SADRŽAJ

1. UVOD................................................................................................................................11.1. Materijali i metodologija.............................................................................................11.2. Tema diplomskog rada................................................................................................1

2. GLOBALNE KLIMATSKE PROMJENE I NJIHOV UTJECAJ NA KLIMATSKE KOMPONENTE....................................................................................................................2

2.1. Klima...........................................................................................................................22.1.1. Klimatske promjene.............................................................................................32.1.2. Globalno zatopljenje............................................................................................3

2.2. Klimatske komponente................................................................................................42.2.1. Atmosfera.............................................................................................................5

2.2.1.1. Učinak staklenika..........................................................................................52.2.1.2. Ugljikov ciklus..............................................................................................6

2.2.2. Hidrosfera.............................................................................................................72.2.2.1.Termohalinski ciklus......................................................................................82.2.2.2. Interakcija ocean–atmosfera........................................................................102.2.2.3. Otapanje ledenjaka i povećanje razine oceana............................................12

2.2.3. Pedosfera............................................................................................................132.2.4. Biosfera..............................................................................................................14

3. UTJECAJ KLIMATSKIH PROMJENA NA ČOVJEKOVE DJELATNOSTI...............153.1. Poljoprivreda.............................................................................................................15

3.1.1. Utjecaj klimatskih promjena na poljoprivredu...................................................163.1.2. Ekološka poljoprivreda......................................................................................18

3.1.2.1. Permakultura...............................................................................................193.2. Šumarstvo..................................................................................................................20

3.2.1. Utjecaj klimatskih promjena na klasično i urbano šumarstvo...........................204. KLIMATSKE PROMJENE U HRVATSKOJ.................................................................22

4.1. Utjecaj globalnih klimatskih promjena na vremenske prilike u Hrvatskoj...............244.1.1. Temperature zraka..............................................................................................244.1.2. Količina oborine.................................................................................................264.1.3. Posljedice promjena temperature i količine oborine..........................................274.1.4. Utjecaj djelatnosti u Hrvatskoj na promjenu klime............................................28

4.2. Utjecaj klimatskih promjena na djelatnosti primarnog sektora u Hrvatskoj.............294.2.1. Poljoprivreda......................................................................................................29

4.2.1.1. Problem invazivnih vrsta u poljoprivredi....................................................314.2.1.2. Mjere ublažavanja posljedica klimatskih promjena u poljoprivredi...........31

4.2.1.2.1. Ekološka poljoprivreda........................................................................334.2.2. Šumarstvo...........................................................................................................34

4.2.2.1. Problem invazivnih vrsta u šumarstvu........................................................364.2.2.2. Mjere ublažavanja posljedica klimatskih promjena u šumarstvu...............36

4.2.3. Ribarstvo i marikultura......................................................................................374.3. Utjecaj klimatskih promjena na zdravlje stanovnika u Hrvatskoj............................38

4.3.1. Alergije...............................................................................................................385. ZAKLJUČAK..................................................................................................................406. LITERATURA.................................................................................................................42

6.1. Citirana literatura......................................................................................................426.2. Korištena literatura........................................................................45

1. UVOD

Prema nekim znanstvenicima postojanje globalnog zatopljenja odnosno klimatskih

promjena više nije diskutabilno nego se raspravlja koje mjere poduzeti kako bi se šteta,

barem u korist budućih generacija, umanjila. Nekolicina skeptika znanstvene dokaze o

klimatskim promjenama negiraju i kao argument iznose činjenicu da se planeta Zemlja

milijunima godina sama od sebe bez ikakvih utjecaja čovjeka i tehnologije mijenjala.

Smatraju da se preuveličava negativni utjecaj kako fosilnih goriva tako i ostalih izvora

energije ili pak spojeva koje čovjek svakodnevno koristi. Skepticima drži stranu činjenica

da ne postoje konkretne statističke metode i numerički modeli koji bi spojili sve moguće

otkrivene varijable, pa i one neotkrivene, i dokazali konkretan udio čovjekovog utjecaja na

klimatske promjene. Ukoliko u potpunosti okrenemo ideju i pri razmišljanju o klimatskim

promjenama u potpunosti izoliramo ljudski utjecaj sve promjene koje se upravo događaju

nemaju nikako smisla i teško su objašnjive kao aktivnosti nastale same od sebe. Nedostaje

onaj primarni pokretač, primarni inicijator svojevrsne lančane reakcije koje smo svjedoci.

Predvidjeti budućnost i u kojem smjeru konkretno planet Zemlja kreće može se nagađati

postojećim numeričkim modelima no ni na temelju njih nije stopostotna sigurnost u kojem

smjeru život na Zemlji ide. Konstantno se postavlja pitanje o neotkrivenoj varijabli koja

tek čeka da zapečati našu budućnost ili budućnost naših nasljednika na planetu Zemlji.

1.1. Materijali i metodologija

Metode analize i sinteze, metode deskripcije, kompilacije i komparativne metode.

1.2. Tema diplomskog rada

Pregled postojećih i potencijalnih utjecaja globalnih klimatskih promjena na čovjeka i

njegove djelatnosti u svijetu i Republici Hrvatskoj.

Podjela klimatskih komponenata, analiza unutar njih i analiza njihove interakcije i

posljedice istog. Problematika klimatskih promjena i promjena vremena.

Postoji li dovoljno dugo razdoblje djelovanja vremenskih ekstrema i varijacija u Hrvatskoj

kako bi se ustanovila promjena klime i koje je razdoblje potrebno da bi se postavila tvrdnja

o promijeni klime u Hrvatskoj.

1

2. GLOBALNE KLIMATSKE PROMJENE I NJIHOV UTJECAJ NA KLIMATSKE

KOMPONENTE

,,Čovjek raspravlja, a priroda djeluje.“

Voltaire, francuski književnik, povjesničar i filozof (1694.–1778.)

2.1. Klima

Klima je prosječno stanje atmosfere nad određenim mjestom u određenom razdoblju. U

procesu određivanja klime nekog prostora računaju se srednjaci meteoroloških podataka i

ekstremna odstupanja u razdoblju od 25 do 30 godina.

Meteorološki elementi koji su potrebni za izračunavanje su: temperatura i tlak zraka,

oborine, naoblaka, smjer i brzina vjetra, vlažnost zraka, insolacija i snježni pokrivač. Na ta

mjerenja utječu zemljopisna širina, reljef, nadmorska visina, morske struje, udaljenost od

mora, tlo, biljni pokrov, a ni utjecaj čovjeka nije zanemariv.

Za podjelu klime na Zemlji koristi se Köppenova podjela koja se sastoji od pet

osnovnih tipova (Penzar i Penzar, 2000), a označavaju se velikim slovima:

A. Tropske (kišne) klime

B. Suhe klime

C. Umjereno tople kišne klime

D. Snježno-šumske (borealne) klime

E. Polarne klime

Da bi se dobile niže klimatske kategorije dodaju se mala slova f, s ili w pri čemu vrijedi:

f = nema sušnog razdoblja, tj. svi su mjeseci vlažni;

s = sušno je razdoblje ljeti;

w = sušno je razdoblje zimi.

Za C i D tipove dodaju se još i niže kategorije kako bi se i detaljnije razgraničile.

2

2.1.1. Klimatske promjene

Promjena klime, odnosno klimatske promjene, su pojmovi koji označavaju sve oblike

dugotrajnih nepostojanosti klime bilo one redovite ili povremene. Klimatske promjene su

dakle dugotrajne promjene u razdoblju od desetak godina pa do čak milijun godina što je

glavna razlika od vremenskih promjena koje su kratkotrajne i nemaju signifikantan utjecaj

na klimu nekog područja.

Promjena klime obuhvaća porast prosječne temperature u prizemnim slojevima atmosfere,

djelomično zahlađenje iznad sjeverozapadnih dijelova Atlantika i srednjih zemljopisnih

širina Tihog oceana, porast koncentracije stakleničkih plinova, pojačanje vremenskih

nepogoda, porast razine mora i smanjenje površine alpskih glečera te stanjivanje ledenog

pokrivača na Grenlandu. Promjene se mogu odnositi na određeno promatrano područje, ali

i na cijelu Zemlju pa ih tada nazivamo globalnim klimatskim promjenama.

Globalne klimatske promjene su vrlo kompleksne i još nisu u potpunosti objašnjene zbog

najveće enigme – primarnog pokretača, toliko jakog da bi uzrokovao promjene globalnih

razmjera.

2.1.2. Globalno zatopljenje

Globalno zatopljenje, pojednostavljeno rečeno, je povećanje prosječne temperature na

površini Zemlje. Promjene temperature se događaju tvrde znanstvenici u najvećoj mjeri

zbog ljudske aktivnosti. S druge strane obzirom da se planet milijunima godina mijenjao

kada ljudske aktivnosti nije bilo, neke od promjena su samo prirodni ciklus Zemlje i njen

način ''nošenja'' s novonastalim uvjetima.

Podaci o temperaturama od 1900. godine do 2005. pokazuju konstantni porast i povećanje

temperatura od 0,4 do 0,8°C s time da su najtoplije godine zabilježene baš u razdoblju od

1980. do 2005. godine. Procjenjuje se da će do 2100. godine prosječno povećanje

temperatura na planeti Zemlji biti između 1,4°C do 5,8°C ukoliko se ispuštanje

stakleničkih plinova nastavi trenutnim tempom (Houghton, 1994). Procijenjeno povećanje

globalnih temperatura će gotovo sigurno utjecati na raspodjelu glavnih klimatskih zona na

Zemlji i to prije 2100.

3

,,Temperature bi bile više nad kopnom nego nad morem, a povećanje noćnih temperatura

zraka bilo bi veće nego danjih. Povećanje broja vrućih dana ljeti, ali i smanjenje hladnih

dana zimi predviđaju se u Sjevernoj Americi, Europi i dijelu Južne Amerike“ (Vučetić,

2011).

2.2. Klimatske komponente

Klimatski sustav čini pet osnovnih komponenata: atmosfera (plinoviti omotač Zemlje),

hidrosfera (oceani i ostale vode na Zemlji, a uključuje također i kriosferu (led)), pedosfera

(kopno) i biosfera. Svi od navedenih komponenata su povezani važnim međusobnim

interakcijama i održavaju svojevrsnu ravnotežu. Bilo kakva promjena ili čimbenik prirodan

ili antropogen može uzrokovati poremećaje klimatskog sustava i poremetiti interakcije

(slika 1).

Slika 1. Glavni čimbenici koji utječu na klimu (izvor: DHMZ, http://meteo.hr).

Promjena u jednoj od komponenata se dalje odražava izravno ili posredno na ostale

komponente koje se na kraju odražavaju ne samo na lokalnoj već i na globalnoj razini.

2.2.1. Atmosfera

4

Atmosfera se definira kao plinoviti omotač planete Zemlje i za nju je vezana

gravitacijskom silom. Zemljina atmosfera nije statična već se je mijenjala tijekom milijuna

godina. Prvih 500 milijuna godina njome su dominirali otrovni dušikovi i sumporni

spojevi.

Danas atmosfera štiti život na Zemlji apsorbirajući ultraljubičasta zračenja uz pomoć

stakleničkih plinova i stratosferskog ozona na visini od 20–30 km, grije površinu Zemlje

retencijom topline i sprječava temperaturne ekstreme. Slojevite je građe i svaki od slojeva

ima svoje značajke i funkcije. Od najnižeg prema najvišem sloju slijede: troposfera,

stratosfera, mezosfera (ionosfera) i najviša vanjska ovojnica termosfera ili egzosfera.

Troposfera je najniži, najtopliji i najgušći sloj atmosfere (zbog privlačne sile donji sloj je

gušći, porastom visine gustoća opada jer privlačne sile slabe). Visine je između 9 km na

polovima pa do 20 km na području ekvatora. Sadrži gotovo svu vodenu paru i u njoj se

nalaze oblaci, miješa topli i hladni zrak, stvaraju oborine te vremenske prilike. S

povećanjem nadmorske visine u troposferi pada temperatura iz razloga što je utjecaj

Zemljinog zračenja sve manji.

Stratosfera se nalazi iznad troposfere. Seže do visine od 51 km i vrlo je važan za život na

Zemlji jer sadrži ozonski omotač. Znanstvenici su 1970-ih godina otkrili smanjivanje

ozonskog sloja u južnoj hemisferi i započeli niz rasprava oko čovjekove odgovornosti.

Budući da nas ozonski omotač štiti od štetnih ultraljubičastih zračenja ozonske rupe

izazvale su zabrinutost na globalnoj razini. Ne samo da ono uzrokuje rak kože već je

izazvana sumnja da znatno štete biljkama te uzrokuju smanjenje planktona u oceanima.

Atmosfera konačno iza stratosfere doseže visinu od oko 100 km na kojoj se pojavljuje tzv.

Karmanova linija koja dijeli Zemljinu atmosferu od svemira.

2.2.1.1. Učinak staklenika

Učinak staklenika je proces gdje se toplinsko infracrveno zračenje s površine Zemlje

apsorbira u atmosferi, a apsorbiraju ga staklenički plinovi (vodena para, ugljični dioksid,

metan, klorofluorougljikovodici, ozon, sumporni dioksid, dušični oksidi) te dolazi do

ponovnog zračenja u svim smjerovima. Dio tog zračenja vraća se u niže slojeve atmosfere

ili na samu površinu Zemlje pa dolazi do povišenja temperature i učinka staklenika.

Oko 30% zračenja što dolazi na Zemlju se reflektira natrag u svemir dok se 70% apsorbira.

5

Učinak staklenika u svojoj suštini je prirodan proces kako bi se održala temperatura na

Zemlji.

,,Bez njega bi na površini Zemlje, umjesto 15oC, vladala artička hladnoća od -18oC,

odnosno za 33oC niža temperatura. Stakleničkom učinku najviše doprinosi vodena para

(20,6 oC), a preostalih 12,4 oC staklenički plinovi, čija je ukupna koncentracija u troposferi

ne iznosi više od 0,1%. Ugljični dioksid uvjetuje povišenje temperatura za 7,2oC,

troposferski ozon 2,4oC, dušični suboksid 1,4oC, metan 0,8oC i ostali plinovi u tragovima

0,6 oC.“ (Glavač, 1999.)

Međutim ispuštanje metana (CH4) i didušikovog oksida (N2O), sječa šuma i izgaranje

fosilnih goriva uzrokuju povećanje ugljičnog dioksida (CO2) i utječu na zagađenje

atmosfere, koncentraciju stakleničkih plinova i na temperaturu.

Učinku staklenika također znatno pridonose i oblaci koji također apsorbiraju infracrveno

zračenje.

2.2.1.2. Ugljikov ciklus

Ugljikov ciklus je biogeokemijski ciklus, u kojem se ugljik izmjenjuje između biosfere,

pedosfere, geosfere, hidrosfere i atmosfere na Zemlji. Otkrili su ga Antoine Lavoisire i

Joseph Priestley, a kasnije ga razvio Humphry Davy kao jedan od najvažnijih ciklusa na

Zemlji koji omogućuje da ugljik kruži i bude ponovo iskorišten za potrebe organizama.

Ugljikov ciklus uključuje sljedeće glavne spremnike ugljika: Zemljinu atmosferu, biosferu,

oceane i Zemljinu unutrašnjost.

Biljke i fitoplanktoni su jedne od glavnih komponenata ugljikovog ciklusa. Apsorbiraju

ugljik dioksid iz atmosfere uz pomoć Sunčeve energije i uz vodu kao rezultat daju šećer i

kisik.

CO2 + H2O + energija = CH2O + O2

Šećer biljke upotrebljavaju za svoj rast i razvoj na kraju svojeg životnog vijeka biljka ugiba

i razlaže se. Pri tome se kisik kombinira sa šećerom da bi se otpustila voda, ugljični dioksid

i energija.

Reakcija izgleda ovako:

6

CH2O + O2 = CO2 + H2O + energija

U ugljikovom ciklusu možemo razlučiti dva tipa ugljičnog dioksida, atmosferski ''prirodni''

ugljični dioksid iz prirodnih izvora poput oceana, biljaka, životinja i ljudi (disanje) te

antropogeni ugljični dioksid koji nastaje izgaranjem fosilnih goriva.

Prema Četvrtom izvješću Međuvladinog panela za klimatske promjene (engl. The Fourth

Assessment Report (AR4) of the Intergovernmental Panel on Climate Change (IPCC)) iz

2007. godine globalna koncentracija ugljikovog dioksida u atmosferi povećala se s 280

ppm (parts per million – udio molekula stakleničkog plina u milijun molekula suhog zraka)

u predindustrijskom dobu na 379 ppm u 2005. godini. Najveća stopa porasta koncentracije

ugljičnog dioksida izmjerena je u razdoblju od 1995. do 2005. godine.

Globalna atmosferska koncentracija metana (CH4) i didušikovog oksida (N2O) povećala se

sa 715 odnosno 270 ppb (parts per bilion – udio molekula stakleničkog plina u milijardi

molekula suhog zraka) u predindustrijskom dobu na 1774 odnosno 319 ppb u 2005. godini.

Kad je u pitanju sama asimilacija CO2 kod biljaka temperatura zraka ne bi smjela prelaziti

50°C odnosno temperaturni maksimum na kojoj je biljka sposobna asimilirati CO2.

Trenutno samo u pustinjama koje zauzimaju trećinu površine planete su mogući toliki

ekstremi, na primjer, u Sahari temperature mogu doseći čak i 57°C. Nesporno je da će se

pustinje vremenom širiti, a time postoji i vjerojatnost zaustavljanja ugljikovog ciklusa u

sve većem dijelu Zemlje. Najnoviji podaci pokazuju da su se tropski krajevi proširili u

posljednjih 26 godina za dva stupnja geografske širine odnosno 225,31 kilometar. (Than,

2006). Optimalna temperatura za asimilaciju jest 20 do 30°C pa je i iz tog razloga moguća

seoba biljaka u hladnije krajeve čak do krajeva u kojima je temperatura od 0 do 4°C jer to

je temperaturni minimum na kojoj je asimilacija moguća (Vukelić i Rauš, 1998).

2.2.2. Hidrosfera

Hidrosfera je ekosustav voda koji uključuje sve vode na površini Zemlje (tekuće, stajaće i

zaleđene vode) kao i vodenu paru iz atmosfere. U atmosferi se nalazi približno 0,001%

vodene pare dok se na površini Zemlje nalazi 97,2% vode, a preostalih 2,8% je na kopnu

(slatka voda).

Kriosferi pripadaju sva područja na Zemlji gdje je voda pretvorena u kruti oblik odnosno

led. Uključuje osim ledenjaka, morski led, jezerski led, snježni pokrivač, ledeni pokrivač i

7

smrznutu zemlju (permafrost). Led na polovima i sami ledenjaci ubrajaju se u slatke vode i

čine oko 70% od ukupne slatke vode na Zemlji

Uloge vode:

- stanište za velik broj organizama

- čimbenik u reakcijama fotosinteze

- otapalo za sve hranjive elemente tla

- hrana za većinu živih organizama

- u biokemijskom kruženju važan je prenosilac energije

- značajan klimatološki čimbenik u toplinskoj ravnoteži Zemlje

2.2.2.1.Termohalinski ciklus

Prva opažanja vezana uz strujanje mora donio je Benjamin Franklin. Godine 1769. prvi

postavlja pitanje: ''Zašto brodovi iz Amerike stižu u London prije od brodova koji iz

Londona idu prema Americi?''

Odgovor je bilo morsko strujanje odnosno u konkretnom slučaju Golfska struja koja se

kreće brzinom čak i do 2,5m/s. Kartu s prikazanim tokom Golfske struje objavio je 1770.

ali to veliko otkriće nije bilo prihvaćeno te je u potpunosti zanemareno i zaboravljeno.

Posljednjih četrdesetak godina proučavanja podataka i satelitskih snimki urodile su

otkrivanjem još jedne od pojava u oceanima. Otkrivena je termohalinska cirkulacija ili

engleski ''conveyor belt'' doslovno prevedeno prijenosna ili transportna traka (slika 2).

Dubina u kojoj se odvija cirkulacija je od 50 m na Pacifiku do čak 1 000m u tropskim

predjelima što može ovisiti i o godišnjim dobima, a da bi termohalinski ciklus zatvorio

krug potrebno je i do 1000 godina.

Temelj te otkrivene ''rijeke u oceanu'' je voda, sol i temperatura oceana, a pokretač te

takozvane ''rijeke'' je razlika u gustoći slojeva u oceanu, rotacija Zemlje i vjetar.

Gustoća oceanske vode ovisi o temperaturi i salinitetu. Slana i hladna voda je gušća dok je

topla i manje slana voda rjeđa. Hladni i slaniji , time gušći pa i teži tok termohalinske trake

nalazi se duboko u oceanu dok se topli, manje slani, rjeđi i lakši tok nalazi na površini

oceana.

8

U sjevernom Atlantiku između Skandinavije i Grenlanda na Antarktiku dolazi do poniranja

toka jer se gubi površinska toplina te tako rashlađena voda tone u dubinu i teče na jug. Na

južnoj hemisferi na tok utječe toplija i manje slana voda te zbog utjecaja te manje guste

vode tok izvire na površinu oceana i dalje cirkulira do novog hladnog utjecaja na sjeveru.

Temperature oceanske vode u termohalinskom ciklusu su od 12 do 13oC na južnim

predjelima i od 2 do 4oC na sjevernim.

Slika 2. Termohalinski ciklus i njegovo kretanje (izvor: N.A.S.A., http://science.nasa.gov)

Cirkulacija oceana ima velik utjecaj na regulaciju globalne klime što pokazuje i činjenica

da je klima npr. u Londonu, toplija ostalih gradova na istoj zemljopisnoj dužini zbog

termohalinskog toka koji zagrijava Europu za 5 do 10oC.

Oceani osim što cirkulacijom reguliraju klimu su i glavni izvor atmosferske vodene pare,

ogroman su spremnik ugljika, te posjeduju veliki kapacitet za toplinu. To znači da će se

ocean u tijeku globalnog zatopljenja puno manje zagrijati od atmosfere odnosno potrebna

je ogromna količina topline da bi ukupna temperatura oceana tek blago porasla.

(Houghton, 1994).

Ogromnu snagu oceana dočarava izmjerena količina topline prenesena sjevernim

Atlantskim oceanom i iznosi preko 1 000 tera W (1 tera =1012).

Da bi se dobio uvid koliko je to veliko, velika elektrana daje oko milijardu W (109 W), a

komercijalna globalna proizvodnja energije je oko 12 teraW. Veći problem kad je u pitanju

globalno zatopljenje predstavlja povećanje isparavanja površinskih slojeva oceana što ne bi

9

globalno povećalo količinu oborine već unijelo dodatne ekstremne vremenske uvjete i

oscilacije.

U svrhu proučavanja oceana i procesa u njima N.A.S.A. prati satelitom Aquarius promjene

u slanosti koji se kombiniraju s podacima o temperaturi, razini i boji mora, te brzini vjetra i

količini oborine. Rezultat spajanja svih tih podataka dat će jasniju sliku gibanja u oceanima

i njegove povezanosti s klimatskim promjenama pa i moguće reakcije u budućnosti.

Analize će uvelike pomoći u predviđanju vremenskih oscilacija i približno odrediti

količinu njihovog utjecaja na cirkulaciju u oceanima. Konkretno se misli na sjevernu

atlantsku i poznatiju južnu oscilaciju pod nazivom El Niño1. Naziv su dali ribari kako bi

njime označili tople morske struje koje su se povremeno pojavljuje oko Božića, a za tu

pojavu znanstvenici koriste akronim ENSO (engl. El Niño Southern Oscillation

Phenomenon).

2.2.2.2. Interakcija ocean–atmosfera

Kad su u pitanju klimatske promjene najvažniji dio oceana su gornji slojevi jer je u tim

slojevima interakcija s atmosferom intenzivnija. Interakcija je konstantna i odvija se u oba

smjera (atmosfera–ocean i obratno ocean–atmosfera) i na samoj granici tih dvaju slojeva se

obavlja razmjena topline uz pripadno trenje i miješanje koji su kontrolirani vjetrom,

morskim valovima i površinskom temperaturom mora i zraka (Vučetić, 2012).

Osim što postoji izmjena topline i vodene pare izmjenjuje se i ugljik. Ocean je velik

spremnik ugljika u obliku bikarbonatnih iona točnije oceani ukupno sadrže oko 36 000

1012 kg ugljika. U području uzlaznih strujanja ugljik se oslobađa u atmosferu dok s druge

strane oborina prenosi ugljični dioksid u oceane. Ljudskom se djelatnošću ugljični dioksid

konstantno povećava, posljedice snose kako atmosfera tako i oceani. Znanstvenici su

izračunali kada bi se količina ugljičnog dioksida u atmosferi povećala za 10%, otopljeni

ugljik u oceanima bi se povećao za 1%.

„Oceani apsorbiraju otprilike trećinu emisija ugljičnog dioksida, što pomaže ograničiti

globalno zatopljenje, no upijanje ugljičnog dioksida u isto vrijeme povećava kiselost

oceana, što znači potencijalne štetne učinke na kalcificirajuće organizme kao što su koralji,

kao i na ekosustave ovisne o njima“, objašnjava dr. Toby Tyrell iz Škole znanosti o

1 šp. dijete Isus

10

oceanima i Zemlji (SOES) u Southamptonu osnovane pri Nacionalnom oceanografskom

centru u Southamptonu (znanost.hr, 2010).

Kemijski proces otapanja ugljičnog dioksida u oceanu:

CO2 + H2O ↔ H2CO3

Vidljivo prema kemijskoj reakciji CO2 reagira s vodom i stvara karbonatnu kiselinu te se

dalje iz nje otpuštaju vodikovi ioni koji u konačnici zakiseljavaju ocean. Tu kemijske

reakcije ne prestaju nego idu dalje i slijedi reakcija pretvaranja karbonata u bikarbonate.

Otopljene karbonate u normalnim uvjetima trebaju koralji i školjkaši koji ga spajaju sa

kalcijem u vapnenac tj. kalcijev karbonat (CaCO3) te ga koriste kao građevni materijal.

Kako se karbonati vežu u bikarbonate preostaje manje materijala za školjkaše i koralje što

može rezultirati tankom i slabijom ljuskom ili školjkom koja te organizme štiti. Nevolja je

po te organizme veća utoliko što nemaju dovoljno materijala za izgraditi ''oklope'', a

istovremeno vodikovi ioni koji uzrokuju kiselost rastapaju njihovu i onako slabu i krhku

obranu. Osim na školjkaše i koralje povećanje ugljika u oceanima zasigurno će utjecati na

fitoplankton, ali i morsku travu kojoj ne bi smetao suvišak ugljika i počela bi se

nekontrolirano širiti. S druge strane postoje organizmi kojima bi taj suvišak presudio i

najvjerojatnije bi izumrle što ima daljnji odraz na hranidbeni lanac u oceanima.

Oslobađanje tek 2% ugljika uskladištenog u oceanima bi dvostruko povećalo količinu

atmosferskog ugljičnog monoksida (Houghton, 1994).

Fenomen koji se također javlja kao posljedica međudjelovanja atmosfere i oceana na

području tropskog Pacifika i djeluje na klimatske prilike na gotovo cijelom planetu jest El

Niño. Pred pojavljivanje El Niña dolazi do promjena u oceanskim strujanjima što dovodi

do grijanja površine oceana čime zrak iznad površine postaje topliji i vlažniji. Mijenja se

prizemni tlak, smjer vjetra i remeti se uobičajena struktura tropske oborine.

Danas uz suvremenu klimatologiju je znatno lakše predvidjeti El Niño čak godinu dana

prije uz dodatnu pogodnost što su oceani u tropima predvidljiviji nego drugdje na Zemlji.

Osim El Niña, interakcija ocean–atmosfera uzrokuje još mnogo vremenskih oscilacija i

snažnih oluja poput nedavnog uragana2 Sandy. Uragan Sandy pokrenuo je nove rasprave o

2 Uragani i tropske oluje nastaju nad toplim tropskim morima i može se definirati kao olujni sustav koje karakterizira niski tlak u središtu te olujno vrijeme oko njega koje uzrokuje iznimno jaki vjetar i obilnu kišuUragan je sustav u kojem prosječna brzina vjetra nije ispod 119 km/h. Ovakvi sustavi najčešće u svom središtu formiraju oko – područje relativne tišine i vedrine gdje je tlak i najniži. Oko uragana je na satelitskoj snimci vidljivo kao malo, kružno područje vedrine u središtu sustava. Oko njega su razvijeni snažni 'zidovi' oblaka, a područje je široko od 16 do

11

povezanosti klimatskih promjena i jačine oluja koje su nazvane zbog svoje

razornosti ,,mega olujama“. Znanstvenici su gotovo jednoglasno ustvrdili da se oluje

dešavaju u uobičajenom broju i da klimatske promjene nemaju utjecaja na brojnost oluja

no itekako utječu na jačinu. Također postoje tvrdnje da topljenje arktičkog leda uzrokuje

promjene tlaka zraka duž istočne obale Kanade i Amerike (scientificamerican.com, 2012).

2.2.2.3. Otapanje ledenjaka i povećanje razine oceana

Razine oceana i mora su se mijenjale i u dalekoj prošlosti. Prije posljednjeg ledenog doba

točnije prije 120 000 godina razina mora bila je za 5–6 metara viša nego danas. S druge

strane prije 18 000 godina za vrijeme ledenog doba razina oceana je bila oko 100 metara

niža. Ti podaci upućuju na to da se uz promjenu temperature mijenja i razina oceana.

Pitanje je kako i po kojem principu.

Voda je sklona stezanju i rastezanju volumena ovisno o temperaturi što se naziva termalna

ekspanzija. Houghton tvrdi da je do 1995. godine kod oceana do dubine od 100 metara

(kod tzv. miješanog sloja) pri temperaturi 25 stupnjeva rast na temperaturu od 26 stupnjeva

rezultirao povećanjem dubine čak oko 3 cm. Taj podatak dalje vodi do izračuna da će zbog

porasta temperatura do 2025. godine otapanje ledenjaka uzrokovati porast razine svjetskih

mora za 20 cm (Houghton, 1994).

Ti podaci mogu djelovati zbunjujuće ukoliko ne podijelimo ledenjake na one koji plutaju

na površini oceana i one koji se nalaze na čvrstoj površini Zemlje. Automatsko

razmišljanje mnogih je ako led pluta na oceanu njegovo otapanje neće prema

Arhimedovom zakonu3 imati utjecaja na podizanje razine oceana.

Međutim Arhimedov zakon bi zaista vrijedio ukoliko bi oceani bili slatkovodni kao i led.

Sol iz oceana ne ulazi u kristalnu strukturu pa njegovim otapanjem dolazi tek do

''osvježavanja'' oceana čime se smanjuje slanost zatim smanjuje gustoća i naposljetku

volumen oceana koji se povećava. Taj volumen prema nekim istraživanjima bi prouzročio

80 kilometara i tu su najjače oluje i najjači vjetar. Najveća procijenjena brzina ovih sustava je od 314 km/h. Sami uragani dijele se u pet kategorija. Od najslabije prve do najjače pete. Uragani prve kategorije imaju 10-minutnu srednju brzinu vjetra od 119 do 152 km/h, druge od 154 do 176 km/h, treće od 178 do 209 km/h, četvrte od 211 do 250 km/h, a pete iznad 250 km/h. ( http://cudaprirode.com, 2012 ). 3 Arhimedov zakon kaže: ,,Tijelo uronjeno u tekućinu lakše je za težinu istisnute tekućine. Hidrostatski tlak koji djeluje s gornje strane tijela je manji od hidrostatskog tlaka s donje strane. Razlika tih dvaju tlakova rezultira silom koja tjera tijelo prema gore tj. čini ga lakšim. Tu silu koja djeluje na tijelo uronjeno u tekućinu zovemo uzgon. Masa istisnute tekućine proporcionalna je njenom obujmu.“ (izvor: Wikipedija)

12

godišnje podizanje razine oceana za tek 49 mikrona što bi, doslovno rečeno bilo za dlaku

(Sheperd i dr., 2010).

No, ono što bi značajno moglo podići razinu oceana jesu ledeni prekrivači na tlu

konkretnije led na Grenlandu i Antarktiku. Površina Antarktike je 14 milijuna km2 i sadrži

30 milijuna km2 leda i prema geologu Richard S. Williamsu Jr. može povećati razinu mora

ukoliko dođe do otapanja za čak 57 m dok bi otapanje leda na Grenlandu Zemlju potopilo

za 7 m (Global Greenhouse Warming, 2010).

Razine mora će se nesumnjivo povećati i ugroziti obalno stanovništvo, a poznato je da je

gustoća naseljenosti u priobalju vrlo velika. U našim krajevima po pitanju podizanja razine

mora posebna je zabrinutost za otok Krapanj jer je naš najniži i najmanji naseljeni otok

kojemu najviša nadmorska visina ne prelazi 1,25 m.

Osim naseljenosti ugroženi su poljoprivreda (dolina Neretve), ali i turizam (dijelovi

Kaštelanskog zaljeva, Zadarsko priobalje, obale zapadne Istre i Košljun).

2.2.3. Pedosfera

Pedosfera je rastresiti dio litosfere, nastao kao rezultat dugotrajnog djelovanja atmosfere,

hidrosfere i živih organizama na površinu litosfere. Za pedosferu najveća prijetnja su

visoke temperature te manjak ili višak oborine, ali i vjetar. Jedan od problema koji

uzrokuju navedeni utjecaji je dezertifikacija koja je postala globalnim problemom jer

pogađa trećinu tala na svijetu. Dezertifikacija je proces propadanja biološkog ciklusa, zbog

odnošenja organske tvari u tlu u uvjetima stalne izloženosti visokoj temperaturi, pretjerane

ispaše i nedostatka vlage. Tlo se stvrdnjava na površini zemlje, stvara se tanak, cementirani

sloj – neplodan horizont.

Erozija je također vrlo raširen problem kad su u pitanju tla, a odnosi se na površinsko

odnošenje čestica tla najčešće vjetrom, vodom i čovjekovim utjecajem. Erozijom se

uzrokuje gubljenje organskih tvari i nutrijenata s površine tla, a ponekad i dubljih slojeva.

Biljke znatno ublažuju eroziju i stabiliziraju padine, što biljke imaju razvijeniji i dublji

korijenov sustav to je mogućnost erozije manja.

13

2.2.4. Biosfera

Biosfera je površinski dio planeta Zemlje i ujedinjava atmosferu (do donjeg dijela

mezosfere), hidrosferu i pedosferu, a smatra se da je razvoj biosfere na Zemlji započeo

prije otprilike 3,5 milijardi godina. Suma je svih ekosistema i zona je života na Zemlji.

Biosferu je prvi definirao geolog Eduard Suess 1875. godine i to kao površinu Zemlje na

kojoj se nastanjuju živa bića. Kasnije se definicija proširuje i razvija u više ekološkom

smjeru pod utjecajem Vladimira I. Vernadskya i Arthura Tansleya. Verdansky na posljetku

definira znanost o biosferi koju naziva ekologija i navodi je kao interdisciplinarnu znanost

koja ujedinjava među mnogima astronomiju, geofiziku, meteorologiju, biogeografiju,

evoluciju i geologiju.

14

3. UTJECAJ KLIMATSKIH PROMJENA NA ČOVJEKOVE DJELATNOSTI

,,Čovjek nije tvorevina okolnosti, okolnosti su tvorevina čovjeka.“

Benjamin Disraeli, britanski premijer i pisac, (1804.–1881.)

Djelatnosti čovjeka smatraju se jednim od glavnih uzroka klimatskih promjena. Najveći

onečišćivači su sektor energetike, poljoprivreda, industrijski procesi i gospodarenje

otpadom, no značajan utjecaj ima i nerazborito korištenje prirodnih dobara poput šuma. S

druge strane sve te djelatnosti kao i prirodne vrijednosti kojima gospodari čovjek vrlo su

osjetljive na klimatske promjene. Stoga se posljedice loših poteza i odluka iz prošlosti već

danas uočavaju. U ovom poglavlju navedene su djelatnosti koje utječu na klimatske

promjene.

3.1. Poljoprivreda

,,Mi tlo nismo naslijedili od predaka već smo ga posudili od naše djece“

Mudrost poglavice Bik koji sjedi, (1831.- 1890.)

Poljoprivreda pripada primarnom sektoru djelatnosti čovjeka i među najstarijim je

djelatnostima čovjeka. Bavi se uzgojem životinja, biljaka, gljiva, odnosno proizvodnjom

hrane. Godine 2007. jedna trećina stanovništva svijeta je bila zaposlena u poljoprivredi.

Dijeli se na konvencionalnu i ekološku poljoprivredu. Konvencionalnu poljoprivredu

karakterizira proizvodnja uz mehanizaciju, agrokemikalije kao što su pesticidi i mineralna

gnojiva, usko specijalizirani posjedi, nove sorte i pasmine, te ogromne količine energije za

što bolje prinose. Poljoprivreda, posebice konvencionalna, uzrokuje unos određenog dijela stakleničkih

plinova u atmosferu i onečišćenje podzemnih voda i tla. Međutim, poljoprivredna

proizvodnja je ujedno vrlo osjetljiva na klimatske promjene kao što su porast globalne

temperature, promjene količine oborine, podizanje razine mora, te povećana učestalost

vremenskih nepogoda praćena jakim vjetrom i tučom.

15

3.1.1. Utjecaj klimatskih promjena na poljoprivredu

Na Sveučilištu Illinois u S.A.D.-u provedeno je ispitivanje o utjecaju povišene razine

ugljičnog dioksida, povišene razine ozona i visokih temperatura na bolesti soje u uvjetima

prirodnih polja. „Biljke koje rastu u okolišima s visokim razinama ugljičnog dioksida

imaju tendenciju bržeg i većeg rasta, a imaju i gušće krošnje odnosno gušći gornji dio. Ovi

gusti gornji dijelovi biljke pogoduju razvoju nekih bolesti. Zbog smanjenje količine

svjetlosti i slabijeg strujanja zraka povećava se relativna vlažnosti zraka, što pomaže rast i

sporulaciju mnogih biljnih patogena.“ (Eastburn, 2010). Također je uočeno da biljke koje

rastu uz visoku razinu CO2 svoje puči zatvaraju puno češće što može spriječiti patogene da

ulaze u biljku.

Na poljoprivrednu proizvodnju također mogu djelovati i staklenički plinovi sumporni

dioksid i dušikovi oksidi koji se skupa s amonijakom nazivaju ,,kiseli plinovi“ jer se

njihovi sastojci talože iz atmosfere u obliku mokrog i suhog taloga te uzrokuju kiselost tla i

vode. Višak prizemnog ozona s dao je kao rezultat nižu i slabije razvijenu i oštećenu biljku

što može omogućiti bolestima lakši ulazak.

Osim utjecaja kemijskih spojeva proučavan je i utjecaj promjene temperature zraka.

Visoka temperatura s povećanjem Sunčevog zračenja može ubrzati stopu reproduktivnog

razvoja što skraćuje vrijeme fotosinteze koja pogoduje produkciji ploda ili sjemena (Hall,

2001). Također povećanje temperature zraka skraćuje vegetacijsko razdoblje i smanjuje

prinos. (Vučetić, 2011).

Na područjima gdje su izražene promjene temperature biljke već pokazuju i reakciju u vidu

migracije prema sjevernim krajevima. Kako biljke migriraju u potrazi za optimalnom

temperaturom tako se sa njima ''sele'' i bolesti. Mnoge europske biljne vrste mogle bi biti

ugrožene klimatskim promjenama uz pretpostavku da ne migriraju (Thuiller i dr. 2005). U

najgorem klimatskom scenariju 22% vrsta biljaka bi bilo ugroženo dok bi njih 2% izumrlo

do 2080. godine. Uz pretpostavku migracije što je vjerojatniji scenarij 67–76% vrsta bi bilo

u kategoriji niske opasnosti (slika 3).

16

Slika 3. Udio vrsta u postocima (klasificiranim po IUCN crvenoj listi4) pod ekstremnim uvjetima pri raznim scenarijima i izmijenjenim varijablama koje uključuju migraciju biljaka, populaciju, koncentraciju CO2 (uključena varijabla migracije i isključena ) EX- izumrla vrsta (extinct); CR – kritično ugrožena vrsta (critically endangered); EN – ugrožena (endangered); VU – osjetljiva vrsta (vulnerable); LR – vrste manjeg rizika (lower risk) ili još u literaturi nazivana kao LC - kratica za "least concern", najmanji stupanj zabrinutosti (izvor: Thuiller i dr. 2005)

Pretpostavka je da će se na Sredozemlju dogoditi najveće izumiranje vrsta oko 25%, a u

nordijskim zemljama najveći prodor novih vrsta oko 35% (Vučetić, 2011).

Usko vezane uz migraciju su i invazivne vrste5, a prema Svjetskoj udruzi za zaštitu prirode

(The World Conservation Union–IUCN) one na nekom području predstavljaju jedan od

glavnih uzroka ugroženosti autohtonih vrsta i druga su najveća prijetnja bioraznolikosti6, a

prva je izravno čovjekovo uništavanje prirodnih staništa. Invazivne vrste mogu

ireverzibilno utjecati na sastav prirodnih staništa, prouzrokovati socio-ekonomske štete u

poljoprivredi, stočarstvu pa i šumarstvu. U gospodarstvu invazivne vrste vrlo agresivnih

korova utječu na prinose i smanjuju protok vodotoka koji nerijetko služe za navodnjavanje.

Krajobrazi prepušteni razvojnoj sukcesiji uz prisustvo agresivne invazivne vrste rezultiraju

gubljenjem identiteta i degradaciji krajobraza.

Ekstreme količine oborine bilo da je u pitanju manjak ili višak odnosno nedostatak ili višak

vlage u tlu je također veliki problem za poljoprivredu. Ekstremno suho tlo, poplavljena tla

4 IUCN-ov crveni popis ugroženih vrsta, crvena lista ili kraće IUCN-ov crveni popis je popis ugroženih biljnih i životinjskih vrsta

utemeljen 1963. godine. Donosi kriterije o statusu ugroženosti pojedinih životinjskih vrsta na temelju čega su vrste stavljene u određene

kategorije. Kategorizirane vrste stavljene su (u suradnji sa stručnjacima za pojedine skupine i područja) na tzv. Crvene liste. Crvena lista

ima za glavnu ulogu usmjeravanje pažnje svekolike javnosti, NVO-a, stručnih, vladinih i drugih službi, na vrste koje se smatraju

ugroženim, te koje zahtijevaju stanovite programe zaštite ili drugu aktivnost u svrhu njihova očuvanja. Osim Crvenih lista koje donose

samo popis vrsta i kategoriju ugroženosti, postoje i tzv. Crvene knjige (Red Data Books) u kojima se nalaze opisi vrsta, podaci o

rasprostranjenosti, uzroci ugroženosti i potrebne mjere zaštite. 5 Invazivnom vrstom smatramo stranu vrstu čije naseljavanje ili širenje negativno utječe na biološku raznolikost, zdravlje ljudi ili

pričinjava ekonomsku štetu na području na koje je unesena. 6 Bioraznolikost ili biološka raznolikost je sveukupnost svih živih organizama koji su sastavni dijelovi ekoloških sustava, a uključuje

raznolikost unutar vrsta, izmjenu vrsta te raznolikost izmjenu ekoloških sustava.

17

ili pak isprana i uništena tla erozijom zbog poplavnih voda nanijet će veliku štetu

poljoprivrednim površinama, a još kad se ubroji i podizanje razine mora i miješanja slatke

sa slanom vodom, navodnjavanje u priobalju će doći do dodatnih problema.

3.1.2. Ekološka poljoprivreda

,,Ako varaš tlo, budi uvjeren da će tlo prevariti tebe“

Mudrost iz Kine

Negativne posljedice klimatskih promjena na poljoprivredu svakim danom su sve

izraženije, a pozitivne strane poput mogućnosti uzgoja mediteranskog bilja u umjerenim

pojasevima i nisu utjeha poljoprivrednicima s uništenim usjevima. Bolja pomoć

poljoprivrednicima jesu analize stanja, istraživanja, nove strategije proizvodnje i sve veće

okretanje ekološkoj poljoprivredi.

Ekološka, organska, a još zvana i biološkom, je poljoprivreda kakva je ona zapravo nekoć

bila u svojem prvotnom obliku bez mineralnih gnojiva7, strojeva, hormona, pesticida itd.

Neka od načela ekološke poljoprivrede:

briga za pravilno održavanje tla,

očuvanje plodnosti i biološke aktivnosti, sadržaja organske tvari i hranjiva,

poboljšanje strukture tla i borba protiv erozije,

smanjivanje ovisnosti o industriji i njenim proizvodima,

proizvodnja kvalitetnijih i zdravih namirnica,

smanjivanje potrošnje energije,

zaštita zdravlja i života ljudi te zaštita prirode i okoliša.

Ocem i osnivačem ekološke poljoprivrede smatra se Albert Howard koji je razvija 40-ih

godina prošlog stoljeća u Engleskoj kao reakciju na sve veći rast upotrebe mineralnih

gnojiva u post industrijskoj revoluciji. Prva mineralna gnojiva stvorena su u 18. stoljeću, a

njihova masovna proizvodnja započinje tijekom Drugog svjetskog rata zajedno s

pesticidima koji su poput gnojiva također bili vrlo dostupni, lako prenosivi, jeftini i

učinkoviti, no unatoč tome nisu ih svi smatrali najboljim rješenjem.

7 Mineralna gnojiva su vrlo često neispravno zvana umjetnim gnojivima.

18

Temeljna usmjerenja u ekološkoj poljoprivredi su: biodinamička poljoprivreda, organska

poljoprivreda i biološka poljoprivreda. Biodinamička poljoprivreda je nastala oko 1920.

godine u Njemačkoj pod idejnim vodstvom Rudolfa Steinera, a podloga je za razvoj

biološke nastale oko 1950. godine pod vodstvom Hans-Petera Ruscha i Hansa Mülera.

Ekološku poljoprivredu i proizvodnju prirodnijih namirnica su zagovarali i sljedbenici u

SAD-u. Danas je ekološka poljoprivreda rasprostranjena po nekim izračunima iz 2010.

godine u 0,9% poljoprivrednih zemljišta. Australija slovi kao zemlja sa najvišim

postotkom zemljišta pod ekološkom proizvodnjom, slijedi Argentina, a zatim SAD.

U Europi zabilježeno je 10 milijuna ha pod ekološkom proizvodnjom odnosno 2.1% od

ukupne europske površine. Najviše zasluga u Europi imaju Liechtenstein s čak 27,3%

zemljišta pod ekološkim uzgojem, a Španjolska je na prvom mjestu po pitanju površina s

1 456 672 ha obuhvaćenim ekološkom proizvodnjom.

3.1.2.1. Permakultura

Permakultura je razvijena u Australiji i zapravo je metoda odnosno skup znanja o

dizajniranju održivih ljudskih zajednica prema uzorcima iz prirode koje kopira. Principe

permakulture osmislili su Bill Mollison i David Holmgren šezdesetih godina prošlog

stoljeća, a temelje se na spoju tradicijskih tehnika obogaćenim novim znanjima poput

sociologije, arhitekture, poljoprivrede, šumarstva, kemije, biologije, urbanizma, ekologije,

ekonomije, energetike itd. bez da se narušava prirodni poredak, a ujedno zadovolje potrebe

čovjeka. Koriste se odnosno kopiraju uzorci iz prirode kako bi se optimalno iskoristili svi

prirodni potencijali spajajući ih u međusobno podupiruće elemente. U obzir se uzimaju

klima, flora i fauna, insolacija, voda pa čak i lokalna kultura, navike i uzorci kako bi se

stvorio održiv dizajn prilagođen korisnicima uz načela koja uključuju brigu za ljude, za

Zemlju i pravednu raspodjelu resursa.

3.2. Šumarstvo

19

,,Drveće je pjesma koju Zemlja zapisuje po nebu. Mi ga rušimo i pretvaramo u papir, da

bismo mogli zabilježiti vlastitu prazninu.“

Khalil Gibran, libanonski pjesnik, (1883.–1931.)

Šumarstvo je znanost i umijeće gospodarenja, uzgajanja, očuvanja, upotrebe šuma i resursa

vezanih uz šumu kako bi se zadovoljile potrebe čovjeka. Šume su od posebne važnosti za

stanovnike planete Zemlje te su načini na koji se gospodari njima od velike važnosti jer

značajno utječu na kvalitetu života, zdravlje, dobrobit ljudi, bioraznolikost pa i ljepotu

krajobraza .

Pluća planete Zemlje, kako su šume prozvane, pohranjuju i troše poput oceana velik dio

Zemljinih zaliha ugljika čime reguliraju lokalne, regionalne i globalne klimatske prilike.

Jedan hektar listopadne šume na godinu oslobađa približno 15 000 L kisika (Rastovčan-

Mioč, 2009). Šume ujedno štite tlo od erozije, utječu na kvalitetu zraka i voda, reguliraju

slivna područja i hidrološke sustave. Vrlo važan podatak, također je da jedan hektar šume

dnevno ispari do 47 000 L vode čime utječe na klimu u krugu od 60 kilometara, godišnje

pohrani i profiltrira 2 milijuna L vode, a za velikih kiša sprječava bujice i poplave

vezanjem vode, te godišnje filtrira 68 t prašine.

3.2.1. Utjecaj klimatskih promjena na klasično i urbano šumarstvo

Dođe li i do promjena u šumi poput sječe, požara, izloženosti ekstremnim temperaturama,

oborinama i olujama mogući su poremećaji u ciklusima hranjivih tvari i bioraznolikosti.

Prema izračunima nekih znanstvenika sječa šuma na globalnoj razini može povećati za dva

do četiri puta CO2 u atmosferi dok pošumljavanje svih tih područja ne bi imalo učinak

oduzimanja iste te količine i uključivanje u ugljikov ciklus.

S druge strane povećanje CO2 utječe povoljno na fertilizaciju što se može povezati sa

otkrićem znanstvenika koji tvrde da šume u odnosu na početak 20. stoljeća, ubrzano rastu i

proširuju odnosno migriraju i udomaćuju na područjima središnje Europe i polako

napreduju dalje prema sjeveru gdje ih do tada nije bilo.

Razlog zabrinutosti jest podatak da snijegom prekrivena površina u konkretnom slučaju

šuma upija više Sunčeve svjetlosti, točnije pola dok tlo prekriveno samo snijegom na

kojem nema šuma upija tek trećinu Sunčeve svjetlosti. Kao rezultat kompjuterske

20

simulacije i provedenih testova dobivena je i do 10°C niža temperatura na predjelima

prekrivenih samo snijegom. To otkriće može djelomično objasniti porast temperature,

topljenje snijega i raniji početak proljetne temperature u sjevernim geografskim širinama.

Zbog sve većih temperaturnih ekstrema posebno u središnjoj i južnoj Europi opasnost od

šumskih požara će biti produljena s ljetnih na proljetne i jesenske mjesece. To je

zabrinjavajući podatak jer je revitalizacija požarišta dugotrajan proces ne samo zbog

uništenog biljnog pokrova nego i značajne štete koju je pretrpjelo i tlo, točnije šumsko

stanište.

Ukoliko će u Hrvatskoj klimatske promjene biti intenzivne imat će utjecaj na

rasprostranjenost pojedinih šumskih zajednica i njihovih glavnih vrsta. U ekološkom i

gospodarskom smislu vrijedne šume obične bukve i obične jele u Gorskom kotaru mogle

bi pretrpjeti ozbiljne štete sušenjem obične jele. Nadalje, u urbanom šumarstvu promjene

bi se mogle odnositi na izbor i korištenje vrsta u gradskim drvoredima i nasadima gdje bi

pojedine vrste mogle biti ugrožene sušnim razdobljima i slabljenjem zdravstvenog stanja.

U svakom slučaju situacija nije toliko ozbiljna radi većeg izbora vrsta u rasadničarskoj

proizvodnji te mogućnosti navodnjavanja.

4. KLIMATSKE PROMJENE U HRVATSKOJ

,,Mi trebamo postati ta promjena koju očekujemo da vidimo.”

21

Mahatma Gandhi, indijski političar i vođa, humanist (1869.–1948.)

Hrvatska se nalazi u sjevernom umjerenom pojasu, točnije između 42° 23′ i 46° 33′

sjeverne geografske širine, te 13° 30′ i 19° 27′ istočne geografske dužine. Klimatologija,

najstarija grana meteorologije, proučava srednje stanje atmosfere, polazeći od raznih

podjela klime. U Hrvatskoj prevladava C tip klime odnosno umjereno topla i kišna klima, a

zanemarivi dio Hrvatske iznad nadmorske visine od 1200 m ima D tip klimu, odnosno

snježno-šumsku klimu (slika 4).

Prema tome za Hrvatsku vrijede slijedećih 5 klimatskih tipova:

Cfa – umjereno topla vlažna klima s vrućim ljetom

Cfb – umjerena topla vlažna klima s toplim ljetom

Csa – sredozemna klima s vrućim ljetom

Csb – sredozemna klima s toplim ljetom

Df – vlažna borealna klima

S time da ,,a“ predstavlja vruće ljeto gdje je srednja temperatura zraka najtoplijeg mjeseca

veća ili jednaka 22°C, a oznaka ,,b“ znači toplo ljeto i srednju temperaturu zraka

najtoplijeg mjeseca nižu od 22°C (Šegota i Filipčić, 2003).

22

Slika 4. Geografska raspodjela klimatskih tipova po W. Köppenu u Hrvatskoj u standardnom razdoblju 1961.–1990.: Csa - sredozemna klima s vrućim ljetom, Csb - sredozemna klima s toplim ljetom, Cfa - umjereno topla vlažna klima s vrućim ljetom, Cfb - umjerena topla vlažna klima s toplim ljetom, Df - vlažna borealna klima. (Šegota i Filipčić, 2003).

Ustanove koje u Hrvatskoj održavaju motriteljske sustave na područjima atmosfera, mora i

kopna su:

- Državni hidrometeorološki zavod,

- Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka (zračne luke i cestovni promet),

- Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva,

- Ministarstvo zdravstva, Institut za medicinska istraživanja, Zavod za zaštitu

zdravlja

- Institut za oceanografiju i ribarstvo,

- Hidrografski institut,

- Institut Ruđer Bošković – Centar za istraživanje mora,

- Geofizički zavod Andrija Mohorovčić,

- Prirodoslovno matematički fakultet.

23

Rizik od klimatskih promjena i mogući scenariji se dobivaju na temelju globalnih

klimatskih modela no te rezultate nije moguće koristiti za manje regije, na primjer za

Hrvatsku, jer su podaci pregrubi i ne mogu dovoljno dobro opisati tako malo područje.

Kako bi se ustanovile buduće promjene u našoj regiji Državni hidrometeorološki zavod

koristi regionalni klimatski model RegCM i jedan od četiri klimatskih scenarija u kojem se

predviđa neprekidan porast koncentracije CO2 u 21. stoljeću s najvećom stopom povećanja

u drugoj polovici stoljeća da bi dobila simulaciju buduće klime.

4.1. Utjecaj globalnih klimatskih promjena na vremenske prilike u Hrvatskoj

Vrijeme je trenutno stanje atmosfere na određenom mjestu. Meteorologija8

(vremenoslovlje) je znanost koja proučava fizičke pojave u atmosferi i promjene vremena.

Prikupljanje potrebnih meteoroloških podataka provodi se pomoću organizirane mreže

meteoroloških postaja, a podaci s oceana i nepristupačnih predjela dobivaju s

meteoroloških satelita.

U Hrvatskoj su se prva sustavna meteorološka mjerenja provodila u Dubrovniku 1851.

godine, u Zagrebu od 1852. i u Zadru od 1854. iako su se i prije tih godina povremeno

očitavale vrijednosti. Danas kod nas postoji oko 40 glavnih meteoroloških i oko 100

klimatoloških postaja, te oko 500 kišomjernih postaja u sklopu Državnog

hidrometeorološkoga zavoda.

Nastave li se emisije stakleničkih plinova u atmosferu do 2100. godine očekuje se porast

temperature i promjene u količini oborine. Vezano uz prethodno navedeno dogodit će se

promjene u procesu evapotranspiracije i promjene intenziteta godišnjih doba. Prema nekim

izvorima pretpostavka je da će do 2080. godine ljeta biti sve toplija, a hladne zime bi

mogle u potpunosti nestati.

4.1.1. Temperature zraka

Iz godine u godinu u Državnom hidrometeorološkom zavodu se rade mjesečne, sezonske i

godišnje ocjene tekuće godine. Tako primjerice 2010. godina je bila u većem dijelu topla

8 potječe od grč. meteoron - sve pojave na nebu

24

izuzev područja oko Bjelovara, Poreča, Gospića i Zadra za koju je dodijeljena ocjena vrlo

toplo i područja normalnih vrijednosti temperature šira okolica Daruvara, dio Istre u

području Pazina i na područje Zavižana.

Godina 2011. ocijenjena je već kao ekstremno topla za područje Jadrana uključujući

Dalmatinski Zagoru, Liku i Gorski kotar (slika 5). Vrlo topla je bila Banovina i Slavonija

dok je kao topla ocjenjena okolica Daruvara. Anomalije u temperaturama su bile u rasponu

od 0,5°C za Daruvar do 1.7°C za Rijeku, Split-Marjan, Zagreb-Grič i Zavižan.

Slika 5. Prikaz ocjena temperatura za Hrvatsku u 2011.godini (izvor: DHMZ, http://meteo.hr)

Za godinu 2012. je još rano dati ocjenu no za ljeto 2012. toplinske prilike su opisane kao

ekstremno tople. Srednje temperature zraka za lipanj, srpanj i kolovoz su bile od 2,8°C u

Daruvaru do 4,3°C u Slavonskom Brodu veće od višegodišnjeg prosjeka u standardnom

razdoblju 1961.–1990. Temperature se vrlo brzo mijenjaju posljednjih godina te je sve više

ekstrema, a time i problema poput toplinskog stresa. Toplinski stres su temperature visoke

dovoljno dugo vremena da nanesu nepopravljivu štetu funkciji biljke ili njezinom razvoju.

U razdoblju od posljednja tri desetljeća ugroženost od toplinskog stresa u Hrvatskoj se širi

od Jadranskog mora prema unutrašnjosti odnosno od juga prema sjeveru i od istoka prema

zapadu (Feist, 2011).

25

Prema regionalnom klimatskom modelu DHMZ budućnost koja nas čeka od 2011. do

2040. godine bit će zimi toplija za oko 0,6°C, a ljeti 1°C. Poslije 2041. zime na

kontinentalnom dijelu Hrvatske će biti toplije za maksimalnih 2°C ,a na jugu do 1,6°C.

Ljeta će biti toplija za maksimalno 2,4°C u kontinentalnom dijelu i 3°C u priobalnom

pojasu.

4.1.2. Količina oborine

Povećanje temperature uz povećanje ugljičnog dioksida će također značiti i veće

isparavanje vode na Zemlji što ne znači i veće količine oborine. Količine i učestalost

oborina će se mjestimice povećati, a mjestimice smanjiti. U planinskim predjelima se

očekuje više kiše nego snijega, a time povećanje vlažnost tla i mogućnost erozije. Očekuje

se da će sjeverna Europa imati veće količine oborina, a južna manje, moguće i 10% manje.

Promijeniti će se i snježna granica na više nadmorske visine. Postoje izračuni prema

kojima je izrazito mjestimično povećanje oborina zimi za 5–15% dok je ljeti do 2030.

godine moguće smanjenje vlažnosti tla za čak 15–25% uz povećanje olujnih nevremena

(IPCC,1990).9 No, to je samo još jedna od pretpostavki jer trenutno stanje, sad u počecima

21. stoljeća, količine oborine imaju tendenciju pada uz izuzetak 2010. godine koja je

ocjenjena u nekim krajevima Hrvatske kao ekstremno kišna (DHMZ, http://meteo.hr).

U cijeloj Hrvatskoj 2011. godine, izuzev Komiže, bile su manje količine oborine od

prosjeka (slika 6). Veći dio kontinentalne Hrvatske kao i Jadrana nalazi se u kategoriji

ekstremno sušno dok se u kategoriji vrlo sušno nalazi dio Istre, Like i Gorskog kotara, te

zaleđe Splita i Dubrovnika. Kategorija sušno obuhvaća okolicu Hvara i Senja, a u

kategoriji normalno nalaze se Vis i Lastovo.

9 International Panel on Climate Change

26

Slika 6. Prikaz ocjena vezanih uz količine oborina 2011. godine (izvor DHMZ, http://meteo.hr)

4.1.3. Posljedice promjena temperature i količine oborine

Abusus abusum invocat. – Jedna greška vuče drugu za sobom.

Latinska izreka

Povećanjem velikih količina oborine i češćih oluja na područjima uz rijeke očekuje se

porast opasnosti od poplava. Poplave će na tim područjima pospješiti eroziju koja se

očekuje zbog intenzivne oborine i na nagnutim obrađenim terenima. U prvom redu najveći

primarni krivac za eroziju je ,,čovjek zbog neprimjerenog gospodarenja tlom. Sužen

plodored, velika zastupljenost okopavina rijetkog sklopa, neodgovarajući i agroekološkim

prilikama neprilagođeni način obrade, stalna obrada na jednaku dubinu, obrade u smjeru

nagiba, učestale obrade i obradom prouzročena antropogena zbijanja i kvarenje strukture,

te pad sadržaja humusa. Usitnjenost parcela i prisiljenost poljodjelaca da obradu na

nagnutim terenima provode uz odnosno niz nagib“ (Kisić i dr., 2003).

27

S druge strane povećanje temperatura zraka i istovremeno smanjene količine oborine u

nekim predjelima uzrokuju suše čime se povećava evapotranspiracija i opasnost od požara.

Prosječno godišnje se u Hrvatskoj javlja oko 470 požara spaljene površine oko 9 000 ha.

Posebno osjetljivi na požare su šumski ekosustavi na kršu u obalnom i otočnom području

gdje prevladava Pinus halepensis (alepski bor) i makija. U posljednjih 10-ak godina

najveći broj šumskih požara, njih 730, zabilježeno je 2000. godine kada je izgorjelo 27 400

ha (DHMZ, 2009). U ekstremno toplim i sušnim godinama 2003. i 2007. također je

zabilježen iznadprosječni broj šumskih požara na jadranskom području. Požari utječu na

kemiju tla odnosno organske tvari, hidrofobnost i ph vrijednost tla. Na površini tla fronte

plamena proizvode temperaturu od oko 500°C od čega se u tlu uništi flora i fauna i dolazi

do pougljena tla te stvaranja hidrofobnog sloja što uvelike pospješuje stvaranje klizišta i

opet eroziju, jednu od najgorih posljedica požara (Clark, 2001).

Mogućnost erozije vjetrom, vodom i ovisno o nagibu erozija uzrokovana silom težom se

često povećava nakon požara. Jačina i trajanje erozije poslije požara ovisi o nekoliko

čimbenika poput teksture tla, nagiba terena, sposobnosti regeneracije slojeva i intenzitetu

oborine. Nije rijetkost da se erozija zbog preostalog korijenja u tlu pojavi s odgodom tek

nakon nekoliko godina. Tijekom vremena to preostalo korijenje istrune i izgubi se

postojanost tla te dolazi naknadno do ekscesivne erozije.

4.1.4. Utjecaj djelatnosti u Hrvatskoj na promjenu klime

Najveću emisiju stakleničkih plinova u 2004. godini u Hrvatskoj ima sektor energetike sa

74,9%, slijedi poljoprivreda sa 12,1%, industrijski procesi 10,8% i gospodarenje otpadom

2,2%. (Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, 2007)

U sektoru energetike većinu emisija stakleničkih plinova (90%) čini CO2 koji nastaje

izgaranjem, zatim slijede emisije metana (CH4) i didušikovog oksida N2O. Pod

energetikom se podrazumijevaju sve djelatnosti koje uključuju upotrebu fosilnih goriva. U

podsektore energetike se ubraja industrija građevinskog materijala, industrija željeza,

čelika, obojenih materijala, kemijska industrije, industrija celuloze i papira, proizvodnja

električne energije i topline u pogonima, hrane, pića, duhana i slično.

Prema podatcima Državnog zavoda za statistiku za 2003. godinu, poljoprivredne površine

u Hrvatskoj iznosi 3 137 milijuna ha što je 55,6% od ukupne kopnene površine Hrvatske.

Emisije stakleničkih plinova u poljoprivredi se smanjuju od 2006. godine pa su u 2010.

28

godini u odnosu na 1990-u godinu bile i do 25,5% niže. Prema tome izračunu ukupna

emisija stakleničkih plinova u poljoprivredi 2010. godine iznosila je 11,4%.

Poljoprivredne djelatnosti i proizvodnja dušičnih mineralnih gnojiva najveći su izvori

didušikovog oksida, a emitiraju i emisije ugljikovog dioksida te metana. Najznačajniji

izvori didušikovog oksida u poljoprivredi su izravna emisija iz tla i stočarstva te neizravne

emisije proizvedene različitim poljoprivrednim aktivnostima. Metan u poljoprivredi

najviše nastaje unutrašnjom crijevnom fermentacijom u procesu probave kod mliječnih

krava te različitim postupcima vezanim uz spremanje i primjenu organskih gnojiva.

(Hublin i dr., 2010).

4.2. Utjecaj klimatskih promjena na djelatnosti primarnog sektora u Hrvatskoj

U primarni sektor se ubrajaju isključivo djelatnosti proizvodnje hrane, a to su:

poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo i marikultura. Svaka od djelatnosti je specifična i na

svaku od njih na drugačiji način utječu klimatske promjene. Mjere koje treba poduzeti da

se smanje negativni utjecaji promjene klime su u svojoj suštini vrlo slične, a to je vraćanje

starim načinima proizvodnje i traženje povoljnijih i manje štetnih alternativa.

4.2.1. Poljoprivreda

U Hrvatskoj je u prosjeku 56,4% pod poljoprivrednim površinama a najvažnije kulture su

kukuruz koji zauzima 32% i pšenica 21% zasijane površine. Promjene u količini i

raspodjeli količine oborine, visokoj temperaturi, povećanje evapotranspiracije, učestalost

ekstremnih meteoroloških prilika, te podizanje razine mora uvelike utječu na

poljoprivrednu proizvodnju te se u bliskoj budućnosti očekuju sve veće štete. Zbog

pretpostavljenih klimatskih promjena koje prijete poljoprivrednoj proizvodnji, kao predmet

interdisciplinarnog istraživanja utjecaja klimatskih promjena na razvoj biljne mase i

prinosa poslužila je poljodjelska kultura kukuruz. Istraživanje s meteorološkog aspekta je

provedeno po prvi puta kod nas primjenom agrometeorološkog modela. Očekivani krajnji

rezultati su djelovanje klimatskih promjena ,,na duljinu vegetacijskog razdoblja kukuruza i

njegovu produktivnost“ (Vučetić, 2011). ,,Projekcije scenarija klimatskih promjena do

polovice 21. st. pokazuju skraćivanje vegetacije kukuruza do mjesec dana uz smanjenje

29

prinosa za 9–13 %. Do kraja stoljeća moguća je ranija berba kukuruza i do mjesec i pol

dana uz pad prinosa zrna za 14–25% u odnosu na sadašnje klimatske uvjete na

zagrebačkom području ako bi se zadržale jednake agrotehničke mjere i hibridi kukuruza

kao što su danas“ (Vučetić, 2011). Dobiveni rezultati dakle sugeriraju pomicanje datuma

sjetve i sijanje hibrida kukuruza koji su otporniji na sušu i s duljim vegetacijskim

razdobljem što postepeno već postaje praksa u Hrvatskoj.

Uz probleme produktivnosti usjeva, specifična situacija prijeti u budućnosti na područjima

Neretve, Krke i Vranskog jezera pored Biograda. Na tim područjima se predviđaju velike

nenadomjestive štete zbog porasta razine mora koje bi uzrokovalo brisanje tih predjela.

Područja koja ne bi bila u potpunosti potopljena imala bi probleme sa zaslanjivanjem tla,

posebice vode što bi negativno utjecalo na vodoopskrbu te na sustav navodnjavanja u

priobalju.

U današnje vrijeme problem koji već ostavlja posljedice u svim granama poljoprivrede i na

gotovo svim kulturama u našoj zemlji jest suša. Ove 2012. godine suše su utjecale na

mnoge kulture posebice na kukuruz, soju i šećernu repu kod kojih se štete mjere u

stotinama milijuna kuna. Nastala je i ogromna šteta na kulturama za prehranu stoke.

Stočarima jer je zbog tih dugotrajnih suša smanjena proizvodnja, a ujedno i kvaliteta

krmiva. Slijedi lančana reakcija poskupljenja hrane za stoku od utvrđenih 30% što vodi

poskupljenju uzgoja. Uložen trud na kraju daje poražavajuće malu proizvodnju mlijeka

koja nije isplativa ponudom aktualne otkupne cijene mlijeka od 2,40 kuna/L.

Trenutno jedna od rijetkih pozitivnih vijesti iz poljoprivrede bila je ona vezana uz masline

čiji je urod ove godine bio rekordan no radman10 je nešto slabiji.

10 postotak dobivenog ulja iz masline

30

4.2.1.1. Problem invazivnih vrsta u poljoprivredi

"Ne preživljavaju ni najjači, ni najpametniji. Preživljavaju oni koji se najbolje

prilagođavaju promjenama!„

Charles Darwin, engleski znanstvenik i prirodoslovac, (1809.–1882.)

S obzirom na utjecaj klimatskih promjena na biološku raznolikost, projekcije do kraja 21.

st. pokazuju da Hrvatska pripada u skupinu najugroženijih područja u Europi osobito

njezin primorski dio (Vučetić, 20112). U flori Hrvatske trenutno se bilježi 64 invazivnih

vrsta i podvrsta iz 27 porodica. Najbrojnije su vrste iz porodica glavočika (Asteraceae),

trava (Poaceae) i pomoćnica (Solanaceae), a većina ih potječe iz Amerike. Najveće štete u

poljoprivredi prouzrokuju Srebrnolisna pomoćnica (Solanum elaeagnifolium Cav.) i

Europski mračnjak (Abutilon theophrasti).

Srebrnolisna pomoćnica posebno je opasna invazivna vrsta jer može prenositi niz biljnih

bolesti poput virusa krumpira i žutog uvijača lista rajčice. Porijeklom je iz Sjeverne

Amerike, a rasprostranjena je također i u Južnoj Americi. Osim utjecaja na poljoprivredu

opasna je i za ljude jer su svi dijelovi biljke otrovni, a ukoliko dođe do konzumacije

plodova biljke i smrtonosni. Zabilježena je na otocima Plavniku i Visu te oko Šibenika

osim na tim predjelima nema novijih podataka o njenoj rasprostranjenosti van tih područja.

Europski mračnjak, porijeklom iz Kine, jedan je od najagresivnijih invazivnih korova

okopavina zabilježen još početkom 80-ih godina 20 stoljeća. Vrlo se brzo širi te je

zabilježen u svim županijama kontinentalnog područja, a pronađen je u manjem obujmu na

obali i gotovo se smatra nerješivim problemom.

4.2.1.2. Mjere ublažavanja posljedica klimatskih promjena u poljoprivredi

Rješenja za ublažavanje posljedica klimatskih promjena u Hrvatskoj vide se u smanjenju

stakleničkih plinova kako u poljoprivredi tako i u industriji i kućanstvima. Dogovoreno je

smanjenje emisije plinova za 5% do 2012. protokolom iz Kyota11 koji je Hrvatski sabor

ratificirao 27. travnja 2007.

11 Protokol iz Kyota ili Kyotski protokol uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime dodatak je međunarodnom sporazumu o klimatskim promjenama, potpisan s ciljem smanjivanja emisije ugljičnog dioksida i drugih stakleničkih plinova.

31

Poljoprivreda može doprinijeti ublažavanju klimatskih promjena smanjivanjem odnosno

kontroliranjem upotrebe mineralnih gnojiva, smanjivanjem broja preživača ili njihovom

zamjenom drugim vrstama stoke, upotreba stočne hrane s manjim udjelom dušika i

smanjivanjem spaljivanja ostataka usjeva.

Kao mjeru ublažavanja posljedice klimatskih promjena, npr. suše, potrebno je povećati

udio poljoprivrednih površina pod navodnjavanjem. Prema veličini navodnjavanih

površina Hrvatska se nalazi na jednom od posljednjih mjesta u Europi, a ima velike

potencijale za navodnjavanje. Hrvatska raspolaže s ukupno oko 2,9 milijuna ha

poljoprivrednog zemljišta od čega je 244 000 ha povoljno za navodnjavanje, sa nešto

manjim ali ipak mogućim potencijalom za navodnjavanje smatra se 600,000 ha (slika 7).

Cilj je do 2020. povećati površine navodnjavanja na 100 000 ha.

Pozitivne učinke bi također imale analize trenutnih poljoprivrednih kultura uz suradnju

stručnjaka iz područja agroklimatologije i poljoprivrede. U analize bi bilo uključeno

utvrđivanje utjecaja klimatskih promjena na najrasprostranjenije i najugroženije

poljodjelske kulture, a dobiveni rezultati poslužili bi stvaranju budućih strategija i mjera

prilagođavanja i ublažavanja poljoprivredne proizvodnje na klimatske promjene.

Slika 7. Karta prioritetnih područja za navodnjavanje u RH (izvor: http:// vlada.hr)

32

Krajnji produkt bi bile poljoprivredne površine s novim hibridima ili čak novim kulturama

(moguće tropskim) koje se do tada nisu uzgajale na tim područjima, a otpornije su na

vremenske neprilike, te im pogoduje trenutno i potencijalno stanje područja. Poželjno bi

bilo ponuditi i poticaje poljoprivrednicima za uzgajanje novo predloženih kultura.

4.2.1.2.1. Ekološka poljoprivreda

,,Svrha je ekološke proizvodnje zaštita zdravlja i života ljudi, zaštita prirode i okoliša i

zaštita potrošača.’’

Zakon o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda

U Hrvatskoj se ekološka poljoprivreda počinje razvijati osamdesetih godina prošlog

stoljeća, a među začetnicima je znanstvenik Pavao Krišković: ,, ..ekološka proizvodnja,

(“organska”, “biološka”) poseban je sustav održivoga gospodarenja u poljoprivredi i

šumarstvu koji obuhvaća uzgoj bilja i životinja, proizvodnju hrane, sirovina i prirodnih

vlakana te preradu primarnih proizvoda, a uključuje sve ekološki, gospodarski i društveno

opravdane proizvodno-tehnološke metode, zahvate i sustave, najpovoljnije koristeći

plodnost tla i raspoložive vode, prirodna svojstva biljaka, životinja i krajobraza, povećanje

prinosa i otpornosti biljaka s pomoću prirodnih sila i zakona, uz propisanu uporabu

gnojiva, sredstava za zaštitu bilja i životinja, sukladno s međunarodno usvojenim normama

i načelima,’’ (Zakon o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda,

2001). Spas od daljnjeg onečišćenja se vidi u ekološkoj poljoprivredi koja bilježi stalni

porast (slika 8).

33

Slika 8. Rast ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj (izvor: http://www.mps.hr)

Kako bi se i dalje povećavao taj trend 2002. godine ekološka poljoprivreda ulazi u državni

sustav novčanih potpora donošenjem Zakona o državnoj potpori u poljoprivredi, ribarstvu i

šumarstvu (Ministarstvo poljoprivrede, 2012). U studenom 2003. godine postoji 3 500 ha

pod ekološkom poljoprivredom što je 0,1% od ukupnih poljoprivrednih površina (Kisić,

2004). Godine 2007. zabilježeno je 14 975,6 ha pod ekološkom proizvodnjom dok se već

2011. godine je 32 036 ha pod ekološkom proizvodnjom (Kučar i dr., 2007).

4.2.2. Šumarstvo

,,Šuma je najveći dar koje ima čovječanstvo.“

Gaj Plinije Sekunda, antički pisac i znanstvenik, (23.–79.)

Šume u Hrvatskoj su međunarodno priznate i najvrednije u Europi zbog svoje velike

biološke raznolikosti i činjenice da je 95% šumskog područja prirodnog sastava, a što je

rezultat duge šumarske tradicije održivog gospodarenja. Prema Državnom zavodu za

statistiku u 2010. godini zabilježeno je ukupno 2 231 883 ha pod šumama što je oko 44%

od ukupnog kopnenog dijela zemlje. Prema podacima iz Šumsko-gospodarske osnove

područja za razdoblje 2006.–2015. godine 78% ukupne površine šuma i šumskog zemljišta

je u državnom vlasništvu, a privatni šumoposjednici gospodare s 22 % ukupne površine

šuma i šumskog zemljišta.

34

Da posjedujemo iznimno bogatstvo govori činjenica kako 95% šumskih sastojina ima

prirodni sastav. Osim toga, područjem naše države prolazi granica između dviju velikih

fitogeografskih regija eurosibirsko-sjevernoameričke i mediteranske, što uvjetuje veliku

raznolikost ekosustava, tipova staništa, biljnog i životinjskog svijeta.

Eurosibirsko- sjevernoamerička regija obuhvaća 45 šumskih zajednica nizinskog,

brežuljkastog, brdskog, gorskog i pretplaninskog vegetacijskog pojasa. Mediteranska

obuhvaća 17 termofilnih, vazdazelenih i listopadnih šumskih zajednica obalne i otočne

Hrvatske.

U posljednjih 100 godina površina šuma u Hrvatskoj se nije smanjila, znači da je briga,

uporaba i pomlađivanje šuma u ravnoteži i pod kvalitetnim rukovođenjem šumarskih

gospodarstvenika, no to ne znači da nije bilo negativnih utjecaja na šumske zajednice.

Problemi vezani su uz bolesti na drveću i pojave štetnika kao što je potkornjak kod jele i

smreke u razdoblju 1996.–2004. godine izravno su povezane s klimatskim promjenama.

Postoji, također bojazan da bi pretpostavljene klimatske promjene mogle dovesti do

promjena poput nestajanja postojećih tipova šuma, pojavi novih, promjene u prostornoj

razdiobi glavnih tipova šuma, proizvodnosti, ekološke stabilnosti i zdravstvenog stanja.

Najugroženijim u šumarstvu smatraju se 266 svojti predalpske, 607 svojti alpske

rasprostranjenosti i mnoge populacije na rubnim dijelovima areala.12

Negativan utjecaj na šume hrasta lužnjaka imati će snižavanje razina podzemnih voda

uslijed učestalih pojava sušnih godina u najvećem šumskom bazenu Spačvi koji se nalazi

na površini od 39 789 ha. Ugroženost šuma hrasta lužnjaka postoji i u okolici Našica,

Osijeka te Podravini.

Gradnja autocesta na područjima Hrvatske u posljednjih par godina također je utjecala na

šume, ali i šumske životinje. Krčenje šume zbog izgradnje cesta uzrokuje fragmentaciju

staništa i populacija, te prekidanje mogućih pravaca kretanja životinja i stradavanje

životinja u pokušaju prelaska prometnica. Dodatni je problem pri izgradnji prometnica

trajno osvjetljenje tijekom noći te buka koja može utjecati na neke vrste.

Šumske životinje, zaštićene nekom od konvencija i na koje najviše može utjecati krčenje

šuma u svrhu gradnje cesta su: divlji zec (Lepus europaeus), vuk (Canis lupus), vidra

(Lutra lutra), divokoza (Rupicapra rupicapra), smeđi medvjed (Ursus arctos), ris (Lynx

lynx), divlja mačka (Felis silvestris), srna (Capreolus capreolus), bjeloprsi jež (Erinaceus

concolor), dabar (Castor fiber), veliki hrčak (Cricetus cricetus) i crvena vjeverica (Sciurus

vulgaris, Štahan i dr., 2002).12 Areal je područje prirodne raširenosti određenih biljnih ili životinjskih vrsta.

35

4.2.2.1. Problem invazivnih vrsta u šumarstvu

Ozbiljnu prijetnju šumskim gospodarstvima u nizinskim područjima predstavlja amorfa

(Amorpha fruiticosa). U Hrvatsku je unesena kao ukrasna biljka i vrlo brzo se udomaćila i

proširila po nizinskom području Hrvatske uz obale rijeka i jezera. Vrsta je toliko agresivna

da svojim brzim i bujnim rastom gotovo onemogućava pošumljavanje. Lako prodire u

novonastale šumske kulture i vrlo brzo ih sustiže u rastu i zagušuje što na posljetku

rezultira propadanjem mladog drveća.

Predstavnik faune za invazivne vrste u našim krajevima je brijestova osa listarica

(Aproceros leucopoda) prvi puta pronađena 2011. godine na više lokaliteta. Biljka

domaćin su sve vrste brijesta, a posebnu bojazan budi činjenica da ta vrsta ose ima četiri

generacije godišnje.

4.2.2.2. Mjere ublažavanja posljedica klimatskih promjena u šumarstvu

Radi smanjivanja ekološkog pritiska na šume, neophodno je izdvojiti i zaštititi

reprezentativna područja sa visokom raznolikošću, svim šumama upravljati po standardima

koje je odredilo Vijeće za upravljanje šumama, spriječiti nezakonitu sječu šuma, razviti

programe obnavljanja šuma, poduzeti sve mjere kako bi se spriječile moguće promjene i

propadanje šuma zbog vremenskih utjecaja i klimatskih promjena.

Promjene u šumskim ekosustavima nastale pod utjecajem klimatskih promjena mogu se

spriječiti dugoročnim praćenjem odabranih bioloških, fizikalnih i kemijskih varijabli in

situ. Pošto je nemoguće pratiti sve stastojine dovoljno je pratiti promjene u zonama

prostornog kontakta mediteranske i kontinentalne šume, osjetljive dominantne vrste poput

jele (Abies alba), šume ovisne o dopunskom vlaženju poplavama i podzemnom vodom.

4.2.3. Ribarstvo i marikultura

36

Hrvatska ima jako razvijen sektor ribarstva13 kao i marikulture14 te su oba sektora vrlo

važna za identitet zemlje i njezino gospodarstvo unatoč razmjeno malom BDP-u prosječno

0,25% ili oko 56 milijuna EUR u 2003. i 2004. godini. Klimatske promjene imat će velik

utjecaj na ovaj sektor no već sada su primijećene značajne fluktuacije u bogatstvu morskih

riba, promjene u ponašanju i migracijskim obrascima populacija što ima izravan utjecaj na

ulov ribe.

U Jadranu se pronalazi i sve više novih vrsta riba uglavnom termofilnih, uobičajenih za

topla mora. Neke od zabilježenih novih vrsta su ribe s lovnom vrijednosti poput novih

vrsta tune i neke vrste kirnji (Epinephelus marginatus) no pronađene su i invazivne vrste

strijelka skakuša (Pomatomus saltatrix, engl. bluefish) koja stvara probleme u delti

Neretve, potencijalno otrovne vrste riba – atlantska napuhača (Lagocephalus lagocephalus)

i kuglakož ili četverozubka ( Sphoeroides pachygaster).

Brancin i europska kamenica s druge strane se sele na sjevernije predjele u hladnije vode

no moguće je provesti mjere prilagodbe tih vrsta. U Turskoj i Grčkoj već postoje iskustva s

prilagodbama vrsta i mjerama koje se provode po pitanju invazivnih vrsta, a mogu se

primijeniti i u našim krajevima.

4.3. Utjecaj klimatskih promjena na zdravlje stanovnika u Hrvatskoj

13 Ribarstvo obuhvaća izlove ribe i drugih morskih organizama koji se ne uzgajaju. 14 Marikultura obuhvaća uzgoj morskih organizama u ograđenom dijelu mora ili spremnicima i ribnjacima napunjenim morskom vodom u svrhu prehrane i dobivanja drugih proizvoda (Landau i dr. 2008).

37

,,Doktori su ljudi koji propisuju lijekove o kojima znaju malo, da bi liječili bolesti o kojima

znaju još manje, u ljudskim bićima o kojima ne znaju ništa. "

Voltaire, francuski književnik, povjesničar i filozof (1694.–1778.)

Klimatske promjene uzrokuju ljudima mnoge zdravstvene probleme. Promjene poput

visoke temperature zraka mogu uzrokovati vaskularne bolesti, neurovegetativne smetnje pa

i razvoj infektivnih bolesti. Jako Sunčevo zračenje odnosno ultraljubičasto zračenje je

opasno za zdravlje jer uzrokuje promjene na koži poput malignih melanoma, raka kože,

opeklina i fotodermatoze (alergije na sunce). Opasnost od ultraljubičastog zračenja

iskazuje se preko kategorija UV-indeksa koji se procjenjuje pomoću računalnih modela.

Što je on veći, veća to je veće i ultraljubičasto zračenje.

Klimatske promjene prouzrokuju i sve veće probleme kod 30 do 40 milijuna ljudi širom

svijeta koji pate od sezonskih alergija.(Zaninović i Gajić-Čapka, 2008). Povišene

koncentracije CO2 već je rečeno ubrzava rast biljke, a visoke temperature i sve raniji

proljetni uvjeti utječu na prijevremenu pojavu sezonskih alergija. Točnije u prosjeku

proljetni uvjeti dolaze ranije 14 dana nego prije 20 godina (Matika-Šetić, 2011). Sezonske

alergije ponajviše izaziva pelud drveća (npr. Fraxinus sp.), korova (npr. Ambrosia sp.) te

trava (npr. Dactylis glomerata).

Još jedan od problema jesu i invazivne vrste poput azijskog tigrastog komarca (Aedes

albopicus). Zbog promjene klime i sve viših temperatura dolazi do širenja ove vrste

komaraca iz tropskih i suptropskih područja prema umjerenom pojasu, a time se ujedno

povećava opasnost od širenja tropskih bolesti koje ti komarci prenose.

4.3.1. Alergije

Jedna od procjena je da u Hrvatskoj od alergijske hunjavice boluje 7–10% osoba, a 3–5%

od peludne astme. Neke od vrsta koje izazivaju najviše reakcija trave: klupčasta oštrica

(Dactylis glomerata), livadna mačica (Phleum) i ozimica (Secale cereale).

Drveće: maslina (Olea europea), jasen (Fraxinus), čempres (Cupressus), mediteranski hrast

(Quercus ilex), grabar (Carpinus ornus), ljeska (Corylus avellana), lipa (Tilia), topola

(Populus), i crni bor (Pinus)

38

Korovi: limunđik, ambrozija (Ambrosia artemisiifolia) i divlji pelin (Artemisia).

Ambrozija je termofilna vrsta prvi puta pronađena 1941. godine na području Podravine,

Posavine i Slavonije. Vretenastog je korijena i razgranate dlakave stabljike koja može

narasti do visine od 2 m a prema nekim autorima i 3 m. Vrlo se brzo širi, brzina migracije

joj je između 6 i 20 km godišnje s istoka na zapad što pokazuje i sve veća koncentracija

peludi ambrozije na sjevernom Jadranu (Hrga i Stjepanović, 2012).

Jaku alergijsku reakciju izaziva koncentracija od 30 zrnaca ambrozije po m3 zraka, a jedno

zrnce je veličine od samo 20 m. Tijekom cvatnje biljka otpušta 8 milijuna peludnih

zrnaca što znači moguću koncentraciju i do 500 zrnaca peludi ambrozije po m3 zraka.

Oko 250 000 stanovnika Zagreba pati od alergije na ambroziju koja se divlje sve više širi.

Građanske akcije u Zagrebu okupljaju svake godine sve više dobrovoljaca za uništavanje

ambrozije ne bi li se ta biljka uljez barem donekle iskorijenila. Određene su i kazne u

rasponu od 100 do 1 000 kuna ukoliko se na posjedima ne ukloni, no rijetki su slučajevi

kažnjavanja.

Na temu ambrozije kao najveće prijetnje u nas pa i u svijetu, Amanda Staudt, klimatska

znanstvenica je izjavila: ,,Veća količina CO2 mogla bi učiniti pelud iz ambrozije još

potentnijom, odnosno opasnijom, ukoliko koncentracija CO2 naraste sa sadašnjih 385 ppm

na 600 ppm što bi se moglo dogoditi najranije sredinom stoljeća, učinak peludi iz

ambrozije bi se mogao povećati za 70%” (Matika-Šetić, 2011).

5. ZAKLJUČAK

,,Vrijeme je novac!“

39

Benjamin Franklin, američki državnik, filozof, ekonomist (1706.–1790.)

Mudrost Benjamina Franklina jedna je od široko primjenjivih u mnogim čovjekovim

aktivnostima. Tako se i u ovom radu s temom utjecaja klimatskih promjena može

primijeniti, ali i shvatiti na zapravo dva načina.

Vrijeme može biti u smislu vremenskog intervala, ali isto tako se može shvatiti i kao

meteorološki termin. U radu, između ostalog, prikazano je da povećanje temperature zraka

djeluje na skraćivanje vegetacijskog razdoblja što bi neke moglo neuke navesti na pomisao

zadovoljnog trljanja ruku zbog gore navedene poslovice. Međutim u ovom slučaju

skraćeno vrijeme vegetacijskog razdoblja ne znači i uobičajenu kvalitetu uroda nego

smanjenje produktivnosti poljodjelske kulture odnosno prinosa. U ovom slučaju, dakle,

gornja izreka neće biti pobjedonosna ukoliko se njome krene mudrovati.

Potencijalno moguć drugi način je i način razmišljanja prosječnog poljoprivrednika da je

vrijeme (meteorološko), novac. To je samo djelomično točno ukoliko su, naravno,

vremenske prilike pogodne. Što ako se dogodi suprotan slučaj?

Vremenske prilike moguće je s velikom točnošću prognozirati nekoliko dana unaprijed, a

naznake vremena i nekoliko mjeseci unaprijed pomoću sezonskih prognoza. Te

mogućnosti koje danas pruža meteorologija, a posebice agrometeorologija, treba iskoristiti

u modernoj poljoprivredi. Primjena sezonske prognoze u poljoprivredi npr. u predviđanju

nastupa kišnih i sušnih razdoblja je vrlo važna jer o tome izravno ovise prinosi

poljodjelskih kultura. Razvijene zapadnoeuropske države kao i Sjedinjene Američke

Države uvelike koriste agrometeorološke informacije i u svojim nasadima obavljaju

agrometeorološka mjerenja. Na osnovi toga se poduzimaju odgovarajuće agrotehničke

mjere gnojidba, prskanje protiv biljnih bolesti i štetnika, navodnjavanje te planiranje

datume sjetve, berbe ili žetve. Ništa ne prepuštaju slučaju već strogo planiraju svoju

poljoprivrednu proizvodnju.

Stoga je nužno i našim poljoprivrednicima približiti objektivna saznanja o klimatskim

promjenama, što se očekuje u skorijim izmijenjenim klimatskim uvjetima u Hrvatskoj i

koje mjere poduzeti za ublažavanje posljedica klimatskih promjena. S druge strane treba

im obrazložiti kako mogu primijeniti agrometeorološku informaciju u praksi i poboljšati

poljoprivrednu proizvodnju. Zbog toga je potrebna izobrazba poljoprivrednika kako na

40

suvremen način i uz suvremene agrotehničke mjere maksimalno osigurati učinkovitost i

isplativost uloženog truda i kapitala od sjetve do žetve.

,,Život koji nam je dala priroda kratak je, ali sjećanje na valjano upotrijebljen život vječno

je!”

Ciceron, rimski političar, pisac i govornik (106. pr.n.e–43. pr.n.e)

6. LITERATURA

41

6.1. Citirana literatura

- Clark B., (2001), Soils, water and watersheds, Fire Effects Guide, National Wildlife

Coordinating Group, Fire Use Working Team, U.S.A., Chapter 5., str. 93–109.

- DHMZ, Državni hidrometeorološki zavod, službene stranice, URL: http://meteo.hr

(12.9.2012.)

- DHMZ, (2009), Peto nacionalno izvješće Republike Hrvatske prema Okvirnoj

konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC), Zagreb

- Eastburn D.M. (2010), Global Climate Change and Implications for Future Plant

Disease Epidemics, College of Agriculture, Consumer and Environmental

Sciences, University of Illinois Extension, Illinois, U.S.A ,

URL: http://agronomyday.cropsci.illinois.edu/2010/tours/d5climate/ (23.10.2012.)

- Feist O. (2011), Analiza toplinskog stresa za potrebe poljodjelstva u hrvatskoj u

prošlim, sadašnjim i budućim klimatskim uvjetima, Prirodoslovno-matematički

fakultet, Geofizički odsjek, Diplomski rad, Zagreb

- Fischetti F., (2012), Did Climate Change Cause Hurricane Sandy?,

scientificamerican.com,

URL:http://blogs.scientificamerican.com/observations/2012/10/30/did-climate-

change-cause-hurricane-sandy/, (4.11.2012.)

- Hall, A.E. (2001), Consideration of crop response to environment in plant breeding.

In: Crop Response to Environment. CRC Press LLC, Boca Raton, USA, 197–208.

- Houghton J. (1994), Global Warming, Oxford, England, Lion publishing, UK

- Hublin A., Švedek I., Poljanac M., Kos R., Šaša D., Marković B., Vešligaj D., Vuk

B., Požar H., Mesić M. (2010), Izvješće o inventaru stakleničkih plinova na

području Republike Hrvatske za razdoblje 1990.–2008. (NIR 2010) Izvješće

Konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime i Kyoto protokolu, Ministarstvo

zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, str. 118–121.

- Glavač V. (1999), Uvod u globalnu ekologiju, Državna uprava za zaštitu prirode i

okoliša i Hrvatske šume, Zagreb

- Global Greenhouse Warming, (2010), Melting Ice and Sea Levels, Global

Greenhouse Warming. URL:http://www.global-greenhouse-warming.com/melting-

ice-and-sea-levels.html (10.9.2012.)

- IPCC, (2007), Climate Change 2007a: Synthesis Report Contribution of Working

Groups I, II and III to the Fourth Assessment Report of the Intergovernmental

42

Panel on Climate Change (Core writing team and eds., Pachauri, R.K. and

A.Reisinger), IPCC, Geneva, 104 pp.

- Kisić I., Bašić F., Nestroy O., Mesić M., Sabolić M. (2003), Održivo gospodarenje

na tlima izloženim djelovanju erozije vodom, Gazophylacium, VIII/1–2, str. 25–35.

- Kisić I. (2004), Ekološka poljoprivreda u Republici Hrvatskoj, Gazophylacium,

IX/3–4, str.119–124.

- Kučar Dragičević S., Šućur M. (2007), Izvještaj o stanju okoliša u Republici

Hrvatskoj, Agencija za zaštitu okoliša, Zagreb

- Landau S., Legro S., Vlašić S. (2008), Izvješće o društvenom razvoju, Dobra klima

za promjene: Klimatske promjene i njihove posljedice na društvo i gospodarstvo u

Hrvatskoj, Zagreb

- Matika-Šetić A.(2011), Utjecaj klimatskih promjena na peludne alergije, Opća

bolnica Pula, Pedijatrija, Pula

- Ministarstvo poljoprivrede, mps.hr,

URL:http://www.mps.hr/default.aspx?id=8373, (26.10.2012.)

- Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, (2007), Prijedlog

nacionalne strategije za provedbu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o

promjeni klime (UNFCCC) I Kyotskog protokola u Republici Hrvatskoj s planom

djelovanja, Zagreb, str. 24

- N.A.S.A., URL: http://science.nasa.gov ( 3.7.2012.)

- Popadić R. (2012), Što je uragan i kako nastaje?, cudaprirode.com,

URL:http://cudaprirode.com/portal/tz/4036-to-je-uragan-i-kako-nastaje ,

(4.11.2012.)

- Penzar I., Penzar B., (2000), Agrometeorologija, Školska knjiga, Zagreb

- Rastovčan-Mioč A. (2009), Uvod u ekologiju, interna skripta, Metalurški fakultet,

Sisak

- scientificamerican.com, URL:http://blogs.scientificamerican.com (4.11.2012.)

- Shepherd A., Wingham D., Wallis D., Giles K., Laxon S., Venke Sundal1 A.,

(2010), Recent loss of floating ice and the consequent sea level contribution,

Geophysical Research. Letters, UK

43

- Srnec L. (2010), Usporedba sezonskih klimatskih varijacija u Hrvatskoj i

temperaturnih anomalija u tropskom Pacifiku, Prirodoslovno-matematički fakultet,

Poslijediplomski studij prirodnih znanosti, Zagreb

- Šegota T., Filipčić A., (2003), Köppenova podjela klima i Hrvatsko nazivlje,

Prirodoslovno matematički fakultet, Geografski odsjek, Zagreb, Geoadria, vol. 8/1,

17–37.

- Štahan Ž., Huber Đ., Pavlinić I., Tvrtković N., Krivak Obadić V., Dušek A., Budak

Rajčić J. (2002), Propusnost cesta za životinje, Prijedlog smjernica za projektiranje,

Institut Građevinarstva Hrvatske, Zagreb

- Than K. (2006), Deserts might grow as tropics expand, Livescience.com, New

York, U.S.A. , URL: http://www.livescience.com/10472-deserts-grow-tropics-

expand.html, (2.9.2012.)

- Thuiller W., Lavorel S., Arau´ jo M.B., Sykes M.T., Prentice I.C. (2005), Climate

change threats to plant diversity in Europe, Stanford University, USA, California

- Ustav Republike Hrvatske, (2001), Zakon o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i

prehrambenih proizvoda, Zastupnički dom Hrvatskoga sabora, Zagreb

- vlada.hr. (2005), Nacionalni projekt navodnjavanja i gospodarenja poljoprvirednim

zemljištem i vodama u Republici Hrvatskoj,

URL:www.vlada.hr/hr/content/download/7326/61237/file/121-1.pdf , (30.10.2012.)

- Vučetić, V., 2011: Modeliranje utjecaja klimatskih promjena na prinose kukuruza u

Hrvatskoj. Disertacija. Prirodoslovno-matematički fakultet, Sveučilište u Zagrebu.

- Vukelić J., Rauš Đ. (1998), Šumarska fitocenologija i šumske zajednice u

Hrvatskoj, Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet, str.52–53.

- Zaninović K., Gajić-Čapka M., (2008), Klimatske promjene i utjecaj na zdravlje,

Državni hidrometeorološki zavod, Zagreb

- Znanost.hr. (2010), Ograničavanje acidifikacije oceana u uvjetima globalne

promjene, http://znanost.geek.hr/clanak/ogranicavanje-acidifikacije-oceana-u

uvjetima-globalne-promjene/, (27.6.2012.)

44

6.2. Korištena literatura

- AgroKlub.com, (2012), URL: www.agroklub.com ( listopad i studeni 2012.)

- Bakkenes, M, B. Eickhout and R. Alkemade, 2006: Impact of different climate

stabilisation scenarios on plant species in Europe, Global Environmental Change,

16, 19–28.

- Burroughs W. J. (2001), Climate change. Cambridge University Press. UK

- Clark B., Miller M. (2001), Fire Effects Guide. National Interagency Fire Center,

U.S.A.

- Curran T. (1991), Forest and global warming, Science and Technology Division,

Canadian Government Publishing, Canada

- Fiolić M. (2010), Zašto bi se itko obazirao na zagađenje svjetlom?, Udruga za

prirodoslovna istraživanja, Zagreb

- Fonović M., (2005), Svjetlosno onečišćenje, Zagreb,

URL: http://www.fonovic.com/svjetlosno_zagadjenje.html , (23.9.2012.)

- Hawkins B., Sharrock S., Havens K. (2008), Plants and climate change: which

future? Botanic Gardens Conservation International, UK

- Houghton J.T., Ding Y., Griggs D.J., Noguer M., van der Linden P.J., Dai X.,

Maskell K., Johnson C.A.,(2001), Climate Change 2001: The Scientific Basis,

Cambridge University Press , UK

- Hrga I., Stjepanović B. (2012), Ambrozija nije ljetni hit! Zavod za javno zdravstvo

"Dr. Andrija Štampar", Zagreb

- Hublin A. (2012), National inventory report 2012., Croatian greenhouse gas

inventory for the period 1990 -2010., Agencija za zaštitu okoliša, Zagreb

- Makšijan B. (2012), Energetska učinkovitost u okviru energetske politike

Republike Hrvatske, Ministarstvo gospodarstva, Sektor za energetiku , Osijek

- Novak N., Kravarščan M. (2011), Invazivne strane korovne vrste u Republici

Hrvatskoj, Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo, Zagreb

- Pearson R.G., Dawson P.T. (2003), Predicting the impacts of climate change on the

distribution of species: Are bioclimate envelope models useful? Environmental Change

Institute, School of Geography and the Environment, University of Oxford, UK

- Pleumarom A. (2007), Tourism feels the heat od global warming, Tourism

investigation and monitoring team,

45

- Simpson M.C., Gössling S., Scott D., Hall C.M., Gladin E. (2008), Climate Change

Adaptation and Mitigation in the Tourism Sector: Frameworks, Tools and

Practices, United Nations Environment Programme, University of Oxford,

UNWTO, WMO: Paris, France

- vecernji.hr, (2012), Topljenje arktičkog leda dalo je razornu snagu uraganu Sandy,

URL:http://www.vecernji.hr/vijesti/topljenje-arktickog-leda-dalo-je-razornu-snagu-

uraganu-sandy-clanak-471461, (4.11.2012.)

- Vlada RH, (2005), Nacionalni projekt navodnjavanja i gospodarenja

poljoprivrednim zemljištem i vodama u Republici Hrvatskoj 2005., Zagreb

- Willer H. (2012), Organic Agriculture Worldwide: Current Statistics, Research

Institute of Organic Agriculture (FiBL), Švicarska, Frick

46