FUNKCIONALIZAMFunkcionalističko tumačenje

društvenog razvoja i funkcionalizam talcotta parsonsa

Funkcionalizam-osnovna polazišta

Bronislav Malinovski, engleski socijalni antropolog-utemeljitelj pojma “funkcionalizam”

Zajedno sa A. R Brownom-utemeljitelj funkcionalizma kao sociološkog pravca

Najpoznatiji sociološki pravac XX st. u SAD-u

Razvoj funkcionalizma (tri varijante):1) Rana biološka, 2) Normativna-sa zajedničkim vrijednostima

kao osnovama socijalne integracije kroz ideje, religiju, etiku, pravo i kulturu,

3) Socijal-kibernetska-socijalni sistem ili društvo shvata da se sastoji od dijelova, koji su skladno povezani i koji funkcioniraju sa visokim stepenom usklađenosti.

Društvo je prema funkcionalističkoj teoriji u biti harmoničan organizam i funkcionalno jedinstvo je njegova temeljna karakteristika. Svaki pojedinac, svaki dio i institucija vrše izvjesnu pozitivnu funkciju koja je doprinos održavanju postojeće strukture.

Funkcionalističko tumačenje društva, društvo promatra kao „socijalno-funkcionalni sistem u kome se održava ista bazična struktura i ista osnovna supstancija.“( Spahić, 2001: 143).

U društvu postoje ugrađeni mehanizmi koji ga uvijek vraćaju u određeno ranije stanje, stanje ravnoteže ili ekvilibrija.

Sve što odstupa od vladajućeg sistema i što ne služi njegovom održavanju, što mu protivrječi, predstavlja devijaciju i deformaciju društva.

Sve promjene u društvu imaju ulogu da održavaju dinamičku ravnotežu društva i služe adaptaciji i usavršavanju postojećih društvenih oblika.

Održanje strukture društva, prema funkcionalističkom stanovištu se postiže:

a) Uspostavljanjem apsolutnog prioriteta, sistema i cjeline nad pojedincem. Sistem je sve, a čovjek je u odnosu na njega, samo njegov dio.

b) Funkcioniranje sistema kao cjeline, stoga, ima prednost nad svakim pojedincem, dijelom ili institucijom. Svi moraju služiti isključivo održavanju cjeline i njenom funkcioniranju, zato što je dobro za sistem, automatski je dobro za pojedince i dijelove sistema.

Čovjek u jednom takvom sistemu ima svoju društvenu ulogu koja je mnogostruka, ali pretežno ili u cjelosti društvena.

Funkcije čovjeka obavezuju i usmjeravaju njegove pravce djelovanja.

Uloga i funkcije čovjeka doprinose održanju društvenog i intitucionalnog poretka.

Kao nosilac društvene funkcije djeluje u skladu sa očekivanjima (kodeksi, norme, zakoni) – ponaša se u skladu sa profesijom i ovlaštenjima koje ima.

„Poredak opstoji na normama, norme obavezuju nosioce društvenih uloga na djelovanje, i to je djelovanje koje štiti

poredak, a ne koje ga dovodi u pitanje. Suprotno djelovanje je asocijalno i

vaninstitucionalno, tj. protivno logici i potrebi sistema, i kao takvo,

sankcionirano kao nedopušteno.“ (Fočo, 2011: 103)

Funkcionalizam Talcotta Parsonsa

Najizrazitiji predstavnik funkcionalizma.

‘40.-e i ’50.-e godine XX stoljeća

“Društveni sistem“, „Struktura

društvene akcije“, „Prema općoj teoriji

akcije“ , „Struktura i

procesi u modernim društvima“.

Kako je društveni poredak moguć?

Osnova i bit društvene pojave prema Parsonsu je socijalna akcija sa sastavnim elementima:

1) pojedinac, 2)akcija,3) situacija i ambijent, socijalni milje ili

društvena sredina koja pojedinca okružuje

Društvena akcija, prema Parsonsu, jeste ono ponašanje koje je motivirano i usmjereno prema nekom društveno – priznatom cilju i koje između više alternativa bira onaj cilj koji smatra najpogodnijim za sebe.

Svaka akcija između pojedinaca pretvara se u interakciju, gdje oni vrše utjecaje jedni na druge. Osnove jedinice svakog sistema su društvene uloge i djelatnosti koje pojedinci vrše i koje se od njih očekuju da ih vrše na određeni način.

Društveni sistem, prema Parsonsu, se sastoji od mreže uloga, koje se ocjenjuju kao više ili manje vrijedne za održavanje sistema i na toj osnovi njihovi nosioci imaju i različite položaje u društvu kao i prestiž, moć i naknade u vidu zarade.

Svaki društveni sistem sačinjava bezbroj pojedinaca ili atoma, koji su nošeni svojim ličnim ciljevima i interesima.

Čovjek je od rođenja podložan moralno-etičkom odgoju, obrazovanju i socijalizaciji.

Ravnoteža i nepromjenjljivost sistema se, prema Parsonsu, postiže na dva načina:

1) društvenom kontrolom izvana, gdje društvo preko pravnih propisa i sankcija dovodi pojedince u red i vraća ih u kolosjek dopuštenog ponašanja, te

2) nastojanjem društva iznutra da putem moralnog odgoja, obrazovanja i socijalizacije, prenese na sve svoje članove iste moralne principe, kulturne modele i vrijednosti, religijske predstave i pravne norme.

„Jedina preventiva protiv započinjanja rata svih protiv svih, jeste opća

suglasnost o zajedničkim moralnim vrijednostima.“ (Parsons)

HVALA NA PAŽNJI !!!