ETIMOLOGIJA I CITATI ETIMOLOGIJA (Sastavio neki pokojni suiavi gimnazijski suplent) Kao da ga i sad vidim pred sobom - blijedoga gimnazijskog suplenta: sve je na nj emu i u njemu olinjalo - i kaput, i srce, i tijelo, i mozak. Uvijek je brisao pr ainu sa svojih gramatika i leksikona nekakvim udnovatim rupcem to kao za porugu bij ae ukraen arolikim zastavama svih poznatih naroda na svijetu. Volio je istiti prainu sa svojih starih gramatika; moda ga je to u neku ruku podsjealo na misao kako e se i sam u prah pretvoriti. Kad uzmete druge pouavati kako se u naem jeziku izgovara r ije whale, pa u neznanju izostavite glas H1, koji gotovo sam sobom daje toj rijei njezino znaenje, vi onda kazujete neto to nije istinito. HACKLUYT WHALE (kit), vedski i danski hvaL Ta je ivotinja dobila ime po svojoj oblini ili valjanju, jer na da nskom jeziku hvalt znai neto zaobljeno ili obluasto. IZ WEBSTEROVA RJENIKA WHALE... dolazi izravnije od holandskoga i njemakog wallen, anglosaski walwian, valjati, o kretati. RICHARDSONOV RJENIK Cetus 1 hebrejski grki latinski Whale Whale Baleine islandski engleski francuski U engleskome se rije whale (kit) izgovara huejl (sa h) i uejl (bez h). - Prev

Whoel Hvalt Wal Hwal anglosaksonski danski holandski vedski Ballena panjolski Peki-nui-nui fidi Pehi-nui-nui eromangoanski

CITATI IZ LITERATURE KOJA SE ODNOSI NA KITOVE (Sakupio neki zamjenik pomonog bibliotekara) Pokazat e se da je ovaj knjiki krt i crv, bijedni zamjenik pomonog knjiniara, ispretu rio i pretraio sve biblioteke i uline prodavaonice po svemu bijelom svijetu i poku pio sve aluzije na kitove na koje je naiao u ma kojoj knjizi, bilo to pobono tivo i li svjetovno. I zato ne morate, barem ne svaki, od tih zbrda-zdola popabirenih ci tata, ma koliko bili autentini, smatrati za neko cetoloko evanelje. Daleko od toga! Jer spominjui stare pisce openito i citirajui pjesnike, ti su izvaci samo utoliko vrijedni i zanimljivi to iz ptije perspektive donekle daju uvid u sve i svata to se u svih moguih naroda i narataja, ukljuujui i na, naprialo, izmislilo i ispjevalo o Lev ijatanu. Ostaj mi zbogom, bijedni zamjenie pomonog knjiniara, iji sam tuma ja! Ti prip ada onom beznadnom, blijedom soju ljudi koje nikakvo vino ovoga svijeta ne moe ugr ijati, te im se i najmeka crvenika ini preljutom, ali s kojima ovjek voli ponekad p rosjediti, da se i sam osjea kao bogac, da outi neku plaljivu sentimentalnost druga rstva, da im onda u brk skree, suzna oka i s praznom aom u ruci, ne osjeajui se prito m ba tako nevoljko: Okanite se, ispomoni bibliotekarii, orava posla! Jer to se vie tr te da ugodite ljudima, to ete manje hvale poeti! Volio bih da mogu za vas ispraznit i

Hampton Court i Tuilerije!2 Ali, progutajte suze svoje te se svim srcem svojim v inite navrh glavnog jarbola, jer vai prijatelji, koji su poli prije vas, ve ispranju ju svih sedam nebesa i tjeraju iz njih sve Boje maze, Gabrijela, Mihajla i Rafael a, da vama naprave mjesto. Ovdje se kucate samo krhkim srcima, a ondje ete se kuc ati neslomljivim peharima! I stvori Bog kitove velike. GENEZA Za sobom ostavlja (Le vijatan3) svijetlu stazu, rekao bi da je bezdan osijedio. KNJIGA O JOBU A Gospodin zapovjedi, te velika riba proguta Jonu. KNJIGA PROROKA JONE Gle, more veliko i du boko... tud lae plove, i Levijatan, kojega si stvorio da se igra po njemu. PSALMI DAVIDOVI Tada e Gospodin maem svojim ljutim, velikim i jakim pokarati Levijatana, p rugu zmiju, i Levijatana, krivuljastu zmiju; i ubit e zmaja koji je u moru. KNJIGA PROROKA IZAIJE I to god grdnim ustima nemani doe nadohvat, bila to ivotinja, brodic a ili kamen, sve to u hipu nestaje kroz golemo, pogano drijelo i propada u bezdan oj njenoj trbuini. MORALNI SPISI PLUTARHOVI (HOLLANDOV PRIJEVOD) 2 Hampton Court, dvorac engleskih kraljeva blizu Londona; sagradio ga godine 1515. kardinal Wolsey. Tuileries, kraljevski dvorac u Parizu iz god. 1564. spaljen 18 71: danas na tome mjestu istoimeni park. Prev. 3 Hampton Court, dvorac engleskih kraljeva blizu Londona; sagradio ga godine 1515. kardinal Wolsey. Tuileries, kr aljevski dvorac u Parizu iz god. 1564. spaljen 1871: danas na tome mjestu istoim eni park. Prev.

U Indijskom oceanu ivi najvie riba, i u njemu su najvee koje postoje: meu njima kitov i i virovi, koji se zovu uljeure, zapremaju i do etiri jutra ili rala povrine. PLINI JE (HOLLANDOV PRIJEVOD) Jedva smo dva dana plovili po moru, kadli se u osvit poja vie mnogi veliki kitovi i druge morske grdosije. Meu prvima bjee jedan udovine veliine ... Taj se razjapljenih ralja pribliavao nama, diui val za valom na sve strane, a p red njim more kipjelo samom pjenom. TOOKEOV LUCIAN, ISTINITA HISTORIJA Obiao je i tu zemlju u namjeri da lovi kitove, koji su u velikoj cijeni zbog svojih usi, od ko jih je neto donio i kralju... Najbolji su kitovi bili ulovljeni u njegovoj zemlji , a neki su od njih bili etrdeset i osam, ak i pedeset jarda4 dugi. Kaza da je on jedan od one estorice to su u dva dana ubili ezdeset kitova.. OTHEROVO (ILI OCTHEROV O) PRIPOVIJEDANJE TO GA JE ZABILJEIO KRALJ ALFRED GODINE 890. I dok je sve ostalo, bilo to ivotinja ili amac, im ue u jezovito drijelo te nemani (kita), odmah izgubljen o i progutano, riba glavo moe tu mirno uljesti i poivati. MONTAIGNE, APOLOGIJA ZA RAI MONDA SEBONDA Bjeimo, bjeimo! avo me odnio ako plemeniti prorok Mojsije nije u ivotu s trpljivoga Joba opisao Levijatana. RABEIAIS Jetra toga kita zapremala je dvoja kol a. STOWE, ANALI 4 Yard (jard). mjera za duinu - 0.914 m. - Prev.

Orijaki Levijatan ini te more uzavri, kao to mast zacvrlji na tavi. BACON OVA VERZIJA DAVIDOVIH PSALAMA to se tie udovino golemog obujma kita ili uljeure, nije nam ostavlj eno nita pouzdano. Neobino se ugoje, toliko da se od jednog kita moe dobiti nevjero jatna koliina ulja. BACON, HISTORIJA IVOTA I SMRTI Za unutarnje ozljede nema boljeg li jeka do vorvanja.5 KRALJ HENRIK IV. Vrlo slian kitu. SHAKESPEARE. HAMLET ... kao to r eni kit puinom prema kraju juri. EDMUND SPENSER, KRALJICA VIL ... Neizmjerni kao kitov i, kojih goleme tjelesine mogu uzbibati tiinu oceanske puine da uzavri. SIR WILLIAM DA VENANT, PREDGOVOR SPJEVU GONDIBERT to je spermacet (vorvanj) - u to ljudi s prav om mogu sumnjati, budui da veleueni Hosmannus u svome djelu, na kojem je radio pun ih trideset godina, izrijekom kae; Nescio quid sit.6 SIR T. BROWNE, O SPERMACETU I ULJEURAMA Ko Spencerov Talus mlatom sve obara, dok kit repom svojim oko sebe hara. -------------------------Sulice mu mnoge tako snagu skre, te mu nebrojena koplja s lea stre. 5 Spermacet ili vorvanj, uljasta tvar iz glave kita uljeure. Na hladnome zraku skru tne se u bijelu tvar poput voska, a upotrebljava se u medicinske svrhe i za proi zvodnju svijea. Prev. 6 Latinski: Ne znam to je. - Prev.

WALLER, BITKA KOD SUMMER ISIANDA Umjetno je stvoren taj veliki Levijatan, zvan Repu blika ili Drava (lat. Civitas), koja je zapravo samo jedno umjetno bie. HOBBES, LEVI JATAN, UVODNA REENICA I ludi Mansoul (Ljudska Dua) proguta ga a da ga nije ni savakao, kao da je sle u kitov im ustima. JOHN BUNYAN, POKLONIKOVO PUTOVANJE Ta morska neman Levijatan, to Bog ga st vori stvorom najveim to morem plovi. -----------------------Tu Levijatan, najvei stvo r me stvorovima svim, u moru stri ko rt i spava, a kad kree, ko da otok plovi, mlaz om svojim izbacuje more. MILTON, IZGUBLJENIRAJ Divovski kitovi, koji plove u moru vo de, a u svom tijelu nose itavo more ulja. FULLER, PROFANA I SVETA DRAVA Blizu rta kakv a, gdje oluje biju, kitovi su stali, plijen svoj tako love. u grb se njima ribe same liju, ludo misle da to Oceanom plove. DRYDEN, ANNUS MIRABILIS Dok uljeura plovi z a krmom broda, odsijeku joj glavu te je amcem tegle to blie obali; no ona se obino n asue ve na dubini od dvanaest-trinaest stopa.

DESET PUTOVANJA THOMASA EDGEA NA SPITSBERKE OTOKE (PURCHASOVA ZBIRKA PUTOPISA) Za pl ovidbe viali smo mnoge kitove kako se nestano igraju u valovima Oceana, te od pust e obijesti izbacuju vodu kroza svoja trcala koja su im izrasla na ramenima. SIR HE RBERT, PUTOVANJA U AZIJU I AFRIKU (HARRISOVA ZBIRKA) Tu su vidjeli tako golema jata kitova te su bili prisiljeni nastaviti plovidbu s najveim oprezom, bojei se da br odom ne udare u te divovske tjelesine. SCHOUTENOVO ESTO PUTOVANJE OKO ZEMLJE Tjerani sjeveroistonjakom, odjedrismo s ua Labe brodom koji se zvao Jona u kitovoj utrobi.. . Neki tvrde da kit ne moe otvoriti usta, no to je bajka... Ljudi se esto penju na jarbole, nastojei otkriti kita u daljini, jer tko ga prvi ugleda, dobiva zlatnik za svoj trud... uo sam za kita, ulovljena blizu etlandskih otoka, koji je u trbuh u imao vie od jedne bave sleeva... Jedan od Harpunera kaza mi da je jedanput kod Sp itsberkih otoka ulovio kita koji je bio sasvim bijel. PUTOVANJE NA GRENLAND A.D. 16 71. (HARRISOVA ZBIRKA) Vie je kitova dolo na ovu obalu (Fife) godine 1652; meu njima i jedan dug osamdeset stopa; taj je, kako mi rekoe, osim mnoine ulja dao i pet sto tina mjera riblje kosti. eljusti mu stoje kao vrata u vrtu u Picferrenu. SIBBALD, F IFE I KINROSS

Sam sam pristao da pokuam mogu li svladati i ubiti tu uljeuru, jer jo nikad nisam uo da je itko ubio kita te vrste: tako je straan u svome goropadnom gnjevu i tako ne obino brz. PISMO RICHARDA STAFFORDA S BERMUDSKIH OTOKA, A. D. 1668. I kit morske sr ed puine Tvorca slua sa visine. KOLSKA POETNICA ZA NOVU ENGLESKU Vidjeli smo i mnotvo elikih kitova, a ovjek bi se mogao okladiti o jedan protiv stotine da ih u junim m orima ima mnogo vie nego to smo ih mi viali u sjevernim vodama. KAPETAN COWLEY, PUT O KO ZEMLJE A.D. 1729. ... a pri disanju isparuje kit gdjekad takav zadah da se ovjek u pamet pomuuje. ULLOA, JUNA AMERIKA Silfima drevnim na brigu silnu putamo sada tu hal u divnu. Obranu esto promai svita: zalud oruje rebra od kita. POPE, OTMICA UVOJKA Kad pogledu veliine usporedimo kopnene ivotinje s onima koje ive u morskim dubinama, v idjet emo da su kopnene upravo neznatne. Kit je bez sumnje najvei ivi stvor. GOLDSMI TH, PRIRODOPIS Ako bi trebalo da piete basnu za male ribe, uredili biste tako da one govore kao golemi kitovi. GOLDSMITH JOHNSONU

Poslijepodne vidjesmo neto nalik na morski greben, ali se pokazalo da je to kit ko jeg su neki Azijati ubili i teglili na kraj. Bit e da su se nastojali sakriti iza kita, da ih mi ne opazimo. COOKOVA PUTOVANJA Rijetko se kada usuuju napadati vee ki tove. Neki su im takav strah utjerali u kosti te se boje da im na moru i samo im e spomenu: nose u amcima balegu, vapnenac, smrekovo drvo i druge sline predmete, e da bi zaplaili kitove i sprijeili im suvie blizo prilaenje. PISMA UNA VON TROILA O BA NKOVU I SOLANDEROVU PUTOVANJU NA ISLAND 1772. Uljeura to su je nali Nantucketanci vr lo je iva i goropadna ivotinja, te je kitolovcima potrebna nevjerojatna okretnost i hrabrost. SPOMENICA THOMASA JEFFERSONA O KITOLOVCIMA, UPUENA FRANCUSKOM MINISTRU 1778. I molim vas, gospodine; to bi se na svijetu moglo mjeriti s tim? EDMUND BURK E U PARLAMENTU, SPOMINJUI KITOLOV NANTUCKETANACA panjolska - golem kit koji se nasu kao na obali Europe. EDMUND BURKE (NA NEKOM MJESTU) Jedna desetina redovitih kralj evih prihoda, koji se, kako vele, zasnivaju na tom to kralj uva i titi more i plovi dbu od gusara i razbojnika, dobiva se od utrka kraljevskih riba, a te su kitovi i jesetre. Kad ih more izbaci na kraj, ili ih ribari ulove blizu obale, te ribe p ostaju kraljevo vlasnitvo. BLACKSTONE U borbu sa smru posada kree: Rodmond, siguran, nad glavu mu mee eljezo s kukom, i sve sad eka. FALCONER, BRODOLOM

Krovovi blijete i katedrale, visoko prte rakete, vatrometi se veselo pale, pa iskre u nebo lete. Kao vatromet to probija mrak i Ocean slavlje slavi, i mlazovi vode prte u zrak kad kit se golemi javi. COWPER, U SLAVU KRALJIINA POSJETA LONDONU Deset ili petnaest galona krvi izbacuje kitovo srce odjedanput, i to neobino brzo. IZVJEE JOHNA HUNTERA O RAZUDBI JEDNOG KITA PALEY, TEOLOGIJA(MALOG OBUJMA) U kita je aorta promjerom vea negoli glavna cijev hidraulinog ureaja na London-Bridgeu, a voda to hu ji kroz tu cijev ne moe se ni po snazi ni po brzini usporediti s mlazom krvi iz k itova srca. PALEY, TEOLOGIJA Kit je sisavac bez stranjih nogu. BARON CUVIER 40 stupnjeva na jug ugledasmo uljeure, ali ne ubismo nijednu prije prvog svibnja, kada ih je puina bila puna. COLNETTOVO PUTOVANJE U SVRHU PROIRENJA LOVA NA ULJEURE Poda mnom plove u slobodi mora, prpono rone i ljuto se biju raznolike, raznobojne ribe, ne moe opisat im krasotu

nevienu, a u svakom valu kit li bezbroj muica tu ivi: ta jata strana - plovee bridi t ajanstveni nagon vodi pustim morem, a dok tako plove, sa svih strana nasru na nji h dumani gladni, kuak i kit i nemani druge kljovom i zubom, maem i pilom. MONTGOMERY , SVIJET PRIJE POTOPA Pjesmu pjevam, prepun ara, u ast kralju perajara. Veeg kita negj e taj sav Atlantik nema, znaj! Ni u moru vjenog leda deblja riba na se ne da! CHARL ES LAMB, HIMNA KITU Godine 1690. nalo se nekoliko ljudi na ovisoku breuljku da promat raju kitove, koji su se meu sobom igrali i prskali, kadli netko pokaza na puinu i ree: - Tu je velik panjak gdje e unuci nae djece zaraivati kruh svoj svagdanji. OBED M ACY, POVIJEST NANTUCKETA , Sagradih kolibu za Suzanu i za se i nainih vrata u obliku gotskog luka, koja sastavih od eljusti jednoga kita. HAWTHORNE, PRIE NANOVO KAZIVAN E Dola je da narui nadgrobnik za svoju prvu ljubav, za dragoga, koji je poginuo od k ita na Tihom oceanu prije punih etrdeset godina. ISTI

- Ne, kapetane, to je prava uljeura - odgovori Tom. - Vidio sam njen mlaz i dvije lijepe duge u zraku, da krtena dua ne bi mogla zaeljeti ljepih! To je pravo bure ulj a, ta uljeura! COOPER, PELJAR Unesoe novine, a iz berlinskih razabrasmo da su ondje ki tove uveli na scenu. ECKERMANNOVI RAZGOVORI S GOETHEOM - Boe moj, Mr. Chace, to se to zbilo? - A ja odgovorih: - Kit nam razbio brod. PRIKAZ O BRODOLOMU KITOLOVCA ESSEX IZ NANTUCKETA, BRODU TO GA JE NA TIHOM OCEANU NAPAO NEKI GOLEMI KIT I NAJPOSLIJE GA RAZMRSKAO. NAPISAO OWEN CHACE IZ NANTUCKETA, DRUGI ASNIK SPOMENUTOG BRODA. - N EW YORK 1821. Na nonoj strai sad mornar bdi, vjetar se die i huji jak; mjesec as sja, as opet je skrit, fosforno sjajan projuri kit, a za njim srebrn ostade znak. ELIS ABETH OAKES SMITH Duljina konopa to su ih uvukle posade pojedinih amaca to su sudjel ovali u lovu na toga kita, iznosila je u svemu 10440 jarda, ili gotovo est engles kih milja... Gdjekad kit mlatara svojom repnom perajom po zraku, pucketajui njome k ao biem, pa se to uje na tri-etiri milje daleko. SCORESBY Lud od bolova to mu ih lovci zadaju pri svakom novom nasrtaju, razbjenjeli se kit poinje prevrtati, izdie svoju glavurdu, te s razjapljenim raljama kljoca za svime oko sebe. Nasre glavurdom na a mce, gura ih pred sobom, a kadto ih posve uniti.

... Uistinu je zaudno to ljudi nisu obratili nimalo panje na navike tako zanimljive i u trgovakom pogledu tako vane ivotinje kao to je uljeura, ili to su te navike izazv ale tako malo interesa kod mnogih promatraa i mjerodavnih koji su posljednjih god ina imali esto tako povoljne prilike da na svoje oi vide navike i osobine kitova. T HOMAS BEALE, O ULJEURI, 1839. Cachelot (pot, glavata uljeura) nije samo bolje oboruan od glatkog kita (grenlandskog ili pravog), time to na oba kraja svoga trupa ima s trano oruje, ve takoer mnogo ee pokazuje sklonost da ga i uporabi, i to tako vjeto, n tljivo i pogubno, te ljudi smatraju da je od svih poznatih vrsta kitova najopasn ije napadati ba tu vrstu. FREDERIC DEBELL BENNETT, OKO SVIJETA U LOVU NA KITOVE, 184 0. 13. listopada. - Ondje pue - zau se s vrha jarbola. - Gdje? - upita kapetan. - T ri zrake u zavjetrinu od pramca, kapetane. - Okreni kolo! Gotovo? - Gotovo, gosp odine. - Ej ti na jarbolu! Vidi li sada toga kita? - Da, kapetane. itavo jato uljeu ra. Ondje pue. Ondje provaljuje. - Javljaj neprestano! - Eno, gospodine, eno tamo , tamo pue... - Na kojoj udaljenosti? - Dvije milje i pol. - Sto mu gromova! Zar tako blizu? Svi na svoja mjesta! J. ROSS BROWNE, BILJEKE S KRSTARENJA U LOVU NA KI TOVE, 1946. Globe, brod-kitolovac na kojemu su se zbili strani dogaaji to ih iznosim o, pripadae otoku Nantucketu. PRIKAZ O POBUNI NA BRODU GLOBE TO SU GA DALI PREIVJELI L AY I HUSSEY, 1828.

Kad ga je jedanput progonio kit kojeg je on ranio, neko je vrijeme kopljem mogao odolijevati njegovim nasrtajima, no goropadna grdosija najposlije nasrnu na amac, te se on i njegovi drugovi mogoe spasiti samo poskakavi u more, kad vidjee da se n ee moi obraniti. TYERMAN I BENNETT, MISIONARSKI DNEVNIK - Sam Nantucket - ree g. Webs ter - od zaudne je i velike vanosti za dravne interese. Ima osam do deset tisua stan ovnika, koji ovdje ive na moru, pridonosei svake godine mnogo narodnom blagostanju , jer se neumorno bave najopasnijim od svih zanimanja. IZ IZVJETAJA O WEBSTEROVU G OVORU U SENATU SJEDINJENIH DRAVA PRILIKOM PODNOENJA PRIJEDLOGA O IZGRADNJI LUKOBRANA U NANTUCKETU, 1828.

Kit navalio pravo na njega te ga po svoj prilici u hipu usmrtio. HENRY T. CHEEVER, KIT I NJEGOVI LOVCI, ILI PUSTOLOVINE KITOLOVCA I BIOGRAFIJA KITA, SABRANE ZA POV RATKA BRODA KOMODOR PREBLE - Samo li naini i najmanji um - uzvrati Samuel - poslat u t e u pakao! IVOT SAMUELA COMSTOCKA (BUNTOVNIKA) TO GA JE NAPISAO NJEGOV BRAT WILLIAM COMSTOCK DRUGA VERZIJA PRIE O BRODUKITOLOVCU GLOBE Putovanja Holanana i Engleza na S jeverno more imala su svrhu da se eventualno otkrije neki put onuda do Indije, i premda taj glavni cilj nije bio postignut, ipak su tako pronaena mnoga obitavalit a kitova. MCCULLOCH, TRGOVAKI RJENIK Ovo djeluje reciprono: jer kao to lopta odskakuj a bi jo jedanput odskoila naprijed, tako su lovci kitova sada otkrivali

nalazita kitova, i tako neizravno sudjelovali pri pronalaenju tajanstvenoga Sjever ozapadnog puta. IZ NEOBJAVLJENE GRAE Kad se na oceanu susretnete s brodom za lov na kitove, neminovno e vas iznenaditi njegov izgled kad ga vidite izbliza. Jedra su uvuena, a na vrhovima jarbola koevi sa straama, koje pomno motre na sve strane ne bi li ugledale kita - sve to prua sasvim drugaiju sliku od broda redovite plovidbe . MORSKE STRUJE I LOV NA KITOVE Pjeaci u okolici Londona, ili gdje drugdje, sjetit e s e moda kako su vidjeli velike svinute kosti, usaene u zemlju, koje slue kao lukovi ili ulazna vrata. Moda im je tko i rekao da su to kitova rebra. PRIE JEDNOG PUTNIKA NA IJTARKI U ARKTIKIM MORIMA Tek kad su se amci vraali s potjere na ove kitove, bij elci su primijetili kako su uroenici krvavo zagospodarili njihovim brodom i jo se uvijek borili s posadom. NOVINSKO IZVJEE O KITARKI HOBOMACK Openito je dobro poznato d se od posade na kitarkama (amerikim) malo njih vraa na brodovima kojima su i otpl ovili. PUTOVANJE KITARKOM Odjednom izroni iz mora golema trupina i sunu okomito uv is. Bjee to kit. MIRIAM COFFIN ILI LOVAC NA KITOVE U kita zabijaju osti, dakako. Al i zamislite kako biste upravljali neukroenim drebetom upotrebljavajui samo konop ve zan za njegov rep. POGLAVLJE O LOVU NA KITOVE RIBS AND TRUCKS

Jednom sam prilikom vidio dvije od tih nemani (kitova), vjerojatno mujaka i enku, k ako polagano plove jedno za drugim, nedaleko od obale (Ognjene zemlje), gdje su bukve irile svoje grane te bi ih kamenom mogao dohititi. DARWIN, PUTOVANJE JEDNOG P RIRODOSLOVCA OKO SVIJETA - Svi na krmu! - usklikne boman kada je, okrenuvi glavu, ug ledao razjapljene ralje velike uljeure koja se pojavila tik pred pramcem amca, te bi ga u tren oka mogla raznijeti. - Svi na krmu, da spasite ivu glavu! WHARTON, UB IJA KITOVA Veselo, momci, mi hrabra smo braa, harpunai e nai ubit kita glavaa! NANTUC SKA PJESMA O, kit je sred tutnja, oluje, gospodar Oceanskih dvora, svemoan div, gd je mo je pravo, on kralj je beskrajnoga mora. PJESMA O KITU

MOBY DICK ili BIJELI KIT

1. PRIINI Zovi, me Ismael. Prije nekoliko godina - nije vano kada je ba tono bilo - naavi se sa malo ili nita novca u depu, a ne imajui nikakva osobita razloga da ostanem na kopn u, odluih da se malo otisnem u svijet, da se nagledam mora. Ja vam tako gonim tug u i dovodim u red krvotok. Kad god osjetim da mi se oko usana kupi gorina; kad go d mi se dua nasumori kao da je u nju uao vlani, kioviti novembar; kad god i nehotice ponem zastajkivati pred izlozima pogrebnih zavoda, te se i ne znajui naem na zaelju svake pogrebne povorke koja proe pokraj mene, a pogotovu kad me sjeta pritisne t ako neodoljivo te moram pribrati svu svoju moralnu snagu da ne izjurim na ulicu te ljudima ne zaredam bacati eire s glave kad god se zavrnem u takvu emu, onda sebi kazujem kako je krajnji as da se to prije otisnem na more. To je moj nadomjestak za revolver i kuglu. Katon7 se s filozofskom gestom baca na svoj ma i probada, a ja se mirno ukrcavam na brod. I nema u tome nita udno. Kad bi to ljudi samo znali, svi bi odreda, prije ili kasnije, gajili manje-vie iste osjeaje prema oceanu kao i ja. Evo vam tu va otoni grad Manhattan, opasan gatovima kao to su indijski otoci okrueni koraljnim grebenima: trgovina ga opasuje svojim valovima. Desno i lijevo ulice vode na more. Sasvim dolje izdie se na ravni utvrda, dok se drevni lukobran koi milovan lahorima i oplakivan valovima, koji su prije sat-dva bili daleko na puini da ih oko nije ni vidjelo s kopna. Pogledaj samo gomile ljudi koji tu stoje i zure na more. Proetaj malo kroz grad na dan Gospodnji, u sneno popodne. Poi od Corlears Hooka do Coenties Slipa, a odande, preko Whitehalla, na sjever. I to e vid jeti? Naokrug grada tisue i tisue smrtnih ljudi, kao nijemi straari, gledaju u more i sanjare o oceanu. Jedni se nastanili na ogradu, drugi posjedali na bitve8; ne ki zaviruju preko 7 M. Porcije Katon (95.-46. pr. Krista), rimski republikanac, Cezarov protivnik, p obijeen, ubio se u Utici, u Africi. Prev. 8 Bitve - drveni ili eljezni mali stupov i na palubi ili obali za vezivanje konopa ili lanaca. Prev.

rubnjaka brodova to su doplovili iz Kine, a ima ih koji su se ispeli visoko u sna st9 brodovlja, da uhvate to bolji vidik na otvoreno more. No sve su to ljudi sa su ha, radnim danom zatvoreni meu letvama i zidovima, prikljunjeni uz tezge, prikovan i na klupe, pribijeni za pisae stolove. Pa to sad rade? Zar su iezle zelene poljane? to trae tuda? Ali gle! Nadolazi ih sve vie i vie, a svi usmjerili korake ravno prem a obali, kao da e sad u vodu zaroniti. udno! Svi kao da ele stati ba na sam rub obal e. Nije im dosta da sjede u hladu i zavjetrini tamo pored skladita. O, ne! Moraju se to blie prikuiti moru - stajati na rubu obale tek toliko da ne padnu u vodu. I tako stoje na milje i milje daleko. Sve ljudi s kopna koji su se sjatili ovamo s a svih cesta i etalita, ulica i aleja - sa sjevera, istoka, juga i zapada. I svi s e tu sastaju. Recite mi: je li ih ovamo privukla magnetska sila kompasa sa svih tih brodova? I jo neto. Zamislite da ste negdje na ladanju, na visoini, gdje ima go rskih jezera. Udarili kojim vam drago putem, u devet od deset sluajeva sii ete u do linu i izbiti na koje jezerce to ga stvara potok. Ima u tome neke arobne moi. Uzmit e, na primjer, ovjeka zanesena u duboka snatrenja; kaite mu da ustane i prohoda, i on e vas neizbjeno dovesti do vode, ako je u tom kraju ikako ima. Ako bi vas ikad morila e u velikoj amerikoj pustinji, a vi uinite taj pokus, nae li se sluajno u vaoj karavani neki profesor metafizike10. Da, svatko zna da su razmiljanje i voda zauv ijek usko povezani jedno s drugim. Ali neka kae svoju umjetnik-slikar. eli da vam naslika najubaviji isjeak iz romantinog krajolika u dolini Saco, pun i prepun sanj a, ara i tiine. Kojim e se elementom uglavnom posluiti? Evo, tu su mu stabla, a svak o uplje, kao da u njemu ivi pustinjak s raspelom; tu dalje u san uljuljana livada, na njoj pozaspalo stado, a iz kolibe u pozadini uzvija se dremljiv pramen dima. Duboko u daleku umu vijuga se staza to dopire sve do vrletnih vrhova brda koja se kupaju u 9 Snast - cjelokupna drvena, eljezna, kudjeljna i platnena oprema na trupu broda ko ja slui za jedrenje, krcanje tereta i za ostale brodske radove. - Prev. 10 Metafi zika - idealistika filozofija koja istrauje osnove bitka i smisao svijeta, te se b avi posljednjim naelima (npr. Bogom, besmrtnou due, itd.) - Prev.

modrini svojih obronaka. No, iako je slika tako zamamna, a borje sipa na pastire svoje uzdahe kao iglice, sve bi bilo uzalud kad pastirovo oko ne bi uporno gled alo u arobnu rijeku to je pred njim. Poite u lipnju u preriju, pa ete na desetke mil ja daleko do koljena gacati kroz more utih ljiljana - a ipak, koji jedini ar nedos taje, ega nema? Vode! Nigdje ni kapi vode! Da je Niagara11 samo pjean slap, zar bi vam se htjelo putovati tisue milja da ga vidite? Zato je siromah pjesnik iz Tennes seeja12 toliko premiljao kad bi dobio aicu srebrnjaka, bi li kupio nov kaput to mu j e bio prijeko potreban, ili bi novac upotrijebio za put pjeice na more, u Rockawa y Beach? Zato gotovo svakog djeaka zdrava tijela i zdrave due prije ili kasnije obu zme luda elja za morem? Zato su i vas, kad ste prvi put putovali morem, podilazili tajanstveni srsi kada su rekli da sada ni vas ni va brod ne mogu dogledati s kop na? Zato su stari Perzijanci smatrali more svetim? A Grci dali moru posebno boanst vo, koje je roeni brat Zeusu? Sve to zacijelo nije bez znaenja. Jo je dublji smisao prie o Narcisu13, koji se bacio u zdenac i utopio kad nije mogao dosegnuti i pom ilovati prekrasno lice to se u vodi odraavalo. Ali svi mi gledamo to isto lice u s vim rijekama i morima. To je slika nedokuivog privienja ivota; i to je klju svega. I kad sada velim da polazim na more kad god mi sjeta zamagli oi i kad god previe pon em osjeati svoja plua, ne mislim time rei da se ukrcavam na brod kao putnik. Jer da putuje kao putnik, valja ti imati novanik, a novanik nije drugo doli dronjak, sve dok u njemu nita nema. Osim toga, putnici pate od morske bolesti, postaju angrizavi , ne spavaju nou, ukratko, ne uivaju ba osobito u svom putovanju. Ne, ja nikad ne i dem na brod kao putnik niti stupam na palubu kao zapovjednik, kapetan ili kuhar, iako sam u neku ruku pomorac. Takvu slavu i te poloaje preputam onima kojima je d o njih stalo. to se mene tie, mrske su mi sve vrste asnika i visokopotovanih 11 uveni slap (50 m visok) istoimene rijeke koja se rui u jezero Ontario, na granici izmeu Kanade i drave New York. - Prev. 12 Valjda aluzija na Edwarda D. Billingsa. - Prev. 13 U grkoj mitologiji mladi koji se, vidjevi svoju sliku u vodi, u sebe zal jubio i ginuo od ljubavne enje za sobom. - Prev.

poloaja, ne volim briga i nevolja. Dosta mi je muke i brige oko samog sebe, pa emu da jo sebi glavu tarem za brodove, kune i brodice i kojeta drugo. A to se tie mjesta kuhara - priznajem, tu se ovjek moe uvelike proslaviti, jer kuhar na brodu ima ta ko rekavi asniki in - ja se nikad nisam naroito volio baviti prenjem ivadi na aru, pr a neete lako nai ovjeka koji bi se vie od mene i s veim strahopotovanjem divio peenim iliima kad su svojski zainjeni maslacem i dobrano naseljeni i napapreni. Drevni su Egipani oboavali i do ludila voljeli peene ibise14 i na aru preno meso vodenkonja, p a se u njihovim divovskim peenjarnicama, piramidama, mogu vidjeti mumije tih ivoti nja. Kad polazim na more, idem kao obian mornar komu je mjesto pred jarbolom, koj i spava pod katelom od prove i koji se penje do jabuke na vrhu jarbola. Istina, p adaju zapovijedi, pa moram skakati s jednoga kria na drugi kao skakavac po sviban jskoj tratini, a to isprva nije ba najugodnije. Dira ti osjeaj asti, osobito ako po tjee iz kakve stare poznate porodice u svom kraju, porodice kao to su Van Rensselae r, Randolph ili Hardicanute. A najgore je ako si prije nego to umoi ruku u kabli s k atranom, njom gospodovao kao uitelj na selu, gdje su pred tobom i najvei klipani s tajali u duboku potovanju. Vjerujte mi, taj prijelaz od uitelja do mornara vrlo je muan, pa bi se trebao svojski nakljukati Senekom i stoicima15 da bi mogao nakrab uljiti lice smijekom i to podnijeti. Ali s vremenom i to prolazi. A to onda ako mi neka kapetanina naredi da uzmem metlu i pometem palubu? Zar je takvo ponienje uope vano ako ga mjerimo, recimo, mjerom Novog zavjeta? Misli li da e arkaneo Gabrijel l oije suditi o meni to sam pripravno i ponizno izvrio kapetanov nalog u tom posebnom sluaju. Tko od nas ne robuje? To ti meni reci! I stoga neka mi stari kapetani sa mo zapovijedaju, neka me guraju akom i laktom - ja imam mudru zadovoljtinu da je s ve to pravo i da se svima ovako ili onako dijeli istom mjerom, kad sve to 14 Ibis - afrika ptica. Drevni su je Egipani smatrali svetom, jer je dolazila zajedno s plodonosnom poplavom rijeke Nila. - Prev. 15 Seneka (od godine 4. do 65. pr. Krista), rimski filozof i pisac tragedija. Stoicizam je filozofija stoika: svlad avanje pouda najvea je krepost, zlo i dobro treba podnsiti ravnoduno. - Prev.

promotrimo bilo s fizikoga, bilo s metafizikog gledita; i tako sveope gurkanje i lak tanje vlada svijetom; i svi bismo morali jedni druge tapati po ramenu i biti zado voljni. Ponavljam, uvijek polazim na more kao mornar jer me plaaju za moju muku, a nikad jo nisam uo da su putniku platili i prebijenu paru. Naprotiv, putnici mora ju platiti. U tome ba i lei sva razlika izmeu plaati i biti plaen. A plaati je mo na to su nam je ostavili u naslijee ono dvoje kradljivaca voa iz Zemaljskoga raja. Ali ima li neto da se usporedi s onim biti plaen? Uljudna urba s kojom primamo novac uistinu je udesna, uzmemo li u obzir nae vrsto uvjerenje da je novac korijen svakom zlu na zemlji, a bogata da ni po koju cijenu nee ui u kraljevstvo nebesko. O, kako li smo rado pripravni da se privolimo paklu! Konano, uvijek polazim na more kao mornar, jer prija zdravlju kad se tijelo progiba na istom zraku na pramanoj palubi . Pa kako su na tome svijetu vjetrovi u pramac mnogo ei od vjetrova to udaraju u krm u (to jest ako se nikada ne ogrijei o Pitagorin pouak), to zapovjednik na kasaru16 u veini sluajeva prima zrak tek iz druge ruke, od mornara na pramcu. Zapovjednik m isli da ga udie prvi, ali nije tako. Isto tako prosti puk vodi svoje voe u mnogo em u kad ovi to i ne slute. Ali zato sam ja, koji sam ve esto mirisao miris mora i krs tario oceanom na trgovakom brodu, sada sebi utuvio u glavu da se ukrcam na kitark u? Na to bi pitanje najbolje znao odgovoriti nevidljivi straar Sudbine, jer bez p restanka bdi nada mnom, potajno me slijedi kao pas i neobjanjivo djeluje na me. M oj je polazak u lov na kitove bez sumnje ve odavna bio dio velikog programa to ga je sastavila Providnost. Moje putovanje umetnula je kao kratku meuigru i posebnu toku programa izmeu veih priredaba. Drim da je taj dio na programu glasio otprilike ovako: VELIKA IZBORNA KAMPANJA ZA PREDSJEDNITVO SJEDINJENIH AMERIKIH DRAVA NEKI ISM AEL KREE U LOV NA KITOVE 16 Podignuti dio palube na krmi. - Prev.

Krvave borbe u Afganistanu Premda ne bih znao rei zato su mi redateljice, zvane vi le Usude, dodijelile u toj igri tako bijednu ulogu lovca na kitove, dok su drugi ma povjerile velianstvene uloge u sjajnim tragedijama, kratke i lake uloge u duho vitim komedijama i vesele uloge u lakrdijama premda, velim, ne bih znao rei zato s u zapravo odredile tako, ipak sada, sjeajui se svih okolnosti, mislim da mogu proz reti sve pobude i motive to su mi ih lukavo prikazale pod raznim izlikama, te me tako navele da igram dodijeljenu mi ulogu, a opsjenivi me osim toga iluzijom da s am tu ulogu sam odabrao, ni pod ijim utjecajem nego po slobodnoj volji, i nakon z rela razmiljanja. Meu tim pobudama od pretene vanosti bijae pomisao na samoga kita. T a udesna i tajnovita neman podjarivala je moju matu. Pa onda divlja i daleka mora po kojima kit, kao kakav otok, valja svoju tjelesinu! Privlaile su me neiskazane i neznane opasnosti koje prijete od kita. Eto to, i povrhu uda Patagonije sa tisuu novih vidika i glasova, dovelo me do toga da podlegnem svojoj elji. Sve to ne bi moda druge sklonilo na takav put, ali mene oduvijek mori pusta elja za dalekim i stranim. Volim ploviti neznanim morima i pristajati uz barbarske obale. Znam to j e dobro i to valja, ali se ipak ne bojim strahora nego ih brzo uoavam i u njima se snalazim, jer treba da ovjek poznaje sve to se nalazi u kraju u kojem ivi, i da se s time sprijatelji. Zbog svega toga, dakle, taj mi lov na kitove bijae dobrodoao. Velika vrata koja zatvaraju put u zemlju udesa irom su se rastvorila. U rasplamsa loj mojoj mati, to me tjerala ostvarenju moga cilja, zaplovie beskrajne povorke kit ova, sve dva po dva, a iz njihove sredine strila poput ledena brijega golema grbi na divovskog fantoma.

2. PUTNI TORBAK Strpao sam dvije-tri koulje u svoj stari torbak, te s njim pod pazuho, pa hajde n a put do Cape Horna i onda na Tihi ocean. Ostavivi za sobom na dobri, stari Manhat tan, prispio sam sretno i zdravo u New Bedford. Bilo je to jedne subote uveer u m jesecu prosincu. Uvelike sam se razoarao kad sam saznao da je potanski brodi u Nant ucket ve odjedrio i da prije ponedjeljka nema mogunosti da otputujem onamo. Kako m nogi mladi kandidati koji se spremaju na trud i muku na kitarkama, veinom ostaju u samom New Bedfordu, da se tu ukrcaju na svoj brod, red je da izjavim kako ja n isam na to ni u snu pomislio. Bio sam vrsto odluio ploviti samo na jedrenjaku iz N antucketa, jer sve to je imalo ma kakve veze s tim uvenim, drevnim otokom, zvualo j e nekako ponosito i sjajno, a to se meni izvanredno svialo. Pa iako je New Bedfor d u posljednje vrijeme sve vie prisvajao sebi monopol u lovu na kitove, a jadni s tari Nantucket sada mnogo zaostajao za njim, ipak je Nantucket bio uzor i kolije vka New Bedfordu - kao to je bio starodrevni Tir za Kartagu: na Nantucketu se nas ukao prvi ameriki uginuli kit. Zar nisu s Nantucketa zaveslali na svojim kanuima prvi uroeniki lovci kitova, crvenokoci, te se dali u hajku za levijatanom? Zar se n ije takoer u Nantucketu otisnula u more prva pustolovna barka djelomice natovaren a dopremljenim oblutkom - kako pria kazuje - barka s koje su bacali to kamenje na kitove, da bi tako izmjerili jesu li se ve primakli na dohit pa da s pramca svoj im harpunima17 gaaju grdosiju? Imajui pred sobom u New Bedfordu cijelu no, pa dan i jo jednu no, prije nego to sam se mogao ukrcati da otplovim na svoje odredite, valj alo mi se pobrinuti za branu i noite. No bila veoma neizvjesna, ak strano tamna i tur obna, a studen stezala i ujedala. Nikoga nisam poznavao u gradu. Tjeskobno sam p ipao i pretraivao svoje depove, i naposljetku izvukao samo nekoliko srebrnjaka. 17 Harpoon - ostve ili koplje to se baca na kita, a privreno je o dugi konop koji se od motava oko posebno konstruiranog vitla na pramcu kitolovakog broda. - Prev.

Kamo god poao, Ismaele - rekoh sam sebi dok sam stajao nasred puste ulice, s torbom o ramenu, i usporeivao natuteno nebo na sjeveru s pomrinom to se hvatala juga - kamo god poao i kakvo god noite izmudrio, dragi Ismaele, nemoj propustiti da se za cije nu raspita, a usto ne budi suvie izbirljiv. Zastajkujui tu i tamo, prolazio sam ulic ama i tako naiao na cimer Ukrteni harpuni, no inilo mi se da je tu odve buno i skupo. alo dalje bljesnue crveni prozori krme Jaglun, sinue tako jarkom svjetlou te se inilo se od nje raskravio utabani snijeg i poledica ispred kue, jer se posvuda drugdje gomilao zaleeni snijeg tvrd kao asfalt, u krutoj naslagi debeloj deset palaca. B ijae mi prava nevolja kad bih nogom udario o te kao kremen tvrde izboine, jer je p odava na mojim izmama od duge upotrebe bila ba jadna i dotrajala. Suvie buno i skupo, roe mi opet glavom dok sam asak zastao promatrajui tolikim svjetlom obasjanu ulicu i prislukujui glasove i zveckanje aa u krmi. Samo dalje, rekoh napokon sam sebi. Dalj Ismaele, ne uje li? Odbij od vrata, tvoje podrte izme zakruju prolaz! I tako ja opet put pod noge. Nagonski sam se sada drao ulica to vode prema morskoj obali, jer su ondje bez sumnje bila najjeftinija svratita, ako i ne ba najveselija. Da, pustih l i ulica! S obje strane crnjele se, ne kue nego mrane gromade, a tek tu i tamo pone ki odsjev svijee poput ika to treperi na grobu. Posljednjeg dana u nedjelji taj je d io grada u to doba noi sasvim opustio. No ubrzo stigoh do aava svjetla to je izbijal o iz nekakva oniska i poduga zdanja sa irom otvorenim vratima, koja kao da oekuju sluajna namjernika. Sve nekako na toj zgradi bijae obiljeeno nemarom, kako ve i jest sa stvarima koje slue opinstvu. Usmjerih korak prema ulazu, i evo to mi se najprij e dogodi: u pristreju se spotakoh o kantu za smee i pepeo. I dok sam se guio u puho ru to se na me sasipao sa svih strana, te umalo to se nisam uguio, pomislih: Aha! J eli to pepeo s razvaljenoga grada Gomore? Dakle najprije Ukrteni harpuni, onda krma J aglun, a ovo je sada

zacijelo cimer Klopke. Elem, osovih se opet na noge, a uto iznutra zauh neiji snaan g las; i tako gurnuh i otvorih druga, nutarnja vrata. Uoh, a ono preda mnom kao da zasjeda veliko crnako vijee. Stotinjak se crnih lica okrene i upilji u me, a tamo dalje, iza sviju, neki Aneo sudnjeg dana udara knjigom po propovjedaonici. Bijae t o crnaka crkva, a propovjednik govorae o tminama Sotonina carstva, u kojem je sam pla i krgut zuba. Otale, Ismaele! protisnuli te strugnuh van. Da, jadne li skuptine u znaku Klopke! Idui daije, naposljetku stigoh do neke priguene svjetlosti nedaleko od dokova, i tu zauh tunu kripu u zraku. Pogledam gore i opazim cimer kako se ljulja n ad vratima, a na njem se bijeli slika, to slabo prikazuje visok, ravan mlaz koji se pri vrhu rasprskava u vodenu prainu. Ispod toga ispisane rijei: Kitolovac - vlas nik Peter Coffin. Coffin? Kitolovac? Ta su dva imena, povezana zajedno, prilino zl oslutna18 - rekoh u sebi. Ali je Coffin, kako kau, uobiajeno ime u Nantucketu, pa mislim da se taj Peter zacijelo doselio odande. Kako je svjetlo mutno treperilo, kako je ono mjesto u taj as bilo tiho, sam troni drveni kuerak izgledao kao da je onamo dopremljen s kakva garita, a cimer se ljuljao i tugaljivo cvilio - pomislih , gostionica je kao stvorena da prui jeftino noenje i najbolju kavu od prena graka. Bjee to udno mjesto, stara kua s usiljenim zabatom, s jednom stranom kao kljenuta i tuno naherena. Smiono je stajala na samom uglu, izloena svakom vjetru, a siloviti sjeveroistonjak zavijao je tu bjenje nego to je hujao kad je zahvatio brodicu siro manog Pavla, koju je more bacalo tamo-amo. Sjeveroistonjak je zacijelo sasvim ugod an vjetri za svakoga onog koji sjedi u kui, kraj topla ognjita, i spokojno grije no ge prije nego to e na poinak. Ali sad je govor o tome olujnom vjetru, veli neki drevn i pisac, od ijih je djela jedini preostali primjerak ba u mene, valja znati da je v elika razlika promatra li mu bijes kroz prozor svoje sobe, kad je sva studen s va njske strane stakla, ili pak stoji vani i kroz svoja dva okanca u glavi, to im je Smrt jedini staklar, dva okanca gdje je hladno i s ove i s 18 Na engleskom rije coffin znai lijes, nosila (mrtvaki). - Prev.

one strane, gleda kako taj vjetar mete i brije. Istinu veli, knjigo starostavna - p omislih kad mi te rijei padoe na pamet. Da, oi su okanca, a ovo moje tijelo, to je kuica. Kakve li tete to mi tijelo nije zaupereno poput barke i to nisu bolje zaepljene sve pukotine i otvori. No sad je prekasno za popravke. Svemir je dovren; zavrni j e kamen postavljen, a ostaci baeni ustranu prije milijun godina. Jadni Lazar to op ruen po kamenu pred bogatakim vratima cvokoe zubima i dre u svojim dronjcima19, uzalu d bi ovdje zaepio oba uha krpama i gurao klip u usta - ipak to ne bi moglo odvrat iti sjeveroistonjak od njega. Sjeveroistonjak! - kazuje stari Bogata odjeven u svoju kunu halju od crvene svile (kasnije je imao jo crven iju: crveni plat pakla). Hu, hu ! Divne li zimske noi, kako li Orion20 blista, krasna li sjevernog svjetla! Neka samo priaju o vjenom ljetu u istonim zemljama, gdje sve buja i cvate kao u stakleni cima: meni je ipak milije kad svojim ugljenom stvaram sebi svoje vlastito ljeto! Ali to misli Lazar? Moe li ogrijati svoje pomodrjele ruke pruajui ih prema velikome sjevernom svjetlu? Zar mu ne bi bilo milije da je na Sumatri negoli tu? Zar se n e bi radije ispruio na ekvatoru? Zar ne bi, o bogovi! siao i na dno samog pakla, s amo da se oslobodi te strane studeni? I to to Lazar lei pred vratima Bogataevim udnij e je negoli da su ledenjak vezali uz jedan od Molukih otoka. A Bogata ipak ivi kao kakav car u ledenoj palai to je sagraena od smrznutih uzdisaja, a kako je predsjedn ik nekakva trezvenjakog drutva, pije samo vrele suze siroadi. No, dosta tih jadikov ki! Ta mi kreemo u lov na kitove, i eka nas jo mnogo toga. Ostruimo led sa svojih pr ozeblih nogu pa pogledajmo kakva li je to gostionica Kitolovac. 19 20 Po biblijskoj prii o bogatau i o prosjaku Lazaru. - Prev. Orion - zvijee koje je u E uropi vidljivo samo zimi. - Prev.

3. GOSTIONICA KITOLOVAC Ue li u tu gostionicu s visokim zabatom, gostionicu zvanu Kitolovac, nai e se u prostr nu, onisku i nepravilnu predsoblju sa starinskom drvenom oplatom po zidovima, ko ja e te podsjetiti na popelo21 kakve uklete brodske podrtine. Na jednom zidu visi golema uljena slika, sva aava od dima i u svakom pogledu izobliena: gledajui je u o nome nejednakom unakrsnom osvjetljenju, samo e marljivim prouavanjem, ponavljanim r azgledavanjem i pomnjivim propitkivanjem u susjeda donekle dokuiti to bi trebalo d a prikazuje. Tu su tolike sjene i tamne plohe, nagomilane bez ikakve svrbe i raz loga, te e isprva gotovo pomisliti: to je neki astohlepni mladi umjetnik iz doba vj etica u Novoj Engleskoj pokuavao naslikati povampireni kaos. Ali kad dugo i pronic avo zagleda u sliku i kad se poesto u nju zadubljuje, osobito uz otvoren prozori u po zadini predsoblja, najposlije dolazi do zakljuka da zamisao, premda neobina i fanta stina, i nije ba sasvim neosnovana. No, najvie je udila i zbunjivala duga, gipka, zl oslutna crna masa, to se nasred slike nadvila nad trima mutnomodrim crtama koje s u plovile u nekakvoj bezimenoj pjeni. Zaista movarna, raskvaena, ljigava slika, ka dra da posve zbuni nervozna ovjeka. A ipak je iz nje izbijala neka neodreena, napo l dostignuta i nepojmljiva uzvienost koja te sputavala uza se, sve dok se i proti v volje ne bi zakleo da e dokuiti i razotkriti smisao te neviene slike. Na mahove bi ti glavom sijevnula jasna, ali, naalost, varava misao. Crno more u pononoj oluji, eti ri prapoela u neprirodnoj borbi, Prokleta pustopoljina, Krajolik iz zemlje vjenog snij ega, Prolom leda na zamrznutoj rijeci Vremena - ali bi na kraju krajeva sve te pomi sli ustuknule pred onim neim zloslutnim to se propinjalo u sredini slike. im bi sam o to jednom odgonetnuo, sve bi drugo bilo jasno. Nego, stani asak: zar nije poneto nalik na divovsku neku ribu? Nije li ak nalik na samoga golemog levijatana? 21 Oplata, drvene trenice to pokrivaju kostur broda. - Prev.

Uistinu, kao da to bijae umjetnikova namjera. Eto takva je bila moja konana teorij a, zasnovana djelomice na skupnom miljenju mnogih starijih ljudi s kojima sam o t ome razgovarao. Slika je prikazivala kitarku oko Cape Horna u borbi sa silinom o rkana: napol potonuli brod valja se sa tri svoja ogoljela jarbola, koji se jo jed ini vide, a razbjenjeli je kit ba u skoku preko broda i upravo e se svojom tjelesin om nataknuti na vrhove triju jarbola. Suprotni zid toga trijema naikan je divljakim orujem, grdnim kijaama i kopljima. Na nekom su oruju ukrasi od nagusto postavljeni h blistavih zuba, te su neki takvi primjerci nalik na pile od bjelokosti; po dru gom se uhvatili uperci ljudske kose, dok je opet jedna kijaa zaobljena poput srpa s dralicom za velik zamah, kao za otkos klasja to ga obara dugoruk kosac. I dok gl eda, jeza te podilazi, te se pita koji li je krvoloni ljudoder kosio ljudske glave t im stranim, krvnikim oruem. Meu tim oruem vise i stara, zahrala kitolovaka koplja i ha puni, sve izlomljeno i iskrivljeno, ima tu i proslavljenoga oruja. Tim, neko dugaki m i ravnim, a sada strano iskrivljenim kopljem ubio je Nathan Swain prije pedeset godina petnaest kitova u cigli jedan dan, od zore do smiraja. A onaj harpun, da nas toliko nalik na vadiep, bijae na javanskome moru baen na kita, koji je odjurio s njim, zabodenim u tjelesini, i tek poslije nekoliko godina bio je ubijen kod r ta Blanca. eljezo se bilo zabolo blizu repne peraje, te je, kao nemirna igla to pu tuje ovjejim tijelom, krilo sebi put itavih etrdeset stopa kroz golemu tjelesinu, i n ajposlije bilo pronaeno u divovskoj grbi. Prode li tim mranim predsobljem ili trije mom, pa dalje kroz nisko nadsvoen prolaz, probijen kroz ono to je neko zacijelo slui lo kao velik sredinji dimnjak s ognjitima unaokolo - eto te u gostinskoj sobi. Tu je jo mranije, nad glavom ti nizak strop s tekim gredama, pod nogama ti kripe crvoton e, izglodane podnice, te gotovo pomilja da hoda pod palubom kakva stara broda, i to u noi, kad vjetar zavija i kad se stara korablja, usidrena na mranom uglu, bijesn o ljulja i batrga. S jedne strane protee se dug, nizak stol, poput polica, pokriv en kutijama od napukla stakla: tu su natrpane pranjave

rijetkosti sakupljene po najudaljenijim zakutcima irokoga svijeta. Na drugom kraj u prostorije zjapi kao neka mrana spilja ili drijelo - to je toionica, nezgrapan po kuaj imitacije kitove glave. Svejedno sad kako je ta glavurda izgledala, no tu su se u luku izdizale goleme kitove eljusti, tako iroko razjapljene da si ispod njih mogao mirne due koiju provesti. U toj su udubini jadne i otrcane police, a po nji ma poredani starinski vrevi, staklenke i ploke. U tome pogubnom drijelu, poput neko ga drugog prokletog Jone (tim su imenom i nazivali vlasnika gostionice), vrza se i tropoe sitan, smeuran stari koji mornarima za njihov novac skupo prodaje ae pune za orava, mahnitanja i smrti. Odurni su ti pehari u koje on lije svoj otrov. Premda su izvana valjkasta oblika, iznutra se te pogubne zelene kupe prijevarno prema dnu sve vie suzuju. Oko svakoga od tih razbojnikih pehara teku usporednice, grubo zarovaene u staklu. Hoe li da ti natoi do ovog znaka, stajat e te peni; hoe li da ti n lije do drugoga, platit e jedan peni vie, i sve dalje tako; a kad do vrha natoi - mj erom kitolovca s Cape Horna - nagni pa istrusi, ali plati cio iling. Kad uoh, vidj eh nekolicinu mladih mornara to su se okupili oko stola te pri mutnoj svjetlosti promatrali lijepo izraene primjerke predmeta s intarzijom. Potraih vlasnika te mu rekoh da bih elio sobu, a on mi odgovori da mu je kua puna: sve je iznajmljeno; sv e do posljednjeg leaja. - Ali stanite malo! - nadoveza kucnuvi se prstom o elo. - V aljda nemate nita protiv toga da dijelite postelju s jednim harpunarom? ini mi se da kreete na kitove, pa nee biti naodmet da se na takve stvari priviknete. Uzvrati h mu kako nikad nisam volio spavati udvoje, a kad ve nije druge, valja najprije v idjeti tko je i kakav je taj harpunar; ako mi on (gazda) zaista ne moe nai drugo m jestance, a harpunar nije sasvim odbojan i nema mu krupna prigovora, onda radije i to nego da i dalje lutam nepoznatim gradom u takvoj stranoj noi, te sam voljan dijeliti postelju sa svakim pristojnim ovjekom.

- Znao sam da ete pristati - doeka gostioniar. - Dobro je, sjednite. elite li veeru? Odmah e biti gotova. Sjedoh na staru drvenu klupu, svu izrezbarenu kao to su klupe na tvravama. Na jednom je kraju sjedio neki stari, zamiljeni mornar, i rezuckao j u svojim preklopnim noem, trudei se da to staro drvo jo vie ukrasi. Zgurio se te nas tojao da na plohi, izmeu svojih nogu uree brod s razapetim jedrima, ali mu majstor ija, kako mi se inilo, nije ba polazila za rukom. Najposlije nas etvoricu-petoricu pozvae na veeru u susjednu prostoriju. Tu je vladala islandska studen - nigdje ni plamika vatre, jer gazda, kako nam kaza, ne moe snositi takav troak. Tu su kapale s amo dvije jadne lojanice, svaka zatiena sjenilom. Brzo smo zakopali svoje mornarske jakete te upol smrznutim prstima prinosili ustima alice vrela aja. No jelo zaista bijae izdano i hranljivo: bilo je tu ne samo mesa i krumpira nego i valjuaka - Boe mili, valjuaka za veeru! Neki momak u zelenoj kabanici popano se naklopio na valjuke . - Tebe e, mome - ree gazda - noas mra pridaviti. Hoe, svega mi! - Gazda - priapnuh m na ulio - da nije to onaj harpunar? - Nije, ne! - odslovi on, a na licu mu se p okaza kako se vraki zabavlja. - Harpunar je mrkoputan momak, i nee vam on valjuaka, nikako! Njemu samo da je bifteka, i jo napol krvavih. - Vraga! - doekah ja. - A g dje je taj harpunar? Je li tu? - Sad e on, sad - glasio je odgovor. I protiv volj e postadoh sumnjiav prema tome mrkoputnom harpunau; nikako mi se nije milio. U svako m sluaju, kad ve nije druge nego valja zajedno spavati, odluio sam da se on svue i l egne prije mene. Poslije veere drutvo se vrati u toionicu, a ja, ne znajui kako da s kratim vrijeme, naumih ostatak veeri provesti kao promatra. Najednom se izvana zau buka i graja, a nato se gazda vrcnu i viknu:

- To je posada s Ledenog kita. Vidio sam brod jutros na puini. Poslije tri godine p lovidbe evo ga natrag, a krcat je do palube. Hura, momci! Sad emo uti najnovije vi jesti s otoka Fidi! Iz prolaza doprije topot mornarskih izama, vrata se irom otvorie , a u sobu, kao da je val prsnuo, banu razularena druba mornara. Umotani u svoje rutave straarske kabanice, s glavama u velikim vunenim alovima, u odjei to je sva od rpana ili zakrpana, s bradama to su se ukrutileod ledenog inja, izgledahu kao da su nahrupili medvjedi s Labradora. Bijahu se upravo iskrcali, i to im je bila pr va kua u koju su upali. Zato nije nikakvo udo to su zaplovili ravno u razjapljene k itove ralje, to jest u toionicu, gdje je smeurani stari Jona sveano krmario, nalijevaj ui svima ae razom pune. Jedan se tuio na hunjavicu, a nato mu Jona smijea napitak od klekovae i sladorae, crn kao katran, zaklinjui se da je to najbolji i najsavreniji l ijek protiv svih vrsta prehlada i katara, bez obzira na to koliko ve traju i jesi li ih uhvatio na obalama Labradora ili pak na vjetrometini kakva ledenog otoka. Alkohol im je brzo udario u glavu, kako to obino biva i s najokorjelijim pijanci ma kad se poslije mora doepaju kopna, te svi poee poskakivati i dizati zaglunu buku i galamu. Opazih, meutim, kako se jedan meu njima nekako dri postrani; premda se ini lo da sa svojim trijeznim i zamiljenim licem nastoji da ne bude razvrzigra u vese lom kolu svojih raspoloenih drugova, ipak se susrezao i nije buio kao ostali. Odma h mi je oko za nj zapelo, pa kako su bogovi mora predodredili da mi on ubrzo bud e drug (iako, koliko se odnosi na ovo pripovijedanje, samo drug pri spavanju), p okuat u ga malo poblie opisati. Bijae visok itavih est stopa, snanih plea, s grudnim nalik na keson. Rijetko sam kada vidio tako miiava ovjeka. Lice mu bijae tamno, pre planulo od sunca, pa se utoliko vie isticala bjelina njegovih zuba, dok su mu upa lim oima plovile neke uspomene, s kojih se kanda nije osobito veselio. Po glasu s i mu odmah mogao razabrati da je junjak, a po stasitosti pomislih da je zacijelo jedan od onih krnih gortaka s Alleganskih brda u Virginiji. Kad se rasputeno veselj e njegovih

drugova razmahalo do vrhunca, taj se ovjek neprimjetno udaljio, i vie ga nisam vid io sve do asa kad je postao mojim drugom na moru. No ve poslije nekoliko asaka njeg ovi drugovi opazie da ga nema, i kako je on, sva je prilika, bio s nekog razloga miljenik itave druine, uzee vikati Bulkington! Bulkington! Gdje je Bulkington? i u to m pojurie van da ga trae. Moglo je biti oko devet sati. Kako je u prostoriji zavla dala gotovo natprirodna tiina poslije pustoga onog banenja, poeo sam samom sebi esti tati to sam se bio neem dosjetio asak prije nego to su mornari banuli u krmu. Nitko n e voli spavati jo s nekim u istoj postelji, pa ni s roenim bratom. Ne znam zato je tako, ali ljudi ele biti posve sami kad spavaju. A kad ti valja spavati s nekim n eznancem u nepoznatu svratitu, u nepoznatu gradu, a taj je neznanac povrhu jo i ha rpunar, onda se tvoji prigovori gomilaju ubeskraj. Osim toga, nije bilo ba nikakv a razloga da ja, mornar, prije negoli tkogod drugi spavam jo s nekim u postelji. Jer mornari na moru ne spavaju udvoje, ba kao to ni neoenjeni kraljevi na kopnu ne dijele postelje ni s kim. Ono jest, mornari spavaju u zajednikoj prostoriji, ali svaki ima svoju postelju i svoj pokriva, i spava u roenoj koi. to sam dulje premiljao o tome harpunaru, sve mi mrskija bijae pomisao da spavam zajedno s njim. Kako po srijedi bijae harpunar, s pravom sam mislio da njegovo laneno ili vuneno rublje n ee biti ba najistije, a zacijelo ni najfinije. Sav sam se poeo jeiti. S druge strane, dobrano se unoalo, pa je trebalo da moj vrli harpunar bude ve kod kue i da ide u p ostelju. A da, recimo, upadne u pol noi? Odakle da znam iz koje e se jazbine dokla titi? - Gazda, predomislio sam se i ne elim spavati s onim harpunarom. Pokuat u se smjestiti evo na ovoj klupi. - Kako god elite. ao mi je to vas ne mogu posluiti koji m stolnjakom da vam bude umjesto strunjae, jer je daska vraki tvrda doeka gazda pa uze opipavati voruge i zarezotine. - Ali stanite asak, vrli kitolove. Imam blanju u toionici; samo asak, velim vam, i smjestit u vas udobno.

I u tim rijeima ode i donese blanju, pa onda, poto je s klupe najprije otro prainu svojim starim svilenim rupcem, prionu svojski strugari moju postelju. Strugao je i blanjao, i pritom se kreveljio i majmunski cerekao. Strugotine letjele lijevo i desno, sve dok no na blanji nije zapeo o neslomljivu kvrgu. Krmar umalo to ne iai z apee, i ja ga uzeh preklinjati da se okani toga posla: rekoh mu da je postelja ve d osta meka i udobna za mene i da doista ne mogu shvatiti kako bi se jelova daska mogla struganjem umekati i u perinu pretvoriti. Krmar se ponovo nakesi, pokupi str ugotine te ih strpa u veliku pe to je stajala na sredini sobe, pa poe za svojim pos lom, a mene prepusti mojim sumornim mislima. Izmjerih klupu - bijae cijelu stopu prekratka. Tome bi se jo moglo doskoiti doda li se jedna stolica. Ali nuto muke: b ila je za stopu i preuska, a druga klupa to se nalazila u sobi bijae neka etiri pal ca via od izblanjane, pa nikako da ih sastavi. Metnuh onda prvu klupu du zida, ondj e gdje jedino bijae neto slobodna prostora uza zid, i ostavih malen razmak za svoj a lea. No ubrzo osjetih da ispod podboja na prozoru udara na me tako ledena struj a zraka da nisam mogao ondje ostati, pogotovu to je kroz pukotine rasklimanih vra ta potezala druga struja i stvarala straan propuh: te su se dvije zrane struje usk ovitlale u pravom vrtlogu vjetra u neposrednoj blizini mjesta gdje bijah naumio provesti no. Vrag odnio toga harpunara! rekoh u sebi. Ali ekaj malo: ne bih li ga mogao zaskoiti? Zakraunati vrata iznutra, pa hop! u njegovu postelju, i ne otvarat i ma koliko on lupao i udarao? Uini mi se da zamisao i nije tako loa, ali kad sam malo promislio, odbacih je. Tko mi jami da nee sutra, tek to glavu pomolim, pred vr atima ve stajati harpunar, spreman da me sa zemljom sravni? Ogledah se ponovno, p a kad vidjeh gdje mi se ne prua nikakva prilika da kako-tako provedem no doli u tuo j postelji, uzeh premiljati i u sebi razglabati kako su moda sve moje predrasude p rotiv nepoznatog harpunara bez temelja. Prebrah u sebi te odluih jo malo priekati. Jo malo, pa e se napokon i on pojaviti, Dobro u

ga onda promotriti, a tko zna nee li najposlije taj ovjek biti jo sasvim ugodan dru g u spavanju. Iako su ostali stanari pristizali po dvojica i trojica, a poneki s am, te odlazili na poinak, mome harpunaru sveudilj ni traga. - Gazda - rekoh napo sljetku, kad se ve pono primakla - kakav je to svat? Dolazi li uvijek u sitne sate ? - Bilo je ve blizu dvanaest. Gostioniar opet zahihota piskutljivim glasom: inilo se da ga neto silno zabavlja i na smijeh nagoni, neto to ja nisam mogao dokuiti. - N e - odgovori on - uglavnom je ranoranilac: tek to se smrkne, a 0n u postelju, i im grane, on ve na nogama. Da, ba tako, on vam je od onih to rano rane i dvije sree gra be. No veeras, vidite, otiao torbariti, i prodavati, i ne znam gdje se, dobijesa, t ako kasno u no zadrava, osim ako mu moda nije uspjelo glavu prodati. - Glavu prodat i? Ma to mi tu pripovijedate? - rekoh, a bijes u meni uskipje. - elite li time rei da taj harpunar uoi svete nedjelje, odnosno u samo nedjeljno jutro, obilazi grado m i nudi svoju glavu na prodaju? - Upravo tako - potvrdi gazda - a ja sam nm gov orio da je ovdje nee prodati, jer je trite pretrpano. - ime? zapitah u sav glas. - M a glavama, dobar ovjee. Zar na svijetu nema glava napretek? - ujte me, gazda - reko h sasvim mirno - prestanite vi s tim priama: nisam ja utokljunac. - Moda i niste uzvrati on, vadei iver i rezuckajui sebi akalicu - no sve mi se ini da ste nastradali , ako harpunar dozna da ste se rugali njegovoj glavi. - Raskolio bih ja tu glavu - istisnuh u bijesu, to me ponovno spopao kad sam uo to krmar drobi. - Ve je raskolj ena - doeka on. - Raskoljena? - u udu u ja. - Raskoljena, rekoste? - Dakako, a to, sve mi se ini, i jest razlog to je ne moe prodati. - ujte, krmaru - nato u ja, prilaze mu blie, a bijah hladan kao snjenik Hekla za vijavice - ujte, krmaru: dosta je ale. Spremite taj noi, jer treba da se ljudski sporazumijemo, i to odmah. Doao sam u

vae svratite da dobijem sobu. Velite da mi moete dati samo pol postelje, a da druga polovica pripada nekom harpunaru. I o tome harpunaru, koga jo nisam ni vidio, vi ste se zaintaili priati sve neke tajanstvene i strane prie, u nakani da u meni izaz ovete osjeaje nesklonosti prema ovjeku koga mi odreujete za suspavaa, a spavanje u i stoj postelji, krmaru, to je uvelike stvar povjerenja. Traim da iziete s istinom na vidjelo i da mi kaete tko je i kakav je taj harpunar, i jesam li u svakom pogled u siguran provodei s njime no. A prije svega, bit ete dobri pa ete opovrgnuti onu pr iu o prodaji glave, jer ako je istinita, onda mi je to oit dokaz da je harpunar sa svim lud, a meni bogme ne pada na um da spavam s luakom. A vi, gospodine - na vas mislim, krmaru - vi, koji me, znajui za sve, potiete na to, inite time djelo koje j e kanjivo. - Lijepo - zausti krmar duboko uzdahnuvi - ba podugako slovo za ovjeka koji se samo kadikad razmahne. Ama umirite se, umirite: harpunar o kojem sam vam gov orio upravo se vratio s Junog mora, gdje je nakupovao balzamiranih novozelandskih glava, a to vam je, znate, velika rijetkost. Sve ih je rasprodao osim jedne, ko ju pokuava noas prodati, jer je sutra nedjelja, pa ne bi priliilo prodavati ljudske glave po ulicama kad svijet ide u crkvu. I prole je nedjelje htio u prodaju, ali sam ga zaustavio pred vratima kad je izlazio sa etiri glave nanizane na vrpci, b a kao vijenac luka. Te mi krmareve rijei objasnie inae neobjanjivi misterij, a ujedno se pokaza da krmar i nije htio sa mnom zbijati alu - no ipak, to sam mogao misliti o harpunaru koji subotom nou, pa ak i na sam dan Gospodnji, izbiva od kue zaposlen takvom kanibalskom rabotom kao to je prodaja glava mrtvih idolopoklonika? - Vjeru jte mi, gazda, taj je harpunar opasan ovjek. - Uredno plaa - glasio je odgovor. Ali hajdemo, jer je zaista kasno: bolje je da se to prije usidrite. Lijepa je to postelja: Sally i ja proveli smo u njoj svadbenu no. Ima dovoljno prostora da se dvoje ljudi po miloj volji proteu i bacakaju: velik je to krevet. Prije nego to sm o ostavili taj krevet, Sally je naeg Samuela i malog Johnnyja stavljala nama do n ogu, ali sam ja jedne noi runo sanjao pa se trzao i

bacakao, i tako se Samuel odjednom naao na podu, te umalo to nije slomio ruku. Pos lije toga Sally je rekla da tako vie ne ide. Hajdemo, odmah u vam upaliti svjetlo. I u tim rijeima uee svijeu, podie je prema meni, te poe da mi pokae put. Ali ja nikak da se odluim: stajao sam skanjujui se, dok njemu uto pade pogled na sat u kutu, t e on uzviknu: - Eto, ve je nedjelja! Noas vie neete ugledati harpunara. Otiao je da s e na drugom mjestu usidri. Hajdemo! No, hoemo li? Ja sam jo asak razmiljao, a onda h ajd, popesmo se uza stube, i krmar me uvede u sobicu hladnu kao koljka, ali u sobi ci naoh postelju to bijae dovoljno iroka da u njoj spavaju i etiri harpunara naporedo . - Eto - ree gazda i stavi svijeu na staru i klimavu brodsku krinju to je ondje slui la i kao stol za umivanje i kao ukrasni stol u sredini sobe. - Eto, sad se rasko motite, i laku no. Svrnuh oi s postelje, ali krmara vie nije bilo. Odgrnuh pokriva i nagnuh se nad postelju. Posteljina ba ne bijae najfinija, no mogla se podnijeti. Z atim pogledah po sobi: osim postelje i onog stola, nisam vidio nikakva drugog na mjetaja doli grube police, etiri zida i papirnog naklona za pe, na kojem je bio nas likan ovjek to pogaa kita. Od stvari koje nisu pripadale u pokue, vidjeh smotanu bra ndu22, baenu u kut, i mornarsku vreu s harpunarovom preobukom; ta je vrea, nema sum nje, nadomjestak za sanduk na kopnu. Na polici iznad kamina bila je jo hrpa udno i zrezanih kuka od riblje kosti, a pokraj postelje, do uzglavlja, stajao dug harpu n. Ali to je to na krinji? Uzmem, pogledam prema svjetlu, opipam, omiriem, pokuam sv e i sva ne bih li odgonetnuo to je i emu slui. Dalo se usporediti jedino s omanim pr ostiraem ispred vrata to je po rubovima ukraen sitnim zveckavim privjescima nalik n a obojene bodlje dikobraza oko indijanske mokasinke. U sredini bio otvor ili izr ez, kao to ga ima junoameriki ogrnja zvan poncho. No, zar je mogue da bi se ma koji ha punar zdrave pameti htio uvui u taj oklop i tako paradirati ulicama ikojega kransko ga grada? Navukoh 22 Mornarska postelja. - Prev.

to udo na se, da vidim kako mi pristaje, ali me pritisnu teina, kao da me poklopio teak ko, ili kao da me puto sapelo, jer udni ogrnja bjee debeo i rutav i, ini mi se, vlaan, kao da ga je tajansrveni harpunar nosio za kakva kinog dana. Prioh komadu og ledala privrenu o zid, te imadoh to i vidjeti: takve nakaze moje oi nisu jo nikad ugle dale. S tolikom estinom svukoh to udo sa sebe da mi se vrat ukoio. Sjedoh na rub po stelje te uzeh premiljati o tome harpunaru to prodaje glave, i o onome njegovu ogr njau ili prostirau. Poslije nekog vremena ustanem, svuem jaketu te stanem nasred so be, utonuo u misli. Potom skinem i kaput pa tako, svejednako prevrui kojeta po pame ti, ostanem u koulji. Ali iako sam poeo osjeati veliku studen, jer se bijah napol s vukao, i prisjetivi se kako je gazda rekao da harpunar, budui da je no dobrano pood makla, noas vie i nee doi, nisam se vie sustezao, nego svukoh hlae i obuu, pa se, utrn vi svijeu i preporuivi duu nebeskim silama, svalih u postelju. Ne bih znao rei je li s trunjaa bila natrpana kukuruznim klipovima ili pak razbijenim loncima i krazima, a li znam da sam se dugo prevrtao; i nikako da mi san doe na oi. Najposlije utonuh u drijem, te sam ba lijepo zaplovio na puinu sna, kadli zauh teak topot koraka u hodn iku i ujedno opazih kako s podboja na vratima prodiru slabi titraji svjetla. Nek a mi Bog bude na pomoi, pomislih, zacijelo je to harpunar, avolji onaj trgovac lju dskim glavama! Ali ja ni makac, vrsto odluivi da ne zucnem ni rijei sve dok me on tog od ne upita. Sa svijeom u jednoj ruci, a s onom novozelandskom glavom u drugoj, s tranac ue u sobu, pa i ne pogledavi prema postelji, stavi svijeu na pod, u kut poda leko od mene, te uze razvezivati konopac kojim bijae zavezana velika vrea za koju prije rekoh da se nalazila u sobi. Gorio sam od elje da mu zagledam u lice, no gl avu je okrenuo ustranu dok je drijeio vreu. Ipak, kad je zavrio taj posao, okrenu s e i - Boe mili, kakva li prizora, kakva li lica! Bilo je to zagasito, crvenkasto i ukasto lice, a po njemu neke velike etvoraste crnkaste pjege. Eto, ba kao to

sam i mislio, straan sobni drug. Tukao se i dopao grdnih rana, i evo ga sad ravno od ranarnika. No u taj as doljak okrenu glavu prema svjetlu, tako da sam sasvim j asno mogao razabrati da one crne etvorine na njegovu licu nisu nalijepljeni melem i. Bijahu to nekakve pjege na koi. Sprva nisam znao to da mislim, no uskoro sam poe o nasluivati istinu. Sjetih se pripovijesti o bijelcu - i taj bijae kitolovac koji je zapao meu ljudodere, pa ga oni tetovirali. Pomislih da je i taj harpunar na sv ojim dalekim putovanjima zacijelo doivio slinu pustolovinu. Uostalom, rekoh u sebi , pa to onda! Pa to je samo njegova vanjtina: ovjek moe biti valjan i poten u svakoj koi. Ali to da mislim o neobinoj boji njegova lica, njegove koe, bez obzira na tetov irane etvorine? Jasno, ovjek je naprosto mogao jako preplanuti od tropskoga sunca; n0 jo nikad nisam uo da bi koa nekog bijelca od sunca postala grimizno-ukasta. Dodue, jo nikad nisam bio na Junom moru: moda ondje sunce jako neobino djeluje na ljudsku kou. I dok su mi sve te misli prolazile glavom kao blijesak, harpunar me nije ni opazio. A kad je najposlije sa prilino muke odrijeio svoju vreu i po njoj poeo eprkat i, izvue iz nje neku vrstu tomahawka i kesu od tuljanove koe, jo dlakavu. Stavivi to na staru krinju nasred sobe, dohvati novozelandsku glavu-stvar, bogme, jezivu pa je strpa u vreu. Zatim skide eir, nov eir od dabrovine, a ja umalo to ne kriknuh od silnog uda. Glava mu bijae sva elava, sva do jednoga jedinog uperka na tjemenu to mu se sukao prema elu. elava i crvenkasta glava izgledala je ba kao kakva pljesniva l ubanja. Da stranac nije stajao izmeu mene i vrata, sunuo bih van bre nego to sam ik ad pojurio na ruak. Eto tako bijae, te ja pomislih kako bi bilo da mugnem kroz proz or - ali nuto jada: nalazio sam se na drugom katu. Nisam kukavica, ali nisam mog ao smislili kako da se drim prema tome crvenokonom nitkovu koji prodaje ljudske gl ave. Neznanje je zaetak straha, pa kako sam bio u udu i u stisci zbog toga stranca , priznajem da sam ga se bojao kao da mi je sam neastivi banuo u sobu u gluho dob a noi. Zaista sam se toliko od njega uplaio te naprosto nisam imao hrabrosti

s njime probesjediti i zatraiti objanjenje o onom to mi na njemu bijae nepojmljivo. On meuto nastavi razodijevati se, pa naposljetku pokaza prsa i miice. Tako mi ivota , i ti pokriveni dijelovi njegova tijela bijahu iarani etvorinama ba kao i lice. I po leima mu se crnjele etverouglate pjege, kao da je bio u Tridesetogodinjem ratu p a se ovaj as vratio sav oblijepljen obliima i melemima. ak mu i noge bijahu posute, kao da neke tamnozelene abe skau po deblima mladih palma. Sad vie nisam nimalo sum njao da je to neki strani divljak koga su ukrcali na kitarku na Junome moru pa ga iskrcali u ovoj kranskoj zemlji. Srsi me podilaze kad samo i pomislim na to. A pov rhu, i ljudske glave prodaje, moda glave i roene brae! Tko zna nee li mu se - o, neb esa! - svidjeti i moja! Gledaj mu samo onaj tomahawk! No nisam imao vremena drht ati, jer se divljak spremao na neto to je sasvim zaokupilo moju panju te me uvjeril o da je to zacijelo neznaboac. Otiao je prema svome tekom ogrnjau (ili kabanici, to l i je), to ga prije bijae prebacio preko stolice, pa ondje uze prekapati po depovima i najposlije izvue udan malen lik s grbom na leima, kojemu je boja bila ba kakva je crnetu iz Konga to je roeno prije svega tri dana. Sjetivi se balzamirane glave, naj prije pomislih da je ta crna lutka pravo dijete, uuvano na slian nain. No kad sam vi dio da lutka nije nimalo gibljiva i da se sja poput ulatene ebanovine, zakljuih da nije drugo doli drven kumir, a tako je zaista i bilo. Divljak sada prie praznom kaminu, odmaknu papirni zaslon, pa svoju malu grbavu figuru postavi poput kegle na prijeklad. Dovratnike na kaminu i sve opeke u njemu bijae prekrila ada, te pomi slih da je to ognjite ba prikladno svetite ili kapelica za njegova idola iz Konga. Upro sam oi u napol sakriveni lik, da vidim to e dalje biti, a valja priznati da se nisam lagodno osjeao. A moj ovo najprije izvue neke dvije pregrti strugotina iz depa na svom ogrnjau, pa ih paljivo stavi ispred kumira. Zatim navrh gomilice metnu ko madi brodskog dvopeka, te svijeom potpali tu rtvu paljenicu. Odmah potom nekoliko p uta hitro segnu rukom u plamen, i svaki put jo

hitrije povue prste natrag (pokazujui time da ih je dobrano oprljio), te naposljet ku uspje izvui dvopek. Onda, puui u nj da bi ublaio vrelinu prenice i da bi otpuhnuo pepeo, najuljudnije ponudi dvopek svome malome crncu. Ali mali crni vrag kao da nije volio takav suhi zalogaj, te i ne pomaknu ustima. Svoje je udnovate i smijene kretnje idolopoklonik popratio jo udnijim grlenim glasovima: inilo se da se tako m oli ili pjevui neki psalam, dok mu se lice sve to vrijeme najneprirodnije grilo. N aposljetku ugasi vatru, pa bez ikakvih drugih ceremonija dohvati kumira i strpa ga u dep svoga ogrnjaa, bezbrino, kao da je lovac koji u torbu trpa ubijenu ljuku. S vi su ti udni postupci uinili jo neugodnijim poloaj u kojem sam se nalazio, i uvelial i moju muku, a kad sam vidio kako se on uvelike sprema da zavri svoje poslove pa da skoi k meni u postelju, pomislih, krajnje je vrijeme - sad ili nikad! - da pri je nego to ugasi svijeu iziem iz uda i neprilike u kojoj sam se tako dugo nalazio. N o, vremenski razmak u kojem sam razmiljao to da kaem bijae koban. Uzevi sa stola svoj tomahawk i zagledavi se asak u njegov glavak, primae ga svijei, s drkom na ustima, t e poe odbijati guste dimove duhana. U tren oka svjetlo se ugasi, a strani ljudoder, s tomahawkom u zubima, skoi pokraj mene u postelju. Kriknuh, jer se vie nisam mog ao svladati, a on u udu zarokta te poe rukom tapkati po meni. Zamuckujui neto, ni sa m ne znam to, otkotrljah se podalje od njega, prema zidu, te ga poeh zaklinjati, t ko god i to god on bio, neka bude miran i neka me pusti da ustanem i da ponovno u palim svjetlo. Ali me njegovi grleni govori odmah uvjerie da je krivo shvatio moj u nakanu. - Koji avo vi biti? - ree on naposljetku. - Ako ne govoriti, prokletstvo ! ja ubiti vas. - I u tim rijeima goruim tomahawkom zavitla u mraku oko moje glave . - Gazda, za ime Boje! Petre Coffine! - povikah to me grlo nosi. Gazda! Policija! Aneli nebeski! Upomo! - Govoriti! Kazati meni tko vi biti, ili ja ubiti vas, sto mu gromova! guriknu ponovno ljudoder, strano vitlajui tomahawkom, iz kojeg

se rasipao vru duhanski pepeo i kokica23, tako te se pobojah da e planuti postelji na. No, Bogu hvala, u taj as stie krmar sa svijeom u ruci, a ja skoih s postelje pa p ojurih prema njemu. - Ne bojte se prozbori krmar, kesei se podrugljivo. - Taj vam Queequeg nee dirnuti ni vlas na glavi. - Nemojte se cerekati! - izderah se ja. Zato mi niste rekli daje taj vraji harpunar ljudoder. - Mislio sam da znate. Ta nis am li vam rekao da prodaje glave po gradu? Ali zaveslajte vi opet u postelju pa mirno spavajte. A onda e harpunaru; - Queequeg, pazi! Ti razumjeti mene, ja razum jeti tebe: ovaj ovjek spavati s tobom. Razumjeti? - Ja razumjeti sve promrmlja Qu eequeg, otpuhujui dimove iz svoje lule i sjedajui u postelji. - Vi ui - nadoveza do mahujui mi tomahawkom i gurajui jastuke i pokriva na moju stranu. I zaista je priom bio ne samo uljudan nego ljubazan i dobroudan. Stajao sam asak te ga gledao. Uza s ve tetoviranje, on je zapravo bio ist i pristao ljudoder. emu sam inio sve te glupos ti? rekoh u sebi. Pa to je ljudsko bie ba kao i ja, te ima isto toliko razloga da se boji mene koliko i ja njega. Bolje je spavati s trijeznim kanibalom negoli s pijanim kraninom. - Gazda rekoh kaite mu da ostavi taj svoj tomahawk ili lulu, ili kako mu se to ve zove. Kaite mu naprosto neka prestane puiti, pa u se pruiti pokraj n jega, jer mi se ba ne mili da mi u postelji netko pui. Opasno je to, a osim toga, nisam ni osiguran. Krmar mu to kaza, a on odmah poslua, te mi opet uljudno domahnu da legnem. Sam se pak skutri u jednu stranu, kao da mi eli rei: Eto, neu te ni prst om dirnuti. - Laku no, gazda najposlije u krmaru. Moete ii. Ja onda u postelju, i n d u ivotu nisam slae spavao. 23 Kokica - iz lule izbaeni duhan koji jo gori. - Prev.

4. POKRIVA Kad sam se sutradan probudio, tek to je svanulo, opazih da me Queequeg srdano i pr ijateljski ogrlio rukom. Moglo bi se pomisliti da sam mu ena. Pokriva je bio krpe o d raznobojnih etverouglatih i trokutnih krpica, a Queequegova tetovirana ruka, sv a iarana beskrajnim labirintom likova, sasvim nejednako opaljena od sunca (bit e d a ju je, po mornarskoj navadi, drao as na suncu, as u sjeni, a rukave na koulji imao sad vie, sad manje zavrnute) - ta ruka, velim, bijae u svemu nalik na jedan okraj ak roga pokrivaa od arolikih krpica. Zaista, kako je ruka dijelom leala na pokrivau kad sam se probudio, jedva sam je mogao raspoznati od samog pokrivaa, toliko su s e boje mijeale i slijevale u zajedniko arenilo. Samo sam po teini i pritisku mogao r azabrati da me to Queequeg zagrlio. udni su osjeaji mnome ovladali. Hajde da ih po kuam objasniti. Sjeam se da sam se u slinoj prilici naao kad bijah dijete: nikad nis am iziao naisto bjee li to san ili java. Evo to je bilo. Poinio sam neku vragoliju mislim, pokuao sam se uzverati kroz dimnjak, kako sam prije nekoliko dana vidio d a se uzverao neki mali dimnjaar - a moja maeha, koja me za svaku malenkost tukla i li me slala bez veere u postelju, izvukla me za noge iz dimnjaka, pa me odmah otj erala u krevet, iako je bilo istom dva sata popodne, dvadeset i prvog lipnja, na naoj hemisferi najduljeg dana u godini. Strano sam se osjeao. No, nije bilo pomoi, te ja lijepo gore, u svoju sobicu na treem katu, i ondje se uzeh svlaiti, polako, polako, samo da to vie utuem vrijeme, pa se onda, gorko uzdahnuvi, zavukoh u postelj u. Leao sam tuan i alostan i raunao kako treba da proe itavih esnaest sati prije nego se mognem nadati svome uskrsnuu. esnaest sati u postelji! Kria me zaboljee pri samo j pomisli na to. A dan bio tako svijetao, sunce sjalo kroz prozor, s ulice dopir alo kloparanje koija, a oko kue posvuda brujali veseli glasovi. Osjeao sam se sve g ore i gore, te najposlije ustadoh, obukoh se te tihano sioh niza stube, u samim ar apama. Potraih maehu, klekoh pred nju te je stadoh moliti i zaklinjati da me u zna k osobite milosti estito izlema za

moju zlou; sve drugo, samo neka me ne kanjava da tako neizdrljivo dugo leim u postel ji. Ali ona bijae utjelovljenje svih savjesnih maeha, te ja moradoh nazad u sobu. Tu sam leao sasvim budan i osjeao se gore nego ikad poslije u ivotu, bilo mi je tee negoli i u najteim mojim nevoljama. Bit e da sam najposlije zapao u muan drijem, pu n mre, jer kad sam se probudio, a budio sam se polako, i kada sam jo sav snen otvo rio oi - soba, prije obasjana suncem, bijae sad puna mraka. Odmah osjetih kako me proimaju ledeni srsi: oko mene mrak i muk, a neka natprirodna ruka kao da poiva na mojoj. Moja je ruka bila sputena niz pokriva, a bezimena, nepojmljiva i nijema pr ikaza ili utvara kojoj je pripadala ta ruka, inila mi se da sjedi tik uz postelju . Vrijeme kao da se toilo u vjekove, kao da su se stoljea nizala, a ja sam sveudil j leao, nepomian, sav sleen od straha i jeze, ne usuujui se izvui ruku, premda sam nep restano imao na umu da bih, uzmognem li je samo malo maknuti, razbio taj strani p riin. Ne znam kako mi se ta svijest naposljetku rasplinula, no kad sam se ujutro probudio, s grozom sam se svega sjeao, te sam se poslije toga dane, tjedne i mjes ece gubio uzalud pokuavajui objasniti tu tajnu. ak me i sada mui ta zagonetka. Izuzm e li se onaj grozni strah, moj osjeaj kad je ona natprirodna ruka poivala na mojoj , bijae slian udnome uvstvu to me proelo kad sam se probudio i ugledao pogansku Queequ egovu ruku kako me obujmila. Ali naposljetku u svijest mi se poee vraati svi dogaaji minule noi, jasno mi se jedan za drugim javie u svojoj zbilji, tako da na kraju o stade samo kominost moga poloaja. Jer, iako sam se upinjao da maknem njegovu ruku - da razrijeim taj mladoeniki zagrljaj - ipak me on, onako duboko usnuo, drao u zagr ljaju kao da nas nita ne moe rastaviti doli smrt. Pokuah ga probuditi: Queequeg! - a u odgovor uh samo hrkanje. Zatim se okrenuh, ali mi bijae kao da mi je vrat u konj skom hamu, i odjednom osjetih da me neto zagreblo. Odgurnuh pokriva, a kad tamo, t o divljaku uz bok spava tomahawk, kao neko dojene usiljena, sjekiriasta lica. Eh, ba sam pogodio! rekoh u sebi. Eto me u postelji u tuoj kui, po bijelu danu, a kraj mene ljudoder i tomahawk!

- Queequeg, za ime Boje, Queequeg, probudi se! Najposlije, poto sam se dobrano nat ezao i neprestano uzvikivao kako nije dolino da muko mukoga zagrli takvim branim zag rljajem, uspjeh iz njega izmamiti neko mrmljanje, te on odmah povue ruku, strese se kao newfoundlandski pas kad izie iz vode, sjede u postelji, uspravan kao kolac , pa tarui oi upilji pogled u me, kao da se ne sjea kako sam se ja tu stvorio, prem da mu se u oima poelo daniti neko mutno raspoznavanje moje osobe. Ja sam pak leao i mirno ga gledao, sada ve bez nekoga veeg straha, a onda se nagnuh blie, da bolje p romotrim to neobino ljudsko stvorenje. Kad je naposljetku, kako mi se inilo, stvor io svoj sud o svome sobnom drugu, i kad se, da tako kaem, pomirio sa stanjem stva ri, u jednom se skoku nae na nogama, pa mi nekim znakovima i glasovima uze objanja vati da e se on, ako mi je po volji, prvi odjenuti te mi onda prepustiti sobu. Qu eequeg! rekoh u sebi, to je u tim prilikama zaista vrlo uljudna uvertira. iva je istina da ti divljaci, mislili vi to god vas volja, imaju priroen osjeaj uljudnosti , i silno su tankoutni: uljudnosct im je upravo udesna. Izriem tu posebnu pohvalu Q ueequegu, jer me susretao neobino udvorno i nadasve obzirno, dok sam ja bio krajn je nepristojan: zurio sam u nj iz postelje i budnim pogledom pratio svaku njegov u kretnju pri odijevanju, jer je u tome asu radoznalost nadjaala moj dobri odgoj. A valja znati, ba svaki dan ne susree ovjeka kao to je Queequeg. Njegova osoba i njeg ovo vladanje bijahu vrijedni izvanredne panje. Poeo se odijevati s glave, nataknuvi najprije eir od dabrovine, koji je, usput reeno, bio prilino visok, a onda se, jo uv ijek bez hlaa, dao u potjeru za izmama. avo bi ga znao, jer ja ne znam zato se odmah zatim bacio pod postelju - s izmama u ruci i sa eirom na glavi; po estim uzdasima i po munu stenjanju zakljuio sam da to moj ovo navlai izme, premda mi nije poznato nik akvo pravilo pristojnosti po kojem bi se obuvanje izama smatralo nekim intimnim p oslom. No Queequeg, kako vidite, bijae bie u prijelaznom stanju ni gusjenica, ni l eptir. Bio je upravo toliko civiliziran da je svoju neobinost pokazivao na najudni je naine. Njegov odgoj jo nije bio

dovren. Bijae samo stariji ak. Da nije ve bio neto civiliziran, vjerojatno se uope ne bi natezao s izmama, a da nije jo uvijek bio divljak, nikad mu ne bi palo na pamet da se zavue pod postelju da bi obuo izme. Naposljetku se pojavi sa eirom dobrano ug uvanim i na oi nabijenim, te poe kripati i epesati po sobi, kao da su ga, nenavikla d a hoda obuven, njegove izme od kravlje koe, vlane i zborane, i po svoj prilici ne p o mjeri nainjene, toga hladnog jutra ljuto tiskale kad je u njima koraknuo. Videi da na prozoru nema zavjesa, te da se iz kue preko puta, jer ulica bijae uska, lako gleda u nau sobu, i razabirui sve vie da Queequeg izgleda prilino nepristojno imajui na sebi jedva neto vie od izama i eira, ja ga poeh moliti, kako sam najbolje znao, da se malo pouri sa svojom toaletom, a nadasve da to prije ue u hlae. On me poslua, a z atim se okrenu umivati. U taj jutarnji sat svako bi krteno eljade umilo lice, no Q ueequeg se, na moje veliko iznenaenje, zadovoljio time da vodom zalije grudi, nad laktice i ruke. Zatim navue prsluk, pa uzevi komad tvrda sapuna sa stola za umivan je, to jest s one krinje na sredini sobe, umoi ga u vodu i poe sapunati lice. Proma trao sam ga ne bih li otkrio gdje uva britvu kadli se on - nuto uda! - mai za harpu n to je stajao u kutu kraj postelje, izvue dugako drveno koplje, skide otricu, malo je nabrusi na izmi, pa se onda uputi prema onom komadiu ogledala na zidu te poe snan o strugati ili, prije, harpunati svoje obraze. Ej, Queequeg! rekoh u sebi, to zn ai ljudski iskoristiti proizvode Rogersove noarnice! Poslije se i nisam toliko udio njegovoj raboti kad sam saznao od kakva je prekaljena elika iljak na harpunu i ka ko su bridovi otrice britko naotreni. Brzo je zavrio ostatak toalete i ponosna kora ka iziao iz sobe, umotan u teku mornarsku kabanicu i maui svojim harpunom kao maralsk om palicom.

5. DORUAK Ubrzo se i ja odjenuh, pa kad sam siao u gostinjsku sobu, vrlo ljubazno probesjed ih s gazdom, koji mi se smijuljio. Nisam se srdio na nj, iako se u vezi s mojim sobnim drugom ba ljudski bio sa mnom naalio. Bilo kako bilo, divno je kad se moe od srca nasmijati; no u ivotu nam se, naalost, rijetko kada prua prilika za takav smij eh. I zato, kad ovjek svojom linou prua drugima povoda za smijeh i alu, neka ne bude p rznica, nego neka pusti da mu se drugi smiju i neka sam odmah prihvati svaku alu. Vjerujte mi, oni ljudi kojima se drugi mogu tako srdano smijati esto su mnogo vre dniji nego to moda i mislite. Toionica je sada bila puna gostiju koji su u svratitu bila na stanu i hrani, a koji su sino prispjeli, te ja jo nisam imao prilike da ih izbliza pogledam. Gotovo sve sami kitolovci: prvi bomani, drugi bomani, trei bomani ,24 brodski tesari i brodski bavari, brodski kovai, harpunari i uvari - druba prepla nulih lica, vrstih miica i upave brade - neoiana, rutava druina, a svi u svojim mornar skim kabanicama mjesto jutarnjeg haljetka. Za svakog od njih mogao bi lako pogod iti koliko je vremena ve na kopnu. Ovom se mladiu are obrazi kao kruka to na suncu zr i, te mu valjda i miriu na moak, a teko da je vie od tri dana to se iskrcao poslije p lovidbe po Indijskom oceanu. Onaj tamo do njega nije tako zagasito opaljen od su nca, a lice mu se sja kao ulateno drvo. Onom treem put je jo osmagla od tropske pri peke, ali ve malo ublijedjela - bez sumnje se ve nekoliko tjedana skica na kopnu. Ali ima li nekoga kome su obrazi, kao Queequegu, iarani raznim nijansama kao zapa dni obronci Anda, pa kanda u jedan mah, pojas po pojas, pokazuju najrazliitija po dneblja? - Jelo spremno! - povika sada gostioniar, rastvarajui irom vrata, te svi uo smo na doruak. 24 Boman ili bocman (od holandskog bootsman) - nii zapovjednik, nadzornik, nadglednik koji se brine za red i istou na brodu, pouava mornare njihovu poslu; voa posade na brodu, brodici ili amcu, itd.. - Prev.

Kau da ljudi koji su se nagledali svijeta stjeu neusiljeno vladanje i sigurnost u drutvu. Ali ne uvijek: Ledyard, uveni putnik iz Nove Engleske, i Mungo Park, slavn i kotski istraiva, da, ba oni, osjeali su se u salonu nelagodnije negoli itko drugi. No moda vonja u saonicama to ih vuku psi, kako je Ledyard prokrstario Sibiriju, ili duge samome etnje u srcu crne Afrike, a prazna eluca, to bijahu zbir pothvata siro maha Munga - ta putovanja, velim, moda nisu najbolji nain da se postignu vrlo uglae ne drutvene manire. No ipak, neusiljeno vladanje i sigurnost u drutvu, openito uzevi , postie se svuda. Te su mi misli dole na pamet kada smo svi bili posjedali oko st ola, i kad sam se spremao da sluam koju zanimljivu o lovu na kitove: ali, na moje veliko iznenaenje, gotovo su svi mukom utjeli. I ne samo to, nego su svi, ini se, bili i nekako u neprilici. Da, tu se naao skup morskih vukova, od kojih su se mno gi bez i najmanje straha, usred oceana, esto nepoznata, prikuili orijakim kitovima, te ih i ne trepnuvi oima u dvoboju usmrtili, pa ipak, sjedei tu u drutvu i dorukujui, premda im je svima zajedniko zvanje, a i ukusi im srodni - eto bleje jedan u dru goga, kao da jo nikad nisu bili izvan ovjeg obora na planinskim ispaama Green-Mount ainsa. udno ih je bilo gledati, te stidljive medonje, te plahe lovce koji ratuju s kitovima! No to se tie Queequega - eh, on vam je sjedio meu njima, i to sluajno ba e lo stola, krut i hladan kao ledenica. Zaista ne bih mogao ba mnogo rei u obranu nj egova odgoja i vladanja. Ni njegov najvatreniji potovatelj ne bi mogao po savjest i opravdati to je na doruak doao s harpunom, i njime se sluio bez ikakvih obzira, pr uajui ga preko stola uz neposrednu opasnost po mnoge glave i grabei bifsteke preda se. No bio je u tome nadasve miran i hladnokrvan, a svi znamo da veina ljudi smat ra pristojnim ono to je uinjeno mirno i hladnokrvno. Neemo sada spominjati sve Quee quegove neobinosti na tom polju, neemo iznositi kako je izbjegavao kavu i vrue peci vo, posveujui iskljuivo svoju panju napol ispeenim bifstekima. Dosta je rei da se, kad je doruak bio dovren, uputio s ostalima u toionicu,

pripalio svoju lulu-sjekiricu i sjedio mirno, probavljajui i dimei, sa svojim nera zdruivim eirom na glavi, dok sam ja iziao da se malo proetam.

6. NA ULICI Iako sam se isprva snebivao zamiljajui tako neobinu pojavu kakva bijae Queequeg, kak o se kree meu uglaenim ljudima civiliziranoga grada, ta se zauenost brzo rasplinula k ad sam prvi put po danjem svjetlu proetao ulicama New Bedforda. Po glavnim promet nim ulicama blizu doka u svakom se vanijem lukom gradu esto vide neobino udni i neopi sivi tipovi iz dalekih krajeva. tovie, i na Broadwayu i Chestnut Streetu25 okrznut e se kadikad mornari sa Sredozemnog mora o zaplaene dame. Regent Street26 nije ne poznata Indijcima i Malajcima, a u Apollo Greenu u Bombayii ivahni Yankee27 esto s u domorodcima natjerali strah u kosti. Ali New Bedford u tom pogledu nadmaiuje s ve Water Streete i Wappinge28. Na svim tim mjestima viate samo mornare, ali u New Bedfordu pravi pravcati kanibali eretaju na ulinim uglovima, ivi ivcati ljudoderi, m nogi od njih joj nepokrteni pogani. Da, neobina li prizora! Ali osim Fidijanaca, To ngarabuara, Eromangoana, Panangijaca i Brigdijaca, osim stranih uzoraka s brodova kitolovaca, tipova koji tumaraju ulicama a da se nitko i ne osvre na njih, vidjet ete jo udnijih spodoba, a svakako jo kominijih. Svakim tjednom pristiu u taj grad i d esetci i dvadeseta zelembaa iz Vermonta i ljudi iz New Hampshirea - svi edni zarad e i svi noeni eljom da se proslave na moru. Veinom su to mladii snana rasta, momci ko ji su do juer kao drvosjee obarali drvlje, a sada hoe da odbace sjekiru i da segnu za kitolovakim kopljem. Mnogi su zeleni kao i samo Zeleno gorje29, odakle su i dol i. Ponekad se ponaaju kao prava dojenad. Pogledajte samo ono mome to se epiri na uglu . Na glavi mu pusten eir, kaput mu razrezanih skuta kao lastin rep, opasao se morn arskim pojasom, a za pojas zadio kusturu. Evo, tu dolazi neki drugi s 25 26 Broadway - ulica u New Yorku, uvena sa svojih kazalita; Chestnut - ulica u Philade lphiji. - Prev. Regent Street - jedna od najelegantnijih ulica Londona. - Prev. 27 Yankee (Jenki) - nadimak graana SAD-a. - Prev. 28 Water Street - ulica u lukoj e tvrti New Yorka; Wapping - jedna od lukih etvrti u Londonu. - Prev. 29 Green Mount ains (Zelene gore) - ogranak planinskog lanca Alleghany u saveznoj dravi Vermont. - Prev.

mornarskim nepromoivim eirom, a ogrnut kabanicom od najfinijeg sukna. Nema toga gra dskog kicoa koji bi se mogao usporediti sa seoskim gizdelinom - mislim, s onim se oskim klipanom fifiriem koji u danima pasje vruine anje na svoja dva jutra oranice, a na ruetine navukao rukavice od jelenje koe, sve od straha da ih sunce ne bi opal ilo. Kad takav seoski gospodii i zavrzalo utuvi sebi u glavu da se poto-poto prosla vi, pa se pridrui kitolovcima, treba vidjeti to on sve ne spravlja kad stigne u lu ku. Pregovarajui s krojaem radi svoje mornarske opreme, eli da mu se na prsluk priij u velika zvonolika puceta, a sapinjae na platnene hlae. O, jadni lukoderu! Kako li e bijedno prsnuti i otprhnuti te sapinjae pri prvim zamasima olujnog vjetra, kad i tebe, zajedno s njima i dugmetima, vihor zavitla i sa svim ostalim povue u drijel o orkana! No nemoj te misliti da taj uveni grad nema nita drugo pokazati strancima do harpunara, kanibala i seoskih zavrzana. O, nipoto! New Bedford zaista je udno mjesto. Da nije bilo nas kitolovaca, taj bi se kraj danas nalazio u stranim prili kama kao i obale Labradora. I zaista neki dijelovi njegove pozadine zastrauju svo jim krom i turim kamenjem. No sam je grad moda za ivot najugodniji u svoj Novoj Engl eskoj30. Istinabog, to je zemlja ulja, ali ne kao Kanaan, koji je bio i zemlja it a i vina. Po ulicama ne tee mlijeko, niti su u proljee poploene svjeim jajima. Ali u za sve to, u itavoj Americi neete nai vei broj patricijskih kua ni tako bogatih periv oja i vrtova kao u New Bedfordu. Odakle to? Tko je sve to posadio na tom neko vrl etnom i neplodnom tlu? Idite i pogledajte eljezne simboline harpune oko one visoke palae tamo podalje, pa ete dobiti odgovor na svoje pitanje. Da, sve te tvrde, pon osite kue i cvjetni vrtovi dolaze s Atlantika, Pacifika i Indijskog oceana. Sve j e to bilo harpunirano te dovueno ovamo iz morskih dubina. Bi li i sam Herr Alexan der mogao izvriti djelo slino tome? 30 New England - naziv za savezne drave Maine, New Hampshire, Vermont, Massachusetts , Rhode Island i Connecticut. - prev.

Kau da u New Bedfordu oevi daju svojim kerima kitove u miraz, a sinovicama ostavlja ju u batinu morske svinje. Treba otii u New Bedford elite li vidjeti sjajnu svadbu, jer svaka kua, kau, ima svoje spreme i klijeti za ulje, te svu no netedimice gore s vijee, nainjene od vorvanja. Divota je pogledati grad ljeti, onako pun javora, pun dugih zelenih drvoreda proaranih zlatom. A u kolovozu, visoko u zraku, izdiu divl ji kesteni svoje kao svijenjake ispruene grane s unjastim cvatom. Tako je svemona um jetnost da je na mnogo mjesta u New Bedfordu presadila terase cvjetnog arenila na neplodne gromade to su preostale te ondje bile baene posljednjeg dana stvaranja s vijeta. A ene u New Bedfordu cvatu kao i njihove crvene rue. Ali rue cvatu samo lje ti, dok je njena rumen njihova lica trajna kao sunana svjetlost u sedmom nebu. Nig dje drugdje nema premca tome cvatu doli u Salemu31, gdje mlade djevojke, kako mi kau, odiu takvim miomirisom te ga njihovi dragani mornari osjeaju ve na milje dalek o od kraja, kao da plove prema mirisnim obalama molukim, a ne put ala puritanskih. 31 Salem - luka u saveznoj dravi Massachusetts. - Prev.

7. CRKVICA U istom tom New Bedfordu stoji crkvica kitolovaca, i malo ima mrkih ribara kojim a valja uskoro zaploviti Indijskim oceanom ili Pacifikom a koji bi propustili da nedjeljom posjete to mjestance. Ni ja, dakako, nisam to propustio. Kad sam se v ratio sa te prve jutarnje etnje, ponovno iziem te usmjerim korak ravno prema crkvi ci. Nebo se promijenilo: nestal