hagioterapija hrvatski model duhovnog zdravlja

broj

1, g

od. 1

listo

pad/

stud

eni ‘

09.

25 k

n

ZNANOST O DUHURazgovor s prof. dr. Tomislavom Ivančićem:

Duhovna duša – središte čovjeka Iz centra za hagioterapiju Slavonski Brod - Depresija

Prosvjećenje prosvjete

dr. sc. Božo Skoko - Snaga komunikacije

ISS

N 1847-4225

97

71

84

74

22

00

3

hagio.hr2

S A D R Ž A J

ZNANOST O DUHU

Duhovna duša - središte čovjekaduša(razgovor s dr. Tomislavom Ivančićem)vor s dr. Tomislavo 66Od medicine do hagioterapijeedicine do hagioterapije10Depresijaes 14EDUKACIJAIJA

Što je studij hagioterapije?Što je studij hagioterapije?2020Snaga komunikacijea komunikacije2424DIJAGNOZA I TERAPIJANO

Povratak u nježnostratak u njež 28PTSP! (prvi dio)P! (prvi dio)3232

22

Kako je lijepo biti čovjeke lijep 36Otkucaji srca3737REPORTAŽA

Profesija hagioasistent38Prosvjećenje prosvjete (prvi dio)41Nemir na nastavi45SVIJET OKO NAS

Kako su mediji proželi našu svakodnevicu46Studentski prosvjedi50ŽIVOT NAKON ŽIVOTARENJA

Prihvatiti život na dar52Ozdravljam54ZDRAVA OBITELJ

Brak je mrak56Na djeci se duša liječi59Ostvarena vizija60HAGIO INFO

Ovisnost i agresivnost62Adresar64Duhovitošću do duhovnog zdravlja66

PRETPLATITE SENA ČASOPIS hagiohr!

Prijave za pretplatu na časopis hagiohr primamo na telefon: 099 6924809 ili na mail: info@hagio.hr

U prijavi je potrebno navesti:ime i prezime, ulicu i broj,poštanski broj i mjesto, broj telefona.

Pretplatnicima poklanjamo prvi iz serije cd-a o vjeri, prof. dr. Tomislava Ivančića,a ostale po promotivnoj cijeni od 25 knpo komadu!(Cijena pojedinog cd-a u slobodnojprodaji je 35 kn.)

Pretplata u iznosu od 110 kn uključuje 4 broja časopisa hagiohr + poklon cdte troškove poštarine unutar RH.

Pretplata u iznosu od 185 kn uključuje4 broja časopisa hagiohr + četiri cd-a o vjeri (prvi na poklon, a preostala 3 iz serije po cijeni od 25 kn po komadu)te troškove poštarine unutar RH.serije po cijeni od 25 kn po komadu)te troškove poštarine unutar RH.

POKLON

CD

Cd-i će stizati na adrese uz drugi broj časopisa.

hagiohr

hagio.hr 3

hagiohrI M P R E S S U Mhagiohrhagioterapija – hrvatski modelduhovnog zdravlja

Odgovorni urednikŽeljko Pažin, dipl. oec.

Glavna urednicaŽeljka Kolar, dipl. novinarka

UredništvoŽeljko Pažin, Željka Kolar,Ivana Vranešić, Hrvoje Josip Bišćan

Suradnici na ovom brojudr. sc. Tomislav Ivančić,dr. sc. Božo Skoko, mr.sc. Igor Kanižaj,hagioasistentica Silva Vrdoljak,dr. Sanea Mihaljević, spec. psihijatar,dr. Lucija Murgić, Mirko Ćosić,Adrijana Lovrinčević, Karmela Devčić,Daniel Vorih

LekturaKatarina Aladrović-Slovaček, prof.dr. Marko Alerić

Dizajn i priprema za tisakMario Đurasović, Ivo Mađor

Marketing i distribucijaIvana Vranešićtel. 099 6924809mail: info@hagio.hr

Izdavač

Hagioasistent d.o.o.Pavla Radića 3, 33000 ViroviticaŽiro račun: 2390001-1100365701 HPB

Tisak

Printera grupa, Sv. Nedelja

Nijedan dio časopisa ne smije se kopirati ili na bilo koji način koristiti bez odobrenja izdavača.

U V O D N I K

Cijenjeni čitatelji,

Razmišljajući o javnosti do koje će doći ovaj časopis, razmišljam ponajprije kako se radi o osobama, a baš svatko je, već po tome što je jedinstvena osoba, netko origi-nalan i poseban! Stoga, ne cijenim vas jer ste čitatelji stručnog i popularnog časopi-sa o hagioterapiji, već zato jer ste osobe s kojima želim podijeliti posebnu iskru odu-ševljenja, nade, ljubavi u njenom uzvišenom smislu, iskru radosti, olakšanja, vječno-sti. To su stvari koje kada se jednom upale, ne može ništa ugasiti. Trajna su kategori-ja kao i sav sadržaj kojeg otkrivaju ove stranice. Kako to mislim? Ovako: časopis kojem posvećujete pažnju ostvarenje je vizije da ono što je obnovilo smisao mog života, što me čini duboko sretnom i smirenom osobom i osnažuje da ostvarujem baš sve dobro što zamislim, jednostavno ne prešutim nego kao najljepšu vijest javljam svima! Radi se otkrićima hagioterapije koja je svojevrsna revolucija na ulasku u stoljeće duha, izvorni hrvatski model znanstvenog i terapeut-skog istraživanja čovjekove duhovne dimenzije i komuniciranja duhovnog zdravlja u svaku poru gdje ono nedostaje. Utemeljitelj ove metode je, zasigurno već znate, pri-znati istraživač i stručnjak na području duhovne dimenzije čovjeka, prof. dr. Tomislav Ivančić. On će iz broja u broj dijeliti s nama svoje nove spoznaje koje će sigurno našu duhovnu dimeziju činiti cjelovitijom i zdravijom. Hagiotrapija, osim što budi interes gotovo čitavog svijeta i djeluju spasonosno za one koji odluče „isprobati“ njene „recepte“ za duhovno zdravlje, zavređuje napokon odgo-varajuće praćenje u javnosti. Zato je nastao ovaj časopis, a specifi čan cilj mu je držati svoje čitatelje 24 sata dnevno na razini svijesti o sebi i to prema onoj: Nitko nije kao ti!. Vjerujete li da nitko nije kao vi? U toj svjesti i vjeri u sebe žele vam služiti i pogodnosti poput cd-a koje ćet moći kupiti po povoljnijoj cijeni, odnosno dobiti na poklon. Kroz rubrike poput Znanost o duhu, Edukacija, Dijagnoza i terapija, Život nakon ži-votarenja, Zdrava obitelj, Hagio info... otkrivamo tko je čovjek – kako je krhko, često nesretno i dezorijentirano biće; koji su njegovi potencijali; kako je moguće obnoviti svoje snage i ostvariti svoje čežnje; i kako živjeti osmišljen i bogat život. Naravno, re-zultati hagioterapije temelj su na kojem niču ti odgovori, a učvršćuju ih vrijedni prilozi uvaženih stručnjaka poput npr. dr. Bože Skoke koji u ovom broju poučljivo poručuje kako komunicirati s drugima, a da im iskažemo poštovanje i čuvamo njihovo i svoje dostojanstvo; ili mr. sc. Igora Kanižaja uz kojega ćemo razotkrivati medije i podsjetiti se kako oni trebaju služiti nama, a ne mi njima.Nadam se kako ćete, otvarajući naredne stranice, otvoriti u sebi ona hagios (grč.hagios – svet) osjetila, poželjeti ih pročistiti i pustiti ih da dođu do izražaja i opleme-njuju vaše postojanje, jer ste ponajviše po tim osjetilima čovjek, neponovljiv i drago-cijen, vrhunac stvorenja!

Željka Kolar

hagiohr

4 hagio.hr

M I S L I . . .

Dok sebe tražim u drugome, fr ustriram sebe i okolinu, jer mene nema izvan mene.

Dok se pronalazim u „prevažnim“ poslovima, zapravo bj ežim od sebe.

Dok dijelim vrijeme i pažnju drugima, oduzimam od sebe ono čega ionako

premalo imam. Nitko ništa ne dobiva i ništa se osobito ne pokreć e.

Izvjes no je tek nezadovoljstvo.

Idem pronaći sebe u sebi; poštovati svoje misli, osjeć aje; prihvatiti svoja

ograničenja; zavoljet i svoju osobitost. Sastajem sa sobom, prisjeć am se svojh

čežnji, osluškujem svoju tišinu i polako ju shvaćam... Uvažavam sebe, čak

i ako druge povrijedim. Ja sam sebi jedina i najljepša mogućnost život a,

najizazovnija prilika.

Odijeljena od svega, postajem svoja, slobodna...

Otkrivam svog nutarnjeg čovjeka, svoje nedodirljivo bogatstvo. U tom smiraju

sigurno i jasno djeluje u meni nagnuće kako će sve biti dobro, kako ima smisla

i to prepuno. Jer, baš ništa ne ovisi o meni, niti ja ovisim o neč emu.

Postojanje se odvija unatoč svemu i kroz bezbroj prizora nagoviješ ta sret an

ishod, upisan u sve još prije „rođenja“.

Počinjem vjerovati da se mogu ostvariti usprkos navikama, nes pret nostima,

uvriježenostima, okolnostima, tuđim iskustvima... Moje ja se može i mora

ostvariti neovisno o drugima.Vjerujem u svoje pot encijale!

Tek sada, kada sam u sebi pronađena, pomirena, uravnot ežena,

mogu počet i živjet i.

Kada sam odgovorila pozivu u sebi, mogu odgovarati i na pozive izvana.

Sada kreć em obogatiti ljude oko sebe i svijet , oplemeniti poslove koje obavljam

i posvet iti vrijeme u kojem dišem!

Ž

hagiohr

5hagio.hr

Utvrdimo razliku između razina i po-dručja znanosti o čovjeku, a iz toga i

terapijske mogućnosti za njega. Podsje-ćam, čovjeka treba promatrati cjelovi-to. On se ne sastoji od tijela i duše, nego on jest tijelo i duša; ne sastoji se od psi-hičkog, vegetativnog i duhovnog živo-ta, nego on jest i vegetativni, i psihički, i duhovni život. Ne samo da čovjek ima duhovnu dimenziju, nego je čitav duho-van. To ujedno znači da je čitavo njego-vo biće, tijelo i psihička duša, uvijek du-hovno, produhovljeno. A duhovna duša je ono besmrtno, duhovno, ono što do-lazi od Boga i što komunicira s Bogom, dok samo tijelo komunicira sa zemljom. Međutim, često se događaju nejasnoće oko toga pa neki pomišljaju kako je ljud-sko tijelo nešto „njutnovsko“, čisto me-haničko, materijalno i da se u tijelu odvi-jaju samo fi zikalni i kemijski zakoni, što je zabluda.Zašto je zabluda da se u tijelu odvijaju samo fi zikalni i kemijski zakoni? Zato što ne postoji čovjekovo mrtvo tije-lo. Kao što kip nije čovjekovo tijelo, nego samo kip čovjekova tijela, tako i mrtav čo-vjek nije više čovjekovo tijelo, nego samo ostatak čovjekova tijela, ono što zovemo leš. Tijelo je uvijek živo biće. Religije odviše dijele dušu i tijelo pa sma-traju da je duša samo nešto čime čovjek komunicira s Bogom i vječnošću. Ljudi-ma je pak važnije ono što je tijelo. I kao da imamo dva svijeta: jedan materijal-ni, u kojem čovjek živi i hoda ovim svije-tom, a drugi nekakav duhovni, kojim čo-

vjek hoda po nebu i komunicira s nevid-ljivim svijetom. Već je iz Biblije jasno da se ne može go-voriti o duši i tijelu; ona poručuje da je čovjek jedinstven - kada kaže za čovje-ka da je tijelo, misli na čovjeka u odnosu prema zemlji, a kada kaže da je on duša, promatra ga u odnosu prema duhovnom, besmrtnom, božanskom svijetu.

Što je čovjek kao duhovna duša?

Zapravo bismo mogli reći kako je go-vor o tijelu i duši umjetan govor. Zna-nost uostalom danas dokazuje da je či-tav čovjek duhovna duša. Ne postoji či-sta materija u čovjeku, nego je tu uvi-jek duh spojen s materijom; nastaje, da-kle, nešto treće. Slično kao kad pravi-mo juhu pa umiješamo razne sastojke i kada sve zakuhamo, više nije ono što je prije bilo, nego nešto drugo – juha. Također kada jednom napravimo tortu, više ne možemo odijeliti one sastojke koje smo unijeli, nego svi oni čine tor-tu. Tako je i s čovjekom - njegovo tijelo je uvijek oživljeno duhovnom dušom i postaje nešto treće. Čovjek je, za razliku od anđela, utjelov-ljeni duh, odnosno oduhovljeno tijelo. Stoga, kada se neurolozi ili drugi liječ-nici liječe čovjeka, oni uvijek dodiruju i duhovnu dušu koja je tu spojena s ma-terijom. Također, kada religija djeluje na čovjeka, kada on prima sakramente, ne prima to njegova duša, nego i tijelo jer su duša i tijelo neodvojivi, poput sasto-jaka u torti.

hagiohrZ N A N O S T O D U H U

Razgovor s prof. dr. Tomislavom Ivančićem

Razgovarala: Željka Kolar

Duhovna duša - središte čovjeka

hagio.hr6

Što je zapravo duh?

“Iako se do sada mislilo kako se duh ne može proučavati, znanost u tom pogledu sve više napreduje. Hagioterapija proma-tra upravo tu duhovnu dimenziju u čovje-ku i bavi se duhovnom dušom.”Neki teolozi, poput talijanskog V. Mancu-sa, reći će da je duh isto što i energija, s čime se ne bih složio jer je energija nešto fi zikalno i opipljivo. Duh je ono cjelovito jer ne možemo čovjeka razdijeliti pa da nastanu dva čovjeka. Ali, ako prelomimo štap, imamo dva štapa. Iz ovoga je jasno da je duh cjelovit, ali od čega se on sasto-ji, koja je to fi na stvarnost, koje tkivo, ne znamo. No, znamo da je Bog duh i može-mo reći da ako uopće nešto postoji, onda postoji duh; on je temelj svega. U fi lozofi ji je bitak duhovan, a ako je du-hovan, onda je sigurno i život; on je i tran-scedencija, istina, odnosno spoznaja, do-brota, moralnost, jedinstvo, ljubav. Raz-mišljajući tako o duhu, došao sam do za-ključka da je on isto što i postojanje. Duh u meni stvara život. Duh i život nisu jedno te isto, nego je život plod duha.Ako se pitamo što je postojanje, onda kao odgovor nalazim da je to suprotnost ni-štavilu. Ništa je ono čega nema, a posto-janje je sve ono što jest. Čovjek je biće u bitku i iz bitka možemo puno toga reći o čovjeku na fi lozofski na-čin. Shvatio sam da se čovjekova duhov-na duša može i mora proučavati na fi lo-zofski način. Nekom vrstom fi lozofske in-trospekcije treba pokušati shvatiti što je to čovjekov duh.

O duhu se zatim može puno spoznati i iz Objave, osobito od Isusa Krista i iz evan-đelja. U evanđelju je zapravo izrečena za-konitost duha. Duh sigurno ima svoj za-kon, kao što postojanje ima zakonitost postojanja (rekli smo da je bitak dobar, jedan, istinit). Već fi lozofskim otkrićem da je duh bitak i da su tu transcendentali, postaje jasno da ako smo zločesti, a ne dobri; ako laže-mo, a ne tražimo istinu; ako ne ljubimo, nego mrzimo; krademo, ogovaramo, kle-većemo, ružno govorimo i mislimo; djelu-jemo nemoralno i slično, tada uništava-mo svoj duh, a time i duhovnu dušu. Ali ubijamo i stanice mozga, kako to kažu ne-uroznanstvenici. Tako čovjek može ima-ti manjak duha, odnosno duhovna duša može biti bolesna.

Koje su bolesti duhovne duše?

Istražujući bolesti duhovne duše, otkrio sam da ona može biti egzistencijalno bo-lesna, bazično bolesna i sveživotno bo-lesna. Dalje, ta bol može biti kognitivna, etička, religiozna i interpersonalna. Po-čeo sam također otkrivati da svaki du-hovni organ može biti bolestan: čovje-kova osobnost može biti pogažena, to-liko da se čovjek ubija od muke, a može i sam sebe ponižavati, bacati sebe na ra-zinu životinje; savjest može biti ranjena i boljeti... Bolesti duhovne duše mogu se promatrati i s fi lozofske razine pa ćemo u tom pogledu govoriti o njegovoj egzi-stencijalističkoj muci – tko je?, odakle je?, zašto živi?; potom je tu muka gdje

je taj apsolutni bitak?, tko je Bog?, zašto ga ne vidimo?.A onda i pitanje čovjekove razdijeljeno-sti između tijela i duha. Čovjek je vezan uz tijelo, uz svoju kuću, auto, odijela, ovi-san o materiji da zaboravlja na duh, a po duhu je čovjek. U vezanosti za materiju čovjek se spušta na razinu životinje i ako misli da mu je važno samo ovozemaljsko, gubi sebe. Ako je duhovna duša tako bolesna, čitav će čovjek biti bolestan.

Ne spada li duhovna duša na čovjekovu religioznost?

Religiozni ljudi misle kako je duša ono što komunicira s Bogom pa je onda to neko religiozno područje. No, što onda ima ate-ist koji nikada ne komunicira s Bogom? Ima li on duhovnu dušu? Psiholozi pro-učavaju psihu i psihički život čovjeka, ne proučavaju duh. To nas naizgled navodi na mišljenje kako se duhovna duša odnosi na religiozni život. A ja se pitam, postoji li ne-što između psihe i religioznosti u čovjeku. Kada sam to počeo proučavati, tražiti ra-zliku između psihe i religije i otkrivati što je duhovna duša, naišao sam na niz pro-blema. Kadgod sam govorio o duhovnoj duši, ljudi su to shvaćali kao govor o religi-ji. I samu hagioterapiju shvaćaju kao neku religioznost, liječenje molitvom, čitanjem Sv. pisma, sakramentima; a da je duhovni život zapravo religiozni život. Cijelu duhov-nu dušu su prebacili na religioznost. Psiholozi shvaćaju kako se oni bave du-šom, a Crkva i religije proučavaju odnos

hagio.hr 7

Iako se do sada mislilo kako se duh ne može proučavati, znanost u tom pogledu sve više napreduje. Hagioterapija promatra upravo tu duhovnu dimenziju u čovjeku i bavi se duhovnom dušom.”

te duše prema Bogu i kao da se tu nema što novo otkrivati.

Zašto čovjek svojom religioznošću kao odnosom s vrhunskim bićem, Bogom, ne rješava sve svoje životne probleme pa i duhovne bolesti?

Čovjek je prvenstveno slobodno biće; ima svoj identitet, svoju autonomiju i Bog poštuje tu autonomiju i identitet. Religi-oznost je samo jedan segment ljudskog identiteta i duhovne duše, a ne sve. Duh Božji dolazi čovjeku prvenstveno da ga spasi - da ga oslobodi zla, grijeha, krivi-ca, da ga oslobodi od đavla koji ga hoće prevariti i od vječne smrti. Religijom i pastoralnim radom Crkve ne događa se liječenje od ovisnosti, suicidal-nih misli i sklonosti, niti od depresije, oni to prepuštaju psiholozima. Budući da u čovjeku postoje zakoni njegove duhovne duše, njegove duhovnosti, on mora biti svjestan tih zakonitosti i poštivati ih da bi postao zdrav. Kada se vrati njihovu pošti-vanju, postaje drugačiji. Duh Sveti ne mi-jenja u čovjeku te zakone i ne čini neko-ga kreposnim. Duh Sveti daje snagu da je čovjek jači od grijeha, ali se čovjek mora odlučiti, a odlučuje se duhovna duša. Ne možemo postati duhovno zdravi ako se ne odlučimo, to se bez nas ne događa. Dakle, Bog daje sve, Isus je donio spas, ali to nije sve. Duhovna duša mora biti zdrava da bismo sve to mogli primiti. A zato netko mora reći čovjeku tko je on, reći mu da se ne isplati činiti zlo i da se odluči za dobro. Drugim riječima, svatko

od nas je izgubljeni sin, za njega postoji spas, ali ako se odluči i krene kući, ocu. Toga sam treba postati svjestan, ili mu treba netko reći da će ponovo biti zdrav, cjelovit, sretan, imati sve, ako se vrati. Milost, dakle, nikada ne mijenja čovje-kovu narav, nego je pretpostavlja; pret-postavlja čovjekovu slobodu, spoznaju, odluku i njegov put.

Možemo li uopće govoritida je neko područje kompetentnoza duhovnu dušu?

Freud i psihoanaliza govore kako u čovje-ku postoji podsvijest i nesvijest i kako su u podsvijesti potisnuti sadržaji, libido, ne-gativni doživljaji, strahovi i ono čega se stidimo, a kada se ta podsvijest potpu-no ispuni negativnim doživljajima, kao da eksplodira pa se čovjek nađe u teškoj bo-lesti. Liječenje bi trebalo biti u tome da se čovjeku posvijeste te stvari, da se on s nji-ma suoči i tako ozdravi. Međutim, kole-ge psihijatri i psihoterapeuti imaju isku-stvo kako su, upravo analizirajući pod-svjesne sadržaje, ljude bacali još dublje u bolest. S druge strane, već kao mladi svećenik sam se pitao: Što ja to radim kao sveće-nik u Crkvi, kome to koristi, što ljudi ima-ju od toga?. Osobito me zanimalo što se to zapravo događa s čovjekom kada na-pravi teški grijeh, a što kada se pokaje za teški grijeh?; što se događa kada voli čo-vjeka i oprosti nekome, a što kada mrzi i kada je zločinac?; što se događa kada je darežljiv i dobrohotan, a što kada nije?...

hagiohr

hagio.hr8

Z N A N O S T O D U H U

Moraju u čovjeku postojati mehanizmi iz kojih on tako djeluje.Kada sam na evangelizacijskim semina-rima vidio kako se ljudi mijenjaju dok im govorim kako ih Isus voli i da je i sada živ te kako Duh Sveti djeluje, pitao sam se gdje se to u njima nešto promijenilo? Tu sam se počeo pitati gdje je to duhovna duša.Vidio sam da to nije u psihi jer psiha nema ništa sa religioznošću, vjerom, milošću, sakramentima, to nije njena kompeten-cija. Uočio sam kako tu postoji čitava jed-na skrivena stvarnost. “Između religioznosti i psihe se nala-zi duhovna duša. Duhovnu dušu stvara Bog u čovjeku i tu se nalazi sve ono po čemu je čovjek čovjek i po čemu je on duhovno biće. Duhovna duša je forma našega tijela, kaže sv. Toma, ali i Aristo-tel. Iz nje izlazi sve ono po čemu je či-tav produhovljen, i psiha, i vegetativna duša, i čitavo tijelo, sve je produhovlje-no. Kao što u nama srce pumpa krv koja teče čitavim tijelom, i kao što je mozak centrala za živce koji su u čitavom tijelu, tako je i s duhovnom dušom. Iz nje izla-zi svjetlo u kojem je jasan čitav čovje-kov organizam. Kao što je mjesec izvor svjetlosti, a mjesečina iz njega je posvu-da i sve obasjava, tako je i duhovna duša poput izvora svjetlosti, duha, za čitavog čovjeka. Duhovna duša nije život, nego je u njoj duh koji daje život. Bit duhovne duše je duh. Duh iz nje održava čitavog čovjeka, njegov vegetativni, psihički i re-ligiozni život.”

Mogao bih nabrojiti tridesetak različitih organa duhovne duše o kojima se nikada ne govori jer se smatra kako je to religio-zno ili pak psihičko područje. To su npr.: osobnost (čovjek ima svoj ja, Bog mu je njegov ti i ako je na razini duha, čovjek ne može ne biti s Bogom), intelekt, ka-rakter, slobodna volja (čovjek se uvijek mora odlučiti; i kada ne odluči, odlučio je), savjest (kao glas bitka), srce, kreativ-nost, spolnost, religioznost, vjera, pamće-nje i sjećanje... Pitajući se dalje o podsvjesnom i nesvje-snom u čovjeku, vidio sam kako duhovne stvarnosti ne mogu biti podsvjesne jer je bit duha svijest i od začeća je čovjek svje-stan Boga što i suvremena znanost po-tvrđuje. Čovjek je u trenutku začeća svje-stan Boga i katolički nauk k tome kaže kako u trenutku začeća od oca i majke dolazi psihofi zička duša, a Bog produci-ra duhovnu dušu, daje čovjeku čovještvo. Kada sam to spoznao, bilo mi je jasno da je zapravo duhovna duša središte čovje-ka i da je čovjek svjestan duhovne duše i da je ona nešto drugo od psihe. Potom mi je uvelike pomoglo kada sam kod Frankla pronašao da se u našoj podsvijesti i ne-svijesti nalazi duhovnost. To mi je bilo vrlo drago jer se nisam slagao da su u našoj podsvijesti samo negativni sadržaji. Ako mislimo da su tu potisnuti negativni sa-držaji, ono čega se bojimo i ako se fi ksi-ramo na to, onda naravno da ćemo biti još bolesniji. No, Frankl mi tumači kako je u podsvijesti zapravo Bog i duhovnost. To me zaintrigiralo i dovelo do zaključka

kako je duhovna duša posebno područ-je u čovjeku, između onoga što prouča-vaju psiholozi i onoga što proučavaju te-olozi i religiolozi. Odmah mi je postalo jasno da je to ono što treba proučavati, ali i da nam pored znanstvenika religija i teologa, biologa, psihologa, psihijatara i drugih liječnika, nedostaju pneumatolozi koji bi prouča-vali duhovnu stvarnost.

Koja je zadaća hagioterapijeu svemu?

Hagioterapija ima dvije zadaće, a to su: 1. pokazati da čovjek može biti beskraj-no velik i da neizmjerno nadilazi samog sebe, da je on projekt koji se mora nepre-stano ostvarivati; 2. čovjek treba liječiti svoje manjkavosti i bolesti na toj razini, odnosno iscijeliti ih ili bolje, komunicirati zdravlje na duhovnoj razini.Na duhovnoj razini bolest znači da manj-ka nešto od cjeline duha i humanosti. Tada, npr. ako je netko ohol, donosimo poniznost; ako mrzi, komunicirat ćemo ljubav; ako je lažac, donosimo mu istinu... Tako se liječi duhovna duša. Ako čovjeka naučimo da bude čestit, po-šten, etičan, da mudro i ispravno misli, gleda i živi, ako mu pomognemo da ljubi, a ne mrzi, da s Bogom uspostavi kontakt, onda možemo izliječiti do 70% fi zičkih bolesti. Zadaća hagioterapije je pokazati čovjeku da može biti vrhunsko i kreativ-no biće, a to je onda početak sreće, no-vog društva, novih obitelji, novih brakova, novih međuljudskih odnosa.

hagio.hr 9

Između religioznosti i psihe se nalazi duhovna duša. Duhovnu dušu stvara Bog u čovjekui tu se nalazi sve ono po čemu je čovjek čovjek i po čemu je on duhovno biće. Duhovna duša je forma našega tijela, kaže sv. Toma, ali i Aristotel. Iz nje izlazi sve ono po čemu je čitav produhovljen, i psiha, i vegetativna duša, i čitavo tijelo, sve je produhovljeno. Kao što u nama srce pumpa krv koja teče čitavim tijelom, i kao što je mozak centrala za živce koji su u čitavom tijelu, tako je i s duhovnom dušom. Iz nje izlazi svjetlo u kojem je jasan čitav čovjekov organizam.Kao što je mjesec izvor svjetlosti, a mjesečina iz njega je posvuda i sve obasjava, tako je i duhovna duša poput izvora svjetlosti, duha, za čitavog čovjeka. Duhovna duša nije život, nego je u njoj duh koji daje život. Bit duhovne duše je duh. Duh iz nje održava čitavog čovjeka, njegov vegetativni, psihički i religiozni život.”

hagio.hr10

Z N A N O S T O D U H U

Kada sam se, nakon diplome na Medi-cinskom fakultetu u Zagrebu 2001.

g., priključila zajednici liječnika, shvati-la sam kako sam tek na početku ono-ga što je bio moj ideal – pomoći čovje-ku. U tim početnim iskustvima slagala sam se Voltaireovom rečenicom - Liječ-nici su ljudi koji propisuju lijekove o ko-jima malo znaju, za bolesti o kojima još manje znaju, ljudima o kojima ništa ne znaju. Ubrzo sam uvidjela i da zaista li-ječnik liječi, a Bog je taj koji ozdravlja (usp. Sirah), da životi ljudi nisu u mo-jim rukama, a zdravlje čovjeka ne ovisi samo o tjelesnoj i psihičkoj stvarnosti već i o nečemu drugome, nevidljivome. Susretanje s ljudima i njihovim životnim pričama, osim što me je pomalo činilo bespomoćnom, dovelo me je do stra-hopoštovanja prema Životu kao takvo-me, do poštovanja onog “nečeg višeg” u svakoj osobi. U pristupu se nisam za-dovoljila detaljnom analizom tjelesnih simptoma koji su mojoj intuiciji pregla-sno navješćivali da je problem “negdje drugdje”.U vlastitom egzistencijalnom traženju upoznala sam hagioterapiju još za stu-dentskih dana. I da nije bilo nje, zasigur-no bi me val bespomoćnosti i nesigur-nosti ugušio u danima kada sam stajala pred životom kao ogromnim oceanom u koji sam krenula plivati. Imala sam ne-odoljivu potrebu da radosnu vijest koju sam čula kroz hagioterapiju proširim da-lje, u stvarnom životu, svom poslu, u am-bulanti, u obitelji. Htjela sam raditi nešto

gdje ću kroz normalan rad moći govoriti i hagioterapijski.Sjećam se ljeta kada sam odlučila čitav godišnji odmor posvetiti traženju naj-boljeg načina da to i ostvarim. Sjede-ći uz morski žal, diveći se snazi morske pučine koja mi je ukazivala na veličinu Božje snage, pomalo sam uočila koji je to moj, samo moj, specifi čni životni put. Moj poziv. U meni se prelomilo od ono-ga – što još mogu očekivati od života – u stav - što život još očekuje od mene (Frankl). A doživjela sam da puno toga očekuje.Unatoč apsolutnom nepodržavanju svih poznatih (osim jedne jedine osobe koju iznimno cijenim) to sam ljeto otišla na prijemni ispit na ITKL te aplicirala molbu za specijalizaciju iz psihijatrije. Upisala sam oboje. Nakupovala sam sve mogu-će knjige iz hagioterapije koje su tada postojale u ponudi te već iste jeseni za-počela sa svojim hagioterapijskim ško-lovanjem. Tada sam i upisala poslijedi-plomski studij na Medicinskom fakulte-tu kako bih naučila kako se istražuje po principima konvencionalne egzaktne znanosti. No, moja vizija je bila istraži-vati na području duhovnosti i psihijatri-je, a osobito u kontekstu hagioterapije koja je bila i ostala moja prva ljubav, moj prvi inicijator. Nisam željela da duhov-nost kao takva (p)ostane kao neki hobi kojim ću se baviti da popunim vrijeme, već sam je željela još dublje spoznavati i integrirati u čitavo svoje područje dje-lovanja.

hagiohrPiše: dr. Sanea Mihaljević, spec. psihijatar

Od medicinedo hagioterapije

hagio.hr 11

Više puta se osoba zadrži na svojim potrebama, eventualno željama, a rijetko kada se odvaži na ostvarenje svojih čežnji, što je uvjetovano jednim dijelom i lažnim vrednotama umjesto onim autentičnim.

Sada, kada se osvrnem i pogledam u po-četke svoga razvoja, uviđam koliki je put koji tek trebam prijeći. U to me još više uvjeravaju dokazi izvana. Malo po malo, sama egzaktna znanost sve se više pri-bližava religiji, a broj znanstvenih radova na tu temu eksponencijalno je porastao tijekom posljednjeg desetljeća. Postu-pno se otvara i dijalog između psihijatri-je i duhovnosti te su neki autori pronaš-li velike dobrobiti od uvođenja duhovnih elemenata u terapiju brojnih psihofi zič-kih poremećaja. Sve nekako ide u prilog mojoj viziji i mom ostvarenju. Čini se da moji talenti neće ostati zakopani.

Neuroteologija - Bog i mozak

Spoznaje koje mi je otvarala hagiote-rapija, provocirale su moj kritički um. Imala sam potrebu sve provjeriti u znanstvenoj literaturi. U tom “provje-ravanju” ušla sam u novi misterij: proi-zvode li određeni centri u mozgu ideju o Bogu ili je Bog programirao naše ne-uronske centre u temporalnom režnju za duhovnost? Naime, te nove spoznaje o modulu Bog, tj. o duhovnim centrima u mozgu otvarale su novo područje za Boga u nama: moj osobni duhovni iden-titet. Tu su činjenicu dalje potkrjepljiva-le nove spoznaje o postojanju ne samo racionalne i emocionalne, već i duhovne inteligencije koja je otkrivala transcen-dencijske sposobnosti ljudskog mozga. Kvantna psihofizika utvrdila je neuron-

ske oscilacije od 40 Hz koje su odgo-vorne za protosvijest kao temeljno svoj-stvo svemira.No, usporedo s tim otkrićima s područ-ja znanosti koja su potkrjepljivala posto-janje duhovne duše u nama, bilo je za-panjujuće otkrivati i duhovnu dimenziju u sebi. Duhovnom formacijom u sklopu ZMR moje duhovne antene su sve više rasle. Godine 2006. započela sam s hagi-oterapijskim radom i prema drugim oso-bama, najprije u skupini, a sljedeće go-dine i individualno. Godine 2008. dobi-la sam i odobrenje za eksperimentalni rad. Na taj način mogla sam početi us-poređivati učinak hagioterapije, psihote-rapije, biologijske psihijatrije te somatske medicine. I ono što sam uočavala bilo je da je čovjek cjelovito biće, pneumatop-sihosomatska cjelina te da je holističko–pneumatopsihosomatski pristup neop-hodan.

Depresija – promašene životne vrijednosti i nezadovoljene autentične potrebe

Postupno sam u svom radu susretala sve veći i veći broj osoba oboljelih od psihič-kih bolesti. Mnoge od tih osoba razliko-vale su se u sustavu vrijednosti što je po momo sudu bilo veoma važno uopće u etiologiji samih bolesti, ponajprije depre-sivnih poremećaja koji su prema pokaza-teljima Svjetske zdravstvene organizaci-je (WHO, 2000) među vodećim bolesti-

ma današnjice. Naime, budući da su vri-jednosti koje netko gaji u sebi usmjere-ne na djelovanje, na cilj, motivaciju te na sam način procjenjivanja svijeta oko sebe, one stoje u podlozi ponašanja, osjećanja i vjerovanja.

Više puta se osoba zadrži na svojim potrebama, eventualno željama,

a rijetko kada se odvaži na ostvarenje svojih čežnji, što je uvjetovano jednim dijelom i lažnim vrednotama umjesto

onim autentičnim.

hagio.hr12

Z N A N O S T O D U H U

S obzirom na navedeno, G. Allport, istra-živač psihologije religioznosti, utvrdio je nekoliko tipova ličnosti: etički, estetski, ekonomski, politički, znanstveni i religi-ozni tip.Radeći s ljudima otkrivala sam sljedeće: kada je čovjek bolestan, on može odabra-ti da središnja točka života ne bude bo-lest, već Bog koji otvara put nade i spa-senja. U tome mu naravno pomaže vje-ra koja ima moć nadići ljudsku nemoć i bespomoćnost.

Potaknuta tim spoznajama, u suradnji s djelatnicima CDP*-a u Zagrebu gdje sam radila kao dragovoljac tijekom specija-lizacije iz psihijatrije, proveli smo jedno istraživanje u kojem smo pokušali pro-naći da li i koliko hagioterapija djeluje na poboljšanje stanja u depresivnih bolesni-ka i koji su njihovi sustavi vrijednosti te da li se oni pod utjecajem hagioterapi-je mijenjaju. Iako je rad metodološki vrlo skroman, rezultati koje smo dobili bili su zadovoljavajući.

Zašto sam hagioasistentica?

Stječući obrazovanje od somatske me-dicine i biologijske psihijatrije preko ko-gnitivno-bihevioralne psihoterapije do psihoanalitičke psihoterapije, zaklju-čujem kako su sve te terapije učinko-vite i zajedničko im je usmjerenje na boljitak čovjeka. Zahvaljujući tim edu-kacijama i vlastitim duhovnim istraži-vanjem, znam ljudima i posredovati taj boljitak.

Kako je svatko original, tako i pristup svakom čovjeku treba biti originalan.

hagio.hr 13

Na koji način će se boljitak posredova-ti ovisi o tome koliki je problem koji čo-vjeka muči, odnosno koliku patnju on doživljava i koliko si sam uopće želi po-moći.

Kako je svatko original,tako i pristup svakom čovjeku treba

biti originalan.

Radom, osobito u hagioterapiji, uvidje-la sam kako je konvencionalna medici-na u mnogim slučajevima nemoćna, a

da je hagioterapija u većem broju sluča-jeva brže učinkovita od nekih psihotera-pijskih tehnika te je sveobuhvatna. Pri-stupajući pacijentima kao hagioasistent i psihijatar istovremeno, osjećam se nes-putana. Često puta me ljudi traže upravo stoga što sam psihijatar i hagioasistent istovremeno, a što objašnjavaju većim stupnjem slobode i povjerenja u iznoše-nju svog problema. Sretna sam, ostvarena i zahvalna što sam odabrala ovaj multidisciplinarni pri-

stup pacijentima. Hagioterapija je meni donijela život u punini te mogu kao cje-lovitija osoba stati pred ljude u potrebi. Oni u meni prvenstveno traže čovjeka, a tek onda hagioasistenta i psihijatra.

Ostanite vjerni svojimvizijama i čežnjama!

* Centar za duhovnu pomoć,Zagreb, Vodnikova 2/III,tel. 01 4829829,www.cdp.hr, cdp@cdp.hr

Ostanite vjernisvojim vizijamai čežnjama!

hagio.hr14

Depresija se ubraja u najranije opisa-ne bolesti u povijesti medicine (Ha-

utzinger, 2002). Veliki je problem što u općoj populaciji ima dosta zabluda, ne-znanja o depresiji i mnogi uopće ne traže stručnu pomoć. Često se misli da je de-presija samo prolazna slabost, nedosta-tak morala, odraz manje vrijednosti, tj. nešto što se rješava jakom voljom.Svjetska zdravstvena organizacija je ustanovila da je depresija četvrti najve-ći zdravstveni problem, a 2020. godine bit će drugi najveći svjetski zdravstveni problem. Statistike govore da je depre-sija najveći uzrok nesposobnosti među odraslima (www.hcjz.hr). Prema DSM-IV klasifi kaciji, depresija spa-da u skupinu poremećaja karakterizira-nih kao poremećaji raspoloženja. Kod de-presivnog poremećaja bitna su obilježja: promjene raspoloženja, utučenost, po-manjkanje radosti, čuvstvena praznina, bezvoljnost, gubitak interesa, opsjednu-tost crnim mislima i niz tjelesnih tegoba (Hautzinger, 2002.). Uz ova tipična obilježja depresija se če-sto manifestira kroz: tjeskobu i nemir, ne-dostatak energije, poremećaj apetita, po-remećaj spavanja, osjećaj bezvrijednosti ili velike neodgovarajuće krivnje, bolove, teškoće s koncentracijom, a kod nekih osoba i suicidalne misli. Ako osoba ima najmanje pet od nabro-jenih simptoma u trajanju od najmanje dva tjedna govori se o velikoj depresiv-noj epizodi. Ako su prisutna četiri ili ma-nje simptoma govorimo o maloj depresi-ji. (usp. APA, 1996.)

Čovjek je cjelina tijela, duše i duha, te ni jedna bolest nije samo tjelesna, samo psi-hička ili samo duhovna nego zahvaća sva tri područja čovjeka. Korijeni okrnjenosti mogu biti na somatskom, psihičkom ili na duhovnom, ali su simptomi i djelovanje svake bolesti na cijelom čovjeku. Biološki modeli nastanka depresije za-snivaju se na znanjima iz genetike, bio-kemije, neurofi ziologije. Psihosocijalni modeli obuhvaćaju shva-ćanje o utjecaju okoline. Utvrđena je i nasljedna sklonost, međutim točna priroda nasljeđivanja nije poznata i više gena je “u igri”. Vjerojatno se nasljeđuje i vitalnost odnosno biotonus što predstav-lja životnu snagu i energiju, a bitno određu-je temperament. Moguće je da se naslje-đuje veća ili manja stabilnost i funkcional-nost neurotransmitorskih sustava (seroto-nin, dopamin, noradrenalin) čija odstupa-nja određuju pojedine tipove temperamen-ta koji znače predispoziciju za kasniji razvoj depresivnih poremećaja (APA, 1996.).Brojna istraživanja pokazuju da je jedan od glavnih uzroka nastanka depresije stres i pretjerani zahtjevi koji su poveza-ni s modernim načinom života. Tako fran-cuski sociolog Alain Ehrenberg depresi-ju naziva “bolešću odgovornosti u kojoj prevladava osjećaj manje vrijednosti”. I švicarski psihijatar Daniel Hell depresi-ju smatra “svrsishodnom pripremom or-ganizma da spriječi nešto još gore te da nađe zaštitu od ugrožavajućih socijalnih odnosa. Mudrost tijela zapovijeda mir i povlačenje da bi moglo doći do oporav-

Silva Vrdoljak,hagioasistentica

Centar za hagioterapijuSlavonski Brod

hagiohrZ N A N O S T O D U H U

Depresija

hagio.hr 15

ka. Na taj se način sustav koji je pod stre-som (tijelo, mozak, duša) može odmoriti.” (usp. p. F. Mauhart)Također, sve je jasnija pozitivna poveza-nost duhovnosti i zdravlja čovjeka. Tako da zdrava duhovnost može odigrati vrlo važ-nu ulogu u oblikovanju zdrave osobnosti ako usmjerava na ljubav i sreću, dok iskriv-ljena duhovnost ili nedostatak duhovnosti mogu pogodovati poremećaju osobnosti.

HAGIOTERAPIJSKI PRISTUPDEPRESIJI

Ovo istraživanje temelji se na radu s de-presivnim osobama metodom hagiotera-pije, čiji je temeljni pristup depresiji egzi-stencijalno-duhovni. Rad s depresivnim osobama odvijao se prema smjernicama i istraživanjima prof. dr. Tomislava Ivanči-ća, priznatog stručnjaka i znanstvenika na području duhovne dimenzije čovjeka

i osnivača modela pružanja duhovne po-moći nazvan hagioterapija.Hagioterapija se temelji na prirodnom moralnom zakonu. Moralna teologija i dokumenti Crkve nazivaju prirodni mo-ralni zakon vječnim zakonom. To je zakon koji se navodi kao: činiti dobro, i ne čini-ti zlo. Dobro i postojanje su identični, zlo i nepostojanje su suprotnost postojanju, egzistenciji, bitku i biću.

foto

: Viš

nja

Serd

ar

hagio.hr16

hagiohrZ N A N O S T O D U H U

Kad kažemo “prirodni moralni zakon”, onda ne mislimo da dovodimo do zdrav-lja samo ono što je osoba učinila protiv savjesti, nego što su i drugi učinili pro-tiv nje kad su ju odbacili, ponizili, izruga-li, obeščastili. (usp. T. Ivančić)Upravo ista ili slična negativna iskustva (razvod braka, smrt voljene osobe, pre-kid važnog odnosa, neuspjeh na poslu, obiteljski problemi...) imale su sve oso-be koje su zatražile pomoć u CHT-u SB zbog depresije. Duhovna patnja, koja se opisuje kao pri-marni simptom duhovnih okrnjenosti u knjizi Dijagnoza duše i hagioterapija prof. dr. Tomislava Ivančića najbolje opi-suje upravo egzistencijalno-duhovni as-pekt depresije. Jer duhovne patnje čovje-ka pogađaju u njegovom najdubljem eg-zistencijalnom dijelu. Ona u nama otvara pitanje smisla i besmisla, života i boli, pi-tanje postojanja ili nepostojanja Stvorite-lja, pitanje Dobrote i zla u svijetu. Čovjek upada u depresivnost kada se spušta na psihofi zičku razinu, tj. profanirajući se, te na taj način nije u mogućnosti ostvariti sebe i sve svoje potencijale u punom smi-slu, govori prof. dr. Tomislav Ivančić.U razdoblju od siječnja 2006. godine do lipnja 2008. godine s liječničkom dijagno-zom depresije pomoć u Centru za hagio-terapiju u Slavonskom Brodu* (CHT SB), zatražile su 34 osobe, od toga 28 ženskih i 6 muških osoba. Najmlađa osoba imala je 18, a najstarija 60 godina. Prema sta-rosnoj dobi najviše osoba je bilo obuhva-ćeno od 30 do 50 godina (19 osoba), za-

tim od 18 do 30 godina (11 osoba), a od 50 do 60 godina (4 osobe). Sve osobe su bile pod liječničkom kontrolom, uzimale su propisanu medicinsku terapiju. I dalje su osjećale duboki besmisao, strah, ve-liku potrebu za ljubavlju i vrednovanjem, bile su bez ideala, zastale su sa osobnim razvojem i kreativnošću i nisu imale eg-zistencijalno-duhovni temelj, odnosno udaljile su se od ljestvice prirodnih mo-ralnih vrijednosti i svog religioznog sta-va. Od 34 osobe, 28 osoba je bilo kato-ličke vjeroispovjesti, 3 osobe druge vjero-ispovjesti i 3 osobe su bile ateisti. Sve su osobe na svoju inicijativu i želju potraži-le pomoć u CHT-u SB, a sam rad odvijao se individualno i to u trajanju od četiri do osam mjeseci, jedanput tjedno.

KOMUNIKACIJA DUHOVNOGZDRAVLJA

U radu sa depresivnim osobama bilo je potrebno istraživati gdje su izvori okrnje-nosti kod depresivnih osoba i posredova-ti im ono što im manjka. Prvi korak u radu je bilo bezuvjetno pri-hvaćanje osobe, jer čim se osoba osje-ti shvaćena i vrijedna „rađa“ se povjere-nje između hagioasistenta i hagiopaci-jenta i osoba se otvara. Zato je potreb-na „iskra“, nešto što će izazvati promje-nu raspoloženja u srcu, a ta se „iskra“ ne može izazvati „po receptu“. Može se ne-kome pomagati s puno brige i odgovor-nosti, može se voljeti osobu i objasniti joj sve njezine probleme, a da se ipak ne do-godi vraćanje prirodnog moralnog zako-

na u njegovu prirodnu funkciju, preokret od nemoći ka izlazu iz depresije. Zato je taj prvi korak najbitniji jer se nakon nje-ga svi ostali nastavljaju. Ta „iskra“ dolazi od Stvoritelja preko hagioasistenta. Iako je bitna osobna priprema hagioasistenta i kako on „stoji“ sa Stvoriteljem, drugim riječima je li u Dobru, Istini, Ljubavi pre-ma Bogu, sebi i hagiopacijentu, čovjekov duh ne može ozdravljati drugi čovjek, bez obzira kako svet, mudar, asketski ili velik on bio. Stvoritelj je izvor ka zdravlju čo-vjekove duhovne dimenzije. Slijedeći korak u radu temeljio se na po-sredovanju temeljne istine o egzisten-ciji i duhovnoj dimenziji čovjeka. O čo-vjeku ne odlučuju psihofi zičke i psihoso-cijalne uvjetovanosti već njegova duhov-na dimenzija. Biti čovjek znači biti dubo-ko svjestan da je čovjek biće od drugo-ga i da je duhovna dimenzija čovjeka re-alnost života. Čovjekova je konstitucija intelekta, duše i života nezamisliva bez Stvoritelja. Apstrahirati Njega znači biti bezuman. Graditi svoju egzistenciju, svi-jet bez Stvoritelja znači apstrahirati život i stvarnost. (usp. T. Ivančić)Osobito je osobe dotaknula spoznaja o fe-nomenima duha, naročito prkos i dere-fl eksija. Pokazalo se da su osobe doživjele uvredu, bilo u obliku poniženja, odbaciva-nja, razočaranja. To je rezultiralo gubitkom osjećaja vlastite vrijednosti ili samopošto-vanja što je dovelo do ekstremne potre-be za ljubavlju i podrškom. Zato je bilo potrebno da se osobi ukaže na sve njene kvalitete, talente koje ima, jer depresivne

hagio.hr 17

foto

: Viš

nja

Serd

ar

hagio.hr18

osobe dobre stvari uzimaju „zdravo za go-tovo“, a usmjeravaju se na ono što je loše. Prema priručniku klinike Mayo o zdravom starenju usmjeravanje na ono što je loše može iscijediti i posljednju kap radosti iz nečijeg života (usp. M. Jakovljević). Uka-zivanje i primjećivanje takvih dobrih stva-ri u depresivnoj osobi mijenja njegov stav koji se okreće prema svjetlu. Bitno je na-glasiti da je potrebno osobi realno ukazati na njene vrline i kvalitete (ne lažno laska-ti) i strpljivo joj ukazati na potrebu čitanja i slušanja sadržaja koji pozitivno govore o životu, egzistenciji, nadi i ljubavi. Time se osoba motivira da sama postane svjesna da se mora razvijati i krenuti naprijed, jer to je bit postojanja. Osobnim svjedočenjem ili poticajnim ri-ječima hagioasistent prenosi osobi ono što ga je i samog dodirnulo, pokrenulo kad je i sam bio u teškim životnim situ-acijama. Osobno svjedočenje kao i svje-dočenja osoba koje su izašle iz depresije moraju biti istinito argumentirana i tada ostavljaju duboki utisak na osobu u po-trebi. Svaka nova pozitivna spoznaja za-okupira osobu na pozitivno razmišljanje ili mu razjasni njegovo stanje i tada poči-nje i sama o tome razmišljati. Ne razmi-šlja više o negativnoj stvarnosti koja joj se dogodila ili se događa, ona se „istiskuje“, a pozitivni sadržaji se upisuju u pamće-nje i sjećanje. To je ono što mijenja oso-bu jer kad se osoba opredijeli za zdravo i dobro, kako u mislima tako i u riječima i djelima, stanice mozga se rehabilitira-ju, oživljavaju.

Sve 34 osobe su prihvatile ovaj korak i mnoge su kasnije posvjedočile da su im se počele otvarati duhovne oči i uši. Oso-be su također posvjedočile da se osjeća-ju bolje i da počinju dobivati odgovore na svoja pitanja (intelectus fi des).Nakon mudrosne i moralne komunikaci-je, slijedila je komunikacija bezuvjetne ljubavi, „rehabilitacija ljubavi i povjere-nja“. Upitnikom je uočeno da je svim oso-bama bilo zajedničko okrnjeno bazično povjerenje zbog pomanjkanja ljubavi i po-vjerenja od začeća. To je pomanjkanje tla na kojem čovjek može živjeti. Najdublja čovjekova težnja jest da bude voljen. Lju-di čovjeka mogu prihvatiti, ili ne prihva-titi. Ali prihvatiti ga zauvijek i uzeti u svo-ju zaštitu može samo Apsolutna ljubav i Dobrota, a to je Stvoritelj. Kada čovjeka povežemo sa Apsolutnom ljubavi, tada je čovjek spašen. (usp. T. Ivančić).Kroz pouku i provođenje komunikacije s Apsolutnom ljubavi, Stvoriteljem, sama osoba počinje aktivno „uključivati“ Stvo-ritelja u svoju svagdašnjicu. Započeti ko-munikaciju sa Stvoriteljem znači raditi prema strukturi svoga uma i svoje duše, znači biti pošten i postaviti stvari kakve u realnosti jesu, a to je da je Bog Stvori-telj, a čovjek stvorenje i da su Stvoritelj i čovjek „suradnička bića“. Vjerovati znači biti realan, normalan, tri-jezan i razuman. Hraniti svoju duhovnu dimenziju, a to znači započeti jedan pro-ces razvoja svog povjerenja i komunikaci-je sa Stvoriteljem, realnije je od bilo čega opipljivoga na zemlji. Da bi se dogodio su-

sret između depresivne osobe i Stvorite-lja, potrebno je povezati osobu sa Stvo-riteljem, odnosno uvesti osobu u Božju prisutnost kroz meditaciju, molitvu „Ti si dijete Božje“, „Dragocijen si i vrijedan“, zatim naročito s Isusom ići u svaki trenu-tak života (od začeća do sadašnjeg tre-nutka). Nakon toga je potrebno razvija-ti komunikacijuj da osoba osjeti kako ni jedna njezina negativnost, propust, po-greška, grijeh nisu tragični jer ju je Isus opravdao i otkupio. Navedene komunika-cije bezuvjetne ljubavi posreduju se sve dok same osobe ne počnu svjedočiti o svom poboljšanju i vraćanju povjerenja u ljubav, nježnost, dobrotu. Kroz komu-nikaciju s Isusom osobe svjedoče da im se život počinje osmišljavati i vraćati sna-ga za svakidašnje obaveze. Najbitniji ra-zlog i istina o poboljšanju je u tome što su osobe doista i provodile svaki dan ono što im se savjetovalo da čine (čitanje knji-ga duhovnog sadržaja ili slušanje CD-ova, razmišljanje, molitva, meditacija). Mnoge su posvjedočile kako su se nerijetko vrlo rano ustajale i jedva čekale taj susret s Isusom u razmatranju i molitvi. S ateistima se također provodila medita-cija, posredovala im se prisutnost Ljuba-vi koja ih je pratila od začeća do danas. U ovoj fazi izlaska iz depresije i ateisti svje-doče kako im se životna fi lozofi ja poče-la mijenjati, kako su se počeli odlučivati za dobro u svojoj savijesti i više vremena provoditi u prirodi.Osnažene ovim iskustvom, osobe su po-čele razvijati kreativnost.

hagiohrZ N A N O S T O D U H U

hagio.hr 19

Opraštanje i pomirenje je bitno za pre-vladavanje depresije. U osnovi depresije nerijetko se nalazi neiskazana i potisnuta ljutnja, jer kad ju neka osoba ne može is-poljiti prema vani, ona ju usmjerava pre-ma unutra. Nerijetko je ljutnja povezana i s osjećajem krivnje. Takvo duhovno stanje je mučno i osobe osjećaju kao da nemaju kamo poći. Zato je bitno u ovoj komunika-ciji pomirenja ići temeljito da osoba:1. prizna svoju muku, ljutnju; dovesti je

do njezine istine; poučiti ju da se ne brani ili opravdava; odluči i odreče se svakog zla, navi-ka, grijeha

2. oprosti onima koji su ju povrijedili, koji ju nisu znali prihvaćati i voljeti; koji ju optužuju

3. posvijesti – Bog je njezino dostojan-stvo; samo On zna tko je ona i koliko čezne da bude vrhunska

4. Bog će pokazati ljudima njeno dosto-janstvo i obraniti njenu čast

Daljni korak je milosna komunikacija da Duh Sveti ispuni osobu, da joj da duha ra-dosti, povjerenja, ljubavi, strpljivosti, od-važnosti i hrabrosti.Bitno je nakon nestanka simptoma oso-bu i dalje voditi i ukazivati joj na važnost discipliniranog duhovnog života. Kao što se glad ne može izliječiti već je se može-mo osloboditi samo tako da svaki dan je-demo, isto tako i duhovnu dimenziju čo-vjeka moramo hraniti svaki dan. Discipli-nirani duhovni život je pobjeda nad vre-menom, najbolje iskorištavanje vremena

i prostora kojim se čovjek razvija i postaje svestran. (usp. T. Ivančić)

REZULTATI

sve 34 osobe su izašle iz depresijenakon godinu i više dana prestanka dola-ska u CHT SB osobe su i dalje dobro.u međuvremenu 15 osoba je doživjelo ui-stinu teške životne situacije, ali ono što ohrabruje jest istina da su se naučile no-siti sa problemima i unatoč takvim teš-kim situacijama nisu doživjele „pad“ u depresiju24 osobe su se vratile na svoja radna mje-sta i uspješno se suočile sa radnom sre-dinom i odgovornostima 5 osoba koje nisu bile u radnom odnosu potražile su honorarni posao i kažu da ih to sve oživljava i osmišljava12 osoba započele su se kreativno razvi-jati: baviti cvijećem, pisanjem, kreativ-nim radom 11 osoba prestalo je s medi-cinskom terapijom uz liječnički nadzor23 osobama liječnici su smanjili medicin-sku terapiju na minimumSvi ovi koraci pomogli su da se nakon utvrđenih izvora depresije dođe do te-meljnog duhovnog ozdravljenja i izlaska iz depresije.

LITERATURA- Američka psihijatrijska udruga (1996). Dijagnostički i statistički

priručnik za duševne poremećaje, (Četvrto izdanje). Međunarod-na verzija, Jastrebarsko: Naklada Slap, 1996.

- Hautzinger, M. (2002). Depresija. Jastrebarsko: Naklada Slap- Ivančić, Tomislav: Dijagnoza duše i hagioterapija, Teovizija, 2006.- Jakovljević, Mirko. (2004). Depresivni poremećaji; od ranog prepo-

znavanja do uspješnog liječenja. Pro mente d.o.o.- Zbornik radova I. Međunarodnog znanstvenog simpozija o hagio-

terapiji, Teovizija, 2009.- www.hcjz.hr – Hrvatski časopis za javno zdravstvo* Centar za hagioterapiju Slavonski Brod,

Slavonska 71, tel. 035 400 481

ZAKLJUČAKDepresija se manifestira kao sveopća nemoć osobe da funkcionira u svim područjima života. Ta nemoć se oči-tuje u temeljnoj boli i patnji koju če-sto nitko ne može razumijeti pa ni bli-žnji. Zapravo je to nutarnji „krik“, va-paj za snagom i slobodom, a snaga i sloboda izviru iz duhovne dimenzi-je čovjeka koja pokreće volju i razum da se krene ka izlazu. Osobi u depre-siji nije dostatan samo razgovor, em-patija i ljubav, nego prvenstveno po-kretanje, „buđenje“ temeljnih duhov-nih principa, zatim posredovanje smi-sla i ideala, povezivanje osobe s Apso-lutnom ljubavlju koja vraća dostojan-stvo osobi i pomirenje kojim se ulazi u slobodu. Svim tim komunikacijama duhovnog zdravlja pokreću se razvoj i kreativnost kod osobe, a time i reso-cijalizacija osobe.Iskustvo rada s 34 osobe u depresi-ji pokazuje da su sve primjenjene ko-munikacije duhovnog zdravlja meto-dom hagioterapije dovele do vraćanja radne sposobnosti osoba i uspostav-ljanja zdravih međuljudskih odnosa. Kod svih osoba uočena je i fi zička pro-mjena koja se očituje u većoj brizi o sebi, drugima i svojoj okolini. Rezultati hagioterapijskog pristu-pa depresiji pokazuju da svaka oso-ba, bez obzira na svjetonazor, može doći do duhovnog zdravlja, te da ha-gioterapijski pristup depresiji nije is-ključiv, nego je nezaobilazan u sagle-davanju cjelovitosti čovjeka i izlaska iz depresije. Iz toga zaključujemo da je Apsolutni bitak iskonski i trajni izvor za temelj-no ozdravljenje čovjeka koje se doga-đa kada se osoba „uvede“ u Dobrotu, Istinu i Ljubav jer tada postaje NOVI ČOVJEK.Zaključak bih završila mislima jedne osobe koja je izašla iz depresije. Dok je bila u depresiji pitala se da li će ika-da više moći živjeti svojim starim ži-votom, a sada želi živjeti novim živo-tom i moli dragog Boga da ju nikada više ne vrati na onaj njezin stari život. (usp. M. Č., CHT SB)

hagio.hr20

Zašto hagioterapija i što nam to ona novo otkriva u čovjeku? Ona pokazu-

je kako je čitav čovjek zapravo duhovna duša jer svaku stanicu našeg tijela oživ-ljava duh. Tijelo i psiha su uvijek duhov-ni. U trenutku začeća u čovjeka je ulivena duhovna duša i po toj duši čitav je čovjek svet. U duhovnoj duši leže ljudske neo-graničene mogućnosti tako da možemo reći kako je svaki čovjek projekt. I u tom svjetlu trebamo sebe promatrati, ne ona-kvi kakvi smo danas, nego kakvi možemo i želimo postati. Čovjekova je sudbina u njegovoj slobodi i odluci. To je osnovna poruka hagioterapije.

Te su uvodne rečenice samo djelić spo-znaje koju je polaznicima prenio Međuna-rodni studij hagioterapije održan u Zagre-bu u srpnju ove godine.

Otkrivano nam je što je to duh, a što du-hovna duša, koje su sve boli i patnje na duhovnoj duši i kako ih prepoznati te koji su putovi do duhovnog zdravlja.

Tematski je studij bio podijeljen na četi-ri dijela:

1. antropološka pneumatologija

2. pneumatološka bol i patnja

3. pneumatološka dijagnoza

4. putovi u pneumatološko zdravlje.

U ovom se broju bavimo antropološkom pneumatologijom. Ona se pak sastoji od

tri dijela: fi lozofskog, organskog i fenome-nološkog aspekta duhovne duše.

Filozofski aspekt duhovne duše

Filozofski aspekt duhovne duše zahvaća u pitanja što je to duh, od čega se sastoji, kako izgleda. Nitko ne zna kakvo je to tki-vo, je li to energija, misao, dah, život. Zna-mo tek da je to nešto živo, što nam doka-zuju transcedentali: jedan, dobar, istinit i lijep. Duh tako nije nešto, nego netko i taj netko je samo dobar. Religije ga na-zivaju Bogom.

Dok religije nameću slike Boga kojeg se treba bojati i koji sudi, u hagioterapiji se govori o Bogu kao čistom dobru, istini i ljepoti. Ukoliko smo mi dobri, utoliko smo s Bogom. Svako zlo nas odjeljuje od do-brote. Filozofska je slika Boga slika onoga koji neprestano nešto stvara, gradi. Bog je dakle stvaratelj. Važno je naviknuti se na fi lozofski pojam Boga – sveobuhvat-nog, koji uvijek i posvuda postoji.

Kako bismo upoznali tu stvarateljsku silu koja je duh, važno je poznavati svojstva duha, a ona su:

Sloboda od prostora i vremena - vrhun-ska je vrednota jer se po njoj možemo od-lučivati protiv zla, a za dobro.

Odgovornost - ukazuje nam na to da se moramo razvijati.

Kreativnost - bit čovjeka je da uvijek bude nov, da svaki dan nešto promijeni.

Svijest i samosvijest - živimo samo kad smo svjesni.

Dvostruka transcedencija - imamo ra-cionalnu i moralnu transcedenciju koje nam ukazuju na to da je sloboda važnija od svega i da sebe ostvarujemo kada se darujemo drugima.

Pod filozofski dio ubraja se i ontološ-ka struktura čovjeka iz koje prizlazi da se naše biće sastoji od materije i forme. Materija je ono od čega je naše biće na-činjeno, a forma je oblik te materije. Tije-lo je materija, ali je duša forma toj mate-riji; tako je čovjek jedinstvena i cjelovita stvarnost. Bolesti u čovjeku nastaju kada je razoren u svojoj formi.

Organski aspekt duhovne duše

Ovaj aspekt nastoji istražiti gdje se to na-lazi duhovna duša te što se u njoj može osjetiti. U duhovnoj duši registriramo centre, poput organa. Ima ih tridese-tak, a neki su od njih:

osoba – ona je vrhunsko čovjekovo do-stojanstvo i njegova originalnost

život – isto je što i postojanje, uvjet, pro-stor i mogućnost za sve

savjest – glas bitka, transcedentala, naj-bolji prijatelj

intelekt – temelj je prirodnih znanosti i vrhunska čovjekova spoznaja

srce – središte je svih afekata, mjesto lju-bavi, ali i mržnje, važno je da je čisto

karakter – mjesto naših vrlina, suprot-nost mu je porok

E D U K A C I J AhagiohrStudij hagioterap pneumatologijaPripremila: Ivana Vranešić

hagio.hr 21

religioznost – sposobnost za odnos s Bogom

duhovna mašta – sposobnost dobrih vizija

govor i sluh – sredstva su komunikaci-je, a najbolje komuniciramo s drugima u praštanju

interpersonalnost – spoznaja da ne či-nimo drugima ono što ne bismo ni sebi

pamćenje i sjećanje – ono što govori-mo utiskuje se u pamćenje i sjećanje i to postajemo

svrhovitost – imati cilj života, znati oda-kle smo i kamo idemo i imati ideal u ži-votu

mudrost – znanje da smo od Boga, da je naša egzistencija u onome biti, a ne imati

moralnost – poštovati temeljni zakon ži-

vota, samo dobro izgrađuje i liječi život

kreposti – Božji darovi - vjera, ufanje i

ljubav

povjerenje – znanje kako će sve biti do-

bro i promatranje sebe kao projekta

ukus – osjetiti misao čovjeka, znati ka-

kav je

hagiohrije - antropološkaE D U K A C I J A

hagio.hr22

čuvstvo – duboko osjećanje sebe i ži-vota

spolnost – čovjek je muškarac i žena za-

jedno, posve su ovisni jedno o drugome

djelovanje – ništa se ne događa bez dje-

lovanja, a ono ide iz spoznaje i odluke.

Svaki od tih centara sudbonosan je i svaki

može oboljeti. Cilj hagioterapije jest uklo-

niti bolest i patnju u njima i unijeti radost

i život. Iz toga proizlazi i legitimitet me-

dicine da se bavi tom znanosti i to zbog

dva razloga:

Ako je svaka stanica čovjekova tijela oživ-ljena duhovnom dušom, znači da je ona svjesna, u njoj su i sloboda i odluka. Stoga je za pacijenta odlučujuća vjera u ozdrav-ljenje.

70% bolesti specifično su ljudske, što znači da proizlaze iz duhovne duše. Ako to liječnik ne zna, liječit će simptomatski, a ne etimološki. Ako pak zna, pomoći će izliječiti duhovnu dimenziju jer je tamo i uzrok fi zičke bolesti.

Fenomenološki aspektduhovne duše

Fenomen je vidljiv znak koji izražava bit nekoga ili nečega. Prema znakovima prepoznajemo i događa li se nešto u čo-vjeku, i što to. Bolest čovjeka prepozna-jemo po njegovoj tuzi, strahu, depresiv-nosti, agresivnosti. Nasuprot tome po-zitivni, zdravi znakovi duhovne duše su: velikodušnost, dobrohotnost, zamišlje-nost, osmišljenost, vjernost, hrabrost, jakost, prkos, željenost, strpljivost, raz-

boritost, odlučnost, ponos, nada, mir-noća, kritičnost, nježnost, kultura, kre-ativnost, sloboda, besmrtnost, savje-snost, susretljivost, karakternost, po-mirljivost, duhovna snaga, naprednost, dostojanstvenost, istinitost, produktiv-nost, zdravlje, čistoća, pobožnost, isku-stvenost, djelotvornost, svetost, inova-tivnost, očaranost.

U ovom prvim dijelu najvažnije je uočiti kako našim tijelom i psihom upravlja du-hovna duša. Bez razumijevanja pneumat-skog dijela čovjeka ne može se razumjeti fi zička bolest jer uzroci su joj najčešće na duhovnoj razini.

Bit čovjeka je duhovni život, a 21. stoljeće je stoljeće duha.

Nastavlja se.

hagiohrE D U K A C I J A

hagiohrDolazim iz Kanade, umirovljena sam, ali podučavam prirodnu

prokreativnu tehnologiju i vršim kršćansko savjet ovanje. Studij

hagiot erapije mnogo mi je pomogao u produbljivanju znanja o

duhovnoj pomoći, boles tima i zdravlju. Po povratku kući najpri-

je ću na sebi i prijateljima iskušati sve što sam ovdje naučila.

Nadam se da ću se uskoro moći vratiti ovamo, položiti ispit i po-

stati hagioasist ent jer kanadsko društvo se raspada; ima puno

korupcije u politici, farmaceutskoj industriji, policiji... i teško je

raditi u takvom okružju. Ali, vidim da se, uz napredovanje u

hagiot erapiji, stvari mogu značajno popraviti.

Teres a Mc Cann, Kanada

hagio.hr 23Izja

va su

dion

ika

stud

ija E D U K A C I J A

Izjava

hagio.hr24

E D U K A C I J A

Svega se u životu možemo odreći, je-dino ne možemo prestati komuni-

cirati. Komuniciranje je osnovni druš-tveni proces. Komunikacija je istodob-no nužnost i umjetnost, jer se na njezi-nim dosezima temelji i naš uspjeh u ži-votu. Naša svakodnevica, baš kao i sva-ka djelatnost, koja počiva na međuljud-skim odnosima, više ne ovisi o kvalifi ka-ciji već o – umijeću komuniciranja. Sva-kodnevno komuniciramo - s najbližima u obitelji, s kolegama na poslu, s prija-teljima uz kavicu, s prolaznicima na uli-ci... Komuniciramo licem u lice, telefo-nom, internetom; SMS-om, vodimo sa-stanke, odgovaramo na ispitima, drži-mo seminare... Razgovaramo, pregova-ramo, molimo, zahvaljujemo, branimo, uvjeravamo, promoviramo, nasmijava-mo, zavodimo... I kad šutimo, naš izraz lica jasno govori o našem raspoloženju. Komunikacija je jedno od bitnih obiljež-ja svakog čovjeka i svakog društva. Ona prožima sve pore našeg društva i sve se-gmente našeg života. Ona nas umreža-va s drugima... Jeste li se, stoga, ikada zapitali – kako komuniciramo? Kako se odnosimo pre-ma drugima? Kako nas drugi doživlja-vaju na temelju naše komunikacije? Možemo li našu komunikaciju pobolj-šati, a time uljepšati život sebi i dru-gima? Naravno da možemo! Komuni-kacijom možemo prijeći sve granice koje nas sputavaju. Možemo ostvariti sve ciljeve; ma kako nam se činili ne-dostupnima.

Vjerujmo u sebe i svoje sposobnosti

Vaša komunikacija prema drugima u ve-likoj mjeri ovisi o vašem stajalištu prema sebi. Ako ste zadovoljni sa sobom, onda ćete imati kvalitetniji odnos i s drugima. Joe Girard upozorava da prije nego kre-nemo u odnose s drugima, trebamo sa-vladati naše vlastite psihološke prepre-ke i izgraditi samopouzdanje i hrabrost. Na tom putu nam stoje dvije moćne rije-či: vjera i strah. Vjera u sebe, vjera u dru-ge, vjera u svoje sposobnosti, vjera u sa-dašnjost, vjera u budućnost... Strah da ne možete biti ili učiniti nešto, strah od proš-losti i njezinih posljedica, strah od sutraš-njice i izazova budućnosti, strah da neće-te uspjeti... Psiholozi bi jednostavno rekli – možeš ako misliš da možeš. Ili još bolje – ako misliš da ćeš uspjeti – u pravu si! Ako misliš da nećeš uspjeti, opet si u pra-vu, jer sve ovisi isključivo o tebi, odnosno tvojoj vjeri i tvome strahu. Znamo da vje-ra čini čuda, baš kao i strah. Da biste po-bijedili strah, ne smijete od njega bježati, već se s njime morate suočiti. Morate shvatiti da ste jedinstveni i mo-rate biti svjesni vlastite vrijednosti. Sva-ko ljudsko biće je apsolutni original. Svaki čovjek je jedinstven i neponovljiv u svemi-ru. Svatko od nas je obdaren nekim po-sebnim darom i zato smo baš svi u ne-čemu nenadmašni. Ne imitirajmo dru-ge. Prepoznajmo sebe i budimo ono što jesmo. Jasno je da svi ne možemo biti predsjednici, ministri, generalni direkto-ri i sl., ali možemo biti najbolji među oni-ma među kojima smo se zatekli i u ono-

Piše: dr. sc. Božo Skoko

hagiohrSnaga komunikacije

hagio.hr 25

me što jesmo. Najbolji u povjerenim nam okolnostima! Ako vi ne vjerujete da ste broj jedan, neće ni nitko drugi. Vi ste za-pravo ono što mislite da jeste, a drugima će to biti polazište za stvaranje svoje sli-ke o vama.Sigurno u ovom trenutku možete prona-ći barem deset razloga zbog čega ne mo-žete biti broj 1 u svom poslu i životu, od-nosno bezbroj razloga koji vas mogu vući nazad. To je logično jer i najuspješniji lju-di itekako imaju isti broj razloga (samo drukčije prirode) zbog kojih bi trebali biti zabrinuti. Istraživanja pokazuju kako je u životima svih ljudi obično oko devede-set posto stvari u redu, a oko deset posto nije. Međutim, uspješni ljudi se koncentri-raju na tih devedeset posto, a ignoriraju preostalih deset posto. Neuspješni rade obrnuto! Neki menadžeri kao terapiju ko-riste povremeni odlazak u bolnicu među ljude koji se bore za svoje živote i pate. Tek toliko da vide koliko mogu biti sret-ni sa svojim životom. Prema tome, misli-te na bogatstva koja posjedujete, a ne na probleme!S druge strane, jasno je da će teško biti uvjeriti sebe u to da ste broj jedan ako vam drugi stalno govore nešto sasvim su-protno. No, zviždanje ćete morati pretvo-riti u komplimente jer u životu vas ionako očekuje mnogo prepreka i na njih morate biti spremni. U suprotnom možete upa-sti u zamku negativizma. Uz to je pozna-to da onog dana kad vam prestanu zviž-dati, očito nećete biti opasna konkuren-cija. Sjetite se da nitko nikada ne udara

uginulog psa i zamislite da nepravedna kritika često može biti i prikriveni kom-pliment. Oni koji su broj dva ili tri u životu, nisu zadovoljni dok i one s najvišeg trona ne povuku na svoju razinu. Bivši predsjednik American Motorsa i gu-verner Minnesotte, George Romney svo-jedobno je objavio tri koraka koji vam mogu pomoći da se svidite sebi:

1. ne činite bilo gdje bilo što čega biste se kasnije mogli stidjeti;

2. ne ustručavajte se potapšati sami sebe po ramenu s vremena na vri-jeme;

3. živite tako da biste voljeli imati sebe za prijatelja.

Naučimo bolje komunicirati

U odnosu s drugima morate iznimno pa-ziti na njihove osjećaje i očekivanja. Ljudi nam moraju postati važni jer o njima do-brim dijelom ovisi naš životni i poslovni uspjeh, ali i sreća u životu! Jedna od te-meljnih vještina kojima dokazujemo da nam je stalo do drugih jest naučiti sluša-ti druge. Prisjetite se one pučke uzreči-ce koja kaže da nam je Bog dao par uši-ju, a samo jedna usta. Britanski državnik Winston Churchil je rekao „Govor je sre-bro, a šutnja je zlato!“. Trebate ponekad zašutjeti iako je to prilično teško. Trebate pokazati zanimanje za druge i ono što oni govore. Tako ćete uspostaviti povjerenje i otvoriti nove mostove suradnje, a drugi će to cijeniti. Kad govorite, onda naučite govoriti jezikom sugovornika. To ne zna-

či da uvijek morate naučiti još jedan stra-ni jezik, već se trebate prilagoditi njego-vom svijetu, njegovu načinu razmišljanja i izražavanja... Trebate se uživjeti u njegov svijet, sagledati situaciju iz njegova kuta gledanja. Koristite pozitivne i njemu bli-ske riječi, uključite ga u svoj svijet. Ne zaboravite da je ljudima vrlo drago čuti njihovo ime iz vaših usta. Stoga ljudi-ma pristupajte osobno. Ako ne želite sru-šiti mostove s ljudima, nikada ne kritizi-rajte, prigovarajte i osuđujte ljude. Probaj-te ih razumjeti. Pokušajmo ocijeniti zašto oni čine to što čine. To je često puno tre-zvenije i učinkovitije; pritom odiše sim-patijom, tolerancijom i ljubaznošću. Vri-jeđanje ljudi ne samo da ih ne mijenja, nego između vas i njih podiže zid i dugo-ročno onemogućava razvoj normalne ko-munikacije, iako ćete u prvi mah misliti da ste riješili problem. Stoga, indirektno lju-dima skrenite pozornost na njihovu po-grešku. Otvorite im oči, pokažite i drugu stranu uzroka i posljedica. Pričajte prvi o vlastitim pogreškama. Pokažite da ste i vi čovjek, a ljudski je griješiti. To će im biti veća škola nego bilo kakva učena lekci-ja. Dat će sve od sebe da to ne ponove. Svatko može kritizirati, osuđivati i prigo-varati, ali treba karaktera i samokontro-le kako bi bili suosjećajni i kako bi mogli praštati. Ako želimo promijeniti ljude bez napada i otpora, moramo dotičnoj osobi pristupiti s poštovanjem i prihvaćanjem. Njezin odgovor ovisi uglavnom o našem pristupu.

hagio.hr26

E D U K A C I J A

Ako nekoga morate pobijediti ili preglasa-ti, dopustite mu da sačuva obraz i napravi častan uzmak. Ljudi će vam na tome biti zahvalni jer ne vole biti poraženi ili osra-moćeni. Inače samo uništavamo njihov ego! Naravno, pogrešno je ustaljeno mi-šljenje da uvijek netko mora izgubiti da bi netko drugi dobio. Autor Malog princa, Antoine de Saint-Exupery je napisao: “Ja nemam pravo reći ili napraviti ništa od onoga što bi umanjilo čovjeka u njegovim vlastitim očima. Nije važno ono što ja mislim o njemu nego ono što on misli o sebi. Vrijeđanje čovje-ka u njegovom dostojanstvu je zločin”.

Gradimo mostove prema ljudima

Američki autor Dale Carnegie sugerira nekoliko pravila ponašanja u stjecanju prijatelja i naklonosti ljudi: Poštujte ljude otvoreno i iskreno; Pobudite u njima jaku želju (dajte im dobar motiv da učine ne-što); Dajte im osjećaj važnosti; Poštujte tuđe mišljenje; Nikada ne recite „U krivu ste!“; Počnite razgovor na prijateljski na-čin... Jednostavno pazite na osjećaje dru-gih u svakom trenutku. Osobito kad imate moć nad njima i kad oni ovise o vama. Do-pustite drugoj osobi da osjeti kako je za-misao njegova ili njezina. Vama je važan postignuti cilj, a njima njihov uspjeh. Neka se osjećaju važno! Iako vam je službeni-ca na šalteru po opisu svoga posla duž-na dati traženi dokument ili vas konobar u restoranu mora uslužiti za vaš novac, vlastitu cijenu ćete podići, a njima uljep-šati dan jednostavnim rečenicama poput „Oprostite što vas gnjavim...“ ili „Biste li bili ljubazni...“. Pobudite u drugima osje-ćaj važnosti. „Svatko je gospon pod svo-jim šeširom!“ - rekli bi stari Zagrepčani. Dajte ljudima na važnosti bez obzira o kome je riječ – portiru, telefonistici, pro-davaču u trgovini, vozaču... John Dewey je rekao da je želja za osjećajem važnosti najdublji poriv u ljudskoj prirodi, a William James je dodao kako je najdublje načelo ljudske prirode – žudnja za poštovanjem. Emerson je zapisao da je svaki čovjek ko-jeg sretnemo u nečemu bolji od nas. Pre-ma tome susretnimo ga s poštovanjem

hagio.hr 27

jer nešto možemo naučiti od njega. S druge strane svatko posjeduje nešto što možemo istaknuti i pohvaliti ili što mu je važno – od lijepe kose, zanimljivog hobi-ja, nadarenog djeteta do uspješnog pro-jekta, ukusno pripremljenog jela ili dra-žesnog kućnog ljubimca.Upravljanje pamćenjem je također izni-mno važno u odnosima s drugima. Pri-mjerice, može biti vrlo loše za vaš imidž ako zaboravite ime nekome koga ste više puta upoznali, ako zaboravite vrijeme sa-stanka koji ste dogovorili ili ne odgovori-te na primljeno pismo... Dobro pamćenje vam može omogućiti golem kredit kod drugih. Ako pak imate problema s pam-ćenjem, jasno je da vas nitko ne sprječa-va imati i dobro organiziran podsjetnik.Kvalitetnom odnosu s drugima može ite-kako pridonijeti i govorenje istine. Zbog toga ćete se dobro osjećati, ali ćete isto tako zaraditi povjerenje i poštovanje od drugih. Ako govorite istinu, uvijek ćete moći hodati uzdignute glave, a ako je bu-dete izbjegavali, to može imati dalekosež-ne posljedice, pa i one zakonske. Zato na-stojite biti iskreni prema sebi i drugima, razmislite dva puta prije nego što pro-govorite, dosjetite se i drugog načina da izrazite isto, ublažite istinu obazrivošću. Nemojte nikada preuveličavati, ne lažite za druge, ne tražite od drugih da lažu za vas i nikada ne govorite „sitne laži“.Ljudi koji su izloženi oku javnosti ubr-zo otkrivaju da njihov dobar glas u veli-koj mjeri ovisi o tome koliko ispunjavaju svoja obećanje. Moć obećanja vam može donijeti povjerenje, ali i smanjiti tržišnu cijenu, zato ako niste sigurni da može-te održati obećanje ili obvezu, najbolje je da je niti ne dajete jer obećanje je svoje-vrsni ugovor.

Oduševimo ljudei darovali smo im nadu

Vaš uspjeh u odnosu s drugima može po-stati još kvalitetniji ako se naučite smijati. Uz pomoć osmijeha uvijek, ili u barem 90 posto slučajeva, možete izbjeći ili ublaži-ti probleme i dobiti ono što želite. Osmi-jeh može otopiti čelik, a kamoli ne pota-

knuti osobnu prodaju, stoga se smiješite i kad vam nije do smijeha. Pritom imajte u vidu kako istraživanja kažu da osmijeh ljude čini ljepšima i privlačnijima. Frank Bettger kaže: „Sreću možete njegovati pomoću osmijeha. Darujte svakoj živoj duši koju sretnete najbolji osmijeh svo-jeg života i uočit ćete koliko ćete se bolje osjećati i koliko ćete bolje izgledati. To je jedan od najboljih načina da prestanete brinuti i počnete živjeti“.Postanite zainteresirani za druge ljude. Tek tako će vas ljudi zavoljeti. Veselite se dosezima drugih, zanimajte se za njiho-ve hobije, radujte se njihovim obiteljima... Oduševite ljude i pridobili ste ih trajno na svoju stranu. Kao što je neki pjesnik re-kao: „Pružite ruku neznancu i vašoj usa-mljenosti je kraj!“. Ne morate biti anđeo da biste svakog dana učinili neko dobro djelo ili barem nekome uljepšali dan – ako ništa telefonskim pozivom ili osmi-jehom, malenim, pažljivo odabranim i neočekivanim poklonom, komplimen-tom, odustajanjem od zahtijeva... dodaj-te malo nježnosti u svakodnevnu radnu rutinu... Tako ćete otvoriti i najzaključa-nija vrata i doseći neslućene visine u od-nosu s drugim ljudima. „Pričajte s ljudima o njima“ - rekao je Dis-raeli, jedan od najmudrijih ljudi nekadaš-njeg Britanskog carstva – „Pričajte ljudi-ma o njima i oni će slušati satima!“ Na-ravno, pobudite u drugoj osobi osjećaj važnosti iskreno, a ne glumljenjem. Unatoč svim obvezama nastojite provo-diti više vremena s vašim voljenima, jer oni neće biti kraj vas zauvijek. Recite po-neku ljubaznu riječ onim najmlađima koji vas gledaju sa strahopoštovanjem jer će ta mala osoba uskoro odrasti i otići. Ci-jenite svaki trenutak koji provedete s vo-ljenima ili s prijateljima jer jednog dana ti ljudi više neće biti tu. Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru i dajte vremena podjeli vaših dragocjenih misli s drugima.George Carlin kaže kako se život ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego tre-nucima koji nam uzimaju dah.

Sačuvajmo svoje „ja“

Naši odnosi i naša komunikacija s dru-gima može biti tek nužna tehnika, ali i umjetnost. Ako želimo sebi i drugima uljepšati život, unesimo u komunikaci-ju s drugima puno više osjećaja i pažnje, odgovornosti i susretljivosti. Ljudska ri-ječ ostavlja duboke tragove. Oni se ne mogu dodatno redizajnirati ili ušmin-kati. Ljudi ponekad mijenjaju i vlastito ime, ali se njihova djela pamte sve do smrti, a ponekad i duže. Ne možemo ni-šta učiniti, ni postići u životu bez dru-gih ljudi. Stoga, neka nam postanu važ-niji u životu. Naravno, sve ima svoje granice. Zato znaj-te sačuvati svoje „ja“ i svoje dostojanstvo u odnosima s drugima. Joe Girard je na-pisao nekoliko načela o tome kako dobro komunicirati, a istodobno se sačuvati „ra-sprodaje“, odnosno savijanja kralježnice pred drugima:

1. Čuvajte svoje ime (neka ono postane vaš najvredniji brand),

2. Krećite se u dobrom društvu (prvo-razredni se druže s prvorazrednima; klonite se mjesta na kojima ne biste htjeli biti viđeni),

3. Ostanite vjerni svojim načelima (po-štujte tuđa prava, ali slijedite svoje ideale)

4. Čuvajte se kompromisa (budite svoji, ne budite tuđi dužnik, ne popuštajte, ne odustajte – čak i po cijenu da se nekome zamjerite),

5. Pokušajte reći „ne“ (ne dopustite da drugi uvijek upravljaju vama, da tro-še vaše dragocjeno vrijeme, služe se vašom energijom ili znanjem, tjeraju vas da nosite i njihov teret, negativ-no utječu na vas...).

Svakog dana napravimo barem jedan od svih u ovom članku navedenih ma-lih iskoraka i naš će život biti sretniji i uspješniji, a ljudima s nama ljepše. Uči-ne li to i vaši prijatelji i poznanici – vje-rujte započeli smo mijenjati Hrvatsku. Naša zemlja će postati ugodnije mjesto za življenje.

hagio.hr28

D I J A G N O Z A I T E R A P I J A

Čovjek je zaboravljiv te ga je potrebno uvijek iznova podsjećati na stvarno-

sti, njemu bliske i važne. Zaboravili smo na nježnost i sramežljivost. Zato ćemo se prisjetiti, razumjeti da se radi o duhovnim kategorijama i implementirati ih u svoju stvarnost! Kako bismo shvatili do kraja nježnost, po-trebno je razlikovati materiju i duh. Ma-terija ne može biti nježna jer je ona po sebi gruba, ali čezne za nježnošću. No, sve ono što drži materiju je nježno. A to je život, ljepota, istina, ljubav…Ako se izgubi nježnost, tijelo duboko pati jer izgubi silu koja spaja svaki organ. Čo-vjek treba nježnosti kao i hranu da bi op-stao. Ništa ne može uništiti nježnost jer Bog je s onima koji su nježni. Ona se može popljuvati, pogaziti, ali se ne može čovje-ku oduzeti. Nježnost se nalazi tamo gdje se sve čini nemoćnima, a zapravo iz toga izbija svemoć. Temeljni lijek za liječenje svih duhovnih manjkavosti je nježnost. Vraćajući se nježnosti, čovjek ozdravlja.

Prisjetiti se...

Što je nježnost? Tko je nježnost? Kako je prepoznati, doći do nje? Nježnost nije skrivena, čovjek je može otkriti u svakod-nevici! Dovoljno je zagledati se u majku ili

zaljubljeni par i odmah ćemo pomisli na nježnost. Nježnost je nešto najnemoćni-je, ali i svemoćno. Sam život je nježnost - život je nemoćan, može ga se uništiti, ali je ujedno i svemoćan. Međuljudski odno-si, dijete koje se rađa, djevičanstvo, sve je to odraz nježnosti. Nježnost se nalazi u svemu, ali ju je potrebno otkriti, prona-ći. Čovjek koji pronađe nježnost biva vje-čan, neuništiv i uz nju dobiva sve drugo što mu je potrebno za život. Nježnost je tlo na kojem čovjek može rasti. Gledajući branitelje koji su branili domovinu, prepo-znajemo nježnost. Oni su išli braniti njež-nost svojih obitelji. Branitelji, ranjeni i u patnjama, nisu bili nemoćni. Iz njih je iz-bijala svemoć jer su bili natopljeni njež-nošću koju brane. Rat je borba između nježnosti i grubosti. Rat nastaje kad se grubost uzima, a nježnost ispušta.

Grubost

Grubost je nešto izvanjsko i čovjek je uvi-jek u napasti postati grub. Danas se doga-đa uništavanje nježnosti i onesposoblja-vanje za ljubav pa čovjek sve više zabo-ravlja da je nježnost u njemu i svuda oko njega. Grijeh, tijelo i materija predstavlja-ju grubost. Grubost prevladava kada čo-vjek ružno misli i čini grijeh. Grub čovjek ne može podnijet nježnost, on želi sve ra-zoriti. Grubost se očituje kad roditelji ne-maju vremena za svoje dijete (istraživanja pokazuju koliko je važno djeci pokazivati nježnost), kad postaje važan novac, pro-fi t, konkurencija. Svako zlo razdire njež-nost jer ono je grubost. Time uništavamo

hagiohrPovrataku nježnostPripremila:Adrijana Lovrinčević(prema radioemisijiprof. Ivančića)

hagio.hr 29

Nježnost je znati stati, te dugo, dugo gledati. Toliko dugo dok ne osjetimo danas preplavljuje mir.

foto

: Viš

nja

Serd

ar

vla-stiti ži-

vot jer ži-vot je tlo na

kojem raste nježnost. Kada čovjek ne-koga mrzi ili povrijedi, u njemu raste gru-bost. Tada ne može biti svoj jer je odba-cio nježnost, a nježnost je potrebna da bi čovjek bio svoj. Gledajući ljude koji vla-daju, upravljaju tvrtkama i bogati su, po-mislimo kako su svemoćni. Ali, kada se bolje pogledam shvaćamo da su jadni jer ne dodiruju nježnost niti Boga.U svim grubostima čovjek zaboravlja da je Bog najdublja nježnost njegova života, a najintimnija situacija je molitva, staja-nje pred njim.

Bog je nježnost

Bog je nježnost. Upravo zbog toga čovje-ku bude teško moliti. Najčešće je moli-tva samo izvanjska, bez srca, bez njež-nosti i zato se ne susrećemo s Bogom. A svaki čovjek čezne za nježnošću, Bo-gom. U nebo dolaze samo nježni ljudi jer tamo je samo nježnost. Čistilište je za ljude koji nisu dovoljno nježni, a pakao je za grube.

Biti nježan znači biti ono što jesi; biti svjestan da nas je net-ko stavio u svijet, darovao nam život; osluškivati Boga. U vjeri su veliki samo oni koji su mali, jer mali su realni, a re-alni su ponizni, a ponizni su oni koji zna-ju da njihov život ovisi o Bogu. Isus iz Nazareta pokazao se čovjekom nježno-sti. To vidimo po njegovom postupanju s ljudima (prema bludnici, Petru i dr.). Bog je nježnost te on svojom nježno-šću dotiče čovjeka. Jasno je kako Bož-ja sila nije u grubosti, već u nježnosti. Boga doživljava onaj tko je doživio njež-nost. Svako tijelo vapi za otkupljenjem i ne može doživjeti svu nježnost. Materi-ja čezne za nježnošću. Isusovim Uskr-snućem tijelo se sastalo s nježnošću i to što se dogodilo na Uskrs, izlijeva se na cijelo čovječanstvo. Razumijevaju-ći nježnost, razumijemo čovjekov duh i Boga.

Vratiti se

Često tražimo nježnost na krivi način pa se oslanjamo na ono izvanjsko i umje-

sto njež-nosti nalazimo

grubost. Uz-mimo primjer

mladića i djevoj-ke koji hodaju i če-

znu otkriti se, upo-znati se. Njihovo će

upoznavanje često oti-ći u krivom smjeru kada se,

želeći otkriti nježnost, upuštaju u predbračne odnose. Nakon toga biva-ju razočarani jer shvate da se nježnost ne može dohvatiti rukama, a osjećaju i da su povrijedili nježnost. Nježnost je ne-stala, a pojavila se grubost. Nježnost je intima tijela i duše. Sramežljivost je nuž-na čovjeku, a besramnost je razdiranje ljepote intime.

Za nježnost je potrebno puno taktičnosti, tišine, mira, otmjenosti tijela i duha. Da bi je se dotaknulo,

potrebno je biti slab, nemoćan.

Voljeti znači pronaći nježnost u drugoj osobi i prepoznati da se Bog u njoj na-lazi. Nježnost znači dopustiti pupoljku da izraste u cvijet, promatrati cvijet i do-pustiti da se pretvori u plod. Nježnost je znati stati, te dugo, dugo gledati. Toliko dugo dok ne osjetimo da nas preplavlju-je mir. Potrebno je čuvati drugoga. Njež-nost nam otkriva ljubav.

D I J A G N O Z A I T E R A P I J A

30 hagio.hr

DOMOVINA NA PUTU SLOBODECD prof. dr. Tomislava Ivančića

CD koji Vam predstavljamo sažetak je govora prof. dr. Tomislava Ivančića održanih u

organizaciji Centra za bolji svijet u Zagrebu, na temu preobrazbe pojedinca i cijele Hrvatske.

S raznih su strana dolazili poticaji za to da se govori prof. dr. Tomislava Ivančića povežu i tako

postanu dostupni svima. Napokon smo to i učinili!

Tijekom pilot-projekta CD-e je dostavljen raznim pojedincima: seljacima, prosvjetnim

djelatnicima, studentima, sportašima, političarima, menadžerima, državnim dužnosnicima, od

kojih su neki bili i ateisti, kako bi o njemu izrekli svoj sud. Svi su gotovo jednodušno reagirali:

“Pa ovaj CD-e treba imati svaki čovjek ove zemlje kako bi normalno funkcionirao!

Svi su bili oduševljeni.

Puštanjem ovog CD-a u javnost zaokružujemo viziju moderne hrvatske trilogije. Nakon

Bljeska i Oluje, CD Domovina na putu slobode jest poput vučedolske golubice koja

u srce svakog Hrvata, i građanina ove zemlje, donosi preobrazbu i novi poredak u kojem

čovjek današnjeg vremena oživljava svoj identitet. Jer: nitko nije kao ti!

CD Domovina na putu slobode oslobađa čovjeka za novu viziju i vjeru u sebe.

Sve je ostalo praktična stvarnost.

“Hrvatska je slobodna izvana, ali Hrvati nisu slobodni.

Nije na nama da preuzimamo mentalitete Europe, već da se tako

promijenimo da idemo preobraziti čitavu Europu...”

Narudžbe primamo na tel: 099 6924809 ili na e-mail: info@hagio.hr.Pretplatnicima časopisa Hagiohr odobravamo popust od 20%.

hagio.hr32

Iako je u psihijatrijskim tekstovima, ali i u umjetničkoj i beletrističkoj literaturi

i ranije bilo opisa kliničkih slika posttra-umatskog stresnog poremećaja (u dalj-njem tekstu PTSP-a) i patnji, koje ti bo-lesnici proživljavaju, prvi puta se ta dija-gnostička kategorija defi nira 1978. godi-ne u Dijagnostičkom i statističkom pri-ručniku (DSM-III) američke psihijatrijske udruge. Potreba za tom dijagnostičkom kategorijom proizašla je iz sučeljavanja s velikim brojem vijetnamskih veterana, koji su nakon rata i pretrpljenih trauma prezentirali sličnu kliničku sliku, a koja se nije mogla uklopiti u dijagnostičke kate-gorije prethodnih klasifi kacija. U DSM-IV dijagnostički kriteriji su bolje i detaljnije operacionalizirani. Klasifi kacija Svjetske zdravstvene organizacije uvodi dijagno-zu PTSP-a tek u desetu reviziju (MKB-10) 1992. godine, a koja je na hrvatski jezik prevedena 1999. godine.

Brojke o kojima se ne govori

U Hrvatskoj je, kao i u većini europskih dr-žava, službena klasifi kacija MKB-10. Pre-ma toj klasifi kaciji PTSP se javlja kod di-jela osoba nakon stresogenog događaja. Stresogeni događaj je defi niran kao izni-mno jaka ugroženost katastrofi čne pri-rode koja može dovesti do sveprožima-juće ugroženosti u gotovo svakog. Ipak, predisponirajući čimbenici mogu sniziti prag za razvoj simptoma, pa je opravda-

no govoriti o individualnoj predispoziciji i intenzitetu stresogenog događaja (ili su-bjektivnom doživljaju intenziteta streso-genog događaja) kao interakciji odgovor-noj za razvoj PTSP-a, čemu se kao treći čimbenik pridružuje podrška okoline na-kon traume. Također, moralna bolest nig-dje nije klasifi cirana te se ne raspravlja o njezinu liječenju. Deseta revizija međuna-rodne klasifi kacije bolesti naziva moral-nu bolest disocijalnim poremećajem lič-nosti. To su situacije kada je poremećen moral koji je postao bolestan, te ga me-dicinar treba dijagnosticirati. No, pitanje je tko će liječiti bolesni moral i disocijal-ne poremećaje ličnosti. Ovakvo izreče-na problematika ništa osobito ne govo-ri. Međutim, kada uzmemo u obzir neke statističke podatke, pred nama se otvara široko polje različitih društvenih skupina u kojima trpi čovjek.Depresija je do invalidnosti dovela 20.165 osoba u Hrvatskoj, a kod njih 13.278 ra-zlog je bio PTSP. Ostatak do ukupne broj-ke čine poremećaji ličnosti, neurotski po-remećaji i poremećaji ponašanja i osjeća-ja. Pokazalo je to izvješće Hrvatskog za-voda za javno zdravstvo 2007. g., teme-ljeno na podacima Državnog registra o osobama s invaliditetom. Prema njima, svaka deveta osoba u državi je invalidna od ukupno 475.391 osobe iz Registra, njih 59,5% su muškarci, dok su 40,5% žene. Najviše ih je u dobnoj skupini između 55 i 59 godina, a Registar bilježi i 26.917 oso-ba mlađih od 18 godina, koji čine 5,6% ukupnog broja osoba s invaliditetom. Hr-

vatska se, prema toj statistici, uklapa u UN-ove procjene, prema kojima je od de-set stanovnika svake zemlje barem jedan u izvjesnoj mjeri invalid. U toj je skupini još jednom potvrđeno da je hrvatski jug poremećajima zahvaćen više od sjevera; u Splitsko-dalmatinskoj županiji registri-rano je, primjerice, 15.211 osoba koje su do invaliditeta doveli duševni poremeća-ji, dok ih je u dvostruko napučenijem Za-grebu u Registru 14.619. Jug nad metro-plom prednjači i u broju osoba koje su in-validnost ostvarile zbog PTSP-a, njih je u Splitsko-dalmatinskoj županiji 1719, a u Zagrebu 1428. (Slobodna Dalmacija, 7. prosinca 2007.)Na smotri pedagogije u Rovinju poseb-no je zanimanje izazvao rad prof. Petra Smontare, zaposlenog u jednoj osnovnoj i srednjoj zagrebačkoj školi. Riječ je o ko-rijenima, razvijanju i prepoznavanju sui-cidalnog ponašanja kod djece i adoles-cenata koju je pratio kroz 7 godina kada je kod mladih psihička bol nadvladavala razloge za život. Istraživanja pokazuju da 25% mladih razmišlja o suicidu, a 20% ima suicidalni plan. Simptomi su: proble-mi sa spavanjem i hranjenjem, drastične promjene u ponašanju, povlačenje od pri-jatelja i socijalnih aktivnosti, gubitak za-nimanja za hobije, školu, vlastiti izgled i humor te komunikacija o suicidalnoj na-mjeri nekoliko mjeseci ili tjedana prije po-kušaja samoubojstva. U školi su simpto-mi: zamjetan pad u školskom radu, mar-kiranje s nastave, slaba usredotočenost, neobično ometajuće ili buntovno ponaša-

hagiohrPTSP!(1 dio)

D I J A G N O Z A I T E R A P I J A

Pripremio: Mirko Čosić

hagio.hr 33

nje, tema smrti koja se provlači kroz nji-hove umjetničke ili pismene radove, gubi-tak zanimanja za prethodno drage pred-mete, nemogućnost toleriranja i prima-nja pohvala ili nagrada. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije suicid je na trećem mjestu uzročnika smrti, a Hrvatska zauzima de-

seto mjesto po učestalosti samoubojsta-va na 100 000 stanovnika. Više je suici-da u kontinentalnom djelu nego u medi-teranskom djelu Hrvatske. Na mogućnost počinjenja samoubojstva presudno utje-ču obiteljski odnosi, rigidan odnos među roditeljima – djeca su sklona ljutnji, tje-lesnom obračunu, iskaljivanju bijesa na

drugim ljudima ili stvarima, a 91% takve djece smatra sebe manje vrijednima u školi, sportskim nadmetanjima i teško se socijaliziraju. Njihova pogrešna pre-dodžba o sebi govori da nemaju samo-poštovanja i samopouzdanja. Suicidal-na djeca i adolescenti se ponašaju kao da imaju uvjetnu dozvolu za život: nisu be-

U Hrvatskoj imamo 100.000 duševnih bolesnika. Hrvati kod psihijatra najčešće pomoć traže zbog depresije, poremećaja ličnosti i neurotskih ponašanja.

hagio.hr34

D I J A G N O Z A I T E R A P I J A

zuvjetno prihvaćeni, a ako se ne ponaša-ju prema fantaziranom modelu idealnog djeteta po mjeri roditelja, dobivaju poru-ke o vlastitoj neadekvatnosti i neprihva-ćenosti. (Vjesnik, 7. travnja 2004.)U Hrvatskoj imamo 100.000 duševnih bolesnika. Hrvati kod psihijatra najčešće pomoć traže zbog depresije, poremećaja ličnosti i neurotskih ponašanja.U Hrvatskoj se, od 1995. do 2005. godine, ubilo 9.518 ljudi što je oko 850 osoba go-dišnje. Na svako izvršeno samoubojstvo dolazi 8 pokušaja, a kojih je u posljednjem desetljeću bilo čak 3.737. Na svakoga tko pokuša samoubojstvo postoje još 3 oso-be koje o suicidu barem razmišljaju ili ga pak planiraju. Situacija se u posljednjih 50 godina u Hrvatskoj drastično promijenila. Nakon Drugog svjetskog rata bili smo ze-mlja sa srednje visokom stopom rasta sa-moubojstava, dok smo u 90.-ima obilje-ženi kao zemlja s relativno visokom sto-pom suicida. Prema procjenama Svjet-ske zdravstvene organizacija (WHO) do 2020. godine samoubojstvo uzrokova-no depresijom bit će drugi najčešći uzrok smrtnosti u industrijskim zemljama. Ra-čuna se da u svakom trenutku depresiju ima oko 3% stanovništva bilo koje zemlje, a da tijekom života oko 15% građana do-živi barem jednu depresivnu epizodu. U Hrvatskoj broj suicida godišnje varira iz-među 900 i 1.000. Rastavljeni se ubijaju češće nego oženjeni ili samci. Samoubo-jice su najčešće ambivalentni oko smrti - 2/3 onih koji su pokušali, ne pokušavaju više. U raznim dijelovima svijeta različite su sklonosti – u SAD-u se najviše muška-raca ubije vatrenim oružjem, dok je kod nas još uvijek vješanje na prvom mjestu. Suicid je treći uzrok smrti kod mladih od 15. do 24. godine, a šesti uzrok smrti kod djece od 5. do 14. godine. Samoubojstva kod ratnih veterana dvostruko su češća. U Hrvatskoj je od 1991. do 2004. godine 1.503 branitelja oboljelih od PTSP-a po-činilo samoubojstvo. Pretpostavlja se da je oko 15% prometnih nezgoda sa smrt-nim ishodom ustvari bilo samoubojstvo. Niti jedna smrt ne ostavlja toliko poslje-dica na obitelj kao samoubojstvo. Poba-

čaj također potiče na samoubojstvo. Sto-pa suicida veća je kod žena koje su ima-le pobačaj, nego kod žena koje su očuva-le trudnoću do poroda, pokazuje trogo-dišnje istraživanje Finskog nacionalnog istraživačkog centra za socijalnu skrb i zdravstvo. U usporedbi s onima koje nisu bile trudne u prethodnoj godini, smrti su u suicidima i nezgodama za 248% veće u godini koja je slijedila pobačaj. Stopa suicida među ženama koje su imale po-bačaj 6 puta je veća nego kod žena koje su rodile u ranijoj godini i dvostruko veća od žena koje su imale spontani pobačaj. (Vjesnik, 13. prosinca 2005.) Ženske udruge prostituciju smatraju jednim od

oblika nasilja nad ženama, a istraživanje koje je obuhvatilo oko 500 prostitutki iz 5 zemalja pokazalo je da se u čak 67% slu-čajeva kod žena koje se bave prostituci-jom javljaju simptomi karakteristični za posttraumatski stresni poremećaj ratnih veterana. Toliki postotak PTSP-a nalazi se još samo u žena žrtava nasilja, silova-nja i drugih oblika torture. Međunarodne studije pokazuju da prostitutke nerijetko osjećaju simptome PTSP-a, i to ponajpri-je - fl ash backove, duboku anksioznost i

depresiju, nesanicu i stres. Jedna kanad-ska studija pokazala je kako je vjerojat-nost za samoubojstvo među prostitut-kama 40% veća negoli u ženskoj popu-laciji općenito. Iz toga se može zaključi-ti i da prostitucija izravno povećava žen-sku smrtnost ne računajući mnogobroj-ne spolne bolesti, hepatitis C ili AIDS. U posljednjih 20 godina više od 60 milijuna ljudi zaraženo je HIV-om, virusom koji iza-ziva oboljenje. Dosad je od AIDS-a umr-lo 20 milijuna, posljednjih godina 8.000 svakog dana, odnosno tijekom 2005. go-dine 3 milijuna. Stručnjaci predviđaju da će do 2010. širom svijeta biti 100 milijuna zaraženih, od toga 25 milijuna djece. Od europskih zemalja najugroženija je Rusi-ja, jer se zaraza širi brže nego igdje u svi-jetu. Početkom 2000. bilo je registrirano 33.000 zaraženih. Već u studenome bilo ih je 65.000, odnosno dvostruko više u samo 10 mjeseci. Sada je nešto više od milijun zaraženih, a očekuje se da bi ih do 2010. moglo biti od 5 do 8 milijuna. Zaražena skupina oboljelih, svjesna ne-izlječivosti bolesti kojom su zaraženi te nerazumijevanjem okoline zbog predra-suda i nebrige, svakodnevno doživljava-ju različite stresne situacije koje se mani-festiraju slično onima koji pate od PTSP-a. Opis simptoma ove skupine zaraže-nih AIDS-om uzet je s plakata Ministar-stva zdravstva RH, promoviranih tijekom 2003. godine sa simptomima i opisima stravične situacije u kojoj se nalazi oso-ba oboljela od AIDS-a. Na plakatu je ista-knut 51 simptom, ali izdvojio sam samo one za koje smatram kako su relevantni (korespondiraju) sa žrtvama PTSP-a: “Io-nako ćeš umrijet; Ovdje ne želimo tu bo-lest; Ne mogu te ni gledati; Bojim te se; Ne približavaj mi se; Ovo je kraj, Morat ćeš napustiti grad/selo; O, bože; Prijate-lji me sada mrze; Jesi li opasan?; Ostav-ljam te; Nema nade za tebe; Zaslužio si; Zašto je tata otišao?; Kako ti se to dogo-dilo?; Ti si sramota!; Prekasno je za lije-čenje; Ti si loš čovjek. S ljudima koji boluju od AIDS-a ili u sebi nose virus HIV-a, mogu se poistovjetiti i oboljeli od PTSP-a!

S ljudima koji bolujuod AIDS-a ili u sebi nose virus HIV-a, mogu se poistovjetiti i oboljeliod PTSP-a!

hagio.hr 35hagio.hr 35

Većina naših branitelja, napustivši dom i sigurnost, odlaskom na front se suočila s izrazitim negativnim utjecajima. Već je odlazak na frontu početak stresa, jer se čovjek legitimira kao neprijatelj neprija-telju, a time postaje i meta napada i pri-jetnje smrću. Branitelj zna da ga neprija-telj mrzi i da traži prigodu da ga ubije, što sve izaziva teška pitanja - hoće li se vrati-ti živ svojima?, hoće li biti zarobljen i mu-čen?... Osjećaj ugroženosti i tjeskobe za svoj život se kao program upisuje u nje-govu memoriju, kako duše tako i mozga. To izaziva stravičnu napetost cijelog or-ganizma, a koja ubrzano troši snage duše i tijela. Osim toga, boravak na prvoj crti izaziva osjećaj bespomoćnosti; strah od neprijateljskog iznenadnog prepada se stalno povećava, a branitelji su izloženi i vremenskim nepogodama koje doprino-se osjećaju životne ugroženosti; pucnja-

va i detonacije umaraju i oštećuju slušne i vidne organe te organizam jedva ima mo-gućnost odmora i nadoknade izgublje-ne snage bilo spavanjem ili mirnim uzi-manjem jela. Organizam troši svoje re-zervne snage i brzo se približava slomu svojih mogućnosti. Živci više ne mogu iz-držati, čovjek ne može sobom vladati te dolazi do nekontroliranih reakcija, nera-zumnih poteza, pokušaja osvete, bijega iz rova, nekontroliranih napada paranoje i plača, tjeskobe ili čak želje za samouboj-stvom kao bijegom iz neizdržive situaci-je. Uz sve to, branitelj mora pucati i ubiti neprijatelja što izaziva osjećaj mučne kri-vice da je ubijao ljude. Izvanjska ugrože-nost od neprijatelja koji ga želi ubiti, kao i unutarnji napadi na njihovu savjest do-vode branitelja u položaj kada se poči-nje gubiti te kao da nekamo nezaustav-ljivo tone. Ionako teško stanje dodatno se

pogoršalo kada je prestao rat i kad su se suborci i prijatelji raspršili svaki na svo-ju stranu. Povratakom obiteljima, brani-telji koji u sebi nose nagomilane negativ-ne slike i događaje, vraćaju se u osamu civilnog života. Iscrpljenost koja je legla u sjećanje, sada počinje izlaziti na povr-šinu; potisnuti strahovi i emocije odjed-nom se probude i branitelju ne daju spa-vati, raditi i započeti novi život. Psihološ-ke i psihijatrijske terapije su dobrodoš-le, međutim, iskustvo pokazuje kako su ograničene. Trenutno doduše olakšaju ti-jelo i živce, ali duhovna duša i dalje boli, a savjest i krivice muče istraumatiziranu dušu. Dodatnu muku braniteljima nano-se mediji koji sustavno optužuju branitelj-sku populaciju, a najistaknutiji među nji-ma su pozvani na međunarodni sud gdje se odvija prljava kampanja blaćenja Do-movinskog rata.

Komunikacija mudrosti: Mudrost se sastoji u spoznaji isti-ne: o čovjeku, o smislu života i o čovjekovoj budućnosti. Isti-na nas uvijek oslobodi. Temeljna istina o čovjeku jest da lju-di nisu stvorili zemlju i svemir, ljudi nemaju sudbinu u svojim rukama. Iza nedokučivih ljepota zemlje i svemira, iza savr-šenstva ljuduskog mozga, raznolikosti emocija, sposobnosti i mogućnosti čovjeka... stoji red i zakonitosti koje nam govore da je netko sve to u detalje projektirao, da netko sve to odr-žava i time upravlja. Tko je to? Sve religije svijeta i cjelokupna ljudska logika upućuje da iza svega stoji Bog, koga su različi-te kulture i religije nazivale različitim imenom. Bog je jedino mjesto gdje čovjek može preživjeti sve smrti i opasnosti. Taj svemogući Stvoritelj je baš tebe htio, oblikovao te prije nego su roditelji i pomislili na tebe. Bog te je stvorio i očekuje tvoje slobodno povjerenje u njega, povjernje da će sve biti dobro. On te poznaje po imenu i uvijek je na tvojoj strani. Uz tebe je bio u svakom trenutku tvoje prošlosti, od začeća do danas i biti će tu do tvoje smrti. Bog zna da griješimo, da smo slabi i trebamo oproštenje i smilovanje. Zato je poslao svoga sina u liku Isusa iz Nazareta da ti oprosti krivice, ispravi tvoje ne-pravde, isplati tvoje dugove, da uzme na sebe sve krivnje i bude umijesto tebe osuđen na smrt i da te povede slobodna u nebo, u vječnu radost i spokoj.

S pouzdanjem predaj Isusu svoje grižnje savjesti i krivice. Jed-nostavno mu reci sve što te opterećuje i ubija. On će ti ne samo oprostiti, nego i popraviti sve što si krivo učinio dru-gim ljudima ili sebi! On će te opravdati, ne moraš više ispa-štati. Zatim je važno da i ti oprostiš svim ljudima koji su te ra-nili – jer je tebi Isus sve oprostio. Praštanje je najjače oružje koje postoji na zemlji. Kad čovjek prašta postaje sličan Bogu, dakle svemoćan. Praštanje je čudesan proces i preobrazba koja svaku sitaciju i osobu zahvaća i okreće na dobro. Kada oprostiš, tada si slobodan od zla, tada si neuništiv. Oprosti-ti ne znači reći da je neprijatelj, koji te povrijedio, u redu, da može u nebo. To nikako. Oprostiti jednostavno znači ne pri-hvatiti mržnju i osvetu koju ti neprijatelj želi ubaciti u srce kako bi te i moralno uništio. Oprostiti konkretnoj osobi znači staviti je u Božje ruke.Bog je jači od svih tvojih krivnji i on ih sve može i hoće ispra-viti. Uči razgovarati s Bogom. Ti to možeš jer imaš duhovnu dušu. On te poznaje, dopustio je da se nađeš u ovoj situaciji, ali te ne ostavlja samog, već ti pomaže da se oslobodiš sva-ke krivice i traume. S Bogom možeš razgovarati kao s prija-teljem. On tebe osobno voli!

* Prema Hagioterapija PTSP-a, Tomislav Ivančić

KOMUNIKACIJA DUHOVNOG ZDRAVLJA:

DUHOVNA DIJAGNOZA PTSP-a *

hagio.hr36

D I J A G N O Z A I T E R A P I J Ahagiohr“ Kako je lijepo biti čovjek!”

Prije dvije godine jedna me osoba jako povrijedila. Koliko god mislila da sam oprostila, sjećanje me vraćalo na tu osobu, a u meni se

javljala ona ista srdžba i nemir.

Shvatila sam kako zapravo nisam oprostila. Odlučila sam primijeniti hagioterapijski lijek za opraštanje - počela sam iz dana u dan ponavljati:

Iako mi se u početku to činilo nevjerojatno i isforsirano, s vremenom sam počela vjerovati u to što govorim. I tako se dogodilo čudo.

Kada sam nakon dugo vremena srela tu osobu, vidjela sam ga kao osobu koja u meni budi, prije svega, sažaljenje. Samo sam ga u srcu blagoslovila i zagrlila.

U meni nije bilo ni trunke srdžbe ili nemira. Bila sam tako sretna da sam od sreće zaplakala i rekla sam sebi: pa ja sam oprostila! Nisam mogla vjerovati. I bilo mi je smiješno kako ne vjerujem vjeri. Zar nam nije rečeno: “Sve je moguće onome koji vjeruje.”?

Samo je potrebno biti strpljiv i ustrajan i dogodit će se.

Kako je to bilo divno iskustvo. Ja sam pobijedila, ja sam slobodna! Mislila sam da će mi srce puknuti od bujice ljepote koja je tekla mojim venama. To je trenutak kada čovjek može reći: kako je lijepo biti čovjek! (V. P.)

Opraštam mu.

Želim da i on meni oprosti

Volim bar nešto na njemu.

Zahvalna sam na njemu.

hagio.hr 37

Nakon jednog medicinskog pregle-da, kardiolog me uputio da napra-

vim pot pune pret rage srca, koje uključuju i holter - mjerač aktivnosti srca u vreme-nu od 24 sata.U dogovorenom terminu u bolnici su mi instalirali holter koji će bilježiti rad mog srca u svakodnevici. Radio sam sve što ina-če radim tijekom dana, a budući je bio pe-tak, kao i obično, ot išao sam na predavanja o hagiot erapiji.Sutradan sam ot išao u bolnicu na skida-nje holtera i kontrolu, a liječ nik me tom prilikom s čuđenjem upitao što sam ra-dio jučer između 20,30 i 21,30 h. Prisjet io sam kako sam u to vrijeme bio na teč aju

hagiot erapije i to mu odgovorio. Na moje pitanje: “Zašto, zar neš to nije u redu?”, pojasnio mi je kako ljudsko srce ot kuca-va u normalnim okolnostima 60 do 70 ot kucaja u minuti, a u to vrijeme su ot -kucaji moga srca bili 49, što je čak ma-nje nego kada čovjek spava i znači da sam bio uist inu opušten i smiren. Ostao sam bez riječ i! Prvo mi je prošlo kroz mi-sli kako teč aj hagiot erapije ipak služi ne-čemu – radeć i hagiot erapiju na sebi, ba-rem sam siguran kako neć u umrijet i od infarkta! Nakon toga sam se sabrao i po-čeo ozbiljno razmišljati. Ljudski duh je stvarno nadmoćan i kada je u pozitiv-nom stanju, tijelo ga slijedi. Sama pomi-

sao o duhovnim stvarnostima, spajanje s Ljubavlju koja me štiti i vjera u tu stvar-nost, omogućuje mi toliku opuštenost da i moje srce drugačije funkcionira, što je iznenađujuće i liječ niku… Silno sam že-lio ispričati ovaj događaj znajući da će vas razves eliti. Ovo moje svjedočenje je ist inita činjenica i pot vrda koliko je ha-giot erapija djelot vorna za čovjeka! Nastavite s njom (i budite sigurni da lju-di neć e umirati od infarkta).

S poštovanjem,

Fabio LongoPozdrav iz Italije!

h i h 37

hagiohrOtkucaji srcaD I J A G N O Z A I T E R A P I J A

USTUPIO CENTARZA HAGIOTERAPIJU FOGGIA,ITALIJA

hagio.hr38

hagiohrProfesija hagioasistent

Jeste li kad čuli srednjoškolca da, upi-tan čime će se baviti u životu, entu-

zijastično odvrati kako mu je žarka že-lja biti hagioasistentom? Bit će da ni-ste, premda takvo što u skoroj buduć-nosti neće biti samo kuriozitet. Iako jed-va punoljetna znanost, hagioterapija je u Hrvatskoj uzela maha, dobro je pri-hvaćaju ne samo oni kojima treba po-moć, već i liječnici koji svojim pacijen-tima koji imaju duhovnih problema ne umiju pomoći. Sve češće srećem stu-dente, ali i zrele ljudi u čijoj je radnoj knjižici upisano i više desetaka godina radnog staža, koji žele raditi kao hagio-asistenti. Stoga ne čudi da je skorašnja ljetna škola hagioterapije postala točka oko koje mnogi planiraju svoje srpanj-ske obaveze…

Lela Crnek ima 61 godinu i životnu ra-dost dvadesetogodišnjakinje. Nekadaš-nja profesorica biologije prvo je, nakon 25 godina rada, napustila prosvjetu. Otvo-rila je fi rmu i počela se baviti proizvod-njom i prodajom odjeće. Bio je to posao za slijedećih 20 i nešto godina… dok sa 60 nije shvatila da je još dovoljno mlada za neki novi početak i krenula volontirati kao – hagioasistent. “16 godina sam bo-lovala od teške depresije, uvijek bezvolj-

na i teško bolesna, a hagioterapija me je izvukla. 2003. sam, slušajući profesora Ivančića, duhovno progledala. Ne samo da sam ozdravila već sam shvatila da mo-ram drugima pomagati da i oni to čuju. Ja znam kako se osjeća čovjek koji pati. Na pauzi predavanja prišla sam profeso-ru, pitala sve o školi hagioterapije, obja-snio mi je, i odmah sam krenula s edu-kacijom.”

Što je to Lela Crnek čulana predavanju, što joj je to pomoglo

da ‘duhovno progleda’?

“Dok sam taj dan slušala profesorovo predavanje shvatila sam da ja zapravo ne moram biti bolesna, da je to samo privremeno stanje iz kojeg mogu iza-ći. Pa nisam osuđena da cijeli život mo-ram biti bolesnik, trebam samo vjerova-ti, gledati preko te patnje u zdravlje, jer volja Božja za nas je samo dobro i samo zdravlje. Doduše, Crkva to ne uči tako, ali to je stvarno jako važno.”, govori Crnek, a onda najedanput zastane tražeći val-jda baš te rečenice koje su nju otvorile hagioterapiji i novom životu. “‘Sve što nam se u životu događa može biti iza-zov za novi, drugačiji i ispunjeniji ži-vot’. Čula sam tu rečenicu i pred mnom se otvorio novi horizont, tad sam imala 55 godina. 16 godina sam bila sam u gro-zno velikim strahovima od smrti, svaki čas na psihijatriji, na hitnoj, moj strah je bio strašan. Danas kad kao hagioasi-stent radeći s čovjekom koji pati dođem do spoznaje što je uzrok njegove duhov-

ne patnje, bilo da je to samosažaljenje, ranjena osobnost ili nešto drugo, uvijek mu dam neki primjer koji svjedoči da je moguće izaći iz toga, ali i svakog drugog bolnog stanja. Posredujem mu ono što ga može izvući. No, sve je to djelo Bož-je i hagioasistent govori ono što je na-dahnut.”, kaže.

Pitam je za konkretan primjer iz prak-se, kako to liječi hatiogerapija… “Radila sam, primjerice, s gospođom koja je za-pala u depresiju zbog karcinoma. Sad je, evo, već dosta dobro. No, došla je totalno u depresiji, s tim da više nije mogla guta-ti, mislila je da je to početak kraja, a za-pravo svi su nalazi bili dosta dobri. Shva-tila sam da je ona osoba kojoj se u životu uvijek naređivalo. Pokušala sam joj obja-sniti kako je Isus ozdravljao, kada su mu dolazili bolesnici jednostavno im je uzvra-tio su ga pitali što da ti učinim kako im je odvratio: ‘Ustani..., hodaj..., gledaj’… Za-pravo je to kazao u imperativu, naređuju-ći. Tako sam i ja njoj rekla: ‘Možeš i gutati’, i za tjedna dana je došla i kazala: ‘Ja zbi-lja mogu gutati i evo počela sam dobiva-ti i na težini…’”

Lela Crnek kaže da je hagioterapijom na-učila prihvatiti i zavoljeti sebe i baš zato ulaže veliku energiju pomažući ljudima da nauče isto, da prigrle te elementarne postavke duhovnog zdravlja: prihvatiti i voljeti sebe. “Vrlo sam slaba i krhka oso-ba i znam da ne mogu sama, zato uvi-jek tražim Isusa da bude sa mnom. Bo-rila sam se protiv te slabosti, znala sam

Piše: Karmela Devčić

Foto: privatni album

R E P O R T A Ž A

hagio.hr 39

misliti da nisam ništa postigla, da se ne mogu nositi, a na koncu sam shvatila da moramo prihvatiti tu svoju slabost, da je naša jakost u Bogu, da se ne treba vrtjeti u toj svojoj slabosti, stalno se na nju vra-ćati, već se mirno držati Boga. Zato mi je i kad radim s ljudima bitno da čovjek prihvati slabost svoju, da ne bježi nuž-no od nje, jer možda bi se i uzoholio da se osjeća jakim, ovako uvijek traži ‘Isu-se budi tu’.”

Ponedjeljkom radi u bjelovarskom domu za psihički bolesne osobe, srijedom ima emisije o hagioterapiji na bjelovarsko-bi-logorskom radiju, četvrtkom puža hagi-oterapiju u Križevcima u samostanu se-stara bazilijanki, petkom u Centru za ha-gioterapiju u Bjelovaru, uz to često odr-žava predavanja i tribine. Kaže da nije umorna, već jedino – jako nadahnuta i jako zahvalna da može raditi baš to što sada radi.

Osječka liječnica obiteljske medicine Kar-mela Ambrinac (35) kao hagioasistent radi od rujna prošle godine. Svake subo-te od 17 do 20 sati volontira pri Centru

za hagioterapiju u Osijeku. Dugo je sku-pljala znanja i u rujnu je krenula raditi s eksperimentalnom dozvolom. “Pri-mjenjujući sve to znanje iz hagiotera-pije na ljudima, u praksi, sad sam se osvjedočila da to stvarno funkcionira,

Sve što nam se u životu događa može biti izazov za novi, drugačijii ispunjeniji život Koja je razlika između

psihičkog i duhovnog poremećaja?

Kako znati kad je pravo vrijeme za psihijatra, a kad za hagioasistenta?

hagio.hr40

R E P O R T A Ž A

da se na takav način i te kako može ljudima pomoći.

Često sam se u ordinaciji,ali i u krugu svojih i prijatelja i

poznanika, sretala s ljudskom boli, patnjama, problemima koji nisu pripadali ni somatskoj medicini

ni psihijatriji. Danas znam da mogu pomoći tim ljudima.

Nedavno sam završila terapiju s djevoj-kom kod koje sam baš vidjela konkretan rezultat. Imala je problema s napadima panike i straha, dvije godine se liječila kod psihijatra, nije pomoglo, nije bilo ne-kog većeg rezultata, došla je na hagiote-rapiju i kroz 6-7 susreta doživjela je da je puno bolje, više nema napadaja, vjenča-la se, rodila dijete, dobro se osjeća. Neko-liko mjeseci poslije javila mi je da je sve u redu.”

Kako funkcioniraju hagioasistent i liječni-ca u njoj? Gdje se u Domu zdravlja u Čepi-nu, u ordinaciji gdje prima pacijente, osje-ća ta komplementarnost u osobi liječnika

i hagioasistenta? “Hagioterapija mi jako puno pomaže u mom medicinskom radu, cijelu me prožima i kući i na poslu. Hagi-oterapijski poziv je ono gdje se osjećam da sam ja ja. I pacijenti to osjete, kažu da nešto zrači drugačije, a mene uvijek ta-kne njihova patnja. Mi obiteljski liječnici najčešće puno više provodimo vremena s pacijentom negoli naše kolege drugih specijalizacija. Dođu mi ljudi u ordinaciju i žale se da se ne osjećaju dobro, nabra-jaju somatske smetnje, napravim kom-pletan pregled, provjerim što eventual-no uzimaju od lijekova, a onda kroz daljnji razgovor pacijenti mi se uglavnom otvo-re, kažu da je neki problem u obitelji, me-đuljudski odnosi, problemi sa suprugom, djecom… to mi je potvrda onoga što sam davno naučila - iza somatskog problema često stoji duhovna bol.”

Koja je razlika između psihičkog i duhov-nog poremećaja? Kako znati kad je pra-vo vrijeme za psihijatra, a kad za hagio-asistenta? “Znamo točno koji su simp-tomi za pojedine psihičke bolesti, a du-hovno okrnjeno zdravlje ima također

svoje simptome - to je recimo patnja, kad kažu da im je teško u nekim među-ljudskim odnosima, da pate jer ne mogu prihvatiti neku osobu, ne mogu nikako izaći na kraj s određenom situacijom, da nekog ne mogu podnijeti, ne mogu praštati, ili pak da nemaju volje, kad su depresivni. Naravno da se depresija li-ječi i kod psihijatra, ali svaka depresiv-na osoba je bezvoljna, nema nade, misli da nema izlaza, misli da nije vrijedna ni živjeti, a hagioterapija upravo pokazaju čovjeku kako niti jedna situacija nije be-zizlazna, da uvijek ima izlaza…”, objaš-njava dr. Ambrinac.

Hagioasistenti su za svoj posao veza-ni posebnim osobnim iskustvom koje je kompleksnije od isključivog profesional-nog angažmana. Mnogi će, objašnjavaju-ći kako rade s hagio pacijentima, ispričati kao je to hagioterapija promijenila njihov život, otvorila im vrata u duhovni svijet i učinila ih drugačijim ljudima. Iz vlasti-tog duhovnog zdravlja crpe zanos, sna-gu i sposobnost posredovati to zdravlje ondje gdje ono manjka.

Pripremio:Igor Grgić, prof.

Prema predavanjuprof. dr. T. Ivančića

41hagio.hr

Pripremio:

Prosvjećenje prosvjete (1)

“Put do kvalitetnih promjena u hr-vatskome školstvu” naziv je struč-

nog skupa koji je prof. dr. Tomislav Ivančić održao za odgojno-obrazovne djelatnike u Zagrebu potkraj lipnja ove godine, u or-ganizaciji Hrvatskoga katoličkog društva prosvjetnih djelatnika i pod pokrovitelj-stvom Ministarstva znanosti, obrazova-nja i športa. Ovo što slijedi nije tekobičan izvještaj o jednom od niza održa-nih stručnih skupova pod vodstvom prof. Ivančića, već “prijepis” one stvarnosti koja, ako je pustimo u svoju svakodnevi-cu, može uvećati kvalitetu našeg postoja-nja i djelovanja kao prosvjetnih djelatnika. Budući da kao profesor i sam istražujem kako doprijeti do učenika i prenositi im mudrost, a ne samo odrađivati svoj po-sao, s nekim posebnim zanimanjem pre-nosim u nekoliko nastavaka onu novost i svježinu koju je meni donio ovaj četverod-nevni stručni skup.Predavanje prvog dana utemeljeno je uvođenju sudionika u spoznaju o čovje-kovoj duhovnoj dimenziji.

Škola = čovjek

Školstvo traga za pravim programom obrazovanja i odgoja mladih. No, pravi program mora se dogoditi iznutra, u pro-fesoru i u učeniku jer hrvatsko školstvo jest čovjek. Profesor je u školi radi učenika kako bi taj isti učenik jednoga dana postao vrhunski čovjek. Jesam li ja takav profesor ili samo odrađujem svoj posao? Znam li saslušati učenika i usmjeriti ga na pravi put jer on doista čezne za tim da bude vr-

42 hagio.hr

Što mi je najvažnije u životu?Ako to ne otkrijem,sigurno ću u životu patiti,a onda i moja obitelj i učenici,jer patnja je disperzivna.

hagio.hr 43hagio.hr 43

hunski čovjek? Upravo oni agresivni i de-presivni učenici najviše nas pitaje jesmo li mi ti koji im možemo pomoći.Problem je u tome što još uvijek ne znamo tko je čovjek, znanost to još nije istražila.Proučavamo doduše sve što čovjek ima, ali ne tko on doista jest. Tako današnji čo-vjek ne zna je li dobro biti moralan ili ne-moralan, ogovarati i blatiti čovjeka ili ču-vati njegovo dostojanstvo, biti karijerist ili se čitavim bićem dati za čovjeka.Tek kada otkrijemo čovjeka, sebe, nasta-je promjena. Zapravo, tada uživamo do-puštajući si vlastitu promjenu. A kada se ja kao profesor mijenjam, tada se počinju mijenjati i moji učenici.

Dok tražim od učenika da semijenjaju, a sam nisam

promijenjen, samo dolazi do frustracije s obje strane.

Ja koji sam promijenjen nosim autoritet te promjene za drugoga,

zračim nečim privlačnim, plemenitim.

Učenik to vidi, osjeća i sam se poželi mi-jenjati.Put do promjena u hrvatskom školstvu ide upravo preko predavača, profesora i zato je presudno otkriti tko je čovjek.

Duhovna dimenzija

Dosad se mislilo da u čovjeku postoje samo psihički, vegetativni i religijski život. No, po čemu je čovjek specifi čno čovjek? Po svojoj duhovnoj duši. Čovjek je duhov-na duša, duh i materija spojeni u jedno, ali osobni duh, darovan od Boga. Duhovnu

dimenziju čovjeka, ono po čemu je čovjek specifi čno čovjek, znanost nije dovoljno proučavala. Bit čovjeka je duhovni život i samo ga čo-vjek ima. Dakle, čovjek je sam po svom du-hovnom životu. Duhovni i religiozni život nisu istoznačnice. Ateist može imati du-bok duhovni život, a vjernik nikakav ili po-vršan. Duhovni život jest razvitak, razvoj vlastite duhovne duše. Duhovna se duša nalazi u čovjekovoj osobnosti i zahvaća či-tavoga čovjeka, tijelo, psihu i duh. Svaka stanica našega tijela ima duhov-nu dimenziju. Kada smo nemoralni, čini-mo zlo ili govorimo negativno, stanice na-šeg tijela kao da se žele odvojiti od nas i time se spasiti pa nas tako zahvaćaju ra-zne bolesti.Nasuprot tome, kada nekoga pohvalimo, podržimo, saslušamo ga, živimo za neko-ga, osjećamo se dobro i lijepo. Kada činimo i govorimo dobro, postajemo vječni i neuni-štivi. Pri tome su odlučujuće riječi, a ne mi-sli. Tek izgovorene misli naš organizam čuje i po tome djeluje. Tada se počinju događa-ti velike stvari, zapravo sasvim normalne, samo do tada nama neotkrivene. Uz riječi presudna je vjera. Ono što gledamo, govo-rimo i vjerujemo to će nam se i događati! To je ključ da neizmjerne mogućnosti du-hovne dimenzije dođu do izražaja.Što mi je najvažnije u životu? Ako to ne otkrijem, sigurno ću u životu patiti, a onda i moja obitelj i učenici, jer patnja je disperzivna.Darovana mi je sloboda. Ja o svemu od-lučujem. Na meni je kakve ću vizije sebe

imati i što ću govoriti svojoj psihi i tijelu. Ako budem imao prave, velike vizije sebe, moja će duhovna duša ponijeti čitav moj organizam u djelovanje!

Izobrazba

Izobrazba je svijest ili znanje o svemu što postoji. Učenicima je znanje skriveno, a profesori ga u školi otkrivaju. Prosvjetni bi djelatnici trebali otkrivati znanje uče-nicima, oni bi trebali paliti svjetlo u ško-lama (odatle im i naziv: prosvjetari). Biti profesor ili učitelj znači biti čovjek koji pali svjetlo ili čovjek koji jest svjetlo. Biti pro-svjetni djelatnik zahtijeva najprije da ja nešto jesam!

Smisao škole jest djeci otkrivati znanje, fascinirati ih, zainteresirati,

motivirati ih da istražuju, a ne nametati im stroga pravila koja će ih

kočiti u kreativnosti i razvoju.

Škola treba učiti učenika gdje da dođe do znanja. Znanje treba proizvoditi, a ne asi-milirati. Učenici trajno pamte samo ono što sami otkriju, takvo znanje ulazi u me-moriju jer im je važno. Zabluda je da je znanje kao znanje moć i da će ono mije-njati učenika. Tek znanje koje je učenika uvjerilo, motiviralo, potaklo na istraživa-nje može ga i mijenjati. Na taj će način učenik uvijek htjeti otkrivati nove stvari i stoga će permanentno razvijati svoje mo-gućnosti i obrazovanje.Učeniku valja pokazati gdje se najdalje sa znanjem došlo u određenom predmetu,

hagio.hr44 hagio.hr44

Škola je mjesto rađanja učenika za mudrost,a mudrost je sveobuhvatna spoznaja života.

da on sam poželi dalje istraživati jer dje-ca su strahovito znatiželjna.

Kakav sam ja profesor?

Volim li svoj posao, obavljam li ga preda-no ili ga samo odrađujem? Jesam li sre-tan kada moji učenici nauče nešto novo, znam li ih saslušati? Rađam li ih ili ih po-kapam? Jesam li im zanimljiv ili dosadan? Kako oduševiti učenike?Tako da ih zavolim. Kada zavolim učenika, postajem najsimpatičnija osoba u školi. Kada ga imam vremena saslušati, kada sam pažljiv prema njemu, on počinje vo-ljeti i moj predmet. Kada znam učenika pohvaliti, objasniti mu neku nejasnoću u gradivu, on počinje uživati pored mene, ja njega rađam i postaje nevažno koji pred-met predajem. Važno je gradivo, predmet koji predajem, omotati u ljepotu svoje lju-bavi i povjerenja prema njemu. Tada ško-la oduševljava djecu.

Odgoj

Sa psihološkog stajališta čovjeka ne mo-žemo odgojiti jer je on duh i samim time iznad toga. Odgoj je edukacija, odnosno izvođenje iz teorije u praksu, iz spoznaje u odluku i djelovanje. Odgoj je stvaranje dobrih navika u djeci, odgoj je trening. Ali tko s njima trenira strpljivost, marljivost, humanost?

Kako učenika koji ima problema u školi možemo promijeniti, kako ga odgajati?

1. Kroz razgovor mu dati spoznaju da može biti bolji, sposobniji, pažljiviji, marljiviji...

2. Govoriti mu tako da ga motiviramo, da dobije volju i poželi se mijenjati.

3. Tada učeniku preostaje samo da spo-znaju i odluku provede u praksu.

Spoznaja, odluka i praksa put su promje-ne svakog čovjeka. Pri tome valja paziti da ne stanemo na odluci. Najteže muke u čo-vjeku nastaju kada on zna što treba učini-ti, za to se odluči, ali ipak to ne učini.

Duhovna komunikacija

Učenik dolazi u školu sa svojim genima, navikama, mukama, oduševljenjima. Do-lazi sa završenom obiteljskom školom i već je potpun čovjek. Škola je susret profesora i učenika. No, susrećem li svoje učenike i kolege? Imam li osjećaj ugode kada pomislim na njih? Ako to ne osjećam, znači da imam nešto protiv njih, nešto me kod njih po-vrijedilo ili imam strah kako će me kri-tizirati, kako me ne vole, ne prihvaćaju. U tom slučaju, kada stignem kući, tre-bam otići u osamu i iskreno im oprosti-ti. Ne pri tome analizirati njihova nega-tivna ponašanja, već potražiti razloge njihova ponašanja, razumjeti ih, prona-ći dobro u njima kako bih ih mogao za-voljeti, i kolege i učenike. Dovoljno je to “provesti” mirno u sebi jer duhovna di-menzija mojih kolega i učenika to čuje. Ljepota duhovne stvarnosti jest u tome što ne moramo sve razumski, racional-no govoriti nego neposrednom, duhov-nom komunikacijom.

Znanje, mudrost, razvoj

Učenike valja učiti da kritički prihvaćaju gradivo, ne ideološki, i da razlikuju vrline od poroka. Tada će se u njima probuditi interes, motivacija i ljubav prema profe-soru i prema gradivu. Škola je mjesto rađanja učenika za mu-drost, a mudrost je sveobuhvatna spo-znaja života. Mudrost je odgovor na pita-nje smisla. Čovjek koji je mudar zna za-što živi i što bi trebao učiniti u životu. On spoznaje i ima iskustva iz svoga života, puno razmišlja i razumije da se nikada ne isplati biti zao, nemoralan, već uvijek samo human, čestit, čovjekoljubiv. Mudar čovjek shvaća da svaka negativna riječ razara njega i onemogućuje mu intelek-tualni razvoj. Shvaća kako valja dobro mi-sliti i govoriti, ne sukobljavati se sa zlom u čovjeku, već u čovjeku pronaći dobro i upravo gledajući u to dobro susresti čo-vjeka. Mudrac je moralan, etičan, ali isto-dobno ima znanja. On zna tko upravlja svijetom, na koga se u životu treba oslo-niti, zna da je čovjek središte života i da je smisao života voljeti čovjeka.

Profesor i učenik su dva samostalna, slo-bodna, odgovorna bića. Svaki je čovjek od trenutka začeća potpun čovjek, u njemu raste samo psihofi zička razina, a duhov-na je već velika i ona se može neizmjer-no razvijati. Čovjeku se treba diviti. Čo-vjek neizmjerno nadilazi samoga sebe, svoje psihofi zičke sposobnosti. Bit duha jest projekt. Ja sam projekt i stoga je moj smisao u mom razvoju!

Nastavlja se...

hagio.hr 45

Upravo je nevjerojatno koliko mi je osobno iskustvo hagioterapije po-

moglo kao mladome profesoru u osnov-noj školi. Našao sam se u sasvim novoj si-tuaciji, na novome poslu, bez prethodnog iskustva, a zadatak je bio zahtjevan - pou-čavati i odgajati djecu. Već sam na prvim satovima uočio koliko potencijala nose u sebi, a da sami toga nisu bili svjesni. Oso-bito su mi bila zanimljiva ona najnemirnija djeca, vrlo inteligentni, zapravo su željeli skrenuti pozornost na sebe, zabavljaju-ći drugu djecu. Shvatio sam da im samo nedostaje malo poticaja i pažnje. Posta-vio sam se autoritativno i strogo prema razredu kako bi me doživjeli kao profeso-ra i kako bismo mogli kvalitetno raditi. No,

tek kada sam im počeo govoriti kako su vrijedni i važni, kako vidim u njima mla-de ljude koje Hrvatska itekako treba, te da je svatko od njih original i ima ne-što za što je talentiran..., nastale su ve-like promjene. To više nisu bili isti razre-di. Djeca koja su bila najnemirnija sada su upozoravala one koji bi počeli pričati na satu i nemira je bilo sve manje. Danas doživljavam kako se prekrasno i kvalitetno može raditi s djecom kada im se posvijeste njihove vrijednosti, kada ih se potakne na razmišljanje. Oni dožive i sebe kao osobu i mene kao profesora, a ja doživljavam kako me takav način rada duboko oplemenjuju kao čovjeka i to je zaista velika radost.

Nemir na nastaviPiše: Igor Grgić, prof.

foto

: Viš

nja

Serd

ar

hagio.hr46

Jeste li ikada pokušali izračunati koliko vremena potrošite na medije u jedno-

me danu? Mislim pritom na vrijeme koje provedete čitajući novine, slušajući ra-dio (u autu, na poslu, kod kuće) ili gleda-jući televizijski program i koristeći se in-ternetom. Kada pokušate zbrojiti minute koje ste posvetili medijima, možete doći do šokantnih podataka. Prosječan građa-nin u Hrvatskoj dnevno na medije potroši i do 400 minuta!

To naravno ne znači da većina građana nekritički prima sadržaj ili da je cijelo vri-jeme u potpunosti usredotočena na me-dije. Kada bi tako bilo onda bismo potvr-dili teze medijskih istraživača s počet-ka prošlog stoljeća koji su isticali kako je utjecaj medija apsolutan. Davno je utvr-đeno da mediji mogu imati utjecaj samo pod određenim uvjetima i u određenoj mjeri. Stoga je važno poznavati medi-je, razotkriti kako funkcioniraju, shvati-ti na koji način stvaraju i prilagođuju sa-držaj konzumentima te kakve posljedice na sadržaj medija imaju njihovi bliski od-nosi s političarima i oglašivačima. Na ta ćemo pitanja odgovoriti u sljedećih ne-koliko tekstova.

Prisjetimo se, u ovom prvom dijelu, osnovnih činjenica, a koje se danas če-sto prešućuju. Mediji su više nego ikada prije proželi našu svakodnevicu, što naj-bolje pokazuju podaci s početka teksta. Mediji su se uvukli u naš posao i naše domove. Prema jednom istraživanju prosječan zaposlenik u nekoj organiza-

ciji utroši i do dva sata dnevno samo na elektroničku poštu i pretraživanje inter-neta. Svoj dan započinjemo i završava-mo uz medije; budimo se s radijem, a li-ježemo uz televiziju. A Sussana Tama-ro će reći kako nema gore stvari nego dan započeti uz medije: „Ujutro, kada je naša duša najotvorenija, u nju se slijeva sve zlo što ga je svijet proizveo proteklo-ga dana.“ Više ne možemo ni jesti a da nam nešto ne svira u pozadini ili da u isto vrijeme možda ne čitamo dnevne novi-ne ili ne gledamo televizijski program. U ovom pogledu na negativne aspekte medija moramo primijetiti i kako se ro-ditelji, u nedostatku slobodnog vreme-na, ponekad koriste televizorom kao su-rogat dadiljom, dopuštajući svojoj njiho-voj djeci da gledaju program sjedeći po nekoliko sati ispred televizora ili računa-la. Dakle, utjecaj medija na svim područ-jima društva - od javnosti do privatnosti – neporeciv je.

Kao roditelji moramo si postaviti pita-nje u kojoj mjeri nadziremo vrijeme koje naša djeca provode uz medije? Kao brač-ni partneri promislimo o tome koliko smo od svoje privatnosti prepustili medijima? Profesori, učitelji i istraživači moraju pre-poznati da u temelje svakog obrazovanja i znanosti treba uključiti i upoznavanje me-dija. I svećenici si trebaju postaviti pita-nje govore li dovoljno o utjecaju medija, o prednostima i nedostacima izloženo-sti i prepuštenosti medijima. Čini se kako nam je danas više nego ikada potrebna

hagiohrKako su medijiproželi našu svak

Piše: Mr. sc. Igor Kanižaj

S V I J E T O K O N A S

hagio.hr 47

edukacija za medije, jer smo više nego ikada izloženi medijima.

Zbog toga što su mediji postali dio naše stvarnosti i kanal putem kojega ostvaru-jemo kontakte, unutar i izvan naše za-jednice, oni znatno utječu na naša isku-

stva i javno mnijenje. Giddens ističe kako to nije samo zato što na poseban način utječu na naša stajališta nego i zato što su sredstvo pristupa znanju o kojem ovi-se mnoge društvene aktivnosti. Schulz ide i korak dalje, pa kaže kako je korište-

nje medija utkano u samo središte naše svakodnevice; mediji su proželi profesio-nalnu razinu, ekonomiju, kulturu, politiku i javni život. No, uz to valja imati na umu trostruku prirodu medija o kojoj je pisao Bertrand. Mediji su, naime, istodobno i

odnevicu?

Prosječan građaninu Hrvatskoj dnevnona medije potrošii do 400 minuta!

hagio.hr48

S V I J E T O K O N A Shagiohrindustrija, i javna usluga, i politička insti-tucija, višesmisleni su, pa otud i većina problema.

Zašto su mediji danas toliko važni politi-čarima, gospodarstvenicima, sportaši-ma, svima koji žele komunicirati s publi-kom? Koliko je poznato, ne postoji ni je-dan drugi kanal, institucija, koja u isto vri-jeme obuhvaća navedene funkcije, a da pritom ostvaruje i određeni utjecaj, kao što to mogu mediji. Oni utjecajnim grupa-ma (pojedincima) osiguravaju pristup do pučanstva. Ali oni ujedno stvaraju poseb-no prilagođen sadržaj koji je lako shvatljiv nisko obrazovanom pučanstvu pa se na-stoji vizualno atraktivno pakirati poruku, u kratkim formama, uz mnogo šarenila, a sve kako bi se na kratko vrijeme privu-kla puna pozornost.

Urednici govore kako tu nema ničeg spor-nog te kako građani traže upravo takve informacije. I zaista istraživanja pokazu-ju da 60% ispitanika u novinama najprije pročita crnu kroniku pa urednici zapravo stvaraju sadržaje koje čitatelji traže. No, mediji ne bi smjeli samo ispunjavati za-htjeve publike. Oni ujedno obrazuju i so-cijaliziraju, razotkrivaju nepravdu, bore se protiv korupcije i potiču važne druš-tvene promjene.

Ipak, sva dostupna istraživanja o sadrža-ju medija pokazuju kako i u tisku, i na te-leviziji uz crnu kroniku prevladavaju ne-sreće, kriminal, politika, sport i zabava. Ako takav sadržaj nekritički konzumira-mo nekoliko godina, u određenim uvjeti-ma, mediji će sasvim sigurno imati utje-caj na naše živote, gotovo sigurno na per-

cepciju kriminala i politike, koja se u pra-vilu razlikuje od stvarnosti. U nastojanju da zadovolje trenutnu želju potrošača, šokirajući ih neuobičajenim sadržajem poput nesreća, mediji ignoriraju važne životne teme poput edukacije, socijalnih odnosa, obrazovanja, umjetnosti. Svatko će od nas priznati da je lakše pročitati crnu kroniku nego recenziju neke nove knjige, a kamoli složeno fi lozofsko pro-mišljanje o aktualnim trendovima. Ako prevlada instant novinarstvo, bez odgo-vornosti, nadzora i kontrole, onda posto-ji velika opasnost i moć da nastane i in-stant nacija ili društvo, u kojem će biti napušteno sve što zahtijeva dugotrajan napor, a trajne vrijednosti bit će zami-jenjene ravnodušnošću. Mediji su očito previše važni da bismo im se jednostav-no prepustili.

hagio.hr 49

Zbog toga ćemo u idućim tekstovima go-voriti o tome kakva je odgovornost i vjero-dostojnost novinara, kako prepoznati ma-nipulacije u medijima, na koji se način po-

staviti prema negativnom sadržaju i dava-ti vrlo konkretne savjete o tome kako čita-ti novine, gledati televiziju i slušati radio. U međuvremenu, oslonimo se na savjet

naših biskupa koji su jednom prilikom dali vrlo jasno pravilo o tome kako se posta-viti prema medijima: konzumirajte samo onaj sadržaj koji vas izgrađuje!

KONZUMACIJA MEDIJA 2004. 2005. 2006. 2007. 2008.Sve tiskovine 12 13 11 10 8Dnevne novine 11 12 10 9 7Lokalne i regionalne 7 7 6 6 5Magazini i revije 16 18 16 14 11Radio 237 219 210 202 214TV 155 146 138 119 106Internet 41 75 86 88 82

Izvor: Media Metar. Podaci se temelje na mjesečnim istraživanjima Media Metra na proporcionalno-stratifi ciranom reprezentativnom uzorku od 126.000 osoba, 12+ tijekom svake godine. Anketiralo se CATI metodom.

hagio.hr50

S V I J E T O K O N A S

Kada se činilo da su mladi umrtvljeni, nezainteresirani i gotovo bez ideala,

podigli su se puni bunta i pokazali kako mogu biti “opasni”. Okupili su se na stu-dentskim prosvjedima. Mnogi današnji političari bili su aktivni ‘71, borili se u Hr-vatskom proljeću i bili spremni odležati u zatvoru zbog svojih ideala. Tada je vlada-lo jedno drugo raspoloženje, jedna druga vlast, druga ideologija; tada se ljude za-tvaralo zbog pjevanja domoljubnih pje-sama. A danas? Danas se pjeva sve što se želi i teško će studenti završiti u za-tvoru, ali zajedničko ondašnjem i današ-njem vremenu jest zanemarivanje gla-sa onih koji govore istinu, koji se supro-stavljaju jednoumlju, koji žele osvijesti-ti javnost, koji su kritični prema vlasti i mogu je ugroziti. Vjerovali smo kako će izlaskom iz komunizma prestati totalita-rizam i doći demokracija – sustav u ko-jem svatko može reći što misli, vjerova-ti u što želi, ići kamo želi, u kojem posto-ji oporba, a ne jednoumlje. Ipak, ne mo-žemo previdjeti da su nam demokratski političari postali zvijezde - prepune su ih novine i televizija i čini se kako samo oni rade važne poslove u ovoj zemlji, a osta-li neka bolje šute i ne brinu se jer ionako ništa ne mogu učiniti. Čini se kako se ni-kako ne možemo riješiti navika iz proš-log sustava u kojem se očekivalo kako će država sve riješiti, pa tako i danas oni

koji su na vlasti umjesto da služe svome narodu, služe svome džepu. Nadalje, da-nas se svi bore za neka svoja prava, ali prihvaćaju li obveze? I baš kada je došlo do političke apatije, studenti su pokaza-li kako se može nešto učiniti, kako mogu proizvesti paniku u redovima političkog vrha, kako se mogu povezati diljem ze-mlje i time izmamiti podršku čak i one “šutljive većine”. Studentski prosvjedi htjeli su pokrenuti javnost, potaknuti čovjeka na razmišlja-nje, pokazati kako postoji oporba, ispita-ti bilo naroda, biti početak borbe za ne-što plemenito. Studenti se tek formiraju i zato se nemaju čega bojati, ne trebaju čuvati svoje radno mjesto ni biti proraču-nati; na njima je da razmišljaju provoka-tivno i ruše barijere. Vrijeme studiranja je vrijeme slobode mišljenja i formiranja osobnog identiteta, vrijeme kada je čo-vjek u naponu snage i kada je spreman raditi za boljitak svijeta, kada ima ideale. Ciljevi prosvjeda i bunta mladih zapravo bi trebali biti: razvijati društvo znanja i po-dići broj visokoobrazovanih ljudi u našoj domovini jer se vjeruje kako će to omogu-ćiti kvalitetnije kadrove koji će podići kva-litetnije gospodarstvo; razvijati znanost te poticati stvaranje znanja, a ne posuđi-vanje znanja; i omogućiti opći porast kul-turne razine, a time i poboljšanje među-ljudskih odnosa. U postizanju tih ciljeva postoje i određeni problemi poput ogra-ničenoga državnog proračuna. Studentski su prosvjedi predstavljeni kao borba za ideal besplatnog obrazovanja

na svim razinama, odnosno za to da se ljudima svih socijalnih kategorija omo-gući stjecanje visokog obrazovanja. No, jamče li besplatne školarine i kvalitetnije obrazovanje? Na to pitanje odgovor bi-smo mogli naći u Danskoj jer tamo posto-ji velik broj obrazovanih upravo zahvalju-jući besplatnom javno fi nanciranom škol-stvu, premda je, unatoč tome, prisutna niska razina znanja studenata. Kod nas mnogi studiraju uz potporu ministarstva, neki studiraju za osobne potrebe, a neki uz rad. U Irskoj, primjerice, postoji sustav javnog fi nanciranja školstva, ali on ne po-drazumijeva iksicu i besplatan javni pri-jevoz. Mnoge tranzicijske zemlje poput Češke i Poljske imaju razvijen sustav be-splatnoga javnog obrazovanja i mnogi bi izgubili izbore kad bi taj sustav htjeli uki-nuti. S druge strane, mnoga poznata sve-učilišta diljem svijeta imaju visoke izno-se školarina, ali i razvijen sustav stipen-diranja. Na koga su se naši prosvjednici ugledali? Bili su svoji, o čemu svjedoče i prigod-ne parole poput: “Pošto kila znanja?” ili “Nije studiranje samo za bogate”. Poseb-nost njihovih prosvjeda bila je i u tome što se nije znalo tko je vođa, već je sve vodila “nezavisna studentska inicijativa”. Takav način u mnogome otežava otkri-vanje pokretača prosvjeda, ali pokazuje novi oblik demokracije koji kao posljedi-cu ima to što su se prosvjedi uspjeli dugo održati, što su studenti bili uporni u svo-joj borbi i što od zahtjeva nisu odustali ni kada su izgubili gotovo svu podršku. No

hagiohrStudentski prosvjediPiše: Daniel Vorih

51hagio.hr

rezultat prosvjeda jest i zo što su studenti tjednima blokirali održavanje nastave, što su fakulteti bili kao pod opsadom; poku-šavali su se zadati niski udarci ministar-stvu i vladi, ponekad su se koristile ne-dolične riječi, crtale uvredljive karikatu-re. Razne poruke, obavijesti i komenta-ri stizali su na studentske mail adrese... organizirala su se razna predavanja, rad-ne grupe, informirala se javnost, organi-zirali se svakodnevni plenumi, a neki su studenti gotovo danonoćno ostajali na fakultetima. Ispred Filozofskog fakulte-ta u Zagrebu bile su vrlo uočljive “prigod-ne” parole, DJ je puštao glazbu, povreme-no objavio neku obavijest i redovito pozi-vao “drugove i drugarice” da prisustvuju predavanjima ili radionicama ili upozora-vao na to kako će “plenum” uskoro početi. Studenti su organizirali i redare na fakul-tetima, a njihova su lica rijetko bila vedra, možda zbog neispavanosti... Tih su dana edukativno-zabavni progra-mi na fakultetima bili sadržajno bogati, ali je vrhunac svakog dana bio dobro po-sjećen plenum na kojem se odlučivalo o

blokadi i raspravljalo o svim aktualnim pi-tanjima. Svatko je mogao dobiti mikrofon i reći što misli, no ipak su se nametala i prihvaćala mišljenja određenih grupaci-ja koja su vrijedila za sve, dok su neisto-mišljenici često bili “isfućkani”. To je, na-žalost, bacilo sjenu na silna isticanja so-lidarnosti sa svima i borbu za prava svih. K tome, ne mogu zaobići pitanje jesu li prosvjedi imali kakvu političku pozadinu? Prosvjedi su uspjeli zasjeniti lokalne iz-bore, a rezultati izbora pokazali su zna-tan neuspjeh vladajuće koalicije i porast popularnosti političkih stranaka lijevog centra koje su ih javno podupirale. Ne-dugo zatim ministar obrazovanja podnio je ostavku, a premijer odstupio sa svoga položaja... Nameće se pitanje jesu li ci-ljevi prosvjeda bili svrgavanje vlade, od-nosno izazivanje krize vlasti, ili borba za besplatno školovanje? Više mi se sviđa odgovor jednog profeso-ra koji je na pitanje: Zašto baš pred izbo-re?, odgovorio kako smatra da se to za-pravo samo poklopilo s proljećem koje budi hormone...

Napokon, prosvjed mladih ljudi vrijedan je poštovanja jer pokazuje kako se ljudi na pragu života osvrću oko sebe i propituju o tome u kakvu svijetu žive. Kažu kako je zdrava država ona u kojoj se studenti bune jer to pokazuje kako će budućnost biti svje-tlija. Mladi uvijek trebaju prosvjedovati, a kako bi to uistino urodilo dobrim plodom, trebalo bi prosvjedovati za nešto, a ne pro-tiv nekog; biti kritičan, a ne kritizerski; biti stvaratelj novog i boljeg, a ne samo rušitelj starog; usmjeriti svoj bunt na kreativnost, istraživanje nepoznatog, borbu za istinu i pravdu. Mene kao mladog čovjeka, stu-denta, vodi ideal ljubavi prema sebi, čovje-ku i domovini; živim da bih pokazao kako mogu biti bolji od onih koji čine nepravdu i te ideale želim podijeliti s drugima. Ako se držimo ideala umjesto ideologija, sigurno nećemo proći neopaženo i bez uspjeha. Ovdje je možda i odgovor na pitanje za-što su proljetni prosvjedi na kraju završi-li razočaranjem. Ipak, za jesen je najav-ljen nastavak prosvjeda. Jesu li se s pro-ljećem probuđeni hormoni preobrazili u mudrost, tek ćemo vidjeti...

hagio.hr52

Imam 23 godine i studentica sam pete godine KBF-a u Đakovu. U braku sam

godinu i sedam mjeseci, a prije sedam mjeseci suprug i ja dobili smo na dar sina Šimuna. Često sam slušala savjete kako smo mla-di i trebamo uživati dok možemo, da ne

trebamo odmah imati dijete, već je bolje prvo završiti fakultet pa se zaposliti pa neko vrijeme raditi, a tek potom razmi-šljati o djeci... Koliko ljudi toliko savjeta. Suprug i ja smo razgovarali i zaključili da ćemo pričekati godinu dana. Ipak, nakon te odluke nisam osjećala mir u sebi.

Kada sam se nalazila na životnim pre-kretnicama i kada je trebalo donositi ži-votne odluke, bile su mi važne dvije stva-ri: prvo, duboko se susresti sa samom so-bom i Bogom pa iz toga prepoznati kojim mi je putem ići; a drugo, mir koji bi me preplavio nakon ispravne odluke. Mir mi

hagiohrPrihvatiti život na dar

Ž I V O T N A K O N Ž I V O T A R E N J A

hagio.hr 53

je uvijek dokaz i poticaj da idem pravim putem, činim ispravnu stvar. U trenucima promišljanja i osluškivanja sebe i Boga, susretala sam se s različitim mislima. Još prije braka sam u sebi pre-poznala poziv da budem majka. To je bila čežnja moga srca. Ušavši u brak i uplaše-na svime što je ispred mene, kao da sam zaboravila na tu čežnju. Iako se izvana nije vidjelo, mučila su me razna pitanja: što će biti ako ostanem trudna?, hoću li prekinuti fakultet?, ne-zaposlena sam, a suprug nema stalan posao... Sve se činilo neizvjesno i bilo je razumno čekati s djecom. Ali, ta od-luka me tjerala u tjeskobu i kidala nešto u meni. Prisjetila sam se koliko bi žena željelo imati djecu, a ne mogu. One bi si-gurno dale sve, i fakultete i karijere, samo da budu majke. Ja mogu biti majka, ali jednim djelom to odbijam. Sjetila sam se i svojih razmišljanja prije braka i če-žnje da budem majka. No, mislila sam i da dok sam na fakultetu, nije pravo vri-jeme za dijete, treba diplomirati najpri-je; kada diplomiram, tražiti ću posao, što opet nije dobar trenutak za dijete; kada nađem posao, treba se dokazivati i ne odmah ostati trudna; kada se uhodam na poslu, tada isto nije vrijeme za dijete jer mi dobro ide... Shvatila sam da uvi-jek mogu naći razlog da nije pravo vri-jeme za dijete. Kada sam prihvatila i po-vjerovala u činjenicu da je život najljepši dar koji mogu primiti, sve negativne mi-sli su nestale te sam osjetila duboku mir-noću. Kada sam Bogu mogla reći: „Pri-

hvaćam i vjerujem ti“, nastupio je mir. Tri mjeseca nakon toga ostala sam trudna, a tada su me preplavili uzbuđenje i mir u isti mah. Bila sam tada četvrta godina fakulte-ta, a kada je trebalo upisati petu godi-nu, razmišljala sam o pauziranju. Una-toč dvojbama, nisam bila očajna. Ni u jednom trenutku nisam pomislila kako bi bilo bolje da nisma trudna. Duboko sam vjerovala da, ako nam je Bog da-rovao dijete, pobrinuti će se i za druge stvari. Odlučila sam upisati i tu zadnju godinu studija. Tjedan dana prije poroda provela sam u bolnici i to vrijeme mi je bilo predivno jer sam u razgovoru s budućim majkama nalazila utjehu, podršku i veselje. Zna-la sam da porod ne mogu izbjeći, ali ako sam spremna, ne moram se bojati. Kako bih pobijedila neminovni strah, „upi-sivala“ sam u sebe da neću biti sama po-rodu, nego je uz mene Onaj koji daje ži-vot. Vjerovala sam da će sve dobro pro-ći i da će moj suprug imati snage biti uz mene. Polako sam doživljavala oslobođe-nje, a strah je bio neznatan.Kada sam krenula u rađaonicu, obuzeo me osjećaj radosti. Užurbano sam hoda-la hodnicima, u sebi sam pjevušila i ulazi-la u mir. Bila sam sedam sati u rađaonici. Ne mogu reći da porod nije bolio, ali je ta bol bila izdržljiva. Shvatila sam kako žena ima u sebi potrebnu snagu za to.Više puta sam čula kako žene u trenu-cima poroda pomisle: što mi je ovo tre-balo? Kod mene to nije bio slučaj. Sve je

prošlo u redu, a vidjeti i držati dijete u na-ručju bio je najljepši doživljaj. Pitanje fakulteta je ostalo neriješeno, ali ne za dugo. Suprugova teta mi je otvori-la oči, rekavši mi sve ono što sam dubo-ko u sebi osjećala, a potisnula. U jednom trenutku sve mi je postalo jasno. Najvaž-nije je dijete, a sve druge se može stići. Fakultet, posao, druge obaveze, sve to mogu nadoknaditi kad-tad, ali vrijeme s djetetom ne mogu vratiti, on je samo jednom mali i treba me. Taj stav me oslo-bodio, a profesori na fakultetu su mi iziš-li u susret tako da nisam imala nikakvih problema i uspješno sam rješavala is-pite. Kada Boga pustim u svoj život, događaju se predivne stvari. Osjećam se sretnom i ispunjenom. Gledajući to dijete, na novi način otkrivam Boga. Svjesna sam da mi je dijete darovano na određeno vrijeme i kako je kratak period u kojem sam mu najpotrebnija. Otkrivam Božju veličinu u stvaranju i kako je svaki čovjek origi-nal. Neki govore da Šimun sliči meni, a drugi u njemu vide mog supruga. Kada ga promatram, vidim koliko je on svoj, original, netko potpuno različit od mene i supruga. Kad plače, brzo se utješi, ne opterećuje se nevažnim stvarima, vese-li se svakom čovjeku, nije mu važno kako je odjeven, smije se, pun je povjerenja... Sve više vjerujem da su djeca najbliža Bogu, psiha im još nije dovoljno razvije-na pa je duhovna dimenzija naglašenija. Gledajući sina, potaknuta sam razmišlja-ti o svome Stvoritelju...(A.L.)

prije sedam mjeseci suprug i jadobili smo na dar sina

hagio.hr54

Ž I V O T N A K O N Ž I V O T A R E N J AhagiohrŽ I V O T N A K O N Ž I V O T A R E N J A

Imam 34 godine. Dobila sam tešku de-presiju 2004. godine uz pratnju prisil-

nih misli. Preko dana nekako bih se oti-mala paničnim napadima, ali preko noći bilo je neizdrživo. Iz dana u dan tonula sam u sve veći mrak iz kojeg nisam vidje-la izlaz. Dok sam kroz sve to prolazila u svojim sam rukama po cijele noći držala i molila krunicu. Svoje boli i svoje patnje kroz koje sam prolazila nisam nikome mogla povjeriti, a liječniku ponajmanje. Bojala sam se li-ječničke procedure kao i reakcije bližnjih.

Mislila sam da ću s obzirom na svoju si-tuaciju morati ostati u bolnici i biti ve-zana.Nakon 30 neprospavanih noći, odluči-la sam ipak otići liječniku. Na svu moju sreću, nisu me ostavili u bolnici jer sam se trudila biti hrabra i razumna. Dobi-la sam medicinsku terapiju za spava-nje, smirenje i antidepresiv. Nakon par dana počela sam spavati u kratkim in-tervalima.U međuvremenu jedna mi je osoba sa-vjetovala da potražim pomoć u Centru za

Ozdravljam

USTUPIO CENTAR ZA HAGIOTERAPIJU SLAVONSKI BROD

hagio.hr 55

Tisuće prijeđenih korakakrenulo je s prvim korakom

hagioterapiju u Slavonskome Brodu. Na-kon prvog dogovorenog termina osjetila sam da tu mogu otvoriti svoju dušu. Ne-strpljivo sam čekala drugi termin hagiote-rapije nakon kojeg sam postupnno osta-vila tablete za spavanje i smirenje. Poče-la sam dobivati drugačiji pogled na život. Do tada sam mislila da sam osoba s ve-likim životnim iskustvom i da puno toga znam, ali tek sada uviđam da to nije tako. Počinjem voljeti sebe. Pitala sam se da li ću ikada više moći živjeti svojim živo-tom, a sada molim dragog Boga da me

više nikada ne vrati na onaj moj stari na-čin života. Počinjem čitati knjige duhovnog sadržaja i slušati CD-ove na savjet hagioasistenti-ce. Moja razmišljanja postaju svjetlija i za-okupirana novim spoznajama.Postavila sam prirodni moralni red u svo-me životu. Ustajem u pet sati ujutro i jed-va čekam da u miru i tišini razgovaram sa Isusom, ispitam svoju savjest, Njemu pre-dam svoje čežnje.Također jednoj bliskoj osobi u obitelji po-činjem praštati i radujem se koliko se po-

činju mijenjati naši odnosi. Postajem sve slobodnija. Važno je da živim i da mogu dijeliti i primati ljubav sa svojim bližnjima i ljudima dobre volje. Moj savijet: nikada ni u jednom trenutku ne pomišljaj da si kažnjen ili ostavljen. Mi ozdravljamo, ali na nama drugačiji način. Ponekad tek padom možemo uvidjeti da smo cijelo vrijeme “nosili naočale s po-grešnom dioptrijom”. Važno je podići se, potražiti pomoć, ustrajati u nadi i vjeri. Ti-suće prijeđenih koraka krenulo je s prvim korakom. (M. Č.)

Z D R A V A O B I T E L J

Brak je mrakPiše: Adrijana Lovrinčević

hagio.hr56 foto

: Viš

nja

Serd

ar

hagio.hr 57

Ne moram biti kao drugi

Izgleda kako je sve teže odlučiti se ući u brak. Čini mi se da pri tome nije naj-veći problem u mladima jer mnogo fak-tora obeshrabruje i kao da viče: “Ne u brak!”. Statistike o razvodima brakova su “fascinantne” i svi znamo toliko pri-ča o neuspjelim brakovima, a istodob-no se nameće neka čudna alternativa “zastarjeloj instituciji” braka. Teško mi je povjerovati da je sve baš tako crno i čini mi se da premalo dolaze do izra-žaja brakovi koji uspijevaju i uspjeli su. U svojim promišljanjima nisam se mo-gla pomiriti s činjenicom da ljubav umi-re, da brak donosi više patnje i nesreće nego radosti. U sebi sam osjećala da to nije istina. Kad sam se odlučila na brak imala sam 21 godinu, a udala sam se s 22 godine. U današnje vrijeme to je možda čudno jer popularno je najprije izgraditi karijeru, uživati u životu, riješiti stambeno pitanje, a tek se onda vezati. No, to bi moglo do-vesti do toga da zapravo nikad nije pravo vrijeme za brak jer nam uvijek nešto ne-dostaje. Doduše, važno je imati i posao, i stan, i promišljeno ući u brak, ali posto-ji opasnost da sporedne stvari stavimo ispred onih temeljnih. Uvjerila sam se da je važno vidjeti što ja kao osoba želim, a ne što drugi misle i što mi kažu. U sebi sam doživljavala da su mjerila svi-jeta lažna i da bi me prije unesrećila, nego usrećila. Moje čežnje i želje su bile drugačije, a sve u meni me poticalo na njihovo ostvare-nje. U tišini i osluškivanju svoga srca otkrivala sam koji je put za mene. Zauzela sam stav da moj brak ne mora propasti, ne mora biti kao drugi i čvrsto sam željela da naš odnos uspije. Izbacila sam ono negativ-no i “upisivala” u sebe pozitivno, prema pozitivnom se usmjeravala. Već i prije braka sam znala što mi je važ-no pa nisam slušala one koji govore nega-tivno i ulijevaju nesigurnost u mene. Kad smo donijeli odluku da ćemo se vjenča-ti, sva “vrata” su se počela otvarati. Su-

prug je dobio posao i imali smo gdje sta-novati. Stupivši u brak, otkrila sam da je on prirodna stvarnost oduvijek upisana u mene. Ono za čime sam čeznula počelo se do-gađati!

Muško i žensko = čovjek

Opasno bi bilo u ime neke slobode otići u krivom smjeru i ne otkriti, i prihvatiti sebe kao muškarca i ženu te se na temelju toga ostvariti. Kada individualizam dobiva na važnosti, čovjek se sve više udaljava od sebe, drugoga i od Boga. Primijetila sam kako čovjek nije samo tjelesno biće i kako

mi nije dovoljno brinuti se samo oko tijela jer materijalno me ne može u potpunosti usrećiti. Potreban mi je sklad između tije-la, psihe i duše. Jedino tada mogu funk-cionirati kao osoba, čovjek. Unatoč svom znanju ipak je teško odgo-vorit na pitanja: “Tko sam?, Odakle dola-zim?, Kamo idem?” Da bih si odgovorila na ta pitanja, važna mi je povezanost s mojom dušom i s Bogom. Biblija mi go-vori da je čovjek stvoren na sliku i priliku Stvoritelja. On je pak stvorio muško i žen-sko i nazvao ih čovjekom (usp. Post 1, 26-29;2,7.18-25). Sada, u braku, prepoznajem bezbrojne razlike između muškarca i žene. No, one obogaćuju. Neke razlike nisam ni primje-ćivala dok smo hodali, a sad su tako oči-

te. Razlikujemo se u navikama, karakteru, dolazimo iz različitih obitelji... Ipak, ako se razlikama poslužimo da bismo jedno drugo obogatili, one nam nisu prepre-ka. Žalosno bi bilo da su nam različitosti izvor svađa i netrpeljivosti. Čovjek je čo-vjeku tajna koja se postupno otkriva i ni-kada do kraja ne može biti otkrivena. To me oslobađa. Shvaćam da žena bez muškarca nije čo-vjek i da muškarac bez žene nije čovjek.U braku sam otkrila da razlike nisu nešto negativno, nego neka mogućnost uzaja-mne nadopune. Meni je potrebna je su-prugova racionalnost, smirenost, čvrsto-ća... Njemu je pak potrebna moja otvore-nost, vedrina, ustrajnost... Kada ujedini-mo te različitosti savršeno funkcionira-mo. Jednostavno, ono što muškarac tre-ba, pronalazi u ženi i obrnuto. Naravno, postoje trenuci kada se ne nadopunja-vamo i ne podudaramo jer ipak je svat-ko od nas osoba za sebe, ali to nije odlu-čujuće za naš odnos i ne dovodi ljubav i brak u pitanje. Katekizam Katoličke Crkve (2334, 2335) tumači da: “Stvorivši ljudsko biće kao muško i žensko, Bog na jednak način daje osobno dostojanstvo muškarcu i ženi”. Čovjek je osoba, i to vrijedi jedna-ko za muškarca kao i za ženu jer oboje su stvoreni na sliku i priliku osobnog Boga. Jedan i drugi spol je, s jednakim dosto-janstvom, iako na različit način, slika Bož-je moći i nježnosti:

Žena ne treba biti muškarac, niti je na muškarcu da bude poput žene. Važna

je njihova međusobna suradnja, a brak je stvarnost u kojoj muško i žensko

mogu najljepše surađivati.

Ne želim biti muško, niti želim da moj su-prug bude ja. Ja kuham i spremam, a su-prug se brine za tehničke stvari i plaćanje račune. Ali, to ne znači da nećemo pomoći jedno drugome, odnosno da on nikad neće pospremiti ili da ja neću platiti račune. Nit-ko se ne osjeća manje vrijednim jer svat-ko svojim radom, zalaganjem pridonosi iz-gradnji braka i međusobnog odnosa.

Moje čežnje i želje su bile drugačije, a sve u meni me poticalo na njihovo ostvarenje.

hagio.hr58

Z D R A V A O B I T E L J

Lijepo je biti u braku

Nekoliko puta sam čula šalu na račun braka koja kaže da je brak

kao kula - oni koji su vani htjeli bi unutra, a koji su unutra htjeli bi van.

Meni je brak dinamična, a nikako statična stvarnost i radije bih ga usporedila s cvije-tom. O našoj brizi, zalijevanju, ovisi koliko će cvijet živjeti. Cvijet koji se ne zalijeva ili otrgne od korijena, počinje venuti dok ne umre. Tako je i s brakom. Prije bih mislila kako se u braku ne tre-ba previše truditi jer mi se volimo i da je dovoljna odluka za brak. Ubrzo sam se uvjerila da je to potpuno krivo. Kao i kod duhovnosti, i u braku je potre-ban konstantan rad - truditi se, me-đusobno razgovarati, oprostiti, umri-jeti sebi... Sada kada smo jedno tijelo i jedna duša potrebno je iznova sebe upoznati, njegovati i odgajati. Ne mogu znati što moj suprug misli i osjeća ako mi to ne kaže, otkrije mi se. I obrnuto. Mnogi parovi sebe poklanjaju djeci, po-slu, prijateljima, a najmanje sebi me-đusobno. Na kraju, kada ostare i osta-nu samo njih dvoje, shvate da su cijeli život živjeli jedno pored drugoga, a ne jedno s drugim. Kako to mora biti bol-na spoznaja. U braku sam manje od dvije godine i tek sam zakoračila u zajednički život, ali sam i u tom kratkom vremenu naučila da je lako živjeti jedno pored drugog, no treba truda i snage da bi se živjelo zajedno (je-dan s drugim). Potrebno je svakodnevno izboriti se za zajedničko vrijeme, susret samo nas dvoje. Ako toga nema, polako dolazi do udaljenosti, što onda sa sobom donosi i druge probleme. Bilo je razdoblja kada smo se manje trudili i kada je svatko počeo živjeti svoj život. Razgovarali smo, ali su to bile isprazne priče o svakodnev-nici koje nas ne otvaraju jedno drugome. Zaboravili smo na sitnice koje smo činili i tako se usrećivali. Televizija i internet su zauzeli glavno mjesto. Zajedničko vrijeme, onaj dragocjeni susret duša je iščeznuo.

Sigurno svatko u sebi razaznaje kada se udaljio od sebe i od drugoga, ali nam sa-vjest tada signalizira da više ne može-mo tako dalje. Tada nam preostaje odlu-ka hoćemo li promijeniti postojeće sta-nje ili ne. Naš spas protiv udaljenosti i zatvore-nosti je molitva, odnosno ono osobito vrijeme kada osluškujemo čežnje duša i vraćamo se na izvor Ljubavi. Zajednič-ka molitva ima veliku važnost u našem

braku jer ona nam je poveznica s Bo-gom, a i pomaže međusobnom upozna-vanju. U molitvi izričemo ono najintimni-je, što nikad ne bismo rekli u normalnom razgovoru. Zajednička molitva se doga-đa kada se oboje povežemo s Bogom i u toj zaštiti dopuštamo jedno drugo-me ulazak u najintimnije dijelove. To je ono što nas nosi i daje snagu da krene-mo dalje, ali i najbolji izvor međusobnog upoznavanja.

Ženidbeno dada i rukePogledajte danas još jednom tiho svoje ruke.Prije mnogo godina pružili ste ihpred oltarom, pred Bogom jedno drugomu.Te su ruke postale starije za mnogo godina. Radile su. Molile. Nosile djecu. Davale ljubav i život.Nosile k ljudimabogatstvo vašega srca.Prošlo je mnogo godina.Bilo je puno dubokih radosti, ali i boli, no vi ste u svemu sačuvali vjernost jedno drugomu,tihu, duboku uzajamnu vjernosti neizrecivu ljubav.

Više jedno drugome ne morate govoriti mnogo riječi.Vaš je zajednički život postao po sebi razumljiv.Vi više ne možete zamisliti život jedno bez drugoga.Vaš DA ostao je da.

P. Bosmans

Z D R A V A O B I T E L J

Iako sam imala nešto drugačije plano-ve, nedjeljno poslijepodne provela sam u parkiću igrajući se s djetetom. Sunce se već malo spustilo, svježe pokošena trava još je mirisala, nekoliko hrabrih vrapčića skakutalo je okolo zobajući mrvice keksa koje su nekome ispale. Prava oaza ljepo-te i vedrine usred ozbiljnog glavnog gra-da. Promatrala sam dječicu u igri. Neki su tek prohodali i gegaju se okolo; drugi, malo stariji i već prilično spretni, izvode razne akrobacije na toboganu i ljuljačka-ma; treći trče, skaču, viču i smiju se na sav glas, vrište od radosti trčeći za lop-tom. Padne i pokoja suza, ali bude brzo prekrivena radoznalošću i željom za dalj-njim druženjem. Jedna grupica malih kre-ativaca je napravila lonce od običnih kuti-ja i kuhače od grančica pa kuhaju najsla-snija jela... Tada pomislih kako nema ruž-ne djece. Svako je dijete prelijepo. I onaj mali buco, i ona ćelavica, i onaj plavi fakin-čić... Kako to do sada nisam uočila?Kod djeteta ne uspoređujemo niti odmje-ravamo njegov fi zički izgled, stas i odje-ću. U svakoj dječjoj gesti i reakciji odražava se njegova duša i to nas osvaja. Ta „dječ-ja“ duša nas neposredno dotiče i očarava. Dijete je krhko, nezaštićeno i neiskvareno. Ono bez straha i srama traži našu ljubav, nježnost i povjerenje. Na taj način ono ne dodiruje naše osjetilne organe, i naš razum nego ono što nam je teško izraziti našim

grubim, racionalnim rječnikom. Ljepota i fascinantnost djeteta nije nešto izvanjsko, ne doživljava se očima i ušima, nego u na-šem prisutnom, ali često potisnutom du-hovnom geniju, onom iskonskom u sva-kom čovjeku. Dijete svojim postojanjem i djelovanjem dodiruje našu dušu, srce i kao da liječi sve naše nutarnje duhovne orga-ne. Zato se raznježimo kad ugledamo malo dijete i zato je tako lijepo biti roditelj. Promatrala sam našeg sinčića kako se na-hranjen i umiven smirio i blaženo zaspao u svom krevetiću. Kako je lijepo promatra-ti ga dok spava! Odiše opuštenošću, spo-kojem i blagošću. Toliko bezbrižno i anđe-oski lijepo. Zar su sve brige i bojazni koje meni neprestano padaju na pamet po-trebne i vrijedne izazivati nemir u meni? Kako je bilo dragocjeno ono vrijeme pro-

vedeno u parkiću kad sam i ja bezbrižno trčala, vikala i igrala se skupa s ostalom djecom tamo.To vrijeme provedeno u parku je svojevr-sna škola života. Doista, za takvu kreativ-nost, vedrinu, radost, pouzdanje, mudrost, jednostavnost, iskrenost, neposrednost, blagost, šarm i vjeru sposobna su samo djeca. Njima je potrebna samo naša lju-bav i naše vrijeme koje ćemo im posve-titi kako bi nas podsjetili na zaboravljene životne istine. Jer, mi prečesto mislimo kako radimo važne poslove i učimo ih pa-metnim stvarima, a zapravo oni nama do-nose istinske vrijednosti. Zavolimo djecu i naučimo od njih biti mudri. Naučimo biti jednostavni i iskreni. Nemojmo se bojati biti otvoreni ljubavi, otvoreni životu. Vrije-me je da se ugledamo u njih.

Na djeci se duša liječiPripremila: dr.Lucija Murgić

foto

: Viš

nja

Serd

ar

hagio.hr 59

“Mali, nisi ti za državnu službu, ti imaš nešto kreativno u sebi”, bile su riječi psi-hologa prilikom testiranja za posao u jed-noj poznatoj hrvatskoj tvrtki prije otpri-like tri godine. No, životne su okolnosti takve da trenutno uspijevam spojiti po-sao državnog službenika i razvijati svo-ju kreativnost.

PRVO VJERA

Tajna početka ostvarenja mojih vizija je u vjeri; vjeri kao pokretačkoj snazi i adre-nalinu. Vjerovati za mene znači činiti ono u što vjerujem. Na tom temelju moj život postaje poput fi lma, ali onoga koji se sni-ma prema istinitom događaju.“Proizvod” takve moje kreativnosti je knji-ga originalnog hrvatskog humora koju sam sam zamislio i izdao, bez ikakva pret-hodnog znanja o izdavaštvu i bez podrške neke afi rmirane izdavačke kuće. U knjizi sam u cjelinu spojio tri hrvatska svijeta: svijet fotografi ja, svijet humora i svijet du-bokih misli i vrijednih citata, a sve na au-tentičan, svoj način. Cilj mi je bio ponuditi čitateljima duhovitost kao put do duhov-nog zdravlja. Da bi takvo što uspjelo, po-najprije sam sebe morao dovesti do toga duhovnog zdravlja.

PROBLEM - JA

Najveći problem bio sam ja sam sebi. Kako sebe uvjeriti, kako se pokrenuti, kako, kako, kako? Gdje početi, a biti si-guran da neću pogriješiti, već doživjeti zadovoljstvo i uspjeh? Danima sam mislio i pronalazio razloge za odvažnost.

Napokon sam uzeo laptop u ruke i počeo razvrstavati šaljive anegdote, za svaki dan u godini po jednu. Nakon radnog dana i obveznog večernjeg izlaska u grad, pri-je sna, posvetio bih se knjizi. Bilo je noći kada sam već legao u krevet i tonuo u san, ali inspiracija je dolazila i nisam je mogao ignorirati.

NADAHNUĆE I ODUŠEVLJENJE

U zgradi na zagrebačkim Krugama, u ma-loj sobi broj 125, razvijao se moj prvi sa-mostalni uradak. Jednostavan prostor, ali prepun nekog posebnog mira, mira koji je čovjeku neophodan za očitavanje na-dahnuća.Kada sam u radu naišao na zid, susretao sam ljude koji su me podizali preko pre-preka i usmjeravali me. Opet uz pomoć vjere, odnosno uz malo riječi i puno odu-ševljenja uspio sam okupiti kao suradni-ke renomirane stručnjake poput dr. Mar-ka Alerića, dr. Bože Skoke, fotografa Ive Pervana… i prenijeti im svoju viziju te ih zainteresirati za tu stvar. U toj fazi puno mi je značila rečenica: “Da bi druge odu-ševio, ti moraš biti oduševljen!” A ja sam bio oduševljen…

USPJEH

Sve što sam prije u životu pokušavao uči-niti, uvijek je bilo opterećeno nedostat-kom novca. Sada se nisam pitao za novac jer on zaista nije najvažnija stvar. Dodu-še, ne raste na drvetu, zato sam i prodao automobil kako bih podmirio neke troš-kove, ali sam cijelo vrijeme primjenjivao

Piše: Željko Pažin

hagio.hr60

foto

: Viš

nja

Serd

ar

hagiohrOstvarenavizija

hagio.hr 61

princip vjere – ponašao sam se u skladu s onim u što vjerujem! To konkretno znači da sam napravio sve što sam mogao do onog trenutka kada mi je novac bio po-treban, a tada sam ga i dobio.

Vjerovao sam onoj da je vjeraveć neko imanje onoga čemu se

nadamo - i uspjelo je!

Dobar je osjećaj danas susresti ljude na ulici ili u kafi ću, koji ti pristupe s osmije-hom na licu i priupitaju: “A vi ste taj? Mi smo mislili da vi nosite naočale i da ste puno stariji…” Dragi su naši ljudi… Knjiga je otišla na gotovo svaki kontinent na kojem žive Hrvati. Gospođa iz jedne zagrebačke knjižare mi kaže kako knjigu najviše vole djeca i ateisti. Zanimljivo, a

nastala je iz unutarnje patnje i obojana je bojama vlastitog traganja za original-nošću i identitetom.Patnja i bol najbolji su trenuci za stva-ranje. Našao sam smisao kada sam po-čeo voljeti život i sebe, kada sam prihva-tio da nitko nije kao ja i na to postao po-nosan!Nitko nije kao ti!

Da bi druge oduševio,ti moraš biti oduševljen!

hagiohrH A G I O I N F O

hagio.hr62

V rlo posjećene tribine i stručna pre-davanja s ciljem prevencije ovisno-

sti i agresivnosti redovito održavaju Sil-va i Ivo Vrdoljak, iz Centra za hagiotera-piju Slavonski Brod, u Slavonsko-brod-skoj županiji (i šire) kroz čitavu godinu. Problematici pristupaju s egzistenci-jalno-duhovnog aspekta što je osobi-to prepoznala prosvjeta pa se tribine i predavanja najčešće održavaju za pro-svjetne djelatnike ili učenike. Izlaganja Silve i Ive iz kuta svoje struke potkre-pljuju i liječnici i psihijatri, gosti na pre-davanjima.

Jedan takav susret održati će se 23. i 24 studenog 2009. za učenike sedmih razreda

Osnovne škole Antuna Mihanovića iz Slavonskog Broda.

U nastavku donosimo sažetak slične tri-bine, održane za prosvjetne djelatnike još u travnju, ali čija aktualnost sigurno ne jenjava. Evo i zašto:

Složenom problemu ovisnosti i agresiv-nosti nemoguće je pristupiti bez poima-nja pojma slobode. O tome je prisutni-ma razjašnjavao predavač Ivo Vrdoljak. Bit slobode je u sposobnosti za dobro i ona je tamo gdje čovjek ima snage nad-vladati zlo. Na pitanje zašto se čovjek ne

može slobodno odlučivati za dobro, od-govor je u spoznaji kako sloboda pripada razini duha. Zlo je manjak dobra te time i pomanjkanje egzistencije. Stoga je odlu-ka za poroke u suprotnosti njegovoj egzi-stenciji pa time i slobodi.

S obzirom da je obitelj, s duhovnog aspekta, mjesto ljubavi, zajedništva, sigurnosti, vjerojatnost je da će se ovisnost razviti ako unutar obitelji

nema razumijevanja, sklada i povjerenja te tamo gdje se ne razvija

osjećaj odgovornosti.

Razum, međutim, nema snagu boriti se za ove temeljne vrijednosti i usustaviti ih u životu i u obitelji. Uzme li se u obzir sna-ga medija koji nameću ideal imati i uspje-ti, u čovjeku slabi snaga kojom bi proveo u djelo svoju čežnju za neovisnošću.

Kako je čovjek cjelina od tijela, duše i duha (ima vegetativni, psihički i duhov-ni život), nužno je sve dimenzije čovje-ka uključiti u rješavanje problema ovi-snosti.

Hagioterapija nudi duhovni aspekt po-moći izlaska, ali i prevencije ovisnosti o čemu je govorila hagioasistentica Silva Vrdoljak. Ona je objasnila kako se glavni uzrok ovisnosti nalazi u duhovnom po-dručju jer je ovisnost nesposobnost za slobodu.

Prvi korak u hagioterapiji je posredova-ti ovisniku spoznaje o temeljima ljudske egzistencije - da je čovjek biće od dru-

goga. Stoga, što je relativno biće, sama logika ga upućuje na ono apsolutno, a to je Stvoritelj.

Spoznaja da je Stvoritelj samo dobar, vjeran i bezuvjetna ljubav, stvara kod ovisnika motivaciju i odluku za slobo-du. Nakon toga slijedi rehabilitacija lju-bavi, bazičnog povjerenja odnosno po-vezivanje osobe s apsolutnom ljubavi, a to je Bog. Tek kada je ovisnik slobodan za, može postati slobodan i od. Najve-ći krik duše događa se kada čovjek ima spoznaju, a nema snagu i činiti ono što spoznaje kao dobro. Kada je slobodan za nešto, znači da vidi dalje i ima smi-sao. Ljudi ne mogu dati trajni oslonac. Čovjek traži tlo koje ima smisla, bezu-vjetno tlo, čezne za Ljubavlju koja ga je stvorila, za svojim izvorom. Kada se kroz posredovanje ovih spoznaja osobu pou-či da može komunicirati s Ljubavlju koja ga je stvorila, ona postaje slobodna, kre-ativna i može se vratiti u normalan život jer ima sigurno tlo pod nogama.

Iskustvo duha, posvjedočila je hagioa-sistentica Vrdoljak, nadilazi svaki užitak ovisnosti i to iskustvo tjera osobu da pr-kosi i napravi obrat u svom životu, prašta i ide u slobodu.

Na brojna i vrlo konkretna pitanja koja su uslijedila nakon izlaganja, hagioasisten-tica Silva Vrdoljak odgovarala je stručno i iskustveno, naglašavajući kako se pro-blemu ovisnosti mora prići multidiscipli-narno.

Prevencija ovisno i agresivnostiPripremila: Antonija Martić

hagio.hr 63

sti Stoga, što je relativno biće,sama logika ga upućuje na ono apsolutno,a to je Stvoritelj

H A G I O I N F O

ADRESAR CENTARA ZA DUHOVNU POMOĆ I HAGIOTERAPIJUU HRVATSKOJZAGREBCENTAR ZA DUHOVNU POMOĆ Vodnikova 2/3 +385 (1) 4829 829 cdp@cdp.hrwww.cdp.hr

ZAJEDNICA MOLITVA I RIJEČ+385 (1) 4825 041(svaki dan od 20 do 24 h) zagreb@zmr.hr

BJELOVARCENTAR ZA HAGIOTERAPIJUMassarykova 3/1+ 385 (43) 244 064valentina.crnek@bj.t-com.hr

RIJEKACENTAR ZA HAGIOTERAPIJUKresnikova 8+385 (51) 677 120

SLAVONSKI BRODCENTAR ZA HAGIOTERAPIJUSlavonska 71+385 (35) 400 481mir@sb.t-com.hr

VIROVITICAGajeva 21+385 (33) 728 258+385 (48) 816 048

SPLITCENTAR ZA HAGIOTERAPIJUNodilova 1/1+385 (21) 348 648info@hagioterapija-split.hrwww.hagioterapija-split.hr

KARLOVACPavla Vitezovića 4(srijedom 10-16h)+385 (47) 611 795

OSIJEKHAGIOTERAPIJSKI CENTARVodenička 23A+385 (31) 500 777

CRESTrg Frane Petrića 3,+385 (51) 571 858

hagio.hr64

E D U K A C I J A

hagio.hr 65

ŽELIM BITI DIJETE

Želim gledati očima djet et aovaj ludi svijet oko sebe.Zatvoriti se u svoju sobu, igrati se barbikama i autićima.Svijet gledati tako nevino i čist o, ljude kao predivna i blagastvorenja.Želim da mi dani, kao i tada,idu sporoi jedina misao koja me okupirada budešto ću postati kada odrastem.Da stot inu puta promijenimzvanje,u ponedjeljak da budem novinar, a već u utorak pjevačica.Da uzmem čet ku za kosu u ruke i pjevam. Da vičem koliko me volja, a da nitko ne pomisli kako sam luda.Da se ljuljam na ljuljački uparku i da budem puna modrica, i prljava od igre. Da se zavučem tati u krilo i da mi priča kakav je bio kad je bio mali.Da se šminkam maminom šminkom, onako slatko i nes pret no. Da čuvam malenu seku i vozam je u kolicima i pravim se važna, jer ona ovisi o meni. Da gledam samo čega bih se mogla danas igrati. Želim biti dijet e.

Ljiljana Ćosić (rođ. Ljubas)

Duhovitošcu do duhovnog zdravlja

Sreo Vuk Crvenkapicu na

jednom šumskom putu.

Kuda ideš? – upita Vuk.

Pa prema svojoj baki, odgovori

Crvenkapica.

Hoćeš li mi dati adresu od

bake, zamoli lukavi Vuk.

Naravno da hoću, odgovori

Crvenkapica. Adresa

je www.baka.com.

Kako sam debela, previše kilograma ima na meni,tužno će žena.Možeš li mi dragi mužu,

barem ti reći jedan kompliment, zamoli žena.„Draga pa ti imaš vrhunski vid“, odgovori muž.

Kako se naručuje kava

na karizmatskom

seminaru?

Tko je za kavu neka

spusti ruku.

KKKKKKKKaaaaaaaaaakkkkkkkoooooo ssss

nnnnnaaaaaaaa kkkkkkkkkkaaaaaa

ssssssseeeeeeeemmmmmmmiiiiiii

TTTTTTkkkkkkkoooooooo

sssssspppppppuuuuuuu

Na jednoj plesnoj večeri

muškarac prilazi djevojci:

Oprostite, gospođice, već sat

vremena želim vam nešto reći,

ali se ustručavam.Slobodno recite.

Kad god se nasmijete, poželim

Vam reći da dođete k meni.

Oh, pa Vi ste pravi zavodnik.

Ne, ja sam zubar!

- Mama, ja još uvijek

imam mliječne zube,zar ne!

Da, dragi!To je zato što pijem

mlijeko?Da, dragi!A znači tata onda ima

vinske zube?

mmmmm

DDDDDDaaaaaAAAAAAAAA zzzzzzzznnnnnn

vvvvvvvvviiiiiiiiiinnnnnnnnnnnssssssssskkkkkkkkkkkkeeeeeee

Pred vratima raja sv. Petar

upita jednog čovjeka.

Što si sagriješio?

-Pa oženio sam se, odgovori čovjek.

Pa i ja sam bio oženjen, odgovori Petar;

samo ti uđi u raj, odgovori Petar.

Dođe drugi čovjek, pa ga upita sv. Petar:

a ti što si ti sagriješio?

Čovjek u sebi pomisli kako će on tek

dobro proći kad je ovaj prvi bio oženjen

te će spremno:

Ja sam se dvaput ženio!

Na to će Sv. Petar: „Budale ne

primamo!“

66 hagio.hr

`

dobar radio z

a dobre lju

de

ZagrebSplitIstra i RijekaOsijekDubrovnikGospićKninLikaSlatinaSlavonski BrodSrednja DalmacijaŠibenikZadarPelješacVinkovciViroviticaVrlikaVukovarZapadna Slavonija

Satelit

103,597,9

106,798,691,3

104,5100,0104,1107,9

98,7107,9104,5

95,590,4

104,9103,2

97,8102,4103,9

Hotbird 13°E 12.520 MHz

HRVATSKI KATOLIČKI RADIO, Voćarska c. 106, 10 000 Zagrebtel: +385 (0)1 46 09 999, fax: +385(0)1 4609 977e-mail: hkr@hkr.hr, www.hkr.hr

www.hkr.hr

Nitkonije

kao ti!

hagiohr