1. UVOD

Klima se na zemlji mijenja zbog čovjekovog djelovanja koje mijenja kemijski sastav u

atmosferi nagomilavanjem stakleničnih plinova, prvenstveno ugljičnog dioksida, metana i

natrijeva oksida. Toplina koju stvaraju ovi plinovi je neosporna. Sunčeva energija utječe na

vrijeme i klimu na zemlji. Zagrijana zemljina površina vraća tu energiju u svemir. Plinovi koji

u atmosferi stvaraju staklenik (vodeno vapno, ugljični dioksid i drugi) sprječavaju prodiranje

plinova zadržavajući toplinu, nešto poput staklene ploče na stakleniku. Bez ovog prirodnog

"učinka staklenika" temperature bi bile znatno niže nego što su sada, i život na zemlji, ovakav

kakav je danas, ne bi bio moguć. Umjesto toga, zahvaljujući plinovima u omotaču prosječna

temperatura na zemlji je ugodna, i iznosi 15°C. Problem može nastati ako atmosferska

koncentracija oksidnih plinova naraste. Od početka se industrijske revolucije koncentracija

ugljičnog dioksida u atmosferi povećala za 30%, koncentracija se metana udvostručila, a

natrijeva se oksida povećala za 15%.Ova povećanja utječu na zadržavanje topline u zemljinoj

atmosferi. Znanstvenici većinom vjeruju kako su sagorijevanje fosilnih goriva i druga

čovjekova djelovanja glavni uzrok povećanja koncentracije ugljičnog dioksida i drugih

stakleničnih plinova. Klimatske promjene su jedan od najuzbunjujućih izazova koji potresaju

svijet u 21. stoljeću. Proučavanja koja su se vodila posljednjih 50 godina donose nove i jače

dokaze koji zahtijevaju odgovore. Klimatske se promjene događaju sada, a već je očekivano

klimatsko zatopljenje u budućnosti veće nego što se predviđalo. Većina se istraživača o

klimatskim promjenama slaže kako se već suočavamo s neizbježnim povećanjem globalne

temperature i kako je velika vjerojatnost da su klimatske promjene već nastupile. Na

međunarodnom savjetovanju IPCC1 1997. i ne tako davne 2000., na kojem je sudjelovalo

preko 2000 znanstvenika, upozoreno je kako je ljudsko djelovanje glavni uzrok klimatskih

promjena.

1 Intergovernmental Panel on Climate Change (Međuvladin panel o klimatskim promjenama )

1

2. METODOLOGIJA, OBJEKT I CILJ ISTRAŽIVANJA

Prve mjere globalne brige o zračnom omotaču poduzete su tek nakon pojave ozonskih rupa 

kroz koje prodire smrtonosno ultraljubičasto zračenje - zabranom proizvodnje i

upotrebe freona. No, rupe su ostale i trebat će barem pola stoljeća da se zatvore. U posljednjih

200 godina upotreba fosilinih goriva kao što su ugljen i nafta, ali i sječa šuma uzrokovali su

značajan porast koncentracije stakleničkih plinova koji sprječavaju prirodno “hlađenje”

Zemljine atmosfere. Prije svega radi se o povećanju koncentracije ugljičnog dioksida u

atmosferi uzrokovanom ljudskom aktivnošću. Iz svega toga proizlazi da je neminovno

ozbiljnije sagledavanje problema globalnog zatopljenja. U prilog toj tvrdnji ide i izjava

glavnog tajnika Ujedinjenih naroda, Ban Ki-moona koji je na 27. sjednici Međuvladinog

panela o klimatskim promjenama (IPCC) održanoj 2007. godine izjavio kako se “Svijet nalazi

na rubu propasti”, misleći pri tome na probleme uzrokovane upravo globalnim zatopljenjem.

Većina stručnjaka slaže se s tvrdnjama da je do globalnog zatopljenja došlo zbog ljudske

aktivnosti, tj. zbog emisije CO2 i metana. Davna prošlost također bilježi značajne klimatske

promjene, no one su se događale u mnogo kraćim intervalima nego što se je to danas. NASA2

niz godina sustavno prati promjene koje se događaju na Zemljinoj površini i uzroke globalnih

klimatskih promjena. Antarktik je posljednjih 30 godina uglavnom bio okovan ledom, no

studija NASA-e iz 2004. godine predviđa budućnost koju će obilježiti upravo obrnuta slika.

Studija nagovještava zatopljenje u južnom polarnom području u sljedećih 50 godina.

“Antarktik se hladi i moglo bi se reći kako bi neka područja mogla izbjeći globalno

zatopljenje, ali je studija pokazala da za takav scenarij postoji vrlo mala vjerojatnost. Očekuje

se kako će globalno zatopljenje dominirati u budućim klimatskim trendovima”, zaključili su

tada u NASA-i. Računalni model uključivao je tri različita scenarija koji su se odnosili na

interakciju oceana i atmosfere. Simulacije su započele 1945. godine i odnosile su se na

razdoblje do 2055. Sve do 2004. godine stručnjaci NASA-e dobro su predvidjeli, a tada je

jedan od znanstvenika koji je radio na projektu izjavio kako dugoročna opasnost globalnog

zatopljenja leži u topljenju santi leda u oceane. “Ako se Antarktika nastavi zagrijavati

tempom kao do sada, moramo ozbiljno razmisliti o razini zagrijavanja koja može uzrokovati

topljenje ledenih santi, odnosno njihovo odvajanje, što će pak utjecati na povećanje globalne

razine mora”, zaključili su u NASA-i. Nešto kasnije, 2006. godine, studija američkih

2 National Aeronautics and Space Administration (Američka Nacionalna uprava za zrakoplovstvo i svemir )

2

znanstvenika predvidjela je značajno topljenje leda na sjevernom i južnom polu prema kojoj

bi do 2100. godine razina mora mogla narasti i do 6 m!

SLIKA 1. Efekt staklenika(izvor : http://web.zpr.fer.hr/ergonomija/2004/habjanac/Slike/efekt_staklenika.jpg )

3

3. PREGLED DOSADAŠNJIH ISTRAŽIVANJA

U "Neugodnoj istini" Al Gore pokušava dokazati dvije stvari: prvo, da je globalno

zagrijavanje neupitna znanstvena činjenica, i drugo, da se emisiju stakleničkih plinova (prije

svega ugljičnog dioksida) vrlo lako može smanjiti, pitanje je samo političke volje. On također

dovodi u pitanje "naš način života": umjesto potrošnje nameće štednju, umjesto

hiperproizvodnje racionalizaciju, umjesto kratkoročne dobiti - dugoročnu ekonomiju. U svojoj

knjizi Gospodari vremena Tim Flannery strastveno zastupa tezu o nužnom i hitnom

djelovanju koje će, prije svega, osvijestiti činjenicu kako globalne klimatske promjene

oštećuju sav život na Zemlji, ugrožavajući pritom i naš vlastiti opstanak. Neosporiva u svom

autoritetu, vješto i pristupačno napisana, pojašnjavajući svoju viziju onoga što bi svatko od

nas mogao napraviti kako bi se izbjegla katastrofa, ovo je globalni poziv na oružje koji pred

nas razumljivo, no ništa manje kontroverzno izlaže ono što znamo, što pretpostavljamo da bi

se moglo dogoditi, te koja sredstva imamo na raspolaganju kako bismo promijenili sadašnju

situaciju. Flannery se složio s bojaznima britanskog znanstvenika dr. Davida Kinga kako

klimatske promjene predstavljaju veću prijetnju na globalnom planu od terorizma. Kraj 20.

stoljeća u sjevernoj hemisferi bilo je najtoplije razdoblje unazad 1.200 godina, kažu

znanstvenici s University of East Anglia. Usporedili su podatke koji datiraju još od 890. do

danas i utvrdili kako je sadašnji topli period najraširenija temperaturna anomalija bilo kakve

vrste još od 9. stoljeća, piše Science. Analizirajuće dnevnike koje su pojedinci pisali unazad

750 godina te proučavajući fosilne ostatke donijeli su zaključak da je sadašnje razdoblje

najtoplije u zadnjih 1000 godina. Nadalje, prije 35 godina, najjači su uragani činili oko 1/6

svih tropskih oluja. Danas, razorni uragani čine 1/3 olujnih vjetrova. U istom vremenskom

razdoblju, površine mora i oceana na Zemaljskoj kugli postaju topliji, a što je voda više

zagrijana to i brže isparava. Kada se u jednom trenutku te pare nadu u atmosferi, kondenzacija

ispušta energiju koja formira oluje. Iako povećanje temperature vodenih površina za jedan

stupanj ne zvuči mnogo, klimatolog Stephen Schneider, inače profesor sveučilišta Stanford,

kaže da je situacija znatno složenija. "Vidjet ćemo zapravo mnogo više toplotnih valova, doći

će do smanjenja snježnih ledenjaka, sušni periodi će biti sve duži, a s njima i veći broj

šumskih požara" priča on. "Neprestano se povećava broj oluja koje dostižu najrazornije

kategorije 4 ili 5, kao i broj dana u kojima te oluje ostaju tako snažne" . A sve to je posljedica

globalnog zatopljenja. Godinu 2008. obilježile su značajne aktivnosti u borbi protiv globalnog

zatopljenja. Održane su brojne međunarodne konferencije, radionice i seminari te su upućeni

4

apeli svjetskim vladama da ozbiljnije shvate problem 21. stoljeća i pronađu adekvatna rješenja

za smanjenje emisija CO2. Tako je u veljači 2008. održana akcija “Jedan sat za planet” u

sklopu koje su na 1h ugašena svjetla u velegradovima diljem svijeta. U travnju 2008. godine u

Pragu su raspravljale Češka, Francuska i Švedska o planovima koje trebaju postići kada budu

predsjedavale Europskom unijom. Među zacrtanim planovima bio je i onaj o poticanju

rasprave sa Sjedinjenim Američkim Državama u vezi globalnog zatopljenja. Najrazvijenije

zemlje svijeta, poznate pod kraticom G83, u svibnju su izrazile želju da do 2050. godine

prepolove emisije stakleničkih plinova. Na Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o

klimatskim promjenama (UNFCCC) održanoj u kolovozu 2008. godine u Accri u Gani

raspravljalo se o ključnim problemima o kojima treba govoriti na velikoj konferenciji o

promjeni klime koja će se održati u Kopenhagenu u prosincu 2009. Oko 1600 sudionika,

uključujući izaslanstva vlada iz 160 zemalja te predstavnike ekoloških organizacija, tvrtki,

udruga i istraživačkih centara, tjedan su dana raspravljali i tražili rješenja za sprječavanje

globalnog zatopljenja.

SLIKA 2. Godišnja emisija ugljičnog dioksida u svijetu( izvor : http://www.zelena-lista.hr/UserFiles/Image/Globalno_Zatopljenje/23-EmisijaCO2-svijet.jpg )

3 SAD, Kanada, Njemačka, Francuska, Italija, Ujedinjeno Kraljevstvo, Japan i Rusija

5

4. GLOBALNO ZATOPLJENJE

4.1. ŠTO UZROKUJE GLOBALNO ZATOPLJENJE?

Do globalnog zatopljenja dolazi kada se koncentracija određenih plinova, poznatijih kao

staklenični plinovi, posebno CO2 i klorofluorougljikovodici CFC (freon) , povećava u

atmosferi, čemu je uzrok čovjekova i industrijska djelatnost. Glavni staklenični plin je ugljični

dioksid (CO2) koji se stvara korištenjem ugljena, nafte i plinova, kao i uništavanjem šuma i

šumskih površina. Natrijev oksid ispuštaju automobili i industrija, dok metan ispušta

industrija i nastaje kao proizvod poljodjelske proizvodnje. Freon, koji uvelike uništava

ozonski omotač i pridonosi globalnom zagrijavanju, je stavljen pod Montrealski protokol.

Ugljični dioksid, freon, metan i natrijev oksid su plinovi koji zagađuju okolinu i nakupljajući

se u atmosferi zaustavljaju sunčevu toplinu. Iako oceani i biljni svijet upijaju goleme količine

CO2, njihova sposobnost da djeluju kao "slivnici" prelazi njihove mogućnosti. To znači da

svake godine, određena količina nakupljenih stakleničnih plinova ostaje u atmosferi i time

povećava globalno zatopljenje. U zadnjih je 100 godina korištenje energije u svijetu poraslo

za 70%. Razvijene zemlje koriste 78% energije dobivene iz fosilnih goriva. Ovo uvelike

stvara nesrazmjer koji pojedine zemlje osiromašuje, dok druge iz toga izvlače golemu dobit.

Postotak je korištenja obnovljivih energija (sunčeve, vjetra, biomase, vode) koje bi mogle

odigrati značajnu ulogu u smanjenju korištenja fosilnih goriva, još uvijek izuzetno mali,

podjednako u razvijenim i nerazvijenim zemljama. Uništavanjem se šuma smanjuje

apsorbiranje ugljika što dovodi do povećanja ugljika u atmosferi za 20% . Time se mijenja

mjesna mikroklima i hidrološki slijed, što pak utječe na plodnost zemlje.

4.2. PRIRODNI UZROCI GLOBALNIH KLIMATSKIH PROMJENA

6

Od prirodnih čimbenika, koji utječu na globalnu klimu, među najvažnijima su aktivnost

oceana i oceanske struje. Oceani mogu konzervirati veliku količinu topline (ta njihova

osobina je poznata kao oceanska toplinska inercija). Dva najpoznatija primjera utjecaja

oceana na klimu su Golfska struja i fenomen "El Nino"4. Topla Golfska struja, koja teče

od Meksičkog zaljeva duž istočne američke obale, pa do britanskog otočja i Skandinavije,

čini klimu tih područja toplijom, nego što bi se očekivalo samo na osnovu njihovih

geografskih širina. Velike vulkanske erupcije mogu uzrokovati globalno zahlađenje, tako što

materijal izbačen vulkanskom erupcijom (pepeo, vodena para, prašina i sumporni dioksid),

sprječava sunčevu svjetlost da dopre do zemljine površine. Najveća poznata erupcija vulkana

na Zemlji, bila je erupcija vulkana Toba, na otoku Sumatri, koja se dogodila prije 70.000

godina. Tom prilikom je u atmosferu izbačeno oko 900 kubičnih kilometara materijala, što je

izazvalo značajne promjene globalne klime. Procjenjuje se da je nakon te erupcije uginulo

75% biljaka na sjevernoj zemljinoj hemisferi. Oblaci imaju velik utjecaj na klimu, zato što

reflektiraju energiju sunčeve svjetlosti natrag u svemir. Kad ne bi bilo oblaka, prosječna

temperatura na zemljinoj površini bila bi viša za desetak stupnjeva Celzija. Konačno,

promjene u zemljinoj orbiti i u nagibu zemljine osovine, a možda i varijacije sunčeve

aktivnosti, također mogu uzrokovati globalne klimatske promjene.

SLIKA 3. Golfska struja s odvojcima(izvor:  http://www.ngdc.noaa.gov/mgg/image/2minrelief.html )

4.3. KYOTO PROTOKOL

4 globalni atmosfersko-oceanski fenomen koji nastaje usred fluktuacija pravaca vjetrova i temperature vode u tropskom dijelu Tihog oceana

7

Kada se u drugoj polovici dvadesetog stoljeća vidjelo da aktivnost čovjeka uzrokuje promjene

klime, počele su se osnivati brojne organizacije koje su se bavile problemom okoliša.

Međunarodna klimatska politika počinje se sustavno voditi 1979. godine održavanjem Prve

svjetske konferencije o klimi u Genevi, kada je usvojen Svjetski klimatski program (World

Climatic Programme – WCP). Godine 1988. Generalna je skupština Ujedinjenih naroda

proglasila klimatske promjene «zajedničkom brigom čovječanstva». UNEP (United Nations

Environment Programme) i WMO (World Meteorological Organization) iste su godine

osnovali Međuvladino tijelo za klimatske promjene (Intergovernmental Panel on Climate

Change – IPCC). Znanstvenici zaposleni u ovom tijelu bave se istraživanjem klimatskih

promjena i procjenjivanjem njihovih posljedica, a donose i preporuke za političke strategije

koje se odnose na klimatske promjene. Na međunarodnoj konferenciji o klimatskim

promjenama koja se održala 1988. godine u Torontu i koja je bila znanstvenog karaktera,

upozoreno je na veliki porast stakleničkih plinova u atmosferi, te su države pozvane da

smanje emisiju ugljikovog dioksida za 20 % do 2005. godine u odnosu na 1988. godinu. Ovaj

zahtjev, premda opravdan, bio je neozbiljan, te nije naišao na potporu. Na Drugoj svjetskoj

konferenciji o klimi u Genevi 1990. godine postojao je širok znanstveni konsenzus da su

klimatske promjene uzrokovane emisijom stakleničkih plinova u atmosferu. Na toj se

konferenciji upućuje na nužnost smanjenja stakleničkih plinova, pogotovo ugljikovog

dioksida, metana, fluoriranih ugljikovodičnih spojeva i didušikovog oksida. Zahtjev IPCC-a o

smanjenju emisije stakleničkih plinova ni tada nije naišao na podršku. Godine 1992. održana

je Konferencija o zaštiti životne sredine i razvoju u Rio de Janeiru. U okviru te konferencije

160 država Ujedinjenih naroda donijelo je Okvirnu konvenciju o promjeni klime (United

Nation Framework Convention on Climate Change –UNFCCC), koja je na snagu stupila 21.

ožujka 1994. godine. Također je naveden cilj da se razina emisije stakleničkih plinova u

atmosferu smanji, te do 2000. godine dovede na razinu emisije iz 1990. godine. Prva

konferencije država potpisnica Konvencije o klimi održana je 1995. godine. Donesen je

zaključak da se za dvije godine donesu propisi o smanjenju stakleničkih plinova od strane

razvijenih zemalja. U tom su razdoblju vođeni intenzivni pregovori kako bi se usuglasio tekst

sporazuma kojima se predviđa smanjenje emisije stakleničkih plinova. Na trećoj konferenciji

država potpisnica Konvencije o klimi u Kyotu 1997. godine usvojen je Kyotski protokol . U

jednom dodatnom protokolu uz Konvenciju o klimi propisani su razni dokumenti koji

definiraju ciljeve za smanjenje emisije stakleničkih plinova. Važno je naglasiti da je Kyotski

protokol donesen nakon teških pregovora, pa i opstrukcije nekih moćnih država te je rezultat

pokušaja vlada svijeta da se dogovore o smanjenju emisija stakleničkih plinova. Nakon što je

8

protokol ratificiralo 55 država, zaključno s Rusijom, on je 16. veljače 2005. godine stupio na

snagu. Danas ovaj dokument prihvaćaju i potpisuju čak 183 države ( od veljače 2009. Turska i

Kazahstan).

SLIKA 4. Ratifikacija Kyotskog protokola u svijetu. (Zelenom bojom označene su države koje su potpisale i ratificirale Protokol, žutom države koje su Protokol potpisale, ali nisu ratificirale, dok su crvenom bojom označene države koje Protokol odbijaju ratificirati, unatoč tome što su ga potpisale.)(izvor:http://en.wikipedia.org/wiki/Image:Kyoto_Protocol_participation_map_2005.png )

Države potpisnice Kyotskog protokola obvezale su se da će do razdoblja od 2008. do 2012.

godine smanjiti emisije stakleničkih na 5,2 % ispod razine emisije 1990. godine. Prema nekim

znanstvenicima stvarno smanjenje, kada ne bi bilo provedbe Kyotskog protokola i s obzirom

na trend porasta emisije stakleničkih plinova, u odnosu na 1990. godinu iznosi 29%. Kao

staklenički plinovi, čije je smanjenje potrebno navedeni su ugljikov dioksid, metan, dušikov

oksid, fluorougljikovodici (HFC), perfluorougljici, (PFC) i sumproni heksaflourid.

4.3.1 HRVATSKA I KYOTO PROTOKOL

9

Hrvatska je od 1999. godine potpisnica Kyotskog protokola, a ratificirala ga je 2007. godine,

nakon pregovora o razini emisije stakleničkih plinova u baznoj 1990. godini. Naime, razina

smanjenja emisije stakleničkih plinova određivala se prema 1990. godini, koja je zbog

činjenica da je Hrvatske tada bila dio Jugoslavije, bila vrlo nepovoljna za Hrvatsku. Da je

Kyotski protokol ratificiran prema tim kriterijima Hrvatska bi do prekoračenja kvote emisije

došla već 2005. godine. Zato je Hrvatska tražila povećanje kvote emisije stakleničkih plinova.

Na 12. Konferenciji država stranaka Okvirne konvencije UN-a o promjeni klime te 2.

Konferenciji država stranaka Kyotskog protokola Hrvatskoj su priznate posebne okolnosti u

kojima je bila 1990. godine te je odobrena dodatna emisija ugljičnog dioksida u baznoj godini

od 3,5 milijuna tona, što se dodalo dotadašnjoj kvoti od 31,7 milijuna tona. Predviđa se da bi

provedba Protokola Hrvatsku godišnje koštala od 20 do 40 milijuna US$ ili 0,1-0,2% BDP-a.

Mjere koje su potrebne za provođenje Protokola brojne su, a obuhvaćaju ekonomski sektor

(naknade na emisije SO2 i NO2 te naknade za vozila na motorni pogon, naknade na emisije

stakleničkih plinova iz energetskih postrojenja, financiranje projekata koji se odnose na

obnovljive izvore energije, energetsku učinkovitost, održivu gradnju i čisti transport),

energetski sektor (gradnja vjetroelektrana i elektrana na zemni plin, kao i revitalizacija starih

hidroelektrana, provedba manjih projekata energetske učinkovitosti i primjene obnovljivih

izvora energije u industriji, javnom sektoru i poljoprivredi), promet (kakvoća goriva,

proizvodnja biodizela), graditeljstvo i sektor otpada. Navedeni sektori određeni su

metodologijom praćenja emisije i ponora stakleničkih plinova Kyotskog protokola. Najveći

doprinos emisiji stakleničkih plinova 2003. godine (sl. 2.) imala je energetika (75,8%), zatim

poljoprivreda (10,8%), industrijski procesi (9,0%) i gospodarenje otpadom (4,3%). Uklanjanje

stakleničkih plinova odnosi se na procese kojima se smanjuje udio stakleničkih plinova, npr.

upijanje ugljikovog dioksida porastom drvne mase u šumama, a naziva se ponorima

stakleničkih plinova. Za hod emisije stakleničkih plinova bitno je naglasiti smanjenje emisije

nakon početne 1990. godine, zbog Domovinskog rata, ali i prestrukturiranja gospodarstva,

posebno industrije, u uvjetima tranzicije.

10

SLIKA 5. Emisija i uklanjanje stakleničkih plinova po sektorima u razdoblju od 1990. do 2003. godine

 (izvor: http://klima.mzopu.hr/UserDocsImages/I_II_III_HR_29112007.pdf )

4.4. UTJECAJ NA ŽIVOT NA ZEMLJI

Globalno zatopljenje, zbog kojega biljke sve ranije cvatu, a ptice sve ranije grade gnijezda,

mijenja navike i ponašanje stotina vrsta biljaka i životinja širom svijeta, pokazale su dvije

studije. Ostvare li se predviđanja, rezultati globalnoga zatopljenja u idućem stoljeću mogli bi

biti strašni za vrste koje su već izgubile stanište, objavio je časopis "Nature". Znanstvenici

kažu da studije, utemeljene na prijašnjim istraživanjima u Sjevernoj Americi i Europi,

najavljuju izumiranje životinjskih i biljnih vrsta tijekom idućih desetljeća jer će ih porast

temperature prisiljavati na suočavanje s gubitkom staništa i s novim prirodnim neprijateljima. 

Alastair H.Fitter, profesor biologije sa Sveučilišta u New Yorku, rekao je da su biljke i

životinje već pogođene globalnim zatopljenjem, iako je temperatura Zemlje u prošlom

stoljeću porasla za samo 0,5 stupnja celzija. "Studije pokazuju da priroda već odgovara na

klimatske promjene, iako su one tek počele, a najgore tek dolazi", rekao je Fitter. Po

podacima UN-a, temperatura Zemlje bi, zbog taloženja štetnih plinova u atmosferi, u idućem

stoljeću mogla porasti za gotovo 5,8 stupnjeva celzija. Dvije su skupine znanstvenika

odvojeno pregledale stotine objavljenih radova o promjenama broja i ponašanja životinjskih i

biljnih vrsta, za koje se pretpostavlja da su uzrokovane globalnim zatopljenjem. Utvrdili su

utjecaj zatopljenja na stotine vrsta, od insekata preko ptica do sisavaca, pa čak i onda kada su

isključili druge čimbenike, poput gubitka staništa. Znanstvenici ocjenjuju da su rezultati

njihovih analiza, uz otapanje ledenjaka i zagrijavanje oceana, dodatni dokaz da globalno

11

zatopljavanje ugrožava život na Zemlji. Globalne temperature mogle bi narasti za samo dva

desetljeća do kritične granice koja bi mogla pokrenuti opasne poremećaje u klimi planete

Zemlje, danas je objavila svjetska organizacija posvećena zaštiti okoliša. Arktička regija se

najbrže zagrijava, topeći polarne ledenjake, što prijeti izumiranju polarnih medvjeda do kraja

stoljeća. "Ukoliko se ništa ne poduzme, Zemlja će se zagrijati za 2° Celzijevih iznad

predindustrijske razine u razdoblju između 2026 i 2060", kaže WWF u svom izvješću.

Nekoliko znanstvenika je do sada predviđalo tako brzi početak zagrijavanja za 2°C, koji

WWF  kao prag "opasnog" zagrijavanja, koje podiže morsku razinu i uzrokuje poplave, oluje

i suše, te dovodi do izumiranja nekih vrsta. Globalne temperature su do sada, od 1750.,

porasle za oko 0.7°C. Klimatski modeli ukazuju na to da bi tijekom ovoga stoljeća moglo doći

do povišenja temperature za više od 5°C. Osim toga, primijećen je porast morske razine od 15

pa čak do 90 centimetara. Jedan profesor s Georgia Institute of Technology rekao je:

"Razorno djelovanje dosad ispuštenog ugljik-dioksida nastala izgaranjem fosilnoga goriva

trajat će još najmanje 100 godina. To znači da moguća redukcija CO2 neće dovesti do prekida

globalnog zagrijavanja. Najveći problem, dakako, upravo je brzina kojom se globalno

zagrijavanje odvija." Jedini način da se smanji trenutna količina ugljik-dioksida u atmosferi je

redukcija njegove emisije za 20 do 30 posto.

 

SLIKA 6. Prosječne temperature u proteklih 1000 godina

(izvor:http://www.zelena-lista.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=14&Itemid=1 )

Neke od posljedica globalnog zatopljenja:

12

SLIKA 7. Nestajanje jezera Čad u Africi(izvor: http://strangemaps.files.wordpress.com/2007/03/14-lakechad.jpg )

SLIKA 8. Topljenje Grenlanda(izvor : http://www.zelena-lista.hr/UserFiles/Image/Globalno_Zatopljenje/8-Greenland_Melt1992.jpg)

13

4.4.1. GLOBALNO ZATOPLJENJE DONOSI BOLESTI

Epidemije malarije, leptiri puni parazita, bolesti koje napadaju koralje i drveće pod udarom

gljivica - to je budućnost kakvu vide znanstvenici iz SAD-a. Nakon pomna proučavanja

stotine znanstvenih radova, grupa newyorških znanstvenika upozorava da će s porastom

temperature doći do većeg broja bolesti ljudi, životinja i biljnog svijeta. Po njihovu mišljenju,

može se dogoditi da od posljedica neke bolesti izumre cjelokupna populacija neke životinjske

vrste. Tropske bolesti mogle bi se proširiti izvan svog uobičajenog geografskog područja i

početi napadati sve više ljudi, a već ugrožene vrste, poput lavova i orlova, također bi mogle

podleći infekciji. Ovo upozorenje našlo se na stranicama novog broja časopisa Science. Jedan

od autora, dr. Richard Ostfeld s newyorškog Institute of Ecosystem Studies, izjavio je:

"Širenje bolesti također postaje bitan faktor u sve većim klimatskim promjenama. A same

promjene treba uzimati s daleko većom ozbiljnošću nego što se trenutno čini. Pod tim ne

mislim samo na internacionalne agencije već i na vlasti SAD-a." Promjene temperature, kiše i

veća vlažnost odličan su temelj za širenje raznih kukaca, a patogeni elementi će se moći širiti

po daleko većem prostoru i povećati mogućnost preživljavanja. Istovremeno, klimatske

promjene i stres kao njihova posljedica mogli bi oslabiti živi svijet i učiniti ga podložnijim

infekcijama, tvrde znanstvenici pod vodstvom profesora Drewa Harvella sa Sveučilišta

Cornell. Dr. Ute Collier, voditeljica programa za klimatske promjene World Wide Fund for

Nature, kaže da nije iznenađena zaključcima američkih kolega te dodaje: "Klimatske

promjene su čudovište s mnogo lica, a ova studija samo ističe mnogostruki stres koji pogađa

ljude, životinje i biljni svijet."

5. ZAKLJUČAK

14

Kriza okoliša je kriza osnovnih životnih vrijednosti. Kako bi svijet gledali na drugačiji način,

trebamo mijenjati sebe. Uz promjene koje možemo napraviti u svom svakodnevnom životu,

još je važnije promijeniti politiku na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Time se

podrazumijeva da bi poziv na ekološke promjene trebao produbiti naše razumijevanje

klimatskih promjena i ekoloških problema.

Čovjek kao pojedinac u zajednici može učiniti tri stvari:

 

Reciklirati

•  Preispitati potrošačke navike. Kupovati i koristiti samo ekološki pakirane proizvode. Tražiti

deterdžent, sapun i sredstva za čišćenje koja nose ekološki znak. Reciklirati sve što se može

reciklirati: plastika, ostaci voća i povrća, papir, karton, staklo i konzerve. Praviti prirodno

gnojivo - kompost, te dodati par glista i lišća, kao i drugi otpad iz vrta. Kompost će biti

prirodno i visoko djelotvorno gnojivo za zemlju. Treba poticati proizvođače na odgovornost

za recikliranje potrošenih i rabljenih strojnih dijelova u proizvodima kao što su TV i računala.

Smanjiti

•  Potrošnju vode, korištenje automobila, paljenje nerecikliranih tvari, ispuštanje freona,

potrošnju električne energije koristeći odgovarajuće fluorescentne žarulje.

Podsjećati

•  Mjesnu vlast i njene podupiratelje na recikliranje i smanjenje otpada, kao i donošenje

suvremenih zakona o recikliranju, stalno podsjećati domaće proizvođače na korištenje

jednostavnijeg pakiranja za njihove proizvode, podsjećati domaće vlasti na čuvanje električne

energije i korištenje djelotvornijih električnih sustava, podsjećati državne vlasti na

izvršavanje obećanja koje su izrekli u svezi s očuvanjem čovjekove okoline, podsjećati sve

koje susrećemo u svakodnevnom životu kako živimo odveć lagodno i kako za svoje

potrošačke navike trebamo koristiti načela: smanji-recikliraj-ponovo koristi-podsjeti.

15

SLIKA 9. Stop Global Warming

(izvor: http://www.northernsun.com/images/imagethumb/%20Stop%20Global%20Warming%20Sticker

%20(5139).jpg )

6. IZVORI

16

1. SLIKA 1. Efekt staklenika :

http://web.zpr.fer.hr/ergonomija/2004/habjanac/Slike/efekt_staklenika.jpg

17.03.2009.

2. SLIKA 2. Godišnja emisija ugljičnog dioksida u svijetu :

http://www.zelena-lista.hr/UserFiles/Image/Globalno_Zatopljenje/23-EmisijaCO2-

svijet.jpg

17.03.2009.

3. SLIKA 3. Golfska struja s odvojcima:

http://www.ngdc.noaa.gov/mgg/image/2minrelief.html

17.03.2009.

4. SLIKA 4. Ratifikacija Kyotskog protokola u svijetu :

http://en.wikipedia.org/wiki/Image:Kyoto_Protocol_participation_map_2005.png

17.03.2009.

5. SLIKA 5. Emisija i uklanjanje stakleničkih plinova po sektorima :

http://klima.mzopu.hr/UserDocsImages/I_II_III_HR_29112007.pdf 

17.03.2009.

6. SLIKA 6. Prosječne temperature u proteklih 1000 godina:

http://www.zelenalista.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=14&Itemid

17.03.2009.

7. SLIKA 7. Nestajanje jezera Čad u Africi:

http://strangemaps.files.wordpress.com/2007/03/14-lakechad.jpg

17.03.2009.

8. SLIKA 8. Topljenje Grenlanda:

http://www.zelena-lista.hr/UserFiles/Image/Globalno_Zatopljenje/8-

Greenland_Melt1992.jpg

17.03.2009.

9. SLIKA 9. Stop global warming:

http://www.northernsun.com/images/imagethumb/%20Stop%20Global%20Warming

%20Sticker%20(5139).jpg

17.03.2009.

17

7. LITERATURA

1. Gore,A.( 2007.) : Neugodna istina – planetarna pojava globalnog zagrijavanja i što u

vezi s njom možemo poduzeti. Zagreb : Algoritam.

2. Flannery,T ( 2007. ): Gospodari vremena- povijest i utjecaj klimatskih promjena na

budućnost. Zagreb: Algoritam.

3. Brzezinski,Z.( 2004. ): Američki izbor- globalna dominacija ili globalno vodstvo.

Zagreb: Politička kultura.

18