Daniel Goleman Socijalna inteligencija

Uvod

-Vretenasta stanica je klasa neurona koja djeluje najbre od svih neurona, a funkcija joj je da upravljamo socijalnim odlukama koje donosimo u trenutku.-Zrcalni neuroni su drugi tip neurona u mozgu, koji ima funkciju zapaziti poteze druge osobe i reagirati u skladu s tim oponaanjem ili suosjeanjem, a sve to na nesvjesnoj razini.

Emocionalna ekonomija

- Poput pasivnog puenja, negativne (kao i pozitivne) emocije prelaze s jedne osobe na drugu. Pri neugodnom susretu s osobom koja je bijesna, u mozgu se ukljuuju mehanizmi samoobrane kojima je zadatak da provjere ima li daljnje opasnosti, te da odrede reakciju (bori se, bjei ili ostani nepomian). Time upravlja amigdala, dio mozga u samom njegovom sreditu. U novije vrijeme otkrivena je, uz spomenutu, i socijalna uloga amigdale ona je dio sustava za ''emocionalnu zarazu'' u mozgu. Dvije su amigdale u mozgu lijeva i desna.

- Istraivanja su vrena na ''Pacijentu X'', ovjeku koji je zbog modanog udara bio slijep jer su mu se prekinuli neuro putevi izmeu oiju i vizualnog korteksa u mozgu. Kod zdravih ljudi, informacija putuje od oiju prvo do talamusa, dijela mozga u koji prvo dolaze sve informacije, a zatim iz talamusa idu do vizualnog korteksa gdje se obrauju. Kod Pacijenta X, put izmeu talamusa i vizualnog korteksa je bio blokiran, ali on je ipak uspijevao pogoditi u velikom broju sluajeva raspoloenja ljudi koje su mu istraivai pokazivali na fotografijama (jesu li osobe imale veseo, ili pak gnjevan i namrten izraz lica). Ovako je dokazano da postoji alternativni put kojim informacija iz oiju ide kroz mozak. Taj put vodi prvo do talamusa, a zatim do amigdale (umjesto u vizualni korteks). Amigdala ovim putem izvlai emocionalno znaenje iz neverbalnih poruka (izraza lica, promjene poloaja tijela, tona glasa..), i to djeluje iznimno velikom brzinom (nekoliko mikrosekundi). Ovaj put, prema novijim

saznanjima, nema samo funkciju detektiranja opasnosti, nego i nesvjesne, neverbalne komunikacije s drugim ljudima.

- Niski put (low road) je naziv za niz sklopova koji djeluju nesvjesno, automatski, i velikom brzinom. Osobito je vaan za emocionalne aspekte ovjekovog ivota. Nasuprot njemu, visoki put tee kroz sasvim druge ivane sustave i djeluje metodiki, sporije i svjesno, uz namjeran trud. Niski put je emocionalan, a visoki put hladno racionalan. Njihova meuigra upravlja naim drutvenim ivotom. Automatski procesi niskog puta su prirodno stanje mozga, a visoki put se ukljuuje kad treba donijeti neke racionalne odluke.

-Na nae raspoloenje iz okoline utjeu podraaji koje primamo iz okoline, bilo kroz visoki ili niski put. Takvi utjecaji koje smo primili kroz niski put su toliko suptilni da esto ne znamo zbog ega se osjeamo sretno ili tuno tu promjenu u naem raspoloenju pokrenula je neka sitnica, kao dobra ili loa glazba u autobusu, neugodan prizvuk u neijem glasu, itd, koju nismo svjesno ni registrirali, ali je ona prola kroz niski put.

- U jednom eksperimentu dvije ene gledale su dokumentarac o bombardiranju Hiroime i Nagasakija, nakon ega su razgovarale o tome. Jedna od njih je prethodno dobila upute da namjerno suzdrava emocije i da zvui hladno i distancirano glede patnje ljudi u dokumentarcu. Ova druga, koja nije znala za te upute, osjeala se pomalo neugodno u drutvu hladne sugovornice. Takoer je zabiljeeno da je prva ena, koja je namjerno potiskivala emocije, bila uznemirena i frustrirana to nema ''oduak'' za svoje stvarne emocije. Kod obje ene se povisio krvni tlak, to je fizioloka reakcija na nelagodu koju su osjeale u emocionalnoj sferi.

-Rijetko je mogue sakriti to uistinu osjeamo jer nas odaju neverbalni znakovi. Mozak je badaren na ''iskrenost'' i sakrivanje ili lairanje emocija zahtijeva aktivan trud, a gotovo nikad ne uspijeva u potpunosti. Sugovornik nesvjesno primjeuje neverbalne znakove koji upuuju na neiskrenost, i stvara se nelagoda u zraku. Primjerice, proveden je eksperiment u kojem su glumci ispitanicima priali tunu priu. Neki glumci su je priali primjerenom tunom

dikcijom i izrazom lica, a drugi veselo. Veselo (neprikladno) prianje tune prie odmah je stvorilo nelagodu u ispitanika tj. aktivirao se sustav za oprez zbog te neloginosti. Osobe koje su tunu priu priale veselim tonom automatski nisu bile simpatine ispitanicima.Ovo pokazuje da amigdala automatski i nesvjesno ''skenira'' svaku osobu koju vidimo, procjenjujui moemo li vjerovati toj osobi, je li opasna, itd. Ovo naravno ide kroz niski put. Sline funkcije mogu se obavljati i kroz visoki put, ali to je kad svjesno razmiljamo moe li se nekome vjerovati ili ne.

-Na osobi se esto moe vidjeti da lae ako ne gleda sugovornika u oi. Dobri laovi, dok lau, gledaju sugovornika u oi i smijee se. Ipak, dobro lagati je izuzetno teko jer zahtijeva svjestan, namjeran trud na visokom putu, ali niski put esto odaje la (kako trud potreban za laganje dolazi iz visokog puta, osoba koja lae ne pokazuje adekvatne emocije o temi o kojoj govori). esto je u takvim situacijama razmimoilaenje izmeu izraza lica i izgovorenih rijei (ovo je pravilo kod emocionalnih lai - npr netko kae da se osjea odlino, ali podrhtavanje glasa odaje tjeskobu i strah). Osoba koja lae esto poinje la sa zadrkom od par desetinki sekunde, koliko je potrebno da la bude smiljena i komponirana.

-U ljubavnom (ili u irem smislu, bilo kakvom drugom) odnosu, emocionalno slabiji partner je onaj koji ini vee unutranje prilagodbe u njihovom emocionalnom zbliavanju, tj. onaj koji od onog drugog ''prima'' emocije u veoj mjeri. Npr za vrijeme svae, jai partner u veoj mjeri negativno utjee na slabijeg.

Recept za razumijevanje

-Slinost u neverbalnim znakovima izmeu dvoje sugovornika otkriva da se oni dobro razumiju, da su ''u rezonanciji''. Ta slinost je posljedica, a ne uzrok njihove dobre povezanosti. Duboko razumijevanje izmeu dvije ili vie osoba vidi se po tome to je povezanost ugodna, zanimljiva, i tee glatko. Duboko razumijevanje podrazumijeva tri elementa, koja moraju biti istodobno postignuta: meusobnu pozornost, zajedniki pozitivan osjeaj, i dobro koordiniran neverbalni duet.

-Meusobna pozornost je stanje u kojem obje osobe obraaju pozornost na ono to druga osoba govori i radi. Sugovornici imaju osjeaj da se meusobno ''doivljavaju'', da je pozornost obojice potpuno usmjerena na onog drugog to je kljuna razlika izmeu jednostavno ugodnog drutva, i osjeaja da je druga osoba ugoena na nae osjeaje. Kad joj je pozornost podijeljena na vie stvari, osobi promaknu vane pojedinosti, pogotovo one emocionalne prirode.Pozornost je u domeni visokog puta.

-Zajedniki pozitivan osjeaj izazvan je u najveoj mjeri tonom glasa i izrazom lica. Neverbalne poruke (toplina glasa, iskreni osmijeh) ovdje su esto vaniji od sadraja razgovora.

-Koordinacija ili sinkronija jest najvie ritam razgovora i pokreti tijela. Koordiniranim osobama ak i trenuci tiine su ugodni, a pokreti tijela su meusobno usklaeni. ak i kad razgovor pone zamirati, meusobna usklaenost daje osjeaj da se interakcija nastavlja. Bez koordinacije, bit e loe tempiranih odgovora i nelagodnih stanki, vrpoljenja i ukoenosti.

-Namjerno usklaivanje pokreta s nekim nee donijeti meusobnu simpatiju, nego nelagodu stvara se dojam dodvoravanja ili neke skrivene nakane. Usklaivanje mora biti nesvjesno i kao takvo je samo indikator dobre povezanosti.

-Kad se ljudi blie kraju svog razgovora, spontano ispadnu iz sinkronije.

-Svi razgovori funkcioniraju na dvije razine visokom i niskom putu. U domeni visokog puta su racionalnost, znaenja rijei. U domeni niskog puta su izraz lica, geste, pogled.

-to je vie sinkronije, poveavat e se povezanost izmeu sugovornika, jer sinkronija stalno poveava emocionalnu povezanost i na podsvjesnoj razini djeluje blagotvorno na tu povezanost.

-Unutranji kronometri su vana stvar. Bitno je doro odabirati trenutke, kako bi obojica sugovornika bila usklaena. ivani mehanizmi koji omoguuju tu usklaenost u neurolokoj znanosti nazivaju se ''oscilatori''. Oni stalno iznova podeavaju intervale aktivnosti, kako bi one imale optimalan tempo. U razgovoru, oscilatori su ti koji diktiraju kad emo kimnuti, kad emo se nasmijeiti.. Oscilatori su ti koji upravljaju koordinacijom izmeu dvije osobe.

-Jedan od razloga zato tako lako kliznemo u meusobnu koordinaciju je taj to to ''uvjebavamo'' cijeli ivot, od ranog djetinjstva. Uvjebavanje poinje ''protorazgovorom'' izmeu majke i djeteta. Protrazgovor je vie manje isti u svim kulturama, narodnostima. Njime se ostvaruje emocionalna povezanost izmeu majke i djeteta. Ali protorazgovor je i prva lekcija koju dijete dobiva u polju interakcije.

Beina ivana mrea

-Zrcalni neuroni su glavne ceste niskog puta. Oni su ti koji ine emocije zaraznima te pomau da se sinkroniziramo. ''Osjeamo'' druge ljude jer se njihovi pokreti, raspoloenje, emocije, odigravaju i u nama, premda u smanjenom intenzitetu. Socijalna vjetina ovisi o zrcalnim neuronima.

-Smatra se da ima 18 vrsta osmijeha. Neki od njih su: zlobni osmijeh, koji pokazuje da osoba uiva biti ljutita i zlobna; jadni osmijeh, kad osmijehom pokuavamo prikriti oaj; itd. Osmijesi spontanog zadovoljstva i zabave najpoeljniji su u komunikaciji. Ljudski mozak preferira nasmijeena lica. Sugovornici koji su se zajedno iskreno smijali odmah su osjetili veu bliskost.

-Meme su zamisli koje se ire od uma do uma, preko novinskih lanaka, poezije, i sl. Neke meme su sloeni koncepti (na primjer demokracija). esto su meme u kontradikciji jedna s drugom, pa govorimo o ratu mema. ini se da proizlaze iz niskog puta (?).

-''Kolektivna zaraza'' je sinkronija veeg broja ljudi, uslijed zajednike opsesije istom stvari. Primjer je skupina nogometnih navijaa, ili ljudi koji gledaju film u kinu.

Nagon za ovjekoljublje

-Ljudi na prometnim gradskim ulicama manje e vjerojatno zamijetiti, zastati, pozdraviti ili ponuditi pomo nekome. Razlog za to je to, zbog urbe, nisu usredotoeni na druge ljude (nema pozornosti). Psiholozi to nazivaju urbani trans, a rije je zapravo o svojevrsnom titu koji stvaramo oko sebe zbog preoptereenosti utjecajima iz guve oko nas: tako se zatvaramo od stvari koje bi nam mogle odvui pozornost. Zajedno s njima, blokiramo i potrebe ljudi oko nas. Bez pozornosti, nema ni empatije.

-Meutim, dovoljno je da jedan ovjek razbije trans, tj reagira i na primjer, obrati panju i prie unesreenome kojega su do tada svi ignorirali, i ostali e takoer reagirati!

-im jedna osoba promatra unesreenog dovoljno dugo, stvara se empatija i osoba e pomoi. Ali, zbog urbane urbe nema dovoljno vremena da veina ljudi obrati pozornost, iako su sposobni za empatiju ipak e samo proi pokraj unesreenog.

-Elevacija je stanje koje navodi ljude da se osjeaju ganuto ili ushieno kad prisustvuju nekom inu hrabrosti ili dobrote. To je takoer zarazna emocija i ide preko zrcalnih neurona, tj. niskim putem. To moda objanjava tradicionalne junake epove i prie uti takvu priu izaziva barem dijelom iste emocije kao i prisustvovati slinim dogaajima. -Kad smo tjeskobni i zaokupljeni drugim stvarima, promaknu nam znakovi kao to su neki pogled, nagovjetaj osmijeha, itd., dakle prijateljske neverbalne poruke. Tehniko objanjenje za to nalazi se u ogranienjima same pozornosti. Perforalni korteks, koji je zaduen za interakciju (pretrauje sjeanja da nas podsjeti to trebamo rei, to uiniti, istodobno pratei dolazne signale i prilagoavajui im nae

reakcije) ima svoju ''radnu memoriju'', tj maksimalnu koliinu sjeanja koju u danom trenutku moemo drati u dometu nae pozornosti. Kako situacija postaje sloenija, naa sposobnost odravanja pozornosti je pod sve veim optereenjem. Ako smo zbog neeg tjeskobni, signali koji djeluju iz amigdale jo vie optereuju prefrontalni korteks, tj odvlae pozornost.

-Dakle, to smo sposobniji obratiti pozornost, lake emo postii empatiju, i obrnuto: to je vea uznemirenost ili uzrujanost, tee je ostvariti pozornost, i manja e biti naa sposobnost empatije. Zaokupljenost samim sobom ubija empatiju. Ali kad se usredotoimo na druge, nai vlastiti problemi potisnuti su na periferiju uma.

-Sisavci pokazuju empatiju (npr. majmuni, takori pokuat e pomoi ''kolegi'' koji je zapeo u zamki), to je rezultat injenice da imaju slian mozak. Gmazovi, primjerice, nisu sposobni za empatiju. Iako ljudi takoer mogu ignorirati nekoga u nevolji, ini se da ta neosjetljivost nije uroena i iskonska, nego obrnuto: neosjetljivost je invazivni element koji potiskuje nau iskonsku sklonost ka empatiji. Empatija je u prolosti (a i danas) bila mono oruje preivljavanja za vrste koje tee drutvenosti. Drueljubivi pojedinci imali su vee izglede za preivljavanje od usamljenih: osim to su imali bolji imunitet zbog manje stresa, u tekim vremenima bolje su prolazili u borbi za oskudnu hranu.

-U dananjoj psihologiji, definicija empatije je: znati to druga osoba osjea, osjeati isto, i suosjeajno reagirati. Mehanizmi koji formiraju empatiju su razni: ne postoji odreeni dio mozga koji se bavi time. Ipak najvaniju ulogu imaju bez sumnje zrcalni neuroni.

-Darwin je smatrao da svaka emocija navodi na akciju: ljutnja na borbu, strah na bijeg, radost na zagrljaj, i sl. Po novim istraivanjima, na ivanoj razini imao je pravo: svaka emocija budi potrebu za odgovarajuim djelovanjem. Preko niskog puta, ta potreba prelazi i na druge osobe. Dakle emocionalna zaraza je mnogo vie od irenja osjeaja ona priprema mozak za odgovarajue djelovanje. Suosjeaj s nekim potie nas na djelovanje za tu osobu.

-Zanimljivo je onda pitanje zato si vie meusobno ne pomaemo i to je jedna od zagonetki koju psihologija nije rijeila, ali ima nekoliko prijedloga. Moda najuvjerljiviji razlog je moderan nain ivota, velike udaljenosti meu ljudima (elektronika pota prenosi informaciju, ali ne i izravnu emocionalnu zarazu), brzi ritam dogaanja koji nam ne dozvoljava da uspostavimo duu pozornost i empatiju.

Neuroanatomija poljupca

-Orbitofrontalni korteks (OFC) je dio mozga smjeten tono iza i iznad onih upljina, na mjestu gdje se spajaju donji dio centara misaonog dijela mozga, i gornji dio centara za emocije. OFC izravno spaja tri glavna podruja mozga: korteks (modanu koru ili mislei dio mozga), amigdalu (okida ze emocionalne reakcije) i modano deblo (''gmazovski'' dio za automatske reakcije). Ovdje se isprepliu visoki i niski put razmiljanje iz misaonog korteksa sa emocijama iz amigdale. OFC izvodi trenutane socijalne proraune koji nam kazuju to osjeamo prema osobi s kojom smo, to ona osjea prema nama i to sljedee uiniti u skladu s reakcijom te osobe. Npr., OFC sadri neurone koji otkrivaju emocije na neijem licu ili u tonu njegova glasa, a zatim te podatke spajaju s instinktivnim iskustvom.

-Prvi poljubac dvoje ljudi je instinktivni dogaaj: nijedna od dvije osobe ne zna tko je inicijator poljupca. On je rezultat automatskih mehanizama koji se odvijaju prije nego to namjera dopre do svijesti. Emocije su se formirale podsvjesno, i mi se ve ponaamo u skladu s njima, prije nego su one stigle do nae aktivne svijesti. Odatle osjeaj da se poljubac izazvao sam od sebe. Ovime rukovodi OFC. On donosi ''odluku'', a oscilatori prilagoavaju kretnje i brzinu, da jezik ne zavri u nosu.

-Osoba nam se esto intuitivno svia ili ne svia od samog poetka. Vei dio procesa donoenja te ''odluke'' odvija se u prvih nekoliko trenutaka poznanstva. ini se da su za ovakve brze procjene drugih ljudi odgovorni vretenasti neuroni. Te stanice obiluju receptorima za serotonin, dopamin i vazopresin hormone koji igraju

veliku ulogu u vezivanju za druge ljude, u ljubavi, zadovoljstvu, dobrom i loem raspoloenju. Vretenasti neuroni povezuju OFC i anteriorni cingulatni korteks (ACC), dio mozga koji usmjerava nau pozornost, koordinira misli, emocije i odgovor tijela na emocije.

-Zapanjujua je dubina uvida u um druge osobe koju moemo postii iz najobinijeg zapaanja sitnica kao to su izraz lica. To se najee odvija spontano. Mehanizmi koji su za to zadueni su ukljueni uvijek, ak i kad ostatak mozga miruje.

-ini se da je temeljna modana aktivnost, koja se odvija kad mozak ne radi nita drugo, razmiljanje o odnosima koje imamo s drugim ljudima.

-Kad velikom brzinom jedni mehanizmi donesu odluku svia li nam se netko ili ne (otprilike jedna dvadesetinka sekunde), dugi mehanizmi djeluju paralelno s time i donose odluku to bi bilo najbolje poduzeti s obzirom na kontekst situacije (kad nagon kae ''makni se odavde'', OFC nalae ''nai prihvatljivu izliku za odlazak''). OFC je taj koji odluuje kako emo postupiti kad spoznamo kako se osjeamo u vezi s nekom osobom, sprjeavajui time impulzivnu reakciju koju bi kasnije mogli poaliti.Ako se osjeaji promijene u toku interakcije, na socijalni mozak polako usklauje s tom promjenom sve ono to govorimo ili inimo.

-Vrlo je vano da visokim putem moemo prikriti odnosno izmijeniti neke, za nas moda nepoeljne posljedice djelovanja niskog puta. Primjerice imamo situaciju: dvije osobe su bliske ali jedna je mentalno bolesna i sklona bijesnim ispadima. Ti povremeni ispadi povrjeuju zdravu osobu, koja se moe zbog emocionalne boli poeti povlaiti i manje komunicirati s onom prvom. Ali, uz pomo visokog puta, ona moe i povui strateke poteze koji su protutea ''emocionalnoj zarazi'': moe se naviknuti da, svaki put kad ova druga plane, podsjea samu sebe na to da je rije o mentalnom poremeaju. Tako e se zatititi od zaraze negativnim emocijama i zadrati bliskost. Visoki put djeluje preko OFC-a. Iz niskoputnih sredita izniu nae prvobitne emocionalne reakcije, a u meuvremenu OFC ukljuuje svoj

mehanizam koji poniti potencijalno tetnu emocionalnu reakciju, i zamijeni je drugom, prihvatljivijom.

-Prefrontalna lobotomija, popularna u 40 ima, sastojala se od kirurkog zahvata kojim je OFC odvojen od ostalih podruja u mozgu.

-Igra ultimatuma je situacija u kojoj jedan partner daje ponudu koju drugi moe samo prihvatiti ili odbiti. Npr. ti i jo jedan dobijete 10 dolara, uz to da ih moete dijeliti kako hoete. Ovaj ti ponudi jednokratnu ponudu da on uzme 8, a ti 2, ili nita od svega. S racionalne strane, mudro bi bilo ipak prihvatiti ponudu, a s druge strane ona je nepotena i u onome koji je prihvati e izazvati ojaenost. Termin ''igra ultimatuma'' upotrebljava se u ekonomiji, ali i u neuroznanosti.Kad igra ultimatuma ima samo jednu rundu, rezultat je esto izazivanje bijesa. Ali ako se omogui nekoliko rundi, dakle pregovori, vea je vjerojatnost da e obje strane na kraju biti zadovoljne.

-Na neuro razini, kod igre ultimatuma imamo sline mehanizme kao to smo vidjeli ranije: moemo razlikovati utjecaje iz niskog puta, koji su skloni agresivnim i impulzivnim reakcijama, bilo kod jedne bilo kod druge osobe (''idi k vragu''); i djelovanje prefrontalnog korteksa, visokog puta, koji nastoji potaknuti racionalnu reakciju (''da malo stanemo i razmislimo o svim aspektima ponude''). to e prevladati, izgleda da ovisi o snazi prefrontalnog korteksa. Poeljno je da prefrontalni korteks svojom intervencijom sprijei grubi odgovor na ''igru ultimatuma'', jer od takvog odgovora (mada nas nagon navodi na njega) zapravo nema nikakve koristi.Jo jedan primjer kad visoki put savlada impulske niskog je potreba za masnoama i eerom. Danas su te dvije stvari dostupne u neogranienim koliinama, i niski put nas navodi da pretjerujemo. Ali visoki put moe reagirati i zatomiti tu elju za vikom eera ili masnoa.

-OFC je taj koji zatomljuje nagone niskog puta, koji dolaze uglavnom iz amigdale. Ljudi s oteenim OFC-om imaju problema s kontroliranjem primarnih nagona, i zbog toga loe funkcioniraju u drutvu. Sline probleme imaju ratni veterani naizgled nevani

poticaj kao to su slike ratita na TV-u ili pucanje petardi, uzrokuju prejaku reakciju amigdale koja odailje navalu panike (u ovom sluaju je OFC taj koji ''smiruje situaciju'' i potie djelovanje u skladu s kontekstom situacije). Na impulse amigdale tipa ''sad bih najradije vritala'' ili ''ini me tako nervoznim da bih se najradije odmah maknuo od nje'', OFC odgovara: ''ovo je knjinica'' ili ''tek smo na prvom sastanku''. Ako OFC zakae, ponaamo se neprimjereno.

-Neuljudno ponaanje i ''flaming'' na internetu posljedica je toga to nismo licem u lice sa sugovornikom. Kod razgovora licem u lice, visoki put nas dri u granicama lijepog ponaanja zato to stalno dobivamo povratne informacije (npr izraz lica sugovornika, ton njegovog glasa) iz kojih vidimo jesmo li na pravom putu ili nismo. Na netu takvih povratnih informacija nema i otimamo se kontroli, tj. niski put preuzima vlast.

-Ono to se naziva ''ponovna procjena'', reakcija je visokog puta na prvobitnu aktivnost niskog puta. ena koja gleda fotografiju djevojke kako plae pred crkvom, i sama e se osjeati tuno. Ali kad bolje pogleda i shvati da je rije o vjenanju, prvobitni dojam se mijenja i nastupa srea. Ponovna procjena je vrlo bitna za socijalno kvalitetno ponaanje. Primjerice, ako ponovno razmotrimo antipatiju koju osjeamo prema nekome; ako brzopletu reakciju zamijenimo promiljenom situacijom koja e rezultirati dugorono boljim rezultatima; ako netko histerino vriti od straha, moemo sprijeiti da se zarazimo njegovim strahom, zadrati prisebnost i reagirati racionalno, itd. Niski put daje prvi izbor, ali visoki moe intervenirati da odlui rasplet situacije.

-Jo vanije, u nekim svojim aspektima NISKI PUT SE MOE REPROGRAMIRATI UZ POMO VISOKOG. Primjer jesu razne socijalne fobije i naini njihovog psihijatrijskog lijeenja. Npr, trema strah od javnih nastupa koji proizlazi iz potencijalno negativne reakcije publike na izvedbu (ruganje, zijevanje, itd). To je naueni strah koji vjerojatno proizlazi iz neugodnog iskustva u prolosti, i izvorite mu je naravno u niskom putu. Naa sjeanja su djelomice rekonstrukcija kad se mozak neega prisjeti, iznova zapie dio sjeanja, tj. promjeni ga. Kad se slijedei put budemo prisjeali iste

stvari, neemo se sjetiti izvornog sjeanja, nego promijenjene inaice od prolog puta. Tako, kad izlazimo pred publiku (ili ak samo posmislimo na taj izlazak) i osjetimo da nadire strah, moramo pomisliti na (ili rei) neto ohrabrujue (epizodu kad smo slinu situaciju rijeili uspjeno i sl.), openito neto to e bar malo umanjiti taj strah. Sjeanje e biti ponovno pohranjeno, ali u toj verziji strah e imati manju mo nad nama. Postupno i kroz mnogo vremena moemo neutralizirati taj strah ili ga bar smanjiti do te mjere da nam ne smeta pri izvedbi.ak i samo preispitivanje problematinog sjeanja uz pomo druge osobe, koja nam pomae sve to sagledati iz druge perspektive, moe umanjiti tjeskobu. Tako se objanjava injenica da razgovor s terapeutom (bez primijenjenih ikakvih metoda lijeenja, samo razgovor) sam po sebi ve moe djelovati dobro.(ovdje je problematino govoriti u terminima ''visoki'' i ''niski'' put, jer su zapravo i jedan i drugi niski, ali ovako se bolje razumije situacija).

to je socijalna inteligencija

-Termin socijalni mozak odnosi se na skup modanih sklopova koji su aktivni za vrijeme meuljudskih odnosa. Iako neki dijelovi mozga imaju posebno mnogo takvih sklopova, ini se da ne postoji odreeno podruje mozga koje bi bilo ekskluzivno rezervirano samo za meuljudske odnose.

-Sastojke socijalne inteligencije moemo razvrstati u dvije iroke kategorije: socijalnu svijest (odnosno ono to osjeamo prema drugima) i socijalnu spretnost (to sve moemo uiniti sa tom svijeu). Ova dva podruja kreu se od temeljnih sposobnosti niskog puta do sloenijih artikulacija visokog puta.

Aspekti socijalne svijesti:

-Primarna empatija je sposobnost da naslutimo osjeaje drugih na temelju, npr, izraza lica. To je gotova sposobnost kojom upravlja niski put, a dogaa se (ili ne dogaa) brzo i nesvjesno. Ljudi mogu visokim

putem pokuati zatomiti osjeaje, ali razotkriva ih niski put: nemogue je ne prestati odailjati neverbalne poruke.Test kojim se moe mjeriti primarna empatija sastoji se od toga da ispitanik brzo i intuitivno proita neverbalne znakove npr. na fotografiji koja prikazuje lice neke osobe (izabere jedan od ponuenih odgovora koji oslikavaju raspoloenje osobe na fotografiji). ene pokazuju neto bolje rezultate od mukaraca (oko 3 % bolje). Autisti e na ovom testu imati jako loe rezultate.

-Ugoenost je pozornost koja ide do potpune, dugotrajne povezanosti sa nekom osobom. Cilj nam je shvatiti tu osobu, a ne samo dokazati svoje gledite. Mogue je poboljati svoju sposobnost ugaanja, ve i samim time da jednostavno obratimo vie pozornosti. Stil govora osobe ukazuje na njezinu sposobnost sluanja. Ono to kaemo mora biti reakcija na ono to druga osoba osjea, govori i radi. Lo slua nee prilagoditi svoje odgovore onome to je uo od druge osobe, nego e njegovi odgovori jednostavno odraavati njegovo vlastito stanje. Potrebno je odloiti sve misli na posao, brige, prestati sa sanjarenjem, i usredotoiti se na osobu s kojom se razgovara. Potpuna pozornost automatski pojaava fizioloku sinkroniju. Pozorno sluanje uz stopostotnu usredotoenost usmjerava nae sklopove na povezivost, stavljajui nas na istu valnu duljinu. To poveava izglede da e biti postignuta i druga dva potrebna sastojka duboke povezanosti sinkronija i pozitivni osjeaji. Pokazalo se da je dobro sluanje upravo ono to karakterizira dobre trgovce, menadere, uitelje, lijenike, voe.Potpuna pozornost biva otupljena kad smo usredotoeni na vie od jedne stvari, ili kad smo zaokupljeni sami sobom.

-Empatijska tonost je sposobnost koja se nadograuje na primarnu empatiju, ali dodaje i izrazito razumijevanje onoga to druga osoba osjea i misli. Neki smatraju da je to najvanija socijalna vjetina koja ini razliku izmeu socijalno najinteligentnijih i onih koji su samo inteligentni. Ova vjetina podrazumijeva aktivnost u prefrontalnom podruju mozga za razliku od primarne empatije kod koje je aktivan samo niski put, ovdje se toj situaciji dodaju i potencijali visokog puta: svjesnim trudom nastoje se rastumaiti uoeni znakovi i deifrirati raspoloenje sugovornika.

Empatijska tonost je jedna od kljunih sastojaka za uspjean brak, pogotovo u prvim godinama (jedan od znakova poljuljane veze je taj kad jedan od partnera shvaa da sa drugim neto nije u redu i da se osjea loe, ali ne zna to je posrijedi).

-Socijalna kognicija je znanje o tome kako socijalni svijet zapravo funkcionira, te kako se ponaati u razliitim socijalnim situacijama. Ljudi koji su dobri u ovoj vrsti spoznaje, vrlo su dobri i u semiotici deifriranju socijalnih signala koji otkrivaju, na primjer, koja osoba u skupini ima najveu mo. Ovi ljudi dobro itaju politike struje u nekoj organizaciji; kako ostvariti prijateljstva i nai si saveznike; pronai rjeenja raznih socijalnih dvojbi, na primjer kamo posjesti suparnike za vrijeme zajednike veere ili kako pronai nove prijatelje ako se preselimo u drugi grad. Rjeenja svih ovih problema kriju se u prikupljanju relevantnih podataka, i jasnom razmiljanju dok se ne doe do rjeenja. Nedostatak vjetine socijalne kognicije predstavlja otegotnu okolnost kod mnogih psihikih poremeaja, npr depresije ili shizofrenije.Starija psihologija je socijalnu kogniciju smatrala najvanijim, moda i jedinim vidom socijalne inteligencije, ali takvo gledanje je polovino jer samo naglaava ono to znamo o interpersonalnom svijetu, a zanemaruje ono to inimo tijekom interakcije s ljudima. Ako je netko dobar su tim znanjima, a nema osnove socijalnih vjetina, on nee dobro proi u spretnosti s ljudima. Socijalna kognicija je u domeni visokog puta.

-Socijalne sposobnosti se nadograuju: empatijska tonost nadograuje se na primarnu empatiju i ugoenost, a sve tri pojaavaju socijalnu kogniciju. Svi ovi aspekti socijalne svijesti osiguravaju temelje za socijalnu vjetinu, drugi dio socijalne inteligencije

Aspekti socijalne vjetine:

-Sinkronija je glatka interakcija na neverbalnoj razini. To je temelj socijalne vjetine, podloga na koju se nadograuju svi drugi aspekti.ivana sposobnost za sinkroniju nalazi se u sustavima niskog puta kao to su oscilatori i zrcalni neuroni. Sidnkronija podrazumijeva

trenutano razumijevanje, bez da zastajemo i razmiljamo o tome. Uspjena sinkronija podrazumijeva pravilno tempiranje znakova poput kimanja, osmijeha, okretanja tijela prema tijelu sugovornika. Oni koji ne uspiju postii sinkroniju moda e se nervozno vrpoljiti, ukoiti se ili jednostavno nee ni shvatiti da sinkronija nije uspostavljena.Kad jedna osoba poremeti sinkroniju, druga se osjea neugodno. Nemogue je postii stanje dubokog razumijevanja. Ljudi koji su loi u sinkroniji obino pate od disemije, poremeaja itanja neverbalnih znakova i djelovanja na temelju njih. Ona se najee javlja u djece koja su socijalno odbaena. Netko tko pati od disemije e izbjegavati pogled ljudi koji mu se obraaju, stajati preblizu dok razgovaraju s nekim, imati izraz lica neprimjeren svom emocionalnom stanju, ili se doimati netaktinim i neosjetljivim na tue osjeaje.U veini sluajeva, disemija nije uzrokovana neurolokim stanjima kao to su autizam ili Aspergerov sindrom, nego jednostavno nisu uspjeli nauiti kako itati neverbalne znakove i kako odgovarati na njih (85% sluajeva). Razlozi mogu biti nedostatak interakcije sa vrnjacima, obitelj koja ne pokazuje odgovarajui raspon emocija, itd. U 10% sluajeva, uzrok je emocionalna trauma koja je stvorila ''kratki spoj'' i onemoguila potrebno uenje. Samo u oko 5% sluajeva uzrok je neuroloki poremeaj.Postoje programi, razvijeni za djecu i odrasle, kojima je cilj nauiti vjetine potrebne za uspostavu sinkronije. Prvo se osobu pokuava uiniti svjesnom neverbalnih sastojaka sinkronije koji im inae ni ne dopiru do svijesti (geste, dranje, ton glasa, gledanje u oi, usklaivanje ritma). Kad osoba naui uinkovito upotrijebiti te sastojke, vjeba ih sve dok u razgovoru s nekim ne bude mogla to prakticirati bez posebnog truda. Budui da svjesni trud u principu ometa ove znakove, ljudi koji ih ue moraju ih, da tako kaemo, ''preuiti'' do trenutka kad e ih moi koristiti spontano.

-Samoprezentacija je sposobnost da se ovjek predstavi na nain koji ostavlja eljeni dojam. Jedan vid samoprezentacije je karizma veliki uitelj, govornik ili voa imaju mo da u nama pobude osjeaje koje izraavaju, te da nas tako uvuku u svoj emocionalni spektar. Vrhunac karizme oituje se u govornika koji mogu ''upravljati'' publikom, ili kod jako dobrih zabavljaa. Oni koriste tempiranje i ritminu

modulaciju povisivanje i sniavanje amplitude glasa u tono odeenom taktu da publiku povedu u eljenom smjeru. Na taj nain ''zaraze'' publiku svojim emocijama. Za ovo je potrebna velika vjetina.Vaan element samoprezentacije je i sposobnost ''nadzora i prikrivanja'' izraavanja emocija. Ukoliko su emocije presnane, ali socijalni kontekst nije pogodan za njihovo izraavanje, moramo ih znati zatomiti. Socijalne norme ponekad nalau tko mora to osjeati npr. da za mukarca nije prikladno da u javnosti izraava tugu ili strah, dok je enama to doputeno. S druge strane, bijes nije prikladan za ene (osim ako nisu na visokom poloaju u nekoj tvrtci autoritet efa dozvoljava bijes ak i enama), ali je dozvoljen mukarcima.

-Utjecaj je sposobnost utjecanja na ishod drutvene situacije. Ova vjetina lei u ivanim mehanizmima koji fino ugaaju reakciju koja najbolje odgovara situaciji. Ona spaja samokontrolu (nadzor nad agresivnim nagonom) s empatijom (''itanjem'' druge osobe da bi se shvatilo kolika je minimalna koliina potrebne sile) i sa socijalnom kognicijom. Primjer jest kompetentni policajac, koji koristi najmanju potrebnu koliinu sile (premda jasno daje do znanja da je ima dovoljno), i nestabilnom ovjeku prilazi profesionalno, smireno i s potpunom pozornou.

-Brinost je briga o potrebama drugih i postupanje u skladu s tim. Sama empatija koju osjetimo ne znai mnogo ako nas ne potakne da djelujemo na njezin poticaj. Ljudi koji osjeaju najveu empatiju uslijed nesree drugih, najvjerojatnije su isti koji e reagirati da tu nesreu ako je mogue ublae. Djelovanje mora biti i uinkovito ovdje upada visoki put.Manipulativni ljudi mogu briljirati u drugim oblicima socijalne inteligencije, ali kod brinosti su neuspjeni.

-Poboljavanje socijalne inteligencije je izazov koji se ini tekim, osobito ako je rije o niskom putu.

-Paul Ekman je osmislio nain kako ljudi mogu poboljati svoju primarnu empatiju. Mogue je svjesno obraati pozornost na mikroizraze, vrlo kratkotrajne neverbalne signale (oko treinu

sekunde), i tako razabrati pravo emocionalno stanje osobe, bez obzira na to koji dojam ta osoba pokua projicirati na svjesnoj razini. to bolje ovjek uoava mikroizraze, vea je vjerojatnost da e otkriti pokuaj zatomljavanja pravog emocionalnog stanja. Mikroizrazima rukovodi niski put, a da bismo uhvatili niski put, moramo ga i sami koristiti, a to zahtijeva fino podeavanje sposobnosti za primarnu empatiju. Ekmanov program za poboljavanje sposobnosti uoavanja mikroizraza sastoji se od toga da polaznik promatra neutralni izraz lica neke osobe, kojim na djeli sekunde (neuhvatljiv visokom putu) proleti neki izraz (tuga, ljutnja, strah, iznenaenje, gaenje, prijezir, radost..). Polaznik mora pogoditi koji je izraz proletio, iako je svjesno zapazio samo magloviti pomak. Nakon testa polaznik dobije ocjenu za svaki pokuaj (vrlo vana povratna informacija koju u stvarnom ivotu ne dobijemo gotovo nikad), dobije i priliku da proui svaki od tih izraza kako bi mogao razlikovati nijanse po kojima se izraz npr. tuge razlikuje od iznenaenja. U ovakvim testovima, oajniko pogaanje se esto pokae kao tona intuicija, dok racionalno razmiljanje nema puno smisla. Ljudi izvoenjem ove vjebe mogu poboljati rezultate vrlo brzo, i kasnije su bolji u uoavanju mikroizraza u stvarnom ivotu.

-Novost u prouavanju socijalne inteligencije je uvaavanje nekognitivnih sposobnosti kao to su empatija, sinkronija i slino. Klasini prouavatelji soc. inteligencije naglasak su potpuno stavili na socijalnu kogniciju, to je ogranien pogled na problematiku.

Ti i ono

-Filozof Martin Buber de definirao interakciju ''Ja Ono'' u kojoj osoba nije uope ugoena na subjektivnu stvarnost druge osobe i ne osjea prema toj osobi stvarnu empatiju. Iz perspektive te druge osobe, nedostatak povezanosti moe biti vrlo oigledan, mada prva osoba toga nije ak ni svjesna. Takav odnos psiholozi nazivaju sredstvenim gdje se na ljude gleda iskljuivo kao sredstva koja slue postizanju vlastitih ciljeva. Kad nam druge stvari odvuku pozornost, funkcioniramo na ''autopilotu'', tj. obraamo samo onoliko pozornosti koliko nam je potrebno za odravanje razgovora. U nekom trenutku sugovornik jednostavno osjeti da nismo prisutni.

Jednostavno, razmiljamo o drugoj osobi, umjesto da se ugodimo na njezinu frekvenciju. Tad druga osoba moe osjetiti bol od odbacivanja.

-''Ja Ti'' s druge strane, je odnos kod kojeg je naa veza sa osobom krajnji cilj. Za ovu je vezu nije dovoljan visoki put, ako za Ja Ono, ve je potreban niski put empatija.

-Neki Japanac je doao u kuu prijatelja kojeg je tek upoznao, i ovaj ga je pitao je li gladan. Iz pristojnosti je odgovorio da nije, iako je bio. Umjesto da nasluti sugovornikovu glad, i to da je odgovor bio iz pristojnosti, domain je smatrao da je sve u redu. Nije ostvarena empatija!

-Bol od odbacivanja je osjeaj povrijeenosti koji ima ivane temelje. Ta bol se aktivira u ACC u, dijelu mozga koji stvara i osjeaj za fiziku bol. Objanjenje za to moglo bi biti evolucijsko sisavci, pa i ljudi u prapovijesti, bili su svjesni da izbacivanje iz zajednice u grubim uvjetima ivota znai gotovo sigurnu osudu na smrt. Moda se ta bol ukljui kao alarmo koji upozorava na mogue socijalno iskljuenje. ''Socijalna depresija'' je izraz koji koriste psiholozi za stanje neispunjene potrebe za bliskou. To stanje jedan je od najeih uzroka tjeskobe u ljudi. Naa udnja za povezanou temeljna je ljudska potreba, iako vie nije nuna za golo preivljavanje.

-Projekcija je stanje u kojem sebe projiciramo u kou sugovornika. To nije poeljno, jer empatija ne moe biti postignuta: pretpostavljamo da druga osoba misli i osjea kao mi, i tako zanemarujemo unutranju stvarnost druge osobe. Jednostavno preslikamo svoj svijet na tui, bez ugaanja na njihovu frekvenciju. Ljudi koji su zaokupljeni sobom, izgubljeni u svom vlastitom unutranjem svijetu, nemaju drugog izbora nego projicirati tu svoju senzibilnost na one s kojima se ele spojiti. Projekcija osobu pretvara u Ono. Empatija je vidi kao Ti.

Mrano trojstvo

-Kad je nedostatak brinosti za druge osobe neija glavna karakterna osobina, taj netko najee pripada jednom od tri tipa koje psiholozi nazivaju ''mranim trojstvom'': narcisoidni, makijavelistiki ili psihopati. Sva tri tipa dijele zajedniku osobinu: socijalnu zlobu i dvolinost (koja moe biti dobro skrivena). Moderno drutvo koje glorificira Ja nesvjesno pospjeuje razvoj takvih tipova. Veina ovih ljudi nema psihijatrijsku dijagnozu, ali spadaju u tzv. ''podkliniku varijantu'' i vrlo su esti.

-Narcisoidne osobe vodi samo jedan motiv: snovi o slavi. Zdrave vrste narcisizma izviru iz djetetovog dojma da je sredite svijeta. U odrasloj dobi takav stav sazri u pozitivno miljenje o sebi koje je kljuno za uspjeh u raznim poljima ivota. Da li je rije o zdravoj narcisoidnosti ili ne, moemo procijeniti po sposobnosti za empatiju.Narcisi mogu biti veliki voe, ali njihovo ogranienje je to ignoriraju konstruktivne povratne informacije, koje vide kao napad. Oni ne tragaju za irokopojasnim informacijama nego se selektivno usredotouju na podatke koji podupiru njihovo gledite, zanemarujui podatke koji im ne idu u prilog. Oni ne sluaju nego propovijedaju, ne raspravljaju nego osuuju.esto je napredovanje u poslu uz pomo narcisoidnog efa. Dovoljna koliina dodvoravanja, uz oprez, u tom sluaju je zgoditak. Kolektivna narcisoidnost je osobito nezgodna: itave tvrtke u kojima takav stav postaje pravilo.

-Makijavelistiki tip smatra da cilj opravdava sva sredstva, vlastiti interes je glavna pokretaka sila u ljudskoj prirodi, a ovjekoljublja nema. U socijalnim interakcijama, nikad ih ne zanima ostvarivanje emocionalne povezanosti. Svi drugi su Oni kojima treba manipulirati da bi se postigli vlastiti ciljevi. Imaju dosta zajednikog sa ostalom dvojicom iz trojstva: teku narav i sebinost npr. Ali makijavelist, za razliku od narcisa i psihopata, mnogo je realniji kad se radi o njemu i drugima ne daje bahate izjave niti se trudi ostaviti dojam.Prema miljenju mnogih, makijavelizam, tj lukavo djelovanje u vlastitom interesu, odigrao je veliku ulogu u razvoju ljudske

inteligencije. Makijavelist se uvlai nadreenom, a zlostavlja podreene.Dugorono gledano, makijavelisti riskiraju da ih zatrovani odnos sa okolinom jednog dana srui s poloaja. Osobna povijest makijavelista neizbjeno je puna razoaranih i ogorenih bivih prijatelja, ljubavnih partnera i poslovnih suradnika.Makijavelist je sposoban za empatiju, ali je koristi u svoje svrhe, kad nekoga treba iskoristiti. ini se da je hladnoa kod njih uzrokovana strogo racionalistikim gledanjem na svijet. Imaju meutim, vrlo razvijenu socijalnu kogniciju.

-Psihopat doivljava druge ljude kao objekte. Svi drugi ljudi su Ono koje treba iskoristiti i zatim odbaciti, bez obzira na emocionalnu bol koju im se time uzrokuje. Mnogi psihopati su ve u djetinjstvu muenjem ivotinja pokazali svoju bezosjeajnost. Za razliku od narcisa i makijavelista, psihopati gotovo ne osjeaju tjeskobu, strah, imuni su na stres. Ostaju potpuno pribrani u situacijama kod kojih bi drugi zapali u paniku. Ne osjeaju tjeskobu ako im se prijeti. To je osobito nezgodno jer psihopate ini neosjetljivim na prijetnju zatvorom. Pri snimanju mozga skupine psihopata otkriveno je da imaju nedostatke sklopovima vezanim za amigdalu, te u prefrontalnom podruju.Nesposobni su za postizanje empatije, ali poput makijavelista, mogu biti izuzetno vjeti u socijalnoj kogniciji, te u manipuliranju drugima. Neki ak itaju knjige za socijalnu i psiholoku samopomo kako bi bolje mogli manipulirati u drutvenim situacijama i bili manje sumnjivi.

-I normalni ljudi poine djela s tekim posljedicama, ali razlika je u kajanju. Normalan ovjek e biti svjestan to je napravio i osjeati grizoduje, sram i nelagodu, a to e biti poticaj na daljnje etino postupanje. Mrani trojac ne osjea kajanje, a ako i osjeti, to je u manjoj mjeri i ne potie na daljnje etino postupanje.

Umno slijep

-Aspergerov sindrom je oblik autizma kod kojeg pacijent postie nizak rezultat kod empatije a visok kod sistematizacije. On je nesposoban za ono to struka naziva ''umovid'', uvid u tui um kako bismo naslutili tue osjeaje i iz toga zakljuili o emu razmiljaju. To je temeljna sposobnost empatijske tonosti. Ne moemo itati neije misli, ali iz izraza neijeg lica, iz glasa i pogleda uspijevamo pokupiti dovoljno natuknica da moemo prilino tono nagaati.

-Umovid se poinje razvijati u prvih nekoliko godina djetetova ivota, a dolazi u etapama, razvijajui se na kraju u sofisticiranu socijalnu svjesnost:1) sa dobi od otprilike 18 mjeseci, dijete dobiva sposobnost prepoznati samog sebe, razlikovati sebe od drugih. Djetetu se nacrta znak na elu i stavi ga se pred ogledalo. Dijete mlae od 18 mjeseci najee e dotaknuti znak na elu svog odraza u zrcalu, a starije e dotaknuti znak na svom elu.Takoer, djeca starija od 18 mjeseci ve shvaaju da se njihov ukus za hranom moe razlikovati od ukusa drugih ljudi. 2)etverogodinjaci ve shvaaju da se tue razumijevanje moe razlikovati od njihovog. Test sa ''zlobnim majmunom'' ukljuuje lutku majmuna koji pokae djetetu dvije naljepnice i pita ga koju eli. Dijete izabere naljepnicu, ali mu zlobni majmun namjerno ne da tu nego onu drugu. etverogodinjak e ve predvidjeti majmunovu ''igru'' i rei suprotno od onoga to eli, da bi dobio ono to zapravo eli (dakle, zajebat e majmuna). Trogodinjak ne shvaa namjeru majmuna i uporno govori istinu, ostajui bez naljepnice koju eli.

-Da bismo imali umovid moramo nauiti gledati stvari iz tue perspektive, i shvaati da nai ciljevi nisu nuno u interesu drugih ljudi, i obrnuto. Zrcalni neuroni mogli bi biti presudni za umovid. Sposobnost da se zamisli na mjestu druge osobe i da suosjea s njom povezana je sa zrcalnim neuronima. Kod autistine djece, snimljena je manja aktivnost zrcalnih neurona u prefrontalnom korteksu za vrijeme itanja izraza lica i njihova tumaenja, nego kod njihovih normalnih vrnjaka.

-Autizam je etiri puta, a Aspergerov sindrom ak deset puta ei kod mukaraca nego kod ena.

Mozak koji je ekstremno ''muki'', posve je nevian umovidu, ali taj nedostatak dolazi u paru sa intelektualnom nadmoi. Primjerice, esto veoma ekstremni autisti mogu rjeavati sloene matematike probleme brzinom monog raunala. Takvi muki mozgovi, iako nesposobni za umovid, mogu briljirati u razumijevanju sustava poput burzovnog trita, raunalnih programa ili kvantne fizike.Nasuprot tome, mozak koji je ekstremno enski, briljira u empatiji i razumijevanju misli i osjeaja drugih ljudi, ali imaju velikih tekoa sa sistematizacijom, ''slijepi su za sustave''. Oni su izvrsni u zanimanjima uitelja, savjetnika, psihoterapeuta.

-Optimalno bi bilo imati uravnoteen mozak koji je podjednako jak u sistematizaciji i empatiji. No, uspjeni mogu biti i ekstremi, ako uspiju pronai primjenu za svoju nadarenost.

-Fusiformni girus je podruje mozga koje reagira na lica ljudi (osobito onih bliskih) i na sve drugo to nam je osobito poznato ili blisko (kod ljubitelja ptica on se ukljui kad proleti crvenda, kod ljubitelja auta kad proleti BMW). Kod autistinih osoba, to se podruje ne aktivira kad gledaju lica, nego samo kad gledaju neke stvari koje ih fasciniraju (npr. brojeve u imeniku i sl.). Stupanj autizma (tj tekoe u komunikaciji s ljudima) je vei to je manja aktivnost dijela mozga zaduenog za itanje lica.

-Oko dvjesto miia smjetenih oko oiju posebno je fino podeenoza izraavanje osjeaja. Normalni ljudi se pri pogledu na neije lice usredotoe na podruje oko oiju, ali autist izbjegava gledati ljude u oi, i tako mu kronino promiu vane emocionalne informacije. Izbjegavanje gledanja u oi je jedan od najranijih naznaka da bi dijete moglo biti autistino.Pogled u oi je vjetina presudna za uenje osnova povezivanja s drugim ljudima. Slijepa djeca taj nedostatak zamjenjuju pojaanim senzibilitetom za glas, iz kojeg izdvajaju emocionalne natuknice (kod njih zvuni korteks preuzima neiskoriteno vizualno podruje!).ini se za je razlog kod izbjegavanja onog kontakta u dojenadi i strah, odnosno divlja reakcija amigdale pri gledanju u oi zato pogled preusmjeravaju na usta, koja vrlo malo govore o emocionalnom stanju osobe.

Geni nisu sudbina

-Ako 4-mjeseno dijete stavimo u sjedalicu i pokazujemo mu nakratko u dugom nizu razliite igrake, mogue su dvije reakcije: da se to djetetu svia, ili da brizne u pla. Ta neugodnost uslijed prezentiranja novih stvari je ''inhibiranost'' djeteta, a inhibirana djeca e polaskom u kolu biti povuenija. Danas se smatra da je to u odreenoj mjeri zbog naslijeene sklonosti amigdale da preosjetljivo reagira na nove situacije, a ne, kako se mislilo prije, zbog pogreaka u odgoju (povueno je dijete navodno imalo roditelje koji se postavljaju previe zatitniki, itd). Ali!

-Epigenetika je podruje genetike koje prouava kako se pojedini geni ''ukljuuju'' ili ''iskljuuju'' pod utjecajem naih iskustava. Ona se suprotsavlja tzv. genskom deteminizmu koji tvrdi da iskustva i utjecaj okolia nisu vani, nego da geni odreuju sve. Po epigenetici, okoli programira nae gene, odnosno odreuje koliko e aktivni pojedini geni biti. Ovo je uinilo besmislenom staru raspravu na temu priroda ili odgoj: jesu li geni ili iskustva to to odreuje kakvom emo osobom postati? Sad je oito da su geni i utjecaj okolia jako povezani. Bioloki je nemogue da gen djeluje neovisno od svog okolia.

-Iz toga proizlazi da i odgovarajui roditeljski odgoj i druga socijalna iskustva itekako utjeu na gene pojedinca, hoe li on biti ovakav ili onakav. Na sve to se ipak moe utjecati.

-''Ukljeenost'' gena ima svoj intenzitet, gen moe biti potpuno iskljuen, te imati cijeli spektar intenziteta ukljuenosti.

-Ljudski mozak je posljednji organ u ovjeka koji dosee anatomsku zrelost, to se dogaa u ranim dvadesetima. Sve do tada, on se ubrzano razvija i utjecaji iz okolia uvelike definiraju taj razvoj. To kako su se nai roditelji odnosili prema nama ostavlja genski otisak jai od skupa DNK koji su nam prenijeli.

-Neuronske veze u mozgu stvaraju se kroz praksu. Prvobitne veze bivaju ojaane svaki put kad isti slijed bude ponovljen, sve dok veza ne postane toliko jaka da preraste u automatiku time smo dobili novi sklop. Budui da u mozgu na vrlo malom prostoru postoji mnotvo ivanih sklopova, stvara se pritisak za gaenjem onih sklopova koji se ne upotrebljavaju da bi se napravilo mjesta za one koji su u nastanku. Neuroni se stalno stvaraju, ak i u starosti.Neuron koji je tek nastao povezuje se sa ostalim neuronima, nakon mjesec dana povezan je s oko 10 000 drugih neurona, a i dalje se te veze proiavaju i produbljuju kroz period od otprilike pet ili est mjeseci. to se ee ponavlja neko iskustvo, to jaom postaje navika i to guom ivana povezanost. Na taj se nain stalno mijenja graa u mozgu. Ovo ima duboke implikacije za oblikovanje socijalnog mozga!

-Neke su posljedice ranih iskustava ireverzibilne. Mnogo je vie plastinosti u ranijim godinama ivota nego u kasnijim.

-Ipak, jednom kad modani sklop nastane, potrebno je koristiti ga to vie da bi se on ojaao! Amigdala koja reagira prejako moe se sa praksom ''natjerati'' na poslunost tako to e signali koji dolaze iz nje biti preusmjereni drugamo. Visoki put kroz niz malih pobjeda moe ''ukrotiti'' niski put. Potrebno je i shvatiti svoju predispoziciju za tjeskobu, kako bi se moglo obraniti od jednostavnih strahova. Od pomoi mogu biti upravo ti strahovi ili prijetnje, koje se prirodno pojavljuju kao izazov.

Sigurna baza

-Da bi normalno odrastalo, djetetu je kroz djetinjstvo potrebno mnotvo Ja Ti odnosa. Najvaniji su roditelji koji pruaju ''sigurnu bazu'', oslonac kad je djetetu teko, kad mu treba panje i utjehe. Izuzetno je vaan i protorazgovor, poto on gradi mentalne skele za budue stvarne razgovore. Ako roditelji zanemaruju dijete, to e ostaviti ozbiljne posljedice!

-Majka mora biti usklaena s djetetom ne smije ga zanemarivati, ali ne smije ni nametati komunikaciju u trenucima kad dijete to ne eli,

inae e se dijete poeti zatvarati i izbjegavati kontakt. Ukoliko je majka previe pasivna i ravnoduna, opet ne valja jer dijete zrcali njezino ponaanje i prenosi takav pristup i u odraslu dob.Manje ekstremne su majke koje ne zanemaruju dijete, ali se dre na emocionalnoj, pa ak i fizikoj distanci od djeteta (s vrlo malo protorazgovora i dodira). Takva djeca odrastaju oekujui da e svi biti emocionalno suzdrani, pa se i sama tako postavljaju u odrasloj dobi izbjegavaju emocionalnu intimnost i skloni su povlaenju u sebe.Sretne, emocionalno ugoene interakcije za dijete su jednako vane kao hrana.Tjeskobni roditelji stvaraju tjeskobnu djecu; suzdrani roditelji stvaraju povuenu djecu.Ukoliko dijete uspije pronai adekvatnu ''zamjenu'' za roditelja starijeg brata ili sestru, uitelja, drugog lana obitelji, ima mnogo bolje anse za normalan razvoj.

-Osobe koje su donekle depresivne, ali uspijevaju zadrati pozitivan stav kad su suoeni s potekoama, mogu umanjiti socijalni projenos depresije. Takoer, postojanje drugih skrbnika koji nisu depresivni nudi pouzdanu sigurnu bazu za dijete.

-Obiteljsko okruje stvara emocionalnu stvarnost djeteta. Zatitna ahura sigurnosti moe zatititi dijete u tekim trenucima, npr u ratnim situacijama. Dijete kasnije nee imati pojaanu tjeskobu ili traume ako su roditelji na obiteljskoj razini uspjeli stvoriti stabilno, utjeno okruenje. Nadalje, emocionalna ahura ne djeluje ako se roditelji pretvaraju da se ''nita nije dogodilo'' oni naprotiv moraju djetetu dati do znanja da se svi zajedno, kao obitelj, nose s potresnim situacijama.

-Traumatina oteenja iz djetinjstva mogu se u odrasloj dobi popraviti ili ublaiti, i to najee bliskim vezama u kojoj e istraumatizirana osoba imati nekoga tko je doivljava sa Ti (to nije imala u djetinjstvu). Sigurna baza moe postati ak i dobar psihoterapeut. Naime, OFC, centar u mozgu najvaniji za odnose s drugim ljudima, u traumatinom djetinjstvu nije se razvio kako treba. Ali, kasnije u ivotu, odnosi ispunjeni s ljubavlju mogu do odreene

mjere ''ponovno napisati'' neuroscenarij urezan u na mozak tijekom djetinjstva. To je naravno, mogue kroz kvalitetnu psihoterapiju.

Toka sree

-Interakcija izmeu oca i njegove trogodinje keri:Ker: Mrzim te!Otac: A ja tebe volim.Ker: Ja tebe mrzim!Otac: Ja tebe jo uvijek volim!Ker: Mrzim te!Otac: A ja tebe i dalje volim.Ker: I ja tebe volim.

-Ovaj razgovor je tipian primjer ''pogreke u interakciji'', a povratak na istu valnu duljinu je ''popravak'' te pogreke. Nakon uspjenog ''popravka'', obojica sudionika se osjeaju dobro. Nastavak u suprotnom tonu imao bi i suprotan uinak (npr. da je oev odgovor glasio ''Da se nisi usudila tako razgovarati sa mnom!'') Sposobnost da se izdri interpersonalna emocionalna oluja i nakon nje ponovno ostvari povezanost, jedan je od kljunih imbenika za sreu u ivotu. Tajna nije u izbjegavanju neizbjenih ivotnih frustracija, nego u brzom oporavku od njih. Moramo nauiti to bre izvesti taj oporavak.

-Ova sposobnost takoer se poinje razvijati u djetinjstvu. Dojene je nesretno kad nema sinkronije. Buni se pokazujui znakove frustracije, a to su njegovi prvi pokuaji da ''popravi'' interakciju. Od tada pa nadalje, dijete ove vjetine ui uglavnom kopirajui ih od ljudi u njegovoj okolini (preko zrcalnih neurona), najee od roditelja koji ponekad ni sami nisu dobar uzor. Djeca roditelja koji ni sami nemaju takve sposobnosti, te su skloni svaanju i meusobnom udaljavanju, oponaaju taj uzorak i postaju agresivna, neprijateljski raspoloena prema svojim vrnjacima, esto se razvijajui u nasilnike.Nasuprot tome, djeca parova koji ak i u svaama pokazuju vie topline i razumijevanja, bolje e se slagati sa svojim vrnjacima i imati manje problema u socijalnom ivotu kasnije (bit e fleksibilnije u stresnim situacijama).

-Djeak se penje na stol na kojem se opasno ljulja svjetiljka. Roditelj e ga oito upozoriti da prestane, a to moe na nekoliko naina:

1) Izrei odluno Ne! i zatim mu rei da je penjanje neto to se radi vani, odvesti ga van i nai mu mjesto gdje se moe penjati.

2) Ne obazirati se na djetetovo penjanje sve dok se svjetiljka ne razbije, a zatim pokazati djetetu razbijenu svjetiljku i mirnim glasom mu rei da to vie ne ini i nakon toga mu vie ne posvetiti nikakvu pozornost.

3) Ljutito viknuti NE!!, ali osjeati se krivim zbog toga pa ga utjeno zagrliti, a zatim ga ostaviti samog jer je bio zloest i razoarao roditelja.

-Sva tri naina predstavljaju jedan stil pri nametanju discipline djetetu. Sva tri razliita pristupa oblikuju centre u socijalnom mozgu na razliit nain. Situacija je takva da je dijete zbunjeno i gleda svoje roditelje, iitavajui njihove rijei, dranje i ponaanje, te iz toga ui kako se osjeati i kako reagirati. Poruke koje roditelji u ovim situacijama odailju, polako grade djetetov osjeaj o sebi, kako se odnositi prema ljudima oko sebe i to oekivati od njih.

-Razmotrimo prvi pristup. Roditelj je rekao odluno ''Ne'' i izveo ga van da mu preusmjeri energiju. Djeak je nauio: ''Mojim se roditeljima ne svia uvijek to radim, ali ako prestanem i pronaem neto drugo, sve e biti u redu.'' Roditelj postavlja granice, ali zatim nae bolji ispuni ventil za djeakov viak energije. Djeak ima dojam da je roditelj, iako ljut, ipak ugoen na njegove osjeaje. Ovo je optimalni izbor.

-Drugi pristup je puno loiji. Roditelj je naizgled ravnoduan i nezainteresiran. Ovakvi roditelji rijetko postiu emocionalnu ugoenost bilo koje vrste, a rezultat je frustracija djeteta u bezuspjenim pokuajima da privue empatinu pozornost djeteta. U kasnijem ivotu, dijete e imati tekoe u otvaranju i povezivanju s drugim ljudima: odrast e u nervoznu i povuenu osobu.

-Trei roditelj je prvo pokazao ljutnju, zatim osjeaj krivnje, te na kraju razoaranje u dijete. Taj pristup je ''neodluan'' roditelj s vremena na vrijeme pokazuje toplinu i brinost, ali vrlo esto odailje djetetu signale neodobravanja ili odbijanja. Kako ga to pomalo zbunjuje, dijete na takav pristup esto reagira nekontroliranim emocionalnim ispadima izrasta u malog ''huligana'' koji se uvijek uvaljuje u nevolje. Njegov OFC nije savladao vjetinu toga da kae ''ne'' svojim nagonima.

-ini se da je stanje djeteta u kojem se osjea voljenim i zbrinutim, okida za temeljni nagon za istraivanjem svijeta oko sebe. Dijete koje se osjea ignoriranim i nevoljenim, povlai se u sebe. Pokazatelj da dijete ima ''sigurnu bazu'' je taj da pokazuje interes za igranjem vani, druenjem s vrnjacima, itd. Ovo je vrlo vano: boravak vani i igre s vrnjacima donose djetetu priliku da razvija niz socijalnih vjetina (kako se postaviti u borbi za premo, kako suraivati i stvoriti saveznitvo, kako se s lakoom povui).

-Igra i radost aktiviraju isto podruje u mozgu!

-kakljanje je mogue jedino ako nas kaklje druga osoba. Ne moemo pokakljati sami sebe! ini se da je to zato jer su neuroni koji reagiraju na kakljanje ugoeni da reagiraju na nepredvidljive pokrete. Isti neuroni reagiraju na druenje, i zbog toga je puno zabavnije sve raditi u drutvu nego sam zbog nepredvidivosti koja izaziva ugodu.

-Ako se roditelji ne uspiju ugoditi na djetetove osjeaje, dogaaji u djetetovu mozgu ovise o samoj prirodi tog neuspjeha.

-Za svakog individualca postoji jedinstvena toka sree koja je stabilna, bilo na ozbiljnom ili vedrom kraju spektra. Istraivanja su pokazala da se ushit koji ljudi osjeaju nakon dobitka na lutriji nakon otprilike godinu dana slegne natrag u raspon raspoloenja u kojima su bili prije dobitka. Isto tako, osoba koja ostane paralizirana nakon nesree, za oko godinu dana vrati se iz depresije u priblino ista svakodnevna raspoloenja u kojima su bili prije nesree.

-Aktivnost u prefrontalnom korteksu prati naa raspoloenja. Desna strana je aktivnija kad su na snazi negativni osjeaji, a lijeva kad smo dobro raspoloeni. Ljudi s vie aktivnosti na desnoj strani su skloniji depresiji, a oni s aktivnijom lijevom stranom ive sretnije. Ali ta badarenost nije predodreena: ona ovisi o skrbi koju smo dobili kao djeca. ini se da je tajna za sretan ivot zapravo sposobnost brzog oporavka od negativnih osjeaja.

-Djeca se ne smiju drati pod staklenim zvonom umjetne sree, inae izrastu u osobe koje su emocionalno nespremne nositi se sa ivotom. Da bi dijete nauilo ''dignuti se nakon pada'', mora izdrati teke trenutke na igralitu koje je vjebalite za neizbjene bolne situacije u socijalnom ivotu. Taj stres kojem djeca nuno moraju biti izloena mora biti badaren na pravi intenzitet: ako je prenizak, nikoristi, a ako je previsok, opet ne valja jer uini previe tete.

Mree vezanosti

-Tri su sustava neurolokih mrea koja djeluju odvojeno po pitanju ljubavi: mrea za vezanost (kome se okreemo kad nam treba potpora), za brinost/skrb (nagon da ispunjavamo potrebe ljudi koje volimo) i za seks. Kad nedostaje bilo koje od to troje, romantina ljubav stoji na vrlo klimavim nogama!

-Mnoge neuronske veze za ljubav idu niskim putem: sama socijalna kognicija nije dovoljna jer su razlozi za ljubav prethodili usponu racionalnog mozga. Da bi veza bila duboka i ispunjavajua, potrebna je puna socijalna inteligencija.

-ena koja flertuje baci kratak pogled prema mukarcu, taman toliko da je zamijeti, a kad vidi da on uzvraa pogled, ona brzo skree svoj. Ovo je prisutno, u raznim oblicima, kod svih vrsta sisavaca, ak i takora, a psiholozi to zovu prilazak-uzmak. Zavodljivi osmijeh je katalogiziran u Ekmanovih 18 inaica osmijeha: ena se nasmijei dok gleda nekamo drugamo, pogleda ravno u cilj svoje strasti tak dovoljno dugo da bude zamijeena, a zatim odmah skree pogled. Zavodljivost je oruje: mukarci mnogo ee prilaze enama koje koketiraju, nego privlanijim enama koje ne koketiraju. Ovo je niski put.

-Nakon tog prvog koraka slijedi razgovor, kojem je uloga da odredi isplati li se, zapravo, vezati za tog potencijalnog partnera. Ovdje na scenu stupa visoki put.

-Ako je potencijalni partner proao taj test, ide slijedei korak: sinkronija. Ovo je opet korak ''unazad'' na niski put. Ovo oznaava toku gdje, kao u dojenakoj dobi, partneri postaju jedno drugom sigurna baza. Dokazano je da ljudi postaju ''ovisni'' jedni o drugima, to jest da se u mozgu aktiviraju isti centri za ugodu koji prihvaaju opijate, npr. heroin. U teoriji, zadovoljstvo koje ovisnik dobiva od droge je isto ono koje partneri dobivaju uslijed meusobnog emocionalnog povezivanja.

-Postoje tri stila vezivanja: sigurni tip, izbjegavajui tip i tjeskobni tip. Oni se formiraju u djetinjstvu.

1.Sigurni tip (oko 55% populacije) je dijete koje je dobilo optimalnu panju od svojih roditelja, i on e se znati zdravo povezati s partnerom na emocionalnoj razini. Ugodno se osjeaju u emocionalnoj povezanosti, sebe vide kao vrijedne tue panje i brige, a i druge ljude gledaju kao dostupne, pouzdane i dobronamjerne.

2.Tip koji izbjegava (oko 25 %) je onaj kojem roditelji nisu uspjeli pruiti dovoljno panje. On se povlai pred snanim osjeajima jer su mi preintenzvni i neugodni. Izbjegavaju bliskost i teko im je vjerovati partneru. Postanu uznemireni kad partner trai veu bliskost. Partnera vide kao emocionalno nepouzdanog. Kad pukne ljubavna veza ili kad netko umre, vrlo kratko tuguju. U socijalnim situacijama ne osjeaju emocionalnu ukljuenost. Rjee su u ljubavnoj vezi nego druga dva tipa, ali imaju vie seksualnih partnera. Sa svojim problemima i boli se najee suoavaju sami.

3. Tjeskobni tip (oko 20%) je onaj kod kojeg su roditelji nepredvidljivo preskakali iz ljutnje u njenost (''podvojeni'' pristup). Oni se pretjerano lijepe za partnera i oajniki (preagresivno) trae empatiju i panju. Sebe esto vide kao nevrijedni tue ljubavi i panje, skloni su idealizirati partnera, a njihova ''priljepljivost'' moe ak i

otjerati partnera. Jednom kad ostvare vezu, lako podlijeu strahu da e biti ostavljeni, da e im partner nai neku manu i nedostatak. Skloni su opsesivnoj zaokupljenosti i emocionalnoj ovisnosti. Svojim problemima pretjerano optereuju druge.

-Veza moe biti dobra ako je jedan partner siguran a drugi tjeskoban, jer sigurni partner moe nai dobar uzorak povezivanja. Ali ako su oba partnera tjeskobna, veza je na klimavim nogama.

-ini se da su izbjegavajui tipovi ''odustali'' od dublje emocionalne povezanosti u zamjenu za zatitnu iskljuenost od vlastitih uznemirujuih osjeaja. Naime, cijena koju plaamo za istinsku emocionalnu intimnost je odreeni stupanj tjeskobe, jer istinska intimnost na povrinu izvlai probleme koje trebamo rijeiti.

-Jednom kad se oblikuje u djetinjstvu, tip vezivanja ostaje iznimno postojan. Ovi tipovi vezivanja javljaju se kod svakog odnosa, ali najintenzivnije u ljubavnim odnosima, i tamo uvijek ima snane posljedice.

-Uzroci za sva tri tipa su neuroloki. Ali, poto nije rije o genski uvjetovanima nego nauenim obrascima ponaanja, oni se vjerojatno mogu popraviti ili ublaiti bilo kroz psihoterapiju ili kroz reparativni odnos. Partner pun razumijevanja moe se prilagoditi tim ''hirevima'' tipova koji nisu sigurni, do odreenih granica.

elja njegova i njezina

-Neuroloki sklopovi za seks su u domeni niskog puta. To je odgovorno za iracionalnost mnogih izbora ljubavne prirode.

-Seksualna elja, ini se, dolazi u dva oblika njegova i njezina. Kod mukaraca, aktiviraju se centri mozga za vizualno procesuiranje istodobno sa onima za seksualni mehanizam. Izgled partnerice je okida za strast, zato ona i ulae toliko truda oko svog izgleda. Kod ena, meutim, aktiviraju se drugaiji centri, oni kognitivni, za sjeanje i panju. ena manje gleda izgled, a vie promiljeno odvaguje svoje osjeaje i procjenjuje mukarca kao mogueg partnera

i skrbnika svoje djece. ene u odnose ulaze vie pragmatino i sporije se zaljubljuju. Mukarci u zaljubljivanje hrle niskim putem, a ene istodobno niskim i visokim. Ali, to nisu osnovni porivi ni za jedan spol, nego samo oni po kojima se meusobno najvie razlikuju.

-Sklopovi visokog puta snano se trude drati pod kontrolom nagone niskog puta, bilo kroz pojaanu sentimentalnost, bilo kroz puritanske norme.

-Za vrijeme seksa, i kod mukaraca i kod ena u mozgu znaajno skoi razina dopamina, hormona koji uzrokuje ugodu. Dopamin se lui kod niza drugih ugodnih situacija, poput kockanja ili drogiranja. Razina dopamina ne skae samo tijekom seksa, nego i s uestalou seksualnih odnosa i ovisno o seksualnom nagonu pojedine osobe. Oksicitin, hormon povezan sa brinou, proima enski mozak u veoj mjeri nego muki i ima jai utjecaj na ensko uzbuenje.U mukom mozgu vanu ulogu imaju arginin i vazopresin, zajedniki poznati kao AVP, koji je pogonsko gorivo za muki seksualni nagon. Koliina AVP-a se poveava sa pribliavanjem trenutka ejakulacije, da bi nakon orgazma poela brzo opadati. Luenje oksitocina u mukom i u enskom mozgu ostaje intenzivno neko vrijeme nakon orgazma, i potie onaj osjeaj topline i privrenosti nakon seksa. U tom trenutku razina oksitocina u mukarevom mozgu pribliava se onoj razini u enskom mozgu time se nakratko muki mozak ''ugaa'' na enski, a to je trik prirode kojem je svrha produbljivanje povezanosti.

-Prevrsto povezivanje u emocionalnu petlju moe guiti. Potrebno je uvijek voditi rauna o eljama druge strane. Cilj emocionalne ugoenosti nije samo kontinuirano ispreplitanje s potpunim nadovezivanjem svake misli i osjeaja, nego takoer zahtijeva i da svaki partner dobije dovoljno svog prostora kad mu to zatreba.

-Bilo koji od tri elementa vezanost, elja i brinost moe biti poremeen i time inhibirati preostala dva. Primjerice, esto je poremeen sustav vezanosti jedan partner se osjea nesigurnim, ljubomoran je ili se boji da e biti ostavljen. Sa ivanog gledita, kad

je sustav za vezivanje poremeen, inhibira ostale sustave (barem privremeno, oslabljuje sustav brinosti i seksualni sustav).

-Npr. odvjetnica radi cijeli dan, a njezin mu pisac je cijeli dan doma. Ona doe doma umorna, a on eli seks. Ona ga odbije, i on se naljuti i zavri spavati na kauu.Ovo je tipian primjer problema u vezi. Njegova greka je u tome to je (suprotno gornjem primjeru) poremeen njegov sustav brinosti koji inhibira ostale sustave: on je navalio kao gladna godina, umjesto da uspori dovoljno da postigne emocionalnu ugoenost i primijeti da je ona umorna (ona to ne mora nuno rei njegova je dunost da to ''osjeti.''). U principu, to znai da e ona dobiti dovoljno psiholokog prostora koji e joj omoguiti da u sebi razvije vlastitu elju (koja je vjerojatno ve pomalo inhibirani nekim ranijim dogaajima), tj. da se postigne obostranost elje. Na uveno Freudovo pitanje ''to ena eli?'', dananja psihologija odgovara ''Partnera kome je stalo do toga to ona eli.''

-Silovatelj je najee narcis. Jedna od glavnih narcisovih karakteristika je otupljena empatija on misli da uobiajena pravila i granice za njega ne vrijede. Studija koja je prouavala silovatelje pokazala je da do silovanja najee dolazi nakon predigre na koju su pristala oba partnera, ali silovatelj se nije obazirao kad mu je ena rekla da ne smije dalje ii. U jednoj drugoj studiji pokazano je da narcisi vole gledati nasilnu pornografiju, ali samo ako je silovanju prethodila predigra u kojoj su oba partnera dobrovoljno sudjelovala.

-Nedostatak empatije ini narcisa ravnodunim na patnju koju izazove partnerici nju on doivljava kao objekt. On siluje uope ne shvaajui njenu patnju zbog toga, a kamoli da suosjea s njom.

-Jo jedan element koji bi mogao biti uzrok prisilnog seksa jest hormonalni. Istraivanja su pokazala da ekstremno visoke razine testosterona u pojedinaca uzrokuju veu vjerojatnost da e partnericu doivljavati kao objekt. To ih ini loim suprunicima, tuaroima u birtiji, obitljskim nasilnicima i sl. to vea razina testosterona, to gora sveukupna slika. Ipak, mnogi od njih su sretno oenjeni i nemaju probleme. Smatra se da je to zato jer su nauili kontrolirati svoje

testosteronske nagone. Kljueve za upravljanje nagonima svih vrsta, od seksualnih do nasilnikih, sadre prefrontalni sustavi. Dakle, opet visoki put obuzdava niski kako bi situacija ispala bolja.

Biologija suosjeanja

-Emocionalna veza s partnerom daje nam tzv ''sigurnu luku'' iz koje se upuujemo u izazove vanjskog svijeta. Ljudi koji imaju ''sigurnu luku'', efikasnije se suoavaju sa izazovima ivota. Istraivanje provedeno na parovima koji su u dugoj i kvalitetnoj vezi pokazalo je da je vano i kako ide razgovor podrke izmeu partnera. Ako je drugi partner bio topao, osjeajan i pozitivan u razgovoru, prvi partner je nakon razgovora bio samouvjereniji, te je ak i povisio svoje ciljeve. Meutim, ako se drugi partner nametao, ponaao zapovjedniki, prvi bi postajao sve nesigurniji, tjeskobniji i manje samouvjeren, te esto ne bi ni posluao savjete svog partnera (smatrajui ga za previe kritinog i osornog). Nametljivost kri osnovno pravilno ''sigurne baze'' umijeati se samo kad se to od nas trai ili kad je to neophodno potrebno. Pustiti partnera da radi sam je znak potpore i povjerenja u njegove sposobnosti.

-''Tjeskobni tip'' je pretjerano priljepljiv i kri upravo gore navedeno pravilo. Za razliku od njega, ''izbjegavajui tip'' nema problema sa preputanjem dovoljno slobode partneru, ali nije dobar u pruanju sigurne baze i emocionalne pomoi on se nee znati umijeati ni kad je potrebno i kad se to suptilno od njega zatrai.

-Najbolji za pruanje empatije su ''sigurni tipovi''. Tjeskobni tip e samo poveati paniku i nesigurnost, i to e zarazno utjecati na partnera te pogorati situaciju. Izbjegavajui tip potiskuje svoje vlastite probleme i boli, pa e na isti nain ''potisnuti'' i partnerove probleme, i opet nita. Zanimljivo je meutim, da se osjeaj sigurnosti kod tjeskobnih tipova moe umjetno poveati, i to tako da ih se izloi imenima ljudi koji im daju osjeaj sigurnosti, i takoer da ih se potakne da prethodno razmiljaju neko vrijeme o tim ljudima. Ovako ''poboljani'', tjeskobni tipovi su reagirali puno bolje na pokusima empatije. Kod izbjegavajuih tipova ovo nije upalilo. Njihov cinini

stav podrazumijeva da istinsko ovjekoljublje ne postoji i da u svemu mora postojati trunka koristi.

-ini se da je neuroendokrinoloki klju za empatiju u hormonu oksitocinu. Ovaj hormon se pojaano oslobaa za vrijeme dojenja u majke, kao i za vrijeme orgazma izmeu ljubavnika. On se jae oslobaa i openito kad smo u drutvu ljudi koje volimo.

-Socijalne alergije str240-243

Stres je drutven