hagioterapija hrvatski model duhovnog zdravlja

broj

2, g

od. 1

listo

pad/

stud

eni ‘

09.

25 k

n

vinjska gripaOvisnost

OvisnosPTSPostost

PTSPepresijaOvOvPP

Anoreksijaka gripaka gripa

ostostRastavaTSPTSPesijaesija

MigrenaOvisnKrizaSvSvOvisOvis KorupcPP

reksijareksija

tPStrah

P

TSPSPDeprDeprPPgrenagrena

ISS

N 1847-4225

97

71

84

74

22

00

3o!o!dd vinjska gripavinjska gripavinjska gripavinjska gripa

jjjjgripagripagripagripaS i j kS i j kS i j kS i j kKrizKrizKrizKrizSvSvSvSvSvSvSvSSSS

hagio.hr2

S A D R Ž A J

Uvodnik3MISLI

Orlova slobodaa 44ZNANOST O DUHUZNANOST O DUH

Duhovnost i religioznost u suvremenoj znanostinost i religioznost u suvremenoj znano 6Hagioterapijom protiv migrenepijom protiv migrene99OvisnostOvisno 1212EDUKACIJAUKACIJA

Studij hagioterapijeij hagioterapije– pneumatološka bol i patnjaneumatološk 181Kako uspjeti o 2222DIJAGNOZA I TERAPIJAOZA

Ateizam266Voljeti sebe30

66

PTSP! (drugi dio)3300

ŽIVOT NAKON ŽIVOTARENJA

Ozdraviti na duhovnoj razini38Napokon razumijem39ZDRAVA OBITELJ

Zašto ne intimni odnosi prije braka?40Razgovor koji liječi42Svetost života je u njegovu nastanku447 navika uspješnih obitelji48Hagioterapijski pristup umjetnoj oplodnji50Biti majka54Prosvjećenje prosvjete (drugi dio)56Ravnatelji pred izazovima58SVIJET OKO NAS

Obitelj u kapitalizmu60Žena – budućnost boljeg svijeta 62HAGIO INFO

Međunarodni studij hagioterapije64Duhovitošću do duhovnog zdravlja65

PRETPLATITE SENA ČASOPIS hagiohr!

Prijave za pretplatu na časopis hagiohr primamo na telefon: 099 6924809 ili na mail: info@hagio.hr

U prijavi je potrebno navesti:ime i prezime, ulicu i broj,poštanski broj i mjesto, broj telefona.

Pretplatnicima poklanjamo prvi iz serije cd-a o vjeri, prof. dr. Tomislava Ivančića,a ostale po promotivnoj cijeni od 25 knpo komadu!

(Cijena pojedinog cd-a u slobodnojprodaji je 35 kn.)

Pretplata u iznosu od 110 kn uključuje4 broja časopisa hagiohr + poklon cdte troškove poštarine unutar RH.

POKLON

CD

hagiohr

hagio.hr 3

hagiohrI M P R E S S U Mhagiohrhagioterapija – hrvatski modelduhovnog zdravlja

Odgovorni urednikŽeljko Pažin, dipl. oec.

Glavna urednicaŽeljka Kolar, dipl. novinarka

UredništvoŽeljko Pažin, Željka Kolar,Ivana Vranešić, Hrvoje Josip Bišćan

Suradnici na ovom brojuTomislav Ivančić, Božo Skoko, Sanea Mihaljević, Marina Marinović,Silva Vrdoljak, Ivana Vranešić,Adrijana Lovrinčević, Mirko Ćosić,Lucija Murgić, Božena Sučić, Marija Gudek,Igor Grgić, Zdenko Babić, Daniel Vorih

Lekturadr. sc. Marko Alerić

Dizajn i priprema za tisakIvo Mađor

Marketing i distribucijaIvana Vranešićtel. 099 6924809mail: info@hagio.hr

Izdavač

Hagioasistent d.o.o.Pavla Radića 3, 33000 ViroviticaŽiro račun: 2390001-1100365701 HPB

Tisak

Printera grupa, Sv. Nedelja

Nijedan dio časopisa ne smije se kopirati ili na bilo koji način koristiti bez odobrenja izdavača.

U V O D N I K

Cijenjeni čitatelji,

mogla bih pisati uvodnik prikladan za kraj godine, ali neću. Neću se osvrtati na iz-bore ili svinjsku gripu ni na ine događaje, ljude, komentare u javnosti koji se žele na-metnuti kao naša stvarnost. Svatko od nas ionako ima svoju stvarnost, i grubu i lije-pu u isti mah, ali u svakom slučaju potpuno neovisnu o onome što se u njegovu su-sjedstvu, na političkoj ili medijskoj sceni, događa. Jer svatko u sebi najbolje zna kako se osjeća, gdje je zarobljen, gdje neostvaren, gdje mu nedostaje ljubavi, gdje želi biti bolji, uspješniji... To je zapravo naša stvarnost. Sami sa sobom liježemo i ustajemo. Nitko nas ne može pronaći i oduševiti jer se često skrivamo i sami od sebe i jer jed-va vjerujemo u oduševljenje.Nedavno su me opet shrvale negativne misli i zabrinutost. To me povlačilo u sve du-blju ozbiljnost i gotovo sam se mogla promatrati kako silazim u nezadovoljstvo. No, pobunila sam se nad takvim stanjem i odlučila umjesto prihvaćanja toga lošeg ras-položenja, primijeniti nešto od hagioterapije.Nekoliko puta, mirno, bez uživljavanja i velikih očekivanja, rekla sam sebi: „Vjerujem da će sve biti dobro, mora biti dobro; ne vjerujem tim negativnim mislima; vjerujem da će biti dobro, vjerujem da će biti dobro, vjerujem da je samo ono dobro istina.“ Ubrzo sam zaboravila što sam si malo prije ponavljala. Ipak, nije prošlo ni 15 minuta, a primijetila sam promjenu svog raspoloženja. Unatoč turobnoj atmosferi u tramva-ju, u meni se nastanila vedrina, a one negativne misli kao da je netko vješto ukrao iz moje glave. Imala sam opet perspektivu i pozitivan stav, i to nije bilo nešto trenutno! Kao dragocjenost nosim to iskustvo djelotvornosti hagioterapije.Taj komadić svoje intime otkrivam stoga što želim i sebe i vas, dragi čitatelji, podsje-titi na to kako naše „male“ i jedine bitne stvarnosti imaju svoju sunčanu obalu! Naša intuicija poznaje tu ljepšu stranu! Zašto ne bismo osvojili cijelim svojim bićem taj te-ren na kojem možemo biti napokon svoji na svome, sretni...?U ovom broju otvaramo mnoga vrata i pokazujemo stepenice kojima se valja opet popeti u oduševljenje. Nastojeći ne „propovijedati“ da treba činiti ovo ili ono, istinom vas razbuđujemo, a konkretnim primjerima povlačimo u razumijevanje sebe i smi-sao svoga postojanja.

Željka Kolar

hagiohr

4 hagio.hr

M I S L I . . .

Orlova sloboda„Hagioterapija? Zvuči zanimljivo! Što

je to?“ – najčešća je reakcija lju-di kada im kažem da se želim baviti ha-gioterapijom.

Kada ljeti sjedim pred seoskom kućom svojih roditelja u Kärntenu, uvijek me na-smijava naš pas. Dok on laje na kokoši, one kokodačući bježe od njega. Redovito pogled uzdižem k plavetnilu neba jer vo-lim promatrati kako škanjci mišari plove po njemu u elegantnim krugovima. Pone-kad s obližnjih brežuljaka zaluta k nama čak i orao, kralj zraka!

Kokoši, škanjci mišari, orao – svi su pti-ce, ali toliko različite.

Kokoši su stalno na tlu i gotovo da ne upotrebljavaju krila pa je prostor njiho-va kretanja ograničen. Nasuprot njima, ptice grabežljivice kao da stalno razvija-ju svoje umijeće letenja dok šire krila ne-beskim prostranstvima.

I među ljudima ima „kokoši“ i „orlova“. Hagioterapija, baveći se čovjekom, svime što on jest i može biti, podsjeća na to da čovjek po svojoj prirodi ima „krila orla“, ali često živi u zabludi da je „kokoš“.

Orao u kokošinjcu

Neki je seljak u brdima našao orlovo mla-dunče koje je ispalo iz gnijezda. Uzeo ga je i donio u svoj kokošinjac kako bi izra-stao na sigurnom. Orao je, rastući uz ko-koši, poput njih šetao po tlu i kljucao zrna. Jednog dana seljakov prijatelj lovac ot-krio je orla u kokošinjcu i primijetio kako

se uopće ne ponaša kao orao. Uzeo ga je iz kokšinjca i nekoliko puta bacio u zrak, ne bi li orao raširio krila i poletio. Ti su po-kušaji bili bezuspješni. Orao bi napravio tek nekoliko zamaha krilima te se odmah spustio na zemlju i pridružio kokošima. Lovac se dosjetio što zapravo treba uči-niti da se orao prisjeti tko je. Uzeo je orla, ponio ga na obližnje brdo i čekao izlazak sunca. Kad su se na obzoru pojavile prve zrake sunca, dogodilo se neočekivano: orao se rastegnuo, zatresao krilima, ra-širio ih i uz kliktaj počeo letjeti; najprije plašljivo, a zatim sve čvršće i odlučnije, ususret izlazećem suncu. Orao je samo trebao široke vidike i sjaj sunca da bi se ponašao kao orao.

Ljudski duh

Po čemu ili na čemu čovjek može letjeti? Ostvarujući se u karijeri? Osvajajući nove tehnološke mogućnosti? Pripadajući ne-koj vrhunskoj momčadi?

Hagioterapija nas usmjerava na nešto sa-svim drugo, ne na izvanjsko, nego na unu-tarnje: na naš duh!

Duh bitno razlikuje čovjeka od svega ostalog stvorenog. Sasvim je pogrešna predodžba da je duh nešto odvojeno, što lebdi oko ljudskog tijela ili pak da je kon-centriran samo u nekom kutku našeg ti-jela. Ne! Svaka tjelesna stanica prožeta je duhom. Tijelo i duh neodvojiva su cje-lina, a hagioterapija se bavi očitovanjem duha u čovjeku.

Piše: Doris Napetschnig

S njemačkog prevela: Karolina Bućo, prof.

5hagio.hr

Filozofi ja opisuje duh na temelju njegovih svojstava: iskonskog povjerenja, sposob-nosti čovjeka da razmišlja o samom sebi, kreativnosti, savjesti i njegove slobode da odlučuje i živi po vrijednostima.

To zvuči vrlo lijepo, ali u svakodnevici smo ipak suočeni s neslobodom, ovisnostima, osjećajima manje vrijednosti i besmisla, neznanja i nemoći. Čovjek koji ne živi i ne djeluje prema zdravim svojstvima svog duha je poput orla iz priče koji je ispao iz gnijezda, iz svoje temeljne stabilnosti, i pri padu se ozlijedio. Zapravo, nema čo-vjeka koji nije iskusio bol i patnju. Hagio-terapija s te strane promatra čovjeka, ali u njemu vidi i osnažuje „orlovske“ mo-gućnosti, unatoč njegovim „slomljenim krilima“. Hagioterapija čovjeka strpljivo i pažljivo vodi do temeljnog zdravlja, zdrav-lja duha.

Jesmo li slobodni?

Liječenje u hagioterapiji započinje spo-znajom. Kao učiteljica, jednom sam za vrijeme odmora na igralištu opomenula grupicu učenika koji su se prejako ljuljali. Neki su uživali u toj igri, ali jedna djevojči-ca više nije željela biti na ljuljački. Kada je djevojčica koja je pokretala ljuljačku mo-rala sići protiv svoje volje, dobacila mi je ljutito: „Vi uvijek govorite da smo slobod-ni! Ali pogledajte! Mi nismo slobodni, ni ljuljati se onoliko visoko koliko želimo!“

Bila je u pravu, ali nije razumjela paradoks slobode – slobodni smo samo ako djelu-jemo ispravno, ako činimo dobro. Jedno

je činiti što god želimo, a nešto sasvim drugo biti slobodan. Spoznaja nas dovo-di na ispravan put.

Savjest

Ali tko određuje što je dobro, a što zlo? Iz povijesti čovječanstva znamo kako svaki čovjekov pokušaj da sam odredi mjerila završava katastrofom; sjetimo se samo komunizma i nacionalsocijalizma.

Kad čovjek pravilno osluškuje, u svojoj nutrini nalazi smjernicu; može čuti svo-ju savjest. Čovjek je može nijekati i ušut-kavati, ali ništa ne može promijeniti či-njenicu da nas savjest jasno upozorava kada idemo u krivom smjeru. Savjest nas može i krivo optuživati i držati nas kao priljepljenima na dnu. Uz hagioterapiju čovjek uči ispravno osluškivati i prihva-ćati svoju savjest.

Bezuvjetno voljen

No, nameće se pitanje: Odakle dolazi sa-vjest? Time otvaramo i egzistencijalna pitanja poput: Odakle dolazi naš život? Kamo idemo nakon smrti? Možemo či-tav život ignorirati ta pitanja, ali hagiote-rapijska praksa dobro zna koliki su stra-hovi i frustracije ljudi koji nisu odgovori-li na pitanja odakle dolazi i kamo ide nji-hov život.

Ipak, hagioterapija daje i oslobađajući odgovor: Svi dolazimo iz beskonačne ljubavi, idemo prema njoj i ona nas pra-ti. Ali da bismo to mogli vjerovati, treba

nam iskustvo te ljubavi. Orao s počet-ka priče morao je najprije osjetiti zrake sunca da bi se usudio visoko poletjeti. Ali netko ga je morao dovesti do tog izvo-ra svjetla, jer je zaboravio svoj orlovski bitak. U hagioterapiji su hagioasisten-ti svjedoci iskustva bezuvjetne Ljubavi i neumorno ukazuju na Stvoritelja sve-ga što postoji, vječnog Oca svakog čo-vjeka koji je nosio ljudsko lice i koji nam govori: „Predivno je da postojiš.“ Za Nje-ga je bitnije biti nego imati i sviđa mu se svaki nos, kako god bio oblikovan. Kao vjerni prijatelj nikoga ne odbija, npr. ono-ga koji nema studijsku diplomu ili onoga koji loše pjeva, već pomaže u tome da se svačiji talenti umnažaju i razvijaju. On je isplanirao svaki ljudski život i veseli se kada zajedno s njim radimo na projek-tu „moj život“. On zna da smo mi orlovi i da možemo letjeti.

Naučiti letjeti

Napokon, ovo sve pišem jer sam samu sebe pronašla u anegdoti o orlu; bila sam svjesna svojih krila, ali ih nisam znala upotrijebiti. Skakala sam po podu i udarala krilima. Odjednom sam čula glas: „Samo hrabro, uspjet ćeš.“ Pre-plavili su me velika radost i pouzdanje! Sada vidim prostore i područja u mom životu u kojima trebam naučiti letjeti. S pogledom uprtim u sunce sve je mogu-će. Hagioterapija podiže čovjeka prema suncu i vodi ga na let. Zar to ne treba-mo svi mi?

„Hagioterapija?Zvuči zanimljivo!Što je to?“ – najčešćaje reakcija ljudi kadaim kažem da se želim baviti hagioterapijom.

U posljednjih nekoliko desetljeća, a osobito posljednjih godina, zapad-

na civilizacija bilježi porast interesa za duhovno, što se može objasniti prirod-nim čovjekovim traženjem „nekog vi-šeg životnog smisla“. Povećani interes za duhovno nije mogao ostati nezapa-žen ni među znanstvenicima koji taj as-pekt čovjekova bića nastoje racionalno objasniti.

Mjerljivost duhovnosti/religioznosti

Prije dvadesetak godina istraživanja duhovnosti/religioznosti bila su rijet-ka. Među mogućim razlozima negira-nja istraživanja duhovnosti bila je i po-teškoća u objektivizaciji istraživanja nečega doživljenog kao nejasno i ap-straktno. Naime, evaluacija znanstve-nih istraživanja u konvencionalnoj me-dicini i psihologiji vrši se putem speci-jaliziranih upitnika i statističke obrade. Prividna nemogućnost evaluacije istra-živanja duhovnosti utjecala je na manji interes znanstvenika za to područje. Ellison (1983) navodi da pojmovi kao što su „duhovnost“ i „well-being“ (do-bro osjećanje) imaju subjektivna zna-čenja koja je nemoguće operacionalizi-rati, zbog čega psiholozi ignoriraju du-hovnu dimenziju kao dio ljudskog bla-gostanja. S druge strane, mnogi autori kritiziraju i redukcionizam tradicionalne znanosti - duhovnost se ne može mjeriti u okvirima prirodnih znanosti (Oldnall, 1996) jer se odnosi na pojmove kao što su ljubav, nada, smisao, svrha, a to su

pojmovi koji se ne mogu u potpunosti obuhvatiti tradicionalnim znanstve-nim metodama (Colluci, 2008). Swin-ton (2001, citirano u Colluci, 2008) za-ključuje da postoji potreba za razvojem novih metodologija i načina istraživa-nja duhovne dimenzije koji mogu obu-hvatiti skrivene dubine ljudskih emo-cija i iskustva.

U samom istraživanju tog područja vrlo je važno točno defi nirati pojmove religio-znost i duhovnost. Naime, u zapadnoj se civilizaciji sve više i radije upotrebljava pojam duhovnost koji je puno širi od poj-ma religioznost (Colluci, 2009). Prema Koenigu (2000), duhovnost je osobno traganje za razumijevanjem odgovora na konačna pitanja o životu, o smislu te o odnosu sa svetim i transcendentnim koji može (ili ne mora) “voditi do” ili “po-dići od” razine religioznih rituala i for-macije u zajednici. Religioznost je orga-nizirani sustav vjerovanja, prakticiranja rituala i simbola stvorenih da jačaju bli-skost sa svetim i transcendentnim (Bog, viša sila ili krajnja istina/realnost) te da jačaju razumijevanje odnosa i odgovor-nosti prema ljudima s kojima čovjek živi u zajednici (Koenig, 2000).

Neki autori smatraju da je ispravni-je istraživati religioznost budući da je ona „konkretnija“, mjerljivija, egzaktni-ja (mjeri se, npr. broj odlazaka na bogo-služje, broj pročitanih religioznih knjiga i sl.), dok je duhovnost navodno uklju-čena u psihološke termine čime se ne

hagiohrPiše: dr. Senea Mihaljević, spec. psihijatar

Duhovnost i religiu suvremenoj zna

hagio.hr6

Z N A N O S T O D U H U

može postići odgovarajuća korelacija s psihološkom objektivizacijom (Hall i sur, 2008). Osim toga, mnogi smatraju kako nije dovoljno mjeriti religioznost u kategorijama „manje i više religiozan“, već je potrebno obuhvatiti dubinu ko-jom religioznost zahvaća čovjeka (Hall i sur., 2008).

Primjena duhovnosti/religioznosti

Brojni su načini na koji duhovnost i re-ligioznost mogu biti povezani sa „zdra-vim ishodima“. Prema Derviću i surad-nicima (2004), zaštitni čimbenici religi-oznosti u vezi sa suicidalnošću jesu mo-ralan stav i nizak stupanj agresivnosti.

Tome se mogu još dodati: zdrava supor-tivna mreža ljudi, kognitivno restruktiri-ranje, davanje smisla svakom događa-ju, unutarnja refl eksija s posljedičnim jačanjem samopoštovanja, motivacije i sudjelovanje u unutarnjim promjena-ma, čemu su vanjske posljedice jačanje zdrave društvene mreže, osjećaj smi-

oznostanosti

hagio.hr 7

foto

: Ant

e N

ovak

sla, svrhe i vrijednosti (McIntosh i sur., 1993; Birnbaum & Birnbaum, 2004). Duhovnost i religioznost imaju, uosta-lom, dobrobit za fi zičko zdravlje jer ne-izravno promoviraju zdrav način života (zabranjujući pušenje i korištenje dro-ga, te potičući zdrav način prehrane i relaksaciju).Većina dosadašnjih istraživanja dokaza-la je da religioznost i duhovnost, u oso-bama koje traže psihijatrijsku pomoć, „leže“ kao moguć izvor snage, tj. kao iz-vjesna coping strategija, odnosno način suočavanja sa stresom (Koenig, 2000). Osim toga, postoje indicije da pacijen-ti istinski pogođeni svojom bolešću po-kazuju veći interes za religiozno s ciljem traženja smisla za svoju patnju (Nađ i

sur., 2008). Patnja kao sastavni dio ži-vota ima više kategorija, a ona specifi č-no ljudska patnja neizostavno će tražiti svoj smisao i rješenje u duhovnosti i re-ligioznosti (Ivan Pavao II., 1995). Osje-ćaj smislenosti može biti pojačan tera-pijom koja uključuje duhovnost i/ili reli-gioznost. Frankl je svojom logoterapijom prvi otišao korak dalje od „obične“ psi-hoterapije u traženju smisla i „višeg cilja“ ljudske patnje (Frankl, 1998). Wong (1998) je osmislio terapiju orijen-tiranu na osobni rast, a ne na probleme. Njegova je terapija „hibrid“ egzistenci-jalno-humanističke psihologije i kogni-tivno-bihevioralne terapije. D’Souza i Rodrigo (2004) razvili su ko-gnitivno-bihevioralnu terapiju pojača-

nu duhovnošću („Spiritually-augmen-ted Cognitive Behaviour therapy“) koja uključuje tehnike orijentirane prema tra-ženju smisla i svrhe (npr. smisao situa-cije u kojoj se netko nalazi kao i globalni smisao), a Propst je dokazala da je pri-mjena takve vrste terapije učinkovitija od same kognitivno-bihevioralne tera-pije kod oboljelih od depresije (Propst i sur., 1994).U Hrvatskoj je razvijen autenitični hrvat-ski model pružanja duhovne pomoći na-zvan hagioterapija (Ivančić, 2003) koji pronalazi sve više prostora za integraciju u dosadašnju medicinu, osobito u onim područjima, odnosno u onim slučajevi-ma kada dosadašnje terapijske spozna-je ostaju bez rezultata.

hagio.hr8

Hagioterapija kao znanstvena metoda ne samo pružanja du-hovne pomoći već i istraživanja duhovne duše svoje znan-stvene korijene ima u teološko-fi lozofskim pronalascima sa-mog utemeljitelja. Njegovu fi lozofsko-teološkom načinu raz-mišljanja priključuje se sve veći broj znanstvenika koji dolaze iz okružja prirodnih (egzaktnih) znanosti, poglavito neuro-znanosti. Neophodnost ujedinjenja tih različitih znanstve-nih pristupa izražena je na Prvom međunarodnom znan-stvenom simpoziju o hagioterapiji 2006. godine u Zagrebu. U Njemačkoj je izrađen i prvi doktorat na temu hagiotera-pije, a uslijedili su i drugi, npr.u Ukrajini i drugdje. Hagiote-rapija je prezentirana na brojnim simpozijima održanim na temu istraživanja u duhovnosti/religioznosti i bila vrlo za-pažena. Kao terapijska metoda uvrštena je i u prvi psihote-rapijski simpozij održan u PB Vrapče 2007.g., iako od toga

laskavog priznanja ipak odudara činjenica da hagioterapija nije psihoterapija.Znanstvena tendencija hagioterapije ogleda se u provođenje odgovarajućih istraživanja i prezentaciji rezultata u znanstve-nim časopisima. Dobre temelje za daljnja istraživanja daju već ona provedena u Centru za duhovnu pomoć u Zagrebu te u Centru za hagioterapiju u Slavonskom Brodu.Budući da se ovdje radi na duhovnom području, upitna je isko-ristivost psiholoških metoda u evaluaciji pa se stoga otvara pitanje postavljeno na početku ovog članka – na koji način objektivizirati učinke duhovne pomoći? U stručnom radu ha-gioasistentice i teologinje Silve Vrdoljak, objavljenom u proš-lom broju hagio.hr-a, možemo naslutiti otvaranje horizonta novih načina evaluiranja učinaka intervencija na duhovnom području, konkretno hagioterapije.

Iskorak hagioterapije u suvremenu znanost

hagiohr...duhovnost je osobno traganje za razumijevanjem odgovora na konačna pitanja o životu...

Z N A N O S T O D U H U

hagio.hr 9

MigrenaPiše: mr. sc. Marina Marinović, dr. med.

Centar za duhovnu pomoć, Zagreb

hagiohr

hagio.hr10 hagio.hr10

hagiohrNe morate imati neko osobito znanje

medicine da biste znali što je mi-grena. Iako se u prosjeku javlja kod 5 do 10% ljudi, zasigurno poznajete nekoga tko pati od toga specifi čnog oblika peri-odičnih glavobolja. Zanimljivo je da mi-grena može započeti već u dječjoj dobi, javljati se tijekom čitava aktivnog života, i u starijoj dobi, kao i da obično mijenja svoj karakter. Znajući, makar i otprilike, koliki može biti intenzitet i kakav tijek migrenoznih napa-da, možemo samo pretpostavljati koli-ko je otežan život osobama koje pate od migrena, kakav im je bračni život, u ka-kvoj atmosferi odrastaju djeca te koliko društvo troši na izgubljene sate rada, bo-lovanja i lijekove. Takvim osobama i čla-novima njihovih obitelji u životu je mno-go toga otežano i uskraćeno.Uzroci migrena su raznoliki (npr. alergi-je). One mogu biti provocirane fi zičkim ili psihičkim opterećenjem, poremećenom probavom ili vezane uz vrijeme - labilnost

zračnog tlaka ili njegovo naglo smanje-nje, zatim povezane s menstrualnim ci-klusom i dr. Genetske predispozicije također mogu utjecati na tu neugodnu pojavu. Uobičajene terapije kod migrena na-stoje ukloniti etiološke faktore i goto-vo većina migrena liječi se samo simp-tomatski, jer se njihova etiologija ne može povezati ni s jednim medicinski poznatim uzrokom! Takve migrene za-interesirale su i nas u Centru za duhov-nu pomoć u Zagrebu te smo istraživali je li uzrok tih migrena u duhovnom po-dručju. Nakon utvrđenih uzroka pristu-pilo se i pružanju pomoći putem hagi-oterapije. Na uzorku od 114 osoba koje su imale ra-zličite vrste glavobolja, kod njih 73 radilo se o medicinski utvrđenim migrenama. Upravo je kod te druge skupine upitnik kakav se provodi u hagioterapiji pokazao da kod 20 osoba postoji istovrsni uzrok migrene u duhovnom području. Radilo se

o mržnji usmjerenoj prema nekoj osobi iz njihova života.

Kao razlog mržnje navedeno je:

- osramoćenost u vrtiću

- kriva optužba u školi

- zlostavljanje u obitelji

- pokušaj silovanja

- nepravednost na radnom mjestu

- prekid emotivne veze: ostavljenost

- rastava braka

- nesuglasice u obitelji

- nepravedno riješeni imovinske odno-se u obitelji i

- sudski proces.

Mržnja je bila usmjerena prema:

- odgajateljici u vrtiću

- profesorici u školi

- ocu koji je zlostavljao obitelj

- mladiću koji je pokušao silovanje

Učestalost glavobolja (uzorak od 200 osoba) Vrsta glavobolje (uzorak od 73 osobe)

86 (43%) 32 (44%)114 (57%) 41 (56%)

Z N A N O S T O D U H U

hagio.hr 11hagio.hr 11

Kada je svaka pacijentica dovedena do praštanja, odnosno nakon eireno terapije,migrene su potpuno prestale!

- kolegi na radnom mjestu

- pretpostavljenoj osobi na poslu

- mladiću iz bivše emocionalne veze

- bivšem suprugu

- ženi koja je preotela supruga

- svekrvi

- rodbini zbog nasljedstva

- susjedu zbog međe na zemlji.

Svih 20 osoba bilo je ženskog spola u dobi od 29. do 55. godine, a većina ih je bila visokog obrazovanja, u braku s dje-com i u radnom odnosu. Kod većine is-pitanica migrena se pojavila u dobi od 20. do 35. godine, a u svim je slučajevi-ma uzrokovala jaku iscrpljenost, nespo-sobnost za rad i teško funkcioniranje u obitelji i na poslu.

DUHOVNA TERAPIJA

Prva terapija bila je pouka pacijenticama da je čovjek jedinstvena i nedjeljiva cjelina tijela, psihe i duha, te da postoji međuo-

visnost tih triju područja. Upoznati su s primjerima iz literature i prakse koji po-kazuju da mržnja i nepraštanje mogu do-vesti do niza oboljenja. Potom su pacijentice poučene da opro-stiti nekome znači odmaknuti se od zla, a za to je potrebna osobna odluka. Na temelju pouke pacijentice su se od-lučile za nastavak terapije u kojoj se agapo terapijom nadoknađivala ljubav, a pistis terapijom jačalo temeljno po-vjerenje. Eireno terapija bila je usmjerena na pra-štanje osobama prema kojima je bila usmjerena mržnja i prolazila se vrlo de-taljno. Također se liječila grižnja savje-sti, koja je bila prisutna kod svih paci-jentica, a razvila se zbog nefunkcionira-nja pacijentica u bračnom i obiteljskom životu, te na radnom mjestu za vrijeme glavobolja. Dinamis terapija upotrijebljena je samo kod jedne osobe.

S pomoću pneumato terapije posredova-le su se kreposti: ljubav, povjerenje, pra-štanje, blagost i mir.Pacijentice su na pojedinačnu terapiju dolazile jednom tjedno po pola sata, u prosjeku 12 puta.Pokazalo se kako rad u duhovnom po-dručju posredno djeluje na migrene jer je već nakon agapo i pistis terapije kod pacijentica došlo do pozitivnih promje-na u smislu smanjenja učestalosti i in-tenziteta glavobolja. Kada je svaka pa-cijentica dovedena do praštanja, odno-sno nakon eireno terapije, migrene su potpuno prestale! Kontrola rezultata napravljena je nakon jedne godine, te nakon 5 i 8 godina. Ni kod jedne paci-jentice glavobolja migrenoznog tipa nije se ponovila. Izlječenjem se njihov život i život njihovih bližnjih potpuno promijenio, a rad je po-stao puno kvalitetniji.

HAGIOTERAPIJA OZDRAVLJUJELiječenje uzroka migrene u duhovnom području rezultiralo je prestankom migrenoznih glavobolja. Na temelju toga može se zaključiti da etiologija migrena može biti i u duhovnom području. Uklanjanjem uzroka u duhovnom području, a zbog povezanosti duhovnog, psihičkog i fi zičkog područja, migrene su izliječene. Uzimajući tu činjenicu u obzir, i liječenjem uzroka u duhovnom području, može se povećati broj izliječenih osoba od migrene, čime hagioterapija daje doprinos u cjelovitom liječenju čovjeka.

hagio.hr12

hagiohrOvisnostSilva Vrdoljak, hagioasistentica

Centar za hagioterapiju Slavonski Brod

Z N A N O S T O D U H U

hagio.hr 13

Ovisnost je nesposobnost za slobo-du. Bit slobode je, prema B. Härin-

gu, u sposobnosti za dobro. Vezanošću slobode, razaraju se sve strukture čovje-ka. To se opaža na svim razinama osobe. Bit ovisnosti jest vezanost i nemoć slobo-de, a time i osobe. Postoje brojne ovisno-sti: o drogi, alkoholu, cigaretama, o magij-skim praksama i okultnim silama, o ljudi-ma i njihovoj naklonosti, ljudskom obziru, o praznovjerju i idolopoklonstvu, o nov-cu, tjeskobi, suicidu, hrani i tzv. nove ovi-snosti kao na primjer o on-line kockanju, igrama na sreću, internetu, radu, vježba-nju tijela, modi, seksu ili nekontroliranom kupovanju (usp. N. Hrvatić).

Nove ovisnosti

O ovisnostima o drogama, alkoholu ili pu-šenju vrlo se često i mnogo govori za ra-zliku od tzv. novih ovisnosti kojima se pri-daje vrlo malo pažnje, a one u podjedna-koj mjeri vode destrukciji osobe i drugim posljedicama. Tako na primjer on-line kockanje postaje iz dana u dan sve rašireniji oblik kocka-

hagio.hr14

hagiohrZ N A N O S T O D U H U

nja. Procjenjuje se da je danas na inter-netu dostupno više od 1700 kockarskih adresa. Pristupačnost kockanju bez po-trebe napuštanja doma značajno pove-ćava rizik nastanka kockarskih problema. Mogućnost kockanja 24 sata iz vlastitog doma povećava rizik i od kockanja djece, zbog olakšanog pristupa uz mogućnost smanjenja percepcije vrijednosti novca. Opća percepcija javnosti o kockanju kao o relativno bezopasnoj aktivnosti uz jed-nostavnu dostupnost novih tehnologija otvara bez zaštite put dječjoj i adoles-centskoj znatiželji i pokušaju iskušava-nja sreće. Prema nekim procjenama ute-meljenima na rezultatima studija u razvi-jenim zemljama oko 75% mladih je ispro-balo kockanje. Ovisničko se kockanje po-nekad spominje kao „skrivena“ bolest jer ne postoje vidljivi fi zički simptomi.Premda je u većini zemalja svijeta dje-ci zakonski zabranjen pristup kockanju i kockarskim aktivnostima, internet je osta-vio dosta široka vrata mladima za pristup svijetu hazarda - bez praktične zaštite.Bitno je stoga podizati svjesnost o pro-blemima i novih ovisnosti, educirati širu populaciju i preventivno djelovati (usp. A. Kljenak). Sve je više zabrinutih roditelja, supružni-ka i mladih koji traže izlaze iz svojih pro-blema. Roditelji i partneri osoba s pro-blemom ovisnosti često traže pomoć i za sebe jer ne znaju na koji se način suo-čiti s ponašanjem člana obitelji – ovisni-ka. Vrlo često oni krive sebe jer nisu spo-sobni primjereno pomoći svom članu obi-

telji. Često upotrebljavaju rečenicu: „Ne znamo gdje smo pogriješili u odgoju.“

Uzroci

Prema istraživanjima, nekoliko je glavnih uzroka pojave ovisnosti među mladima, a mogu se podijeliti na: obiteljske, psiho-loške i društvene.Nema sumnje kako su nove ovisnosti re-zultat slabljenja odgojnog utjecaja obi-telji, suvremenog urbanog načina života. Sociološko okruženje je u današnje vrije-me nestalo ili se raspada. Ljudi su zbog posla prisiljeni na seljenje te se tako od-vajaju od tradicionalne sredine koja im je posredovala religijske i moralne vred-note. Nastao je rascjep u samoj obitelji. Otac i majka moraju duže vrijeme bora-viti na poslu. Djeca su prepuštena odgoju u vrtićima, školama ili samima sebi. Zbog različitog radnog vremena ili mjesta rada među supružnicima se gubi prisnost i nema komunikacije. Supružnici također postaju fi nancijski neovisni, osobno ras-polažu vlastitim novcem, a ne kako bi ri-ješili obiteljske potrebe. Njih obiteljsko gnijezdo ne okuplja, nego oni doživlja-vaju da to gnijezdo moraju stalno graditi i uzdržavati. Te su veze preslabe i stoga vrlo brzo dolazi do pravog raspada obi-telji ili obitelj funkcionira samo formalno (usp. T. Ivančić). Ono što se zapaža među mladima jest to da im se život u rastav-ljenoj obitelji želi prikazati kao aktivan i perspektivan. Djeca i mladi iz današnjeg naraštaja moraju se nositi s takvim živo-tom i nemalen broj mladih koji su potra-

žili pomoć u CHT-u Slavonski Brod kon-statiralo je da uzima najbolje od situacije u kojoj su malo kod oca, malo kod maj-ke ili da čak uživaju u samostalnosti koju pruža život uz samohranog, ali aktivnog i zaposlenog roditelja. Sve su to razlozi zbog kojih je nemoguće na djecu prenositi odgojne principe i vri-jednosti, koje izrastaju samo iz obitelji, jer govor o vjernoj zajednici braka u mnogim slučajevima postaje neuvjerljiv. Iskustvo rada s mladima potvrđuje da mladi jako čeznu za osobom (osobama) koje bi im mogle otkriti i posredovati du-hovno-moralne vrijednosti u životu i još više, svojim primjerom to potvrditi (uzo-ri u životu). Obilježje današnjih mladih je da su goto-vo srođeni s idejom da na internetu mogu pronaći svaku informaciju koja im je po-trebna i slobodno i ravnopravno izreći svoju misao. Odrasli su uz mobitele, ra-čunala, laptope i sve moguće aparate za zabavu i olakšanje i to smatraju redovnim stanjem stvari. Sociolozi im zbog toga pripisuju određe-nu nestrpljivost. Brže pamte i upijaju in-formacije, ali se teže koncentriraju i teže podnose zadatke za koje je potreban dulji misaoni napor, kao što je čitanje s razu-mijevanjem ili bilo koja aktivnost u kojoj se dulje mora obraćati pažnja na pojedi-nosti. Skloniji su brzom čitanju, tzv. ske-niranju teksta i izdvajanju bitnog. Sustavna istraživanja novih ovisnosti i nji-hovih posljedica važna su zbog zaštitnog djelovanja unutar obitelji i škole. Primar-

hagio.hr 15

na bi prevencija trebala biti interdiscipli-narna ali u jednom dijelu usmjerena pre-ma uključivanju mladih u kreativnost, od-nosno oblikovanju programa kvalitetnog provođenja slobodnog vremena.

Egzistencijalno-duhovni aspekt ovisnosti

Mnoga istraživanja na području ovisno-sti u savjetovalištu za ovisnike previđa-ju čovjekovu egzistencijalno-duhovnu di-menziju. U istraživanju nastanka ovisno-sti treba ići multidisciplinarno jer se na psihofi zičkoj razini mogu nabrojiti samo neke predispozicije za ovisnost. Govori se o psihičkom, tjelesnom i socijalnom aspektu ovisnosti.Izlaz iz ovisnosti treba početi iz središta osobe, iz duhovne dimenzije, gdje je slo-boda. Zato je prva i temeljna borba pro-tiv ovisništva na razini duha i egzistenci-je (usp. T. Ivančić).Egzistencijalna razina govori nam o tome da je čovjek stvorenje, biće „od drugoga“. Čovjek intuitivno spoznaje da nije gospo-dar svijeta. Ušavši u svijet, čovjek doživ-ljava ograničenost. On u svakom trenu može izgubiti život i ne može spasiti ono što mu je najvažnije. Nesigurnost u vezi s tim tko je čovjeku Stvoritelj, te čovjekova nemoć da sačuva život, sugerira mu da se osloni na ljude i da od njih traži sućut. On treba izraze emotivne ljubavi, afektiv-nih znakova nježnosti, sigurnosti da će u nečijem povjerenju živjeti bez granica. Razočaranje nastaje kad čovjek otkrije da ljudi nisu apsolutna zaštita. Bit čovjeko-

ve egzistencijalne strukture jest da je on stvorenje ovisno o Stvoritelju.Čovjek je otjelovljeni duh ili oduhovljeno tijelo. Duh se očituje preko duše. On stoga prebiva u vegetativnoj, kao i u senzitivnoj, psihičkoj duši. No duh se osobito prepo-znaje u strukturi duhovne duše, kako je nazivaju suvremeni teolozi i II. vatikanski koncil, ili besmrtnoj duši kako kaže Ka-tekizam.Duša je jedna, ali ima razne moći i funk-cije. Pod duhovnom dušom mislimo na čovjekovu osobnost, savjest, duhovni ži-vot, slobodu, intelekt, karakter, kulturnu kreativnost, religioznost, povjerenje… Du-hovna duša vrhunac je duše, ona čovjeka čini čovjekom, izdiže ga iznad biljaka i ži-votinja, čini ga vladarom stvorenja i Bož-jim suradnikom.Duhovna dimenzija čovjeka ima svoje pri-rodne moralne zakonitosti koje su vječ-ne, što nam govore i moralna teologija i dokumenti Crkve. One vrijede za svakog čovjeka i u svim vremenima ljudske povi-jesti. Te zakonitosti nam otkrivaju da kad čovjek ljubi – doživljava smisao života. Ako ga drugi ne ljube – osjeća se nekorisnim i krivim. Ako činimo nepravdu – ispunjamo jedni druge ogorčenošću, krivicama, agre-sivnošću i izazivamo svađe, sukobe, rato-ve. Ako nemamo zajedništva – osjećamo se sami, bespomoćni, poraženi, poniženi, obezvrijeđeni. Ako čovjek nema osobnosti – tada ovisi o mišljenjima drugih. Vrednote – dobrota, istina, ljubav, povje-renje, pravda, hrabrost, poštenje, razbori-tost, mudrost, razumnost, vjernost, poni-

znost, nježnost, darežljivost, praštanje – sve su to prirodne zakonitosti duha koje vode k duhovnom, a onda i psihosomat-skom zdravlju (usp. T. Ivančić ).Čovjek nije izručen sudbini, nego slobo-dan. Prava je sloboda izniman znak Božje slike u čovjeku, kaže Koncil. Dostojanstvo čovjeka zahtijeva, dakle, da radi po svje-snom i slobodnom izboru, a ne po unu-tarnjem slijepom nagonu ili po čisto vanj-skom pritisku.Ovisnost prouzrokuje patnju osobe, odno-sno, svaka ovisnost poprima ulogu aktiv-noga bijega od vlastitog života. Takav bi-jeg ima svoje duboke korijene, nedosta-tak smisla, egzistencijalnog razočaranja, čiji je znak, simptom – ovisnost. Citirajući Shopenhauera, Eugenio Fizzotti je u svom radu pod nazivom: Egzistencijalni pore-mećaj i ovisnost o drogi rekao: „Želja za užitkom nastupa kada želja za smislom nestaje.“Ljudski život nije drugo doli razvoj potre-be za odnosom koji po prirodi teži odno-su s Apsolutnim. Patnja čovjeka istinski potječe od nedostatka susreta s Apso-lutnim. Dajući ovisniku smisao života koji nadilazi vremenski pojedinačne okvire, takva pomoć osovljuje ovisnika na vlasti-te noge. Istodobno, ovisnik dobiva isku-stvo duha koje je snažnije od tjelesnih i psihičkih iskustava. Drugim riječima, ne digne li se čovjek na duhovnu i egzisten-cijalnu razinu, on ostaje na razini biljaka i životinja te ne može sagledati temeljne izvore svojih problema i pronaći rješenja (usp. T. Ivančić).

Izlaz iz ovisnosti treba početi iz središta osobe, iz duhovne dimenzije, gdje je sloboda.

hagio.hr16

hagiohrZ N A N O S T O D U H U

Iskustvo rada s osobama s problemom novih ovisnosti metodom hagioterapije u Centru za hagioterapiju u Slavonskom Brodu

Tijekom 2008. i 2009. godine s proble-mima novih ovisnosti (on-line kockanju, internetu, računalnim igricama) u CHT-u SB pomoć je zatražilo 16 osoba, dobne skupine od 16 do 27 godina. Sve su oso-be katolici, ali su se udaljile od vjerničke prakse. Rad s ovisnicima odvijao se indi-vidualno, prema smjernicama prof. dr. T. Ivančića koje su razrađene u knjigama Ovisnost i sloboda i Dijagnoza duše i ha-gioterapija, te u stručnom studiju hagio-terapije. Početni intenzivni rad s ovisni-kom traje do šest mjeseci.Provodeći upitnik s ovisnicima, uočeni su sljedeći zajednički izvori njihove ovi-snosti: 1. Netko je ponizio njihovu osobnost,

dostojanstvo, povrijedio ih svojim omalovažavanjem;

2. Nedostatak ljubavi i povjerenja od začeća (9 osoba) ili osoba sama sebe ne cijeni i ne prihvaća;

3. Okrnjena savjest, krivnja. Slobodno se odlučujući za ovisništvo, ovisnik je postao odgovoran za taj korak i zbog toga osjeća krivnju. Stupanj te krivnje različit je, već prema tome koliko je ovisnik u tim trenucima zai-sta bio slobodan, a koliko mu je slo-boda bila onemogućena. Sloboda je dar i zadatak, i sva je predana čovje-kovoj odgovornosti. Čovjek ima od-govornost za ono što je učinio ili što je propustio.

4. Nekreativnost. Čim čovjek ne stva-ra, tada je frustriran jer drugima ne daje od onoga što jedino on može napraviti. Ne razvija svoje sposob-nosti i osjeća da je život beskoristan.

Hagioterapijski izlaz iz ovisnosti:

1. Prihvaćanje osobe s problemom ovi-snosti bez predrasuda. Taj prvi korak u izlazu iz ovisnosti zahtjeva da i sam ha-gioasistent mora biti na prikladnoj ra-zini duhovne dimenzije. Finoća, strplji-vost, dobrohotnost, razumijevanje -sve zajedno čine duhovni stav koji hagioa-sistent posreduje ovisniku pa i u sluča-ju ponovnog pada u ovisnost jer ovisnik treba i drugog čovjeka koji ima iskustvo duha i koji će ga podupirati u hodu pre-ma slobodi.

2. Posredovanje spoznaje o temelji-ma ljudske egzistencije i duhovnoj di-menziji - put mudrosti. Ovisnicima se mudrosno, kognitivno protumačilo što to znači duhovna razina čovjeka, što im se to dogodilo da duhovna duša pati, boli i kako se može izaći iz ovisnosti. Zatim da se sve nemoći i ovisnosti događaju u razaranju transcendentala (istine, dobrote, ljubavi i jedinstva) i da je zato bit izlaza iz ovisnosti u obratu prema slobodi. Čovjek je stvore-nje, ograničen je i logika ga tjera da traži neograničenu egzistenciju. On je u sebi sam, sam pati i boluje, treba nekoga tko će biti uz njega, smisao, pratitelja. Svi su ljudi grešni, svi su krivi, te pojedinac traži nekog nedužnog, nekog tko ima sućuti za

njega, tko ne osuđuje, nego oprašta. Svi su ovisnici reagirali pozitivno i u toj fazi u njima se učvršćuje odluka da žele nasta-viti proces izlaska iz ovisnosti.

3. Povezati ovisnika s Apsolutnim Bit-kom – put bezuvjetne ljubavi. Ovaj put je najvažniji jer njime posredujemo ovi-sniku čvrst temelj, tlo za koje zna da više ne propada. Ovisnicima se posredovala prava stvarnost Boga, a to je da je On ap-solutna dobrota, ljubav, istina, nježnost, vjernost. Osobito je ovisnike duboko dir-nula spoznaja da mogu duhovno „upiti“ tu stvarnost, sjesti na Njegova koljena, ruke, „zaroniti“ u Njegovu nježnost.Drugi korak u tom dijelu je pouka o neo-krivljavanju roditelja ili bilo koga drugoga za nastalu ovisnost, jer čovjeka ne stvara-ju samo roditelji nego i Stvoritelj koji je bio s njim u trenutku začeća i u svakom dru-gom trenutku života. Ljubav Stvoriteljeva prema čovjeku ostaje vjerna i ide za njim. Nakon pouke ovisniku posredujemo zna-nje kako se do Boga može doći. U tom di-jalogu ljubavi Boga i čovjeka, nedostatka ljubavi i povjerenja najviše ozdravlja be-zuvjetna Božja ljubav. Navedeni put du-hovnog zdravlja provodi se kroz molitvu kao razgovor s Bogom i kroz meditaciju sve dok osobe ne dobiju iskustvo da su voljene, vrijedne, dragocjene.

4. Oslobođenje od grižnje savjesti i kri-vinja – put povjerenja. Nakon što se ovi-sniku „donese tlo pod nogama“, potreb-no mu je pokazati cilj, smisao, a to je Ži-vot. Ovisnicima se reklo – Isus je Život.

hagio.hr 17

On ne traži da budeš dobar, već da vje-ruješ u dobrotu. Učiti ih govoriti: „Ja vje-rujem, bit će dobro.“ Osnovno je pribli-žiti osobu Isusa Krista. On je uzeo ljud-sku osobu na sebe, sve zlo ponio u svoju smrt na križu i tamo uništio grijehe, ovi-snosti, strahove i dr. Osobito je bitno ovi-sniku donijeti spoznaju da je sadašnji tre-nutak najvažniji. Sada može moliti opro-štenje, početi vjerovati u ljubav i dobrotu, sada može Isusu sve reći. U „razgovoru“ s Isusom ovisnici svjedoče kako su po-željeli život bez ovisnosti, kako ponovno otkrivaju vlastite vrijednosti, kako im se vraća dostojanstvo.U ovom koraku izlaska iz ovisnosti ovisni-ku je bitno učvrstiti:

a) Ima Netko tko ga voli.

b) Njegov život je važan i dragocjen.

c) Uspjet će ako vjeruje da je Bog Sve-moćan i da štiti njegov život, ako vjeruje u dobrotu, ljubav, istinu.

Ako je osoba ateist, tada mu treba reći: Život to si ti, to je tvoje postojanje. Život je isto što i dobrota, ljubav, vjernost.

5. Pomirenje. Slijedi pomirenje sa samim sobom, s Bogom i s drugima. Ovisnici s kojima se radilo govore o svojoj ogorče-nosti na svoje bližnje, na Stvoritelja koji je stvorio svijet u kojem vlada nepravda, li-cemjerstvo, te na same sebe što su „pali“ u ovisnost i što nisu bili jači. Ponovno im se posvijestila bitnost sadašnjeg trenut-ka i da se sada mogu pomiriti s bližnjima u duhu jer su tako povezani sa svim ljudi-ma. Važna je spoznaja da je duh transpa-

rentan, svjestan i slobodan od prostora i vremena te da se misao na nekoga stvar-no intuitivno i prenosi.To znači da opraštanje u duhu osjeti onaj kome smo oprostili, te da onaj koga moli-mo za oproštenje to duhovno čuje (usp. T. Ivančić).Iskustva ovisnika potvrđuju tu istinitost zakonitosti duha. One osobe koje su ih najviše povrijedile i omalovažavale po-činju ih najviše cijeniti. Nakon ovog puta duhovnog zdravlja ovisnici najviše dobi-vaju snagu i volju da budu slobodni.

6. Razvoj kreativnosti. Dolazi do odlu-ke i djelovanja u razvoju kreativnosti pre-ma sposobnostima i talentima. Osobe se vraćaju kreativnim aktivnostima koje su imale prije ovisnosti ili otkrivaju nove spo-sobnosti za kreativnost (na primjer vra-ćanje glazbi, sportu, svakodnevnom radu na kreativan način).

7. Odluka o braćenju na slobodu. Ovi-snici se nakon navedenih koraka sami od-lučuju za slobodu, te ih se priprema za te-meljnu životnu ispovijed i molitvu oslo-bođenja.

8. Put milosti odnosi se na molitvu da Duh Sveti ispuni oslobođenu dušu ovisni-ka i molitvu za kreposti.

9. Discipliniran duhovni život. Da bi se učvrstila sloboda, potrebno je rasti i ra-zvijati se duhovno kroz svagdanju moli-tvu, obraćenički život, duhovnu literatu-ru. Priključuju se radu u skupini koju vodi iskusan hagioasistent.

Rezultati• Od 16 ovisnika 11 je izašlo iz ovi-

snosti

• S 4 ovisnika se još uvijek kontinu-irano radi

• 1 ovisnik je odustao

ZaključakBit ovisnosti jest vezanost i nemoć slobode. Sloboda pripada razini duha i zato je glavni uzrok ovisnosti na du-hovnom području. Egzistencijalno-du-hovni pristup pomaže da se ovisnost sagleda u cjelini čovjekova bića.

Kroz iskustvo rada s ovisnicima o on-line kockanju, računalnim igrica-ma i internetu, dolazimo do istine da samo Apsolutni Bitak može biti oslo-bodilački. Religijski rečeno to je Bog, kršćanski shvaćeno Isus Krist. Ovi-snicima je najsnažnije iskustvo da je Isus na njihovoj strani i da zakonito-sti duha doista funkcioniraju u svag-danjem životu.

Resocijalizacija je vrlo bitna, a ona se postiže učenjem ovisnika disciplini-ranom duhovnom životu, moralnim vrijednostima, razvoju kreativnosti i otkrivanju vlastitih talenata.

Literatura:Ivančić,Tomislav: Ovisnost i sloboda, Teovizija 2009.Ivančić, Tomislav: Dijagnoza duše i hagioterapija, Teovizija 2006.Ivančić, Tomislav: Hagioterapija PTSP-a, Teovizija 2009.Zbornik sažetaka ( Kockanje I. hrvatski interdisciplinarni simpozij s međunarodnim sudjelovanjem, Virovitica 2007.,urednici Elvira Koić,Veljko Đorđević.)

hagio.hr18

hagiohrE D U K A C I J A

Nakon što smo u prošlom broju sa-znali što je to duh, od čega se sasto-

ji te koja je njegova uloga u našem živo-tu, sada ćemo objasniti i pojmove pne-umatološka bol i patnja duhovne duše. Najprije je korisno prisjetiti se da je svaki čovjek istodobno i duhovno i materijalno biće. Te se dvije stvarnosti ne mogu raz-dvojiti i stoga se moraju zajedno i liječiti. Čovjek je središte svega, vrhunsko biće, no zbog slobode koja mu je dana i iz koje djeluje ne može izbjeći bolest. Ali svakom odlukom za dobro u njegov se život vra-ća zdravlje.

MORFOLOGIJA ZDRAVLJA I BOLESTI

Zdravlje duhovne duše znači čovjekovu cjelovitost, zdravo funkcioniranje svih nje-govih duhovnih organa. Čovjeku zdrave duhovne duše nije pogažena osobnost, on je siguran da ima čistu savjest, mudar je, inteligentan, konkretan, slobodan od svega, čestit i pošten... Kad je čovjek tako cjelovit, onda je duhovno zdrav. Čovjek je biće od drugoga bića. Nitko od nas nije sebe naručio, napravio, ni htio. Bitno je prihvatiti ono što jesmo. Nepri-hvaćanje bilo čega u sebi ili na sebi znak je duhovne bolesti. Suprotno tome, svijest o tome da naš život ne ovisi o nama, da net-ko drugi vodi računa o našem životu, vodi u potrebu komunikacije sa Stvoriteljem, a ta je veza bit duhovnog zdravlja.

„Bolest“ na duhovnom području znači da na duhovnoj duši postoji neki nedostatak, nedostaje ono što bi tu trebalo biti. Zdrav-lje se postiže donošenjem onoga što ne-dostaje. Npr. ako je čovjek ohol, donosi se poniznost, ako je netko ovisan, potrebno ga je uvesti u slobodu... Hagioterapijom se pacijenta ne liječi, nego ozdravlja. Kada čovjek psihički ili fi zički oboli, čak i kada izgubi fi zički život, duhovni život mu ostaje, on je vječan. No, kada je čo-vjek nemoralan, gubi sebe i postaje du-hovno mrtav.Nedostatak duhovnog zdravlja kod čo-vjeka znači da on negdje u sebi doživlja-va bol i patnju. Bol je znak ugroženosti ži-vota u nekom području. Patnja je nemoć čovjeka da se oslobodi boli. Očaj je pak stanje napuštanja borbe za život.

SUSTAVAN PRIKAZ BOLI I PATNJE DUHOVNE DUŠE

Tri su razine patnje duhovne duše:

1. Egzistencijalna bol i patnja - Svaki je čovjek egzistencijalno teško bolestan i jednako ugrožen, i protiv toga ne može ništa učiniti. Čovjek se rađa i umire a da ga nitko ne pita želi li to. Nitko nema sud-binu u svojim rukama, a svi nose krivnje i povrijeđeni su. Nitko nije izuzet iz egzi-stencijalne boli i patnje. Uslijed egzisten-cijalnog straha svima je jednako potreb-no sigurno tlo pod nogama.

2. Temeljna bol i patnja - Izražena je u nemoći čovjeka da vjeruje. Ali čovjek je biće vjere i ne može drugačije živjeti osim

u vjeri da će se sutra probuditi i živjeti, i da postoji nešto i iza smrti. Temeljna bol i patnja nastaju u trenutku začeća i ra-zvijaju se ako čovjek nema nekoga tko ga voli i u koga može imati povjerenja. Dijete u trenutku začeća zna što majka i otac misle, govore te reagira na sve još u majčinoj utrobi. Nedostatak ljubavi u tom razdoblju kod jedne trećine ljudi uzrokuje agresivnost, kod druge trećine neuroze, a kod treće trećine agresivnost i autoa-gresivnost. Jedina je pomoć u poveziva-nje svakoga s bezuvjetnom ljubavi.Pomoć u tri koraka:

- Tebe je Stvoritelj htio!

- Stvoritelj te uvijek bezuvjetno voli!

- Oprosti sebi i drugima. Tako obnav-ljaš prijateljstvo sa svojim Stvorite-ljem.

3. Cjeloživotna bol i patnja - Ovdje razli-kujemo tri moguće situacije: prva je situ-acija kada čovjek samog sebe ne voli, ne prihvaća i zbog toga samog sebe ranjava grijesima, negativnim mislima i riječima. Da bi se situacija promijenila, potrebno je prihvatiti sebe i samom sebi postati važan. Druga je situacija kada čovjeka stalno net-ko napada - roditelji, rodbina, bližnji... Oni koji su nam najbliži najčešće nas najdublje povrijede, razočaraju, čak i ostave. Izlaz iz te situacije je u opraštanju. Treća je situa-cija ona u kojoj nas napadaju bolesti, ne-sreće, vremenske nepogode, neimaština i sl. Sve to u nama stvara strah, tjeskobu i osjećaj da nas netko kažnjava. To je situa-cija svijeta - cijela se priroda pobunila jer

Studij hagioterapij bol i patnjaPripremila: Ivana Vranešić

hagio.hr 19

hagiohrje čovjek postao zao, jer joj je postao nepri-jatelj. Kad zavolimo Stvoritelja, i priroda će biti na našoj strani. Rješenje te situacije je u povjerenju da će sve biti dobro.

Specifi kacija patnje duhovne duše

Egzistencijalna, temeljna i cjeloživotna bolest može biti:

1. kognitivna patnja duhovne duše – pat-nja je koja dolazi od krive spoznaje - čovjek

često nema ispravnu sliku o sebi, o Stvo-ritelju i o drugima. Rješenje je u traženju istine koja će nas osloboditi, a ta je istina u Onome koji je stvorio nas i čitav svijet.

2. aksiološka patnja duhovne duše – patnja je nastala zbog grižnje savjesti i krive krivnje, a može biti dvostruka: - kada sami sebe okrivljujemo - kada nas drugi okrivljuju, a nismo krivi. Važno je ču-vati se patnje kada nas drugi napadaju. To

ćemo uspjeti kada shvatimo da druge tre-bamo ljubiti umjesto optuživati ih.

3. interpersonalna patnja duhovne duše – patnja je koju nam zadaju drugi ljudi. Izlaz je u tome da shvatimo kako i drugi ljudi pate te da je dovoljno uputiti im samo jednu lijepu riječ ili kompliment.

4. religiozna patnja duhovne duše – dolazi od toga što svi duboko patimo jer

e - pneumatološka

hagio.hr20

E D U K A C I J A

ne vjerujemo da nas Netko bezuvjetno voli i da ima netko tko nas je htio. Izvore zla u sebi možemo zatvoriti ako mislimo na ono dobro, spoznajemo isti-nu, vjerujemo u dobro, odlučujemo se za dobro i činimo dobro.

Aspekti patnje i boli duhovne duše

1. fi lozofski – duhovna je duša forma čo-vjekova tijela. Ozdravljajući na duhovnoj razini, čovjek se vraća u formu. Suprot-no, kada čovjek nije čestit, karakteran, moralan, zapravo znači da je njegova for-ma, ono bitno po čemu je čovjek, naru-šena.

2. organski – duhovni organizam ima svoje organe, a svaki od njih može biti ranjen – savjest može biti pogažena, um zaveden (npr. nekom ideologijom), srce „slomljeno“, slobodna volja unište-na (kod ovisnika i onih koji stalno griješe – lijeni su ili svadljivi...), kreativnost neo-stvarena (može uzrokovati, npr. depresi-ju ili suicid) itd.

3. fenomenološki – nedostatak duhov-nog zdravlja očituje se u negativnom sa-držaju fenomena duhovne duše. Nega-tivni su fenomeni duhovne duše: neza-dovoljstvo, škrtost, mrzovolja, nemoć, nekultura, besmisao, razočaranje, ner-voza, ovisnost, podložnost, lijenost, agre-sivnost, depresivnost, povučenost, ne-djelotvornost i sl.

ETIOLOGIJA BOLI I PATNJEDUHOVNE DUŠE

Da bismo mogli pomoći čovjeku, važno je pronaći uzrok iz kojeg je bolest doš-la. Potom je potrebno pronaći izvor tog uzroka.Na duhovnoj je razini uzrok samo jedan - zlo, a izvori su bezbrojni. Zlo je ono što ugrožava i razara naše postojanje, a naše je postojanje život. Živjeti i postojati je, međutim, apsolutno dobro koje zlo ne može razoriti. Zlo nije netko ili nešto, ono je ništa; ono je nešto čega nema. Filozo-fi kažu da je zlo nedostatak dobra. Ono je samo u čovjekovim krivim odlukama,

odnosno kada se ne odlučuje za moral-ne vrednote, za ono što ostaje. Izvori zato mogu biti: egzistencijalni – npr. nemoć, strah temeljni – npr. krivnja, agresivnost, depresija cjeloživotni – npr. uvrede, neuspjesi kognitivni – npr. nezna-nje, krivo znanje, sumnjeaksiološki – npr. nemoral, poroci inter-personalni – npr. svađe, mržnja, kleve-te, nepraštanje religiozni – npr. ateizam, nevjera fi lozofski – npr. suprostavljanje transcendentalima, razaranje forme or-ganski – npr. pogaženo dostojanstvo, ra-njena savjest fenomenološki – npr. sva-ka negativna misao, riječ.Potrebno je zatvarati izvore zla. Pri tome se čovjek ne smije suprotstavljati zlu, već uzvraćati dobrim. Samo s Apsolut-nim mu se možemo suprotstaviti. U su-radnji s Apsolutnim čovjek postaje neo-graničen. Čovjekova je jedina nada u stal-nom obraćanju na dobro. To je ono što ga oslobađa, po čemu postaje cjelovit i svje-tlo za druge.

Nastavlja se...

hagiohr

hagiohrIzjavaE D U K A C I J A

Pet ero nas uputilo se iz Beč a u Zagreb na Prvi međunarodni ljet ni stu-dij hagiot erapije. Nitko od nas prije nije bio u prijes tolnici Hrvatske.Međutim, već pri dolasku bili smo pozitivno iznenađeni prijateljskim gradom vrlo izražene osobnosti. Organizacijski tim dočekao nas je vrlo srdačno i prof es ionalno, a preda-vanjem prof . dr. Tomislava Ivančića počelo je pravo putovanje u duboko shvaćanje sadržaja hagiot erapije te osobno uranjanje svakog sudionika u vlastitu duhovnu stvarnost.Fascinira kako se među 400 sudionika iz cijelog svijet a razvio osjeć aj zajedništva. Ista čežnja za tim da se ist raže zakonitosti duhovne duše, kako bi se moglo pomoći čovjeku koji pati, već a je od svih kulturološ-kih i jezičnih barijera. U prtljazi za povratak kući bilo je ono najvažnije - vizija o tome kako raditi da društvo postane bolje, ljepše, ist initije, življe i sret nije.

Doris Napet schnig

s njemačkog prevela: Karolina Bućo, prof .

hagio.hr 21Izja

va su

dion

ika

stud

ija

hagio.hr22

E D U K A C I J A

Ako pod životnim uspjehom smatramo životno i obiteljsko zadovolj-stvo (a to bi nam ipak trebalo biti na prvom mjestu), znamo da je za životni uspjeh nemoguće pronaći jasan recept. On je, prije svega, re-zultat zalaganja, sreće, ali i vjere. I tu nema privilegiranih jer sretni i uspješni na tom području podjednako mogu biti i bogati, i siromašni, i školovani, i neškolovani...

Piše: dr. sc. Božo Skoko

hagiohrKako uspjeti?

Znanje

Kad je pak riječ o poslovnom uspjehu ili ostvarenju karijere u zanimanju koje ste odabrali, jasno je da ni tu nema recepta, ali ipak postoje neka pravila koja su za-jednička najvećem dijelu uspješnih ljudi. Prije svega, većina njih će vam reći kako je riječ o upornosti i samo upornosti, o radu i samo radu... Međutim, to nije i pre-sudno! Kako se vremena mijenjaju tako se mijenjaju i preduvjeti za uspjeh. Živi-mo u vremenu kada se - više nego ika-da - traži kvalitetno obrazovanje. Naime, upravo znanje postaje najtraženija roba na tržištu. O tome svjedoče pozivi ame-ričkih i njemačkih poduzetnika našim in-formatičarima, ali i visoke plaće koje za svoje poslove u našim vodećim tvrtka-ma primaju inženjeri, menadžeri i osta-li profesionalci o kojima ovisi normalno funkcioniranje poduzeća. Iako smo svje-doci brojnih stečaja, izostanka zasluže-nih plaća i sve težeg zaposlenja, stati-stike pokazuju da se za dobro školova-ne kadrove uvijek nađe radnih mjesta. A da su naši mladi svjesni potrebe za kva-litetnim obrazovanjem, svjedoči i pravi zamah u dodatnom obrazovanju, od ra-čunalnih programa i stranih jezika do ko-

munikoloških tečajeva, što postaje uisti-nu unosan posao.

Osobnost

Uz kvalitetno obrazovanje, doduše, po-trebne su i neke dodatne sposobnosti, od kojih je često presudna vaša osob-nost, odnosno način na koji komunicira-te s okolinom i uopće način na koji u ži-votu funkcionirate! Amerikanci su razvili cijele psihološke studije o tome kako bez pretjerane brige doći do uspjeha i zarade. Neke su pretpostavke svojstvene samo njima, a neke i mi možemo primijeniti u svakidašnjem životu.Ponajprije, u vremenu kad nas okružu-je beznađe, važno je imati jaku nadu, vi-ziju i jasan cilj. Ako nemate cilj u životu, onda ćete puno teže birati jasne putove na svakodnevnim životnim raskrižjima. Ako niste uporni, lako ostanete prosječ-ni. Pritom se nemojte podcjenjivati jer biti širokih pogleda i ciljati visoko jest kao da otvarate neka čarobna vrata s kojih vam se širi pogled tako da možete vidjeti uvi-jek nove mogućnosti. Držite do sebe jer ono što drugi misle o nama vrlo je često samo refl eksija naših vlastitih prosudbi o sebi. No pritom budite umjereni!

foto

: Mar

io P

eriš

a

hagio.hr 23

Znajte da okolnosti ne čine ljude, već ih samo pokazuju u pravom svjetlu.

foto

: Ant

e N

ovak

hagio.hr24

E D U K A C I J A

Krenuti u akciju

Nemojte se bojati aktivnosti. Zapamti-te da i najdalje putovanje počinje prvim korakom. Ali morate ga učiniti, zakora-knuti! Kad ste učinili prvi korak, svaki vas daljnji korak vodi bliže cilju. Stoga taj prvi korak nikada nemojte odgađati za sutra, već ga učinite odmah. Da se jedne ne-djeljne večeri nisam odlučio napisati prvu rečenicu ovoga teksta, zasigurno ga danas ne biste čitali. Znam da mno-gi ljudi osjećaju strah i nemaju dovoljno samopouzdanja pa nalaze isprike. S dru-ge je strane uvijek lakše tugovati nego se odvažiti i krenuti u akciju. No, kad pobi-jedite strahove i prestanete se brinuti, stvarate prostor i samopouzdanje za na-predak. Umjesto da se osjećaju poraže-no ili paralizirano zbog straha, uspješni ga ljudi svladavaju i idu dalje! Neke upla-ši već prva životna prepreka; zaboravlja-ju da je i najfascinantnija osoba u povi-jesti, Isus, tri puta pao pod križem, ali je

svaki put ustao i krenuo dalje. Prava je rijetkost pronaći uspješne ljude koji cvi-le i tuguju zbog svojih neprilika. A mož-da je ta ista osoba svladala još teže pre-preke na putu nego što možemo i zami-sliti. Vaše su prilike takve kakve jesu i do sada su bile takve kakve su bile. Vrijeme je da se prestanete tužiti na sve oko sebe i tražiti krivce. Neka to bude stvar proš-losti, a vi otvorite novu stranicu! Znajte da okolnosti ne čine ljude, već ih samo pokazuju u pravom svjetlu.S druge strane, često nam jedan neu-spjeh tako zamagli vidike da ne vidimo nove, možda još bolje mogućnosti. Sje-tite se one stare poslovice: “Kad ti Bog zatvori vrata, uvijek ti odškrine prozor.” Samo, primjećujemo li mi to? Uz to, ne-mojte od sitnih vlastitih pogrešaka stva-rati nepremostive zidove. Pokušajte im se nasmijati i oni će nestati. Budite ma-nje reaktivni, a više aktivni!

Uvijek postoji mogućnost

Ako vam se nešto ispriječi na putu, ne-mojte se ljutiti na sebe ili na svoje bližnje. To ionako neće riješiti vaš problem. Time samo gubite energiju. Pronađite alterna-tivu jer ona sigurno postoji! Pritom uvi-jek budite svjesni onoga što vam ne ide od ruke. Vjerojatno ste izvrsni u nečem drugom pa zašto se ne biste tome po-svetili... Jasno je da se ljudi uvijek boje promjena: promjene prebivališta, radnog mjesta ili promjene svog ponašanja, svo-jih pristupa stvarima ili ljudima u životu... U svojoj knjizi “Uspjeh nije slučajnost” dr. Lair Ribeiro tvrdi “Nastavite li činiti ono što ste prije uvijek činili, postizat ćete ono što ste prije uvijek postizali!” Pametno-me dosta!

Pametno okruženje

Nitko ne zna sve na ovome svijetu. Mnogo toga nikada nećete ni naučiti. Zato se, što god radili u životu, nastojte okružiti struč-

Okolnosti ne čine ljude,već ih samo pokazujuu pravom svjetlu.

hagio.hr 25

nim ljudima, po mogućnosti pametnijima od sebe! To može biti presudna činjenica u vašem životu! Autori glasovitog bestselera „Funky Business“ zaključili su kako čovjek na tržištu vrijedi onoliko koliko ima znanja, bez obzira na to je li riječ o klasičnoj nao-brazbi ili slučajno stečenim umijećima – od kuhanja do popravljanja automobila, te onoliko koliko poznaje kvalitetnih ljudi. Vaša socijalna mreža izniman je kapital u sva-kodnevnom životu. Od ljudi koje poznajete primate informacije, savjete, potporu… Oni vam otvaraju prozore u nove svjetove, po-vezuju vas i spajaju s drugima. Na vama je hoćete li i kako te kontakte iskoristiti.

Kako graditi vlastit imidž?

Zapitajte se kakav imidž imate u druš-tvu! Ono što drugi osjećaju prema vama i kako vas doživljavaju često također može biti presudno u vašem životu. Morate biti svjesni - rekao bi poznati američki psiho-log dr. Richard Carlson - da će vaša na-zočnost, ponašanje, poštenje i dobrota ostaviti postojan trag u svijesti onih s ko-jima se zateknete. To ne znači da glumite ono što niste, već da jednostavno budete dobri i originalni i ostavite ne dobar, već savršen dojam!Pritom se nemojte bojati ljudi i njihove pomoći. Jednostavno budite neposred-ni i zatražite ono što želite. Zatražite po-moć, preporuku ili savjet ljudi koji vam ih mogu dati. Ljudi to obično cijene i radu pomažu jer je divan osjećaj kad vas netko treba. No, nemojte uvijek čekati da vam nešto zatreba pa onda zaskočiti osobu.

Izgradite odnose s ljudima prije nego vam zatreba njihova usluga. I ne budite škrti prema ljudima oko sebe, već dajte! Daj-te ono što imate, bilo da je riječ o novcu, usluzi ili samo osmijehu. Sve se to u živo-tu stostruko vraća! Naravno, nemojte to odmah očekivati. Budite strpljivi i nemoj-te zazirati od uspjeha do kojeg dolazi sit-nim koracima. Veselite se tuđem uspjehu. Jasno, katkad nije lako vidjeti člana obi-telji ili susjeda koji je bolji od vas u nekom poslu. Ključno je znati da postoji dovoljna količina uspjeha za sve. Kad netko ostvari svoj cilj, time se zapravo povećava kolač za nas ostale! Jednostavno uvijek imajte na umu zlatno pravilo - Čini drugima ono što želiš da drugi čine tebi! Postanite pa-žljiviji prema ljudima, izrazite im zahval-nost, pokažite im da vam je do njih stalo, slušajte ljude, ponudite im svoju pomoć, budite još velikodušniji... Davati i prima-ti su dvije strane istog novčića. Uz to iz-gradite kod ljudi velik stupanj povjerenja jer ljudi koje imate oko sebe zapravo su jedina prava vrijednost u ovome svijetu. Kako ćete to učiniti? Jednostavno odgo-vornošću za vlastite postupke, točnošću, ispunjavanjem obećanja, pouzdanošću... Jasno, nitko od nas nije savršen i svi mi griješimo i zakazujemo. Međutim, lakše je i mudrije izbjeći obvezivanje nego izne-vjeriti očekivanja! Uz to, pitanje je jesmo li sposobni priznati vlastite pogreške i ispri-čati se. Jednostavnim priznanjem da smo smrtnici i čarobnom riječi “oprosti” stva-ramo bliži odnos s drugima i njihovo po-vjerenje u nas raste.

Nikako nemojte vjerovati onoj uzrečici da čovjek u životu dobiva samo jednu pravu priliku. To je potpuna izmišljotina.

Danas je prvi dan ostatkavašeg života

Uvijek je važno znati kada se treba upu-stiti u nešto, kada zastati, a kada odu-stati. Mnogi su ljudi uspjeli zahvaljuju-ći pravim procjenama. Nemamo uvijek istu energiju ili inspiraciju, a na kraju - okolnosti se stalno mijenjaju. Nemojte se bojati zastati, pričekati trenutak in-spiracije... Život nastojte prihvatiti s la-koćom. Njegujte smisao za šalu i nauči-te se smijati. Statistike pokazuju da su u životu uspješniji optimističniji ljudi! Opu-stite se i nemojte se brinuti zbog sitnica. Psiholog Carlson kaže da uvijek trebamo olako prijeći preko onoga čega se možda već za tjedan dana nećemo ni sjećati ili što će nam biti posve nevažno. Zapam-tite da je svaka nova stvar već sutra po-lovna - zato ne paničarite u životu. Idite polako i sigurno!Napokon, postanite svjesni da samo vi držite kormilo svog života u svojoj ruci i da ćete opet isključivo samo vi jednog dana odgovarati za rezultate toga zemalj-skog putovanja. Pritom si osvijestite da vaš život počinje u ovom trenutku i da je današnji dan prvi dan ostatka vašeg ži-vota! Ono što je bilo pripada prošlosti, ali ono što je pred nama možemo uredi-ti onako kako nam odgovara. Mnogi koji u vječnost odoše ispred nas, na tome bi nam sigurno pozavidjeli!

Ono što je bilo pripada prošlosti, ali ono što je pred nama možemo urediti onako kako nam odgovara.

hagio.hr26

hagiohrAteizamRazgovor sa dr.sc. Tomislavom Ivančićem

Razgovarala: Željka Kolar

D I J A G N O Z A I T E R A P I J Afo

to: A

nte

Nov

ak

hagio.hr 27

Zatekla me nedavna vijest o skupini ljudi koji žele osnovati udrugu ateista zbog toga što se smatraju ugroženima i žele

se zaštiti. Zašto se, u doba kada smo zapravo svi podjednako ugroženi, neki glasovi čuju glasnije od drugih? I zašto manjine uspijevaju privući toliku pozornost? Vidim to kao vapaj za razu-mijevanjem i poziv na dublju međuljudsku komunikaciju. Razumi-jem da ni sama nemam dovoljno znanja i razumijevanja ateizma pa sam se u vezi s tim obratila profesoru Ivančiću koji je ležerno prihvatio moja pitanja, a iz razgovora sam otkrila kako ključ razu-mijevanja ateista i vjernika nije u ljudskoj, često površnoj, logici znanja i razmišljanja. Evo kako je tekao naš razgovor.

hagiohrD I J A G N O Z A I T E R A P I J A

RazgJe li moguće zaista biti uvjerenda Boga nema?

Još od Aristotela je jasno da je nemoguće biti ateist jer svaki čovjek spoznaje Boga koji je „nepokretni pokretač“. Suvremene neuroznanosti, logoterapija, fi lozofi ja, pa čak i fi zika, argumentirano i znanstveno govore o Bogu kao duhovnoj stvarnosti, koja sve drži u postojanju i djelovanju.Svjedoci smo da je prošlo vrijeme u ko-jem se govorilo da Boga nema. Zašto ateisti danas traže zaštitu osniva-jući svoju udrugu? Jer su intelektualno uvjereni da Boga ima. Ateisti jednostav-no više ne nalaze argumente za nevje-ru u Boga.Oni ne bi nijekali Boga kada ne bi zna-li da ga ima. Svatko zna što pojam Boga

u sebi sadrži i čak poznaje tu stvarnost. Jednostavno, svi intelektom spoznajemo Božju stvarnost. Često mi nakon preda-vanja pristupaju ljudi i govore kako im ni-šta novo nisam rekao jer sve što su čuli već postoji u njima, u njihovu srcu, a ja sam ih samo podsjetio na to, kao da bih to izvadio iz neke njihove arhive, posvi-jestio im i time im omogućio da od toga žive. Tako i Boga spoznajemo intuitivnom spoznajom a da to nismo uspjeli izraziti na racionalnoj razini.Ne postoji niti kod jednog čovjeka uvje-renje da Boga nema jer već od začeća in-tuitivno znamo da Bog postoji. Od Njega smo, naime, u začeću dobili svoju osob-nost i čitavu duhovnu dušu. Stoga ateisti ne mogu reći da Boga nema.

Odakle ateizam?

Ateizam je novog vijeka; nastao je u srcu kršćanstva. Svi koji su željeli postati kr-šćani najprije su trebali biti ateisti. Prvi kršćani, naime, nisu imali hramova, a grč-ke i rimske religije imale su velike hramo-ve posvećene različitim bogovima. Prvi kršćani nisu priznavali bogove, ni grčke, ni rimske, ni germanske, ni slavenske. Oni su u Isusu iz Nazareta prepoznali utjelov-ljenje Božjeg Sina, u njega i njemu vje-rovali; živjeli kako je on živio i kako ih je on poveo; spoznali su da je on jedini put do Oca. Bog je, u izvornom smislu, Otac. Stoga su prvi kršćani smatrani ateistima i bili progonjeni zato što nisu htjeli poštiva-ti rimske bogove, a vjerovalo se kako bo-govi čuvaju Rimsko Carstvo te su kršćani

28 hagio.hr

govor

smatrani neprijateljima Carstva i bili pro-gonjeni i mučeni. Možemo reći da je atei-zam nastao s kršćanima.

Tko su ateisti danas?

Ateisti su ljudi koji ne žele priznati Boga, ne žele prihvatiti stvarnost Boga ili pre-poznaju samo religiju i nju zamjenjuju za Boga te, ne želeći prihvatiti ni jednu reli-giju, nazivaju sebe ateistima. Ateisti nije-ču određenu sliku Boga. Činjenica je kako svaki čovjek, ateist ili ne, želi biti dobar, želi ljubiti i ljubi svoju dje-cu, svoju suprugu, pokušava biti prave-dan... Prema tome, on je moralan, a mo-ralnost je duhovna dimenzija. Dobrota, ljubav, istina - to je Bog. Tako su ateisti u praksi vjernici, a u teoriji nevjernici. Atei-stima smetaju načini na koji religije inter-pretiraju Boga, kao i religiozni ljudi koji ne postaju bolji, a govore o Bogu a da sami nisu slični Bogu. Ghandi je lijepo rekao: „Bez vas kršćana mi bismo davno posta-li kršćani.“ Trebalo bi svakog ateista posebno pitati što on misli pod ateizmom. Zanimljiv mi je bio razgovor na tv-u između neuroznan-stvenika Michaela Collinsa i autora knjige „Iluzija o Bogu“ Richarda Dawkinsa koji se deklarira kao ateist, a tom je prilikom rekao kako zna da mora postojati nešto, mora biti netko, ali mu smeta kako religi-je interpretiraju i čak iskvare pojam Boga i odnos prema Bogu.To me dalje nuka na razmišljanje o tome kako su zapravo formalni vjernici, koji žive ateistički, izvor ateizma.

Kako su formalni vjernici povezani s pitanjem ateizma?

Koncil kaže u enciklici Gadium et spes kako vjernici koji krivo tumače evanđeo-sku vjeru i ne žive po njoj trebaju biti sma-trani najvećim uzrokom ateizma. Mogli bismo poći još i dalje i reći da su zapravo pravi ateisti oni koji čine zlo jer Bog je ap-solutno dobro, kaže fi lozofi ja.

Ima li istine u ateizmu?

Razlikujmo istinu od ideologije. Istina pripada znanosti i pravednim ljudima, a ideologija je najveći neprijatelj istine i znanosti. Uzmimo za primjer nedavnu izjavu Stručnog etičkog povjerenstva Pe-trove bolnice u Zagrebu kako život po-činje začećem te je stoga svaki poba-čaj zločin i kao takav nezakonit. Na to su se čuli prigovori u našem Saboru da je o tom pitanju trebalo raspravljati sa-borsko povjerenstvo, a ne stručnjaci Pe-trove bolnice. Drugim riječima, prigovor iz Sabora je bio: „Zašto pitate znanstve-nike, umjesto ideologe?“ Događa se da ideologija i dalje vlada. Primjer ideolo-gije imamo uostalom u marksizmu koji je bio pokrivan riječju znanost, a danas znamo da marksizam nije imao ništa sa znanošću. Režim komunizma, marksiz-ma i realsocijalizma bio je u sebi protur-ječan i nehuman. Malo znanosti donosi ateizam, a čitava znanost istinu. Tek je potpuna znanost istina, a istina je Bog. Znanost donosi Boga i razmišljajući o Bogu, čovjek biva

znanstven. I znanost danas dokazuje da je ateizam nemoguć. Ateizam je samo bo-lest čovjeka.

Kako doći do istine?

Do istine se dolazi na razini duha i tu sposobnost ima svaki čovjek. Nemogu-će je uspeti se na duhovnu razinu, a pri tome ne susresti Boga kao temeljnu isti-nu. Ateizam nastaje tamo gdje ljudi za-tvaraju oči pred istinom. Ipak, u svakom ateistu postoji zrno Božje istine i u sva-kom postoji čežnja za Bogom i čežnja za ljubavlju.

Možemo li spriječiti ateizam?

Kada bismo voljeli ateiste, ne bi bilo ate-izma. Kada poštujemo ateiste, ubrzo uvi-đamo kako su oni ljudi koji traže istinu ži-vota. Vjerojatno se trude osnovati udrugu upravo da bi se zaštitili od pobožnih lju-di koji ih optužuju i ne vole. Ako zavolimo bilo koga u svojoj okolini, vidjet ćemo kako se on mijenja, a s njim i mi. Ako zavolimo sebe, doživjet ćemo kako se sve mijenja.

Kako zavoljeti?

Tako da u sebi i drugima prepoznajemo ono vječno, neuništivo, ono zrno Božje istine, sjaj Božji, prisutnost Boga u sebi, u ateistima, u svima. Gledati to dobro i ući u savez s njim, surađivati s tim dobrim, duboko humanim i božanskim u sebi i u svakom čovjeku.

hagio.hr 29

hagio.hr30

hagiohrD I J A G N O Z A I T E R A P I J A

Voljeti sebe

Piše:Adrijana Lovrinčević, teologinja

VLASTITI PARADOKS

Posvuda oko mene - na televiziji, na inter-netu, u časopisima – mnoštvo sugestija i aluzija na to kako trebam izgledati i po-našati se - da bi me drugi prihvatili. Vanj-ski izgled čovjeka postao je imperativ oko kojega se sve okreće. Više nije važan čo-vjek kao čovjek, nego njegov izgled. Zar je čovjek samo tijelo? A čovjek je daleko više od onoga što vidimo i kakvim nam se pokazuje.

U subotnjoj šetnji gradom, promatrajući nepoznate prolaznike, uočila sam stotine kopija i jedva koji original. Zadivila sam se nad nekolicinom onih koje sam opazila kako otmjeno, nenametljivo, ali ponosno izražavaju svoju originalnost baš u sve-mu, od komunikacije do odijevanja...

Kada sam nedavno bila na jednom vjen-čanju, bilo je smiješno vidjeti deset jed-nako odjevenih ljudi. I dok sam se ču-dila drugima, shvatila sam kako sam i sama negdje, sasvim neprimjetno, izgu-bila svoju originalnost, a postala ona koja bez razmišljanja prihvaća sugestije tren-dova. Iako uhvaćena u vlastiti paradoks, iskoračila sam na put novog otkrivanja i upoznavanja sebe. Konačan mi je cilj bio zavoljeti sebe!

NE PRISTAJEM

Napokon, opterećuju me pokušaji da zadovoljim kriterije ljudi koji ne znaju tko sam, koji ne poznaju moje mogućnosti, ideje, ambicije... No, prvo s čime sam se suočila bila je činjenica da se teško odu-

prijeti slici čovjeka koja se u današnje vri-jeme promovira. Da nije tako, ne bi se to-liki mučili raznim dijetama kako bi posti-gli „bolji“ izgled, ne bi se toliko ulagalo u održavanje mladenačkog izgleda.

Razmišljanje me dovelo do zaključka kako je zadovoljstvo samim sobom ne-što što se nalazi unutar mene same, a ne negdje izvan mene. Mogu biti izva-na savršeno lijepa i svakodnevno prima-ti komplimente na račun svog izgleda, ali što mi sve to vrijedi ako sam u sebi isprazna i ne volim se? S druge strane, poznajem one koji su i punašni i nespret-ni, ali čija me radost i vedrina uvijek za-hvate kada sam u njihovoj blizini. Dakle, ipak je ključno ono što u sebi nosimo; ono moje unutarnje prelijeva se van te moj vanjski izgled dobiva poseban sjaj! Svaki je čovjek poseban i jedinstven. Ne-moguće je da svi trebamo isto izgleda-ti, voljeti iste stvari, sanjati iste snove, čeznuti za istim, imati iste vizije. Ako je to nemoguće, zašto ipak pokušavamo biti ono što nismo, kopije drugih kopi-ja? Odlučila sam se upoznati, prihvati-ti i zavoljet!

UPOZNATI SEBE

Čitajući literaturu za koju sam osjećala da me izgrađuje, naišla sam na duboka pita-nja kojima je svrha da meni otkriju mene. Svako pitanje sam posebno zablježila i na njega iskreno odgovorila. Odgovori su mi pomogli da vidim gdje sam, da se suočim s istinom i prestanem si lagati.

hagio.hr 31

PRIHVATITI SE I ZAVOLJETI

Bilo mi je lako prihvatiti ono simpatično o sebi, ono što mi se na meni sviđa. Govori-la sam si da prihvaćam svoju otvorenost, upornost…, ali prisjećajući se svojih do-brih strana, u isti sam se mah prisjećala i svega onoga što mi je bilo teško prihva-titi. No, iskreno prihvaćanje i onoga što mi se ne sviđa uvuklo me je u neku pre-krasnu slobodu i pomoglo mi da samu sebe zavolim! fo

to: V

išnj

a Se

rdar

Što ti je u životu najvažnije?

Voliš li sebe?

Voliš li uistinu sebe?

Poznaješ li sebe?

Jesi li se već pogledao/lau zrcalo?

Kako izgledaš?

Poznaješ li svoje misli,svoje osjećaje, sve ono štoje duboko u tebi zakopano?

Znaš li svoje najdublje čežnje?

Što u životu želiš postići?

Čime si nezadovoljan/na?

Čime si u svojoj prošlostizadovoljan/na?

Što želiš postati?

Kamo želiš poći?

...prihvaćanje i onoga što mi se ne sviđa uvuklo me je u neku prekrasnu slobodui pomoglo mi da samu sebe zavolim!

hagio.hr32

Isprva teško, a onda sve lakše i vedrije govorila sam si:

- Prihvaćam višak kilograma nakon poroda.

- Prihvaćam nesigurnost koja se u meni često javlja.

- Prihvaćam svoj karakter, svoje osje-ćaje.

- Prihvaćam svoju nestrpljivost…

Redom sam nabrajala sve što mi je do-lazilo u misli i trudila sam se pronaći što više onoga što mi se ne sviđa kako bih se prihvatila do kraja. Polako su dolazili olak-šanje i mir. Shvatila sam da je život pre-divan dar, da me je Stvoritelj želio i stvo-rio baš onakvu kakva jesam. Shvatila sam da nema osobe kao što sam ja, niti će je ikad biti, i da je tako sa svakom osobom na zemlji. Svaki je čovjek original i samo

je važno hrabro živjeti svoju originalnost. Zašto gledati tuđe talente i biti zavidan? Smisao je otkriti talente koji se skrivaju u nama samima te ih umnožiti! Tada nasta-je i istinsko zajedništvo među ljudima.

POPUT CVIJETA

Prihvaćanje sebe nikad ne prestaje, ljubav ne prestaje, samo se iznova otkriva i treba je njegovati. Voljeti sebe je poput cvijeta koji moram neprestano zalijevati da bi ra-stao, ljepše listao i mirisnije cvjetao. Cvijet je potrebno zalijevati jer inače vene, zar ne? Tako je i s prihvaćanjem i voljenjem sebe. U avanturi života nailazim, doduše, na situacije koje me čine ranjivom i u stal-noj sam opasnosti da zaboravim na sebe i istinu o sebi – da sam voljeno i željeno biće. Iz tih sam situacija naučila da je pri-hvaćati se i voljeti se svakodnevan hod, ali hod koji me čini živom!

D I J A G N O Z A I T E R A P I J A

Cvijet je potrebno zalijevatijer inače vene, zar ne?

O P O M E N A

Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda!

Pusti da cijelog tebe prođe

blaga svjetlost zvijezda! Da ni za čim ne žališ

kad se budeš zadnjim pogledima rastajo od zvijezda!

Na svom koncu mjesto u prah

prijeđi sav u zvijezde!

Antun Branko Šimić

hagio.hr 33

D I J A G N O Z A I T E R A P I J A

Što je PTSP?

Općenito, to je anksiozni poremećaj (bi-ološki) koji se razvija nakon izloženosti strašnim (katastrofi čnim) događajima koji izazivaju fi zičku ili emocionalnu štetu (psihotraumu).Osoba je bila izložena tra-umatskom događaju, proživjela ga, pri-sustvovala mu ili se s njim suočila, do-gađaju koji je predstavljao izravnu ili po-tencijalnu smrtnu opasnost, opasnost od ranjavanja ili ugroženost osobnog ili tuđeg fi zičkog integriteta. Kao odgovor na traumatsku situaciju javio se intenzi-van strah, osjećaj bespomoćnosti, uža-snutosti, dezorganizirano, agitirano po-našanje.

Primjeri traumatskih događaja

- borbena iskustva

- tjelesno ili seksualno nasilje

- prirodne katastrofe

- teške automobilske nesreće koje je osoba doživjela

- pogled na druge osobe koje su ozli-jeđene ili ubijene u nesreći ili nasil-nom činu

- nazočnost takvim događajima

- saznavanje za teške događaje koje su proživjele pojedincu bliske osobe (smrt, ozljeda, nasilje, bolest)

- boravak u logoru, tortura

Traumatski se događaj razlikuje od stre-snoga jer će zbog intenziteta i vrste do-vesti do patnje kod većine ljudi, neovisno o tome u kakvu su psihofi zičkom stanju bili prije traumatskog događaja i bez ob-zira na raspoložive načine suočavanja s takvim događajem. Reakcije na traumat-sko iskustvo smatraju se neizbježnima i univerzalnima, tj. opći je oblik posttrau-matskih reakcija sličan kod svih ljudi. Rat je katastrofa golemih razmjera koja poga-đa, većim ili manjim intenzitetom, cjelo-kupno stanovništvo. Posljedice su u toli-koj mjeri traumatične da znatno prelaze sposobnosti većine ljudi da se s njima su-

PTSP!(2 dio)

Pripremio: Mirko Čosić

Subjektivno najteža ratna iskustva veterana Domovinskog rata s PTSP-om(Vojna psihologija, knjiga druga, Zagreb 2003., str. 405)

1. zarobljeništvo 92,3 %

2. nazočnost pogibiji suboraca 79,2%

3. teže ranjavanje 54,5%

4. skupljanje tijela poginulih boraca 52,9%

5. izvlačenje iz neprijateljskog okruženja 38,7%

6. držanje položaja pod jakom topničkom vatrom 36,4%

7. bliska borba 30,0%

hagio.hr34

očavaju. Uz različite prirodne katastrofe i rat je jedna od kolektivnih stresnih situ-acija, no njegovi psihološki efekti različi-ti su od efekata mirnodopskih stresova. Traumatski se događaj uporno ponavlja i stalno ponovno proživljava na jedan od sljedećih načina:

- povratna i nametljiva mučna (intruziv-na) sjećanja na događaj koja se jav-ljaju u obliku slika, misli ili percepcije, ili, npr. ponavljanom igrom kod djece s oponašanjem traume

- ponavljanje uznemirujućih, zastrašu-jućih snova o događaju ili kod djece snova neprepoznatljiva sadržaja

- osoba se ponaša i osjeća kao da se traumatski događaj ponovno odvija i u budnom i u, npr. intoksiciranom sta-nju, kod buđenja (to se očituje iluzi-jama, halucinacijama, disocijativnim fl ashback epizodama).

Koje psihičke problemeizaziva PTSP?

STRAH (od velikog broja ljudi, od za-tvorenog prostora itd. )

ANKSIOZNOST (nemir, opsesivne mi-sli i brige..)

PANIČNE NAPADE (strah od gubitka kontrole, od ludila )

DEPRESIJU (gubitak nade, interesa, suicidalne misli)

BIJES (intenzivne nasilne emocije ili akcije)

IRITABILNOST („Sve me živcira…“)

NESPOSOBNOST OPUŠTANJA ( uvi-jek na straži (on guard), sve je “život ili smrt”, napad ili kriza)

SRAM (osjećaj nelagode, izloženosti, nesposobnosti, povrijeđenosti)

KRIVNJU PREŽIVJELOG („Trebao sam ja umrijeti umjesto njega…“)

IZOLACIJU („Fizički sam ovdje, a emocionalno daleko, negdje drugdje, nigdje...“)

OTUĐENJE („Ja nisam sposoban ući u društvo, nemam ništa zajedničko s ljudima osim s veteranima sličnima sebi…“)

PRETJERANU KONTROLU

OVISNOST (kompulzivno trošenje alkohola ili droga, samomedikacija, ovisnost o opasnostima, rizični spor-tovi)

PARANOIDNU PSIHOZU

SEKSUALNU IMPOTENCIJU

POREMEĆAJE HRANJENJA I SPA-VANJA

Poveznica sa suicidom

Polovina vijetnamskih veterana poči-nila je suicid (oružjem, vješanjem, iza-zivanjem ubojstva (suicide-by-cops), izazivanjem nesreća (viktimizacija). U

67% vijetnamskih veterana dijagno-sticiran je PTSP nakon što su dospjeli u zatvor, a 20% svih zatvorenika jesu ratni veterani. U Hrvatskoj i Europi su-icid je najčešći uzrok smrti ljudi mla-đe i srednje dobi. Osobe oboljele od posttraumatskog stresnog poremeća-ja (PTSP) i bipolarnog afektivnog po-remećaja (BAP) predstavljaju visoko-rizičnu skupinu za suicid. Posljedice rata situaciju u Hrvatskoj čine još te-žom. Profesor Robert B. Cialdini s Ari-zona State Universityja u svojoj knji-zi Influence objavljuje statističke do-kaze i psihološke uzroke epidemiološ-kih razmjera samoubojstava u SAD-u u pojedinim razdobljima. Kad god bi neko samoubojstvo bilo popraćeno ve-likom medijskom pozornošću (senza-cionalističko objavljivanje na naslov-noj stranici dnevnih novina), uočena je neuobičajena pojava. Tri do četiri dana nakon objavljivanja članka, na područ-ju na kojem izlaze novine, bio bi zabi-lježen iznadprosječno velik broj samo-ubojstava, automobilskih i zrakoplov-nih nesreća. Sljedeći (nešto manji) vr-hunac samoubojstava/nesreća (u us-poredbi s prosječnim vrijednostima) dogodio bi se tjedan dana poslije.

Šokantne statistike

Proučavanjem statističkih podataka uo-čeno je da bi, ako je inicijalno samou-bojstvo bilo takvo da je žrtva preminu-la sama, uslijedila ista takva samouboj-stva u navedenom razdoblju. U slučaju

D I J A G N O Z A I T E R A P I J A

Upravo izvanredno teška vanjska situacija daje čovjeku priliku da duhovno poraste iznad samoga sebe.

hagio.hr 35

automobilskih nesreća radilo bi se o in-dividualnoj pogibelji (npr. zalijetanju u drvo). Ako bi samoubojstvo, međutim, bilo izvedeno na način da je usput ubi-jeno još nekoliko ljudi, uslijedila bi sa-moubojstva sa sličnim popratnim po-javama. U slučaju automobilskih nesre-ća radilo bi se o neočekivanom izlijeta-

nju automobila u automobil iz suprot-noga smjera. Ako je inicijalni samoubo-jica bio u dobnoj skupini od 20 godina, uslijedila bi samoubojstva u istoj dob-noj skupini.Naoko nelogična statistika: nakon što bi samoubojstvo postalo vijest na pr-vim stranicama novina, došlo bi do

alarmantne pojave zrakoplovnih ne-sreća. Nesreće bi se povećale više od 10 puta (1000 posto) u usporedbi s uo-bičajenim brojem. Broj automobilskih nesreća također bi neuobičajeno po-rastao.Zagonetno je bilo, statistički gledano, to abnormalno povećanje broja auto-

foto

: Ant

e N

ovak

hagio.hr36

D I J A G N O Z A I T E R A P I J A

mobilskih i zrakoplovnih nesreća u isto vrijeme. Krenulo se od pretpostavke kako nije riječ o nesrećama, već zapra-vo o imitirajućim, prikrivenim (kamufl i-ranim) samoubojstvima. Da bi ta pret-postavka bila dokazana, bilo je potrebno pokazati kako su ishodi nesreća u tome razdoblju bili daleko smrtonosniji/fatal-niji (krajnji cilj samoubojice i jest upravo smrt) nego u uobičajenim okolnostima. Statističke su usporedbe tu tezu potvr-dile - prosječan broj ljudi poginulih u avi-onskim nesrećama tri je puta veći ako se nesreća dogodila tjedan dana nakon članka (objavljenog na prvoj stranici no-vina) nego ako se nesreća dogodila tje-dan dana prije objavljivanja članka. Žr-tve smrtonosnih automobilskih nesre-ća koje su se dogodile nakon objavljiva-nja članka umirale su 4 puta brže nego u uobičajenim okolnostima.Neki samoubojice izazivaju nesreću kako bi prikrili samoubojstvo, npr. zbog srama, zbog duga koji ne mogu otplati-ti, zbog premije osiguranja koju poslije smrti žele osigurati obitelji, zbog ljubav-nih jada i tomu slično.Prema statistikama izrađenima u SAD-u dva mjeseca nakon objavljivanja svakog samoubojstva na naslovnicama dnevnih novina u prosjeku bi 58 ljudi više nego što je uobičajeno počinilo samouboj-stvo. To na neki način znači da je svaki članak o samoubojstvu prouzročio smrt pedesetosmero ljudi koji bi inače nasta-vili živjeti.

Određena skupina ljudi pritisnuta proble-mima nakon što pročita članak o samo-ubojstvu druge osobe i sama se odluči ubiti imitirajući tu osobu. Kad sazna za samoubojstvo neke osobe, zabrinjavaju-će velik broj ljudi odluči da je samouboj-stvo prikladan način izlaska iz problema i za njih same.Što se daje veći publicitet prvom samou-bojstvu to je veći broj kasnijih samouboj-stava. Naglašeno publiciran članak sam po sebi uzrokuje automobilske i avion-ske nesreće, zaključuje profesor Cialdi-ni u svojim istraživanjima.

Situacija naših branitelja

Kada je riječ o našim braniteljima i tre-nutnoj situaciji s obzirom na aktualne po-litičke okolnosti, zasigurno je najveći šok koji su oni doživjeli kao izravnu optužbu i poniženje izazvao više puta sadistički ponavljan termin haške optužnice: “za-jednički zločinački pothvat”. Naši brani-telji koji su časno i iskreno branili svoju obitelj, svoj grad i svoju domovinu sada su prikazani kao proračunati i svirepi „psi rata“, neljudi koji zaslužuju odstrel, pa se pitamo koji je put izlaska iz tog doi-sta „neprijateljskog okruženja“? Oni ula-ze u začarani krug krivnje i nemilosrdnih samoispitivanja: „ako je tako, zašto sam išao u Domovinski rat?; tko me je sta-vio u ovu neizdrživu situaciju?; tko do-ista drži moj život i budućnost u svojim rukama?; uludo sam se žrtvovao?“

Polovina vijetnamskih veterana počinila je suicid (oružjem, vješanjem, izazivanjem ubojstva (suicide-by-cops), izazivanjem nesreća (viktimizacija).

hagio.hr 37hagio.hr 37

Naš je duh „poluga“ na koju se možemo osloniti i izaći iz svake bolesti i očajanja. Snaga čovjekove duhovne duše tolika je da se u njoj može sve ispraviti i izliječi-ti. Što čovjek više razvija svoje duhovne sposobnosti to se jasnije pokazuje nje-gova sloboda i zdravlje.

Transcendentni put do zdravlja označa-va razne duhovne sposobnosti čovje-ka koje omogućuju nadmoć naše spo-znaje i volje nad nagonima i psihičkim prisilama. Duh je slobodan, što znači da osoba nije zarobljena u prošlim po-greškama, događajima i patnjama koje ju tlače i iscrpljuju njezinu životnu sna-gu. Umjesto da pristaneš na samosaža-ljenje, možeš se okrenuti novosti života. To je početak izlaska iz smrtnog zagr-ljaja negativnih sjećanja i patnji. Upra-vo izvanredno teška vanjska situacija daje čovjeku priliku da duhovno pora-ste iznad samoga sebe. Dovoljno je za-gledati se u djecu koja se igraju, proše-tati gradom i osjetiti slobodu, proma-trati prolaznike, izloge, park te se neka-ko uz njih „prilijepiti“ kako bi naše misli krenule u drugom pravcu. Prošeći pla-ninom, kroz šumu, zagledaj se u rijeku i jezero, osluhni žubor vode i cvrkut ptica, pokušaj čuti kako pada lišće ili pahulje snijega i shvati da si upravo ti, onaj koji si godinama bio u rovu i koji si možda sada zaboravljen od svih, sve to oslobo-dio, da je to sada tvoje, da je to sada slo-bodna Domovina upravo i tvojom zaslu-gom. Pogledaj po školama, fakultetima, na radnim mjestima kako tvoji prijate-lji i sugrađani sada mogu slobodno reći da su Hrvati, mogu slobodno zapjevati domoljubne pjesme jer je to sada naša zemlja. Tvoja žrtva i tvoje suze trajno su upisani u knjigu koja se zove Domovina. Što će nam sve ako nema slobode! Ti si sebe zauvijek ugradio u slobodu Hrvat-ske i zlatnim si slovima upisan u ovu ze-mlju i u ove ljude, omogućio si bezbriž-na jutra za toliku djecu, profesore, rad-

nike. Upijaj ta zrnca istine dok ne osje-tiš da si se izvukao iz negativnih doživ-ljaja prošlosti i prijetnji zamagljene bu-dućnosti.

Ako te boli neka rana, osjećaš se slabim, sjeti se da je bolesno tvoje tijelo ili tvoja psiha, ali da je duh zdrav. Duh je pokre-tač svega, on oživljuje tijelo i psihu, on je od Boga udahnut i tu je tvoja pobjeda i tvoja snaga. Odluči se zagledati u sna-gu koja je u tebi; tvoja odluka za zdrav-lje i optimizam povest će te na izvore snage i zdravlja koji su u Stvoritelju. Sjedni negdje u miru i prisili se gledati u duhu sebe zdrava, obnovljena, snaž-na i zaštićena. Opazit ćeš kako se mije-njaš kao biljka koju zalijevaš i koja više ne vene. Čovjeku se može oduzeti sve osim jednoga: temeljne ljudske slobode da u svim okolnostima izabere svoje dr-žanje, da prihvati svoj vlastiti put. Tvoja snaga i pobjeda su u tebi. Budi hrabar i odlučan kao što si bio u ratu, svi čeka-mo tvoju odluku. Ako te stalne optužbe i negativnosti koje šire mediji uznemiru-ju, ako te ljute odluke političara, ne pre-pusti se negativnostima. Tvoj najopasni-ji neprijatelj su negativne misli koje te tjeraju u ropstvo i bolest. Kao što si se obranio i nisi pustio da te ubiju i zarobe neprijatelji u ratu, tako sad ne dopusti da te izrane i zarobe negativne misli o zloći i nesposobnosti ljudi. Nitko i nika-da nema pravo činiti nepravdu – pa ni onaj tko je nepravdu pretrpio. Domovi-na kojoj si donio slobodu ne može biti uništena političkim manipulacijama, jer iznad svega stoji Bog koji štiti ono za što si se ti žrtvovao. Uđi u pouzdanje i mir i ponovno ćeš biti branitelj Domovine od zloće ljudi koji te žele izluditi.

Ne zaboravi da je tvoja snaga poštenje, razumijevanje za ljude, rad i zdravo raz-mišljanje. Ne dopusti da te zahvate ma-lodušnost, negativne misli i riječi, nasilje i nemoralan život. Dok misliš o zdravlju,

pobjedi, miru, praštanju, dobroti i istini, saveznik ti je sam Bog; ti i tvoja Domovi-na više ne možete propasti, nego samo pobjeđivati. To je tvoja nova životna bo-jišnica i na njoj trebaš svaki dan pobjeđi-vati. To je tvoj put u zdravlje i smisao.

1. Sada se trebaš suočiti sa stvarno-šću, biti hrabar, ostati na nogama i pobijediti je. Obrati se pozitivnom i izvuci najbolje iz dane situacije.

2. Sada pokaži prkos i odvažnost: budi pun humora, ismij neugodnu situa-ciju ili neki svoj nedostatak. Iz inata misli na ono što te veseli i opušta.

3. Nemoj se boriti protiv teških misli - nemoj ih analizirati - nego govori sebi: ne bojim se, neka mi se dogode i najteže stvari, pa što. Tada će u tre-nutku nestati tvoje boli i prijetnje.

4. Ako hoćeš biti bogat, nemoj škr-tariti, nemoj varati u trgovini ili na poslu, nemoj lagati nego daji veliko-dušno. Vidjet ćeš kako ti se, nevjero-jatno, sve vraća i obogaćuje te.

5. Budi sebi najvažniji, ljubi sebe, a sebe ljubiš ako radije sve izgubiš nego da budeš zao, da ružno govo-riš, negativno misliš, griješiš, psu-ješ, varaš. Sve smiješ izgubiti, ali sebe ne.

6. Dok imaš život, sve možeš postići i ispraviti. Stoga nikad nemoj pomi-sliti na to da si oduzmeš život.

7. Čuvaj se nerada i beskorisnosti jer to vodi u frustraciju, depresiju i su-icidalnost. Radi bilo što, stvaraj ne-što, misli, pomaži…

8. Tvoje dostojanstvo ne ovisi o ono-me što radiš i kakav si. Ti si dosto-janstven već po tome što si čovjek. Nema malih ljudi. Budi karakteran, čvrst i stalan u dobru i u istini.

Nastavlja se...

* Prema Hagioterapiji PTSP-aTomislava Ivančića.

TRANSCENDENTNI PUT DO DUHOVNOG ZDRAVLJA*hagiohr

hagio.hr38 hagio.hr38

hagiohrŽ I V O T N A K O N Ž I V O T A R E N J A

Ozdraviti na duhovnoj razini

Kada sam prvi put došla na hagiote-rapijsko predavanje, nisam ni sluti-

la kako će od tog četvrtka mnogo toga u mom životu postati drugačije.

Budući da me oduvijek zanimalo prou-čavanje utjecaja čovjekova duha na nje-gov život i zdravlje, i godinama sam či-tala knjige prof. Ivančića, došla sam na predavanje. Na trenutak sam pomisli-la: „Nadam se da ću izdržati dva sata sjedenja.“ Naime, nakon ranjavanja u obje noge u Domovinskom ratu 1992. godine (bila sam liječnica u 102. brigadi HV-a), patila sam od poremećene stati-ke i trpjela jake bolove u kralježnici. Ni-sam mogla napraviti nikakav nagli po-kret, „uklještenja“ su bila svakodnevna i sve sam češće završavala u rasteret-nom položaju na tvrdoj podlozi. Godina-ma sam išla na razne terapije koje su mi samo privremeno pomagale.

Sve što sam čula te večeri na predavnju bilo je tako logično i zdravo. Oduševljena sam otišla kući, prepuna dojmova, a po-sebno su me se dojmile riječi: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Jer tko hoće sačuvati život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život radi mene i radosne vijesti, spasit će ga. Što koristi čovjeku ako dobije cijeli svijet, a izgubi svoj život“ (Mk. 8,34).

Te večeri još nisam slutila što se dogo-dilo. Kada sam sljedećeg dana normal-

no ustala iz kreveta (ne četveronoške kao inače), a isto i drugog, trećeg, pe-tog i desetog dana, shvatila sam da me od četvrtka navečer kralježnica više ne boli.

Kako mi je kralježnica neobjašnjivo - „preko noći“ – ozdravila, shvatila sam da se može ozdraviti i na duhovnoj ra-zini. A samo sam drugačije čula i prihva-tila davno izrečene Isusove riječi, osje-tila veliku radost, i kao da je sve u meni sjelo na svoje mjesto.

Shvatila sam da odreći se sebe ne znači izgubiti svoj identitet, već samo odreći se svog načina spašavanja života (kari-jera, novac…).

Tko hoće sačuvati svoj život „na svoj način - po svome“, izgubit će ga, a tko se odrekne života „po svome“ i prihvati mentalitet povijesne osobe Isusa, spa-sit će život. Što koristi čovjeku ako ima sve, a izgubi sebe! Kada se čovjek ui-stinu otvori toj vjeri, duh u njemu toli-ko ojača da ono što nas pritišće posta-je lak teret. Bolest je često samo alarm da nešto poduzmemo, da se pokrene-mo, da nešto shvatimo: kada se popne-mo na duhovnu razinu, sve se mijenja i okreće na dobro!

Sada će uskoro proći dvije godine i za to vrijeme kralježnica me ni jednom nije zaboljela!

dr. Katarina Mittermayer

shvatila sam da se može ozdraviti i na duhovnoj razini.

hagio.hr 39

hagiohrD I J A G N O Z A I T E R A P I J A

Napokon razumijem

Na studiju hagioterapije u Zagrebu kao da sam prvi put čula kako je najprije

važno upoznati svoju nutrinu, vlastiti duh i njegove funkcije, a tek tada krenuti u su-radnju sa svojim Stvoriteljem. To je zasigurno već mnogo puta bilo re-čeno, ali mene kao da je mimoišlo. Dotad sam se uvijek trudila gledati samo Stvo-ritelja, a ne i samu sebe. Sada sam napo-

kon pogledala u svoje srce i svoju dušu i počela shvaćati što zapravo znači hagi-oterapija.Otkrila sam u sebi dubok strah zbog uvje-renja da nemam pravo na život ako ni-sam korisna. Oduvijek sam se trudila po-magati drugima i činiti korisne stvari. Čak su mnoge moje aktivnosti u hagioterapiji proizišle upravo iz tog straha, a ne iz moje osobnosti i ljubavi za čovjeka. Nakon što je uz pomoć hagioterapije taj strah uklonjen, u meni je nestao i veliki pritisak, a doživjela sam veliku slobodu. Mogu uživati u svom životu!Napokon sam uočila razliku između du-hovnog i psihofizičkog područja te što

znači da je duh svjestan, a da je ono što psihologija naziva nesvjesnim duhovno područje. Uvidjela sam koliko sam u pri-mjeni hagioterapije na sebi i svojim paci-jentima do tada bila površna i često nisam ni prodrla do duhovnog područja. Imam dojam kako u hagioterapiji sada počinjem iznova, ponajprije sama sa so-bom. Još jednom prolazim fenomene i organe svog duha; tu sam ustanovila mnoge bolesti i nedostatke. Ali upozna-jem samu sebe i otvorenija sam za odnos sa Stvoriteljem. Sve u hagioterapiji sada puno bolje razumijem i s pacijentima ra-dim na novi i bolji način.

Piše: Barbara Ruttinger

S njemačkog prevela:Karolina Bućo, prof.

hagio.hr40

hagiohrPiše: dr. Lucija Murgić Nisam stupila u intimne odnose pri-

je braka. Odlučila sam se na to pro-matrajući parove koji su već godinama u braku, a razlikuju se od drugih brač-nih parova; izgledali su puno sretnije i na njima se vidjelo da se iskreno vole; njihova ljubav nije blijedjela. Osim toga, osjetila sam kako u meni već postoji če-žnja za tim da odgodim užitak intimnog odnosa do braka, samo je bila prekrive-na iskrivljenom slikom spolnosti druš-tva u kojem se nalazim.

Paradoks našeg vremena jest u tome da mladi imaju sve više partnera, a manje ljubavi; sve ranije stupaju u spolne odno-se, sve kasnije ulaze u brak i sve se više rastavljaju; imaju bolji standard, a manje djece... Umjesto da uživaju u onome za što misle da je sloboda, djeluju nesret-no i frustrirano.

U ČEMU JE STVAR?

Čovjek ne pripada sebi, nego je primio sebe, svoju osobu kao dar. Dobio je i svoju spolnost kao dar. Svaki se dar može zlou-potrijebiti ili upotrijebiti i čuvati kao drago-cjenost. Osnovna zabluda vezana uz sek-sualnost jest mišljenje da će se stupanjem u intimne odnose dogoditi veća poveza-nost, da su oni dokaz ljubavi i da će ljubav s njima rasti. No, nakon intimnog odnosa pojavljuje se pitanje: „Zar je to to, zar je to sve?“ Tada nastaje i razočaranje jer in-timni odnosi zapravo uopće ne znače lju-bav. S intimnim odnosom prije braka ne-staje čarolije, prestaje potraga za ljubavlju i počinje utrka za užitkom, a cijela je spol-nost svedena samo na spolni organ.Spolni je odnos samo znak; čin dovolj-no zrele ljubavi, one koja vidi u drugoj osobi ono što želi zauvijek čuvati i u sebi zadržati.

Neću to učinitizato što te volim.

Z D R A V A O B I T E L J

Zašto neintimni odnosi prije braka?!

hagio.hr 41

Spolnost u sebi nosi nešto veličanstve-no, čudesno sveto i tajnovito jer tu na-staje novi život. Tu smo najsličniji Stvori-telju. To je naša najnježnija intima; tu smo najosjetljivi i najranjiviji. Zlo koje se uro-tilo protiv čovjeka kao da nas baš tu želi najviše poniziti.Društvo usmjereno na seks, a ne na lju-bav, srozano je na životinjsku razinu. Ta-kav nepravilan odnos prema spolnosti i seksualnosti ostavlja duhovne i psihičke posljedice. Osim velikih razočaranja pri-rodne posljedice koje iz njega proizlaze su impotentnost, frigidnost, nesposob-nost za brak... Kršeći taj prirodni zakon, sami patimo! Zato postoje pravila u odno-su na našu spolnost: ne zloupotrijebiti je, ne rastavljati brak, ne imati predbračne odnose, ne samozadovoljavati se. Ta nas pravila žele osloboditi za ljubav i uvesti u užitak hodanja, ljubavi, braka i spolnosti! Ne radi se o nekim nečovječnim Božjim

zapovijedima ili nečemu što Crkva brani, već o zakonitostima koje je Stvoritelj sta-vio u čovjeka i po kojima čovjek prirodno i najbolje djeluje. To je čovjekova moguć-nost da iskusi neizrecivu sreću odnosa muškog i ženskog i bračne ljubavi.

NEĆU TO UČINITI ZATOŠTO TE VOLIM!

Zato, ako hoćemo u braku uživati i dubo-ko voljeti, doživljavati ljepotu seksualno-sti i biti sigurni da nas bračni drug neće iznevjeriti, onda prije braka treba šutjeti, promatrati, imati hrabrosti ne imati inti-mne odnose, već puno razgovarati i u za-jednički proživljenom odricanju upozna-vati jedno drugo, iznutra se prepoznavati, urastati jedno u drugo kako bi se poslije i tijela spojila kada duhovna povezanost preraste u brak.

Važno je izbjegavati situcije u kojima bi nas nagon mogao zarobiti, a smoći hrabrost reći: „Neću to učiniti zato što te volim. Vje-ruješ li mi da mi je toliko stalo do tebe da te želim imati za vječnost? Ne bismo li onda još malo pričekali s intimnim odnosima? Zar moramo učiti na svojim pogreškama, a ne na iskustvima onih koji su bili dovolj-no hrabri i išli drugačijim putem?“U braku ćete imati sasvim dovoljno vre-mena duhovno se prožimati sve do tre-nutka kada i tijela počnu govoriti istim je-zikom. Seksualnost treba ogrnuti najnježnijim mislima, riječima, osjećajima i pogledi-ma i slušati zakonitosti svoga srca. Ide-mo prkositi u ljubavi! Naše društvo treba ljude, ponajprije mla-de ljude, koji vole sebe, vole svoju spol-nost, žele duboko i iskreno voljeti svo-ga bračnog druga i imaju hrabrost živje-ti drukčije.

foto

: Ant

e N

ovak

hagio.hr42

Z D R A V A O B I T E L JhagiohrKako bi dijalog u braku i obitelji bio smislen i uspješan, potrebno je du-blje poznavati čovjeka te razgovarati tako da nas razgovor liječi. Mo-guće je ostvariti takav razgovor i s bračnim partnerom i s djetetom!

Razgovorkoji liječiPripremila: Adrijana Lovrinčević, teologinja

Prema predavanjuTomislava Ivančića

ČOVJEK JE PONAJPRIJE DUHOVAN

Čovjek je pomalo tijelo, pomalo psiha, a ponajviše i ponajprije duh. Razlog za to je činjenica da u trenutku začeća Stvo-ritelj stvara osobu - udahnjuje svoj dah u čovjeka, a roditelji mu daju psihofi zič-ku osobnost. Budući da je duh božanska dimenzija, čovjek je božansko biće. Po svom duhu čovjek ima sposobnost spo-znaje bitka, odnosno postojanja; drugim riječima, ima sposobnost komunikacije sa svojim Stvoriteljem.Nadalje, duhovna dimenzija nosi i spo-sobnost autorefl eksije, što znači da čo-vjek može gledati sama sebe. Po duhu je čovjek sposoban govoriti, misliti, razvijati znanost, biti kreativan, umjetnički i kul-turno djelovati, biti slobodan od prosto-ra i vremena... Duh daje tijelu uvijek nove i drugačije sposobnosti. Priznajmo si živimo li po duhu ili po tijelu.Tek kada podignemo pogled iznad svo-jih psihofi zičkih ograničenja i djelujemo s razine koja nam je specifi čna i po kojoj smo ljudi – s duhovne razine – otvaraju nam se neizmjerne mogućnosti.

EGZISTENCIJALNA NESIGURNOST

Trajna su pitanja u čovjeku: „Čiji sam? Odakle sam? Zašto moram živjeti? Do kada ću živjeti? Kamo se ide nakon smr-

ti?“ Na ta pitanja nemamo odgovor i ta egzistencijalna nesigurnost čovjekov je osnovi problem. Zbog toga čovjek nepre-stano ima potrebu za tim da bude zašti-ćen. U svijetu u kojem se svi osjećamo nezaštićenima i u strahu od osude, silno tražimo nekoga tko bi nas zaštitio. Supru-ga čezne za zagrljajem muža; suprug tre-ba riječi ohrabrenja...

TEMELJNO NEPOVJERENJE

Dijalog ljubavi najvažniji je dijalog, a u tom smo dijalogu najviše zakinuti od trenutka začeća do treće godine života. Tada po-stajemo oštećeni u temeljnoj sigurnosti, odnosno temeljnom povjerenju. U utro-bi majke čovjek sve doživljava i sve čuje. Situacije koje doživimo u utrobi majke narušavaju naše temeljno povjerenje. Tako stečeno temeljno nepovjerenje ne mogu izliječiti drugi ljudi. Ako su roditelji bili i najsavršeniji, dijete je moglo doživjeti neki šok koji ga je učinio nesposobnim za primanje ljubavi (možda je moralo ostati u bolnici, ići u jaslice i sl.). Ono što poma-že je dijalog s Bogom.

RAZGOVOR KOJI LIJEČI

Svaka dobra riječ čovjeka liječi, a svaka riječ opomene ubija. Dok nas drugi opo-minju, samo želimo pobjeći iz takva svi-

hagio.hr 43

jeta. Ljubav je jedini način da ostanemo i ozdravimo. I ljubav je najbolja odgojna metoda. Djeca bivaju ljubljena iz ljubavi koju žena ima za muža i muž za ženu. Ako muž ne voli ženu i obrnuto, dijete je u sebi rascjepkano, postaje shizofreno.Svaki je čovjek od Boga i to je najljepša istina koja liječi svakoga. Vjera u Boga je spoznaja da nas On ludo voli. Bog je temeljna funkcija našeg života. Dijalog s Bogom događa se kada čovjek počne razmišljati i posvješćivati si da ga je Bog htio i da pripada Njemu. U dijalogu s Bo-gom ne treba puno govoriti jer čovjeka li-ječi i mijenja ono što njemu Bog govori, a ne ono što čovjek kaže Bogu.Svakoga najdublje liječi kada „upisuje“ u sebe da je željen i voljen od Boga. Roditelji mogu neizmjerno pomoći djeci ako im govore (čak i dok djeca spavaju) da ih vole i da ih Bog voli. Djeca to razu-miju intuicijski.

LJUBAV I POVJERENJE

Ljubav je ponajprije duhovna dimenzija i ne postoji samo na psihičkoj ili fi zičkoj razini. Ljubav je kada nam je netko toliko dragocjen da želimo da zauvijek živi po-

kraj nas. Voljeti nekoga znači doživljava-ti da je u njemu naš smisao, da bez nje-ga ne živimo, ne postojimo. Pokraj onoga tko nas voli znamo da možemo preživjeti sve smrti. Onaj tko nas voli neće nikada protiv nas reći niti jednu riječ, neće nas ogovarati, neće nas pustiti da plačemo, da gladujemo, da umremo. Kraj čovjeka koji nas voli možemo opušteno živjeti, biti sretni i svestrano se razvijati.Ljubav je zagledati se drugome u oči i reći: „Lijepo je što postojiš.“ Bit ljubavi je reći drugome: „Ne boj se, kraj mene nisi ugrožen, ja te nikada neću napustiti.“ Kada osjetimo da nas netko voli, tada na-staje sloboda.Imati povjerenje jedno u drugo znači do-pustiti drugome da nas ima, odnosno da muž čitavog sebe daje ženi i obrnuto. Po-vjerenje je u međusobnom predanju.Potrebno je imati nekoga kome ćemo ot-kriti i izreći sebe. Kada izgubimo povjerenje i od drugoga doživljavamo napade, postajemo agre-sivni. Jedini je lijek tada zavoljeti agresiv-na čovjeka. Međutim, čista i potpuna lju-bav je tek Bog; On je i jedini način da čo-vjek preživi.

KAKO PROMIJENITI MUŽA/ŽENU?

Mijenjati drugoga možemo samo preko duhovne razine. Svakog čovjeka se može promijeniti. Evo nekoliko uputa koje po-mažu u tom hodu:

1. Osobu mirno, u duhu, gledati u oči (to nije psihička vizualizacija) i reći: „Opraštam ti i razumijem te.“

2. Reći u duhu: „Oprosti i ti meni.“

3. Zavoljeti drugoga kao što Bog voli i posvijestiti si da nas drugi u svojim dubinama neizmjerno vole.

4. Zahvaljivati Stvoritelju što drugi po-stoji.

Mnogi su se primjenjujući ovo promije-nili. Ali, muž se neće promijeniti ako se ne promijeni i žena i obrnuto. Oprašta-jući, mijenjamo se u sebi i prema dru-gome te drugoga puštamo k sebi. Kada molimo za oprost, molimo za dopušte-nje da pristupimo drugome, dođemo do njega. Voljeti drugoga znači prihvaćati ga u potpunosti. Zahvaljujući Bogu za ono-ga koga želimo promijeniti, vjerujemo u promjenu. Tako nastaje promjena u bra-ku i u obitelji.

hagio.hr44

Z D R A V A O B I T E L JhagiohrPripremila: Božena Sučić, mr. pharm.

„Zašto NE podržati medicinsku oplod-nju?“ - stručno je predavanje održano potkraj listopada u dvorani Sveta Mati slobode na zagrebačkom Jarunu, a koje je izazvalo veliku pozornost i raspravu. Vjerodostojni predavači dr. Albert Des-pot, specijalist ginekologije i opsetricije, voditelj Centra za ultrazvučnu dijagno-stiku u Klinici za ženske bolesti i porode pri KBC-u Zagreb i viši asistent na Me-dicinskome fakultetu, pred habilitacijom u znanstveno-nastavno zvanje docenta, te dr. sc. Tonči Matulić, profesor moral-ne teologije i bioetike na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Za-grebu, besprijekorno su obrazlagali svo-ja stajališta. Oslanjajući se na njihovu ra-spravu, potičem čitatelje na razmišljanje

o tome zašto ne treba podržati medicin-sku oplodnju.

NAŠ ZAKON O MEDICINSKOJ OPLODNJI

U Hrvatskoj Zakon o medicinskoj oplod-nji, izglasan 17. srpnja 2009. sa 77 gla-sova, dopušta oplodnju tri jajne stani-ce, a zabranjuje zamrzavanje zametaka čime se, prema nekima, svrstava među najkonzervativnije zakone u svijetu - uz bok Salvadora i Bangladeša. Međutim, iako je prije 5 godina zabrana zamrzava-nja zametaka od europskih zemalja na snazi bila samo u Italiji, danas je ona na snazi i u Irskoj, Poljskoj, Njemačkoj i Švi-carskoj. Zakon ne određuje dob do koje je izvan-tjelesna oplodnja moguća, a medicinska je oplodnja omogućena nevjenčanim pa-rovima pod uvjetom da dokažu da žive zajedno dulje od 3 godine. Također je predviđeno da dijete starije od 18 godi-

na ima pravo doznati ime donora, uz nje-govu suglasnost. Također, Zakon ne za-branjuje ništa osim miješanja ljudskih i životinjskih spolnih stanica i reproduk-cijsko kloniranje zametaka.Zakon još uvijek otvara mnogobrojna pi-tanja na području bioetike: o pravu na ži-vot, o napretku znanosti, o tome kada za-počinje život, o dostojanstvu ljudske oso-be, o smislu braka...Zanimljivo pitanje može li se pravno re-gulirati status embrija, ima tužan odgo-vor jer iako Ustav RH u čl. 21 jamči dosto-janstvo ljudske osobe, u Republici Hrvat-skoj embrij se ne priznaje kao osoba te ne može biti pravno zaštićen. Područje medicinski potpomognute oplodnje zahtijeva zakon kojim će prav-no biti zajamčena zaštita dostojanstva svih zainteresiranih. Zakon treba promi-cati pravdu i pravednost pa ne može ob-vezati ni jednu savjest na djelovanje, po-našanje ili postupanje, a ponajmanje kr-šćansku moralnu savjest.

Svetost života jeu njegovu nastan

hagio.hr 45

PROBLEM NEPOLODNOSTI

Prema općem stavu ginekološke stru-ke, koji je naveden i u udžbeniku Medi-cinskog fakulteta za ginekologiju i porod-ništvo u Zagrebu, 15% bračnih parova je neplodno. Glavni razlog neplodnosti jest odgađanje prve trudnoće i prvog poroda. Trudnoća nije vezana uz cjelokupnu ži-votnu dob žene, nego je vezana uz dob od 18. do 38. godine. Jedan od glavnih uzro-ka steriliteta žena jesu infekcije u genera-tivnom sustavu koje se prenose spolnim putem. Do oštećenja toga sustava mogu dovesti i pobačaji. Drugi važan razlog jest disfunkcija jajnika. Naglašena je važnost medija i obitelji da odgojem promiču i omogućuju stjecanje uvjeta za rani porod, u doba kada je to prirodno.Novi podaci Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo pokazuju da je u Hrvatskoj u 2007. godini nastavljen trend sve kasni-jeg rađanja, pa se tako za dijete odlučuje

sve manje žena između 20. i 30. godine. Istodobno, sve više raste broj majki sta-rijih od 35. godine.Prema Hrvatskom zavodu za javno zdrav-stvo u Hrvatskoj je u 2007. prijavljeno 10.609 pobačaja, što je porast u odno-su na 2006. kada su bila 10.224 preki-da trudnoće. Očekuje se da će nas 2031. godine biti manje za jedan cijeli Bjelovar.

SKRIVENA ISTINA O UMJETNOJ OPLODNJI

Upoznajući javnost s magistarskim ra-dom dr. Branimira Petera o usporedbi poroda djece začete prirodnim putem i one začete “in vitro” oplodnjom, dr. Des-pot ističe da je u skupini začetoj IVF-om (umjetnom oplodnjom):

- udio mrtvorođene djece značajno veći nego u skupini začetoj prirodnim pu-tem (4,4% prema 1,26%)

- značajno veći broj poroda završava carskim rezom i da je dvostruko veći broj djece s malformacijama

- udio višeplodnih trudnoća 40,2 po-sto, u odnosu na drugu skupinu u ko-joj iznosi samo 1,53 posto, te da je

- omjer prijevremenih poroda 57,5 po-sto u odnosu na 8,5 posto.

Magistarski je rad u Klinici za ženske bo-lesti i porode, dostupan je svima na uvid (pa i medijima), ali se o njemu šuti.Od 1980. do 2005. godine objavljene su čak 53 publikacije koje govore o rizicima povezanima s umjetnom oplodnjom. Čak i neovisno o liječenju neplodnosti, ženske osobe s otpornom neplodnošću izlože-nije su raznim oblicima raka od ostalih žena. Liječenjem neplodnosti raste rizik dobivanja raka, što osobito vrijedi za rak jajnika. Uz jajnik, povišenom su riziku od raka izloženi i jajovodi, dojka, maternica, pluća, štitnjača i debelo crijevo. Postoje i ozbiljne analize koje upozoravaju na po-

ku

hagio.hr46

hagiohrZ D R A V A O B I T E L J

većan rizik od dobivanja brojnih bolesti i kod djece. Mnogi ni ne znaju da je za proces umjet-ne oplodnje potrebno oploditi više jajnih stanica, čime se stvara veći broj embrija nego što je to potrebno. Javnost je prije nekoliko mjeseci upozorena na to da se ne zna gdje je 100 embrija. Mogu li oni samo tako nestati? Dr. Despot je na te-melju svega zaključio kako se danas u Hr-vatskoj popularizira kultura smrti. Dr. sc. Tonči Matulić istaknuo je nužnost borbe protiv totalne instrumentalizacije.Oplodnja uz medicinsku pomoć može omogućiti roditeljstvo osobama koje to inače ne bi mogle postići. Ipak, ta nas či-njenica potiče na razmišljanje o jasnim posljedicama takvih zahvata jer su osobe koje traže medicinsku pomoć kod oplod-nje često izvrgnute nedobronamjernoj manipulaciji čija je pozadina fi nancijski interes. Osim toga, ti zahvati omoguću-ju, primjerice, da dijete bude rođeno bez skrbi oca, nakon smrti roditelja, da dijete rodi tzv. “zamjenska majka” koja genetski može biti sestra ili baka djeteta, da dije-

te ne zna tko su mu majka i otac, braća i sestre, što čini mogućim incest... Sve te posljedice ugrožavaju ljudska prava, oso-bito prava djece. Također, potpuno je kriva svijest javno-sti o tome da je umjetna oplodnja tera-pija liječenja neplodnosti budući da žena ne može začeti bez heterogene/homolo-gne oplodnje.A mediji, i sami nedovoljno obaviješteni ili prikrivajući istinu, stvaraju atmosferu kao da je Crkva protiv života.

ZAŠTO JE CRKVA PROTIV?

Praksa takozvane medicinski potpomo-gnute oplodnje protivi se dostojanstvu ljudskog života u nastanku i dostojanstvu braka, zbog čega je Crkva moralno osu-đuje, a svoj stav obrazlaže u „Naputku o poštivanju ljudskoga života u nastanku i dostojanstvu rađanja” - Donum vitae (1987., Kongregacija za nauk vjere). Enciklika „Evanđelje života - o vrijednosti i nepovredivosti ljudskoga života” (1995., papa Ivana Pavao II.), sljedeći je snažan crkveni argument.

„Svako ljudsko biće uvijek se prima kao Božji dar i blagoslov. Ipak, s

moralnog stajališta, rađanje koje je uistinu odgovorno prema onom koji se ima roditi mora biti plod braka.

Ljudsko rađanje ima, naime, posebne značajke snagom dostojanstva

roditelja i djece: rođenje nove osobe, kojim muškarac i žena surađuju sa

Stvoriteljevom moći, mora biti plod i znak uzajamnoga osobnog darivanja supružnika, njihove ljubavi i njihove

vjernosti. Vjernost supružnika u bračnom jedinstvu podrazumijeva

obostrano poštovanje njihova prava da postanu otac i majka samo jedno

uz pomoć drugog“

(Donum vitae).

Naputkom koji je odobrio papa Benedikt XVI. želi se izraziti veliko ‘da’ ljudskome životu, zaštiti braka, dostojanstvu ljudske osobe, zbog čega ‘ne’ u dokumentu treba gledati u pozitivnome svjetlu isto kao što se pozitivno gleda na ‘ne’ čovječanstva u pogledu kršenja ljudskih prava, rasizma,

hagio.hr 47

ropstva, diskriminacije žena, djece i bo-lesnih osoba. Živimo u opasnom razdoblju ljudske povi-jesti kada čovjek ima golemu snagu teh-nike, neuroznanosti, kemijske znanosti u svojim rukama koju može koristiti čak i za vlastito uništenje, i to sasvim legalno.Gotovo svi suvremeni zakoni pokušavaju čovjeka svesti na razinu životinje.Zato što joj je fi zički sličan? A što je s nje-govom duhovnom dušom? Pitamo li se kamo ide čovječanstvo?Crkva je protiv jer je za čovjeka i ne može dati prilog promicateljima kulture smrti i uroti protiv života.

ŠTO LJUDSKU OSOBUČINI OSOBOM?

Čine je bremenitost razumijevanja i sa-morazumijevanja, temeljna ljudska pra-va i dostojanstvo jer je stvorena na sli-ku Božju. Ljudsko je dostojanstvo temelj prava na život.„Proces umjetne oplodnje je instrumen-taliziranje dostojanstva ljudskog života“,

navodi dr. Matulić te posvješćuje kako čo-vjek po svojoj sličnosti s Bogom ima neo-tuđivo ljudsko dostojanstvo, koje nadila-zi njegovu spolnu, rasnu, vjersku pripad-nost, kao i moralnu ispravnost, a nadilazi i tehničke mogućnosti jednog povijesnog trenutka civilizacije.Na pitanje kada započinje život, zbog ocjene ustavnosti Zakona o medicinskoj oplodnji, Etičko povjerenstvo Petrove bol-nice u Zagrebu, sastavljeno od pročelni-ka svih zavoda, odgovorilo je da započi-nje začećem. Tom je izjavom otvoreno pitanje poba-čaja.Pretpostavlja se da je Ministarstvo zdrav-stva u svom očitovanju objasnilo kako je zabranilo zamrzavanje zametaka jer je zametak živo biće te mu Ustavni sud mora zaštititi pravo na život. Prihvati li Ustavni sud takvo stajalište, posljedica može biti zabrana pobačaja koji nije me-dicinski opravdan.Napokon, dijete/ljudska osoba, došav-ši na svijet bilo kojim putem, ima pravo na ljudsko dostojanstvo jer je svetost ži-

vota u njegovu nastanku, a život započi-nje začećem.Općenito je poznato, i znanstveno doka-zano, kako je za dijete najbolje da bude rođeno i odgajano u obitelji u kojoj se za njega brinu otac i majka, što je ujedno i pravo djeteta.Propis koji bi unaprijed lišio dijete skrbi drugoga roditelja ili posredno omogućio predaju djeteta istospolnomu paru očito ne promiče dobrobit djeteta i ne vodi ra-čuna o dostojanstvu osobe.

“Ljudska osoba ima zapravo svoje ishodište u darivanju. Začeto čedo mora biti plod ljubavi roditelja. Ne može se ono ni htjeti ni začeti kao proizvod tehničkog, medicinskog ili biološkog zahvata: to bi značilo svesti ga na predmet znanstvene

tehnologije. Nitko ne može dolazak djeteta na svijet podvrći

uvjetovanostima tehničke uspješnosti, vrednujući ih mjerilima kontrole i

gospodarenja”

(Donum vitae).

Glavni razlog neplodnosti jest odgađanje prve trudnoćei prvog poroda.

hagio.hr48

hagiohrZ D R A V A O B I T E L J

U sociološkim istraživanjima na ljesti-ci vrijednosti obitelj uvijek i u svim

društvima zauzima ili prvo ili jedno od prvih mjesta. U tome se svi slažemo. Ali, svojevrsni je paradoks u tome što na tim ljestvicama količina utrošenog vreme-na, energije, spremnosti na učenje i trud oko unaprjeđenja obiteljskih odnosa za-uzima jedno od posljednjih mjesta. Ve-ćina ljudi, naime, ne razumije zašto se u tome treba truditi, učiti, razmišljati i planirati.

U knjizi 7 navika uspješnih obitelji nije riječ o nametanju instant-rješenja, već o isticanju prirodnih zakona obitelj-skog života i ljudskih odnosa koji vrije-de onako kao što u prirodi vrijedi zakon sile teže. Knjiga nije popis zadataka već preporuka za utiskivanje dobrih navika u međuljudske odnose. Promjene koje će se potom događati djelovat će iznu-tra prema van, odnosno, drugim riječi-ma, nema potrebe za tim da mijenjamo obitelj, već da krenemo od mijenjanja sebe, pri čemu je važno imati viziju i te se vizije pridržavati. Učenjem i ustraj-nom primjenom spomenutih načela mogu se izazvati pozitivne promjene u svakoj situaciji, a te će promjene postati katalizator promjena unutar obitelji, ali i šire, u društvu. Autor u knjizi često za primjer uzima zrakoplov, simbol nade i uzbuđenja, koji povezuje s gradnjom iz-vrsne obiteljske kulture. I obitelji je, kao i zrakoplovu, važno da ima odredište, plan leta i kompas.

Živimo u turbulentnim vremenima pa bez novih načina djelovanja i no-vih struktura obitelj neće moći uspjeti uhvatiti korak. Ova nas knjiga poučava o tome koliko je bitno redovito odvaja-ti posebno vrijeme za obitelj, provoditi vrijeme sa svakim članom nasamo, ima-ti na umu smisao i cilj obitelji. Potrebno je vježbati djelovati na temelju načela i vrednota, a ne na temelju raspoloženja i trenutačnih okolnosti. To znači biti pro-aktivan. Ta se sposobnost stvara kori-štenjem i razvijanjem četriju darova koje svi imamo: samosvijesti, savjesti, ma-šte i slobodne volje. Dobre navike proi-zlaze iz primarnih zakona ljubavi, a oni su: ljubaznost, ispričavanje, praštanje, odanost onima koji nisu prisutni, dava-nje i održavanja obećanja.

Knjiga je namijenjena svima, od mla-dih koji tek planiraju zasnovati bračni život do djedova i baka koji s unucima ponovno prolaze razne faze djetinjstva, kao i parovima bez djece koji svoje od-nose grade unutar šire obitelji. Osobi-ta zanimljivost knjige jest u tome što nas podsjeće na temeljne zakone po kojima smo stvoreni. Predstavlja od-skočnu dasku za naš način razmišlja-nja i ponašanja kojom ćemo uskočiti u ozračje veselja, pustolovine i uzbuđe-nja u obitelji. Također, knjiga je vrijed-na pomoć u provođenju discipline bez kažnjavanja i utjecanju na člana obite-lji koji ne želi slušati. Ima i snagu oja-

7 navika uspješni Stephen R. CoveyPripremila:dr. Lucija Murgić

hagio.hr 49

h obitelji

čati obitelj kako bi se mogla oduprije-ti destruktivnim utjecajima društva te poučava kako kvalitetno provesti vrije-me s obitelji.

Dodatan poticaj posezanju za ovom knji-gom svakako mogu biti i podaci o auto-ru - suprug je i otac devetero djece, djed više od 30 unučadi, profesor organiza-cijskog ponašanja i poslodavstva, pri-znati autoritet u vodstvu, stručnjak za obitelj, profesor i savjetnik koji je pou-čavao milijune ljudi, obitelji, prvak gos-podarstva, školstva i politike o moći na-čela i prirodnih zakona. Dobitnik je ne-koliko počasnih doktorata, a časopis Ti-mes svojedobno ga je uvrstio u popis 25 najutjecajnijih Amerikanaca. Temelj nje-gova djelovanja svakodnevni su duhovni život i molitva.

Supruga autora knjige 7 navika uspješ-nih obitelji Stephena R. Coveya, maj-ka devetoro djece, u predgovoru knjige piše: „Uspješne obitelji ne nastaju slu-čajno.

U njih je porebno uložiti onoliko ener-gije, domišljatosti, želje, vizije i odluč-nosti koliko je uopće moguće. Za sve do čega vam je doista stalo, potreb-ni su vrijeme, promišljanje, planiranje i određivanje prioriteta. Na tome se mora raditi, mora se žrtvovati, mora-te to doista željeti i za to biti spremni platiti cijenu.“

Preporuka knjige

Z D R A V A O B I T E L JhagiohrHagioterapijski p umjetnoj oplodnjiPiše: Marija Gudek, hagioasistentica u Centru za duhovnu pomoć u Zagrebu

U Centar za duhovnu pomoć do-U Centar za duhovnu pomoć do-laze i bračni parovi koji ne mogu laze i bračni parovi koji ne mogu ostvariti čežnju da dobiju dije-ostvariti čežnju da dobiju dije-te. Nekima su liječnici predložili te. Nekima su liječnici predložili umjetnu oplodnju. Znaju doći s pi-umjetnu oplodnju. Znaju doći s pi-tanjem: „Zašto Crkva brani takav tanjem: „Zašto Crkva brani takav način začeća?“ Zar je moguće – način začeća?“ Zar je moguće – medicina mi nudi rješenje, a Bog medicina mi nudi rješenje, a Bog ne dopušta da ga ostvarim?ne dopušta da ga ostvarim?

Oni koji su već pokušali dobiti di-Oni koji su već pokušali dobiti di-jete takvim putem često drugači-jete takvim putem često drugači-je razmišljaju. Nose u sebi neku je razmišljaju. Nose u sebi neku neodređenu krivnju, tjeskobu i neodređenu krivnju, tjeskobu i nemir. Sjećam se jednog muškar-nemir. Sjećam se jednog muškar-ca koji je došao izravno iz bolni-ca koji je došao izravno iz bolni-ce, nakon što je dao spermu. Ono ce, nakon što je dao spermu. Ono što ga je razočaralo i učvrstilo u što ga je razočaralo i učvrstilo u spoznaji da to nije način na koji on spoznaji da to nije način na koji on želi ostvariti svoje roditeljstvo – želi ostvariti svoje roditeljstvo – bili su erotski časopisi koje mu je bili su erotski časopisi koje mu je sestra ponudila. sestra ponudila.

Posljednjih smo desetljeća svjedoci na-glog razvoja znanosti, ali i mogućnosti primjene znanstvenih otkrića. Što su veće mogućnosti, veća je i odgovornost pred savješću. Smije li čovjek prihvatiti sve što mu je ponuđeno? Još sedamdesetih godina prošlog sto-ljeća Van Rensselaer Potter u svom dje-lu „Bioetika – most prema budućnosti“ upozorava na potrebu uvođenja global-nih moralnih normi zbog naglog razvoja znanosti. Ako ne bude globalne moral-ne norme koja regulira zahvate u život, čovječanstvo bi moglo nestati, jer će si tim zahvatima „srušiti most prema bu-dućnosti“.Upravo je to problem bioetike danas, jer je ona (kao i etika općenito) podložna pluralizmu mišljenja. Liberalizam, utili-tarizam ili kontraktualizam – vrlo će ra-zličito procjenjivati moralnost zahvata u život. Svi ćemo se složiti da je ljudski život vr-hunska vrijednost, da on nikada ne smi-je postati predmet manipulacije, zlopora-be i nepoštivanja, ali… kada i kako nasta-je ljudski život? Kada nastaje čovjek kao osoba? Odakle život? Biologijske znanosti promatraju kako na-kon oplodnje nastaje posve nova, jedin-stvena ljudska jedinka. Genetski to više nije ni otac, ni majka, nego novo ljudsko biće – zigota, embrij, zametak… U tom si-ćušnom ljudskom biću dolazi do naglog umnažanja stanica, njihova tijesnog me-đusobnog povezivanja, te organiziranja prema planski jedinstvenom razvojnom

hagio.hr50

hagio.hr 51

ristup

procesu… U razvoju djeteta nema kvali-tativnih skokova, nego pratimo kontinu-irani razvoj. Hagioterapija promatra čovjeka kao biće u kojem je ujedinjena i materijalna i du-hovna komponenta. Čovjek je duhovna duša, odnosno oduhovljeno tijelo već od začeća. Roditelji su u svom bračnom činu tek suradnici s Darovateljem života, koji u trenutku začeća čovjeku neposredno stvara osobnost. Sve upućuje na to da se od začeća u majčinoj utrobi razvija jedin-stvena i neponovljiva osoba duha, psihe i tijela koja od svojih roditelja očekuje be-zuvjetnu ljubav, prihvaćanje i sigurnost. Zato je za nas prihvatljiva jedino perso-nalistička bioetika, koja u središte stavlja vrijednost ljudske osobe u njezinoj cjelo-vitosti, od začeća do prirodne smrti, res-pektirajući dostojanstvo i pravu narav čo-vjeka.

Na koji način IVF oplodnjaranjava čovjeka?

Duh je potpun od začeća i od tada sve registrira. U čovjeka postoji sjećanje na svjesnoj razini (nakon 3.-5. godine), a kod embrija se radi o pamćenju na staničnoj razini, koje je djelatno od začeća i uteme-ljeno na principima kvantne fi zike i kvan-tne biologije (bioinformacija).Za duhovno područje bitna je ljubav i di-jete je doživljava i upija od samog zače-ća. Zajedništvo i nježnost roditelja u dije-te utiskuju svijest da je sigurno, zaštićeno i prihvaćeno. Sam postupak oplodnje in

vitro (u laboratorijskim uvjetima) ranjava dijete na samom početku života – dijete doživljava nedostatak ljubavi, a time ma-njak povjerenja, sigurnosti i zaštićenosti. Iako roditelji vjerojatno silno žele dijete, ono zbog spomenutih okolnosti nosi su-bjektivan doživljaj nedostatka ljubavi. Najčešće ulaskom u pubertet tako du-hovno ranjena djeca reagiraju na dva na-čina: ili su nesigurna i povlače se u sebe ili postaju agresivna, najčešće prema ro-diteljima. Ta djeca često osjećaju i lažnu krivnju, pa postaju samoagresivna. Želja za samouništenjem može biti jasno arti-kulirana ili latentna, izražena u bavljenju rizičnim sportovima ili ulaženju u situa-cije koje su opasne po život.Drugi je problem u tome što se s namje-rom uspješnije oplodnje in vitro oplođuje veći broj jajašaca i time dobiva veći broj embrija. Oni koji nisu dobili šansu da se prvi put prenesu u maternicu, zamrzava-ju se na niskim temperaturama. Ne pruži li im se šansa da budu preneseni u mater-nicu majke gdje će se razvijati do rođenja, ostaju u zamrzivaču, ovisno o zakonskim propisima pojedine zemlje. Smrtnost embrija začetih u epruveti je velika. Prof. Sgreccia govori kako od 100 embrija oplođenih in vitro do majčinog naručja dođe njih tek 5! U nastojanju da se rodi jedno dijete, toliko njegove bra-će i sestara umire… Kod djece čiji je ži-vot započeo umjetnom oplodnjom, može se zamijetiti postojanje „sindroma nesta-log blizanca“ (D. Chamberlain) i „sindro-ma preživjelog“ (B. Bayle) koji se javlja-

ju kao sjećanje djeteta na događaje ve-zane uz proceduru umjetne oplodnje – odabir i uništavanje manje vrijednih za-metaka (tko ima pravo na to?!), zamrza-vanje i odumiranje zametaka. Ta se psi-hopatologija kod preživjele djece javlja u dva oblika:prvi je obilježen krivnjom i podsvjesnim samooptuživanjem: „Ja sam živ – dakle odgovoran sam za smrt ostalih.“drugi je vezan uz osjećaj svemoći: ja sam neuništiv, ja sam nadživio ostale.

Hagioterapijski pristup

U hagioterapijskoj praksi često sam su-sretala žene koje su pokušavale oplod-nju in vitro. Kod njih su se mogli zamijeti-ti znakovi postabortivnog stresnog pore-mećaja: krivnja, bol duhovne naravi, poti-štenost… S obzirom na te simptome pri-mjenjivala se i terapija.U Centar je dolazila i žena koja je nakon nekoliko neuspješnih pokušaja rodila dje-vojčicu. Razlog njezina dolaska bio je taj što se djevojčica trza u snu i čini joj se da tada proživljava neku bol. Majku smo po-učili kako će djevojčici pomoći kroz du-hovno područje. Nakon što je majka pri-mjenjivala hagioterapiju i na sebi i na dje-vojčici, simptomi su nestali.Pamtim i slučaj petnaestogodišnje dje-vojke koju je majka dovela, zabrinuta, jer je njezina kći od uzornog djeteta posta-la agresivna prema roditeljima, ali i sa-moagresivna. Počela se samoozljeđiva-ti i prijetiti samoubojstvom. Majci nije

hagio.hr52

bilo jasno što se dogodilo, jer je njezina kći uvijek „imala sve što je poželjela“, ali i „puno ljubavi“. Iz upitnika koji je ispu-njavala majka doznala sam da je kći ro-đena nakon heterologne oplodnje (sje-menom nepoznatog donatora). Zakonski je otac djevojčin ginekolog, koji obavlja i pobačaje. Djevojčina je patnja bila uzro-kovana nedostatkom ljubavi, ali i odma-kom roditelja od moralnih vrijednosti, te odmakom od istine… Uzimajući sve to u obzir, kroz hagioterapiju sam djevojci po-sredovala ljubav, povjerenje; te je učvr-šćivala u dobroti, istini i sigurnosti… Na hagioterapijske susrete dolazile su od-vojeno i majka i kći. Majka je počela dru-gačije promišljati o vrijednosti života, a djevojka je zavoljela sebe, stekla radost, vedrinu i mir, te se uključila u neke krea-tivne aktivnosti.Među osobama koje su dolazile na ha-gioterapiju zbog nemogućnosti da do-

biju dijete, uočavala sam vrlo raznolike uzroke:

- strah od intimnosti zbog spolnog zlo-stavljanja koje je osoba doživjela u dje-tinjstvu ili mladosti (ponekad bračni par uopće nije imao intimne odnose)

- grižnja savjesti zbog učinjenog poba-čaja

- obiteljska situacija u kojoj je otac zlo-stavljao majku (npr. tukao ju je dok je bila trudna s osobom koja sada tra-ži pomoć)

- grijesi protiv života u obitelji (ili kod predaka).

S obzirom na uzroke pomagala sam tim osobama da dođu do duhovnog zdravlja. Za sve njih bilo je temeljno važno da za-vole i prihvate sebe… da svoj život prihva-te kao najljepši dar, naprosto da se zadi-

ve nad tajnom života i da razvijaju povje-renje prema Stvoritelju. Poticala sam ih da povjeruju u ostvarenje svojih čežnji za djetetom, ali da ne budu usredotočeni na ono što im nedostaje, nego da u konkret-noj situaciji pronađu smisao života. Rodi-teljstvo se, osim kao tjelesno, ostvaruje i kao duhovno rađanje. Primjena hagioterapije u ovim slučaje-vima najprije se očitovala u obnovljenoj ljubavi i nježnosti među supružnicima. Nakon nekog vremena počele su stiza-ti radosne vijesti i fotografi je novorođe-ne dječice….

„Zar bih ja otvorio krilo materinoA da ono ne rodi?

Zar bih ja koji dajem rađanje,zatvorio maternicu?“- kaže Bog tvoj.

(Iz. 66,9)

Z D R A V A O B I T E L Jhagiohr

hagio.hr 53

hagiohrDOMOVINA NA PUTU SLOBODECD prof. dr. Tomislava Ivančića

CD koji Vam predstavljamo sažetak je govora prof. dr. Tomislava Ivančića održanih u

organizaciji Centra za bolji svijet u Zagrebu, na temu preobrazbe pojedinca i cijele Hrvatske.

S raznih su strana dolazili poticaji za to da se govori prof. dr. Tomislava Ivančića povežu i tako

postanu dostupni svima. Napokon smo to i učinili!

Tijekom pilot-projekta CD-e je dostavljen raznim pojedincima: seljacima, prosvjetnim

djelatnicima, studentima, sportašima, političarima, menadžerima, državnim dužnosnicima, od

kojih su neki bili i ateisti, kako bi o njemu izrekli svoj sud. Svi su gotovo jednodušno reagirali:

“Pa ovaj CD-e treba imati svaki čovjek ove zemlje kako bi normalno funkcionirao!

Svi su bili oduševljeni.

Puštanjem ovog CD-a u javnost zaokružujemo viziju moderne hrvatske trilogije. Nakon

Bljeska i Oluje, CD Domovina na putu slobode jest poput vučedolske golubice koja

u srce svakog Hrvata, i građanina ove zemlje, donosi preobrazbu i novi poredak u kojem

čovjek današnjeg vremena oživljava svoj identitet. Jer: nitko nije kao ti!

CD Domovina na putu slobode oslobađa čovjeka za novu viziju i vjeru u sebe.

Sve je ostalo praktična stvarnost.

“Hrvatska je slobodna izvana, ali Hrvati nisu slobodni.

Nije na nama da preuzimamo mentalitete Europe, već da se tako

promijenimo da idemo preobraziti čitavu Europu...”

Narudžbe primamo na tel: 099 6924809 ili na e-mail: info@hagio.hr.Pretplatnicima časopisa Hagiohr odobravamo popust od 20%.

54 hagio.hr

Biti majka nešto je najljepše na svijetu, ali usudila bih se reći i najteže. Ipak,

to je predivan dar – moći u utrobi nositi novi život, rađati ga i ucijepiti u ovaj svi-jet. Često razmišljam o tome koliko je taj-novitosti u začeću; većina žena i ne zna kada se točno dogodilo začeće, tek na-kon nekog vremena sazna da netko novi raste u njima. I sama neko vrijeme nisam ni slutila da se pod mojim srcem razvija novi život i samo zaključujem da se radi o prekrasanom misteriju. Cijela je naša spolnost neizreciv dar i toliko je ljepote u njoj da je velika nepravda profanirati muš-karca i ženu baš u toj savršenoj stvara-lačkoj intimi.

TEK SADA RAZUMIJEM

Nikad neću zaboraviti trenutak kada sam ugledala sina, primila ga u naručje, polju-bila i pozdravila. Nakon godinu dana maj-činstva priznajem kako nisu svi naši tre-nuci bili tako čarobni. Nekad sam nervo-zna i htjela bih da je sve po mom, a on radi baš suprotno. Ponekad se osjećam izgubljeno i silno mi treba vrijeme koje bih imala samo za sebe. Sve više shva-ćam kolika je odgovornost biti majka. Di-jete je poput praznog papira, ono što na-pišeš ostaje. Što ja upisujem u svoje di-jete? Ljubav, smirenost, povjerenje, pra-štanje ili negativnost, laž, grubost? Shva-ćam da sam samo čovjek i ne mogu uvi-jek biti savršena. Ne mogu ne pogriješiti, ali mogu se truditi da pogreške ne budu

kobne. Od kada sam majka, sve više shva-ćam i razumijem svoju majku. Prije sam joj mnogo toga zamjerala, a danas razu-mijem majčinsko srce. Svaka nova životna situacija donosi i neku promjenu. Dok dijete nije bilo dio naše obitelji, organizirala sam svoje dane kako sam htjela; nisam morala misliti ni na koga drugog osim na sebe i supruga. Kada nam se rodio sin, sve se počelo vr-tjeti oko njega i njegovh potreba. Svakod-nevica je postala sasvim drugačija. Go-lema je majčinska ljubav koja se rodila u meni sa sinom, ali istodobno doživljavam i kako mi je to dijete darovano samo na neko vrijeme, ono nije moj posjed. Spo-znaja da mi je on darovan, motivira me da se mijenjam i budem što bolja majka!

KAKO NA KRAJ?

Postoje dani kada sam smirena i puna str-pljenja. Ali dođu dani kada mi baš smeta što je sve razbacao po stanu, što stalno ide za mnom i buni se kad mu nešto ne dam. Ima dana kada se zaigramo i nered mi ne smeta; kada se dugo šećemo i upo-znajemo nove ljude. Ali ima dana kada ni-sam zaigrana, kada bih voljela pročitati neku knjigu ili barem na miru popiti kavu. No, najteže mi je vidjeti njegovo razoča-rano i uplakano lice zbog toga što mi on nije prioritet, ili kada svoju nervozu pre-nesem na njega. Zato, redovito na kraju dana, kada dođe vrijeme za spavanje, uz-mem sina u naručje ili ga stavim u kreve-

hagiohrPiše: Adrijana Lovrinčević, teologinja

Biti majkaZ D R A V A O B I T E L J

hagio.hr 55

tić i razmislim o danu koji je iza nas – u čemu sam ga povrijedila i u čemu je on mene povrijedio. Dok ga rukom nježno milujem, govorim mu:

OPROSTI MI! Cijelim ga bićem molim da mi oprosti za sve ono što sam krivo učini-la, za ono u čemu ga nisam razumjela i u čemu prema njemu nisam bila fer.

OPRAŠTAM TI! Sada ja njemu opraštam sve ono što je tijekom tog dana učinio, a mene je povrijedilo.

VOLIM TE ZBOG ONOGA ŠTO JESI, A NE ZBOG ONOGA ŠTO BI MOGAO BITI! U ži-votu sam često svojim postupcima i dje-lima htjela zaslužiti nečiju ljubav. Kada sam postala majka, obećala sam sebi da ću to dijete voljeti zbog onoga što jest, a ne zbog onoga što bi moglo biti. Voljet ću njega, a ne slike o njemu kakav bi trebao biti. Svaki roditelj ima viziju o onome što bi njegovo dijete moglo raditi, kako se po-

našati i sl. Ali voljeti nekoga znači voljeti ono što on zaista jest.Dok mu tako govorim, ponekad je budan te pozorno sluša i duboko je smiren, po-nekad zaspe. Uvijek mu govorim naglas, a poslije toga se sama osjećam smire-no, kao da je sve loše toga dana nesta-lo, a ostalo samo dobro. To me jača, liječi i daje mi sigurnost da nema onoga što se ne može ispraviti.

VRIJEME SAMO ZA MENE

Neobično mi je važno vrijeme u kojem se susrećem sama sa sobom i sa svojim Stvoriteljem. To mi daje snagu, polet i si-gurnost za daljnji život. Kada sam uro-njena u bezuvetnu ljubav svog Stvorite-lja, tada sam sretna, ispunjena mirom, u središtu sebe. Iz odnosa s Njim dono-sim važne odluke za daljnji život, otkri-vam sebe, smislenost života i put kojim trebam poći.

Znalo je proći i nekoliko dana bez tog, meni životno važnog „rituala“. Tada je u meni rasla tjeskoba, napetost, nestr-pljenje, nezadovoljstvo, a sve se odra-žavalo na obitelj. Osjećala sam se izgu-bljenom, kao da nisam kod kuće. Dok napokon nisam samoj sebi rekla: „Do-sta je, ne možeš više tako“, i vratila se u normalu.Kada odvojim vrijeme za sebe, susret-nem se sa svojim Bogom-Ocem, meni se snaga obnavlja. Cijeli dan bivam ispu-njena strpljivošću, mirnoćom, snagom. To mi posebno pomaže u odnosu pre-ma djetetu jer ono što nosim u sebi, to dajem i njemu. To iskustvo motivira me da tijekom dana uvijek pronađem vrije-me za sebe. Kada poštujem zakonitost svoje duše – da ona živi od komunikacije sa svojim Stvoriteljem – kada tako volim sebe, tek onda imam i mogu dati pregršt ljubavi svojim bližnjima.

foto

: Ant

e N

ovak

Spoznaja da mi je on darovan, motivira me da se mijenjam i budem što bolja majka!

hagio.hr56

Prosvjećenje prosvjete (2)

Nastavljamo putem uvođenja kvalitet-nih promjena u hrvatskome školstvu.

Stručni skup koji je prof. dr. Tomislav Ivan-čić održao za odgojno-obrazovne djelat-nike u Zagrebu potkraj lipnja i rujna u bit-nome je kreirao moj životni put kao pro-fesora te unio promjenu, nadu i svježinu o kojoj jednostavno moram pisati. Istine koje doista imaju snagu prosvijetliti našu prosvjetu, a koje iznosim u nastavku tek-sta, argumentiram primjerom iz vlastite profesorske prakse.

ČOVJEK JE VRHUNSKO BIĆE

Upoznati mogućnosti duhovne dimenzi-je u čovjeku put je istinske promjene hr-

Pripremio: Igor Grgić, prof.

Prema predavnjuTomislava Ivančića

P R O S V J E Ć E N J E P R O S V J E T E

hagio.hr 57

...učenici u sebi noseklicu vlastitog razvoja!

Ako ja počnem vjerovati da mogu biti vrhunski profesor, tada će se početi mijenjati i moji učenici.

vatskoga društva i školstva. Po duhov-noj razini čovjek neizmjerno nadilazi sa-moga sebe. Ti nisi ono što jesi, već ono što možeš biti. Vjeruješ li u to? Promi-slimo li i pogledamo li oko sebe, uvidjet ćemo kako prečesto gledamo u proble-me, bolesti, negativno i time zaboravlja-mo vjerovati da može biti bolje, drugači-je. Time ujedno sužavamo vlastite pro-store vjere. Ako ja počnem vjerovati da mogu biti vrhunski profesor, tada će se početi mijenjati i moji učenici. Tada će i oni početi vjerovati da mogu postati vrhunski ljudi. Djeca znaju da to mogu, a u nama profesorima samo traže po-tvrdu za to. Mnogo sam se puta uvjerio u to kako su me učenici drugačije doživljavali onda kada sam sam vjerovao kako mogu biti vrhunski profesor. Primjećivao sam kako im je tada i moj predmet uistinu i zanimljiv i važan. Naprotiv, kada nisam vjerovao u sebe, događalo se suprotno. Kako velika odgovornost leži na nama, prosvjetnim djelatnicima. Jesmo li je svjesni?

KAKO POKRENUTI ZAKONITOSTI DUHOVNE DIMENZIJE U SVOME RA-ZREDU?

Gledati ispred sebe (u svojoj mašti) onaj razred s kojim je najteže raditi, promatra-ti ih kako su nemirni.Sada si predočiti sasvim drugu sliku isto-ga razreda, gledati te iste učenike kako slušaju sa zanimanjem i kako su na satu pažljivi.

Promatrajući ih tako u svojoj mašti, svo-me duhu, koncentrirano si govoriti: „Vje-rujem da ćete vi biti najbolji razred.“ Za-tim zapaziti što se događa u nama i čvr-sto gledati pozitivnu sliku.Upravo u nama leže beskrajne snage i ne-izmjerne mogućnosti razvoja. Problem je u tome što mi ne vjerujemo u svemoć naše duhovne dimenzije. To je i najve-ći problem hrvatskoga školstva. Jer čo-vjek je velik onoliko koliko vjeruje. Čo-vjekov duh nema granica. Zato nemoj-mo biti ono što jesmo, ne idimo male-ni ispod zvijezda. Svaki je čovjek poput žira; u početku je malen, ali kada ga za-sadimo, on s vremenom naraste u veleb-ni hrast. Kako profesori, tako i učenici u sebi nose klicu vlastitog razvoja! A profe-sor ih mora na to podsjetiti i dopustiti im da se razrastu.

MOJ SLUČAJ

Osvjedočio sam se u djelovanje duhovne dimenzije u radu s razredom u kojem su učenici imali najviše problema u praće-nju nastavnog procesa. Ušavši u razred, najprije bih im govorio kako vjerujem u svakoga od njih i kako svatko od njih ima talent koji treba razviti. Njihova je reak-cija bila fascinantna. Ti isti učenici, s ko-jima je bilo vrlo teško raditi, sada su sa zanimanjem pratili nastavu. Na nekima od njih uistinu se vide promjene, a to je utjecalo na znatno kvalitetniji rad cijelog razreda. Primijenio sam samo neke za-konitosti duhovne dimenzije, a rezultati su bili zaista veliki.

ZNANSTVENA UTEMELJENOST

Otkrića i zakonitosti duhovne dimenzije nisu mit, pjesništvo ili neka vjera bez te-melja, već znanost. Sve znanstvene dis-cipline otkrile su genijalne stvari na po-dručju čovjekova duha i upravo nas i to mora intrigirati i tjerati naprijed. Posta-lo je i znanstveno jasno da je duhovna dimenzija vrhunska dimenzija čovjeka. Zato moramo postati ono što možemo biti, a ne ono što jesmo. Mi nismo ono što nam govori naše tijelo, već ono što nam poručuje duh! Dok tijelo ide prema dolje, duh sve jače stremi prema gore. No, nitko nam neće dati da budemo veliki ljudi ako se sami ne odlučimo za to i to ne prove-demo u praksi.

POKUŠATI!

Najprije je važno spoznati, odnosno steći uvjerenje da možemo biti vrhunski ljudi, profesori. Zatim se treba odlučiti za to i potom u to vjerovati, i to provoditi u dje-lo. Praktično to znači govoriti si:

1. Ja mogu biti vrhunski profesor.

2. Ja hoću biti vrhunski profesor.

3. Ja vjerujem - bit ću vrhunski profe-sor!

Te 3 točke valja sebi izreći polako i na-glas, te se u duhu, u svojoj mašti, gleda-ti kao takvog.Naše su riječi odlučujuće, jer tek izgovo-rene misli naš organizam čuje i po tome djeluje!

Nastavlja se...

hagio.hr58

P R O S V J E Ć E N J E P R O S V J E T EhagiohrRavnatelji pred izazovima

Razghagio.hr58

Razgovors Emilom Božikovim

Razovarao: Robert Šimić

Nakon stručnog skupa ravnatelja osnov-nih škola Hrvatske „Ravnatelj pred iza-zovima novog vremena“, održanog u Solarisu u blizini Šibenika potkraj listo-pada ove godine, uspio sam za razgo-vor zamoliti Emila Božikova, ravnatelja osnovne škole Brodarica i predsjednika Udruge ravnatelja osnovnih škola Hrvat-ske za Šibensko-kninsku županiju. Iako vjerojatno nije čest slučaj da učitelji in-tervjuiraju ravnatelje, ipak sam se na taj zadatak dao u cilju promicanja kvalitet-nih promjena u našem školstvu.

Koji su izazovi pred kojimase ravnatelji danas nalaze?

Izazovi za ravnatelje počinju od trenut-ka ulaska u ured. Ti izazovi mogu biti for-malni ili neformalni, unutar škole ili izvan nje. Kako bi na njih mogao kvalitetno od-govoriti, ravnatelj se, kao i zaposlenici u drugim područjima, mora stručno usavr-šavati. Kod usavršavanja je naglasak na trajnosti. Zato je Hrvatska udruga ravna-telja osnovnih škola (HUROŠ) u suradnji s Agencijom za odgoj i obrazovanje i or-ganizirala ovaj stručni skup.

Promjene u hrvatskom školstvui za ravnatelje donose neke novosti. Kako se oni suočavaju s njima i što smatrate bitnim u tim promjenama?

Novim zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama, koji je

na snazi od 1. 8. 2008., ravnatelji nisu zadovoljni. Točnije, nisu zadovoljni di-jelovima toga Zakona, osobito onim di-jelom koji se odnosi na višu stručnu spremu. Naime, dosadašnji će ravna-telji moći raditi do 31. 12. 2011., a po-tom ići u reizbor. Od tog datuma oni s višom stručnom spremom više neće moći biti ravnatelji. Taj će problem vje-rojatno biti riješen time što će navede-ni rok biti produžen do 1. 1. 2015. Spo-menuti ravnatelji moći će se doškolova-ti do tog novog roka i to u RH. Trenut-no ravnatelji mogu završiti diplomski studij u BiH.Također, nije riješen ni status ravnatelja. Taj posao zahtijeva profesionalizaciju. U tom su se smislu počele izdavati licence za ravnatelje, a Zakon o tome trebao bi doživjeti izmjene i dopune.

Jedan od predavača na strčnomskupu bio je i prof. dr. TomislavIvančić. Zašto?

Prof. Ivančić sigurno je jedan od najve-ćih, ako ne i najveći autoritet na područ-ju ne samo fi lozofi je i duhovnosti već i šire. Svojim predavanjima potiče ljude na to da život shvaćaju na drugačiji na-čin. Svojim javnim djelovanjem iznimno utječe na sve ljude te smatram važnim da ga čuju oni koji sudjeluju u odgoju no-vih naraštaja. Njegova je pouka poput hrane za izgladnjelu dušu.

hagio.hr 59govorhagio.hragio. 59

Koliko je danas odgoja i mudrosti u školi?

Škola je neizostavno i odgojna ustanova, i sigurno joj je potrebna mudrost, osobi-to ravnateljima, u većoj mjeri nego što je sada slučaj. To su kvalitete koje se mogu postići i stručnim usavršavanjima. Sta-tus ravnatelja posve je drugačiji nego pri-je, npr. 20 godina; ravnatelj je i menadžer

svoje škole, a to u uvjetima recesije nije lako. Potrebno nam je puno mudrosti.

Vaša je škola uključena u program Comenius. Kakav je to projekt i što vrijedno donosi školi?

Da, uključeni smo u Comenius program koji je potprogram u programu cjeloži-

votnog učenje u koji se ubrajaju još i programi Leonardo da Vinci, Erasmus i Ludwig. Cilj Comeniusa je mobilnost, tj. komunikacija odgojno-obrazovnih ustanova i njihovih djelatnika, a sve u interesu zajedničkog nastupa na svjet-skom i europskom tržištu rada i razmje-ne iskustava.

hagio.hr60

S V I J E T O K O N A S

Kada ste posljednji puta ozbiljno razmišljali o izazovima pred koji-

ma se danas nalazi obitelj? Kada ste se zamislili nad postmodernističkim tendencijama koje relativiziraju vri-jednosti braka (i obitelji) ili registri-rali da je obitelj potresena izazovima inherentnim tržišno-kapitalističkom modelu društvenih odnosa? Posvuda se piše i govori o tome kako je eko-nomska kriza značajno pogodila go-tovo sve tržišne ekonomije i mnogo-brojne obitelji. Srž spomenutih izazova jest u uskla-đivanju radnih i obiteljskih obveza, odnosno ispravnom i čvrstom osob-nom određenju prema životnim pri-oritetima.

OBITELJ POD STRESOM

Pomirba profesionalnih i obiteljskih ob-veza nerijetko je izvor stresa za člano-ve obitelji. Takav stres mogu uzrokova-ti nerazumijevanje i nezainteresiranost poslodavca za obiteljsku problematiku, neodgovarajuće i nefl eksibilno radno vri-jeme i sl., ali i situacije u kojima sami ro-ditelji nisu dovoljno svjesni činjenice da su podlegli izazovu ‘prevelike orijentaci-je na karijeru i posao’. Stvarnost kapita-lističkog društva poput dogme njeguje vrijednosti poput uspjeha, profi ta, nov-ca i svakoga, da i nije svjestan, u taj men-talitet uvlači.

UZIMAMO „ROG ZA SVIJEĆU“

Tranzicija iz centralno-planskih eko-nomija i socijalističko-komunističkog modela društvenih odnosa u demokrat-sko-kapitalistički model društvenih od-nosa donijela je veću slobodu, ali i nove probleme - neke nove ‘vrijednosti’ s ko-jima se trebaju naučiti nositi pojedin-ci, ali i obitelji tranzicijskih društava. Dok su lažne vrijednosti staroga domi-nantnog sustava uglavnom odbačene kao, npr. ‘kult vođe’ ili ‘ideološki moni-zam koji je tendirao totalitarizmu’, novi je sustav sa sobom donio nove vrijed-nosti, ali one ugrožavaju stabilnost obi-telji. Jedna od takvih lažnih vrijednosti jest idolatrija uspjeha po svaku cijenu koji nam postaje poput nove ideologi-je sustava. Novi je sustav ‘vrijednosti’ sa sobom donio i svoja mjerila i načine mjerenja. Uspjeh se mjeri količinom moći i društve-nog ugleda što ih donosi određena pozi-cija; novcem, automobilima i drugim sim-bolima iskrivljene vrijednosti. Naravno, biti uspješan nije samo po sebi loše, ali ako nam je vlastiti uspjeh cilj iznad dobrobiti onih oko nas i čak na šte-tu te dobrobiti, onda taj uspjeh ne samo da je loš nego predstavlja neuspjeh. Isti-na je da u našem, kao i u svakom društvu, postoje pojedinci koji su zbog altruistič-nih motiva postali uspješni u očima dru-gih, ali njima ‘uspjeh i biti uspješan u oči-ma svijeta’ nikada nije bio temeljni motiv djelovanja.

hagiohrObitelj u kapitalizmu

Piše:dr. sc. Zdenko Babić, doc.

61hagio.hr

Dakle, važno je razotkriti i posvijestiti si da u tržišnim demokracijama kapitalistički sustav odnosa silovito preko svojih gla-snogovornika – medijskih kompanija – gura svoj sustav ‘vrijednosti’. Ako ga šut-ke prihvatimo, u trenutku kada shvatimo obmanu i činjenicu da smo uzeli ‘rog za svijeću’, već ćemo biti razočarani i apa-tični. Prihvaćanje igre ‘uspjeha’ kao motiva veže nas uz novu nevrijednost, karijeri-zam, odnosno pretjeranu orijentaciju na karijeru.

TAKAV JE TREND...

Tim izborom obitelj počinje trpjeti jer je u drugom planu, a svi članovi osjećaju da su zakinuti. Jedan krivi izbor i pogrešno usmjerena snaga prerasta u vidljiv pro-blem, nizanje ‘kriznih’ situacija, od kojih je krajnja raspad obitelji. To što je oko nas sve više neudanih i ne-oženjenih znači samo kako je dio mladih

već uhvaćen u taj vrtlog u kojem nemaju vremena za dublje druženje, neophodno u pronalaženju budućega bračnog par-tnera. Cijena koju plaćaju u obliku sma-njenog vremena provedenog s najbližima i najdražima ipak je previsoka. Posljedica je odgađanje ulaska u brak i zasnivanja obitelji. Što se može učiniti ako je trend takav? Uvijek postoji izbor!

A NEMILOSRDNO ZAKONODAV-STVO?

Obitelj nagrizaju i zakonska rješenja koja u svom temelju uvelike podilaze kapitali-stičkom sustavu i logici profi ta. Uzmimo na primjer zakon o radu trgovina nedje-ljom zbog kojeg su mnoge majke prisilje-ne i taj dan u tjednu biti na radnom mje-stu umjesto u obitelji.Dok u navedenim slučajevima sami sno-simo odgovornost za izbor iskrivljene vrijednosti, ovdje se čini da ne možemo utjecati na okvire u kojima se nalazimo.

Ipak, postoji izbor. Izbor se ovdje odnosi na participiranje u politici tako da izabe-remo one narodne predstavnike koji će znati obraniti ispravne vrijednosti u na-šem Saboru. Brak i obitelj svakako jesu ispravne vrijednosti.

DOPUSTITI SEBI ZAOKRET

Jasno je da nam nije dovoljna svijest o in-vaziji nevrijednosti u naše živote. Svijest treba isprovocirati naš beskompromisni zaokret od uspjeha po svaku cijenu, pro-fi ta po svaku cijenu, karijerizma, egoizma, konzumerizma i pretjeranog individualiz-ma prema biranju i življenju istinskih vri-jednosti - zajedništva, skromnosti, radiš-nosti, altruizma, osjetljivosti za probleme drugih, požrtvovnosti, darežljivosti... Ta-kav će obrat zasigurno obogatiti i nas i naš obiteljski život te nam pomoći u pro-nalaženju cjelovitijih odgovora za prevla-davanje poteškoća vezanih uz usklađiva-nje radnih i obiteljskih odgovornosti.

foto

: Ant

e N

ovak

62 hagio.hr

Razmišljajući o svijetu oko sebe i tražeći temu za novi članak, provocirala me misao o ženi. Sâm sam se tome čudio i pitao se zašto, a onda mi je u mislima

bljesnula rečenica: „Budućnost svijeta je u tome da ženu opet stavimo na prvo mje-sto.“ Zamislio sam se nad tim i ubrzo uvidio koliko je ta tvrdnja istinita. Odjednom, počele su mi navirati slike žena iz tv-reklama, s jumbo plakata, naslovnica raznih časopisa... Sjetio sam se kako je žena uglavnom naslikana gola, kako je iskorišta-vaju za reklamiranje sladoleda, piva, automobila, računala, za privlačenje gledate-lja na razne kvizove, utakmice, za prodaju odjeće i tko zna za što još sve. Shvatio sam, to nije žena! To je zloupotreba žene s ciljem veće zarade. Žena je predstav-ljena kao sredstvo, mamac koji mora zadovoljiti određene standarde - biti nasmi-ješena, lijepa, mršava... Vidim veliku prijevaru jer sve to nije žena!

MAJKAMoj prvi susret sa ženom bio je s mo-jom majkom. To je, vjerujem, za svako-ga najljepši susret. Od toga prvog susre-ta pa sve do danas doživljavam toplinu i nježnost njezina zagrljaja, ljepotu njezi-na osmijeha, ljubav i brižnost njezina po-gleda, sigurnost da postoji netko tko me voli. Majka je žena u najljepšem smislu te riječi i najpotrebnije biće na zemlji. Može li itko reći nešto ružno o svojoj majci? Ne pobjesnimo li kada netko ružno govori o našoj majci ili je, ne daj Bože, psuje? A biti majka potencijal je svake žene. Što smo bez majki, gdje nam je budućnost bez njih? Što bih da me majka nije prihvatila i odlučila donijeti na svijet u porođajnim bolima? Što bih da me majka nije njego-vala i othranila? Nema nikog tko me bo-lje razumije od moje majke, nema nikog tko će bolje pročitati moje srce od nje i nema nikog tko će podnijeti više „udara-ca“ za mene. Sjećam se kako je jednom moja majka stala u moju obranu. Žesto-ko sam se svađao s nekim muškarcem oko auta. Bio je i stariji i jači od mene, a iz očiju kao da su mu sijevale munje od bijesa i želje da me rastavi na komade. Bio sam spreman na najgore, a onda je ispred mene stala moja majka, spremna primiti udarce umjesto mene. Kada ju je pogledao, zaustavio se, zamislio i počeo se ispričavati. Kasnije joj je čak darovao bombonijeru kako bi se ispričao. To je žena koja nesebično voli i sve bi dala za svoje dijete.

hagiohrŽena - budućnos S V I J E T O K O N A S

Piše: Daniel Vorih

foto

: Viš

nja

Serd

ar

63hagio.hr

SESTRAImam i dvije mlađe sestre. Sestra je zai-sta predivan dar. Brine se za svoga bra-cu, pazi kako će se obući da se ne bi osramotio; iako je mlađa, savjetuje mi pri mome odabiru djevojke te dobro na-slućuje koja nije dovoljno dobra. Poleti mi u zagrljaj kada nitko drugi neće i tje-ši me kada se s nekim posvađam. Sretna je zbog mog uspjeha, učinit će sve da mi pomogne, hvali se zbog mene pred druš-tvom i zna da ću je uvijek štititi. Kome ne uzavre krv kada mu netko gnjavi sestru? Svaki će brat poletjeti bez razmišljanja u obranu svoje sestrice. A kako se tek se-stra brine što će pokloniti svome bratu za rođendan, imendan, Božić? Sjećam se jednog Badnjaka. Sjedili smo za sto-lom iščekujući darove ispod bora. Mla-đi su otišli na polnoćku u 20 sati, a da-rove ostavili pod borom. Usudio sam se proviriti ispod papira kojim je poklon bio umotan i ugodno se iznenadio. Poklon je bila pepeljara s porukom: „Dragi braco, ova pepeljara nije želja da prestaneš pu-šiti, nego da ti kažem kako te, pušio ti ili ne, nikad neću prestati voljeti.“ Bio sam shrvan, suze su mi klizile niz lice, nikada nisam dobio ljepši poklon! Tako jedno-stavan, a tako velik jer je sadržavao cije-lo srce moje male sestre. Nedugo zatim prestao sam pušiti, a pepeljara je ostala uspomena na ljubav.

PRIJATELJICAJoš kao dječaku bilo mi je pravo otkriće kada sam shvatio kako djevojčice nisu samo dosadne, one koje se igraju s lut-kicama i preskaču gumi-gumi. Trebalo je vremena da steknem prve prijatelji-ce i uvidim razlike između njih i muških prijatelja. Otkrio sam kako nema vjerni-je prijateljice, suputnice, supatnice od žene. Ona se neće buniti ako si uspješ-niji od nje, već naprotiv, ona je tada po-nosna. Njoj je važniji naš odnos od bilo kojeg projekta, dokazivanja i natjecanja. Ostavit će sve ako tebi trebaju rame za plakanje i širom otvorene ruke za iskre-ni zagrljaj. Na ženu se ne možeš dugo ljutiti, ona zna kako omekšati muško srce. Bit će strpljiva koliko god treba, ali vjerna i s vjerom da će sve ispasti do-bro. Prijateljstvo sa ženom smiruje na-petost, probuđuje nježnost, krijepi srce. Najljepše mi je kada sa svojom prijate-ljicom mogu biti iskren i isplakati dušu, kada i ona meni sve iskreno kaže i kada prepoznamo koliko značimo jedno dru-gome. Tada dobijemo snagu činiti nemo-guće i znamo kako granica nema kada je odnos utemeljen na povjerenju i iskre-nosti. I vidim da se isplati biti iskren, da se isplati riskirati. Nekada nisu potreb-ne riječi, nekada je i šutnja dovoljna da se sve shvati. A lijepo je i kada žena ima svoj stav i kada ti ponekad odlučno kaže: “Budalo, zar ne vidiš da krivo ra-diš?“ Ona to kaže tako da se na nju ne mogu naljutiti.

SUPRUGAŽena je lijepa. Osvaja svojom ljepotom i unosi je u svaki kutak Zemlje. Ona je vri-jedna svake borbe. Ona treba muškarca koji će učiniti prvi korak pa da sve ostale učine zajedno. Ona želi biti uz muža i gle-dati s njime u istom smjeru. Ona uživa u tome da ga razveseli. Žena je muškarcu „drugi ja“, onaj emocionalniji. Ona tre-ba muškarca kojem će se darovati, a on treba ženu za koju bi radio i s njome sve podijelio. Ona je majstorica u tome da od dječaka napravi muškarca i od grubijana šarmantnog čovjeka. Ona neće pobjeći u kafi ć utapati tugu u alkoholu. Žena je najbolji lijek za muškarca. Ona mu daje smisao života. Zbog žene je muškarac sve spreman učiniti, a bez nje bio bi ne-uspješan. Nitko ne može ljubiti dijete kao žena i brinuti se za obitelj kao ona. Ona je umjetnica za bliskost, ona je in-tuitivna i zato je najbolja savjetnica oni-ma koji su dovoljno mudri da posluša-ju njezin savjet. Ona želi muškarcu biti najvažnija, a zauzvrat će ga poduprijeti u njegovim probicima u znanosti, tehnici, politici, sportu... Koliko bi svijet bio ljep-ši kada bismo mi muškarci podigli ženu na prvo mjesto...

t boljeg svijeta

hagio.hr64

Međunarodnistudijhagioterapije

Detaljnije informacije, kao i program studija, potražite na internetskoj stranici: www.zmr.hrili nazovite: 00385 1 4817-505, odnosno pišite na adresu elektroničke pošte: uprava@zmr.hr .

Prijave za studij potrebno je poslati na adresu elektroničke pošte: uprava@zmr.hr ili na poštansku adresu:Zajednica Molitva i Riječ, Kaptol 13, 10000 Zagreb.

I N F O

Obavještavamo Vas da će se od 1. siječnja (u 19 sati) do 6. siječnja 2010. godine,u Zagrebu, u dvorani “Vijenac” Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta, Kaptol 29 a (pokraj Katedrale),

u organizaciji Matične vrhovne uprave Zajednice Molitva i Riječ,održati Međunarodni studij hagioterapije (I.- IV. stupanj) pod vodstvom prof. dr. Tomislava Ivančića.

Na studij se pozivaju svi zainteresirani za rad u hagioterapiji.Kotizacija za studij iznosi 300,00 kuna, a 100,00 eura za kandidate iz zemalja EU

i s drugih kontinenata, a uplaćuje se pri dolasku na studij.Studij će biti simultano prevođen na njemački, engleski i talijanski jezik.

Uvjeti pristupa studiju su:

- da je kandidat psihički i duhovno zdrav

- da ima najmanje završenu srednju školu (SSS)

- da je po uvjerenju kršćanin

- da ima poziv za rad u hagioterapiji

- da vodi zdrav moralan život

- da je nakon izobrazbe i formacije u hagioterapiji

spreman raditi kao hagioasistent.

Uz prijavu je potrebno priložiti: - potvrdu o školskoj spremi, krsni list i drugi dokumento primljenim sakramentima (kopija) - kratak životopis prema navedenim uvjetima u kojem treba navesti i razlog zbog kojeg se želi studirati hagioterapija - potvrdu o vjerničkoj pripadnosti i angažiranosti (kojojkršćanskoj denominaciji pripada, ima li vjerničko iskustvo,je li djelatan u svojoj župi ili zajednici, živi li u skladu s uvjerenjem svoje crkve), - potvrdu župnika ili voditelja kršćanske zajedniceo psihičkom, moralnom i vjerničkom stanju kandidata.

Navedenu dokumentaciju uz prijavune trebaju priložiti: članovi ZMR, svećenici,redovnici i redovnice te oni koji su tu dokumentacijupredali kod prijave za prošlogodišnje Međunarodne studije hagioterapije i evangelizacije.

Molimo Vas da u prijavama obavezno navedete svoju adresu i broj telefona ili mobitela na koji Vas možemo dobiti.

Svaki kandidat dužan si je za vrijeme održavanja studija osigurati smještaj u Zagrebu.

Duhovitošcu do duhovnog zdravlja

`

Došla plavuša s vozačkog ispita i upita drugu plavušu: - Ne kužim kako sam pala na vozačkom? Došla sam do kružnog toka, na znaku je pisalo 30 i ja sam 30 puta kružila oko znaka. Instruktor mi je rekao da sam pala. Na to će druga plavuša: - Možda si krivo brojala?

aa aaa aa

Kaže zeko zmiji:

- Oprosti što sam te neki dan

zezao što nemaš noge.

Na to će zmija:

- Ma pusti, bilo pa prošlo.

Na to će zeko:

E, svaka ti čast! Evo ruka!

- Zašto ne ustaneš kad

ulazim? - upita upravitelj

zatvora Crnogorca.- Zato što su mi rekli

da moram odležati dvije godine - odgovori

Crnogorac.

Razgovaraju dvije

plavuše: - Da roda

donosi djecu to znam,

ali da pauk donosi auto,

to nisam znala!

- Koliko je cijena šišanja? -

upita Josip frizera.

- Sto kuna - odgovori frizer.

- A brijanje - upita ponovno

Josip.

- Pedeset kuna

- odgovori frizer.

- Molim Vas da mi onda

obrijete glavu - zamoli Josip.

hagio.hr 65

DoDoDoDoDoDoDDDoošlšlšlšlšlšlšššššlaaaaaaa plplpllllli

- Molim Vas pištolj - upita

muškarac u trgovini oružja.

- Sa šest ili osam metaka -

upita prodavač.

- Pričekajte malo - zamoli

kupac te nazove neki broj.

- Halo, je li to banka? Molim

Vas da mi kažete koliko vas

ima na šalterima? foto: Ante Novak

hagio.hr66

P J E S M A

HOĆU LI?Prihvatim li neke život ne putanje kroz beskrajno vrijeme, hoću li shvatiti sve boli koje sam spoznala pokušavajući hoditi stepenicu po stepenicu, ne ostavljajući traga, pokušavajući biti plaha.

Ponekad i bojažljiva...

Nadam se da više neć e biti toliko tapkanja u mraku, jer vidjela sam svjet lost.Ona me je povukla naprijed, iako sam tonula grozničavo se bojeć i sjena, koje su stajale tamo i šutljivo me promatrale.

Svjet lost je stigla polagano i obuzela me tiho, pobijedila sam.Sve, sve sam napokon shvatila.Kročim hodom lakšim od pera i pišem......Napokon pišem... ovo sam JA...

Ljiljana Čosić, rođ. Ljubas

foto

: Ant

e N

ovak

dobar r

adio za dobr

e ljude

ZagrebSplitIstra i RijekaOsijekDubrovnikGospićKninLikaSlatinaSlavonski BrodSrednja DalmacijaŠibenikZadarPelješacVinkovciViroviticaVrlikaVukovarZapadna Slavonija

Satelit

103,597,9

106,798,691,3

104,5100,0104,1107,9

98,7107,9104,5

95,590,4

104,9103,2

97,8102,4103,9

Hotbird 13°E 12.520 MHz

HRVATSKI KATOLIČKI RADIO, Voćarska c. 106, 10 000 Zagrebtel: +385 (0)1 46 09 999, fax: +385(0)1 4609 977e-mail: hkr@hkr.hr, www.hkr.hr

www.hkr.hr

hagiohr

Nitkonijekaoti!