Gazija - Rifat Kantic - prica

7/25/2019 Gazija - Rifat Kantic - prica

1/7

GAZIJA

olovni

oblaci

pritiskali

su

kasabu.

sve

je

mirisalo

na

jaku

proljetnu

ki5u.

Majke

su

dozivale djecu

iz

mahala.

zvone

zvona

na

ovcama.

st


2/7

koje

je

radunao

da

ie

mu

biti

najblizi

u

ovoj

vojni,

nisu bili

kod

kuie.

Neko

je

bio

odsuran

zbog

trgovatt


3/7

da ne

pravi

vederu.

Sjedili

su

ispod

kroinjaste

lipe

i

pu5ili.

A

onda muhtar

rede

da

su

pobunjenici

opuhali

selo.

On

i

mjeitani

gladni.

Moli

ga

da

im

pomogne.

pod

tom

lipom,

on

prvi

put

pude.

Muhtar,

i

mjeitani, glasno

otabanaie

niz

padinu.

Dugo,

te

noii,

pod

lipom

je

Zarila

njegova

smotana

cigara.

U

gajevima,

iznad

sela,

i insani

i hajvani

bili

su tihi.

Sutradan

odjaha

do kapetana.

Brko

su

ga

zvaIi.

Iz svoje,

dobro

utvdene,

loge

nigdje

nije izlazio.

Ili

mu

je

bilo

lijepo,

ili

se

bojao

ljudi i

ibirova.

Podugo

je

dekao

da

ga primi.

Kada

je

konadno

u5ao,

iz

di,ezvenjaka

se

pu5ilo,

a

na

demirliji

je

bilo

joi

dosra

jela.

-

Kada

sam

duo

ko

je

sve

otiSao

na

pobunjenike,

ja

mirno

spavam.

Bujrum.

Jelo nije

ni

dirnuo.

Kahvu

su

popili

Suteii. Kada

mu

je

ispridao

sve

o

razbijanju pobunjenika

i

susretu

sa

muhrarom,

Brko

rede:

-

Vidi ti

to

sa

mojim

Eminom.

Ljudi ne

smiju

biri

gladni,

troljavi

i nenaoruZani.

Imam malo

vremena.

Hitim.

Emin

ti

je

preko

sokaka,

idi

odmah

njemu.

Emina

nije

naiao tog

dana. Niti

ikada

kasnije.

Kada

se

toga

dana

vraiao, swati

kuii.

Naredi

da

mu

se

pripreme

dvoja kola

hrane,

i

odvoji

deset

dobrih

ovaca.

poslaie

ko-

mornike.

Petog

dana

dojaha

do njega

kadijin glasnik.

Kadrja

lidno,

zove

ga

odmah.

U

kadijinom

konaku

zatede

sve one

iste,

kao i

prvog

dana

kada

je

podelo.

Kadijin

pisar

prodita

valijinu

bujuruldiju.

Valija

traLi

da

se

iz

ovog

kadiiuka.

odmah

digne

pod

zastavu

dvije stotine

nefera,

i upuri

u

Travnik.

Odatle ie

se

sloino

krenuti

na

pobunjenike

u

Sa-

rajevu.

Poslije

ovoga,

kadija

uze rijed.

Dok se

ostali

skupe

i

organizuju,

on

ie

sa

svojima

kao

prethodnica,

zorom

kre-

nuti u

Travnik.

U toku

noii

dobit

ie

sve 5to mu

je

potreb-

no.

Krenuli

su

poslije

ranog

sabaha.

U

menzilu

u

polju


4/7

Orahovica,

su

zakonadili.

Sutradan predvede

bili

su

u

Travniku.

Valija

je

bijesnio

5to

ih

je

dollo tako

malo.

-

Mi

smo

prethodnica,

uvaZeni

valijo.

-

Kakva prethodnica,

kakvi

bakradi.

Ti

si budala.

Sutradan

su

krenuli put

Sarajeva.

Sa

svojim

ljudima

rasporeden

je

u

prvi

buljuk.

Jahali

su

kao izvidnica

glav-

nine.

Nakon

dva

dana

bili

su

nadomak

Sarajeva.

Utaborili

su se u

nekom

topoliku

pored

rijeke.

U sumrak

je

poslao

jednu

izvidnicu

prema

5eheru.

Oko

ponoii

ga

probudiSe.

Doveli

su

vezanog

dovjeka

kojeg

su

uhvatili

u

predgradu

Sarajeva.

RekoSe

mu,

jo5,

da

je

vai.an

za pobunjenike,

jer

su

jedva

umakli potjeri.

-

OdveZite

ga

i

ostavite

nas same,

naredi.

Ponudi

ga

duhanom.

Nepoznati prihvati.

Dugo

su,

puieii

Sutili.

-

Pridaj,

rede

gazija.

- Zalto

si

pod

zastavom onog

katila, upita

nepoznati.

-

Moje

nije

da

biram

zapovjednike.

Opet

su dugo

5utili.

Onda

se

nepoznati

otvori.

Dugo

je

pridao

zaito

su

se

pobunili,

i

dokle

je

sve to

doguralo.

Rede

mu

i

da

je

poodavno

bio

kadija

u njegovoj

kasabi.

Smjenuli

su

ga

zato

5to

podrtava pobunjenike.

-

Ovo

je

na5a zemlja

i

mi

iemo

njome

vladati

kadli

tadli,

zavrii

on.

Opet

su

podugo

Sutili, uz

jo5

jednu

cigaretu.

-

Idi,

slobodan

si,

rede gazija.

Nepoznati

nidim ne

mrdnu.

-

Dajte

mu

konja,

i

pustite

ga,

viknu

gazila

Nepoznati

ustade. Dugo

je

bez

rijedi

gledao

Gaziju.

Onda

hitro

izade

iz

dadora.

Topot

konja

izgubi

se

u

dalji-

ni.

Sutradan, predvede

stiZe

glavnina.

On

od

valije

zatraL,i

da sa

svojim

obezbjeduje

komoru.

Njegovi

kmetovi

nisu

baS vidni

sablji

i kuburi. Dozvolio

mu

je.

Tako

dodeka

170


5/7

jesen.

Buna

u

Sarajevu

bila

je

uguiena.

Ono

pobunjenika

5to

izbjeZe

sablju

ili tarnnicu. rasprii

se.

NajviSe

prema

Zvorniku.

U

povratku

zakonadi,

sa

ljudima, u

zenidkom

men-

zilu.

StraZar

mu

navede

dovede

jednog

krupnog

mubaiira.

Ovaj

mu rede da snjim

ode do utaborene

vojske

izaZenice.

Zove ga

muiir.

U dadoru zatede

mriavog

i

starog

mulira.

Ovaj mu

rede

da ima valijinu

bujuruldr.lu

kojom

ga

ovlaiiuje

da ok-

upi

vojsku

i udari

na crnogorske

pobunjenike.

To

se odnosi

i

na

sve

buljuke

koji

se vradaju

iz

Sarajeva.

ino

je

on, kao,

za njega

i

njegove.

Osvjetlali su

obraz

kadiluka.

Ova

vojna

ie

kratko

trajati.

On i

njegovi ljudi opet ie

obezbjedivati

komoru,

jer

su

to

i

kod

Sarajeva dobro

radili.

Krenuli

su

drugog

dana,

u

zoru.

Sporo

i

dugo su

putovali.

Vojska

se

usput

osipala.

U

podetku

su

se

gubili

pojedinadno, a

5to

je put

odmicao,

bjeZali

su

i

u

grupama.

Ni

oni

5to

ih

je

muSir

slao u

potjere

za bjeguncima,

nisu

se vraiali. Izhlapjeli

muiir sve

je

vi5e

gubio

Zivce i konce.

Negdje

u drugoj

hefti

puta,

utaboriSe se

u

jednoj

kotlini,

kroz

koju

je

tekao

bistar

i

hladan

potok.

Predvede

ih

napadoSe

pobunjenici.

Podelo

je

sa

desetinama,

stotinama

bombina ispaljenih na njehov

tabor.

On

je

Iei,ao

iza

slabog

zaklona,

ali

je

vikao

na ljude da

se

ne

grupiiu,

i

da se bolje

zaklone.

Uto se

i

smrde. Jedna

bombina

gruhnu

ispred

njega.

Osjeti

jak

bol

u lijevom

ramenu,

a

topla

tednost

ga

poli.

Ispaljivanja

potom

utihnuSe. Puzao

je

prema potoku

koji

se

svjetlucao

ispred

njega. Kad

dopuza

zavah rame

u

potok. Prijalo mu

je,

a

i

bol

se

smanji.

Desnom

rukom

podere

koiulju.

U

potoku

napipa

jedan

pljosnat

kamen,

i

stavi

ga

na

ranu.

PridiZe

se. Pojasom dobro

uveza kamen

na ranu. Pritajio

se

uz

jednu

vrbu.

iuo

je

pobunjenike

koji

su, uz harlaukanje,

ganjali

preostale vojnike.

Kada

galama

utihnu,

poceo

ie

puzati

prema

jednom

gaju,

koji

se

nazirao

ispred

njega

Puzanje

ga

je

umaralo.

171


6/7

Kada konadno

dopuza

u

gaj,

udari

glavom

u

ne5to

rvrdo.

Tu

zaspa.

Probudio

ga

je

nediji dah

na licu.

Razdanilo

se.

Po-

luoworenim

odima

vidje

da

je

kod njega

neki

pas,

koji

mu

je

lizao krv

sa lica.

Odgurnu

ga

grubo. Pas se

prevrnu i

pode

da

cvili. On se

pridiZe u sjedeii,

i nasloni

se na

drvo.

Izvadi

noZ.

Rame

ga

je

peklo.

Odjednom

pas prestade

da

cvili

i

pode

da

reii. Onda

ode u

gaj. Vrati se

brzo, zastade

kod

njega,

a onda

okreduii

se

prema

njemu,

krenu

niz

padinu.

On se

pridiZe

i

krenu

za

njim

teturajuii.

Pas

je

bio omalen

i

iut.

Powemeno

se

okretao

kao da

provjerava,

da

li

ga

on

prati.

U

jednom

usjeku

on

sjede

da

se odmori.

Zuiko

sjede

malo

podalje

od

njega. Kada

on ustade,

Zuiko

od-

mah

krenu

kroz

usjek.

Nedugo

zatim

on

ugleda

rijeku

i

mlin. Zuiko

dode

pred

miin i

zaLaja.lz

mlina

izade

stariji

brkajlija

i

pomilova Zuika. On

se

zakioni

za

jedno

stablo.

Pas

ponovo

zalaja

i

krenu

prema

njemu. Mlinar

je

slijedio

psa.

RazmiSljo

je

kratko.

Izade iza

drveta.

Mlinar

ga

ugleda

i krenu

prema

njemu.

On se

ljuljao.

Mlinar dode

do

njega,

i

bez

rijedi

ga

lijevom

rukom

obuhvati

oko

pasa.

On svoju

desnu

prebaci

preko njegovog

ramena.

U

mlinu

je

iz

male

peinice

pucketala vatra.

Mlinar

ga

posadi

na

jednu

vreiu

i

razmota

pojas

sa

ramena.

-

Gadna

rana,

rede.

Miinar

uze

povelik

laneni

pelkir, i na njega

izli

po

dosta

tednosti

iz bardaka.

Zapahnu

miris

rakije.

-

Stisni

zube

junadino.

Obadvima

rukama,

izdaljeg

,

pritisnu

ranu.

Iz

rane

poli

gnoj

i

sukrvica.

On

zastenja.

Mlinar

odisti

iscjedak i

ranu. U

drugi

peikir, iz drvene

posude,

stavi

dosta

mekinja.

I tu

usu

rakije.

To stavi

na ranu

i uveza

njegovim

pojasom.

On

osjeti

neko

dudno

olakSanje,

Ubrzo,

sjedeii

zaspa.

Kada

se

probudio, leZao

je

na

nekoj

paladi

u oma-

njoj

prostorlji.Zwanj

ga

vrati u

srvarnost.

Iz

sobidka

isko-

belja

u mlin. Miris

toplote

i

jela

ga zapahnu. U

mlinu

ost-

172


7/7

ade

do

proljeia.

Ojada,

ali mu lijeva ruka

ostade

kao

tuda.

Nepokretna.

Mlinar

mu, u

whu dakiira,

pri5i

jedan

dZep u

kojem

je

drZao

5aku.

Upoznao

je

i

mladeg,

mlinarevog,

suludog

brata.

Bio

je

u

drugoj,

maioj,

prostoriji

s druge

strane

mlina.

Po

cijeli

dan

sjedio

je

na

paladi,

ogledao

se na

komadidku

ogledala,

i

govorio:

-

Harli,

harli,

harli,

hormak

-

najljepii sam

momak.

Pri

tome

se naginjao naprijed i nazad,

a

rijetka, iz-

rasla brada,

udarala

ga

je

po

prsima.

Ponekad bi

ga

iznosili

i

napolje,

na

vazduh.

Stavili

bi

pred

njega

lavor

sa

vodom.

Njemu bi dali

poduZi

konopdii.

On

bi

ga,

ozarenalica,

za-

bacivao

u

lavor i

dekao

ribu.

U

proljeie

se

oprosti

od mlinara, i brata mu.

Nudio

je

mlinaru ono dukata

5to

je

saduvao,

ali

on

ih

odbi.

Zuiko

je

krenuo

za

njim.

Kada konadno dospije do svoje

kasabe,

pude

sve u

njemu. Njegoya

dva kmeta

posvjedodila,

kod

kadije, da

je

on

poginuo.

Zena

mu

se

udala

za komiiju, udovca,

i

deka

dijete

s

njim.

Kuiu

i

imanje

dodjelio kadija

Zeni

mu.

Otac

i

mati

presahli

od tuge, umrijeie

jedno

za

drugim.

Sva

kasaba

sada

zazire

od

njega.

Dizdar wrdave

primio

ga

u

ffrdavu na

hranu

i

smjeitaj.

Toga

dana

bio

je

krenuo svojoj

kuii da

vidi Zenu.

Samo

da

poprida.

Momci od

komSije sadekali

ga

pred

kana-

tama i

destito

izdevetali.

Pode

da

pada

jaka

kiSa.

Okupa

ga.

On side

sa

be-

dema,

i hiteii

prode

kroz kasabt.

Za

njim

su

lajali

puiteni

psi

iz

kasabe.

On

se

nije osvrtao.

Samo

bi

se

Zuiko

ponekad

okrenuo

t

zalajao na

njih.

Svjetlica

ocrta

njegov

lik

na

karavanskom

putu,

na

brdu iznad

kasabe.

Onda

straino

zagrmi.

Gazija - Rifat Kantic - prica

Documents

Transcript of Gazija - Rifat Kantic - prica