I. SUSTAV ZNAKOVA HIJEROGLIFSKOG PISMA 1) FONOGRAMI Fonogrami (od grč. phone "zvuk" gramma "pisanje") su hijeroglifski znakovi koji imaju glasovnu vrijednost jednog ili više glasova. Oni koji odgovaraju jednom glasu katkad se pri učenju hijeroglifskog pisma, a radi lakšeg razumijevanja, usporeñuju sa slovima abecede. Ti jednokonsonantni fonogrami koji su se koristili sve do 3. stoljeća prije nove ere (kad se javljaju velike promjene u pismu) mogu se svesti na sljedeće znakove: JEDNOKONSONANTI ZNAK GLAS TRANSLITERACIJA OPIS

a (prednji) A strvinar i, j j trska

a (grleni) a podlaktica

u, v w prepelica

b b noga

p p sjedalo

f f rogata vipera

m m sova

n n voda

r r usta

h (obični) h sklonište od trske

h (grleni) H povoj od lana

h (poput hš) x placenta ili vulva

h (emfatički) X životinjska utroba

s s omotano platno, šal

s, z z zasun

š S bazen

k, q q stranica brda

k k košara s ručkom

g g podmetač za posudu

t t kruh

ć T povodac

d d dlan (šaka)

ñ (dž) D kobra 2) TRANSLITERACIJA Transliteracija je meñunarodni način pisanja egipatskih glasova u dogovoren u egiptologiji, kako bi se u svim jezicima staroegipatski pisao na isti način. Naime, razni jezici služe se raznim znakovima kako bi napisali neki znak. Primjer: hrvatsko "š", Nijemci pišu "sch", a Britanci "sh". Pri tome uvjetno rečeno abeceda izgleda ovako: A , j, a , A , j, a , A , j, a , A , j, a , w , b , pw , b , pw , b , pw , b , p , f , m , n , r , h , H , x , X , s , z , S , f , m , n , r , h , H , x , X , s , z , S , f , m , n , r , h , H , x , X , s , z , S , f , m , n , r , h , H , x , X , s , z , S, , , , q , g , t , T , d , Dq , g , t , T , d , Dq , g , t , T , d , Dq , g , t , T , d , D

3) DVOKONSONANTI Druga su kategorija dvokonsonantni znakovi. Najčešći od stotinjak znakova s vrijednošću takva dva glasa su: ZNAK GLASOVI IZGOVOR___________TRANSLITERACIJA

pt pet pt

ta ta tA

ah ah gm

ph peh pH

ka ka kA

pr per pr

šm šem šm

sa sa sA

ms mes ms

pa pa pA

ib ib jb

gm gem gm

Objašnjenje: Egipćani su pisali samo konsonante (suglasnike). I oni znakovi koje čitamo kao samoglasnike ("i", "a", "u") zapravo se odnose na snažne, uglavnom grlene glasove. Tamo gdje nisu napisani samoglasnici, u egiptologiji se čita glas "e" koji je neutralan. To je razlog što u egipatskim imenima ima dosta glasova "e".

4) TROKONSONANTI ZNAK GLASOVI IZGOVOR___________TRANSLITERACIJA

hpr kheper xpr

snñ seneñ snD

maa maa maA

aša aša ašA

hut hut Xwt

5) IDEOGRAMI I DETERMINATIVI Ideogrami (od grč. idea "oblik", gramma "pisanje") i determinativi (oni koji odreñuju) posljednja su kategorija znakova. Ideogrami ponekad imaju, a determinativi uopće nemaju glasovnu vrijednost, već dodaju pismu vizualnu kategoriju. Razlika je u tome što se ideogrami mogu koristiti i u kompoziciji riječi dok su ideogrami bliži pojmu simbola nego znakova pisma. Neki od najčešćih ideograma i determinativa su:

Dakle, suprotno mišljenju koje je bilo ranije rasprostranjeno, da hijeroglifi čine isključivo "slikovno pismo", Champolion je shvatio da su oni su zapravo znakovi s različitim funkcijama. Najčešće imaju glasovnu vrijednost jednog ili više suglasnika (odnosno, zajedno sa samoglasnicima koji su ih nadopunjavali, ali se ne javljaju u pismu, imaju vrijednost slogova), no mogu imati i simbolično značenje, pa ih se tada naziva ideogramima i determinativima koji samom slikom pojašnjavaju značenje pojmova iza kojih su napisani. Razlika izmeñu posljednje dvije skupine je u tome što ideogrami mogu imati i glasovnu vrijednost, a determinativi isključivo slikovnu. Tako dobivamo sustav znakova koji imaju glasovnu vrijednost obogaćenu vizualno-likovnom komponentom koja oslikava pojmove, a koju današnji jezici ne posjeduju.

Primjer: Amon (Imen) = i + mn + determinativ božanstva. Hijeroglif pera čita se kao “i” ili kao grleni “a”. Nakon njega slijedi znak koji ima vrijednost dva konsonanta “m” i “n”. Izmeñu njih (kad se ne zna drugi) dodajemo samoglasnik “e”, pa dobivamo "men". Treći znak je determinativ za božanstvo, koji se ne izgovara. Tako dobivamo riječ “Imen” ili ”Amen”. Iz koptskog, meñutim, znamo da se to tebansko božanstvo nazivalo Amon ili Amun.

Znakovi koji su u uporabi u vrijeme i prije arhajskog razdoblja (s početkom oko 3100. g. pr. Kr.) sliče onima koji će kasnije biti razvijeni u sustav pisma. U samom razvoju hijeroglifskog pisma, meñutim, kao da nedostaju neke karike koje bi ukazivale na postupnost njegova razvoja. Jer hijeroglifski se zapisi, nakon vrlo kratkih arhajskih natpisa na pločicama od slonovače i drveta iz arhajskog doba, i tek nešto dužih kratkih formula u mastabama 5. i 6. dinastije, najednom pojavljuju u gotovom obliku i to u nevjerojatno velikom opusu već spomenutih Tekstova piramida. 6) SMJEŠTAJ ZNAKOVA U PISMU Hijeroglifi se mogu pisati slijeva na desno, s desna na lijevo i odozgo prema dolje. U ovom trećem slučaju, kad se tekst piše okomito, znakovi takoñer imaju smjer (okrenuti su) ulijevo ili udesno. To označava kojim redoslijedom treba čitati stupce. Primjer: - vodoravno s lijeva na desno:

wbn Ra m pt Sja Sunce na nebu. - vodoravno s desna na lijevo:

wbn Ra m pt Sja Sunce na nebu. - okomito s lijeva na desno:

Pri tome broj znakova u svakom redu stupca ovisi o njegovoj širini, odnosno o dimenzijama polja u koje se tekst upisuje. Naravno, u vježbama se koristi pisanje s lijeva na desno, jer je nama tako najzgodnije, te jer prijevod i transliteraciju možemo pisati paralelno (ispod) sa zadanim hijeroglifskim tekstom. 7) ZNAKOVI i I w I MNOŽIMA Pri pisanju hijeroglifa štedi se prostor i pazi na simetriju. Iz ekonomičnosti pisanja znakovi i i w na kraju riječi često se ispuštaju. No ako se nalaze na nekom drugom mjestu moraju se napisati. Inače w ujedno označava množinu. No u tom slučaju mora

se napisati i to najčešće znakom za množinu s tri crtice:

primjer: ApdwApdwApdwApdw - ptice