinstveno i jasno oblikovano epsko djelo

-postoje 3 recenzije: sjeverna, južna i bengalska, no osnova je svima ista

-mlađeg postanka od jezgrenog dijela Mahabharate

-hinduistički mudrac Valmika iz zemlje Kosala je ispjevao Ramajanu (pripisivalo mu se i izum sloke)

-ep govori o kraljeiću Rami, avataru, utjelovljenju boga Višne koji je čovjek ideal, a njegova žena Sita je utjelovljenje vrline (čistoće i vjernosti)

-Sita odlazi za Ramom u progonstvo na Šri Lanku, otimlje je Ravana, u savezništvu s Ramom pojavljuju se i majmuni pri oslobođenju Situ (borbe za prijestolje i istivanje pozitivnih vrlina)

Kraljevstvo Videha

-to je kraljevstvo oca Ramine supruge Site

-Ramin brat je također ženidbenim vezama vezan uz Sitinu sestru (na taj način Videha i Kosala kraljevstvo povezani)

-Mitila je bio glavni grad kraljevstva (danas Janakpur, juž. Nepal)

-vladari Videha kraljevstva su se naživali Janakpurcima i svi su redom bili učenjaci

-središte vedskog znanja

-naziv kraljevstva po mrtvom kralju nad čijim su tijelom izvodili magične obrede i stvorili sinove

Kosala kraljevstvo

-drevno kraljevstvo sjeverne Indije

-po Ramayani kraljevstvom su vladali vladari potekli od Sunca, a jedan od njih je bio i Rama čiji je glavni grad bio Ayodhya (Oudh)

-političku važnost stekla je u 6.st.pr.n.e. kada je bila jedna od 16 dominantnih država sjeverne Indije i stekla status sile

-Buda je rođen u plemenu Kosale

-postojao je bračni savez između Kosale i Magadhe , a kada je izbio rat Kosala je oslabila i nikad više nije vratila dominaciju

-Sjeverna i Južna Kosala-Južna se nazivala i Velikom s glavnim gradom Sripurom kojeg je osnovao Ramin sin

-u Mahabharati, Puranama i Ramajani stoji da su vladajuće obitelji kraljevstva Kosala bili potomci kralja Ikšvaku

Kurui

-indo-arijsko kšartrijsko pleme i ujedno i naziv za njihovo kraljevstvo

-osnovali su prvo političko središte indoarijaca, a nakon izlaska iz Pandžaba počela je redakcija vedskih tekstova

-Pariksit je prvi kralj Kuara, a nasljedio ga je sin Janamejaj o kojemu imamo podatke o susretu sa zmijom

Pancale

-drevna regija željeznog doba sjeverne Indije na području rijeka Yamuna i Gangesa tj. istočno od Kurui kraljevstva između Himalaja i Gangesa

-urbani centar vedske civilizacije na kojoj su se nalazile i vedske škole

-vladajući savez koji se sastojao od 5 klanova

-oko 500 g.pr.n.e. originalni monarhistički klan smijenila je republistička korporacija

-za vrijeme Mahapadme Pancala je pripojena Magadha kraljevstvu

-nakon razdobllja nezavisnih vladara postmaurijskog razdoblja Pancala je pripojena u Gupta carstvo, a osvojio ju je Samudragupta

Harša – 7.stoljeće ; Svjedočanstva pisaca i putnika

-indijski vladar: vladao je sjevernom Indijom 41 godinu

-proširio kraljevstvo, uspostavio dobre odnose s Kinom i poticao širenje budizma

-o njegovom životu govore dva izvora: pjesnik Banabhatta i budistički hodočasnik Xuanzang

-porazio Šašanka (sestra mu je bila odvedena u zatočenistvo)

-nakon pada Gupta u sredini 6.st. sjeverna se Indija raspala na niz manjih državice od Pandžaba do središnje Indije

-proglašen kraljem 606. Godine

-pokazao se kao sjajan vladar i odličan osvajač

-ujedinio je Thanesar i Kanauj (te je iz Thanesara koji je bio preblizu prijetnjama sa zapada premjestio glavni grad u Kanauj koji je se nalazio u bogatoj agro-kulturnoj regiji zapadne planine Ganges-kontrola puteva i bolja veza sa svih dijelovima Indije)

-neprijateljstvo sa Shashakom, a tek uspijeva poraziti njegova sina i pripojiti Bihar (savez sa kraljem Kamarupa)

-rijeka Narmada (primirje 620. s Pulakešinom)- južna granica Haršina kraljevstva (poraz od Pulakeshina II. koji je vladao zapadnim Dekanom, a Harša je želio osvojiti Dekan i južnu Indiju)

-putovao je i ostvarivao dobre odnose s vladarima u svojim oblastima koje je sam postavljao

-tolerantan prema svim vrstama religija mada je bio sam mahayana budist (u ranijim danima ortodoksni hindusit)

-napisao je drame iz kojih čitamo njgov odnos prema budizmu (Nagananda: vješto kombinira budističke i hinduističke teme iz čega se vidi njegov umjetnički, ali i politički talent)

-ostale drame: Priyadarsika i Ratnavali (avanture kralja Vaste)- brzi dijalozi

-pjesme s budističkom tematikom i rasprava o gramatičkim rodovima

Banabhatta

-Bana-pjesnik i poznavatelj sanskrta, boravio je na Haršinom dvoru kao dvorski pjesnik

-Haršina djela, na nagovor rođaka piše djelo o Haršinom životu koju je nakon Banabhattine smrti nastavio pisati njegov sin (u 8 poglavlja, 1. formalna biografija-otvorila novi žanr u narednim periodima): osnovni događaji iz Haršinog života, ali i okolina i ljude za vrijeme vladavine Harše

Xuen Zang

-veliki budistički monah

-636. posjećuje Haršino kraljevstvo i piše kako je Harša dao izgraditi mnogo stupa Buddhi u čast, te je postao zaštitnik umjetnosti i književnosti

-doprinos sveučilištu Nalanda gdje su pronađena njegova 2 pečata kamo je dao podiči veliki zid da sveučiliste brani od mogućih neprijatelja

-budistički sabor 643. kojeg je Harša održao u Kanauju i na kojima su sudjelovali 20 kraljeva i tisuće hodočasnika

-641. Harša šalje misiju u Indiju čime se uspostavljaju prvi diplomatski odnosi između Kine i Indije

-događaji prema kraju vladavine Harše opisani su u kineskim izvorima

-umro je 647. bez nasljednika, carstvo se raspalo na male državice, usljedio je mračan i slabo dokumentiran period koji je započeo invazijom Huna u poslijednjim godinama vladavine Gupta

Puranska književnost

-pripada epsko-sastrinskom-puranskom brahmanizmu

-starije razdoblje posijevedskog brahmanizma (2.polovica 1. tisućljeća i dalje)

-temelji se na svetim tekstovima koji se više ne smatraju objavom nego predajom-pamćenjem

-u poslijevedskom brahmanizmu važnost gube vedski obredi i vedske žrtve

-područje Indoarijaca širi se na jug i istok i obuhvaća sve više domaćeg nearijskog stanovništva tibetanskih, dravidskih, mundskih jezika koji unose svoje običaje i nasljeđa u kulturu indoarijskog jezičnog izraza (velike promjene u brahmanističkom panteonu)

-polovicom 1.tis.pr.n.e. također i novi religijski pokreti budizam i đinizam mijenjaju duhovnu sliku Indije i snažno utječu na promjene u brahmanizmu

-novi brahmanistički tekstovi koji izražavaju nove nadzore i običaje (Mahabharatta, Ramayana, priručnici svetog i svjetovnog prava i običaja dharmasastre, te enciklopedijski priručnici svetog i svjetovnog znanja purane)

Purane

-javlja se već u vedskoj književnosti u Atharvavedi – označava drevno - legendarnu predaju o davnoj prošlosti

-one su proizvod duga razdoblja sa budokim preradama

-sadržaj puranske književnosti je u svom najstarijem dijelu potekao iz epske književnosti i njegova priroda i njie baš vjerska

- nosioci tog pjesništva bili su dvorski pjevači koji su u epskim spjevovima slavili svog vladara i njegova djela, njegov rod i pretke čija su djela poprimila božanski karakter

-to epsko pjesništvo s jedne strane je postalo podloga za velike junačke epove, a s druge strane poslužilo je svećenicima koje se okupljalo na pučkim svetištima i hodočasnim mjestima. Naime, oni su po junačkoj predaji dodali pobožne legende, te se služili tom književnošću kako bi izdignuli božanstva kojima su služili, a kasnije da proslave svoja svetišta i sebi na korist

-u njima nema cjelovite radnje ni jedinstvene kompozicije, razvrstavane su po određenim načelima kako bi iz njih nastala prava purana

-u najvažnijim puranama izloženi su predmeti koje svaka purana mora imati (5 značajki:)

*stvaranje

*ponovno stvaranje (u njemu se opisuje povremena propast i novo stvaranje)

*rodoslovlje (o podrijetlu bogova i starih vidjelaca)

*Manuova razdoblja (velika vremenska razdoblja u kojem je jadan Manu-čovjek praotac ljudskog roda)

*povijest kraljevskih rodova (povijest kraljevskih dinastija od onih najstarijih – sunčeva i mjesečeva pa sve do Gupti ili čak i mlađi)

-u raličitim vjerskim strujama i svetištima ta se prvobitna jezgra razvijala različito (višnuističke/šivističke, neke posvećene i kultovima-mlađe razdoblje)

-mlađe naslage u puranskoj književnosti su i brojne pohvale, hodočastilišta, pjesme u slavu boga i obredne upute

-u Puranama se nalazi i popis svih purana kojih ima 18 (Velike Purane/Mahapurane):

1. Brahmina Purana

2. Purana o lopoču (Brahma se pri stvaranju svijeta pojavio na lopočevom listu, ugl. višnuistička, ali ima i odlomaka posvećenih Brahmi, jedna od najopsežnijih)

3. Višnupurana (jedna od najstarijih)

4. Vayupurana (bog vjetra, jedna od najstarijih)

5. Bagavatapurana (purana poklonika uzvišenog tj. Višnua, jedna od najmlađih, ali najčitanijih-velik broj komentara, s juga Indije, najpotpunija priča o Krišninu životu)

6. Velika Naradina Purana (pobožna ljubav prema osobnom bogu bhakti)

7. Markandeyapurana (jedna od najsvetijih i najvažnijih- hinduistička božanstva)

8. Agnipurana (govori o inkarnaciji Višnua, astrologiji, povijesti, ratovanju, obredima, kozmologiji, borilačkih vještinama, pravu, medicini)

9. Bavišjapurana

10. Priča o Brahminih preoblikama

11. Lingapurana (postanak svemira i Šivino obrazloženje važnosti obožavanja Linge)

12. Veprova purana (Višnuova inkarnacija u vepra)

13. Skandapurana (Šivin sin)

14. Patuljkova purana (Višnuova inkarnacija u patuljka)

15. Purana o kornjači (Višnuova inkarnacija)

16. Purana o ribi (Višnu se pretvara u ribu kako bi spasio kralja Satyavatu i njegovu obitelj od potopa)

17. Garudapurana (razgovor Garude-kralj ptica i Višne o pogrebnim ceremonijama, život poslije smrti i metafizika reinkarnacije)

18. Brahmino jaje (odnosi se na stvoreni svijet koji prema legendi ima oblik jajeta)

-osim ovih pravih / mahapurana sačuvali su se i drugi istovrsni tekstovi koji se zovu dodatne purane (upapurane-mlađe, manje poznate, kraće i nisu toliko vezane uz onih 5 značajki pravih purana)

-sačuvane purane su u cjelini mlađe od velikih epova mada je njihova predaja stara (približno 6.st.pr.n.e.)

-važne su kod proučavanja i rekonstrukcije indijske povijesti i prodonijele su kontinuitetu hinduizma kroz stoljeća

-rasprave o filozofiji, kozmologiji, teologiji, povijesti, mitu, umjetnosti, znanosti...

-one su za hinduiste svete knjige (smatraju ih božanskom objavom, na njima temelje svoja uvjerenja i po njima uređuju svoje živote)

-vede su bile rezervirane i pristupačne samo brahmanskim učenjacima, a za razliku od njih purane su bile glavni izvor duhovnih vrijednosti i vjerskog nauka

Mahayana

-nakon Buddhine smrti ostalo je još mnogo pitanja oko kojih je bilo neslaganja, kao npr. pitanje redovničkog života

-korpus kanonskih tekstova još nije bio razrađen, a nauk se tumačio na različite načine, mijenjali su se stavovi i razvijali filozofski sustavi

-Buddha se nije bavio filozofskim temama i raspravljao što je i dovelo do neslaganja

-pitanje arhata- povod za budističke sabore (mišljenje koje se kasnije pojavilo, a ono je da Buddha nije samo učitelj već arhat-savršen)

-na 3. saboru u Pataliputri dogodio se prvi budistički raskol: sthavira („stari budizam“) i mahasanghika („velika zajednica“- učenje o arhati)- škola hinayanskog budizma nastala između 2. i 3. budističkog sabora (Vaisali i Pataliputri)

-osnivač mahasanghike je Mahadeva koji se na saboru u Pataliputri sukobio s sthavirima

-unutar mahasanghike su nastale druge škole

-potom se razvila mahayana „Velika splav“ čiji su sljedbenici staro učenje nazivali hinayana „Mali splav“ (pomoću mahayane se sva živa bića mogu brže prosvjetliti no sljedbenici hinayane)

-iz oba pravca su se razvile brojne škole

-iz hinayane se razvilo 18 školi, a iz mahayane isto puno (yogacara, npr.)

Mahayana

-za razliku od hinayanskog učenja gdje svaki čovjek mora pronaći svoj put oslobođenja, mahayana za cilj stavlja oslobađannje patnje svih živih bića pomoću bodhisattva

-bodhisattva osjeća sućut i zato ostaje u samsari da pomogle drugim bićima da se spase (buddhinstvo/buddhata se to naziva i u mahayani je takoreć zamijenilo nirvanu)

-učenje od šest vrlina bodhisattve: davanje, etičnost, smirenost, junaštvo, meditacija, spoznaja

-prema mahayanskom učenju postoji bezbroj bodhisattva i buddha i svatko to može postati

-najpoznatije bodhisattve: Avalokitesvara i Amitabha

-sljedbenici mahayane vjeruju u 3 buddhina tijela: tijelo preoblike (ljudsko tijelo buddhe), tijelo blaženstva (Buddhino tijelo na nebu), tijelo dharme (učenje dharme-zajedničko svim buddhma)

-ne pridaje se velika važnost redovničkom životu jer se vjeruje da se spasenje može postići i iz laičkog statusa

-mahayanski tekstovi na sanskrtu i prakrtu, ali su ostali i kineski i tibetanski prijevodi

-mahayanski budisti su priznavali stare sutre, ali su dodavali i nove tekstove i tvorili novu filozofiju

.jedan od najsvetijih tekstova mahayana je „Lopoč dobre religije“, a jedan od glavnih filozofskih djela je „Mahayanske sutre o savršenstvu mudrosti“

-ova škola se s vremenom proširila na Nepal, Tibet, Kinu, Japan, Koreju, s vremenom je razvila više škola (yogacara, amidizam, madhyamika)

Madhyamika

-najvažnija škola mahayanskog budizma

-tzv. „srednji nauk“ – izbjegava svaku vrstu krajnosti

-najveći učitelj Nagarjuna (2.st.pr.n.e.) koji je proučavao mahayanske sutre i razvio filozofsku teoriju o praznini (Sutra srednje nauke i Nauka srednjeg puta)

-Sunyata (praznina) – nepostojanje sopstva, ali i najviše načelo apsolut tj. oslobođenje

-ona je neuvjetovana, sveobuhvatne, izvan svake kategorije mišljenja, neuništiva i nestvorena

-sve je sunyata (nema djela-karman, nema oslobođenja-mokša, nema samsare, nema nirvane, odnosno nema razlike među njima)

-opća i pojedinačna ispraznost, te brojne vrste bivstva ispraznosti

-Nagarjuna: kritika vremena i osmerostruka negacija: ni prestanak, ni nastanak, ni uništenje, ni vječnost, ni jedinstvenost, ni mnogostrukost, ni odlazak, ni dolazak

-mudrost ili sveznanje je shvaćanje jedne istine: sve je ništa, sve je sunyata

(postojanje relativne i apsolutne istine koje su takve da nastaju razlike-nirvana po relativnoj istini postoji no po apsolutnoj ne!)

-Deva, veliki učitelj

-Madhyamika se podijelila na prasangika i svatantrika (iz svatantrike se razvila yogacara koja je počela prakticirati yogu)

Yogacara

-vježbanje yoge

-„govor o svijesti“-svijest je osnova svega

-Maitreyanatha, „mitski osnivač škole“ (ukraj jasnoga shvaćanja)

-glavni tekstovi yogacare su „Sutra o prijelazu na Lanku“ i „Sutra o vijencu“

-ova škola prihvaća nauku o praznini, ali i svijest

-8 vijnjana po kojoj je osma „svijst-skladište“ u kojoj su pohranjena iskustva iz svih sadašnjih i prošlih života

-težište je u duhovnim iskustvima koja se postižu vježbanjem - yoga

-vjeruje se da pojavni svijet nije zbiljski nego da je sve priviđenje i obmana

-za yogacaru svijest je apsolut, citta, nirvana, sunyata i takovost

-Asanjga (4.st.pos.n.e.) „Pouka o stepenicama u vršenju yoge“, on uvodi yogu u mahayanski budizam

-yogacara razlikuje 3 istine: prividnu (pojava), uvjetovanu (uzročnu) i apsolutnu (nedvojstvenu)

-iz yogacare se razvila budistička filozofija

-Dignaga-budistički logičar čija je logika bila opće priznata u Aziji

Amidizam

-„škola Čiste zemlje“- budistička škola koja štuje boddisattvu Amida

-težište je u rođenju u njegovoj Čistoj zemlji (zemlje blaženstva) koja prestavlja stupanj prije nirvane

-Amida je obećao da će se tamo roditi svi oni koji vjeruju u njega

-dakle spasenje se postiže u Čistoj zemlji i Amidovom milošću zato se zaziva Amidino ime

.njegov učenik Shinran utemeljio je školu Prave čiste zemlje: spasenje se postiže pomoću drugoga ili Amide. Amidina imena se zazivaju iz zahvalnosti, ne kao zamolbe

-ovo učenje odbacuje triratnu (Buddha, Dharma, Sanjgha) i redovnički život

-ova slijedba je ostala jedna od najvažnijih u Japanu

Širenje buddhizma između 4. i 13. Stoljeća: Kina, Koreja, Japan, Tibet

-u 11. stoljeću su došli muslimanski vladari nametnuli islamsku vjeru u Indiji koja je prevladala te su pritom uništavali svetinje budističkim vjernicima

-na taj način se budizam rasprostranio i procvao u puno različitih zemalja, a u zemlji svog postanka je počeo išćezavati

Širenje buddhizma u Kinu

-Putem svile budistički misionari iz Indije počeli pristizati u Kinu

-kineska tradicija drži da je budizam u Kinu stigao u 2.st.n.e. iz središnje Azije i u početku je smatran za barbarsku verziju daoizma

-3.st.pos.n.e.- prevodilačka djelatnost u Indiji, te kineski hodočasnici koji se bave sakupljanjem i prevođenjem indijskih budističkih svetih tekstova

- redovnički život bio je u opreci s temeljima konfucionizma i kultom predaka, te se smatrao nemoralnim. Udomaćio se tek onda kad se radovnički način života počeo uspoređivati s tradicijom daoističkog samotnog mudraca

-budistička meditacija se počela uspoređivati s daoističkim mentalnim tehnikama, te se počelo vjerovati da budistički obredi i molitve pomažu i štite vladajuće obitelji i dinastije, državu i društvo

-prevođenjem budistički pojmovi gube izvorno značenje (malo kineskih budista vlada sanskrtom i palijem)

-unatoč progonima 5. I 6. St. budizam se proširio Kinom: potpora carskog dvora, sagrađeni brojni samostani, uređivane glasovite špilje koje prestavljaju vrhunac budističke umjetnosti u Kini, te sadrže na tisuće slika i skulptura Buddhe i bodhisattve

-najpoznatije budističke škole:

*Hua-yen (jednakost i uzajamna povezanost svih stvari)

*Tien-Tai (sve pojavno-izraz apsolutizma, usprkos raznolikosti sve stvari su integrirane u apsolutnom, služe se meditacijom i ezoteričnim metodama)

*Chan /zen/ (krajnja istina se ne može doseći riječima niti racionalnim razmišljanjem, već intuitivnim pristupom prosvjetljenja, buđenje vlastite prirode koja je istovjetna prirodi po sebi-sveobuhvatna i istovjetna Buddhinoj)

*Jing-tu (čista zemllja)-slijedi mahayansko učenje o transcedentnim čistim zemljjama i buddhskim rajevima (cilj rođenja u Amitabha raju)

*Fa-xiang (nastavlja se na yogacarsku školu, te da je sav vanjski svijet samo tvorba naše svijesti i da u biti ne postoji. Svijest je samo čisti um i sve je tek predodžba koja proizlazi iz „spremišta svijesti“)

- budizam se proširio toliko da su i samostani bili ekonomski opasni po vladarsku kuću

-udarac za budizam (843.-845.) uništeni budistički hramnovi i svetišta i provedena nasilna sekularizacija redovnika

Budizam u Koreji

-širenje budizma u Koreju-upoznavanje s Korejom koja je onda bila podijeljena na 3 nezavisna kraljevstva

-korejski budistički redovnici imali značajnu ulogu u širenju budizma u Japan

-budizam ne samo religijski pokret već i velika civilizirana sila-kanal pomoću kojeg se više primitivno plemensko društvo upoznalo s kineskom kulturom (upoznavanje kineskog pisma-upijanje velike tradicije kineske klasične literature)

- 3 kraljevine do 7.st. se ujedinile pod vladavinom kraljevske kuće Silla (njihovo vodstvo prihvatilo budističku vjeru)

-Uisang, filozof iz 7.st.-skladna zajednica zasnovana na budizmu: koreja-budina zemlja puna svetih mjesta i pomogao je Korejcima da prihvate svoju zemlju kao jedinstvenu nezavisnu državu

-praktična mješavina budizma i konfucijanizma-nacionalna religija od 6.st. nadalje

Širenje budizma u Japan

- prvi susret Japana s budizmom zbio se u 6. st. u razdoblju Asuka kada je korejski vladar poslao japanskom izaslanstvo s darovima budističkog karaktera (skulpture i sutre)

-to je bilo vrijeme ujedinjenja zemlje i car je imao šintoističku zamisao ujedinjenja političke i vjerske funkcije u osobi vladara što je izazvalo otpor plemstva prema novoj religiji

(no ubrzo je prihvaćen i donilo prosperitet zemlji)

-za vrijeme Narya (kraj 8.st.) uveden je „ritsuryo“ – zamisao o svetom carstvu i mitskoj tvrdnji da je božica Sunca svom unuku i njegovim potomcima podarila mandat da vladaju Japanom putem budističkog i carskog zakona čime budizam postaje službena religija

-samostani oslobođeni poreza-ojačali svoju moć i obogatili se

-redovnike se poticalo na akademsko proučavanje budizma

-sustav „ritsuryo“ zabranio je radovnicima djelovanje među pukom, ali su oni koji nisu dobili službeni položaj djelovali objedinjujući šamanizam, budizam i još neke druge religije

-japanski budizam – sažetak budističke misli (od hinayane, mahayane do kineskih preoblika, te u spoju s autohtonim japanskim vjerovanjima)

- 6 školi Nare

-peseljenjem prijestolnice iz Nare u današnji Kyoto počinje novo razdoblje (središte budizma preneseno iz političkih centara u hramove osamljenih planina)

-samostani-središta zemaljske moći, budizam - religija koja osigurava sigurnost države

-počinje lagano proučavanje sutra i manje oslanjanje na kineske prevedene tekstove

-tendai i shingon (povezale se sa šintoizmom i stvorile novu sinkretističku religiju koja je opstala do razdoblja Meiji: 19.-20-st.), a uz njih su se vezali i razni planinski isposnici

Širenje budizma u Tibet

-tantrički oblik mahayanskog budizma koji se oblikovao od 7.-13.st.

-obuhvača hinayansku redovničku tradiciju, mahayanski put boddhisattvu kao put oslobođenja, a u obredu slijedi tantričku praksu

-važna uloga tibetanskog budizma je što je u dvijema velikim zbirkama Kanđur i Tanđur sačuvano mnogo budističkih tekstova koji su uništeni za vrijeme muslimanske invazije u 12. St., te o brojnim djelima ne bi ni znali da ne postoji njihov tibetanski prijevod

-Kanđur (Budina pisana rijeć) je tibetanski kanon koji sadrži prijevod izvornih indijskih tantri i sutra

-Tanđur-kannonska zbirka, sadrži prijevode sanskrtske komentarske literature

-2 vala širenja budizma u Tibetu: 7.-9.st i 10.i 11.st

-Songtsen Gampo-uveo budizam u Tibet: nema dokaza da je osobno bio budist, slijedio je predbudistički kraljevski kult i vjeru svojih predaka, a budizam je uveo iz praktičnih razloga – da uvede tekovine razvijene kulture, a da se pri tom ne podvrgne stranoj vlasti

-oblikovan tibetanski sustav zasnovan na indijskom pismu sanskrtični+og jezičnog sustava, čime se približio indijskom budizmu i izbjegao zbližavanje s kineskim budizmom

-prvi budistički samostan u Tibetu u mijestu Samye (779.budizam postaje službena religija)-rasprava indijskih i kineskih budista u kojem je pobjedu odnijela indijske struja koja je

zastupala postupni put oslobođenja uz pomoć mahayanskog učenja o boddhisattvama (time utjecaj kineskog budizma postaje neznatan u razvitku tibetskog budizma)

-Dragulj: prevodio sanskrtske sutre i tantre, metoda postizamnje nirvane s pomoću spoznaje uma (komentari na „Tibetansku knjigu mrtvih“)

-Lang-darma (pristaša autohtone religije) je žestoko progonio budizam zbog čega je budizam gotovo nestao s tibetanskog područja, nakon njegove smrti tibetsko kraljevstvo se raspalo na niz kneževina kojima je zavladalo staro plemstvo

Brahmanistički i budistički utjecaji na Indokinu i Indoneziju

-preko 1500 godina hindski kraljevi su vladali Indokinom i brojnim otocima indijskog arhipelaga od Sumatre do Nove Gvineje

-oblikovali živote primitivnih rasa

-domoroci su upili uzvišeniji moralni duh i viši intelektualni stupanj kroz relihiju umjetnost i književnost Indije

-ljudi su bili podignuti na viši stupanj uljudbe

-dok je hinduizam bio snažan u Indiji u njenim kolonijama je također bio vitalna sila, ali s padom hinduizma u Indiji, raspada se i njegova kolonijalna premoć

-trgovina Indijaca s Dalekim Istokom i prekomorska i kopnena migracija

-prego Bengalskog zaljeva Indokina (Zlatna zemlja) i Indonezijski arhipelag (primitivne rase, monopol u trgovini začinima)

Kraljevstva

-2.st.n.e. sanskrtski zapisi nađeni u tim zemljama ili zapisi koje su sčuvali Kinezi:

-Indijske kolonijalna kraljevstva (vladari s indijskim imenima, indijsko pismo, jezik, religija) na Malajskom poluotoku, Kambodži, Vijetnamu, Javi, Sumatri, Borneu (brahmanska religija)

- domoroci prihvaćaju uljudbu svojih vladara i postepeno dolazi do stapanja dvije rase (indijska uljudba dominantna karakteristika tih regija skoro tisuću godina)

-koncept kraljevstva i vlasti u jugoistočnoj Aziji, čak i u regijama u kojima dominira islam mnogo zahvaljuje drevnoj hinduističkoj političkoj teoriji

-hindski vladari su uspostavili velika kraljevstva od kojih su neka trajala i više od tisuću godina i nastavila da cvjetaju čak i nakon hindske vladavine u Indiji

-na području Indokine dva moćna kraljevstva Champa i Kambuja

Kraljevstva Champa

-8.st.n.e. osnovala dinastija Sailendra

-na vrhuncu svoje moći obuhvaćalo skoro cijeli moderni Vijetnam

-branili se od Kambuja i mongolskog poglavice, a imali su dipolomatske odnose s Kinom

-nakon veličanstvenog opstanka više od 1300 godina njihova vlast je bila praktično ugušena ponovljenim napadima njihovih sjevernih susjeda vijetnamaca i u 16. Sto. Hindsko kraljevstvo bilo je osvojeno od strane tih mongolskih hordi

-u kraljevstvu Champa se nalazi puno lijepih i naprednih gradova i hramova

Kraljevstvo Kambuja

-1/2.st.n.e. postanak kraljevstva zaodjenut misterijom

-zauzimao južni dio Kambodže

-jačalo je do ogromne moći i vladalo je u nekoliko vazalnih država

-naraslo je do mnogo veće moći no kraljevstvo Champa

-na vrhuncu moći obuhvaćalo je Kambodžu, Košin-Kinu, Laos, Tajland, dijelove Burme i Malajskog poluotoka

Utjecaj na književnost i religiju

-Sailendra kraljevi: područje vlasti: Malajski poluotok i gotovo cijeli arhipelag, otoke Sumatru, Javu, Borneo i Bal

-arapski trgovci opisuju moć i bogatstvo te dinastije i veliku i moćnu vojsku kojom je porazio Champe i Kambuje

-Sailendra kraljevi su sljedbenici mahayana budizma i održavali su diplomatske odnose s vladarima Indije i Kine

-našli su svoju glavnu inspiraciju za budizam u Bengalu koji je bio ishodište Mahayana budizma u Kini

-Sailendra su bili veliki graditelji (stupa u Boroduburu-izraz njihove veličine)

-najistaknutije od svih skulptura su one koje prikazuju Jatake („priče rođenja“)- legende o Sidhartinim prethodnim inkarnacijama prije no što je postao Buddha. Slike i skulpture su najbolji primjer indojavanske umjetnosti

-umjetnost Jave i Kambuje je proizašla iz Indije i njegovana od strane indskih vladara u kolonijama

-otok Bali bio je hinduska kolonija više od tisuću godina

-čitav dio malajskog poluotoka je osim Balija na kojem hinduizam i danas cvjeta prihvatio islamsku religiju i kulturu

-indijska književnost vjerno je sačuvala tradiciju prekomorskih putovanja (Zlatni otok čije je samo tlo od zlata i s čega se vraćaju pomorci puni zlata/ ali česti i brodolomi)

-na Javi indijska umjetnost i književnost su cvale do visokog stupnja razvoja (stotine hramova u ruševinama i sačuvannih rukopisa na sanskrtu nađeno na otoku. Mahabharata i Ramajana su bili dosta čitani na otoku)

-tradicionalni ples i lutkarski igrokazi s likovima Rame, Site u Jugoistočnoj Aziji fasciniraju

Hramovi

Angkor Vat-svjetsko čudo-posvećeno Višnuu, stoji na vrhu terasaste strukture

Angkor Tom-moderno ime glavnog grada, centar grada okupiran velikih hramom Bayon, tri faze, četrdeset visokih kula, svaka ima isklesano ljudsko lice. Jedan od najimpresivnijih gradova svijeta u to vrijeme

-jezici JI Azije – malajski i javanski sadrže mnogo riječi sanskrtskog ili dravidskog podrijetla. Tajlandski jezik se još uvijek recimo piše pismima koji su potekli iz indijskih modela

Tantrizam

-odstupanje od vedske tradicije i prakse (pogotovo ritualne), iako su Vede u tantrizmu i dalje vrhovni autoritet

-budistički tantrizam odstupa od izvornog učenja, ali ga ne odbacuje već ga pokušava „osuvremeniti“ u praksu

-„duhovno oružje“ i praksa koja bi pojedinca trebala obdariti natprirodnim moćima, saznanjem i pružiti mu priliku za oslobođenje

-razne frakcije tantrizma pokušavaju različitim metodama postići cilj, ali moglo bi se reći da su pojmovi poput „energije“, „dvojnosti“ i „tjelesnost“ uvijek prisutni u nekom obliku protežući se kroz tantričku nauku

-pokušavanje postizanja viših duhovnih ciljeva koristeći se prizemnim, materijalnim i nižim postupcima (seksualni odnos u službi duhovnog razvitka, no nije univerzalno karakterističan za sve vidove tantričke prakse)

-duhovna praksa dostupna širem sloju ljudi i svakom društvenom sloju, te je time bio liberalniji od brahmanizma kojem se suprostavljao (iako nije uvijek postizao „liberalnost“)

-tajna nauka koja se prenosi samo s učitelja na učitelja (velika važnost učiteljeve riječi)

-elementi tantrizma se uočavaju u gotovo svakoj duhovnoj praksi Indije do danas jer se tantrizam infiltrirao u sve aspekte indijskog duhovnog života

Počeci tantrizma

-sam početak i nastanak tantrizma nedovoljno znanstveno istražena

-1. Magijski, izvedbeni, mistični i filozofski aspek Veda

-2.dravidska religija indske civilizacije (prije dolaska arijaca): pečatnjak s likom proto-Šive – koji izgleda da je u yoginoj pozi, uzdignutog spolovila i ima više lica-aspekata (to su sve tipičnosti kasnije tantričke ikonografije)

-tantrička praksa se na spominje u Vedama, a u tantričkim tekstovima se spominju Vede

-hinduistički tantrizam je stariji od najstarije sačuvanih budističkih tekstova

-poč. 4.st.n.e., a vrhunac 10.st.n.e. prije muslimanskih upada i razaranja

Hinduistički tantrizam

-elementi tantrizma gotovo u svim indijskim religijama: u početku je bio i jest isključivo hinduistički fenomen, koji se kasnije razgranao u sva područje indijske duhovnosti

-cilj tantrizma: postizanje natprirodnih moći i konačno oslobođenja iz kruga rađanja i umiranja što se ostvaruje različitim ritualima i praksama, a u njima se najčešće radi o manipuliranju kozmičkim i istodobno osobnim energijama, te poistovjećivanju s božanskom silom

-karakteristika tantrizma jest i podijeljenost u mnoge sekte

-u tantrizmu je najvažnija sama praksa u formi meditacije i rituala

-neki od najvažnijih oružja na putu do spoznaje su mantre, mandale, yantre, mudre, vizualizacija, yoga (kompleksne i razrađene tehnike od kojih svaki element ima točno određeno značenje)

-ritualno uživanje u niskim strastima: konzumacija seksa, alkohola, mesa (cilj takvih praksi se da se tantrizam uzdigne iznad straha, pravila i upotrijebi sve raspoložive elemente, pa i one najniže u funkciji oslobođenja)

-u seksualnom odnosu se sudionici poistovjećuju sa božanskim principima, a njihovo sjedinjenje predstavlja energiju koja stvara svemir

-podjela na „lijeve“ (ritualizirani seks kako bi uzdignuli ljudsku i kozmičku energiju unutar sebe) i „desne“ (naglašavaju važnost askeze-ne provode u praksi, ali vizualiziraju) slijedbe s tim da desna struja dobrim dijelom podrazumjeva budistički tantrizam

Budistički tantrizam

-uzeo prva budistička vjerovanja i prožeo ih tantrističkim ritualizmom (mantre, magijski elementi i ritualne prakse, zazivanje božanstava i demona, seksualni i alkemijski ritualizam)

Tantrički tekstovi

-zapisani su dugo vremena nakon nastanka (najraniji iz 7.i 8.st.n.e.)-prije su bili prenošeni usmenim putem s učitelja na učitelja i držani u tajnosti

-tantrički tekstovi su najmlađa skupina sanskrtskih svetih tekstova (pogrešno tumačeni i od zapadnjaka i od indijaca upravo zbog svog karaktera, naime to su tekstovi iznimnno složene simbolike puni prenesenog značenja)

-tantre- iznimno velika djela, stihovana i rimovana te kompleksno šifrirana (odijeljci: stvaranje svijeta, njegovo održavanje, podrijetlo materije)

-opisi rituala: prinošenje žrtava, darovanje boga, izrada svetih diagrama, yoga, magijske i alkemijske prakse, životne dužnosti sljedbenika, izgradnja hramova i kipova

-tantrički tekstovni sustav je jedan od najopširnijih ako ne i najopširniji religijski korpus na svijetu, broji se u miljunima stihova od kojih je veoma mali dio preveden zbog poteškoča u jezičnom izričaju

Tantrička ikonografija

-pridavanje važnosti Šakti (kozmičko božansko dvojstvo Šakti-Šiva)

-Šakri: aktivna i energetska komponenta tog para, energija stvaranja, ženska energija u kozmičkom smislu, Šiva ne postoji bez te druge komponente (ideja o ženskom božanskom principu potječe od davnina i možda potjeće od kulta božica plodnosti)

-glavne muške osobe u tantrizmu su Višnu i Šiva koji su sveznajući, svemogući, ali inertni, te je izvor njihovog djelovanja u ženskom božanskom principu Šakri

- troaspektna božica (Sundari- božica ljepote i strasti, Kali-stravičan princim božice crne kože i okićena leševima, te Tara-strašna i mislostiva)

-stravičan ikonografski aspek božice Kali: metafora: golotinja-nevezana za materijalno, gole grudi-majčinski aspekt, ogrlica od lubanja-slova indijske abecede, znanje koje je moguće prenijeti ljudima, pojas od ljudskih ruku, 3 oka, crveni isplaženi jezik, dvije lijeve ruke s mačevima-----------Kali predstavlja sveproždiruće vrijeme

-glavna karakteristika tantričkog pantenona jest da se svako božanstvo umnaža u više nižih božanstava i svaki od tih doista mnnogobrojnih aspekata bogova ima svoju simboliku i mitološku pozadinu