GLASILO HRVATSKOG KULTURNOG DRUŠTVA U MARIBORU …bice društveni život kročili oboružani...

Prosinac 2011 - broj 28 - godina XI

Poštnina plačana pri pošti 2116 Maribor

GLASILO HRVATSKOG KULTURNOG DRUŠTVA U MARIBORU2000 Maribor, Partizanska 12, web:www.hkd-mb.si

CROATACROATA

Prosinac 2011 - broj 28 - godina XI2

CROATACROATA


Sadr

žaj 03

04

05

06

07

09

10

11

14

Marko MandirČestitka

vlč. Marko ZadravecBožićna poruka

Petar LisjakIzbori

Petar LisjakTko je tko

Marko MandirPogled u budućnost

Petar LisjakProf. dr. Šime Ivanjko

vlč. Marko ZadravecVjernički izazovi

Marko MandirTeodor Vočanec

Iva CiglarDubrovačka kolenda

Uredništvo Marko MandirKoraljka ČehPetar LisjakIva Ciglar

Prelom i tisak www.grafis.si

Nakladnik Hrvatsko kulturno društvo u Mariboru

Časopis Hrvatskog kulturnog društva u Mariboru Partizanska cesta 12, 2000 Maribor, Slovenija, E-mail: [email protected],Web: www.hkd-mb.si TRR: 10100-0044564123 Pri: Banka Koper d. o. o.

Glasilo je financirano od strane Javnega sklada RS za kulturne dejavnosti.

web: www.hkd-mb.si3

CROATACROATA

web: www.hkd-mb.si3

Dok u smiraj božićne večeri pokušavam srediti misli i sro-čiti ovu, nadam se ne suviše zakašnjelu čestitku, naviru mi u sjećanje lica svih onih naših ljudi, koje sam imao priliku susresti u ovih sedam godina moje mariborske pečalbe. Svjestan sam toga da se obraćam i velikoj većini onih, koje još nisam imao priliku susresti. Pa i nakon ove naše polnoćke, imam osjećaj da nisam uspio svima poznatima zaželjeti sretan Božić, jer smo se prebrzo razišli… Nalazimo se u vremenu kada podvlačimo linije, izvodimo kojekakve bilance i inventure. Donosimo važnije odluke no uobičajeno; priupitajmo se načas - donosimo li kao pripadnici hrvatske etnične zajednice dodatnu vrijednost u gradu u kojem živimo, na fakultetu kojeg pohađamo, na našem radnom mjestu ili među prijateljima? Čovjek - vjernik poštuje vjeru i narod kojemu po svojim očevi-

ma i majkama ili djedovima i bakama pripada. Je li nam stalo do naših korijena? Vjerujem da nisam jedini koji iz godine u godinu iznova odlučujem da ću živjeti zdravije, biti učinkovitiji na radnom mjestu, biti bolji muž i tata… ukratko, biti bolji čovjek. I ove godine se nadam da mi u tome neće ponestati daha. Dopustite mi zato da vam svim ljudima dobre volje u Sloveniji, a ponajviše svim katolici-ma u Mariboru koji imaju hrvatske korijene, zaželim čestit Božić. A nova 2012.? Sa mišlju da ništa nije nemoguće, neka vam bude baš onakva kakvu priželjkujete!

Svako dobro!

Marko Mandir, novoizabrani predsjednik HKDM

ČestitkaDrage sunarodnjakinje i sunarodnjaci, drage sugrađanke i sugrađani!

Zimski krajolik, rijeka Una, Hrvatska Kostajnica


CROATACROATA Božićna poruka


Božja riječ osluškuje se u tišini srca Prije više od 2000. godina Bog je postao čovjekom, da bi nas ljude pobožanstvenio. Vrijeme Božića svakako je vrijeme izazova za sve ljude dobre volje ovoga svijeta, a naročito za nas kršćane, kao kvasca i soli u tome svijetu. Pozvani smo otvoriti svoja srca malom i slabašnom djete-tu rođenom u Betlehemskoj štalici na oštroj slamici među životinjama i priprostim pastirima. U Božjim očima svaki je život još nerođenog djeteta dragocijen i svet. Jer, ne za-boravimo: nama je ovaj život darovan, dobili smo talente, zapravo- dobili smo sve kao nezasluženi Božji dar. Bog nam nudi svoje partnerstvo da bi kroza svekoliki, pose-bice društveni život kročili oboružani ljubavlju, vjerom, nadom i poštenjem. Prihvativši Božje partnerstvo Majka Terezija činila je ve-like stvari u misijama u dalekoj Indiji. I mnogi drugi ljudi, poput oca Ante Antića, bili su spremni svoj život dati u službu ljudima koji pate u bijedi i siromaštvu. Siromaštvo i bijeda u «naprednjačkim» očima zapadnjaka izazivaju zgražanje, a s druge strana ne uviđaju da će se utopiti u trčanju za vremenom koje im klizi kao pijesak kroz prste. I stoga su opet nezadovoljni, ne znaju što bi sami sa sobom, kako bi upotpunili i to kratko vrijeme života na zemlji. Pokušavaju si kupiti spasenje u nedjeljnim shopinzima no «ljudsko srce nikad zadovoljno nije, tisuću želja iz njega vrije». Ovaj je svijet zaista podvrgnut čovjeku, čovjek sve više tehnički «ukroćuje» svijet i njime gospodari. «Humanizi-ra» svijet, a sebe i svoju dušu gubi. Čovjek bi se morao

zapitati o granicama, limitima ali i o pronalasku pravih životnih vrijednosti Čini se da je čovjek današnjice zane-mario moralno-etičke i duhovne vrednote i da se protiv njih buni. Lakše mu je buntovno ići linijom manjeg otpo-ra, nego nešto odgovorno i savjesno prihvatiti. Život možemo proživjeti u bogatstvu povjerenja u Dru-goga, nadalje u otvorenosti i širokogrudnosti srca osluš-kujući potrebe braće i sestara koji su također subaštinici ljubavi Božje prema nama ljudima. Ta Bog je sam postao jedan od nas u osobi Isusa Krista, da bi već ovdje na zemlji osjetili predokus božanske ljubavi. Svakog dana imamo prilike susretati i upoznavati ljude, s njima izmijeniti po-koju riječ ili iskustvo. Živimo li dakle svoju svakodnevicu ne zatiskujući si uši i ne zatvarajući si oči pred poteško-ćama, nevoljama, trpljenjima, siromaštvom konkretnog čovjeka? Koliko li će i ovog Božića ostati ljudi gladno korice kruha, ukusnog zalogaja kolača, a možda još i više tople ljudske riječi, podrške, suosjećanja… Nažalost život možemo i potratiti u siromaštvu sebičnosti i oholosti odnosno kada ugađamo samo svojim ljudskim prohtjevima i željama. Bog nam je dao dar života, ali ta-kođer i sposobnost izbora i odlučivanja. Na nama je red da se civiliziramo za ljubav zalažući se za civilizaciju života, a protiv civilizacije smrti. Neka nam Božja milost i zago-vor blaženog kardinala Alojzija Stepinca, zaštitnika naše Hrvatske katoličke misije u Mariboru, bude na pomoći i u novoj 2012. godini.

vlč. Marko Zadravec, dušobrižnik

web: www.hkd-mb.si5

CROATACROATA

web: www.hkd-mb.si

Izbori

5

U petak 2. prosinca 2011. godine u studentskom restoranu Ob parku 5 u Mariboru, pod predsjedavanjem Petra Li-sjaka, održana je izborna skupština Hrvatskog kulturnog društva u Mariboru, na kojem je izabrano novo vodstvo Društva za slijedeće mandatno razdoblje.Skupština je prihvatila podneseno izvješće dosadašnjeg predsjednika Josipa Kelemena o radu Društva za proteklo razdoblje, zahvalivši mu se na trudu i zalaganju, koje je uložio u rukovođenje Društvom u njegovom mandatu od 2007. godine do danas. Nakon podijeljene razrješnice dosadašnjem predsjedniku uslijedio je izbor novog predsjednika Hrvatskog kulturnog društva u Mariboru za slijedeće mandatno razdoblje.Između dvaju predloženih kandidata Marka Mandira i Da-vora Banušića, tajnim glasovanjem za predsjednika je iza-bran Marko Mandir, koji je nazočne članove upoznao sa glavnim smjernicama iz svog programa o budućem radu Društva.U duhu statuta Hrvatskog kulturnog društva u Mariboru također su izabrani članovi nadzornog odbora i disciplin-ske komisije. U nadzorni odbor izabrani su Petar Lisjak, Zorica Škarica i Andrija Topić, a u disciplinsku komisiju Emilija Hajdinjak, Dubravka Jajčevič i Zlatko Martino-vić.Novi predsjednik naknadno će predložiti sastav novog iz-vršnog odbora odnosno dopredsjednika, tajnika i blagaj-nika Društva.Na prijedlog Marijana Mačeka skupština je jednoglasno aklamacijom donijela odluku, da se prof. dr . Šime Ivanj-ko zbog njegovih velikih zasluga za uspješno djelovanje Društva tijekom čitavog razdoblja od osnivanja do danas, proglasi doživotnim počasnim predsjednikom Hrvatskog kulturnog društva u Mariboru.

Osim izbornih aktivnosti na dnevnom redu bila je i podjela plaketa zaslužnim članovima te donatorima Društva.Zlatna plaketa dodijeljena je Milanu Vlašiću, Ivanu Žiliću, Anici Horvat, Miroslavu Bračiću i posmrtno Željku Ivanjku, Jeleni Šmajgert i Nikoli Vrdo-ljaku, te srebrna posmrtno Alojzu Sliv-njaku i Dragutinu Šegrecu.Zlatnu plaketu za donacije Drušrvu pri-mili su Izidor Dukarić i Zlatko Martino-vić.Na kraju službenog dijela skupštine predstavljena je Spomen knjiga, koju je Hrvatsko kulturno društvo izdalo povo-dom dvadesete obljetnice postojanja.Nakon završetka rada skupštine nazoč-ni članovi Društva nastavili smo zajed-ničko prednovogodišnje druženje u ve-

selom raspoloženju uz večeru, pjesmu i ples, te glazbeni sastav Lampuši iz Hrvatskog Zagorja.

Petar Lisjak

Izborna skupština

Povodom dvadesete obljetnice djelovanja HKDM izašla je spomen knjiga. Za sve informacije nazovite 031 262 991.

HRVATSKO KULTURNO DRUŠTVO U MARIBORU

SPOMEN - KNJIGA

201990. - 2010.

SPO

ME

N -

KN

JIG

A

H

RVA

TSK

O K

ULT

UR

NO

DR

UŠT

VO

U M

AR

IBO

RU

Maribor 2011.


CROATACROATA Tko je tko


mag. Marko Mandir – novi predsjednik Hrvatskog kulturnog

društva u Mariboru

Marko Mandir rođen je u Zagrebu 1976. godine, kao dru-gi od petero djece medicinskih radnika Nede i Mate. Za vrijeme Domovinskog rata cijela se obitelj aktivno uklju-čila u humanitarnu djelatnost preko Obiteljskog centra i Karitasa. U konkretnom primjeru, Marko je, kao sred-njoškolac, istovarivao šlepere humanitarne pomoći i po-magao roditeljima pri distribuciji prognanicima i drugim potrebitima. U međuvremenu je diplomirao filozofiju i religijsku kulturu na Filozofskom fakultetu Družbe Isuso-ve na Jordanovcu. Počinje pjevati u Akademskom zboru

Bazilike Srca Isusova u Palmotićevoj, popularnoj Palmi. Nakon brojnih uspješnih turneja, ovjenčanih zlatnim na-gradama sa zborovskih natjecanja, upisuje studij pjevanja na Muzičkoj akademiji, u klasi Nevena Belamarića. Nje-govi počeci kao solopjevača sežu još u razdoblje studija, gdje kao koncertni solist sudjeluje sa više zagrebačkih zborova. Tako je u Zagrebu i Čakovcu pjevao u Mozar-tovom Requiemu. Nakon što je 2005. godine snimio CD sa Pulitijevim motetima i misom »Missa Concertata«, iste je godine sa tim programom uspješno koncertirao na fe-stivalu Organum Histriae u Puli. Od 1998. godine je član opernog ansambla zagrebačkog HNK, gdje ostvaruje niz uloga basovskog repertoara. U Zagrebu je bio članom više solističkih ansambala, isto tako klape Jelsa koja ima za sobom bogatu diskografiju, a koja je s njim pobijedila na Omiškom festivalu klapa.Godine 2005. postaje članom mariborske Opere, gdje je također zapažen u brojnim ulogama operne produkcije. Sa Društvom glazbenih umjetnika Maribor je ostvario niz koncerata u Opatiji, Splitu, kao i u Mariboru. 2009. godine uspješno završava magistarski studij pje-vanja na Univerzitetu za glazbu u Grazu kod KS Ioanne Borowske. Od samih početaka glazbenog školovanja do-datno se usavršavao na seminarima kod brojnih velikih pjevača. Uz to se i sam bavi pedagoškim radom. Ustano-vitelj je i umjetnički voditelj prve mariborske klape Dal-mari (Dalmacija u Mariboru), koja je u lipnju ove godine na Debitantskoj večeri Omiškog festivala klapa, ovaj puta u Bolu na Braču, dostojno predstavila kulturnu djelatnost Hrvata u Mariboru. Također je osnivač i umjetnički vođa Mariborskog vokalnog kvinteta.

Petar Lisjak

UBI CONCORDIA, IBI VICTORIA

(Gdje je sloga, tamo je pobjeda)

web: www.hkd-mb.si7

CROATACROATA

web: www.hkd-mb.si

Predstavljanje programa

7

Pogled u budućnostU prvom redu, kao nit vodilju budućeg predsjedanja upo-trijebio bih citat sa zida kneževa dvora u Dubrovniku, gdje piše: Obliti privatorum, publica curate. (Zaboravite na privatne stvari, mislite na javni interes). Svi mi ima-mo osobne interese. Umijeće je, međutim, usmjeriti ih u istom pravcu, kada postaju naš interes. A što je to naš inte-res? Tko ga definira i realizira? Možemo se složiti u tome da želimo biti kompaktna, integrirana etnička zajednica, koja ima jasno izraženu politiku očuvanja naše kulture i identiteta, da u punini prakticiramo prava koja već imamo i ona koja ćemo tek pridobiti, uz, dakako, posvemašnju financijsku transparentnost djelovanja. Zato se namjera-vamo iznova povezivati sa veleposlanstvom i sa Savezom, nastojeći preispitati razloge nastanka sporova i proaktiv-nim pristupom, ponavljam – u okviru naših mogućnosti i u dobroj vjeri, raditi na otpravljanju nesuglasica i na formi-ranju skupne platforme, potrebne za rješavanje otvorenih pitanja hrv. etničke skupnosti u Sloveniji. Na taj način bi omasovljenje društva, kojeg zagovaramo, nadišlo lokalnu razinu. Također, ubuduće bi pokušali udovoljiti potrebi za organiziranjem HKD u Celju. U Hrvatskom saboru je u proceduri novi zakon, kojim bi se konačno uredili odnosi između Hrvatske i dijaspore. Mi sami smo svjesni činjeni-ce da se kao pripadnici hrvatske etničke zajednice trenut-no nalazimo u nekakvom legislativnom vakuumu, i zato bi i ubuduće naglašavali nepoštivanje načela reciprociteta od strane slovenskih zakonodavaca. Naime, Slovenci u Hrvatskoj, iako su procentualno bitno manje zastuplje-ni u demografskoj slici Lijepe naše, imaju zagarantirana sva prava koja im po ustavu kao manjini pripadaju. I to s punim pravom! Prvo, to dokazuje civilizacijsku zrelost i institucionalnu dosljednost naše domovine (barem kad su manjine u pitanju). Pritom nimalo ne umanjujemo probi-tačnost pripadnika slovenske manjine u Hrvatskoj, koji su si, očito, pravovremeno izlobirali i priborili to pravo. Ne zaboravimo pritom da je upravo načelna organiziranost naših ljudi u Sloveniji spriječila da broj izbrisanih među Hrvatima u Sloveniji nije dosegao razmjere epidemije. Naposljetku, samo postojanje problema izbrisanih, kao pravnog presedana, govori o tome, sa kakvom admini-stracijom zapravo imamo ovdje posla. Netko bi rekao da su optimisti ljudi koji nisu upoznati sa činjenicama. E pa činjenicama unatoč, vjerujemo u promjenu na bolje i na pokretanje stvari sa mrtve točke. Prvi preduvjet u borbi za priznanje pravnog imena hrvatske etničke zajednice u Slo-veniji je – zajedništvo. Samo ako ćemo zajedno, dovoljno dugo, dovoljno glasno i dovoljno argumentirano ukazivati na prisutne probleme, moći ćemo ih dati u proceduru i na-pokon riješiti. Među kratkoročne planove ubrajamo re-organizaciju a time i omasovljenje našeg Društva u Mariboru, na način da ažuriramo popis hrvatskog življa na području Maribo-ra, sa jedinom željom da Hrvatima u Mariboru i okolici plasiramo blagovremenu i pravovaljanu informaciju o ak-tivnostima i programima u njihovom Društvu, i time pri-tegnemo nove članove. Isto tako, što prije treba realizirati

izlazak novog glasila te redizajnirati i aktualizirati našu internetnu stranicu. Nadalje, namjera nam je intenzivira-ti našu kulturnu djelatnost organizirajući više kulturnog života, posebice u nadolazećoj godini, kada je naše mje-sto EPK. Sljedeće je godine u planu naše klape daljnja promocija u okviru planiranih gostovanja u domovini, kao i snimanje nosača zvuka, kako bismo dokumentirali dosadašnji trud. Ubuduće bi nastojali doći u kontakt sa hrvatskim tvrtkama koje uspješno posluju u Sloveniji, te im ponuditi suradnju u okviru sponzorstva. Zauzvrat bi se naša klapa odužila nastupima u okviru njihovih promotiv-nih aktivnosti. U kontaktu smo sa Javnim skladom RS za kulturne dejavnosti (na zadnjoj smo folklornoj smotri u Unionskoj dvorani, naime, polučili sjajan uspjeh) i s po-moću tog sklada bi široj mariborskoj publici kao Društvo ponudili koncert sa programom iz hrvatske kulturne bašti-ne (moja je želja da bi izveli Gotovčev narodni obred Ko-leda). U lipnju ove godine smo u Bolu na Braču uspješno predstavili našu kulturnu djelatnost i to u okviru Večeri pobjednika debitanata Omiškog festivala. Nedavno me je na Gosposvetskoj ulici zaustavila TV ekipa sa pitanjem Što je to kultura? Mladi cinici bili su poslani iz Ljubljane da u tv prilogu objasne naciji kako je koncept Maribora kao EPK promašen. Spontano sam odgovorio da je to sol, bez koje naše življenje obljutavi i da smo bez kulture bitno siromašniji kao ljudi. Mi, eto, cijelo vrije-me govorimo o EPK, HKD a znamo li uopće št označi taj famozni pojam kultura? Zato koristim priliku, drage suna-rodnjakinje i sunarodnjaci, dragi prijatelji našeg naroda, da nas sve podsjetim što to kultura, zapravo, jest. Kultura je cjelokupno društveno naslijeđe neke grupe ljudi, to jest naučeni obrasci mišljenja, osjećanja i djelovanja neke gru-pe, zajednice ili društva. Riječ kultura dolazi iz latinskoga colo, colere, colui, cultum, što znači: nastanjivati, uzgaja-ti, štititi, štovati (npr. hortikultura). Kultura ima nekoliko karakterističnih obilježja: 1. temelji se na simbolima. 2. Ljudi pomoću kulture u istome društvu dijele zajedničko ponašanje i način razmišljanja. Kultura se uči: kao što lju-di biološki nasljeđuju mnoge fizičke osobine i instinkte ponašanja, tako se kultura nasljeđuje kroz društvo, tj. oso-ba mora naučiti kulturu od ostalih članova društva. Utoli-ko pozdravljamo inicijativu g. Teodora Vočaneca, da će u Mariboru ponovno zaživeti nastava hrvatskog jezika i kul-ture, znam da će mom sinu dobro doći. Uzgred, pohvalio bih se da imam šestgodišnjega sina, ime mu je Roko (vje-rojatno je to jedini Roko u školi). Odgajamo ga sa puno ljubavi u spoznaji da je po ocu i majčinom ocu Hrvat. Pri-znajem da sam sa sociološkom radoznalošću promatrao kako se dijete na to odaziva. Dok je išao u vrtić, uglavnom je suvereno odgovarao da se ne zove Rok, nego Roko, ali par puta sam čuo da je izabrao liniju manjeg otpora dopu-stivši da ga prekrste u Rok. Ove jeseni je krenuo u školu. Jednom drugom zgodom me je njegova prijateljica iz ra-zreda pitala: A ti si malo Hrvat, ne? Odgovorio sam: Da, upam da to ni problem? Dijete se osmjehnulo i odmahnulo glavom… Pitam vas: Što je to asimilacija? To je spontano


CROATACROATA Predstavljanje programa


pasiviziranje, uzmak pred ksenofobijom, mimikrija. Strah od asimilacije je možda opravdan; međutim, neće se riješi-ti u zatvaraju u nekakve hermetične skupnosti. Predlažem tzv. srednji put: da se sa zdravom mjerom samosvijesti i svijesni svoje kulturološke različitosti hrabro upustimo u tkanje šarolike slovenske svakodnevnice. Integracija ne može zaživjeti u punini svojeg značenja, bez riskiranja da se otvorimo prema slovenskom društvu, uvažavajući pritom međusobne razlike. Hrvatska i Slovenija ulaze u novo razdoblje dobrosusjedskih odnosa i iskrena nam je želja da se svi nacionalni antagonizmi, još uvijek prisutni i na ovim prostorima, započnu i dovrše na sportskim bori-lištima, a ne na školskom dvorištu ili gdje drugdje. Jer ako hrvatski, srpski i slovenski sportaši izmjenjuju prijateljske utakmice, mislim da je vrijeme da si i manjinska kultur-na društva pruže ruku, ponude suradnju i iznova počnu graditi mostove. (U SNG imamo postolara Jovu, koji je, štono kažu, duša od čovjeka, a ujedno i podpredsjednik nekog srpskog kulturnog društva iz Lendave. Odmah se ponudio za pomoć kod izrade folklorne obuće našeg dru-šta – dobro da naša klapa ne pleše kolo, uštedjeli smo na čizmama). Sve u HKD-u pozivamo na dijalog, toleranciju i jednakovrijednost, uvažavanje različitosti, kako unutar društva tako i izvana. Sve svadljivce, koji misle da imaju monopol na mišljenje da sam npr. pružanjem ruke bratu Srbinu izdao vlastiti narod ili zaboravio tko je bio žrtva, a tko agresor u Domovinskom ratu, varaju se. Dapače, iako mi se cijela rodbina po očevoj strani raselila iz Bosne, a bratić mi je ubijen u ratu, ja sam oprostio. Ne zaboravio. Nije mi namjera biti samo deklarirani katolik. Licemjerje ne podnosim. Ovdje bih vam govorio o zajedništvu. Kad sam stupao u brak, čuo sam od matičara da se odsada moja prava prepolavljaju, a dužnosti udvostručuju. I danas znam da, iako naizgled paradoksalna, računica drži vodu. Uvijek se isplati biti zajedno; naše razlike nas upotpunju-ju. Utoliko ne bih dispergirao fokus hrvatskog zajedniš-tva u Mariboru na kojekakvim podskupinama i sekcijama Zagoraca, Dalmatinaca, Hercegovaca, Slavonaca, lijevih i desnih, crkvenjaka i agnostika... Naravno da se na jednom skupu potraže sebi sličniji, bitno je da ne izgubimo iz vida skupni nazivnik. Kao preduvjet masovnosti društva, koju zagovaram, inzistirati ću na jedinstvenom nastupu, kako unutar društva, tako i prema van. Primjerice, romsko druš-tvo Prelipe iz Maribora je u dvije godine pokasiralo slabih 50.000 eura sredstava. Na jednom od prijašnjih sastanaka sam čuo kako nije umjesno da se uspoređujemo sa Romi-ma. A ja odgovaram: Kamo sreće da smo tako jedinstveni kao oni, a ne da smo još uvijek dva Hrvata, a tri stranke.Hrvatska je u predvorju EU. U kojem trenutku i u kakvu mi to uniju ulazimo? U trenutku kad se nalazi u najvećoj institucionalnoj i ekonomskoj krizi od njenog početka. E baš smo izabrali trenutak ukrcati se na lađu koja tone, pomislio bi neki cinični euroskeptik. Krize su postojale i prije, međutim svi znamo da je jedinstvo Evrope kao koncept autentično. Poslužimo se primjerom Sjeverne Amerike, koja se ujedinila u bitno jednostavnijem trenut-

ku povijesti, stvorivši time preduvjet da postanu svjetska velesila. Hrvati smo kroz povijest već bili predziđe Evro-pe, antemuralia christianitatis u borbi protiv Osmanlija. Otvaranjem granica sa domovinom, za očekivati je pove-ćani priljev Hrvata u Sloveniju.Govori se da nas je u Sloveniji na desetke tisuća. Kad pogledam drugo najveće slovensko mjesto, grad u kojem živimo, pitam se, zar doista? Po toj logici bi se skupština našeg društva morala odvijati u dvorani Tabor, a hrvatska bi misa bila barem upola posjećenija od naprimjer srpskog bogoslužja. Generalna nezainteresiranost i posljedična neorganiziranost naših ljudi u Mariboru je još jedan od razloga zašto nismo zastupljeni u lokalnoj samoupravi. . Pripremimo zato institucionalni okvir i budimo i ovoga puta nosivi zid kuće Evrope, energično i odlučno boreći se protiv moralnog relativizma, nacionalizma i apatije. .Za kraj podsjećam vas da je u Mariboru već godinama or-ganizirano tjedno sastajanje, na kojem se može čuti hrvat-ska besjeda zajedništva i ohrabrenja. Govorim, dakako, o hrvatski misi. Prošla je polnoćka bila posebno tužna, po riječima velečasnog Anđelka Košćaka; zrcalila je našu ne-zainteresiranost i neorganiziranost. Obavijestio bih vas da imamo novog, mladog i kompetentnog velečasnog Marka Zadraveca, vrsnog govornika i motivatora.

Marko Mandir

web: www.hkd-mb.si9

CROATACROATA

web: www.hkd-mb.si

Zaslužni članovi

9

Prof. dr. Šime Ivanjko – doživotni počasni predsjednik

Hrvatskog kulturnog društva u Mariboru

Jednoglasna odluka nazočnih članova na skupštini, da se prof. dr. Šime Ivanjko proglasi doživotnim počasnim predsjednikom Hrvatskog kulturnog društva u Mariboru, predstavlja izraz velike zahvalnosti za sve dobro što je uči-nio za uspješno djelovanje našeg Društva od osnivanja do danas, kako u funkciji predsjednika tako i kao neumornog vrlo aktivnog člana čija pomoć i podrška nikad nije izo-stala. Već sama činjenica, da ga znaju gotovo svi članovi, svjedoči o njegovoj ulozi i aktivnosti u radu i djelovanju Društva u proteklom dvadesetjednogodišnjem razdoblju. Unatoč velikoj zauzetosti poslovima u okviru svoje izni-mno bogate profesionalne karijere, uvijek je našao vreme-na za rad u Društvu i drugim asocijacijama, koje su djelo-vale u interesu pripadnika hrvatske etničke zajednice. Prvi predsjednik prvog hrvatskog društva u Sloveniji Hr-vatskog društva u Mariboru (kasnije, zbog usklađivanja s novim Zakonom o društvima, preimenovanog u Hrvatsko kulturno društvo u Mariboru), prvi predsjednik Saveza hrvatskih društava u Sloveniji i inicijator osnivanja hrvat-skih društava u drugim gradovima u Republici Sloveniji, aktivni učesnik u osnivanju Svjetskog hrvatskog kongre-sa sa sjedištem u New Yorku na čelu pravno statutarnog odbora, počasni konzul Republike Hrvatske u Mariboru, predstavlja tek dio osnovnih aktivnosti u sferi djelovanja prof. dr. Šime Ivanjka vezanih uz njegove hrvatske korije-ne, koje nikad nije skrivao.Njegove poglede na svoje hrvatsko porijeklo najjasnije

je izrazio u razgovoru za naše Glasilo još u ožujku 2008. godine:„Za mene pripadnost hrvatskom narodu nikad nije bila upitna i nikad nisam pokušavao to sakriti. Smatram da čovjek koji nekom narodu pripada rođenjem, ne može bez posljedica za svoju osobnost zatajiti tu činjenicu. Ne mogu shvatiti da neki pokušavaju prikriti svoje porijeklo, kako bi se što više asimilirali u slovenskom društvu. Zagovornik sam integracije, a ne asimilacije, jer čovjek koji u svom životu izgubi osjećaj pripadnosti nekoj zajednici, gubi i samoga sebe, a posebno ako ga druga zajednica nevoljko prihvaća. Nažalost, vrijeme u kojem živimo nije nam na-klonjeno, ali zato moramo biti svjesni, da oslonac u svla-davanju teškoća u životu moramo tražiti u sebi i onima s kojima osjećamo neko zajedništvo.Žalostan sam kad nas oslovljavaju kao „neslovence“, jer takva narodnost ne postoji. Ne postoji neslovenski jezik niti neslovenska kultura, što znači da nas uvrštavanjem među „neslovence“ uvrštavaju u nešto što ne postoji. Označiti nekoga s negacijom nije ni lijepo, a ni kulturno i upravo zbog toga moramo biti svjesni svog porijekla i svoje pripadnosti narodu na kojeg možemo i moramo biti ponosni. U tom sam smislu ponosan što sam član Društva koje već osamnaestu godinu u Mariboru razvija svijest o pripadno-sti ovdašnjih Hrvata hrvatskom narodu. Htio bih napome-nuti i činjenicu, koju mnogi različito tumače. Imati drugo državljanstvo koje je pravna veza s državom, ne znači po-stati i pripadnik naroda te države, jer se pripadnost naro-du primitkom državljanstva druge države ne mijenja.Pripadnici hrvatske zajednice u Mariboru možemo biti ponosni na kulturno i jezično bogatstvo, koje možemo stjecati ili koje imamo, upravo zbog toga što pripadamo dvjema kulturama, koje nam mogu pomoći, da budemo uspješniji i sretniji u životu. Žao mi je, ako pripadnici naše zajednice odbacuju mogućnost koristiti blagodati, koje nam nudi pripadnost hrvatskom narodu i Republici Sloveniji kao državi.“

Petar Lisjak


CROATACROATA Razmišljanja


Vjernički izazovi Hrvata u Mariboru:pitanje memorije koje traži trajan odgovor

Svako vrijeme ima svoje izazove, krize i probleme koji iziskuju naše odgovore, opredjeljenja i naša neumorna tra-ženja rješenja. Za vjernike – “Božji narod“ svako vrijeme također ima odjek na život u društvu i svijetu. Tu su uklju-čene sve dimenzije čovjekova života, od tjelesne i duhov-ne do privatne i javne. Crkva i vjernici žive i pripadaju određenome narodu i kulturi. Ljubav prema Crkvi i briga za nju moralno obvezuje, te na taj način uključuje i ljubav prema kulturi i narodu kojemu se pripada. Činjenica je da vjernici žive u društvu i pripadaju odre-đenom narodu, stoga je legitimno pitanje: Koje je mjesto Hrvata – Katolika u slovenskom društvu i Crkvi, te kakav je njihov identitet? Mišljenja sam da su Hrvati – Katolici pozvani, kako općenito u Sloveniji, tako na poseban način u Mariboru svjedočiti vrjednote kršćanstva.Crkva je božansko – ljudska ustanova u kojoj su njezini članovi dionici i baštinici pologa vjere kojega ona u sebi nosi. Kršćani su pozvani biti “slobodni i ponosni“ članovi slovenskog društva, a još više svjedoci služenja, imaju-ći na pameti i srcu Istinu koja oslobađa i koja je toliko potrebna našem hrvatskom narodu u Sloveniji. Polazi se od činjenice da je čovjek biće komunikacije i da je kao takav pozvan živjeti u određenoj zajednici. Čovjek je na-dalje kao društveni subjekt pozvan promatrati, tumačiti i aktivno sudjelovati u društvenim i povijesnim zbivanjima, kako u zajednici kojoj pripada, tako i u vremenu u kojemu živi, pravovremeno prepoznavajući znakove vremena.Svako vrijeme ima svoje izazove i svoj svojevrsni identi-tet, budući da je identitet kao takav podložan okolnostima, koje ga kroz jače ili slabije intenzitete povijesnih doga-đanja i procesa oblikuju. Hrvatski je narod kroz mnoga stoljeća svoga postojanja gradio svoj politički, kulturalni i vjerski identitet u sklopu zajedničkih Kraljevina, Carstava i Republika. Ta se činjenica ne smije olako zanemariti u analiziranju čimbenika oblikovanja hrvatskog nacional-nog i katoličkog identiteta, posebice u Sloveniji, koja je postala druga i draga domovina mnogih Hrvata bilo iz Hr-vatske, bilo iz Bosne i Hercegovine. Ne tako davno i hrvatski je narod, bio dionikom velikih društvenih, gospodarskih i političkih preokreta koji su zadesili Europu 1989. godine padom Berlinskog zida. U tisućljetnoj želji hrvatskog naroda da ima svoju samostal-nu državu, Republici Hrvatskoj je uz tranzicijske procese nametnut i domovinski rat u kojemu se morala obraniti od vojno nadmoćnijeg agresora. Unatoč embarga na oružje, i nesklonosti Međunarodne zajednice, Hrvati su uspjeli u obrani svoje domovine, koja je 15.01.1992. međunarod-

no priznata. Cijena je bila visoka. Mnogi su branitelji i civili položili svoj život, mnogi su bili zatočeni u logori-ma, samo zato što su Hrvati. Može li se u takvoj situaciji govoriti o normalnim uvjetima izgradnje hrvatskog naci-onalnog i katoličkog identiteta? Povijest koja se naziva učiteljicom života može nas tome poučiti. Pitanje koje se postavlja jest: Koliko smo kao pojedinci i zajednica spre-mni učiti od povijesti, posebice u oblikovanju vlastitog hrvatskog nacionalnog identiteta u Sloveniji - konkretno ovdje u Mariboru? Maribor se također, poput Krbavskog polja, Vukovara i Škabrnje, također može vrjednovati kao posebno mjesto spomina i opomina ljudskog stradanja.Nakon ratnih stradanja (1991.-1995.) i izlaska iz okova Socijalističke Federativne Narodne Republike Jugoslavi-je, Republika Hrvatska se nalazi pred ulaskom u puno-pravno članstvo zajednice europskih naroda –¬¬ Europ-sku Uniju. Slovenija je već članom te pravne, političke i ekonomske organizacije. Biti članom jednoga društva znači imati određena prava, ali i obveze. Hrvatski katolič-ki i nacionalni identitet također će se naći u novim držav-nopravnim okolnostima. Pitanju katoličkog i nacionalnog identiteta Hrvata u Sloveniji, stoga treba pristupiti i kao jednom trajnom izazovu samih vjernika. Demokratskim promjenama koje su nastupile nakon pada komunizma, i sama Crkva u Hrvata i Slovenaca doživlja-va transformaciju svojega identiteta u kapitalističko - libe-ralnom, pluralističkom hrvatskom i slovenskom društvu. Kontekst je to gospodarskih, društvenih, vjerskih i politič-kih događaja i prevrata. Činjenica da su hrvatski i sloven-ski narod tek krajem 20. stoljeća ostvarili svoju nacional-nu državu govori o porođajnim mukama neželjene djece od strane svjetskih moćnika. Hrvati i Slovenci imaju kao narodi i kao vjernici katolici pred sobom budućnost; hoće li je u dovoljnoj mjeri iskoristiti? Hrvati - Katolici dali su, daju i nadalje će davati svoj nezanemarivi doprinos u razvoju slovenskog društva i vjerničkog svjedočanstva životom, na koje nas poziva naš Gospodin Isus Krist.Dobrodošli u Hrvatsku katoličku misiju u Mariboru. Pa-tron misije je blaženi kardinal Alojzije Stepinac. Jedan je od velikana Katoličke Crkve, koji nam svima svojim kr-šćanskim životom, može biti uzor u ljubavi kako prema Bogu i čovjeku, tako i prema domovini. Uzor nam dapače treba i nadalje biti u svekolikoj međusobnoj suradnji dva-ju dobrosusjedskih i u Kristovom smislu bratskih naroda. Bog nam u tome bio na pomoći…

vlč. Marko Zadravec, dušobrižnik

web: www.hkd-mb.si11

CROATACROATA

web: www.hkd-mb.si

Razgovor

11

Teodor Vočanec - novi učitelj hrvatskog jezika i kulture

Teodore, dopusti da ti izrazim dobrodošlicu u ime HKDMb. Jako nam je drago da te imamo ovdje kao učitelja hrvatskog jezika i kulture, koja je namijenjena djeci hrvatskih državljana koji privremeno ili stalno žive u Sloveniji i kojima je hrvatski obiteljski jezik. To si lijepo naglasio. Nastava je, međutim, otvorena i ostaloj djeci, koja žele naučiti hrvatski jezik i upozna-ti hrvatsku kulturu. Za početak te molim da nam se predstaviš.Ime mi je Teodor Vočanec, 29 mi je godina, dolazim iz malog mjesta u blizini Varaždina, Virja Križovljanskog, nedaleko od hrvatsko-slovenske granice, u blizini Or-moža, tako da sam cijeli život vezan i uz jedan i drugi kraj, odnosno i jednu i drugu zemlju. Naime, mama mi je Slovenka iz Ormoža, a otac Hrvat. Miješani brakovi u tom kraju nisu ništa čudno. Nastavu održavam već treću godinu, s time da sam prve dvije godine bio u Srbiji, toč-nije u Vojvodini, u gradu Subotici. Ove godine sam, evo, zadužen za nastavu u Sloveniji.

Kako je bilo u Subotici?Mogu samo reći sve najljepše o tom kraju, gdje žive bu-njevački Hrvati. Nastava tamo traje već punih 10 godina, i bitno je organiziranija; postoje već posebna hrvatska odje-ljenja. No smatram izazovom započeti nešto iz početka.

Kako objašnjavaš tu organiziranost? Jesu li Hrvati tamo brojniji?Inicijativa je tamo vjerojatno ranije krenula. Oni su u Srbi-ji već priznati kao nacionalna manjina (!). Subotica je mje-sto na sjeveru Vojvodine, na samoj granici sa Mađarskom, jedna prava multikulturalna sredina u kojoj Mađari, Srbi i Hrvati žive zajedno već stoljećima. Srba, zapravo, ima i najmanje tamo. Kao grad je arhitekturalno vrlo zanimljiv;

poznata je, naime, mađarska secesija, koja je jako inte-resantna i lijepa za vidjeti; posebice Gradska kuća, koja slovi kao jedna od najljepših u Evropi.

Kako je izgledala nastava tamo?Organizirana su dva tipa nastave: u jednom je hrvatski je-zik već integriran u sam njihov školski sustav. To znači da ima posebnih odjela gdje se cijela nastava odvija na hrvatskom jeziku. Tamo sam bio nastavnik hrvatskog je-zika od petog do osmog razreda. Razlike među školskim sustavima postoje, međutim, mogli smo koristiti hrvatske udžbenike. Ostale predmete su, uglavnom, držali njihovi učitelji. Drugi tip nalikuje ovom sistemu, kojeg pokreće-mo, ovdje u Sloveniji. Radi se o tzv. dopunskoj nastavi, koja se održava u manjim sredinama i manjim grupama.

Kakva je bila atmosfera u zbornici tamo?Pamtim Vojvođane kao vrlo vesele i ležerne ljude i nikad nisam imao problema što se tiče nacionalne osnove. Da-pače, veoma su druželjubivi i pažljivi prema svim stran-cima.

A ako bi krenuo razgovor na temu: Tko nas, bre, za-vadi?Takovi razgovori bi uvijek završavali zaključkom da su političari oni koji započnu rat, a na kraju nadrapa »glupi« narod.

Negdje sam čuo da rat uglavnom započinju i upravlja-ju oni koji se međusobno poznaju, dok na frontu ginu oni koji se nikad nisu sreli. Kako je u slovenskoj zbor-nici?Ako bi išli uspoređivati, moglo bi se reći da je atmosfera malo mirnija, hladnija. Definitivno se vidi i osjeća da smo bliži germanskom sjeveru, pogotovo kad dođeš iz jedne takve balkanske, tople sredine. Razlika je stvarno velika. Germanizacija ovdje je uzela dosta maha, što se vidi i u tome da narodni nazivi mjeseci u godini nisu izdržali pred internacionalnim. Mogu reći, da sam osobno vrlo ponosan što smo mi uspjeli održati i očuvati naše stare nazive, koji neizmjerno obogaćuju naš jezik i svakodnevicu.Pilot-projekt, radi kojeg sam ovdje, je počeo sa ovom škol-skom godinom. Po mojim saznanjima su već u prošlosti postojali slični pokušaji da počne hrvatska nastava sa uči-teljima koji žive i rade u Sloveniji. Sada po prvi puta naše ministarstvo šalje učitelja iz Hrvatske, da obavlja samo taj posao i da se bavi problematikom organizacije dopunske nastave hrvatskog jezika i kulture. U dogovoru sa sloven-skim ministarstvom školstva, hrvatska strana osigurava profesora i pokriva troškove oko njegove plaće, putnih troškova i ostalo, dok nam slovenska strana omogućava slobodan ulaz u njihove škole i korištenje školskog inven-tara za obavljanje nastave. U sistemu je razrađeno da se u


CROATACROATA Razgovor


svim školama u kojima se odvija nastava hrvatskog, kao i drugih stranih jezika, subvencionira nastava sa slovenske strane i time olakša školama domaćinima naše nastave.

Čujem da Lendava prednjači. Povukao bi paralelu sa Vojvodinom i Lendavom. Možda je upravo mađarski moment u toj multikulturalnosti taj, koji potakne i druge manjine, u ovom slučaju, našu, da se bolje or-ganiziraju?Mađarska manjina u Lendavi je jako snažna i oni su se doista izborili za mnogo toga, i na taj način pomažu i vuku druge manjine da dosegnu ista prava. G. Đanino Kutnjak je predsjednik lendavskog KUD-a. i potpredsjednik Save-za hrvatskih društava u Sloveniji. Jako se angažirao oko realizacije nastave tamo. Osobno me odveo do osnovne i srednje škole, i otvorio mi put da smo brzo i učinkovito navezali kontakt. On je tamo poznat i uvažen, u tom, do-duše, malom mjestu. No, već je uspio postići to što sam maloprije naglasio: njegovo kulturno-umjetničko društvo već je dio te sredine, i ta sredina itekako ima sluha da uva-ži sve njihove pozitivne inicijative. Svima je, naime, u in-teresu izgraditi visok stupanj kohezije među manjinama.

Mađari su ovdje priznati kao nacionalna manjina dok smo Hrvati ostali kratkih rukava..Nažalost. Znam da je pokrenuta inicijativa svih hrvatskih društava u Sloveniji da se izvuku iz konteksta bivših jugo-slavenskih država i da se konačno riješi to otvoreno pita-nje. Poznato je da ovdje kohabitiramo već stoljećima i da su ljudi teško prihvatili novonastalu državnu granicu, jer su bili navikli jedni na druge. Oni su i dalje ostali pove-zani. Uzmimo za primjer svađanje oko obalnog pojasa: ne svađaju se ljudi koji godinama žive tamo već političari, koji pokušavaju jeftino pokasirati političke bodove kod desno orijentiranih birača.Sretan sam što je stvar konačno u pravnoj proceduri, da su tenzije popustile i da možemo početi učinkovitije koristiti našu energiju. Uvjeren sam da će to pitanje biti potisnuto u drugi plan ulaskom Hrvatske u EU. Čini mi se da je upravo dnevno-politička klima među dvjema državama bila jedan od glavnih razloga za ubrzanu asimilaciju. Ljudima je bilo neugodno ispo-stavljati se. Sada će ljudi, nadam se, samouvjerenije stupiti u dijalog sa lokalnom zajednicom, uvažavajući međusobne razlike i zajedno stvarajući šarolikost naše kulture i društva u kojem živimo.To sam već naglasio u nekoliko privatnih razgovora, koje sam vodio sa članovima ovdašnjih hrvatskih društava, svjedočeći im pozitivan primjer iz Srbije. Hrvati su tamo, naime, jako dobro integrirani; imaju točno svoju poziciju u društvu: točno se zna koji su hrvatski blagdani, koje pri-redbe na godišnjoj razini padaju na određeni datum, i to se poštuje od strane države. Na tome treba graditi i težiti ovdje.

Možeš li nam pobliže objasniti koncept hrvatske do-punske nastave u inozemstvu i, konkretno, u Sloveni-ji?

Hrvatska dopunska nastava u inozemstvu projekt je Mi-nistarstva znanosti, obrazovanja i športa, koji je realiziran u preko dvadeset država svijeta, od europskih zemalja, do nama dalekih Australije, Čilea, Argentine itd. Tamo su odaslani naši učitelji, koji tamo rade. Baš je ove godine moja kolegica poslana u Čile. U tim zemljama nastava je organizirana uz pomoć hrvatskih društava, Hrvatske kato-ličke misijei zemalja domaćina. Što se Maribora tiče, tre-nutno radim u osnovnoj školi Angela Besednjaka na Celj-skoj, na Taboru. Zasad radim sa četvero djece, učenicima 6A razreda; tri djevojčice i jednim dječakom Slovencem. Mogu sa zadovoljstvom izjaviti da će se od siječnja početi održavati dopunska nastava hrvatskog jezika i za srednjoš-kolce na 2. gimnaziji. Kad sam postavio tu informaciju na internetsku stranicu, dobio sam mail od studentice iz Ma-ribora, koja je bila zainteresirana za tu nastavu. Naravno da sam je pozvao da nam se pridruži kad budemo formirali tu srednjoškolsku grupu. Svi su dobrodošli.

Evo, i u Mariboru postoji Hrvatska katolička misija “bl. Alojzije Stepinac”. Jedina aktivnost, osim nedjelj-ne mise, svodi se na godišnju komemoraciju u listopa-du na groblju Dobravi, gdje se sjetimo žrtava komuni-stičkih poslijeratnih progona. Za tu misiju sam saznao sasvim slučajno, kad je moj zagrebački zbor Palma iste godine kad i ja došao u Maribor, da prisustvuje misi i komemoraciji. Ove godine su komemoraciji prisustvo-vali mariborski nadbiskup Kramberger, varaždinski biskup Mrzljak, mariborski gradonačelnik Kangler, naš počasni konzul dr. Ivanjko i izaslanik veleposlani-ka u Sloveniji, g. Žužul. Tom prilikom je biskup Mrz-ljak podigao glas i zamolio nadležne da prestanu to, još uvijek otvoreno pitanje vrednovati kao da je političko.To samo govori u prilog tomu, da bi trebalo raditi ne samo na udruživanju hrvatskih društava u Sloveniji, već i na zbližavanju Društava sa Misijama, po uzoru na primjeri-ce južnoamerički model. Zajedničkim snagama bi mogli napraviti mnogo, mnogo više i to ne samo po pitanju hr-vatske nastave u Sloveniji. Heterogenost po sebi nije ništa slabo, dok god se ti elementi međusobno uvažavaju i ne postavljaju jedan iznad drugoga; u punini uživaju svoju raznolikost. Kako objašnjavaš nesrazmjer među kandidatima za nastavu slovenskoga u Hrvatskoj (u Varaždinu ih je već 70ak) i 20 lendavskih kandidata? To su uglavnom djeca iz mješovitih brakova. Poznajem gospođu koja se bavi time, koja je zadužena za slovensku nacionalnu manjinu u Varaždinskoj županiji, znam da se je jako angažirala oko toga ali mi točne mjere nisu poznate. Da li ti je poznato da je, po zadnjem popisu stanovniš-tva iz 2002, Hrvata u Sloveniji 35000, dok ih se 54000 izjašnjava da im je materinji jezik hrvatski? Kako objašnjavaš tu disproporciju? Tu se radi o asimilaciji o kojoj smo već pričali, i koja predstavlja ozbiljan problem. Sigurno je uzela jako maha na ovom području, gdje se ljudi jednostavno ni ne smatra-


CROATACROATA

web: www.hkd-mb.si

Razgovor

13

ju više Hrvatima. Prihvatili su tu kulturu i jezik i ne žele se više isticati. Kako ocjenjuješ rad hrvatskih društava u Sloveniji?Prerano je donositi ocjene nakon tri mjeseca, koliko sam ovdje. Mislim da bi se društva trebala više povezivati i zajedno krenuti prema ostvarivanju naših zajedničkih ci-ljeva. Trebali bi se još više povezati i u samome društvu i sami raditi na programima i obrazovanju. Odlično bi bilo da svako društvo poradi na animaciji svojih članova, da im stavi bubicu u uho da je to potrebno, ako želimo sa-čuvati hrvatski jezik ovdje, ako hoćemo ostati Hrvati na ovom prostoru. To je prvo i najbitnije kod svakog društva i svakog naroda. Puno se može postići samim razgovorom sa ljudima, dati im pravovremenu informaciju. No to ne mogu sve sam.

Kako da potaknemo te nezainteresirane roditelje, koji možda samo u kuhinji i do kućnog praga govore hrvat-ski, da upišu svoju djecu na nastavu hrvatskog jezika i kulture?

Svi znamo da svaki novi jezik, kojeg naučimo ostaje jedno neprocjenjivo bogastvo, koje nije samo neka prazna riječ na papiru, koju smo jednog dana učili, nego je to zapravo zalog za budućnost. Hrvatski jezik je strani jezik u Slove-niji. Većina Hrvata koji ovdje žive, ne znaju baratati svo-jim jezikom, koji se u zadnjih dvadeset godina drastično promijenio. Bilo bi potrebno da se obnavlja i da se njegu-je. Ne zaboravimo da su i u bivšoj nam državi hrvatska književnost i umjetnost uopće bila najjače zastupljena u nastavnom programu. Sagledajmo i praktični vidik hrvat-skog jezika, da bi bio naveden u radnoj knjižici kao strani jezik. U EU se javlja tendencija učenja susjednog jezika, radi lakšeg sporazumijevanja među susjedima i građenja zajedničke budućnosti. Želja mi je da ova netim zasija-na klica u Mariboru zaživi. Roditeljima dajem na dušu da animiraju svoju djecu da dođu na nastavu, jer ja to ne mogu učiniti umjesto njih. Ja mogu djecu animirati da na nastavi ostanu.

Marko Mandir

Bašćanska ploča

Ulaganje u obrazovanje donosi najveću koristUpišite svoju djecu na nastavu hrvatskog jezika i kulture!

Kontakt: 031 752 [email protected]


CROATACROATA Tradicija


Dubrovačka kolendaJoš od vrlo davnih vremena, održavao se u božićno vri-jeme običaj čestitanja, gdje mjestom, od ulice do ulice, obilaze čestitari pjevajući pjesme – kolede. Kolendari, obilazeći kuće i stanove u Dubrovniku i okolici, pjesmom (kolendom) nazdravljaju Badnji dan i čestitaju nadolazeći Božić i Novu godinu. Jezgra ovog običaja koledanja, u naše je krajeve stigla sa sjevera još iz doba slavenske za-jednice, koja je sam običaj vjerojatno primila iz rimske i iz grčke kulture, gdje je postojao u obliku ophoda, čestitanja i darivanja.

Povijest

Povijest kolendavanja seže daleko u prošlost, na mnogo većem prostoru nego što je to danas. Poznavali su ga po cijeloj Dalmaciji, sjevernom Jadranu, Lici, na sjeveru Hr-vatske, a postoje i pisani tragovi kako je koleda bila znana i u Zagrebu, što je posvjedočio u 17.st. leksikograf Ivan Belostenec zabilježivši: »Kada se koledo popeva – blizu se božič poveda«. Najstariji pisani tragovi se mogu prona-ći u 13. stoljeću unutar Statuta Dubrovačke Republike iz 1272. godine. U tim zapisima se spominje Badnjak kojega su pomorci unosili u Knežev dvor, te ga polagali na vatru, čestitajući knezu pjesmom. Knez ih je za pjesmu nagrađi-vao. U Statutu se spominju i novogodišnji čestitari, obič-no mesari, mlinari i ribari koji su također čestitali knezu te pomorski kapetani i mornari koji su čestitke upućivali

dubrovačkom nadbiskupu. Ne postoji pisani trag da li su oni u tim prigodama pjevali, ali se u tome ipak mogu pre-poznati elementi kasnijih kolenda. Kolende se prema istom izvoru spominju i 1706. godi-ne. Tada je nadbiskup dubrovački zabranio svim crkve-nim osobama da po gradskim ulicama izvode popijevke, u puku znane kao kolende. Godine 1744. dominikanac Se-rafin Crijević je zabilježio sljedeće:“Običaj je da uoči nekojih glavnih svetkovina idu uvečer mladići iz puka pred kuće plemića i građana pjevati razne popijevke, za koje ih nagrađuju kakvim darom.”Na prijelazu u 19.stoljeće kolendari su uoči dana pojedinih svetaca te Božića, Nove godine ili Sveta tri kralja pjevale kolende na ulicama i pred vratima prijatelja ili rodbine. Grupe kolendara su obično pjevale cijelu noć, a domaćini su ih častili suhim smokvama, narančama, rogača, raznim slasticama, sokovima, vinom, rakijom a u novije vrijeme i novcem.

Tekst kolende

Tekst kolende varira od grupe do grupe kolendara i od po-dručja do područja, a jedna od starijih verzija dubrovačke kolende, zabilježena u knjizi Maja Bošković-Stulli Pje-sme, priče, fantastika, glasi:

Dobrovački kolendari, Foto: Zoran Kusalo / CROPIX


CROATACROATA

web: www.hkd-mb.si

Tradicija

15

„Dobar večer, ko j’ u kući, pomogo vam svemogući.Ođe, ođe, na zdravlje van Badnja veče dođe.

Došli smo vam kolendati, badnju veče čestitati.Mi smo došli s vrh Konala u karoci od gospara.

Otvarajte škafetine, dajte nama beškotine.Dajte nama bar rogača, da nam grla budu jača.

Ne bojte se da smo pijani jer je Vlaho Sveti s nami.Neće gospođa neharna biti, kolendarima ne udjeliti.

Oj, djevojko s vrh fumara, nemoj rijet da ni gospara.Ispred kuće bor zeleni, a u kući gospar sjedi.(Ispred kuće drvo loza, u kući gospođa koza.)

A sad mi vas Bog veselio, čestito vam Badnje veče, da se veseliteZdravlje i veselje i duhovno spasenje. Amen.”

Na samom jugu Hrvatske, ovaj tradicionalni način česti-tanja sačuvao se, u živućem obliku i do danas. Na samu badnju veče, kao i na staru godinu, okupi se društvo do-brih prijatelja i rodbine u domu domaćina, odakle se krene u pohod po znanim i neznanim domovima. Ako je druš-tvo odraslije, kolendari mogu nositi i razne glazbene in-strumente, najčešće mandoline, gitare i harmonike, čijim sviranjem uljepšavaju kolendu. A kako to izgleda danas i kako je izgledalo prije dvadesetak godina, podijelili su s nama dubrovački koledari.

ĐANI FRASKA (43):Kad sam ja bio teenager, tamo sredinom 80-ih, ekipa iz razreda bi se svaki Badnji dan popodne u 16:30 skupili ispred najpopularnije srednje škole u gradu. Nas trojica smo svirali gitare, a ostatak ekipe je davao glasovnu pot-poru. Obično bi nas bilo 15-20. Poslije nekoliko božićnih pjesama i završetka školskog odmora, krenuli bismo po kućama svih nas iz ekipe. Svugdje bi nas dočekali rodi-telji, počastili bakalarom ili krafenima, a svi skupa bismo pjevali, od Dubrovačke kolende (Dobar veče mi kucamo, Badnje veče čestitamo, došli smo vam kolendati, vašem dvoru hvale dati, ođe, ođe nazdravlje vam Badnja veče dođe ...), pa do svima poznatih božićnih pjesama ... eh, to je bilo stvarno nezaboravno. Od Uvale Lapad do Straduna, gdje bismo došli negdje oko 23 sata, taman pred ponoćku. Iza ponoćke svi bismo pošli u jedinog od nas koji je sta-novao u starom gradu, gdje bi nas njegovi čekali s ispeče-nim mesom i svim ostalim delicijama. Svakako, ne bismo došli doma prije 4-5 ujutro, a na Božić bismo imali školu, odnosno kasnije fakultete. Nije bilo petarda, nije bilo pje-vanja za pare ... čista zadovoljština i uživanje! Danas je sve drugačije, sve se promijenilo i mnogi običaji izumiru ili se iskrivljuju ... čak i mala djeca traže isključivo novac, a otpjevaju 2 stiha i brže-bolje trče dalje.

IVICA DUPER (38):U doba mog djetinjstva, dok sam živio u manjoj sredini običaj je, kao i u svim manjim sredinama dubrovačkog područja, kolendavati susjedima, rodbini, prijateljima i poznanicima, što se na kraju svede na cijelo mjesto. Nije se pjevalo za novac (iako bi ga se nešto u vrećici na kraju večeri znalo naći), već bi domaćini čestitare većinom po-častili pićem, kolačima, ili voćem. Sjećam se da smo nas nekoliko djece jedne godine na „podjelu plijena“ jedva dovukli vrećice pune voća, raznih bombona i čokolade. U malim mjestima, gdje svatko svakoga zna, nije se doga-đalo da se ukućani ne odazovu veselom pjevu kolendara, pa je čestitarska tura znala potrajati sve do polnoćke i nije bilo potrebe za rugalicama koje se obično pjevaju kad se domaćini pritaje i ne odazovu kolendi.Poslije smo se preselili u najveće, tad novouseljeno, du-brovačko stambeno naselje – Mokošicu, gdje se na malom prostoru zbilo petnaestak tisuća žitelja pristiglih mahom iz samoga Dubrovnika, neposredne okolice, ali i iz dru-gih krajeva bivše države. I tu, u većoj, urbanoj sredini je kolendavanje ponešto izašlo iz svojih uobičajenih okvira, jer pjevači u manjim skupinama kucaju na vrata kao po-znatih, tako i nepoznatih ljudi. Često se znalo (a zna se i danas) dogoditi da se vrata ne otvore i ne počaste kolen-dare. Takvima bi se, uz osiguranu odstupnicu u vidu npr. otvaranja vrata lifta koji će omogućiti brzi bijeg, zapjevale rugalice poput:

„Ispred kuće drvo loza, a u kući gospođa koza!“ili mrvicu bezobraznije:„Ispred kuće drvo murva, a u kući gospođa kurva!“

Danas voće i kolače kolendarima, većinom djeci, više nitko ne nudi, dok će ih u kuću na piće i zalogaj pozvati samo rodbina i prijatelji. Djeca kolendu pjevaju za nekoli-ko kuna koje im domaćini ubace u vrećicu i tako od vrata do vrata. Stariji često potpomognuti zvucima gitare ne ko-lendavaju kao djeca „svima s reda“, nego obilaze domove u kojima su i inače dobrodošli, pa ukućanima uz iće, piće i prigodne pjesme nazdravljaju blagdane.

ZDRAVKO BAŠICA (39):Mi smo većinom po našoj Gorici kolendavali. Sjećam se da smo se uvijek dogovorili kod koga da pjevamo, koliko dugo i koliko lijepo. Bilo je ljudi tj. susjeda koje smo volili i koje nismo. Bilo je ljudi koji su nam dali samo prikle i kekse, a mi smo već onda pjevali za lovu. Nekima je susje-dima smrdilo u kućama , od nekih nas je bilo strah u nekih bi i duže ostali i otpjevali još jednu. Bilo je jako lijepo. Pare su se uvijek pošteno podijelile. Bilo je jako lijepo i tek sada vidim - jako, jako davno.A da je u Dubrovniku kolenda kao tradicionalni običaj vrlo cijenjena, kaže i podatak da Matica hrvatska Dubrovnik i Dubrovačke knjižnice Dubrovnik i ove godine organizira-ju besplatnu Radionicu kolendavanja i pjevanja božićnih pjesama.

Iva Ciglar, dipl. univ. arheologinja i etnologinja

Sretan Božić i nova 2012!

GLASILO HRVATSKOG KULTURNOG DRUŠTVA U MARIBORU …bice društveni život kročili oboružani...

Documents

Transcript of GLASILO HRVATSKOG KULTURNOG DRUŠTVA U MARIBORU …bice društveni život kročili oboružani...