FranJEvačKI saMostansKI KoMplEKs sv. BErnardIna sIJEnsK oG ...

Mala bibliotekaGodišnjaka zaštite

spomenika kultureHrvatske

Ivan BrautKrasanka Majer Jurišić

Edita Šurina

FranJEvačKI saMostansKI KoMplEKs sv. BErnardIna sIJEnsKoG

u KaMporu na otoKu raBu

Mala biblioteka Godišnjaka zaštite spomenika kulture Hrvatske 21_2020.2

Mala biblioteka Godišnjaka zaštite spomenika kulture Hrvatskesvezak 21the preservation of Cultural Heritage in Croatia annual,special Edition vol. 21

Izdavač / Ministarstvo kulture rHuprava za zaštitu kulturne baštinepublisher / Ministry of Culture of the republic of Croatiadirectorate for the protection of the Cultural heritage

Za izdavača / for the publishernina obuljen Koržinek

uredništvo / Editorial BoardIvan alduk, Biserka dumbović BilušićMarijan Bradanović, anuška deranja CrnokićIvo Glavaš, viki Jakaša Borić, vanja Kovačić, petar puhmajer Glavni i odgovorni urednik / Editor-in-chiefFranko Ćorić

tajnica i izvršna urednica / Managing editorGordana Jerabek

recenzenti / reviewersakademik Igor Fiskovićdr. sc. Marijan Bradanović

lektura i korektura / proofreading and revisionsilvija Brkić Midžić

prijevod na engleski / English translationtanja trška

Grafičko oblikovanje / Graphic designMateo Matijašević, studio 5 do 12, Zagreb

adresa uredništva / Editorial addressMinistarstvo kulture rHuprava za zaštitu kulturne baštineHr – 10 000 Zagreb, ulica Ivana runjanina 2

tisak / printed byprintera grupa d.o.o.

tiskanje dovršeno / printing completed2020.

Istraživanje je sufinancirala Hrvatska zaklada za znanostprojektom Ip-2016-06-1265 Et tIBI daBo: naručitelj i donatoriu Istri, Hrvatskom primorju i sjevernoj dalmaciji od 1300. do 1800. godine

IsBn 978-953-312-053-9CIp zapis dostupan u računalnome katalogunacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebupod brojem xxxxxxxxxxxx

3

Mala biblioteka Godišnjaka zaštite spomenika kulture HrvatskeIssn 1333-4190


Edita Šurina

FranJEvačKI saMostansKI KoMplEKs sv. BErnardIna sIJEnsKoG

u KaMporu na otoKu raBu


Pisanje ove monografije dugujemo iskustvima i saznanjima prikupljenim tijekom konzervatorsko-restauratorskih istraživanja franjevačkoga samostanskog kompleksa u Kamporu, 2016. i 2017. godine. U tome nam je od velike pomoći bio tadašnji gvardijan fra Ivan Gavran, čije su razumijevanje i podrška omogućili da “uđemo u trag” mijenama kamporskih crkava, kapela i samostanskih prostorija te da materijalne rezultate istraživanja povežemo uz sačuvane pisane bilješke. Za poznavanje povijesnih podataka zaslužan je pak najvećim dijelom iscrpan rad fra Odorika Badurine, još u prvoj polovini prošlog stoljeća, i njegova Velika kamporska kronika u kojoj su obrađeni brojni arhivski spisi, ali je dan i kritički osvrt na pojedine faze uređenja i opremanja. Bez tih zapisa naša istraživanja ne bi bila toliko uspješna.

Na stručnoj pomoći i konzultacijama zahvaljujemo Miljenku Domijanu, akademiku Igoru Fiskoviću i Marijanu Bradanoviću te cijelom stručnom timu, kolegama iz Hrvatskoga restauratorskog zavoda Ani Škevin Mikulandra, Ivanu Jengiću, Marti Budicin, Kristini Krulić, Ivani Drmić, Marijani Galović, Renati Duvančić, Goranu Buliću, Ani Rušin Bulić, Danieli Ratkajec, Veljku Bartolu, Miroslavu Pavličiću, Kseniji Škarić, Josipu Višnjiću, Siniši Pamiću, Igoru Orosu, Nataliji Vasić, Ljubi Gamulinu, Jovanu Kliski, Domagoju Mudronji, Marijani Fabečić, Margareti Klofutar, Mirjani Jelinčić, Lei Sović i vanjskim suradnicima Ani Marinković, Ladislavu Dobrici, Osanni Šašinka, Marini Fernežir i Nenadu Kuzmanoviću.

Zahvaljujemo na suradnji i franjevačkoj provinciji sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru, provincijalu fra Andriji Bilokapiću, fra Bernardinu Škunci i gospodinu Franku Gambiraži, Ministarstvu kulture i konzervatorima iz nadležnog Konzervatorskog odjela u Rijeci Biserki Dumbović Bilušić, Lillian Stošić, Miji Rizner, Gordani Sobota Matejčić, Mateji Jerman i Damiru Krizmaniću, koji su pratili naš rad tijekom cijelog istraživanja i s kojima smo surađivali i u radovima obnove koji su uslijedili.

Hvala i Arhivu franjevačkog samostana u Kamporu, Hrvatskom restauratorskom zavodu, Upravi za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture RH, Konzervatorskim odjelima u Rijeci, Splitu i Zadru, gospodinu Josipu Andriću, Državnom arhivu u Zadru i Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu na ustupljenoj dokumentaciji i građi.

Zahvala


Edita Šurina

5

Sadržaj

1. UVOd . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

2. FraNjEVaČKI SaMOSTaN U KaMPOrU – POVIjESNI PrEGLEd IZGradNjE I UrEĐENja . . . . . . . . . . . . . . . . . .13

Izgradnja samostana i crkve sv. Bernardina sijenskog, 15. i 16. stoljeće . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14preuređenje i nova oprema, 17. i 18. stoljeće . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20samostan i crkve u 19. stoljeću. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25 obnove 20. stoljeća i recentna preuređenja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30

3. PrOSTOrNa I arHITEKTONSKO-OBLIKOVNa OBILjEžja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .49

Crkva sv. Bernardina sijenskog . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53Crkva sv. Eufemije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60Kapela sv. Katarine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61samostan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62prostor oko samostana, gospodarske zgrade i ribnjak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63prilozi: datacija, prijedlog radova i prijedlog prezentacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69

4. UMjETNIČKa OPrEMa I UrEĐENjE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .73

oltarna ograda. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73poliptih. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75raspelo na oltaru sv. Križa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79oltar u kapeli Gospe Grčke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81tabulat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82navještenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86ograda pjevališta i vratnice orgulja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87Barokni oltari crkve sv. Bernardina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90oltar sv. Eufemije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91predmeti i umjetnine iz samostanskog lapidarija i zbirki. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93

5. IKONOLOGIja SaKraLNIH PrOSTOra FraNjEVaČKOGa KaMPOrSKOG KOMPLEKSa . . . . . . . . . . . . . . . . . 101

6. VaLOrIZaCIja arHITEKTUrE I INVENTara SaMOSTaNa U OKVIrU rEGIONaLNOG STVaraLaŠTVa. . . . 107

7. PrILOZI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113

prijepisi i prijevodi arhivskih dokumenata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .113Kronologija kamporskog franjevačkog samostana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .126

8. KOrIŠTENI IZVOrI I LITEraTUra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141

9. SUMMarY . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145

BILjEŠKa O aUTOrIMa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147

POPIS IZVOra SLIKOVNIH PrILOGa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148

7

Franjevački samostanski kompleks sv. Bernardina Si-jenskog u Kamporu na otoku Rabu prema teritorijalnoj upravnoj podjeli Katoličke Crkve u Hrvatskoj pripada Riječ-koj metropoliji i Krčkoj biskupiji. U sastavu je i franjevačke Provincije sv. Jeronima koja ima sjedište u Zadru i obuhva-ća područje čak 10 biskupija u Dalmaciji i Istri, djelujući u 26 samostana na priobalju i otocima, od Rovinja pa sve do Kotora. Brojnost samostana potvrđuje dugu povijest i prisutnost franjevaštva na našim prostorima, od gotovo osam stoljeća, još od vremena utemeljitelja reda sv. Franje Asiškog koji je navodno i sam 1212., prema zapisima nje-govog životopisca Tome Čelanskog, na putu prema Svetoj zemlji zbog oluje dospio na hrvatsku obalu.

Provincija sv. Jeronima baštinik je hrvatske provincije zvane Provincia Sclavoniae Sancti Seraphini koja je već izme-đu 1227. i 1232. godine1 bila organizirana u četiri manje upravne jedinice, kustodije: Istarsku, Rapsku, Zadarsko-splitsku te Dubrovačku te je 1260. imala čak 22 samostana.2 U 14. stoljeću broj samostana u provinciji narastao je na 29, a Rapskoj kustodiji pripadali su oni u Rabu, Krku, Cresu i Senju, dok je 1378. osnovan i samostan u Modrušu.3 Go-dine 1393. Provincija mijenja naziv u Provincia Sancti Hie-ronymy in Dalmatia, tj. Dalmatinska provincija sv. Jeronima, jer je pravno i teritorijalno obuhvaćala istarsko i dalmatin-sko područje, uključujući i Dubrovačku Republiku. Odluka o promjeni je potvrđena nešto kasnije, 1398. godine. Previ-ranja i podjele unutar Reda tijekom 14. i 15. stoljeća, uzro-kovane ponajviše krizom vjernosti opsluživanja pravila, nisu zaobišle ni ova područja na kojima dolazi i do borbe za samostane na obali između Hrvatske provincije i Bosanske vikarije osnovane 1340. godine. Konventualci, protivnici

1 ŠKUNCA, FRA STANKO JOSIP, 2011., 17, 14-28. Također vidjeti i DEMONJA, DAMIR, 2013., 28-30.

2 BELAJ, VITOMIR; DUDA, BONAVENTURA; HOŠKO, FRA EMANUEL, 2000.,12-13, 11-29.

3 DEMONJA, DAMIR, 2013., 13, 29.

promjena čuvali su svoje samostane, dok su zagovornici obnove, opservanti, vremenom jačali i postajali brojniji te su počeli i osnivati nove samostane, najčešće izvan gradova na izoliranijim mjestima, zahvaljujući povlasticama i naklo-nosti crkvenih i državnih vlasti te dobročiniteljima koji su ponajprije materijalno podržavali njihova podizanja.4 Tako je na jugu osnovana Stonska kustodija, a sjeverno Kustodi-ja sv. Jeronima sa sjedištem u istoimenom samostanu na otoku Ugljanu, a koja je obuhvaćala samostane na Čiovu – Trogiru, Krapnju, Sv. Križ kod Zadra i Poljud kod Splita. Tim samostanima pripao je i samostan u Kamporu, osno-van sredinom 15. stoljeća, kada tadašnji generalni vikar opservanata sv. Ivan Kapistran 24. svibnja 1445. godine ovlašćuje fra Šimuna iz Dubrovnika da pošalje franjevce na otok Rab. Dalmatinski opservanti su tako osnovali svoje krilo 1447. godine.5 Kroz 15. stoljeće i Dubrovačka je Re-publika pokušavala osnovati zasebnu provinciju u koju bi

4 Franjevački red je katolički, višestrukog apostolata koji objedinjuje propovjedničko, vjerovjesničko, odgojno-obrazovno i kulturno djelo-vanje. U širem smislu podrazumijeva tri reda: Prvi red čine franjevci, muški red, potom Drugi red je ženski, klarise, i Treći red koji se pak dijeli na samostanski i svjetovni red. Sva tri reda su osnovana još početkom 13. stoljeća, temeljeći se na pravilima i zavjetima čistoće, siromaštva i poslušnosti. Zbog vrlo brzog povećavanja broja redovnika već se u Ita-liji 1217. godine osnivaju provincije odnosno pokrajine koje se temelje na teritorijalnoj podjeli prostora jer nije bilo moguće upravljati Redom iz jednog mjesta, nakon čega se počinju osnivati provincije i u ostalim zemljama današnje Europe. Već tada, u prvim vremenima djelovanja franjevačkog reda, javljaju se razlike među shvaćanjima jednoga od tri zavjeta, siromaštva, te dolazi do razmimoilaženja i stvaranja oprečnih struja unutar reda. No, usprkos tomu, red se vrlo brzo širi. Tijekom 14. i 15. stoljeća javlja se opservantski pokret, koji zagovara dosljedno i strogo držanje Pravila reda, osobito vezano uz zavjet siromaštva, dok se konventualci zalažu za njihovo blaže tumačenje, osobito vezano uz materijalna sredstva. To dovodi i do nove odluke o podjeli na dva ogranka Reda, opservante i konventualce, koju službeno potvrđuje papa Leon X. 29. svibnja 1517. godine bulom Ite et vos na sveopćem kapitulu u Rimu. Ubrzo nakon toga, 1528. godine od opservanata se kao još stroža struja odjeljuju kapucini. Sami opservanti i dalje su se dijelili na različite skupine (reformati, bosonogi franjevci, rekolekti) koje ponovno ujedinjuje papa Leon XIII. krajem 19. stoljeća. DEMONJA, DAMIR, 2013., 22.

5 ŠKUNCA, FRA STANKO JOSIP, 2011., 18-19.

1. uvod


ušli samostani na njezinom području. Kada je 9. svibnja 1517. papa Leon X. na sveopćem kapitulu pokušao ujediniti svu Malu braću, dogodila se zapravo definitivna podjela na dva ogranka Reda, na Malu braću opservante i Malu braću konventualce. Slijedom toga je i Dalmatinska provincija sv. Jeronima podijeljena na tri provincije, od kojih su dvije opservantske: Provincija sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru i Provincija sv. Frane sa sjedištem u Dubrovniku te Provin-cija konventualaca sv. Jeronima bez sjedišta.6 Godine 1899. dolazi do objedinjavanja Dalmatinske (Zadar) i Dubrovačke provincije u jednu pod nazivom Provincija sv. Jeronima koja kao takva djeluje i danas.

-------

Poticaj za pisanje ove studije bila su konzervatorsko-restauratorska istraživanja, provedena 2016. godine. Provincija sv. Jeronima iz Zadra i franjevački samostan sv. Bernardina u Kamporu angažirali su Hrvatski restau-ratorski zavod s ciljem izrade elaborata koji će objediniti rezultate arheoloških, arhivskih, povijesno-umjetničkih i

6 DEMONJA, DAMIR, 2013., 33-35.

restauratorskih istraživanja, te donijeti prijedlog prezenta-cije samostana i pripadajućih crkava i smjernice za buduće radove.7 Detaljna analiza svih građevnih struktura i opreme ponudila je i polaznice za novo iščitavanje njihovih stilskih i oblikovnih krakteristika te potvrđivanje značaja i vijednosti ovog kamporskoga franjevačkog kompleksa.

Nesumnjivo jedan od najvažnijih izvora za poznavanje franjevačkoga samostanskog kompleksa sv. Bernardina predstavlja Velika kamporska kronika. Historiografski je

7 Program konzervatorsko-restauratorskih istraživanja HRZ je proveo tijekom 2016. godine, u dvije faze (od ožujka do svibnja, te u srpnju i rujnu). Voditelj programa bila je Krasanka Majer Jurišić, a u radu stručnog tima sudjelovali su: Edita Šurina, Ana Škevin Mikulandra, Ivan Braut, Ivan Jengić, Osanna Šašinka, Kristina Krulić, Ivana Drmić, Igor Oros, Marina Fer-nežir, Natalija Vasić, Jovan Kliska, Ljubo Gamulin, Marta Budicin, Marijana Galović, Renata Duvančić, Veljko Bartol, Miroslav Pavličić, Ksenija Škarić, Goran Bulić, Ana Rušin Bulić, Daniela Ratkajec, Josip Višnjić, Siniša Pamić, Nenad Kuzmanović, Domagoj Mudronja, Marijana Fabečić, Margareta Klofutar, Mirjana Jelinčić, Lea Sović, Morana Novak, Ladislav Dobrica, Ana Marinković, Tomislav Tomulić, Dominik Šotić, Martina Krstinić i tvrtka Vedor ekspert d.o.o.

Sl. 1 Pogled na franjevački samostanski kompleks u Kamporu iz zraka

Aerial view of the Franciscan convent in Kampor

9

to spis, životno djelo franjevca Odorika Badurine,8 koji ju je sastavljao i pisao dvadeset godina, tijekom perioda od 1936. do 1956., boraveći u franjevačkom samostanu na Rabu. Kronika sadrži vrlo opsežne zapise nastale teme-ljem iscrpne obrade raznovrsne arhivske građe ne samo samostana i otoka Raba, već i šireg područja, kao i hrvatske povijesti općenito, počevši od prapovijesti pa sve do 1946. godine. Prepisivao je i obrađivao povijesne zapise i doku-mente, a budući da je primjerice gradski arhiv otoka Raba u međuvremenu propao, značaj njegova rada tim je vrjedniji.

Velika kamporska kronika sastoji se od sedam svezaka s više od tri tisuće rukopisnih stranica popraćenih trima zasebnim knjigama Indeksa. Zanimljiv je također poda-tak da svesci ukupno teže više od 18 kilograma, a zajed-no s knjigama Indeksa oko 24 kilograma, na što pozor-nost svraća i sam njezin autor, navodeći također na kraju svakog sveska i broj ispisanih stranica, količinu redova i približan broj riječi. Pisanje Kronike Badurina započinje u četvrtak 6. studenoga 1941. godine, u skromnim uvje-tima, itekako svjestan važnosti posla koji je do tada već

8 Franjevac Odorik Badurina (Lun na Pagu, 1896. – Dubrovnik, 1969.), kulturni povjesnik, dokumentarist i kroničar, školovao se na Košljunu, Badiji i u Zadru, teologiju je završio u Dubrovniku. Najveći dio života proveo je u samostanu u Kraju na Pašmanu te u Kamporu na Rabu, a potom u Dubrovniku. Većina njegovih radova sačuvana je u rukopisima i pohranjena u franjevačkim samostanima dalmatinske provincije sv. Je-ronima. Badurina je pisao Veliku kamporsku kroniku (dalje u tekstu: VKK) temeljem iscrpnog rada na arhivskoj građi različitih fondova vezanoj uz franjevački samostan u Kamporu, grad i otok Rab, i šire, i neprocjenjivo je vrelo podataka. Više o VKK u: LAJŠIĆ, SAŠA, 2009., 24-25.

obavio, i usprkos nesigurnosti ratnog vremena u kojem je živio, ne smije čekati „bolja vremena“ te počinje „slagati u ovu … knjigu blago rapske … povijesti“ 9 koje je sabirao 20 godina zazivajući sv. Bernardina da mu pomogne sretno završiti započeto djelo. U uvodnom dijelu kroničar navodi građu koju je prethodno pročitao i arhive koje je obradio: rapski arhiv, samostanski (kamporski), arhiv bivše rapske biskupije i kaptolski, arhiv provikarijata, općinski i sudski, arhiv „obaju koludračkih samostana“, a koji zajedno sadrže više od 320.000 stranica rukopisnih dokumenata, napomi-njući da je točno navodio odakle je što preuzeo i donio.10 Pisao je na hrvatskom uz česta navođenja na latinskom i talijanskom jeziku, te sam kaže: „Gledao sam pak, da što savremenije pišem“.11 Također objašnjava i nastanak knjiga Indeksa u kojima je abecednim redom popisao sve što se donosi u Kronici. „Znadem, da će se navraćati na ovo djelo i pokoji nervozniji tip, nervozniji od mene, koji bi želio naprosto, da mu se pojedina vijest kao po lijevku prelije u pamet! Pak će kritizirati … Radije muči, i zahvali Bogu, da tako brzo možeš doći do sigurnih vijesti!“ Uvodni dio Badurina završava željom da njegov rad pripada isključivo

9 VKK, I:1. Napomena: Za potrebe ovog teksta kratica VKK označava Veliku kamporsku kroniku koju je sastavio fra Odorik Badurina, rimski broj uz nju je broj sveska, a arapski broj stranice. Kratica KSŽK označava redovite Kronike samostana i župe Kampor vođene od 1956. do 2015. godine, s navedenom godinom i brojem stranica ako nije drugačije na-pomenuto; kratica b. p. označava bez paginacije.

10 VKK, I:2.

11 VKK, I:2.

Sl. 2 Pogled na franjevački samostanski kompleks u Kamporu iz zraka, sa sjeverozapada

Aerial view of the Franciscan convent in Kampor from the northwest


Sl. 4, 4a Velika kamporska kronika, sastavio fra Odorik Badurina

The Great Kampor Chronicle compiled by Fra Odorik Badurina

Sl. 3 Pogled na franjevački samostanski kompleks u Kamporu iz zraka, s jugoistoka

Aerial view of the Franciscan convent in Kampor from the southeast

11

samostanu u Kamporu, ali da se slobodno njime posluži tko želi, no pritom samostanski starješine trebaju bdjeti kako se knjige ne bi raznosile. U potpisu stoji Pater Odorik Badurina, rođen u Lunu 1896. 31/7.

Posljednji upis, u sedmom svesku, učinjen je u rujnu 1946., s time da je redovito i kasnije nadopunjavao sve sve-ske i tijekom 1950-ih godina, dodajući materijale, članke, fotografije, komentirajući ranije upise i nadopunjavajući ih ispravcima i novim saznanjima.

Pomna obrada Velike kamporske kronike, kao i redovi-tih samostanskih kronika koje bilježe događanja iz razdo-blja druge polovine 20. stoljeća pa sve do danas, uz pregled

stručne i znanstvene literature koja se tematski veže u kam-porski samostan te ponovno iščitavanje i prevođenje pojedi-nih arhivskih dokumenata, popraćeno analizom sačuvanog povijesnoga slikovnog i fotografskog materijala te stručne konzervatorske dokumentacije, bilo je osnovom za komple-tiranje i nadopunu provedenih konzervatorsko-restaurator-skih istraživanja. Posebno se nastojalo rasvijetliti podatke i detalje onih dijelova koji do sada nisu bili toliko u fokusu interesa. Analizirana je i uspostavljena detaljna kronologija povijesti franjevačkoga samostanskog sklopa, njegovih gra-đevinskih faza i promjena, zajedno s inventarom, ali i širim područjem koje obuhvaća i orsan, mlinicu, ribnjak i groblje.

13

2. FranJEvačKI saMostan u KaMporu – povIJEsnI prEGlEd IZGradnJE I urEĐEnJa

Franjevački samostan i crkva sv. Bernardina Sijenskog nalaze se u blizini grada Raba, na samom ulazu u naselje Kampor, na terasastom terenu koji se prema jugu postu-pno spušta sve do morske obale.12 Kompleks je izgrađen

12 Za opći pregled povijesti franjevačkog sklopa u Kamporu vidi: EI-TELBERGER VON EDELBERG, RUDOLF, 2009. (1884.); SCHLEYER, W., 1914.; IVEKOVIĆ, ĆIRIL METOD, 1909. i 1927.; BRUSIĆ, VLADISLAV, 1922., 1925. i 1936.; BONIFAČIĆ, ANDRIJA, 1985.; DOMIJAN, MILJENKO, 2001.

tijekom 15. stoljeća13 uz stariju crkvicu sv. Eufemije. Ta se crkva u pisanim izvorima spominje još od 13. stoljeća,

13 Općenito o prilikama u Rabu i rapskoj biskupiji u 15. stoljeću u: RAUKAR, TOMISLAV, 1998.; 27-36, NOVAK, ZRINKA, 2009., 9-31; MLACO-VIĆ, DUŠAN, 2012.

Sl. 5 Crkva sv. Bernardina, sredina 15. stoljeća

Church of St Bernardine, mid-15th century


točnije od 1244. godine, no ne zna se kada je zapravo bila sagrađena.14

Osnutak samostana franjevačkih opservanata u Kampo-ru odobrio je prema traženju braće Ljudevita iz Dubrovnika i Ivana iz Šibenika generalni vikar reda Male braće svetog Franje Ivan Kapistran.15 Molbe su bile potaknute činjeni-com da je rapski puk vrlo pobožan i odan sv. Franji te su željeli da što veći broj franjevačke braće boravi na otoku. U svrhu dogovora delegiran je Nikola Puližan, gvardijan samostana sv. Križa izvan zidina u Zadru, koji je trebao pomoći da se pronađe prikladno mjesto za samostan. Dana 4. kolovoza 1445. rapska općina dopustila mu je izabrati lokalitet uz crkvu sv. Eufemije, što su potvrdili svi prisutni, knez, suci, građani, vijeće i narod.16 U Kampor je odmah potom pristiglo nekoliko redovnika: brat Nikola iz Šibenika, Antun iz Bičijaća, Ljudevit iz Kamala, Mihovil iz Dubrov-

14 VKK I:526. Moguće je i da su uz Sv. Eufemiju još od 1287. boravili franjevci, nakon čega ih je biskup Grgur II. Hermolais premjestio u grad u samostan sv. Ivana. Nadalje, Sv. Eufemija zajedno s grobljem navodi se i u jednom dokumentu iz 1290. godine. U 14. stoljeću, 1. srpnja 1329. godine, Sv. Eufemiju pod svoju upravu uzima rapski biskup, zajedno s kapelom u Banjolu. Te su dvije kapele, „capellas rurales“, do tada bile izvan posjeda rapskog Kaptola, i vjerojatno su utemeljene kao privatni zavjet, a potom su s vremenom služile za kršćanske obrede seoskog puka. Uz Sv. Eufemiju s vremenom počinje djelovati i bratovština, brinući se za crkvu i pokrivajući sve troškove od prihoda zajedničke zemlje i vinograda, VKK I:615, 782, a liturgija se odvijala kontinuirano i početkom 15. stoljeća, kada se ona navodi u popisu crkvi koje su tada bile u upotrebi, rapskog biskupa Zudeniga iz 1411., VKK I: 688.

15 Sv. Ivan Kapistran (Abruzzi, Italija, 1386. – Ilok, Hrvatska, 1456.), franjevac, jedan od najvećih propovjednika, učenik sv. Bernardina Si-jenskog kojemu uz sv. Jakova Markijskog pomaže u reformi reda te utječe na duhovnu obnovu svoga vremena. Boravio je diljem Europe obnašajući razne crkvene, propovjedničke i papinske misije. U našim je krajevima sudjelovao u bitki kod Beograda koja je zaustavila prodor turske vojske prema Europi 1456. godine. Iste je godine umro u Iloku u franjevačkom samostanu. Napisao je brojne moralne, teološke, pravne i duhovne traktate.

16 Arhivski prilog 1. Arhiv franjevačkog samostana u Kamporu; potre-bu osnutka samostana franjevačkih opservanata u Kamporu potvrdio je 1438. godine i sam Bernardin Sijenski, VKK I:720 i 721, dok se gvardijan rapskih konventualaca fra Matej tome protivio, VKK I:738.

nika te Lovro iz Šibenika, a početkom iduće godine pred-stavnici Kaptola i općine odredili su da im se daruje crkva, kuća uz nju i okolna zemlja, a posjed se prostirao do javnog puta na zapadu, dalje tim putem pa sve do morske obale na jugu, a sa sjeverne je strane bio određen brežuljkom okruženim zidovima, pa opet sve do mora. Zauzvrat su, prema potvrđenoj i ovjerenoj pergameni darovnice, fratri pristali dopustiti ukope i sprovode iz grada u crkvi sv. Eufe-mije te procesije triput na godinu, kako je već bio običaj. S vremenom je samostan od duhovne i svjetovne vlasti dobio povlastice poput pobiranja milostinje, uzimanja polovice voska, nisu davali crkvi desetinu, od općinskih su solana besplatno dobivali sol, mogli su samo oni ribariti pred sa-mostanom, imali su gostinjac u gradu za bolesnike, primali su uskrsnu pričest u samostanskoj crkvi.17

IZGRADNJA SAMOSTANA I CRKVE SV. BERNARDINA SIJENSKOG, 15. i 16. STOLJEĆE

Po donošenju odluke o osnivanju samostana, franjevci su se isprva smjestili u kući koja je tada postojala uz Sv. Eufemiju, a onda su započeli i pripremni radovi i nabava potrebnog materijala za izgradnju nove crkve, samostan-skih zgrada i središnjeg klaustra.18

Dana 15. listopada 1450. Petar Car, rapski plemić koji se obvezao izgraditi crkvu sv. Bernardina, sastavlja oporuku prema kojoj doznajemo i njegovu želju da ga po dovršetku radova u crkvi ukopaju odjevenog u franjevački habit.19 U toj oporuci traži i da se od srebra koje je imao izrade dva kaleža, jedan za samostan sv. Andrije, a drugi za kampor-ski samostan, prepuštajući potonjem i godišnji urod vina i jedan srebrni križ vrijedan deset zlatnih dukata za relikvije svetice. Istog je mjeseca oporuku sastavila i Marija, Petrova žena, sa željom da ju ukopaju u crkvi sv. Eufemije.20 Za po-trebe gradnje nove crkve odredila je prodaju toliko njezinih dobara koliko će dostajati da se dobije 100 zlatnih dukata za pokrivanje troškova radova i nabavu zlatnog kaleža. Ka-snije je, po izgradnji Sv. Bernardina, Petar Car sastavio još nekoliko oporuka te je prema zapisima samostanu ostavio i neke crkvene knjige, srebrni kalež i srebrni križ, vino i kamenicu, a tražio je i osnivanje bratovštine sv. Bernardi-na.21 Njegova je uloga bila iznimno važna i pri planiranju i praćenju cijelog projekta, od ugovaranja do izvođenja. No, iako su članovi te obitelji zasigurno priskrbili najveći dio

17 VKK I:746.

18 Godine 1450. otvorena je nova vapnenica i nabavljaju se velike drvene grede, VKK I:770, 773.

19 VKK I:778, 779.

20 VKK I:777.

21 Sačuvane su još oporuke od 4. studenoga 1456., 27. siječnja 1458. te 27. siječnja 1462., VKK I:826, 833, 856. U međuvremenu je tražio da bude ukopan u katedrali, ali na kraju se ipak poštivala njegova prva želja.

Sl. 6 Ploča s natpisom o utemeljenju samostana, 1446.

Stone inscription commemorating the foundation of the convent, 1446

15

sredstava potrebnih za gradnju i uređenje crkve, i drugi su rapski plemići dali svoje priloge.22

Ugovorom od 4. studenoga 1451. godine, koji su sklopili naručitelj Petar Car i majstor Juraj iz Zadra, protomajstor Raba (magister Georgius de Jadera, murarius),23 uz svjedoke majstora kovača Petra i Petra Silicu, određen je graditelj crkve. Majstor Juraj se obvezao da uz Sv. Eufemiju napravi jednu kapelu ili crkvu posvećenu sv. Bernardinu. Dimenzije crkve izvana trebaju biti poput onih crkve sv. Tome koja se nalazi u ulici Katurbo (danas se na tom mjestu nalazi crkva sv. Justine), a širina iznutra treba biti tri sežnja. U crkvu majstor mora postaviti dvoja dobro izrađena vrata, ukrašena motivom štapa, veličine kako odrede sâm Petar Car i gvardijan Sv. Eufemije. Prozora će biti koliko bude potrebno. Vratnice i prozorska okna treba izraditi od drva. Apsida crkve bit će četvrtasta i svođena križnim svodom građenim od tufa, a rebra trebaju biti od finog kamena. Na sredini apside treba izraditi oltar s trima kamenim stepeni-cama i lijepom pločom koja će biti dogovorena. U brodu će biti još dva oltara s pločama koje odgovaraju onoj u svetištu te treba napraviti i dvije kamene škropionice za blagoslov-ljenu vodu. Na glavnom pročelju crkve bit će jedan stanjeni okulus. Vanjski zid crkve mora biti “jednake ljepote” kao onaj dormitorija, dok iznutra crkva mora biti čitava okre-čena svijetlom žbukom, a pod popločan opekama. Krovište nad brodom valja ostati otvoreno, od izblanjanog drva s oslikanim letvicama, s time da se crkva pokrije crijepovi-ma s lijepim olucima uokolo.24 Nadalje, majstor Juraj je preuzeo obvezu i napraviti jedan zvonik kod trijumfalnog luka crkve, u obliku preslice s dva luka za dva velika zvona. U crkvi je trebalo iskopati i jednu grobnicu, “pitajući sve što bude potrebno rečenog gospodina Petra i kako se bude svidjelo gospodinu Petru”. Osim za radove na crkvi, istim ugovorom Juraj se obvezao raditi i na dijelu samostana uz crkvu: “Zatim se obvezuje iskopati kamen koji će biti između ove crkve koja se treba izgraditi i samostanskog dormitorija, a između jednog i drugog zida mora napravi-ti jedan klaustar sve uokolo, onoliko visok koliko se bude moglo. Taj klaustar mora biti izrađen od izblanjanog drva s

22 Primjerice već 1455. imamo zapis o obitelji Crnota, VKK I:815.

23 Arhivski prilog 5 – Državni arhiv u Zadru, Rapski bilježnici, Thoma de Stantiis, kutija 2, sveščić 3. Usporedi i: FISKOVIĆ, CVITO; PRIJATELJ, KRUNO, 1948., 10; KUNČIĆ, MERI, 2013., 107-110.

24 Fra Badurina dvoji pak i “da je cijela crkva do 1669. bila svođena križnim svodovima, u sredini kojih su bili zaglavni kamenovi, dva su da-nas uzidana u zid klaustra od 1929. godine, na svakom je visoki reljef s križem dugim 23 cm, u sredini križa ne nekom bijaše željezna vitica za vješanje lampada. Na jednom je i sada. Jedan je cippus uzidan u zid gdje je ploča spasi dušu svoju, pred portunom … Kada odstraniše gotske prozore i svod u ovoj crkvi 1669. ove cippuse upotrijebiše za poploča-vanje crkvenog dvorišta pred sv. Bernardinom. 9.5. 1937 kazivao mi je kamporski zidar, Frane Španjol, da kada je 1912. ili 1913. nešto popravljao po samostanu vadio je neke bolje ploče u crkvenom dvorištu i to onuda gdje je sada glavni pločnik uređen 1935 godine, onda je našao tu ove dvije. Lice pločica (cippusa) s križićima bijaše okrenuto doli, a naličje gori. Na cippu vidio veliki cvijet – plod renesanse”, VKK I:791.

bijelim letvicama i pokriven crijepom, s balkonima i onoliko stupova koliko bude potrebno te klupčicama sve uokolo i drvenim konzolama. Mora ožbukati sve uokolo na sve če-tiri strane. Zatim mora napraviti jedna glavna vrata u tom klaustru, široka tri i po stope i visoka koliko bude moguće, s jednim štapom uokolo, te mora napraviti vrata od drva koja će se moći zaključati i otvoriti. Ako bude potrebno staviti stepenice za penjanje do ovih vrata, navedeni majstor Juraj ih mora postaviti, a to mora biti procijenjeno od strane jedne poštene osobe.”

Sav je posao majstor Juraj obećao napraviti za cijenu od tisuću i četiristo libri u gotovini, s time da će se iznosi isplaćivati kako radovi budu dovršeni (deset dukata za zvo-nik Juraj je dobio unaprijed te će se to kasnije od ukupnog iznosa odbiti). O svom trošku preuzeo je pokriti izdatke za hranu, majstore i radnike, te za potreban materijal, kamen,25 klesane elemente vrata i prozora, pijesak i sve drugo što bude potrebno. Naručitelj posla, gospodin Petar, morao je pak osigurati sav potreban drveni materijal te vapno, kovano željezo i opeke, kao i zvona i sve crijepove

25 Kamen za gradnju crkve i samostana najvjerojatnije je vađen s “Capo do Fronte” (Kalifront), gdje se nalazilo više općinskih kamenolo-ma, pedrara, a tim su kamenom građene rapske kuće i crkve, VKK III:178.

Sl. 7 Portal crkve sv. Bernardina, Juraj Dimitrov Zadranin i suradnici, sredina 15. stoljeća

Portal of the church of St Bernardine, Juraj Dimitrov from Zadar and associates, mid-15th century


i svo olovo. Također je Petar pristao ustupiti i svoju veliku barku sa svom opremom koja se tada ondje nalazila. Ugo-vorom su određeni i rokovi za poslove, klaustar je trebalo dovršiti do idućeg blagdana sv. Jurja, odnosno do travnja 1452., a crkvu u roku od iduće dvije godine.

Godine 1453. majstor Juraj (protomagister carpentarius), voditelj gradnje, dogovara izradu gotičkih prozora za crkvu i klesanje elemenata trijumfalnog luka pred svetištem s Antunom iz Rovinja (magister tayapera claudus) i Jurjem iz Modruša (magister tayapera),26 a od nekog Marse iz Krasnog na Velebitu naručuju se i dodatne drvene grede te druga drvena građa za crkvu i za sakristiju.27 Građu je svojim bro-dom na Rab prevozio sâm Petar Car. Kamen za gradnju dopreman je iz Luna i Kalifronta, i njime se gradio i mol ispod samostana.28

Radovi na crkvi su potrajali, a 1. ožujka 1455. Petar Car traži od majstora Jurja da se zidovi povise jer je crkva pre-niska29 i za to će mu isplatiti dodatnih 150 libara. Nakon toga, 3. rujna 1456. sklopljen je ugovor između Petra Cara i Andrije Alešija za klesanje kamene ograde pred svetištem te četiri skulpture, sv. Franje, sv. Bernardina i dva anđela.30 Ograda je trebala biti kao ona u rapskoj katedrali, s dvije stepenice i jednim prolazom. Ujedno je naručena i nadgrob-na ploča Petra Cara, nalik već načinjenoj ploči Nikole de Scaffa, s utorima, tordiranim stupom i vrpcama te lisnatim ukrasom i grbovima obitelji Car. Aleši je ugovoreno klesanje obavio u Splitu, a na Rab u to vrijeme nije dolazio zbog opasnosti od kuge. Isplaćen je 9. srpnja 1457. vunom u iznosu od 40 dukata.31

Za crkvu je naknadno, 1458., nabavljen i veliki polip-tih, rad mletačkih slikara braće Antonija i Bartolomea Vivarinija,32 dok je 1476. godine postavljen i oltar sv. Križa s kasnogotičkim raspelom.33

Dana 10. lipnja 1466. pet je crkvenih otaca došlo po-svetiti crkvu sv. Bernardina: zadarski nadbiskup te četiri biskupa – rapski, krčki, ninski i osorski.34 O tome je doga-đaju ostao zapis na latinskom, uklesan na veliku kame-nu ploču: VNA DEI QVINQVE VENERANDI PRESVLE OMNES/ DALMATE SACRARVNT HANC TIBI SANCTE DOMVM/ BERNARDINE PATER SVB MILLE BISQVEM

26 KUNČIĆ, MERI, 2013., 109. Usporedi i VKK I:804 gdje se kao majstori navode Antonije i njegov brat Nikola iz Rovinja.

27 VKK I:805.

28 VKK I:806, 808.

29 Arhivski prilog 4 – Državni arhiv u Zadru, Rapski bilježnici, Thoma de Stantiis, kutija 2, sveščić VII.

30 Arhivski prilog 3 – Državni arhiv u Zadru, Rapski bilježnici, Thoma de Stantiis, kutija 2, sveščić IX. Usporedi i: FISKOVIĆ, CVITO; PRIJATELJ, KRUNO, 1948., 10.; KUNČIĆ, MERI, 2013., 77-126.

31 VKK I:822, 831, II:18-22.

32 VKK I:836-841; BRUSIĆ, VLADISLAV, 1925., 174; KARAMAN, LJUBO, 1933., 177.

33 VKK II:30, 31.

34 VKK II:7, 8.

DVCENTIS/ SEXDENO ET SEXTO IVNII DENA DIE/ VT VICIIS PVRGES MENTEM VIRTVTIBVS ORNES/ HANC ADEAS SACRAM PECCATOR SEDVLVS AVLAM/, a godina posvećenja, 1466., AD MCCCCLXVI, uklesana je na kame-noj gredi nad glavnim vratima crkve.

Iako za sada ne znamo autora kamenog okvira ulaznih vrata u crkvu sv. Bernardina, taj je vrsni klesarski rad nešto kasnije poslužio kao predložak u ugovoru s Petrom Tro-giraninom za klesanje vrata za crkvu sv. Andrije u gradu Rabu.35 On je svoj posao naplatio 25 dukata, a vrata su, kao i kamporska, izrađena od rapske breče.

Ukopi u crkvu počeli su odmah po dovršetku gradnje, o čemu svjedoče oporuke rapskih plemića koji ostavljaju i dio svojeg imanja na korist crkve i samostana ili pak novac za kupnju liturgijskog posuđa i ruha te druge potrebne opreme i namještaja.36 Istovremeno se i dalje pojedince ukopava u crkvu sv. Eufemije. Također, samostan je prema ugovoru sklopljenom s rapskim Kaptolom dobivao polovicu voska

35 VKK II:96, ugovor od 12. kolovoza 1510.

36 VKK II: 6, 29, 30, 33, 36, 37, 38.

Sl. 8 Kamena skulptura sv. Bernardina (dio nekadašnje oltarne ograde), Andrija Aleši, 1456.

Stone statue of St Bernardine (formerly part of the altar rail), Andrija Aleši, 1456

17

od svih sprovoda, i onih iz Sv. Bernardina, jednako kao i iz Sv. Eufemije,37 a u samostanskim knjigama računa redovito se bilježi i da su neki na samrti ostavljali veće količine ulja za “lampadu ante SS. Sacramentum”.38

SaMOStanVeć i prije, ali i istovremeno s početkom priprema na iz-

gradnji nove crkve, počeli su i radovi na dogradnji samosta-na. Po dolasku franjevaca uz Sv. Eufemiju je postojala kuća u koju su se oni smjestili i gdje su u prvo vrijeme živjeli. Uz tu strukturu postupno su dograđivana samostanska krila te je formiran središnji klaustar.

Najprije iz dokumenta sastavljenog 29. listopada 1448. doznajemo da je majstor Zorzi Tagliapietra iz Istre za Petra Cara kopao temelje novog samostana. Isklesao je i dvije krune za cisterne te su naručena i 24 osmerostrana stupa za klaustar, koji ipak nisu izrađeni.39 Poslovi su vjerojatno premašili planirano, pa je sljedeće godine kao ispomoć za

37 VKK II:12; BRUSIĆ, VLADISLAV, 185 (1936.), 4-5.

38 VKK III:15.

39 VKK I:768.

već ugovoreno kopanje temelja dodatno angažiran majstor kamenar Nikola iz Zadra. U to vrijeme, dok samostana još nije bilo, franjevci su i dalje koristili kuću koju su zatekli pri dolasku. Moguće je, kako smatra fra Brusić, da je to bio dio okrenut prema groblju, koji se kasnije nazivao granar jer se ondje sve do 1914. odlagala hrana za bratovštinu i samostan,40 a tek onda se gradilo južno samostansko krilo,

40 BRUSIĆ, VLADISLAV, 174 (1936.), 4-5.Fra Vladislav (Vladimir, Ladislav) Brusić, franjevac, kulturni povjesnik (Krk, 1881. – Crikvenica, 1955.), školovao se u Kopru i Zadru, bogosloviju je završio 1906. u Dubrovniku. Bio je nastavnik u franjevačkim školama na Badiji, u Zadru i na Košljunu. Najviše je boravio u Kamporu na Rabu i na Košljunu. Bavio se i proučavanjem arhiva u franjevačkim samostanima u Dalmaciji te je redovito objavljivao istraživanja u raznim časopisima i stručnim publikacijama. Među radovima se ističu studije o franjevačkim samostanima na Hvaru, Košljunu, monografija o otoku Rabu, te rukopisna monografija o otoku Krku koja je sačuvana na Košljunu.Posebnu povezanost s Rabom ostvario je boraveći u kamporskom sa-mostanu još kao dvadesetpetogodišnjak 1906. godine, prepoznajući u otoku potencijale za razvoj. O tome i sam piše 1929. godine u predgovoru monografije Raba koja je još desetljećima nakon objave bila najiscrpnije štivo i izvor podataka o otoku.Godine 1922., 25. rujna, počinje sastavljati rukopis „Povjesni spomenici Samostana otaca Franjevaca sv. Eufemije ili sv. Bernardina u Kamporu na Rabu“. Posljednji upis je od 24. studenoga 1924. godine. Rukopis je pohranjen u samostanskom arhivu u Kamporu.

Sl. 9 Poliptih sv. Bernardina, Antonio i Bartolomeo Vivarini, 1458.

Polyptych of St Bernardine, Antonio and Bartolomeo Vivarini, 1458


Sl. 10 Ikona Bogorodice s Djetetom, 15. stoljeće

Icon of the Madonna and Child, 15th century

Sl. 11 Samostanski klaustar, Juraj Dimitrov Zadranin i suradnici, sredina 15. stoljeća

Convent cloister, Juraj Dimitrov from Zadar and associates, mid-15th century

prema molu. S druge strane, vjerojatnije je pak da je najsta-riji dio samostana zapravo onaj usmjeren prema Plogaru, odnosno jugu i jugozapadu. Tu pretpostavku fra Badurina temelji na činjenici da je u ugovoru iz studenoga 1451. izri-jekom navedeno da se samostan gradi od poda do krova te da se prilikom gradnje klaustra najprije dižu svodovi, a nad njima zidovi sa strane sjevera i juga. Ako bi granar već bio izgrađen, takav slijed aktivnosti u klaustru ne bi bio moguć. Također, fra Badurina konstatira i da je pri izgradnji samo-stanskih krila ono južno u kojem je refektorij moralo biti sagrađeno prvo, jer je refektorij i danas na istom mjestu. 41

Ostalo je zabilježeno i da su neki veliki radovi na sa-mostanu za koje je Petar Car sklopio ugovor s majstorom zidarom Antonijem de Rubino izvedeni u rujnu 1451.,42 a potom i već spomenuti ugovor s majstorom Jurjem Zadra-ninom iz studenoga iste godine navodi radove u klaustru. Majstor Juraj se 1452. godine dodatno obvezao načiniti i četiri sobe u novom dijelu samostana, na istočnoj strani, a sa strane prema gradu Rabu još jedna vrata, da se i s te strane može doći do crkve. Obećao je napraviti i sakristiju te iznad nje sobu.43

Godine 1456., u studenom, u samostanskom se klaustru zida cisterna dovoljno velika za potrebe franjevaca. Mogla

41 VKK I:743.

42 VKK I:787.

43 Arhivski prilog 2 – Državni arhiv u Zadru, Rapski bilježnici, Thoma de Stantiis, kutija 2, sveščić V. Vidi i: VKK I:798.

je primiti oko 400 bačvi vode. Troškove gradnje dijelom je pokrio iznos od 150 libara koji samostanu oporučno ostav-lja Nikola de Hermolais sa željom ga bude ukopan u crkvi sv. Bernardina gdje počiva i njegova majka.44

Po dovršenju izgradnje cijelog sklopa sastavljen je nat-pis isklesan na kamenoj ploči: ANNIS · DNI · CVRENTIB · MCCCCXLVI · NOBILIS/ VIR · S PETRVS · DE · CARº · FEC · FIERI · HOC · OP · PRº·/ FRATRIB’ · DE · OBSERVANCIA · AD HONOREM · DEI ·/ BTI · FRANCISCI · ET BTE · EVFE-MIE · ET · AD REMISSIO/ NEM · SVºIR · PECCATORUM · ET SVºR · MORTVOR/.45 Natpis se danas nalazi uzidan u istočni zid klaustra.

Kratko vrijeme franjevci u Kamporu bili su pod upravom Bosanske vikarije, no već 1447. godine papa Nikola V. je dozvolio da prijeđu pod nadležnost provincijalnog vikara dalmatinske provincije.46 Nekoliko godina kasnije, 7. rujna 1464., franjevci opservanti su na svojem kapitulu održa-nom na otoku Pašmanu ustanovili novu dalmatinsko-bo-sansku provinciju, a Kampor je izabran za sijelo kustodije.47

CrKva Sv. EufEMIJEU 15. stoljeću, nakon izgradnje crkve sv. Bernardina, Sv.

Eufemija i dalje je u funkciji. Prema sačuvanim oporukama

44 VKK I:828, VKK III: 480.

45 Izvorni smještaj ploče bio je nad glavnim ulazom u klaustar, po-red pročelja crkve sv. Bernardina. Godine 1929. prenesena je u klaustar zbog zaštite prilikom opsežnih radova u samostanu pod vodstvom fra V. Brusića.

46 Godine 1446. Eugen IV. je sve franjevačke opservantske samostane koji su bili na moru svrstao u bosansku vikariju, VKK I:747, 754.

47 VKK II:4, 5.

19

doznajemo da stanovnici Kampora ostavljaju i novac i razno liturgijsko posuđe u korist te crkve.48 No, određena suma novca prikupljala se i od najma crkvenog zemljišta, što nije išlo franjevcima već kapelanu u Kamporu, pa se može za-ključiti da su zemlje ostale u posjedu rapskog Kaptola. Tako 18. prosinca 1471. prezbiter Martin, kapelan Sv. Eufemije daje u najam dva zemljišta, a ti su posjedi, za razliku od same crkve, i nadalje morali davati desetinu od uroda.49 Crkva sv. Eufemije nije se uvijek smatrala samostanskom i pitanje njezina statusa bilo je često raspravljano. Primjerice, kada su 25. rujna 1510. u Rabu popisivali posjede svih ka-pela koje su pod upravom katedrale i Kaptola, njih ukupno 49, pod brojem 10 se navodi i „S. Eufemia in Campora“ s 4 posjeda nedaleko crkve, s time da mise u toj crkvi drže franjevci.50

Kroz 15. stoljeće i dalje je funkcionirala bratovština sv. Eufemije,51 i njezini su članovi mogli biti i muškarci i žene. Osnovana je i bratovština sv. Bernardina koja se prvi put spominje 1473. godine.52

______

Crkva sv. Bernardina, po dovršenju izgradnje, imala je istaknuto mjesto u široj crkvenoj i društvenoj zajednici, i 1. lipnja 1500. u njoj se proglašava jubilej za sve kršćan-stvo.53 Najveća promjena u tom razdoblju bila je dogradnja kapele posvećene Blaženoj Djevici Mariji (kapela Gospe Grčke, Gospina kapela). Godine 1506., odmah uz ulazni prostor sa sjeverne strane broda crkve, dao ju je podići Andrea Cimalarcha,54 ostavivši potreban iznos sredstava u oporuci za koju je zadužio svoju sestru Mariju. U kapelu je tada postavljen i drveni pozlaćeni oltar, a s južne strane i danas je u zidu kamena ploča na kojoj je kapitalom ukle-sano: DEO SUMMO IN BEATI FRANCISCI MEMORIAM/ SVMPTV ANDREAE CIMALARCHAE/ VENETI MARIA SOROR PIE/ DICAVIT · M · D · VI/. Već 1533. bilježe se ukopi pred oltarom u toj kapeli, „ante altare B.M.V., a parte tramontana“.55

Valja spomenuti i sačuvani zapis od 22. lipnja 1538. u kojem franjevački provincijal Trisal naređuje da se u crkvi sv. Bernardina načine slike kao što su one u Hvaru “subdus ballatorium super chorum”, no vjerojatno je da one ipak

48 VKK I:810, 854.

49 VKK II:15, VKK II:16, siječanj 1472.

50 VKK II:97, 98.

51 O bratovštini sv. Eufemije u: Praga, 1932. Bratovština je reorganizi-rana 16. rujna 1491., VKK II:51.

52 VKK II:19.

53 VKK II:81.

54 VKK II:87, 88. Obitelj Cimalarcha spominje se prvi put u spisima rapskih notara 1470. godine.

55 VKK II:128.

nisu bile naslikane.56 Krajem stoljeća u crkvi sv. Bernardina postavljen je pak oltar sv. Franje za koji je kasnije naslikana i pala s prikazom svetca.57

Kroz cijelo 16. stoljeće u crkvama sv. Bernardina i sv. Eufemije pokapani su članovi rapskog plemstva, ali i sta-novnici grada. Svoje grobove imali su članovi obitelji Cr-nota, Dominis, Zaro, Bilinić, Nimira, Hermolais, De Signa, Celora, kao i obitelji iz samog Kampora, Morlacha, Sutorić,

56 VKK II:138.

57 VKK III:39, 52. Iz testamenata Petra Lucsicha iz Kampora (prvi je sastavljan 20. lipnja 1596., a drugi 22. lipnja 1603.) doznajemo da je on naredio prodaju vola te da se dio novaca (40 lira) da samostanu za njegove potrebe, a ostatak potroši za palu na oltaru sv. Franje. Također tražio je da ga se pokopa u sv. Bernardinu „in la capella dinanzi l’altare di s. Francesco“.Fra Badurina smatra da je sliku naslikao španjolski slikar Ribera u 17. stoljeću, no iako se već i u 17. stoljeću bilježe popravci na slici (vidi dalje u tekstu), ona današnja je kasnije pripisana Antoniju Grapinelliju, mle-tačkom slikaru po umjetničkom obrazovanju (TOMIĆ, RADOSLAV, 2002., 88-97; TOMIĆ, RADOSLAV, 2005., 171-186; TOMIĆ, RADOSLAV, 2010.,194). Slika je restaurirana u Hrvatskome restauratorskom zavodu u Zagrebu između travnja i prosinca 2012. godine (vidi Izvješće o provedenim kon-zervatorsko-restauratorskim radovima na slici A. Grapellija „Stigmatizacija sv. Franje“ iz Franjevačkog samostana u Kamporu na Rabu, HRZ, Zagreb, siječanj 2013., dokumentacija HRZ-a). Raniji restauratorski zahvat bio je obavljen u Zadru od 9. svibnja 1959. do studenoga 1964. godine (Dinko Šulina, Arhiv franjevačkog samostana, Inventar iz 1964., str. 5). Doku-mentacija o radovima sadržana je u restauratorskom dosjeu fra Vinka Fugošića u Restauratorskoj radionici HRZ-a u Zadru.

Sl. 12 Crkva sv. Eufemije, 13. stoljeće (?)

Church of St Euphemia, 13th century (?)


Mlacović, Novosel, Jugović, Negro.58 U crkvi sv. Bernardina navodno je 1532. godine pokopana i kneginja Magdalena Budrišić koja se na Rab doselila uslijed turskih provala u Liku, te nešto ranije, 1493., knez Vlatko Kosačić koji je na Rabu nenadano umro također bježeći pred Turcima.59

Od ukopa, odnosno založbina, kao i darova vjernika, samostan je ostvarivao znatne prihode. Također je dio prihoda priskrbljivao iznajmljivanjem zemlje koja je bila u posjedu Sv. Eufemije60 i od ribarenja. Dana 26. kolovo-za 1529. sâm mletački dužd dopustio je da na prostoru ispred samostana mogu ribariti samo fratri i da bez nameta mogu uvoziti stvari iz grada u samostan. Kako je to u prvo vrijeme doista bilo organizirano ne znamo, no tek 1580. fra Domenegho da Capodistria, gvardijan u Kamporu, u jednoj bilješci o ekonomskom stanju samostana spominje da samostan ima svoju barku.61

58 VKK II:103, 105, 109, 111, 116, 117, 121, 129, 131, 142, 153; VKK III:19, 20, 24, 29, 24, 36; VKK II:160, 163, 169, 175), 176, 177, 181, 184, 188, 192.

59 VKK II:59, 60, 125.

60 VKK II:85, 86.

61 VKK II:121, VKK III:11. Zabilježen je i podatak da stoljeće kasnije, 1651. godine, samostan gradi novi brod za koji mu je općina dala 10 dukata, VKK III:115.

Iako se samostan nalazi nedaleko grada Raba, za svoje je potrebe nastojao i ondje imati neki posjed. Tako su fra-njevci 1500. godine od rapskog kneza dobili zemljište u Gornjoj ulici da izgrade neku kuću za svoje potrebe, no nije poznato jesu li to doista i učinili.62 Godine 1525. nastojali su izgraditi hospicij i kapelu, čemu se protivio rapski Kaptol, a u ožujku 1533. stupaju u posjed kuće obitelji Crnota.63 Unatoč prvotnim protivljenjima, franjevci su ipak 11. srp-nja 1600. dobili jednu kuću i uz nju sagradili kapelu sv. Marina i Didaka koja je posvećena u travnju 1605. godine. Kasnije je u funkciji bio i hospicij.64

PREUREĐENJE I NOVA OPREMA, 17. I 18. STOLJEĆEVeć ranije spomenuta ustaljena praksa ostavljanja no-

vaca u oporučni zalog za kamporski franjevački samostan nastavljena je i kroz 17. i 18. stoljeće.65 U nekim slučajevima novac se poklanjao za uređenje pojedinih dijelova crkve sv. Bernardina ili pak za nabavu potrebnog liturgijskog posuđa, halja i knjiga. Prikupljena sredstva omogućila su i opre-manje crkava i samostanskih prostorija novim baroknim inventarom, čime su one, iako zadržavši izvornu tlocrtnu dispoziciju, u većoj mjeri izmijenile svoj izgled. Podatke o nabavkama, uređenjima i radovima čitamo iz sačuvanih spisa, a tome su uz financijsku pomoć mještana i vjernika iz obližnjeg Raba pridonijeli i pomogli i upravitelji franje-vačkog samostana.

U lipnju 1620. godine Marin de Zaro dao je 60 lira za pozlatu tadašnjeg tabernakula u svetištu, a udovica slavnog junaka Nikole Spalatina, koji je ukopan u crkvi sv. Bernar-dina, poklonila je novce da se pozlati kruna Bogorodice u Gospinoj kapeli.66 Dana 24. kolovoza 1625. kupljeno je novo zvono za zvonik, na koji je tom prilikom postavljen vjetrokaz u obliku pijetla.67

Od 1634. gvardijan u Kamporu bio je Pietro d’Arbe. U njegovo je doba samostan imao posjede i u Drazi te je odr-žavao hospicij u gradu, a tada su počeli i prijepori kome zapravo pripada crkva sv. Eufemije. Naime, 1643. godine kancelar biskupske kurije don Juraj Georgicus službeno je uveo klerika Luku Marinellisa u posjed kapela među kojima se izvan grada Raba spominje i Sv. Eufemija. Nadalje, u proljeće 1658. arhiđakon Pastrović u ime rapskog Kaptola bilježi da im franjevci ne dopuštaju da se u Sv. Bernardinu

62 VKK II:79.

63 VKK II:114, VKK II:128.

64 VKK III:44, 56. Zgrada hospicija je početkom 19. stoljeća bila u vrlo lošem stanju. Dana 6. listopada 1843. bilježe je kao ruševnu, „cadente“, i služila je samo kao magazin, VKK III:596.

65 Iz sačuvanih testamenata doznajemo da su u obje crkve pokapani pripadnici rapskih obitelji (Rajčić, Maričnić, Lisičić, Bernulić, Lukšić, Zaro, Bramador; VKK III:59, 62, 109, 151), a jedan je dokument sastavljen i u sakristiji.

66 VKK III:53, 89.

67 VKK III:82.

Sl. 13 Crkva sv. Bernardina, pogled prema svetištu i trijumfalnom luku s prikazom Navještenja

Church of St Bernardine, view of the presbytery and the triumphal arch with the scene of the Annunciation

21

i Sv. Eufemiji obavljaju sprovodi te da to svakako nadalje ipak moraju činiti, što bi značilo da je tada rapski Kaptol smatrao da obje crkve pripadaju franjevcima. No, već je u listopadu Sv. Eufemiju u Kamporu vizitirao rapski biskup i odredio: „Si dovrà accomodare il pavimento della chiesa e dargli il bianco“.68

Sredinom 17. stoljeća za samostansku se blagovaonicu nabavlja slika s prikazom Posljednje večere za 120 lira,69 a uređuje se i vanjski prostor, na strani prema moru. U svib-nju 1657. za 89 lira nabavljene su nove kamene stepenice koje su mogle biti upravo one kojima se danas iz jugoza-padnog dijela samostana pristupa u gornji vrt, a radovi su dovršeni 1659. godine. Fra Badurina pretpostavlja da je tada dograđen i istočni dio te zgrade.70

U tom vremenu izvedeni su veći radovi u crkvi sv. Ber-nardina. Zazidane su monofore i otvoreni veći, polukruž-no zaključeni prozori. Počele su pripreme za postavljanje

68 VKK III:90, 91, 104, 131, 132, 133.

69 VKK III:105. Slika je kupljena u travnju 1644.

70 VKK III:129, 136.

drvenog tabulata, a uređivani su i dijelovi oltara.71 Već se u samostanskim računima iz 1652. godine spominju troško-vi za nabavu drvenih ploča za pokrivanje broda crkve,72 a 1660. isplaćuju se troškovi za nabavu i postavljanje prozora, olovo i željezo, i to u nekoliko navrata kroz godinu; zidaru za parapete, dobavu kamena.73

71 Primjerice, 1663. godine u tu je svrhu Marija, udova Marina Spa-latina ostavila „un anello d’oro di valor di lire 12 in curia, e una corona d’argento“; dok se u studenom 1667. bilježe „Spese per far accomodare e rifrescar la Pala dell’altar di s. Francesco - L20“, VKK III:146, 152.

72 „Per tavole per fodrar le piture e far la sufitada per la chiesa: L 45... et per dazio delle medesime (jel dobavljeno iz Hrvat. Primorja) soldi quin-desi, in tuto L 18.15. - Per tela ..? et manifatura della pitura, L 84.8.- Per le tavole grande et per la medesima fataura per far le svase - L 3.12. - Per...colori L 3.12 - Per vin et ova per mistro, soldi 13. - Per manufatura del mistro, L 6“, VKK III:116; a u siječnju 1657. plaćeno je 138 lira „Per tavole per sofito della cessa (chiesa!) mandati da Venezia - Lire 138.“, VKK III:138.

73 Arhiv franjevačkog samostana u Kamporu, 3. liber oeconomiae Conventus Campore ab 1642 – 1670.; Novi su prozori zamijenili izvorne: „Do sada je ova crkva imala 2 gotska prozora sa burne strane, a sa strane ‘grbina’: 1. U bivšoj Gospinoj kapeli bio je jedan: sa strane istoka (juga.) One ih god. zatvore, a otvore današnje renesanske (‘a mezzaluna’) – po-lukružne. Otvore jednoga sa burne strane, a jednoga sa strane grbina i jedan u prezbyteriju sa burne strane. Suviše otvore jedan na istoč. zidu, u bivšem horu (iza velikoga oltara) ali ovaj kasnije opet zatvore! U bivšoj Gospinoj kapeli otvore ogromni renaisanski prozor sa zapadne strane.“, VKK III:156-157.

Sl. 14 Crkva sv. Bernardina, detalj baroknog tabulata

Church of St Bernardine, detail of Baroque wooden ceiling


Radovi su nastavljeni i nekoliko godina kasnije:74 1666. plaća se zidar i nabava kamena potrebnog za samostan, potom se u travnju 1667. izrađuju dvije klupe u Gospinoj kapeli, a u studenom se restaurira oltarna pala sv. Franje, te se kroz tu godinu uređuje mol za barke. U travnju 1669. plaća se pregled krova crkve, u svibnju rad drvodjelje (150 lira), boje za oslikavanje stropa crkve (118 lira) i rad slikara Napolija (300 lira). „U svibnju dogotovi slikar Napoli (inače potanje drugo o njemu ne znamo) novi drveni plafon nasli-kan na 27 slika (cassettoni). Veličina slika jest 188 x 147. Ona pak u sredini je najveća 188 x 294. Na ovom najvećemu polju naslikana je Imakulata; s jedne strane Gospe jest sv. Kristofor koji nosi Djetešce, a s druge strane sv. Bernardin. Ispod ove slike jest natpis: Haec Aedes Auscilis Quoque Honorandae Universitatis Escornata Eost MDCLXVIIII.”75

Dana 20. lipnja 1690. rapski je biskup Dujam Gaudencije potvrdio da su relikvije darovane samostanu istinite (reli-kvije SS Leonis, Herculani, Hyacinthi, i dr.; isprava o istini-tosti čuvala se u samostanskom arhivu, u drvenoj kutijici s izrezbarenim prikazom Skidanja Krista s križa), a jednu je potvrdu o moćima svetaca koje su se čuvale na glavnom oltaru u Sv. Bernardinu u staklenim ovalima izdao rapski biskup Karlović 20. ožujka 1735.76

Na samom kraju 17. stoljeća po prvi put je izrađen samo-stanski inventar. Stari je gvardijan Juraj d’Arbe predajući upravu novom, Ivanu da Vegli, popisao postojeću imovi-nu u crkvama i samostanskim prostorijama:77 „A) Crkva i sakristija: Libri di canto fermo grandi - 5. - Pianette di damasco rosse, verde e bianche 6 - Pianetta di panna di oro 1. - Pianeta di veluo roso 1 - Pianeta di setta di diversi kolori col passamanoli d’oro 1 - Pianete panonaza di sete 2. - Una croce d’argento per processione - Calici indoratti d’argento 6 - Una pace d’argento - Un turibulo - e navicello d’argent - Una lampada d’argento - Tre lampade di ottone - Candelieri di ottone para 5 - Doi turiboli di ottone - Doi sechietti di ottone per Aqua santa. Tu je suviše opisan zlatni... nakit oltara ‘della Madonna.’; B) Dormitorio (t.j. samostan): Doi schioppa (2 puške) - scimitee 3 (sablje!) - Moschetti 6 - Doi barche - Possine 5 (osti!) - Sechi di rame 6 - Ferimento, stara 54 - vino, barile 37.“ Sačuvano je i nekoliko umjetnina iz ranijeg doba: drvena kutija na kojoj je izrezbaren prikaz Kristovog Uskrsnuća, kip sv. Franje, slika sv. Ante i drveni

74 Arhiv franjevačkog samostana u Kamporu, 4. libro oeconomiae Conventus Camporae ab 1663.-1680, 33-45.

75 VKK III:156-157.

76 VKK III:181, 248. Fra Badurina je uz to zabilježio i: “God. 29.8.1939. pregledao sam one relikvije. Počevši sa strane evanđelja, tu su S. Laurentii Mart., s. Moscini Mart., s. Feliciani Mart., s Julianae Mart., s. Benedictae Mart. – Suviše tu je i malena ovalna kutijica, a u njoj su reliquas s. Do-mini. Episc. – U drugoj kutijici od lađe (byfora), ima naslagano oko 52 sitnih moći apostola i iz groba Bl. Dj. Marije et aliorum SS. U jednoj kutiji od raznobojne slame nalazi se 9 komadića moći, ali anonymno, t.j. nije ništa upisano.”

77 VKK III:191.

grb obitelji Zaro koji je samostanu poklonjen prema opo-ruci Jerka de Zara, soprakomita rapske galije, sačinjenoj 1703. godine.78

Godine 1717. iznova se sastavlja samostanski inventar, „Inventario delle robbe del convento di s. Eufemia di arbe“, prema kojemu doznajemo da je u vrijeme gvardijana Bar-tula d’Arbe obnovljen oltar sv. Križa. To je moglo biti dvije godine ranije, 1715., kada je taj oltar posvetio rapski bi-skup.79 Idući je inventar sastavio gvardijan Petar d’Arbe. On je obnovio crkvu i sakristiju, dao izraditi pjevalište80 za koje su naručene orgulje,81 postavio je križ na groblju i izveo neke radove na zvoniku, a platio je i sliku anđela Gabrijela.82 Nabavio je i novu barku i uredio hospicij u gradu. 83

U vrijeme gvardijana Krsta d’Arbe na ulaz u Gospinu kapelu postavljena je željezna rešetka, visoka oko 3 metra, a kameni stupići nekadašnje ograde su uklonjeni.84 Nakon njega ponovno je bio gvardijan Petar d’Arbe koji je dao ukra-siti sliku Blažene Djevice Marije, pozlatiti krunu i u nju umetnuti dva draga kamena, serafina, te je dao rastopiti dva srebrna kaleža kako bi se napravila pozlaćena piksida.85

Godine 1755. izvedeni su mnogi radovi u crkvi sv. Ber-nardina i u samostanu. Fra Badurina to detaljno opisuje i komentira: „Tada su veliki oltar ali ne sliku ‘Poliptihona’ (koji je bio na njemu), prenijeli iz kapele prezbiterija (sta-jao je do zida!) i smjestili ga ispod triumfalnoga luka kraj vratiju koja vode iz klaustra u crkvu! G. 1.1. 756. guardi-jan je p. Petar dovršavajući svoj guardijanat od 3 g. dodao i to u inventar: „Per trasporto della palla (oltarna slika) dell’altar (maggiore) in redosso del choro e mezzaluna in detto (to znači: kor je bio počevši od triumfalnog luka put oltara. Sada preniješe tamo oltar, a kor premaknuše do zida kapele!) con restauro di altar Maggiore e choro. … L 265.

78 VKK III:192, 193, 199.

79 VKK III:218, 224.

80 Sredinom 17. stoljeća u crkvi sv. Bernardina spominje se neko pjeva-lište (VKK III:109), no ono je zamijenjeno; BRUSIĆ, VLADISLAV, 183 (1936.), 5-6, navodi pak da je pjevalište izrađeno 1755. godine.

81 Naknadno, 1748., i Vicko Semitecolo u svojoj oporuci ostavlja neki novac za orgulje, što upućuje da su one u cijelosti isplaćene tek kasnije, VKK III:265.

82 Fra Badurina dodaje da je križ koji se spominje: „Kameni križ ogro-mnih dimenzija koji je ispred vratiju grobišta već je ove godine bio tamo gdje je i sada. Samo ga, dakle, popraviše. Kamen u koji je usađen križ nosi natpis: “R. F. 1726.” (Res facta? Rifatto?). - Na samom pak Križu, pri dnu, urezana je mrtvačka glava i urezana g. 1788. Vidi se da su i one godine nešto radili na njemu.“

83 Gvardijanat Petra d’Arbe trajao sve do 1746. godine, VKK III:238, 239, 251, 252, 263. U njegovim bilješkama postoje podatci o raznim isplata-ma za nabavke ili izvedene radove: “Per la cantuaria e pitura per detto organo – L 648; Per agiustar tutta la chiesa di nuovo e la capella (calcina, travo, chiodi, tavole, coppi e fatura al mistro) – L 365; Spesi per aquistar il ospizio (u Rabu) L 13.; per un organo in chiesa, fatto da benefattori e carita, L 1500; Cereo Pasquale L 30; Per travi, chiodi per fabrica di choro – L 150; Per haver fatto la barca grande nova – L220; Per un sonaro per uso del convento – L30.“

84 VKK II:18-22. Krsto d’Arbe bio je gvardijanom do 1747.; VKK III:265.

85 VKK III:267, 274.

23

(Kampor: Lib. Inventariorum, 46-101). Kaže Brusić: dosada je mensa oltara bila od drva, sada ga učine od kamena umet-nuvši raznobojni mramor. (Ali ovo ne označuje posebno gornji inventar!). Na uspomenu toga urezaše na pločicu od oltara sa strane epistole: „ A. D. F. : MDCCLV.“. Sama slika Poliptihona na kojoj je sv. Bernardin, nju približe na zid u kapeli iza Vel. oltara kako to izvješćuje g. 1840. i p. Bene-dikt Murvar krčkoj kuriji. Piše da je oltar (veliki) „fabricato alla romana…., a tergo dello stesso altare, in fondo pero del coro, esiste il quadro rapresentante … s. Bernardino.“ (Kampor, A. Officialia, II. 226). (…) Ove god. dobiše kame-nomramorne oltare i: oltar sv. Križa, sv. Franje i Gospin oltar.”; „Pošto su prenijeli Vel. oltar, to su ostranili i lijepu ‘balustradu’ od bijeloga vapnenca sa ukusnim korintskim glavicama, po koju od ovih stupića čuvamo u klaustru za mojih dana u Kamporu. Neke nalazim da su uzidali (polu-pane!) tu i tamo po vrtu. (…) Kada 1755. prenieše vel. oltar, podigoše ga, te se na njega uzlazilo po 3 stepenicama. G. 1929. kada je p. Brusić prenio veliki olt., uzeo je najdonju (najdužu) stepenicu, kao i stepenicu oltara sv. Franje, te je učinio onu stepenicu koja ide od kraja do kraja crkve ispod trijumfalnog luka (a na njoj počivaju obe septe). Do 1929.

prezbiterij je bio u ravnoj crti s crkvom.“ 86 Uz navedeno u ovom je uređenju kupljen i tabernakul od kararskog mra-mora, i za njega je plaćeno 900 lira,87 a tih su godina izra-đeni i drveni nasloni nad klupama u blagovaonici.88

Godine 1761. spominje se slika anđela Gabrijela s tri-jumfalnog luka. Tada je za nju i još neke slikarske radnje plaćeno 84.14 lira.89 Gradi se i zid orsana koji je dovršen 1768. godine,90 a godinu kasnije gvardijan Gianpietro d’Arbe dograđuje jugoistočni dio samostana, koji gleda na ribnjak, tzv. peškeru, s time da je prizemlje već bilo izgra-đeno i ondje je bila kuhinja, a na katu se grade dvije sobe i hodnik. U vrijeme njegova mandata samostan je imao 8 kamenica za ulje i dva broda. Postavljen je i sjeverni prozor

86 VKK III:276, 277. Fra Badurina pridodaje i: “God 1929. od 10.-22.1. p. Vlad. Brusić je radio u crkvi i prenesao opet ovaj oltar do zida. Nad oltarom je smjestio sliku B. Gospe (iz Gospine kapele), a u Gospinu kapelu je prenesao Poliptihon (Kampor, A. Officialia V., 997).”

87 VKK III:212, 278.

88 VKK III:280.

89 VKK III:295. I u svibnju 1690. zabilježeni su izdatci za nekog slikara koji je oslikavao crkvu, no ne zna se o kojim je oslicima riječ. Možda je još tada počelo oslikavanje prikaza Navještenja, VKK III:181. Ranije je na-vedeno da je za sliku sv. Gabrijela novac isplatio i gvardijan Petar d’Arbe.

90 VKK III:307.

Sl. 15 Pogled na orsan i mlinicu za masline južno od samostanskog kompleksa

View of the boathouse and olive mill south of the convent


na pjevalištu crkve sv. Bernardina, a zabilježen je i trošak za dvoja vrata u koru.91

Rasprave oko jurisdikcije nad crkvom sv. Eufemije na-stavile su se i početkom 18. stoljeća, a o crkvi se i nadalje brinula bratovština koja je u gradu imala i jednu kuću u najmu. Veći iznos za neke radove, 148 lira, bratovština je isplatila 1721. godine. Moguće je tada crkva produljena prema istoku. Sredinom stoljeća, 1756. godine, biskup pak izjavljuje da je crkva fratarska.92 Članovi bratovštine sv. Eufemije tražili su 1772. godine dopuštenje franjevačkog provincijala da se popravi oltar sv. Eufemije, a u siječnju 1790. zabilježeno je da su za obnovu crkve i bratimske kuće dali 172 lire.93

Dana 14. svibnja 1785. gvardijan Petar Bartul izvještava rapskog kneza o stanju samostana:94 „Samostan obavlja godišnju ispovjed naroda sela Kampor i dijeli im pričest. Isto i drugim otočanima koji dolaze u samostan zato. A

91 VKK III:303, 306. „Spesi per ristauro della sudina e acrescimento di fabrica … con salizzo, materiali, mistri e manuali – L 1131.”

92 VKK III:201, 203, 233, 279.

93 VKK III:311, 348.

94 VKK III:338.

tako i strancima koji dolaze zbog čuda Gospine slike koja se nalazi u jednoj kapeli (…) Samostan ima dvije zemlje u Drazi i jednu u Kamporu. Ove su zemlje ostavljene za uzdr-žavanje Gospine kapele i godišnje zajedno daju oko 16 lira. Samostan ima u gradu jednu crkvu, 1 kuću s dvije sobe i 1 vrtić. Kuća služi za bolesne redovnike koji tamo pođu radi liječničke njege. Za sve to samostan je dužan godišnje reći jednu misu. U Novalji samostan imao jednu kućicu. Služi kada se onamo pođe za milostinju. (…) Sada živi u ovom samostanu 7 redovnika, 4 svećenika i 3 brata. Svi su rođeni na Rabu. (…) Samostan pak ima 16 soba koje su proviđene s onim što im treba …“.

Iz zapisa sastavljenog 1789. doznajemo i da je tijekom gvardijanata Gianpietra, nakon kojeg je u Kamporu uprav-ljao Spiridon d’Arbe, potrošeno 970 lira za samostan. Ure-đen je srebrni križ, kao i veliki kameni križ na groblju, a dovršen je i paviljon i natkriveni prolaz s južne strane sa-mostana prema orsanu i moru.95 Gvardijan Bartul izgradio

95 VKK III:346.

Sl. 16 Samostan sv. Bernardina, pogled s istoka

Convent of St Bernardine, east view

25

je zid između vrta i ribnjaka te zidić koji zatvara ribnjak, a 1795. godine zamijenio ga je Andrija ab Arbo.96

Kroz cijelo razdoblje 17. i 18. stoljeća i nadalje su se u crkvama vršili ukopi te krštenja i vjenčanja rapskih obitelji, primjerice Bassulin, Zaro, Spalatin, Matijanović, Šimičić, Valentić i drugih.97

SAMOSTAN I CRKVE U 19. STOLJEĆUPočetkom 19. stoljeća postojala je bojazan da će francu-

ska uprava na otoku Rabu dokinuti franjevački samostan u Kamporu. Na svu sreću samostan je pošteđen, no uki-nuta je bratovština sv. Eufemije. Istovremeno je osnovana bratovština Presvetog sakramenta, ali s vremenom se u dokumentima i dalje bilježe obje bratovštine.98

Crkva sv. Eufemije je već kraj 18. stoljeća dočekala u vrlo lošem stanju. Velika oluja koja je poharala Kampor u kolovozu 1799. srušila je zvonik sa zvonom, uništila ulazna vrata, a južni zid crkve duže je vrijeme bio vrlo oštećen od vlage. Čak je uslijed velike vlage trebalo popraviti i palu oltara. Zato je bratovština sv. Eufemije od rapske općine 24. listopada 1800. tražila pomoć u iznosu od 370 lira, što je bilo dostatno za popravak.99

Dana 28. kolovoza 1810. rapska općina predlaže Vla-di da se u samostanu sv. Eufemije otvori pučka škola za Kampor, a iste je godine sudac Pasquali zatražio od sindika samostana, Š. Crnote, podatke o stanju samostana, stanju pojedinih građevina, šuma i pašnjaka, izvještaj o prihodima i zadužbinama te stanju nepokretnog posjeda, na što je sastavljen i odgovor koji nažalost nije sačuvan.100 Vjero-jatno je da stanje u to vrijeme nije bilo povoljno jer je, s obzirom na siromaštvo reda, 17. studenoga 1815. prema kraljevskoj odluci riješeno da samostan u Kamporu više ne daje obveznu desetinu, a i dvije godine kasnije odlučeno je da Kaptol ne uzima decime.101 Redovnici se u to vrijeme najviše bave ribarenjem i drže crkvu u pristojnom stanju, s time da u svojoj nadležnosti imaju i crkvu Sv. Eufemije o kojoj se kamporski kapelan ne brine.102

Upravljanje Sv. Eufemijom bilo je od interesa za rap-sku preturu pa je 22. siječnja 1822. sastavljen dopis koji je upućen gvardijanu p. Aleksu Marčiću103 tražeći odgovore na sljedeća pitanja vezano uz tu crkvu: „I. Je li ona crkva isključiva svojina samostana?, II. Da li je kada bila preuzeta od vlade (demaniata)?, III. Je li se u njoj obavlja služba Bož-

96 VKK III:357.

97 VKK III:201, 211, 217, 242, 253, 257, 266, 291.

98 VKK III:408, 419, 425, 485, 499, 519.

99 VKK III:378.

100 VKK III:431, 432.

101 VKK III:465, 475.

102 Izvještaj od 3. veljače 1819., VKK III:480.

103 VKK III:488. Fra Badurina je dopisao komentar da je prema drugim izvorima u to vrijeme gvardijan bio još uvijek fra Feliks Brzić, a ne Marčić.

ja („ufficiata“)?, IV. Je li prijeti, da se poruši?, V. Na čiji se je trošak popravljala u prošlosti?, VI. Bi li dopustio samostan, da se ona otkrije i od nje i njezinoga dvorišta učini groblje za samo selo Kampor?“. Odgovor nije sačuvan, ali je 30. srpnja 1822. rapska pretura iznova sastavila dopis u kojem javlja da su podatke koje je gvardijan dostavio proslijedili poglavarstvu koje je prema njima odustalo od ideje da se crkva pretvori u groblje sela Kampor te je kamporski gvardi-jan poslao u kolovozu još jedan izvještaj u kojem naglašava kako je u posjedu crkve sv. Eufemije devet terena za vrtove i vinograd te ima i nešto maslina. Od tog se prihoda održava uglavnom crkva sv. Bernardina koju narod pohodi i poseb-no časti zbog čudesne slike Gospine, a za crkvu sv. Eufemije i tako „poco si curano“. Stanje same crkve moralo je biti dosta loše jer je prema izrađenom troškovniku koji su 26. kolovoza 1822. sastavili zidari Ivan Kušar i Vicko Usmiani bilo nužno osigurati 115 forinti za popravke, na što vlada zamjera fratrima jer se nisu o crkvi brinuli te su dopustili da bude toliko zapuštena i u lošem stanju.104 I nadalje se nastavlja rasprava kome crkva pripada,105 tim više što je bratovština 1808. godine bila ukinuta. Na kraju, 1825. sa-mostan daje crkvu sv. Eufemije selu Kampor.106 Rasprava se nastavila i u sljedećem desetljeću,107 kada je primjerice kamporski kapelan don Kušan općini napisao: „la chiesa di s. Eufemia è di proprieta dei R.R. Padri del convento di s. Bernardino in Campora. Ella è concessa in uso ai villici di Campora, non avendo propria. Di questo è il dovere de pro-vedere all’occorente per il culto. L’amministrazione di tutto il suo economico e presso il consiglio di questo cattedrale superiormente così ordinato.“, službeno priznajući da je ta crkva ipak samostanska. Isto tako, i u zapisu od 16. prosin-ca 1823. koji sadrži biskupovu izjavu općini stoji da crkva sv. Eufemije već više od vjekova služi za sukuralnu crkvu, a do sredine 15. stoljeća ova je crkva pripadala rapskom Kaptolu. Godine 1446. kaptol je crkvu prepustio franjev-cima koji su u to vrijeme ondje vodili procesije i dolazili ukopavati mrtve. Nadalje, u izjavi stoji „da 1491. budući je već 25 godina postojao sv. Bernardin franjevci ustupaju sv. Eufemiju stanovnicima Kampora pod uvjetom da ju moraju čuvati i po potrebi popravljati.“

Godine 1832. rapski je biskup naredio da svaki kapelan u svojoj crkvi postavi krstionicu. Budući da je i kamporski kapelan želio to učiniti u crkvi sv. Eufemije, franjevci su se pobunili te odgovorili biskupu tvrdeći da je to njihova crkva, na što konačno 1836. biskup dekretom određuje da je kamporska župa inkorporirana samostanu i predaje fra-trima “curam animarum” u Kamporu.108

104 VKK III:489, 490.

105 VKK III:492, 494, 495, 499.

106 VKK III:501, 502.

107 VKK III:515-517.

108 VKK III:550, 563, 564.


Više o stanju Sv. Eufemije, a i Sv. Bernardina, doznajemo iz pisma patera Benedikta Murvara kojim on odgovara na upite vikarijata u lipnju 1840. godine.109 O crkvi sv. Eufemi-je kaže: „Non vi esiste memoria alcuna della sua fondazione ed erezione. Questa e’ situata sopra il fondo della una volta fu menso capitolare. ... Sebbene esisteva ... in q. villa una chiesetta di s. Michaele, che veramente era la chiesa curata, nullaostante la popolazione ... concarreva alla ch. di s. Euf. ... (che) tuttora serve per chiesa curata e cio per gratuita condiscendeza de’Padri i quali ora la esercitano in tutta l’estensione parrochiale, avendola accettata per sempre... dietro l’invito dal vener. Gro-Vicariato generale vescovile in Arbe sotto 4 agosto 1836. Presentemente la detta chiesa non ha battisterio, ma quando occorre, si erige una con-veniente mensa ... Tiene poi il cimitero sebbene aquanto angusto, ma peró decente.“ Pridodaje i da nema crkvenog ruha, te se ono po potrebi donosi iz samostana. Troškove nužnih popravaka i nabave ulja pokrivaju mještani. Crkva nema legata niti relikvija, osim u oltaru, i nije poznato je li posvećena. Za sv. Bernardina piše: „Ova crkva ima 4 oltara. Na velikom, koji je učinjen ‘alla romana’, čuva se Pr. Sakra-menat. Iza ovoga oltara, na dnu hora, nalazi se slika S v. Bernardina s drugim svecima: (Poliptih!) Sa strane epistole u crkvenoj lađi, jest oltar sv. Križa ‘in scultura’. Sa strane evanđelja jest oltar sv. Franje. S iste strane jest kapela s drvenim oltarom, a na njemu pobožna slika Bl. Dj. Marije

109 VKK III:579.

‘delle Grazie, dipinta in legno.’ U ovoj crkvi, na Gospinom oltaru, nalaze se staklene posude, a u njima relikvije ra-znih svetaca. Autentika tih relikvija sada se ne može naći. Autentiku je držao kod sebe pok. vikar ovoga samostana (p. Ant. Macolić, +20.4. ove g.). Iza njegove smrti ne može se naći Autentiku.“

Kroz prvu polovinu 19. stoljeća u crkvi sv. Bernardina nije bilo većih promjena, osim što je u Gospinoj kapeli postavljena slika s natpisom: „Capitan Antonio Marcich – soferta la sudetta burarcha in Mar Nero nell’anno 1803.“ Darovao ju je kapetan Maračić kao zavjet Gospi što se iz-bavio iz pomorske pogibelji.110 Godine 1827. popravljene su orgulje,111 a 1830. se navode relikvije sv. Križa, sv. Petra i Pavla i sv. Franje.112

Ukopi u crkvama vrše se sve do godine 1826. kada je Vlada preko paškog suda odredila neka se zapečate svi gro-bovi (u Sv. Bernardinu je tada bilo 19, a u Sv. Eufemiji 14

110 VKK III:385. Fra Badurina zabilježio je i: “Sliku su tada ostranili, a ja sam je našao i spremio u arhiv među Acta Officialia, Br 1231 na trajnu uspomenu. I obitelj Rismondo imao je jedan takav “kvadar”. Pok. Seba-stijan Rismondo dao je načiniti sliku na uspomenu da ga je Bl. Gospa kamporska sačuvala u oluji negdje na Mediteranu? God. 1941. danas još živući Ant. Rismondo, vruće se je za nju interesirao. Ali ja je već nijesam zatekao ni našao. Lako da i nju nepametno ostraniše 1928.-29.”

111 VKK III:522.

112 VKK III:537, 538.

Sl. 17 Karta vlasništva samostana s označenim položajem ribnjaka

Convent property map with indicated position of the fish pond

Sl. 18 Samostan sv. Bernardina, pogled s jugoistoka na istočno ožbukano pročelje samostanskog krila

Convent of St Bernardine, southeast view of the east plastered façade of the convent wing

27

grobova), i u crkvama se više nitko nije smio ukopavati. Ipak, još 1832. nisu svi grobovi bili zapečaćeni. 113

Dana 26. ožujka 1836. prvi se put u nekom dokumentu spominje kapela sv. Katarine:114 „Danas se sakupiše u općini svi glavari sela općine Raba, da raspravljaju o grobljima. … Zaključe: … Kampor: kraj groblja jest ‘piccola chiesetta … che serve al deposito dei cadaveri.’ Je li to crkvica sv. Kate? Najvjerojatnije.“ Ta je kapela zasigurno sagrađena ipak već znatno ranije, najvjerojatnije do kraja 16. stoljeća, u vri-jeme izgradnje i uređenja cijeloga samostanskog sklopa.

Godine 1839. sagrađena je još jedna kapelica, u sjevero-zapadnom dijelu samostanskog posjeda, uz cestu. Radove je izveo brat laik franjevac Franjo Paulović i u njenu unu-trašnjost postavio sliku Blažene Djevice Marije.115

113 VKK III:402, 513, 519, 549. Kamporski gvardijan Antun Macolić napisao je rapskoj općini: “Paški sud naređuje, da u roku od 2 sedmice za-pečatimo grobove u crkvi sv. Ber. i sv. Eufem. Moli da naredi kastaldima sv. Euf., koji se svake godine sastaju da mijenjaju svoje kastalde (dakle opet je ona bratovština rediviva!), da oni samo na njihov trošak zapečate ono 12 njihovih grobova. Štoviše neka pozove privatnike koji imaju njihovih 6 grobova u crkvi sv. Bernard. da na svoj trošak zapečate one grobove. Glede onih 13 samostanskih grobova u crkvi sv. Bernardina, moli, da ih zatvori država, jer je samostan siromašan da to učini.”

114 VKK III:562.

115 VKK III:576.

S vremenom se javljaju problemi oko financiranja nužnih popravaka samostana i crkvi. Otkada su franjevci 1836. godine preuzeli kamporsku župu, nisu dobivali nikakva sredstva za održavanje, već se prihod svodio na milostinju koja je godišnje iznosila oko 90 forinti116 i nije bilo moguće pokriti troškove većih radova, primjerice popravak samo-stanskog krova kojemu je sredinom 19. stoljeća prijetilo urušavanje. Zato je u ljeto 1845. održan sastanak u kući pored Sv. Eufemije na kojem je vlada tražila da i mještani Kampora sudjeluju u popravcima, a rapska općina je ustvr-dila da i Sv. Eufemija i kuća uz nju pripadaju franjevcima.117

Godine 1846.118 najprije je popravljen krov Sv. Eufemije, za što je utrošeno 16 fiorina i 10 korontana te su izvedeni manji radovi na oltaru i krstionici, a potom je u lipnju iste godine Lorenzo Zancheta restaurirao119 sliku Posljednje

116 VKK III:598.

117 VKK III:603.

118 VKK III:607.

119 Fra Badurina je uz ovaj podatak dopisao: “Vidi se da je tu na istoj teli već bila druga slika. Zanketa ju je u zao čas pošao popravljati. Gledaj one oči apostola! Kao da su ogromni ugljeni! Kao da će pasti iz glave! Onaj pas, mačka, janje, riba... Kada ne bi znao ex natura što predstavljaju, iz slike ne bi mogao zaključiti što su! Na desnom kutu slike vidiš neobično lice jednoga apostola. To je Zancheta valjda sebe naslikao!”

Sl. 19 Unutrašnjost mlinice za masline

Olive mill interior


večere koja se nalazi u blagovaonici. U donjem kutu slike zapisao je: “Lorenzo Zancheta R(estauravit) 17.6.1846.”

Radovi na samostanskom krovu odgađani su zbog nedo-statka sredstava, a čak i nakon što je vlada odlučila o svom trošku obaviti radove koje je vodio poduzetnik Iv. Tomsa, početak se i dalje odgađao jer seljani nisu mogli sudjelovati dobrovoljnim radom budući da je stanje na otoku općeni-to bilo loše i vladala je nestašica hrane. Dodatna sredstva odobrio je 1857. sâm kralj Ferdinand i to u iznosu od 200 fiorina, ali ni sljedeće godine radovi nisu obavljeni. Pomoć je samostan dobio od države i 1861. godine, i to 100 fiorina, od carice 1862. godine 50, te ponovno 1864. iznos od 100 fiorina jer je stanje bilo vrlo loše.120

U vrlo lošem stanju bio je i orsan121 koji je 1845. najvje-rojatnije ipak obnovljen jer je vlada željela tamo smjestiti stražare tri mjeseca kroz godinu, u vrijeme kada se kupi sol. Opisuje ga se i 1857. godine kada je pretura od općine tražila izvještaj o građevinama na samoj obali: “Samo fra-njevci u Kamporu imadu na obali “un piccolo fabbricato.” Taj je pokrit s krovom. Tu spremaju ribarski pribor i lađu.

120 VKK III:601, 612, 683, 689, 709, 712, 719.

121 VKK III:605, 687.

Kada su velike plime, more dođe do njezinoga zapadnoga zida. “Questa errezione e’ antichissima, probabilmente quanto il convento.” Opkoljena je samostanskim vrtom. (…) Služi samo samostanu.” Tada još nije bilo mlinice za masline,122 već je ona građena tek 1882., a dio kamene građe dopremljen je s lokaliteta na Suhoj Punti u Kamporu gdje je bila kapela sv. Nedjeljice. Veliki mlinski kamen donijeli su 1884. iz Kraja na Pašmanu, iz nekadašnje mlinice Za-dranina Bartulazzija.

Godine 1859., po obavljenoj vizitaciji u Kamporu, biskup Ivan Josip Vitezić zabilježio je:123 “U Kamporu su pokraj samostana dvije crkve. Pošto je teško uzdržavati oboje, treba se odlučiti, da se izabere jednu za samostansku i kura-turu. Ona sv. Bernardina je manja i teži je do nje ulaz. Ona sv. Euf. je prostranija i “di decente forma ed in posizione favorevole”. Neka se o tomu raspravlja sa starješinama.” Sljedeća kanonska vizitacija bila je 1863. godine:124 “Ovaj put se je još u mizernijem stanju našlo obe crkve (sv. Ber. i Euf.), nego li 1858. Stoga se pokazuje od sebe, da treba žurno riješiti prijedlog kurije od 28.2.1854., gdje je bio

122 VKK III:377, 769, 784.

123 VKK III:692.

124 VKK III:716.

Sl. 20 Pogled na samostan sv. Bernardina s juga

South view of the convent of St Bernardine

29

izrazio prijedlog, da se crkva sv. Eufe. odabere za kuratsku i samostansku. Ona sv. Ber. bi se porušila ili pretvorila u profanu zgradu. Stoga neka o tomu uredi s provincijalom.”

U noći 4. siječnja 1864. jaka je bura rastvorila krov na samostanu i na objema crkvama, kao i na crkvici sv. Marina u gradu, a tek u travnju bilježi se prvi pokušaj popravka štete, kada je Namjesništvo odobrilo 107 forinti za radove, i to najprije na Sv. Eufemiji. Građevinske poslove radio je Vicko Usmiani, a seljani su sudjelovali nadnicama.125

Kroz sljedeće tri godine popravljene su i ostale građe-vine, a 1869. iznova je izgrađen i dio samostana, odnosno prezidani su ruševni zidovi zgrade koja se naziva lučarica, sjeverno od zahoda.126

Godine 1871. ostao je zabilježen opis kamporskog sklo-pa i crkve sv. Bernardina u “Manuale del regno di Dalma-zia” Luigija Mascheka, što u Kronici komentira fra Odorik Badurina:127 “Na ulazu u crkvu, lijevo, u kapeli, časti se Gospa, s nazivom „Mater Divinae Gratiae…“, e che erede-ssi fabbricata dalla famiglia arbese de conte Zaro (a što nije vidio na zidu ploču, koja mu kaže, da je kapelu dao učiniti Kimalarke?) i quali vi fecero appore lo stesso fa-migliare, quello stesso she stava affiso alla galera arbesana, comandata da un sopracomito Zaro.“ (Ovaj drveni grb sada je u biblioteci. Pišem 3.5.1945.) „La bandiera (kaže da je i ona u crkvi) grande, appartenente alla galera stessa di seta cremisi, bene conservata.“ – „Nel chiostro trovasi un locale terreno che nella faciata sua esteriore per una porta d’ingresso speziosa, con arco a sesto acuto, fiancheggiata da due finestre ad equale sesto, e con trafasi ed intagli. In tutto in fine simetria, presente l’idea di una antica capella. – Non se ne hano memoria.“ (Toliko sam se interesirao kod starih Kamporaca o tomu, ali oni neznadu ništa kazati! Samo kažu da je u klaustru bila konobica, s južne strane, ne daleko vratiju od crkve, gdje je bratoviština duša držala vino. Vidjesmo otrag na p. 742, g. 30.4.1867. gdje se do-ista i spominje po prvi put ta konoba! – Ovomu referatu za almanah eredendum est, jer piše ono što je onda bilo! Zato: Ona gotska vrata s dva gotska prozora (bifore, a sada eto ih u prezbiteriju crkve. Sv. Bernardina!) kazuju jasno, da je tu bio ulaz u jednu kapelu, koja je bila ispod današnje kapele sv. Križa. Vremenom je zapustiše i prometnuše je u konobicu! 1929. p. Vl. Brusić pak zazida joj vrata (ako li nije već tko i prije!), i bifore prenese u crkvu, a lokal uredi tako da u nj sprema samostan poljsko oruđe.) Dalje referat kaže: „Nel orto superiore (=sjeverno i tik do zahoda!) del convento, vedesi una lapide sepulcrale romana, scavata, alquanto dicesi, in quei dintorni, ed ora inserviente per sedile.“ (Taj je kamen srećom p. Vl. Brusić 1929. uzidao u zid klaustra pokraj ulaza u crkvu. O tomu smo kamenu s

125 VKK III:719, 720.

126 VKK III:741, 753.

127 VKK III:762.

natpisom već pisali ovdje. Ali isto tamo gore „na Lučarici“, do zida zgrade gdje je zahod, jest kameni sto. Kraj njega, i još je jedan kamen bez natpisa, bijeli vapnenac koji nije sa ot. Raba. I taj je morao biti izvađen s gornjim! Gdje? Nitko ne zna. Ali najprije da u današnjem proširenom groblju. I nedavno su, kopajući za grobove, pri jugozapadnom zidu groblja, našli u podzemlju, na nekakve drvene zidine, tvrde i jake! Dakle po običaju, ovo u zagradama jesu moje refleksi-je. Dalje kaže: „Nella parte esterna della facciata della chiesa di s. Eufemia, vede si una bella urna di pietra lavorata a rilievi, di ornati e figure la cui parte posteriore sta incartata in muro di detta chiesa, a destra di chi vi entra e la parte anteriore, viene sostenuta da due colone. Sembra questo essere stato il sarcofago di Mad. Budrusich, fondatrice del monastero delle francescane del 3.o. ordine in Arbe, che si sa essere stata sepolta a. s. Eufemija ed il cui cadavere ritiensi ivolato (?) (rubato?) dai Croati cui la Budrusich apparteneva per nacita“.

U 19. stoljeću prikupljeno je i uređeno i više umjetni-na.128 Tako je 1870. godine Antun Kuparić iz Punte Kam-pora kao zavjet sv. Eufemiji darovao 3 pozlaćene ikone, a 1881. godine za zavjet Gospi i pomoć u nevolji na moru Rismondo Sebastijan je dao naslikati sliku za Gospinu kape-lu. Još je 1871. samostanu darovana slika Kristovo rođenje, 1872. pozlaćen je križ, vratašca na tabernakulu i kaleži, te su uređene srebrne svjetiljke.

Godine 1878. za 54 forinti je izgrađen vanjski zid rib-njaka, a 1885. nabavljeni su željezni štapovi za odrinu.129

S obzirom na nemogućnost fratara da namaknu potreb-na sredstva za održavanje i popravke, čak im je dopuštena i prodaja zlatnih predmeta koji su pripadali oltaru u Gospi-noj kapeli. Zlato je prodano u Rijeci, a tim je novcem plaćen popravak krova na kapeli i još neki radovi u crkvi sv. Bernar-dina.130 Radove u Sv. Bernardinu bilo je nužno nastaviti, pa je 1885. na zahtjev samostana kralj Franjo Josip odobrio iz privatne blagajne 200 forinti,131 a 1887., nakon što je već ranije prodan hospicij u gradu, pokušavalo se prodati i kapelu sv. Marina koja je bila u lošem stanju.132 Godine 1888. vlada je najprije odobrila pomoć u iznosu od 400 forinti, a radove je trebao organizirati samostan, odnosno gvardijan B. Staničić. Troškovnikom koji je sastavljen još 1870. uz ostale je radove predviđeno da se zidovi žbukaju cementom žbukom jer su građeni nepravilnim kamenom, što je i izvedeno sljedeće godine, no troškovi su se popeli na 1076 forinta od kojih je 600 odobrila vlada. Radove je pregledao inženjer M. Testa.133

128 VKK III:760, 765, 767, 788.

129 VKK III:781, 795.

130 VKK III:756, 773, 780.

131 VKK III:797.

132 VKK III:801.

133 VKK III: 802, 805, 807.


Nakon toga nastavilo se s traženjem sredstava za popra-vak vanjskog lica samostana, pa je u prosincu 1890. kralj Franjo Josip gvardijanu Vicku Catrambonu poslao 200 fo-rinti. Te je godine, u ljeto, sazidan i zid oko dvorišta orsana, a 1891. popravljeno je istočno pročelje samostana, ožbu-kano i obojeno tamnožuto, a na katu je postavljen balkon. Poslove je obavio majstor Mihajo Zoch.134

Sâm kraj 19. stoljeća obilježili su radovi u unutrašnjosti Sv. Bernardina. Nabavljeno je čak 433 kilograma mramor-nog brašna kojim je cijela crkva iznutra ožbukana i bojena uljanim bojama. Poslove je izveo zidar Urmiani. Na Gos-pinoj kapeli zazidan je prozor s istočne strane, a onaj na zapadnoj je povećan. Zapis o izvedenim radovima zabilje-žen je na drvenoj pločici na crkvenom koru: “Restauratum 1893.”.135 Iste je godine i poliptih braće Vivarini otpremljen u Beč na restauraciju, a u knjizi samostanskih računa pri-bilježen je trošak od 10.15 forinti za prijevoz i 4 forinte za radove.136

Popravljena je i crkva sv. Eufemije, postavljen je drveni strop, zamijenjene su kupe na krovu, napravljene su nove

134 VKK III:807, 810.

135 VKK IV:13.

136 VKK IV:14.

klupe i nabavljeni su pozlaćeni svijećnjaci, te je sastavljen inventar u kojem se među ostalim navode dva zvona.137 Devedesetih je godina 19. stoljeća uređen i klaustar, a s obzirom na loše stanje opeka na podu željelo ih se zami-jeniti pločama od bračkog kamena. No, novaca za to nije bilo, pa je gvardijan Catrambone 1894. predložio da se na pod stave cementne pločice.138

Pokušalo se iznova riješiti pravno pitanje vlasništva cr-kve sv. Eufemije, kako bi se ona 1897. godine uknjižila na samostan, a 1899. kralj Franjo Josip samostanu daje još jednu pomoć u iznosu od 200 forinti.139

OBNOVE 20. STOLJEĆA I RECENTNA PREUREĐENJAVrijeme 20. stoljeća, osobito njegove prve polovine, obi-

lježeno je opsežnim, ali i radikalnim promjenama kojima je izvornost kamporskoga franjevačkog sklopa u znatnoj mjeri promijenjena i narušena te zauvijek nepovratno izgubljena jer detalji pojedinih zahvata, osobito fra Vladislava Bru-sića, i dalje ostaju nedovoljno razjašnjeni. Usprkos tomu, podatci o crkvama, samostanu i radovima izvedenim kroz

137 VKK III:806, 813.

138 VKK IV:3, 7, 16.

139 VKK IV:35.

Sl. 21 Bifore i vrata ugrađeni u istočni zid klaustra, oko 1920.

Mullioned windows and door built in the east wall of the cloister, c. 1920

31

20. stoljeće su najiscrpniji, budući da je to vrijeme redovi-tih vođenja samostanskih kronika, ali i vrijeme kada su u samostanu boravili i radili i fra Vladislav Brusić i fra Odorik Badurina koji su ne samo ostavili vrelo pisanih izvora, već su svojim djelovanjem obilježili to razdoblje.

Prva POLOvIna 20. StOLJEćaGodine 1900. popločana je crkva sv. Eufemije, za što je

utrošeno 320 kruna.140 Nedugo nakon toga pozlaćen je tron i oltar Blažene Gospe u crkvi sv. Bernardina, što je i zabilje-ženo na drvenom medaljonu ispod slike oltara.141

Godine 1902. najprije je u siječnju u crkvu sv. Bernardina iz Beča vraćen popravljeni poliptih braće Vivarini, no sve do 1909. stajao je u jednoj samostanskoj sobi jer je vlaga bila prevelika i tek tada je postavljen na glavni oltar crkve.142 Potom su u ožujku izrađena nova vrata za orsan, a u lipnju su za 336 kruna nabavljene velike crne i svijetlosive cemen-tne podne ploče iz Rijeke. Te su ploče postavljene u Sv. Ber-nardinu 1903. godine.143 Prilikom njihovog postavljanja za radove je bio angažiran Mićel Zoch (Čok) i za to je dobio 27 kruna.144 Fra O. Badurina je u razgovoru s njim doznao: “Ja sam 1903. popločao crkvu sv. Bernardina pločicama koje su došle iz Rijeke. Dignuli smo 10 boljih nadgrobnih ploča koje

140 Pločice geometrijskog uzorka, sačuvane do danas, kupljene su kod tvrtke Betizza u Splitu, a troškovi su uključili i prijevoz te rad jednog zidara iz Krka za postavljanje. VKK IV:50. Istim pločicama kasnije su popločani i refektorij i knjižnica te prostor ispred njih (VKK IV:56, 68), s time da su kuhinja i blagovaonica u 19. stoljeću bili u dijelu samostana okrenutom ribnjaku, gdje je kasnije smještena knjižnica.

141 Radove je izveo zlatar August Dalmas za 200 fiorina, VKK IV:51, 53.

142 VKK IV:55, 56, 94.

143 Ostatkom ploča popločan je pod predvorja kod samostanskog stubišta 1914. godine. VKK IV:61, 62.

144 VKK IV:81, 61, 62.

su u crkvi pokrivale razne grobove, ali više nego deset bez natpisa i polupane smo ostavili na mjestu i ostale su ispod pločnika. Našli smo mnoštvo kostiju. Neki su grobovi bili plitki, a neki i 3 metra duboki. Npr. pri glavnim vratima cr-kve, kod škropionice. U te duboke grobove stavili smo kosti iz ostalih. Ispred oltara našli smo ukopanog fratra. Još mu je habit bio cijel, a dočim ga dotakli raspada se. Ona strana ha-bita koja je bila ispod njega bila je još sasvim jaka. U rukama je držao krunicu. Premda su neki grobovi bili duboki nigdje nismo našli vlage ni vode.” Neke od izvađenih nadgrobnih

Sl. 22 Samostanski klaustar, oko 1920.

Convent cloister, c. 1920

Sl. 24 Refektorij samostana, 1920-ih

Convent refectory, 1920s

Sl. 23 Pogled na samostan sv. Bernardina s jugoistoka, između 1918. i 1929. godine

Southeast view of the convent of St Bernardine, between 1918 and 1929


ploča koje su bile u dobrom stanju fra Brusić je 1926. godine uzidao u istočni zid klaustra, o čemu će kasnije biti riječi.

Fra Badurina je zabilježio i podatak da je 30. rujna 1903. uništena svilena zastava obitelji Zaro koja je stoljećima bila čuvana u sakristiji Sv. Bernardina: 145 „Narod je pripovjedao da je bila duga 3 m i da ju je uništio p. Ilijarij Lešić, koji je te godine postavljen za kuratora i gvardijana u Kamporu.“

U lipnju 1905. na zidu koji okružuje teren oko orsana stavljena su vrata sa strane prema moru,146 dok je u travnju 1908. za 111.90 kruna kupljen mali harmonij tvrtke Johann Michel et John Grazlitz.147 Harmonij su tijekom Drugoga svjetskog rata iz samostana uzeli Talijani, a 1945. godine je uništen.

145 VKK IV:64.

146 Za taj je posao kovaču Sokoliću isplaćeno 4 krune, VKK IV:71.

147 VKK IV:85.

S obzirom na potrebe popravaka samostana, 1907. je izrađen troškovnik radova u iznosu od 2000 kruna.148 Tra-ženo je da Namjesništvo osigura sredstva jer se crkva ko-risti kao župna, a samostan nema novaca. Godinu kasnije gvardijan Lešić je zabilježio da je samostan većim dijelom popravljen, kao i zid s južne strane, a krovišta su prekrivena eternitom.149 U rujnu 1909. u Goriciji su kupljena dva nova zvona, veliko od 225 kg i manje od 155 kg i to po cijeni od 2,50 kruna po kilogramu.150 Neki su radovi u samostanu

148 VKK IV:77.

149 VKK IV:90, 91.

150 VKK IV:104. Godine 1917. država je uzela jedno zvono sa Sv. Ber-nardina, a 1918. i ono sa Sv. Eufemije (VKK IV:156, 161). Zvono sa Sv. Eufemije bilo je izliveno 1894., promjera 45,5 cm i težilo je 54,5 kg. Na njemu je bio natpis: „ljevaonica Jakova Cukrova Spljet, 1894.“, a slike su prikazivale Immaculatu, sv. Jurja, raspetog Krista i sv. Jerka. Zvona na Sv. Bernardinu bila su dva, veće promjera 72 cm, težine 25 kg, s natpisom „Francesco Broili, Udine, Gorizia 1909.“ i prikazima raspetog Krista, Imma-culate, sv. Ante i još jednog svetca, te manje koje je ostalo, promjera 64 cm i težine 155 kg, s istim natpisom i prikazima raspetog Krista, Gospe (dva puta) i sv. Klare.

Sl. 25 Unutrašnjost crkve sv. Bernardina, svetište i glavni oltar s retablom Gospe Grčke, oko 1936.

Interior of the church of St Bernardine, presbytery and high altar with the retable of the Greek Madonna, c. 1936

33

izvedeni i 1910., za što je Mićelu Domijanu isplaćeno 985 kruna,151 a gvardijan Stjepan Radunić tražio je sredstva za restauriranje tabulata u Sv. Bernardinu.152 Istovremeno je bilo potrebno urediti i pristanište ispred samostana, za što je gvardijan slao molbu Pomorskoj vladi u Trst 1911., no odgovor je bio negativan.153

Godine 1913. uređen je zaseban župni ured, izvan klauzure,154 a 1914. naručen je kamen za novo stubište za kat.155 Iste su godine uređeni i sanitarni čvorovi i naručene pločice za blagovaonicu.156

Opsežniji radovi obnove samostana poduzeti su izme-đu 1913. i 1915., a prethodio im je troškovnik ovlaštenih

151 VKK IV:116.

152 VKK IV:114.

153 VKK IV:119. Još početkom stoljeća, u lipnju 1903., franjevci su pro-dali svoju gajetu za 152 krune, i od tada su imali samo čamac, VKK IV:59.

154 VKK IV:132.

155 Za stubište je izrađeno 20 stuba; radove je izveo Andrija Štambuk iz Zadra, za što mu je plaćeno 180 kruna. Kovaču Nikoli Legeu plaćena je izrada željezne ograde 150 kruna. VKK IV:135.

156 VKK IV:137, 142. Radovi na uređenju blagovaonice izvedeni su i 1923., među ostalim i cementiranje izdignutog dijela poda ispod stolova. Radove je izveo Franjo Španjol iz Kampora. VKK III:607, VKK IV:254.

državnih tehničara s detaljnim opisom od 26. rujna 1912.157 Sastavio ga je arhitekt Quiquerez na iznos od 4.600 kruna, i u 18 stavki naveo sve potrebne radove s iznosima koji su obuhvatili obnovu krovnih ploha samostana, izradu krov-nih prozora, potom sanaciju zidova pojedinih dijelova.158 Troškovnikom je obuhvaćena priprema novog položaja u zidu za ugradnju postojećih starih konzola koje će nosi-ti kameni sarkofag koji je do tada bio ugrađen u zapadno pročelje crkve sv. Eufemije. Računat je i prijenos sarkofaga s pripadajućim stupovima i konzolama „točno na mjesto označeno i kotirano u nacrtu i točno onako kako je to na do-sadašnjem mjestu uzidan bio, sa zidanjem malih temelja iz kamena izpod kamene (stube) podloge pod stupovima“, uz napomenu da se radovi moraju izvesti oprezno uz asistenci-ju „jedne povjerljive i savjestne osobe koja će preuzeti vod-stvo ovog delikatnog rada.“ Osim sarkofaga, troškovnikom je predviđen i prijenos triju nadgrobnih ploča sa starog na novo, nacrtom određeno mjesto i njihovo uzidavanje. Radi-lo se o „langobardskom kamenom, pleternom ornamentu“, „lijepoj nadgrobnoj ploči s grbom lava“, i „ploči s grbom u sredini“. U sljedećoj stavci navodi se „taracanje hodnika s talijanskom opekom najbolje vrsti“ koje se treba posta-viti na način jednak onom kako je bio izrađen stari pod. Stavke 13 i 14 obuhvaćaju čišćenje i bijeljenje svih zidova, svodova i stropova u hodniku oko samostanskog dvorišta. Posljednjim stavkama obuhvaćeno je „osiguranje drvenog stropa u crkvi sv. Bernarda, napravom jedne gornje oplate od 3 cm deb. i na preklop sastavljenih i čavlim pribijenim daskama. Prije izvedbe ove radnje ima se gornja površina slikanog stropa očistiti. Izmjera: 13.30 x 6.20 = 82.46 m²“, a slike u kasetama stropa se imaju osigurati.

Za sve navedene radove najprije je 1913. odobrena sub-vencija u iznosu od 4600 kruna, a dovršeni su u siječnju 1915. godine. U njihov tijek je bio uključen i predstojnik

157 Arhiv konzervatorskog odjela u Splitu, C.k. Pokrajinski Konserva-torijalni Ured u Spljetu, br. 319/K 1914, 18.4.1914., prik. 22.6.1914., br. II-306/7, Popravak franjevačkog samostana u Kamporu na Rabu, Dopis C.k.dalmatinskog namjesništva C.k. pokrajinskom konservatorijalnom uredu u Splitu, br. II-306/7 ex 1914, Zadar, 18.4.1914., prik. 22.6.1914., br. 319.Troškovniku (Arh. Quiquerez m.p., 26.9.1912., 1.) je uslijedila izjava od 29. rujna 1912., odn. prijepis Izjave Ministarstva za javne radove od 3. veljače 1913. u kojoj je navedeno kako su državni tehničari zatekli izuzetno loše stanje krova od eternit ploča koji prokišnjava, zbog čega je planirana hitna obnova krovne konstrukcije i postavljanje novoga krovnog po-krova od uobičajenih šupljih opeka. Isto, z. Z. 766 einer Äusserung des Ministeriums für öffentliche Arbeiten, vom 3 Februar 1913, Z1: 4826/VIIIb.

158 Prve tri stavke odnose se na popravak krova otkrivanjem dijela pokrivenog eternitom uz napomenu da se treba sačuvati oplata krovnih ploha. Istrunule grede i daske krovne konstrukcije trebaju se zamijeniti „sa novim materijalom iste vrsti i debljine poput starog obstojećeg“ te se otkriveni dio krova mora ponovno prekriti uobičajenim „žljebcima položenim u običnu meltu, koja se sastoji od 1 dijela gašenog vapna bar godinu dana u jami ležećeg (…).“ U točki 3 navedeno je kako na krovu treba napraviti tri otvora (prozora): “(…) 15/80 cm. Stavke od 4 do 11 opisuju radove potrebne za sanaciju zida oko glavnog ulaza, u hodniku samostana, u jednoj prolaznoj prostoriji između dvorišta i vrta te zida na galeriji iznad desne arkade.

Sl. 26 Kapela Gospe Grčke s Vivarinijevim poliptihom, 1971.

Chapel of the Greek Madonna with the Vivarini polyptych, 1971


Namjesništva građevnog odsjeka u Zadru, don Frane Bu-lić, kako bi utvrdio jesu li izvedeni sukladno propisima povjerenstva za skrb spomenika. Bulić je istaknuo da je u obnovi najzahtjevniji bio popravak tabulata u crkvi sv. Bernardina, no izbor dotičnog majstora Enrica Benevegne nije bio najprimjereniji za taj zadatak jer je nakon izvedenih nekoliko proba obnove figuralnog prikaza gvardijan obu-stavio restauriranje.159 Benevegnina intervencija vjerojatno

159 Arhiv konzervatorskog odjela u Splitu, C.k. Pokrajinski Konserva-torijalni Ured za Dalmaciju u Spljetu, Popravak samostana franjevačkoga u Kamporu ot. Rab, 1912.-1915.

je bila ograničena samo na dekorativne elemente oslika, jer je stanje tabulata i dalje ostalo alarmantno te je i 1922. Vladislav Brusić upozoravao da je tabulat u „dosta lošem stanju i potrebno je da se popravi“.160

U listopadu 1917. zazidana su vrata kapele sv. Katarine, na što se lokalno stanovništvo bunilo jer im je služila da se sklone od kiše. Sljedeći je podatak o toj kapeli iz 1922. go-dine, kada su Kamporčani pozvani u župni ured izjasniti se kome pripadaju crkva sv. Eufemije i bratimska kuća sjever-no uz nju. Tom su prilikom izjavili da i kapela pripada selu.

Od 30. prosinca 1918. Kampor ima status župe.161

Godine 1919. izrađena je krstionica od kamena za crkvu sv. Eufemije.162

Sljedeće je razdoblje obilježilo upravljanje fra Vladislava Brusića kamporskim samostanom. Godine 1924. izradio je troškovnik raznih potrebnih radova u samostanu i zapo-čeo s njihovom realizacijom.163 Dao je zazidati stara vrata klauzure, a s njihove nutarnje strane uredio je zidnu nišu i u nju smjestio kip Imaculate. Nova ulazna vrata dao je otvoriti južnije, gdje su i danas. Knjižnica koja je bila na katu preseljena je u prizemlje, u prostoriju gdje je ranije bila blagovaonica (u istočnom krilu samostana; uz blagovaonicu

160 BRUSIĆ, VLADISLAV, 1922., 7.

161 VKK IV:171.

162 VKK IV:179, 180.

163 VKK IV:283, 288, 289.

Sl. 27 a, b Plato ispred crkve sv. Bernardina i kapele sv. Katarine, najranije 1930-ih

Area in front of the church of St Bernardine and the chapel of St Catherine, not before 1930s

35

je s južne strane bila kuhinja).164 Cementiran je pod u ku-hinji i načinjen novi dimnjak s peći. Ispred kuhinje je iz-građena sobica za blagovanje težaka. Postavljene su stube za kat (ranije je stubište bilo u predvorju pred blagovaoni-com). Uređena je prostorija za primanje gostiju, nasuprot knjižnice (kasnije je ta soba preuređena u ured). Na ulazu u konobu, iznutra, iskopan je kanal za odvod vode kada se peru bačve. Prekriven je krov nad granarom. Izvedeni su i neki manji radovi na krovovima crkve sv. Bernardina i ostalim samostanskim krilima.

O značaju fra Brusića u to vrijeme zorno govori poda-tak da mu je Konzervatorski odjel u Splitu u lipnju 1928. godine javio da ga žele imenovati svojim povjerenikom za čuvanje starina u Rabu. Nakon što je pristao, 29. lipnja su mu poslali diplomu, a početkom srpnja Ministarstvo trgovine i industrije poslalo je rapskoj općini na znanje da je Brusić postavljen mjesnim konzervatorom jer je dobar poznavalac rapskih starina te će stoga Općini biti olakšan rad za očuvanje starinskog karaktera grada.165

Te iste 1928. godine Brusić je poduzeo niz velikih pro-mjena vezanih uz kamporsku spomeničku baštinu. U istoč-ni zid istočnog trijema klaustra ugrađuje kamene ulomke i nadgrobne ploče kako bi ih se prije svega sačuvalo od pro-padanja i utjecaja atmosferilija. Tako premješta i ploču s natpisom o utemeljenju samostana iz 1446. godine koja je bila uzidana nad glavnim ulazom u klaustar. Krajem go-dine preselio je i poliptih braće Vivarini s glavnog oltara u Gospinu kapelu, dok je s oltara iz Gospine kapele u svetište

164 Godine 1926. Josip Sokolić iz Raba zajedno sa sinovima napravio je veliki željezni ormar s kristalnim staklima za knjižnicu, za što je plaćeno 3500 dinara, a u ormar je smješten arhiv, VKK III:329.

165 VKK IV:358.

prenio njegov gornji dio zajedno s ikonom Gospe.166 S tom se akcijom fra Odorik Badurina, pisac Velike kamporske kronike, evidentno nije slagao komentirajući da „promje-nom glavne slike sveca Titulara radilo se je protiv Canona 1201.82.“ te da „nema par nigdje dokumenta koji kaže da se je za taj prestupak imalo dozvolu“.167

Radovi koje je vodio Brusić nastavljeni su i 1929. godine, i tada je njihov opseg bio sve veći.168 Unutrašnjost crkve je, osim zamjene oltara, podvrgnuta i drugim radikalnim pro-mjenama. U svetištu je menza oltara vraćena prema istoku, pa je kor koji je bio iza oltara premješten nad ulazna vrata crkve. Veliki zahvat bilo je i uređenje kapele sv. Križa na mjestu sakristije koja je porušena, a nova je premještena na mjesto spavaće sobe provincijalata.169 U novu je kapelu postavljen oltar sv. Križa koji je ranije bio uz južni zid broda crkve.170 Prozori u istočnom zidu novoga sakralnog prostora povećani su i ostakljeni žutim debelim staklima. Na ulaz su ugrađene dvije bifore i portal, koji su bili uzidani u istoč-ni zid klaustra, uz ulaz u crkvu, na mjestu gdje su danas uzidani kameni ulomci.171 Na zapadni i istočni zid kapele sv. Križa ovješene su oslikane vratnice orgulja s prikazima

166 VKK IV:359, vidi i: BRUSIĆ, VLADISLAV, 175 (1936.), 5-7. Prilikom premještanja oltara uništen je natpis nad ulazom u Gospinu kapelu “Ma-ter Divina Gratiar” koji je franjevac p. Donat Fabijanić iz Paga zabilježio 1863. u djelu “Storia dei Fr. Minori”, VKK III:717.

167 VKK IV:376.

168 VKK III:276, 277; IV:374, 375, 376, 377.

169 VKK I:798.

170 Na tom je mjestu kasnije u zidu formirana niša u koju je bio smje-šten kip sv. Antuna, kupljen još 1904. godine, VKK IV:66.

171 SCHLEYER, W., 1914., 122. Fotografija na kojoj su portal i bifore u klaustru objavljena je u: IVEKOVIĆ, ĆIRIL METOD, 1925. Taj element i dalje pobuđuje zanimanje struke, s obzirom na to da su otvori na staroj poziciji bili zazidani i nije još uvijek u potpunosti jasno što se iza njih „krilo“.

Sl. 28 a, b Bratimska kuća uz crkvu sv. Eufemije i kapelu sv. Katarine, prije i tijekom rušenja 1965. godine

Confraternal house adjacent to the church of St Euphemia and the chapel of St Catherine, before and during demolition in 1965


nepoznatih franjevačkih svetaca.172 Osim uklanjanja i pre-seljenja oltara sv. Križa, tom je prilikom uklonjen i oltar sv. Franje koji je stajao njemu nasuprot, uz sjeverni zid broda.173 I za taj Brusićev pothvat Badurina zorno izno-si mišljenje: „Oltar sv. Franje. I njega ove g. uništi p. Vl. Brusić“.174

Nakon preuređenja kapele sv. Križa Brusić se informirao kod provincijala u Splitu oko dekoriranja crkve. Preporučen mu je i u veljači 1929. poslan slikar Miško Filipović koji je izveo fresko oslik, dovršivši posao u svibnju. Zidovi su bili žbukani i bojeni, a svetište oslikano. Ploha zida broda crkve i trijumfalnog luka bila je monokromna, bojena cr-veno.175 Jedina sačuvana fotografija unutrašnjosti crkve iz prve polovine 20. stoljeća datira iz 1936.176 i njome je

172 Orgulje su imale drvene oslikane vratnice kojima su se zatvarale. Tijekom Prvoga svjetskog rata, 1914. – 1918. orgulje su rastavljene, a 1931. prodane su orguljske cijevi.

173 Na mjesto oltara u listopadu 1931. postavljen je i blagoslovljen kip sv. Terezije od Djeteta Isusa. Dva kapitela izrađena od bijelog vapnenca, koji su bili na stupovima oltara, preneseni su u knjižnicu. VKK III:218, IV:374-376, 417, 430; V:54.

174 VKK IV:376.

175 VKK IV:377, 378. Istom Filipoviću Brusić je htio povjeriti i restaurira-nje tabulata broda crkve, ali “stalno je bolje, da ga je pustio na miru! Malo je u Europi maestra kojima bi se moglo povjeriti ovaj rad!”, komentira Badurina, VKK IV:379.

176 Na navedenoj fotografiji iz 1936. godine vidljiv je još jedan za-nimljivi detalj. Riječ je o modelu broda koji je bio ovješen o tabulat, neposredno ispred svetišta. U Velikoj kamporskoj kronici za sada nisu pronađeni podatci o modelu broda ili više njih koji su bili ovješeni u crkvi sv. Bernardina ili u crkvi sv. Eufemije, u kojoj je također u tom vremenu snimljen jedan model, no poznati su podatci o zavjetnim darovima i sli-kama koje su pomorci ostavljali u Gospinoj kapeli kao zahvalu za spašene živote u brodolomima, VKK III:760, 788.Brojne su crkve na obali u kojima su sačuvani modeli brodova kao za-vjetni darovi ovješeni o njihove stropove: crkva sv. Marije od Arta u Senju (LENTIĆ, IVY, 1973., 205-218.), crkva sv. Nikole u Šibeniku, kapela zavjetnih darova u franjevačkom samostanu na Trsatu, crkva Gospe od Pojišana u Splitu.

dokumentiran izgled njenoga istočnog dijela nakon Brusi-ćevog preuređenja. Gotovo polovinom visine bočnog južnog zida vidljiv je profilirani vijenac i neposredno ispod njega ovješene slike, najvjerojatnije Križnog puta. Donja zona zi-dova svetišta bila je oslikana motivom draperije. Na poljima uz glavni oltar naslikano je po jedno sunce sa zrakama, i u središtu ispisano Isus (sjeverno) i Marija (južno). U Velikoj kamporskoj kronici Badurina detaljno opisuje oslik sveti-šta.177 Na južnom zidu, iznad ulaza u kapelu sv. Križa, bio je naslikan grad Rab s četiri zvonika, crkva sv. Eufemije i samostanski mol, a na njemu lađa iz koje izlaze sv. Franjo i tri redovnika, među kojima u jednom Badurina prepoznaje V. Brusića. Na obali stoje otac, majka i dijete. Na nasuprot-noj strani prikazani su anđeli koji nose Gospinu kućicu na Trsat. Koliko je oslik doista bio kvalitetan, nije poznato, ali Badurina navodi: “Nekima je žao da toga nestaje, a drugi drže da je dobro: jer da nije majstorsko djelo i odviše je moderno za staru crkvu punu starina”.178 Također navodi da je oslik svoda bio u lošem stanju, komentirajući da je osipavanje žbuke predstavljalo konstantan problem te je dio oslika pao već 1938. godine.179

177 VKK IV:378, 379; V:52.

178 VKK V:52.

179 VKK V:46. U rujnu te godine ozbiljno se razmatralo restauriranje crkve i najbolji mogući pristup. Zaključeno je da će se unutrašnjost fugi-rati ako se tijekom uklanjanja žbuke ustanovi da je kamena građa u redu. Radovi su počeli u studenom, završili u prosincu 1938., a koštali su 8635 dinara, VKK V:52, 54-56. Žbuka je uklonjena sa zidova. Svod svetišta je iznova ožbukan i to cementnom žbukom jer su ustanovili da je formiran sedrom te da su svodna rebra također oblikovana žbukom (istraživanji-ma provedenim tijekom 2016. godine ustanovljeno je da su rebra ipak klesana kamena, a ne žbukana). Rebra su obojili sivom uljanom bojom. Žbuka u Gospinoj kapeli nije se uklanjala zbog nedostatka novaca. S luka te kapele otukli su žutosivu uljanu boju koju je nanio Brusić te su zapu-nili udubinu na istočnoj strani luka smjesom od cementa i usitnjenog kamena i obradili zubačom (kao, po svemu sudeći, i sve ostale zidove), a koja je vidljiva i danas.

Sl. 29 Tlocrt samostanskog kompleksa u Kamporu, 1975.

Ground plan of the Kampor convent, 1975

37

Sl. 29a Arhitektonska dokumentacija samostanskog kompleksa u Kamporu, 1975., južna fasada

Architectural drawings of the Kampor convent, 1975, south facade

Sl. 29b Arhitektonska dokumentacija samostanskog kompleksa u Kamporu, 1975., sjeverna fasada

Architectural drawings of the Kampor convent, 1975, north facade

Sl. 29c Arhitektonska dokumentacija samostanskog kompleksa u Kamporu, 1975., istočna fasada

Architectural drawings of the Kampor convent, 1975, east facade

Sl. 29d Arhitektonska dokumentacija samostanskog kompleksa u Kamporu, 1975., presjek

Architectural drawings of the Kampor convent, 1975, cutaway


Od radova manjeg opsega, Brusić je u kolovozu 1929. naručio za crkvu sv. Bernardina veliki okrugli prozor od kristala,180 potom je uređen gvardijanov ured i dovršeni su radovi cementiranja poda ispod stolova za blagovanje u refektoriju, a u rujnu je Giovanni Bottacin iz Venecije poslao novi Križni put, što je isplaćeno tek 1931. godine.181 Iste je godine postavljena ograda pred svetištem.182 Jed-na je ploča originalna, s ranosrednjovjekovnim plutejem s kraja 8. ili početka 9. stoljeća, a drugu je zidarski majstor Ilija Ribarić iz Banjola izlio u cementu. Obje su premazane žućkasto zagasitom bojom. U crkvu se željelo postaviti i nove klupe od bukovine ili hrastovine, za što je provincija obećala pomoći. Klupe su dobavljene sljedeće godine i na svakoj je urezano tko je pripomogao nabavci.183

U ožujku 1930. godine kupljena je slika Sv. Franjo s pti-cama.184 Te godine prestaje se držati misa u Sv. Eufemiji, samo se i dalje održavaju krštenja. Dana 28. travnja biskup je obavio vizitu župnih knjiga u Kamporu, a u svojem je

180 Prozor je nabavljen kod tvrtke “Splendor” iz Splita, VKK IV:392, 393.

181 VKK IV:389, VKK IV:429.

182 VKK III:263, 277, 403-404.

183 VKK IV:398, 412.

184 VKK IV:405.

izvještaju zapisao: „Nije u redu da se župski ured nalazi u prostorijama same crkve, stoga se narod ovim pozivlje, da uzme primjerenu sobu u franj. samost. u najam.“185 Vizi-taciju je obavio i biskup Josip Srebraić u srpnju 1933.: „… Župnu crkvu sv. Euf. našlo se je kod vizitacije napuštenu. U njoj se … uopće ne misi. Sve se to prenijelo u obližnju crkvu sv. Bernardina, te se ta crkva ponaša, kao da je u Kamporu župna crkva. Promjena je izvršena od vremena zadnje kan. vizitacije g. 1930. (...) bez znanja i dozvole nadležne crkve-ne vlasti. Isto se je provelo i pogledom na liturgični jezik prigodom sv. mise, jer se staroslavenski jezik za svečanu župsku sv. Misu, upotrebljavao samo u žup. crkvi sv. Eufe-mije. Kao razlog tih velikih i za mjesne prilike vrlo dubokih promjena, navela se (…) okolnost, što se župna crkva sv. E. nalazi u vrlo lošem stanju, te se radi toga više nije moglo ostati u njoj.“186 Odredio je da se provede postupak kako bi promjena bila ispravna. U studenom je odlučeno kupiti novo zvono za crkvu sv. Bernardina, za što su prikupljani milodari.187

Dvije godine kasnije gvardijan A. Junčić organizirao je nove građevinske radove: fugirana je crkva sv. Bernardina i samostan izvana i klaustar iznutra, za što je utrošeno 6406 dinara,188 a postavljeni su i novi oluci i na crkvi i na samo-stanu.189 U rujnu je uređen pločnik ispred Sv. Bernardina,190 nakon čega se postavilo pitanje vlasništva tog prostora ispred crkve, no konačno je 20. prosinca 1939. sve pro-knjiženo na samostan.191 Vjerojatno upravo zbog radova izvedenih na platou ispred Sv. Bernardina, godine 1937. i 1938. velike kiše i olujni vjetrovi bili su uzrokom čestih poplava i šteta na samostanu.192 Voda je ulazila u klaustar, crkvu, knjižnicu, a zbog stalnog vlaženja žbuka se jako tru-sila i padala sa zidova. Za potrebne radove u Sv. Bernardi-nu, skidanje postojeće žbuke i nanošenje nove cementne te eventualno postavljanje pločica, izrađeni su troškovnici.193 No, na kraju su izvedeni samo najnužniji radovi, uklonjene su zidne slike iz 1929. i zidovi su fugirani.194

Godine 1938. nabavljen je veliki harmonij od osam registara, iz Ljubljane, star 20 godina te je smješten na

185 VKK IV:408. Taj je ured samo privremeno premješten zbog parnice oko crkve sv. Eufemije.

186 VKK IV:477.

187 VKK IV:483-484. Do tada je u zvoniku bilo samo jedno zvono, ono manje. Novo je zvono dovezeno iz Sušaka i bilo je 275 kg teško. Saliveno je iz smjese od 78% bakra i 22% engleskog kositra.

188 Općinsko je vijeće darovalo 300 kg cementa, a radove je izveo majstor Faflja iz Kampora. VKK IV:524, 238.

189 VKK IV:527–528.

190 VKK IV:530.

191 VKK V:96.

192 VKK V:18, 46.

193 Troškovnike je izradio Ilija Ribarić iz Banjola. VKK V:47.

194 VKK V:51, 52.

Sl. 30 Unutrašnjost crkve sv. Bernardina tijekom radova na tabulatu, 1982.

Interior of the church of St Bernardine during restoration of the wooden ceiling, 1982.

39

pjevalište, gdje je od tada bio i kamporski mješoviti zbor.195 Istovremeno se nastavljaju radovi u Sv. Bernardinu i samo-stanu.196 Zaključeno je da se svod svetišta ne može fugirati jer je rađen od sedre, pa je zato ožbukan cementom i bojen tako da su rebra obojena sivom uljanom bojom.197 Na za-padnoj strani klaustra, na katu, otvorena su tri prozora (u granaru) tako da su simetrični onima na suprotnoj strani klaustra.198 U crkvi sv. Bernardina očišćen je i trijumfalni luk, ispod slike Navještenja, no nije fugiran. Ulaz u Gospinu kapelu, koji je 1929. obojen žućkastosivom uljanom bojom, također je očišćen do kamena, tako da je na desnoj strani luka, kod kipa sv. Terezije, ostao vidljiv trag gdje je nekada bio oltar sv. Franje. Cijela unutrašnjost crkve je fugirana, osim Gospine kapele, jer više nije bilo sredstava te je rad odgođen za iduću godinu.

U siječnju 1939. kupljeno je 5000 kupa kojima će se pokriti samostan i zamijeniti tvorničke kupe koje su

195 VKK V:50, 51. S tim u vezi došlo je i do određenih promjena ne samo u crkvi, nego i unutar samostana, jer se riješilo i pitanje dolaska ženskih članica zbora na pjevalište na takav način da se prolazilo kroz sakristiju, zatim kroz veliku dvoranu i preko galerije klaustra, pa je u tim dijelovima ukinuta klauzura. Zbog toga je pregrađen i dio velike dvorane na katu samostana, VKK V:53.

196 VKK V:53, 54, 56.

197 Radove je izveo soboslikar Tomo Badurina iz Luna, koji je iz Mato-vice dovozio kamen za potrebne popravke na zidovima. VKK V:53, 54, 56.

198 Prema fra Badurini ta tri prozora vjerojatno su otvorena 1929., a ranije je bio tek jedan.

postavljene nakon Prvoga svjetskog rata, a bile su vrlo loše kvalitete i stalno je za vrijeme kiše na sve strane iz krova cu-rilo.199 Radovi su izvedeni u rujnu. U veljači je vlada odlučila produbiti dno ispred samostana i izgraditi mol.200 Dana 25. travnja 1939. bila je još jedna biskupska vizitacija prilikom koje je biskup pohvalio župu i koralno pjevanje u crkvi. Te je godine pronađen antički kip božice Dijane i pohranjen u biblioteci, a i rimska nadgrobna ploča iz Barbata donesena je u samostan.201

Godine 1944. u samostan su uvedene električne insta-lacije.202 Početkom iste godine vlasti u Rabu nabavile su kupe za popravak krova jer je snažan vjetar učestalo nosio pokrov s crkve i samostana,203 a 1946., uz uništene masli-ne i odnesene kupe, jak je vjetar srušio i mali kameni kip sv. Bernardina postavljen u vrhu krova orsana.204 U čestim olujnim nevremenima nastavljalo se i plavljenje prizemlja

199 VKK V:63, 83, 88.

200 VKK V:71.

201 VKK V:95, 236.

202 Uveo ih je Josip Mlacović zajedno sa zidarom Franom Fafljom, VKK VI:116.

203 VKK VI:26, vidi i dalje u 1945. VKK VI:155.

204 VKK VI:278.

Sl. 31 a, b Restauratorska dokumentacija radova na tabulatu, 1982.

Wooden ceiling restoration documentation, 1982


samostana,205 što se pokušalo sanirati 1945. kada je Frano Faflja iz Palita ispred Sv. Bernardina napravio “na stubi-štu kraj ploče „Složni Fr. i Kamp. 1935.“ onu najgornju stepenicu!”.206

Sredinom stoljeća, stanje crkve sv. Eufemije bilo je sve lošije, sa zidova se trusila žbuka i crkva se nije održavala. S obzirom na to da su u njoj i dalje bila održavana krštenja, župni je ured zatražio od biskupa da se krstionica prenese u Sv. Bernardina dok se Sv. Eufemija ne uredi. To je i uči-njeno u lipnju 1946., kad je krstionica smještena u Gospinu kapelu. 207

raDOvI KrOz DruGu POLOvInu 20. I POčEtaK 21. StOLJEća

U rujnu 1956. iz kamporskog samostana odlazi fra Odorik Badurina, koji je dvadeset godina proveo sređujući

205 Vrlo slikovito opisane su velike štete od kiša primjerice 31. listo-pada 1944.: „Prošle noći prolom oblaka nad Rabom! Jutros imamo što da vidimo. Grozna voda navalila u bazen ispred crkve. Brzo zapunila rešetku sa smetlištem koje je donijela, te nije mogla prolaziti voda kanalom (koji ide ispod kuhinje u kotao…). Voda nagrnula u klaustar, biblioteku, u oba ureda! Sada čisti blato!!.. U klaustru bilo dosta soli i sladora koje dijele narodu kao aprovizaciju. Soli rastopilo oko 50 kg! Sva sreća da smo si-noć zanijeli ispred refektora slador, inače… - Tako je skoro svake god, te nevolje u jesen! To je od 1935. kada popločaše ispred crkve! Do onda se voda gubila u pukotine…“ VKK VI:140.

206 VKK VI:244.

207 VKK VII:24. travanj 1946.

arhivsku građu i pišući Veliku kamporsku kroniku. Nakon tog razdoblja, samostanski život i aktivnosti, ali i radovi, bilježe se u samostansku i župnu kroniku.208 Većina tih za-hvata, izuzevši preuređenja crkve sv. Bernardina, nije bila toliko značajna, već su to uglavnom bili popravci pojedinih prostorija i prilagođavanje svakodnevnom životu i potreba-ma njegovih stanovnika, kao i novim potrebama vezanim uz prihvat privremenih gostiju. Pri tome su članovi vjerske i lokalne zajednice i otoka bili redovito uključeni u izvođenje, kako kroz prikupljanje dobrovoljnih financijskih sredstava tako i u aktivnom sudjelovanju u radovima. Već sredinom 1950-ih godina popravljeni su sakristija, kuhinja, refektorij, dvije sobe iznad knjižnice i hodnik ispred tih dviju soba, a 1958. uređeni su ured, knjižnica, ulazni hodnik i stubište, gornji hodnik i sobe te prostorije ispred sakristije.209 U tom su vremenu uvedene i električne instalacije u klaustru i u crkvi sv. Bernardina. U crkvi je do kraja uređena i Gospi-na kapela.210 Krov na Sv. Bernardinu popravljan je i 1959.

208 KSŽK 1956.-1965:1.

209 KSŽK 1956.-1965:4; vidi i str. 8, 10.

210 KSŽK 1956.-1965:5, radove su izveli lokalni majstori Petar Šimičić Josipov iz Kampora i soboslikar Ivan Matušan (Matičić) iz Palita.

Sl. 32 Obnova krovišta crkve sv. Bernardina, 1980.

Reconstruction of the roof of the church of St Bernardine, 1980

41

godine.211 U svibnju te godine slika sv. Franje, s nekadašnjeg oltara sv. Franje, odnesena je na restauraciju u Zadar.212

Umjetnička djela u samostanu i crkvi sve su više bila in-teresom znanstvenih istraživanja, pa kronike bilježe 1960. godine dolazak znanstvenika JAZU-a koji pregledavaju i snimaju pojedine radove, a 1961. Krešimir Tadić iz Insti-tuta za povijest umjetnosti i arheologiju iz Zagreba snima korale, Gospu Grčku i poliptih za potrebe izložbi.213 Pojačan interes za kamporski samostan pojavio se već i ranije, još u prvoj polovini stoljeća, kada se u Velikoj kronici bilježe brojniji dolasci posjetitelja radi turističkog razgledavanja samostana, ali i stručnjaka koji su bili zainteresirani za rad u biblioteci.214 Primjerice, u listopadu 1930. godine Stani-slav Noworyta, fotograf JAZU-a iz Zagreba, boravio je u samostanu i snimio 37 fotografija umjetnina koje su potom darovane samostanu, pohranjene u album te ih se čuvalo u biblioteci i pokazivalo strancima.215

Godine 1964. počeo je popravak Sv. Eufemije i samostan-skog krova te vrata samostanskih prostorija.216 Popravljen je i balkon na istočnoj strani samostana, srušena je bra-timska kuća, popravljen je krov Sv. Katarine, zazidana su vanjska vrata spavaće sobe gvardijanata, a dvije su sobe uređene za stanovanje. Uz Sv. Eufemiju podignut je ogradni zid. Godine 1965. postavljen je vjetrobran u Sv. Bernardi-nu za koji je nacrt napravio fra Vinko Fugošić, akademski slikar.217 Potom je ispražnjen granar, postavljena su nova vrata na izlazu u vrt s južne strane, popravljena su ostala vrata u samostanu (kod refektorija, glavni ulaz, vrata u Sv. Bernardinu, u klaustru, kod konobe), obojene su sobe na katu. U crkvi sv. Eufemije sa zidova je uklonjena stara žbuka. Radilo se i na kapeli sv. Katarine, koja je obnovljena u travnju iste godine.218 Uređen je i vanjski ulaz u granar.

211 U tu je svrhu kupljeno 500 kupa i vapno za radove. KSŽK 1956.-1965:13.

212 KSŽK 1956.-1965:16.

213 KSŽK 1956.-1965.:32, 42.

214 VKK V:21, 22, 23, 24, 28, 30, 33, 34, 36, 38, 39, 44, 45.

215 VKK IV:438. Otok Rab je bio prvi odrađeni teren u kampanji po-pisivanja i fotografiranja umjetnina koju je pokrenula Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Schneider, 1932., 157-160. Sačuvane fotografije i danas predstavljaju važan segment dokumentacije koji svjedoči o povijesti kamporskog kompleksa i njegovog inventara.

216 KSŽK 1956.-1965.:89-92, 94.

217 Troškovi su iznosili 80000 dinara, KSŽK 1956.-1965.: 96-100, 106, 107, 109, 110.Fra Vinko Fugošić (otok Krk, 1916. – Crikvenica, 2003.), akademski slikar, povjesničar umjetnosti, restaurator, putopisac, član Franjevačke provin-cije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru. Franjevačku gimnaziju je završio na Košljunu, Badiji i Dubrovniku, te bogosloviju u Splitu i Sieni (Italija). Tijekom Drugoga svjetskog rata završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. U novicijat je stupio 1931. na Košljunu, 1939. je zaređen u Sieni. U Provinciji je vršio službu profesora u Pazinu, Poljudu, Zadru te u Rijeci. Istaknuo se djelovanjem na području povijesti umjetnosti i u uređenju crkava i sakralnih prostora Krčke biskupije.

218 Izvedeno je popločenje ispred ulaza kapele i pokrivanje krova (KSŽK 1965:109-111).

Sljedeće godine, u svrhu povećanja sanitarnog čvora na lučarici, pregrađeni su dijelovi jugozapadnog dijela samo-stana (prema Sv. Eufemiji), povećana je cisterna koja će se puniti vodom s krova Sv. Eufemije, za što su nabavljeni novi oluci, iskopan je kanal za vodu iz novog zdenca, a tijekom radova je pronađena jama s kostima prekrivena kamenom pločom.219 U srpnju se počeo uređivati strop u granaru, popločan mu je pod i zidovi pobijeljeni.220 Na vanjska vra-ta postavljene su željezne vratnice koje su obojene kao i prozori. U listopadu su u kuhinju stavljene nove pločice i iz zida je izvađeno staro pilo. Nova vrata na kuhinju probijena su sljedeće godine, u ožujku.221 Prostorija nekadašnjeg gra-nara preuređena je u muzej,222 za što je 1967. angažiran fra Vinko Fugošić, a iste je godine u pregrađeni dio knjižnice postavljen parket.223

Iznova su i krov samostana i krov crkve bili u lošem stanju i prokišnjavali, no popravci su obavljeni tek u ožujku 1968. godine.224

Godine 1972. krenule su pripreme oko uređenja knjiž-nice u suradnji s Naučnom bibliotekom u Rijeci, jer su knji-ge bile u lošem stanju, a prostorija je bila neprimjereno uređena, s dotrajalim prozorima.225 Za novu knjižnicu do-govoreno je preuređenje velike konobe u zapadnom krilu samostana tako da se ne naruši njezin izvorni izgled. Ra-dovi su počeli u siječnju 1973., općina je donirala potreban materijal: cigle, pijesak, cement i ostalo, dok su se župljani uključili dobrovoljnim radom, a građevinske su radove izvo-dili radnici općinske zajednice.226 Istovremeno se nastavilo i s drugim radovima u samostanu koji su obuhvatili popravak krovova galerija klaustra.227

Tijekom 1975. i 1976. godine uređivani su dijelovi samo-stana koje se namjeravalo iznajmljivati gostima.228 Nakon velikih kiša krajem 1976. godine, u popravcima je otkriven

219 KSŽK 1966.-1986.:23, 24, 25, 26, 29, 51.

220 KSŽK 1966.-1986.:28, 29, 30, 33, 51.

221 KSŽK 1966.-1986.:62.

222 KSŽK 1966.-1986.:68, 69.

223 KSŽK 1966.-1986.:70.

224 KSŽK 1966.-1986.: 49, 113.

225 KSŽK 1966.-1986.:151, 152.

226 KSŽK 1966.-1986.:155, 156, 168. Početkom 1977. iz Maribora je stigla pošiljka od 20 polica za knjižnicu te se počelo s ispisivanjem no-vog indeksa knjiga. „Knjižnica je umjereno hladna, sa drvenim podom i dvostrukim zidovima (svi zidovi su obloženi tankim zaštitnim zidom od opeka) te je prikladno za dnevni rad.“ (KSŽK 1966.-1986.:345).

227 KSŽK 1966.-1986.:156.

228 Uređena je tako vanjska stolarija južnog i jugozapadnog dijela samostana te su počeli radovi za priključenje na vodovod, KSŽK 1966.-1986.:221-223, 225-227, 229-231, 234, 236, 237, 249, 257-264, 266, 278, 279, 291-299. U jugozapadnom dijelu samostana uređen je i prostor za dvije sobe i kupaonicu, te je uređen i vanjski prostor oko samostana (KSŽK 1966.-1986.:241, 277), a sobe su uređene i u jugoistočnom i istoč-nom dijelu samostana (KSŽK 1966.-1986.:292-315), uvedene su instala-cije, hodnik kata je vratima odijeljen na dva dijela kako bi se jugoistočne sobe za goste odvojile od prostorija u južnom krilu i u jugozapadnoj zgradi koje služe fratrima.


stari odvod u jugoistočnom dijelu klaustra, prema vratima samostana,229 a veći radovi su izvedeni na južnom krilu gdje je u refektoriju uklonjen drveni grednjak.230 U to se

229 KSŽK 1966.-1986.:336, 338. U kronici je zapisano i: “Našli smo da je zatrpan. Fra Ambroz priča da je taj otvor bio pred nekoliko godina navlaš zatvoren s obrazloženjem da voda ide u temelje samostana i da se gubi u zemlji. No danas smo provjerili stvar: voda teče na kanal i izlazi u donji vrt na južnoj strani prema zapadu. Koliko smo vode ubacili, toliko je izašlo po tome odvodu. Još smo pronašli izvan zidića cisterne, blizu istog ugla, otvor koji odvodi vodu koja bi se našla na hodniku klaustra. … Na uglu cisterne uz vrata biblioteke bio je probijen zid da se ispod tla provede cijev za hidrofor. Na tom mjestu voda prodire kroz zid i navire na hodnik klaustra. To je prvi izvor od kojega je navirala voda i ulazila na samostan-ska vrata (kad bi porasla preko niskog praga) i izlijevala se u niži prostor pred konobu i župni ured, pa i u sam ured (kad bi prešla preko niskog praga). Zidić, dakle, od cisterne kod ugla do vratiju biblioteke, danas smo obložili pri dnu malterom ne bili malter spriječio naviranje vode.”

230 U jednoj su poplavi poplavljeni župni ured, primaća soba, klaustar, refektorij, kuhinja, voda je promočila sve zidove zapadne strane i strop, KSŽK 1966.-1986.:338. Radovi na sanaciji šteta i rješavanju problema prodiranja vode u južnom krilu uključili su i uklanjanje stare drvene kon-strukcije nad refektorijem. Ustanovljeno je da je greda koja je pridržavala strop bila ispiljena uza zid kuhinje, što je riješeno novom betonskom gredom i betonskom pločom, KSŽK 1966.-1986.:339, 340, 341.

vrijeme uređivao i zaseban stan u foreštarici,231 a veza iz-među prizemlja i kata toga jugozapadnog dijela samostana uspostavljena je izvođenjem betonskih stuba.

U travnju 1977. počele su pripreme za restauraciju ta-bulata iz crkve sv. Bernardina, pod vodstvom restaurator-ske radionice Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Splita, u radionici u franjevačkom samostanu na Poljudu.232 Osim skidanja tabulata, zbog trošnosti je skinuta i slika Navještenja s trijumfalnog luka i smještena u knjižnicu. Uz platno su sačuvane i daščice kojima je slika

231 Naziv „foreštarica“ zgrada je dobila jer je služila za smještaj stra-naca (stranci = foreste), ili pak „lučarica“ jer se u njoj držao luk. Radovi na uređenju foreštarice su nastavljeni i tijekom 1977. godine, KSŽK 1966.-1986.:341, 348, 363, 370, 371, 375. Tijekom radova izlivena je betonska ploča za kat, povezana uz samostansku zgradu, i napravljene su betonske stube kojima se dolazi do kuhinje u prizemlju, u zapadnom dijelu južnog krila. U prizemlju foreštarice uređena je soba za rad i praonica, a postojeći prozorski otvor južnog pročelja probijen je u vrata.

232 Sredstva za radove osigurao je Republički savez interesnih zajed-nica. Voditelj radova bio je restauratorski preparator Filip Dobrošević, a radni tim su činili Tomislav Tomaš, Špiro Katić, Stanko Alajbeg, Gordan Gazde i Nediljko Kurtov. KSŽK 1966.-1986.: 352-355.

Sl. 33 Istočni zid klaustra s ugrađenim nadgrobnim pločama

East wall of the cloister with walled-up tomb slabs

43

bila uokvirena. Uklonjene su i slike šest anđela svirača na lesonitu s podgleda trijumfalnog luka.233

Tijekom 1978. godine Regionalni zavod za zaštitu spo-menika iz Rijeke u više je navrata pokretao mogućnosti početka radova na obnovi crkve sv. Bernardina, razma-trajući pitanja vezana uz zamjene oltarskih pala (poliptih braće Vivarini i Gospe Grčke), zatim pomicanje mramor-nog oltara iz svetišta naprijed prema puku, potom pro-blem smještaja svetohraništa, rješavanje broja stepenica u svetištu. U rasprave su bili aktivno uključeni provincijal u Zadru te fra Vinko Fugošić, koji je u to vrijeme bio u Crikvenici i koji je izradio nacrt za njegovo uređenje.234 Radovi u svetištu započeli su u listopadu 1979. i nakon gotovo pola stoljeća oltari su ponovno zamijenjeni i vra-ćeni na izvorne pozicije. Retabl oltara Gospe Grčke vraćen je u prvobitnu kapelu, a poliptih sv. Bernardina na istočni

233 Vidi arhivski prilog 6.; slike na lesonitu izvela je u rujnu 1972. godi-ne Eva Köberle, redovita gošća samostana iz Augusburga, KSŽK 1972:151. Ispod lesonitnih ploča bio je još stariji sloj dasaka položenih uz kamenu građu podgleda luka, koje su bile više puta bojene. Na arhivskoj fotogra-fiji iz 1936. vidljivo je da je podgled također bio oslikan likovima anđela s glazbalima pa je moguće da je oslik izveo slikar Miško Filipović prilikom uređenja crkve 1929. prema narudžbi V. Brusića. VKK IV:379.

234 KSŽK 1966.-1986.: 369, 376-380.

zid svetišta. „Ovaj ovakav oltar, sa Grčkom Gospom, sto-ji ovdje od 1929. godine. Dakle točno 50 godina. Grčka Gospa prenesena je tada iz kapele sa svim svojim okvirom u prezbiterij. Cijeli drveni okvir podignut je od oltarske menze za pol metra zato da ne bi svetohranište pokrivalo sliku Gospe. Isti je razlog diktirao da se je tada – 1929. – poliptih sv. Bernardina iz prezbiterija prenio u Gospi-nu kapelu: jer je svetohranište – koje je moralo ostati na glavnom oltaru – pokrivalo centralnu sliku poliptiha, sliku sv. Bernardina, patrona crkve. Oltar je pomaknut sa svo-ga starog originalnog smještaja od 1755. godine, to jest mjesta pred trijumfalnim lukom, u dno prezbiterija, zato da se učini mjesta za narod. Sada pak kad oltar ne treba i ne može na sebi imati svetohranište (jer treba da bude okrenut prema narodu), može poliptih doći na svoje sta-ro prvotno mjesto, jer će svetohranište biti smješteno po strani tako da neće pokrivati ni slike ni okvira poliptiha. Nacrt za novo uređenje svetišta dao je naš franjevac o. Vinko Fugošić, akademski slikar koji je sada član samosta-na u Crikvenici. Drveni oltar prema narodu postavljen je prvenstveno pred desetak godina, pod starješinstvom o. Eda Hrabra, koji je sada član samostana u Malom Lošinju.

Sl. 34 Svetište crkve sv. Bernardina nakon preoblikovanja, 1980.

Presbytery of the church of St Bernardine after restoration, 1980


Kad je dakle dobivena dozvola – više usmena negoli pi-smena – od uprave Provincije i od Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture Rijeka, pristupilo se je radovi-ma oko preuređenja svetišta. Radove vodi majstor Mihovil Domijan, iz Raba, klesar, uz stručnu zidarsku pomoć Iva Kriškovića i Vinka Karlića. Prvoga dana, 9.10., rastavili su svetohranište. U glavi svetohraništa, to jest u bloko-vima iznad vratiju, nađen je slijedeći upis, ispisan rukom o. Ladislava Brusića (…) Iz priloženog papira se razabire da je svetohranište sastavljao sam o. Vladislav Brusić sa susjedom Josipom Vida – zidari su, čini se, bili od nekud preko mora, jer već dva dana nisu dolazili zbog silne bure. Od namjeravanih radova slikara Miška Filipovića, do da-nas nije ostalo ništa. Fra Ambroz Testen, sadašnji član samostana, bavi se slikanjem i ima 83 godine, znade nam reći da je slikar Miško zaista nešto naslikao i ovdje – kao i u crkvi na Poljudu ali slike nisu bile? Među prvima je sa zida otpao portrait o. Vladislava Brusića, što ga je Miško bio uradio na zidu negdje blizu svetišta. … Priloženi papir je bio smotan i umetnut u limenu kutiju s nešto pamu-ka. Kutija je služila za sapun za brijanje. Slijedećeg dana, 10.10. u srijedu rastavljen je kameni oltar a privremeni drveni prenesen je u crkvu sv. Eufemije da tamo posluži za bogoslužje kroz vrijeme radova. Dne 11. i 12. naprav-ljene su skele do plafona prezbiterija i počelo je skidanje cementnog sloja na plafonu. No to je obustavljeno jer je ispod cementnog sloja kamen koji se mrvi, pa će plafon biti uređen na drugi način. Slika Gospe Grčke je skinuta kao i pripadni joj veliki okvir. Na zidu se pokazao baro-kni prozor koji je vidljiv i s vanjske strane zida, naravno, zatrpan i zazidan. Taj je barokni prozor bez sumnje bio otvoren prije baroknog prozora na sjevernoj strani, što je i sada u prezbiteriju otvoren. To je moralo biti u prvoj etapi barokiziranja ove crkve, kad je postavljen plafon sa tabula-tumom oslikanim od Napolija, pri koncu 17. stoljeća. Tada još nije bilo baroknih oltara koji su urađeni 1755. kako stoji uklesano na baroknom oltaru koji se sada rastavlja. Kakav je tada bio oltar i gdje je bio postavljen Vivarinijev poliptih? Prozor na istočnom zidu – naravno – otvoren prozor, jamči da poliptih nije bio na zidu. Bez sumnje je bio položen na oltaru negdje ispred trijumfalnog luka, ali ne na baroknom nego na prvotnom gotskom oltaru. Kad je pak, 1755. godine bio napravljen barokni oltar, i to ispod triumfalnog luka i još malo ispred njega – kao na Košljunu. Onda se poliptih Vivarini nije postavio (kao na Košljunu) na taj oltar ispod luka, nego se prenio na zid i zato je trebalo zatvoriti prozor na tom istočnom zidu i otvoriti drugi, današnji, na sjevernom zidu. Prozor dakle na istočnom zidu bio je otvoren od oko 1690. do 1755., dakle oko 60 ili 70 godina.“

Svod svetišta crkve i njegova rebra su preličena. Pod svetišta je također preoblikovan. Postavljeni su pragovi od

rapske breče, odnosno iskorišteni su kameni elementi ba-roknoga razgrađenog oltara svetišta i nekadašnjeg oltara sv. Franje, ukrašeni inkrustacijama, od kojih su izrađeni elementi svetišta: u središtu podnožje poliptiha, sjeverno abak, južnije podnožje svetohraništa i ambon.235 Kroni-čar navodi da je prijenos poliptiha braće Vivarini bio vrlo zahtjevan i delikatan posao koji je naposljetku uspješno izveden. Oltar Gospe Grčke je potom sastavljen na njego-vom mjestu u kapeli. Novi glavni oltar, smješten u središtu svetišta i okrenut prema puku prema odredbama Drugoga vatikanskog sabora, suvremenog je oblikovanja, izrađen od sivog mramora i svečano posvećen na dan sv. Nikole, 6. prosinca 1979. godine.

Početkom veljače 1980. započeli su radovi na popravku krova crkve sv. Bernardina, a za vrijeme njihovog trajanja misa se održavala u crkvi sv. Eufemije.236

Sredinom 80-ih godina 20. stoljeća jedan od većih za-hvata bio je završetak restauratorskih radova na drvenom tabulatu nad brodom u crkvi sv. Bernardina, koji je vraćen i ponovno montiran u travnju 1984. godine.237 Obnavljano je i pjevalište.238 Izlivena je betonska ploča i stubište, s time da je betonska ploča s donje strane ostala obložena istim oslikanim tabulatom koji je poduprt s dva tanka drvena stupa. Kako bi se pjevalište učvrstilo, izvedena je armiranobetonska greda koja je poslužila i kao klecalo. Drveni oslikani prsobran pjevališta ostao je netaknut. Stu-bište, također betonsko, obloženo i zatvoreno daskama „brodskog poda“, zatvoreno je vratima.

U tom razdoblju obavljaju se i građevinski zahvati ko-jima je unutrašnjost samostanskog sklopa doživjela znat-ne promjene i degradacije u odnosu na izvorni tlocrtni raspored. Tako se 1986. godine izvode opsežni radovi na temeljitoj rekonstrukciji središnjeg krila samostana tije-kom kojih je uklonjena njegova izvorna drvena međukatna konstrukcija i postavljene su dvije betonske ploče i krov s novom drvenom konstrukcijom.239 Na katu su uređene potpuno nove sobe, proširene na račun staroga širokog hodnika te je svaka soba dobila sanitarni čvor, a primaća soba i župni ured spojeni su probijenim vratima.240

Radilo se mnogo i oko samostana, redovito se poprav-ljaju suhozidi zbog urušavanja od vjetra. Uređen je orsan koji je služio kao stara drvarnica. Uklonjen mu je stari krov i drvena konstrukcija te je izveden betonski serklaž nad zidovima, postavljene su daske i nova krovna kon-strukcija. Ulazna vrata su proširena i povišena, sanirani

235 KSŽK 1966.-1986.:381, 383-386.

236 KSŽK 1966.-1986.:392, 393.

237 KSŽK 1966.-1986.:186-187.

238 KSŽK 1966.-1986.:188, 190.

239 KSŽK 1966.-1986.:191, 192, 195, 196.

240 KSŽK 1986.-2001.:2-4.

45

su zidovi i na krovnu konstrukciju su postavljene kupe.241 Kada vremenske prilike nisu dopuštale rad na otvorenom, počelo se s uređivanjem crkve sv. Eufemije koja je bila u potpunosti propala i zapuštena. Žbuka je padala sa zi-dova, krov je prokišnjavao, prozori su bili truli. Budući da je odlučeno da se samostanski muzej proširi i poveže s crkvom, probijena su vrata iz muzeja, međuprostor je uređen i još su probijena dva prolaza u crkvu, u njezinom istočnom zidu.

Poliptih braće Vivarini vraćen je u studenom 1987. s restauracije iz Restauratorske radionice u Splitu.242

241 KSŽK 1986.-2001.:6.

242 KSŽK 1986.-2001.:4, 5.

U noći između 1. i 2. srpnja 1986. u samostanskom muzeju se dogodila provala i krađa, čime je samostanska riznica osiromašena za vrijedna djela.243 Ukradeno je pet koralnih rukopisnih knjiga, od kojih su tri kasnije prona-đene na groblju, no iz njih su istrgnuti najljepši listovi s inicijalima. Dvije knjige su potpuno nestale. Odnesene su i tri farmaceutske diplome iz Venecije, pisane na perga-meni, iz 18. stoljeća. Ukraden je i „kantatoris“ kojim se služio predpjevač (pisan prije Tridentskog koncila) te pet baroknih srebrnih kaleža.

U 1989. godini održana je u Zagrebu u Muzejsko-galerijskom centru velika izložba radova fra Ambroza

243 KSŽK 1966.-1986.:205, 207.

Sl. 35 Pogled na samostan sa šetnice

View of the convent from the pathway


Testena244 i odlučeno je da dio njegovih radova bude stalno izložen u crkvi sv. Eufemije. U tu svrhu počeli su radovi skidanjem krova, crkva je cijela ožbukana iznutra i okre-čena te je postavljena cijela nova krovna konstrukcija i po-krov od kupa. Obnovljeni su i obojeni prozori kao i vrata. Ujesen su obavljeni i radovi na pročeljima crkve. Otučena je sva žbuka i s obzirom na stanje građe odlučeno je cr-kvu iznova ožbukati, a ujedno je sazidana i nova preslica. U prostoru između muzeja i crkve uređena je neka vrsta sakristije gdje je uklopljena i kamenica za pranje ruku, a pod je popločan mramornim pločama. U lipnju su u crkvi postavljene ploče od iverice za izlaganje Testenovih radova i stolovi, crkva je očišćena i uređena za otvorenje galerije koje je održano 17. lipnja.

Krajem 1990-ih godina preuređen je i jugozapadni dio samostana.245 Izrađene su nove hrastove klupe za crkvu sv. Bernardina, prema klupama koje su nedavno prije toga postavljene u rapskoj katedrali.246 Nedugo potom isti je majstor 2000. napravio i novi prozor za Gospinu kapelu te su naručeni prozori od ariša za crkvu sv. Bernardina, osim za kapelu sv. Križa.

U 2000. godini bilo je potrebno ponovno izvoditi rado-ve u prostoru muzeja zbog problema s vlagom.247

U svibnju 2001.248 raspravljalo se o mogućim preina-kama i premještaju sakristije. Iako nije nađeno rješenje, ipak je krajem godine odlučeno da se postojeća sakristi-ja barem proširi. Tijekom radova uklonjena je sva stara žbuka, srušen je južni pregradni zid i strop i otkriven je oslikani drveni grednik susjedne sobe koja je izgledno bila provincijalova soba.249

U vremenu između 2002. i 2012. samostanska Kroni-ka bilježi uglavnom radove redovitog održavanja, prema

244 KSŽK 1986.-2001:b.p.

245 KSŽK 1986.-2001:b.p. Godine 1997. oličena je i uređena prizemna prostorija jugozapadne zgrade koja služi kao praonica i glačaonica, kao i ostale sobe tog dijela samostana. U lipnju 1998. popravljen je krov istočnog krila radi prokišnjavanja u župnoj dvorani, sakristiji, hodniku i sobama. Uređena je i mala kuhinja do praonice. S obzirom na stalno prisutan problem vlage, otučena je stara žbuka, a istočni je pregradni zid izoliran i zadebljan. U studenom su završeni radovi na uređenju prima-će sobe. Postavljena je betonska deka, sa zidova je otučena sva žbuka do visine prozora te je na donje zone postavljen lesonit. Stavljena su i vratašca na zidni ormar.

246 Izradio ih je stolar Josip Faflja iz Palita 1999. godine. KSŽK 1986.-2001:b.p.

247 KSŽK 1986.-2001:b.p. Prostorija je nanovno ožbukana cementnom žbukom. Žbukane su iznova i prizemne prostorije jugoistočne dogradnje.

248 KSŽK 1986.-2001:b.p.

249 Fra Bernardin Škunca i Miljenko Domijan smatraju da je oslik star 200 godina. KSŽK, 2001:b.p.

mogućnostima.250 Pojačane inicijative za cjeloviti projekt obnove samostanskog sklopa javljaju se pak 2010. godi-ne, a dio inventara, najvrjedniji primjerci sakralne zbirke samostana daju se na restauriranje.251

Godine 2012., dolaskom gvardijana fra Ivana Gavrana, poduzimaju se opsežniji radovi. Uređen je niz samostan-skih prostorija, spavaćih i radnih prostora, kuhinja, župni ured i manje dvorane za vjeronauk i ostale susrete. Tako-đer se počelo i s uređenjem samostanske knjižnice pod nadzorom Konzervatorskog odjela iz Rijeke. Odustalo se od ranije ideje da se arhiv uredi u prostoriji nekadašnjeg župnog ureda, nego je za tu potrebu i za smještaj knjiga određena velika dvorana na katu istočnog krila koja je do tada služila za vjeronauk, a nova vjeronaučna dvorana preselit će se u prizemlje zapadnog krila. U toj je kampanji očišćeno oko 1000 starih knjiga i obavljena je preventivna zaštita građe. U dijelu samostana koji je uređivan postav-ljena je nova stolarija i centralno grijanje uz sunčane ko-lektore na krovu jugozapadne zgrade. Uređeni su i prostori jugoistočne prigradnje gdje ima pet soba i tijekom ljeta se mogu primiti gosti. Ujedno je otučena stara i oronula žbu-ka iz klaustra i nanovo su svodovi i stropovi obojeni bijelo. Zvono na Sv. Bernardinu stavljeno je u mirovanje zbog dotrajalosti ležajeva i opasnosti od urušavanja. Tijekom 2013. i 2014. godine popravljen je krov Gospine kapele. Stari je skinut kao i oluci, zamijenjene su daske, stavljena nova izolacija, nove kupe i novi oluci. Počelo se i s rado-vima na krovu crkve sv. Bernardina te su izvedeni nužni radovi vezani uz odvod oborinskih voda.252 Već ranije je obnovljen krov nad svetištem. Pregledane su i zamijenje-ne dotrajale kupe. Krajem 2015. popisani su arheološki

250 Obnovljena je sakristija, ugrađuju se novi prozori, vrata na ulazu u muzej i konobu. Godine 2003. postavljen je novi vjetrobran u Sv. Bernar-dinu, od suhog ariša. Uređuje se samostanska kuhinja, nabavlja se novi namještaj, zidovi i stropovi se liče. Zabilježeno je da je ta prostorija jako vlažna, pogotovo sjeverni zid koji je u zemlji, a s te strane prolazi i kanal i stalno teče voda. Uslijed velikih šteta izazvanih poplavom i nevreme-nom, popravljeni su ulazni hodnik samostana i predvorje, zamijenjena je žbuka na zidovima, postavljeno je dijelom novo popločenje. Također se mijenjaju električne instalacije, mijenja se pokrov iznad dijelova sa-mostanskih krila zbog trošnosti. Godine 2011. ličen je svod u svetištu sv. Bernardina. Uređuje se muzej, saniraju se zidovi, prozori i vrata, otvaraju se mala vrata na balkonu muzeja. Popravljena je i kapela sv. Katarine, a u siječnju 2012. ispred nje je postavljena nova ograda. U Sv. Eufemiji su izmijenjene električne instalacije, zamijenjeni su prozori i vrata, stavlje-no je novo zvono. Radovi su trajali do travnja 2012. godine. U lipnju je obojena cijela crkva, a u srpnju su na zidove montirane ploče za izložbu s radovima fra Testena.Redovito se popravljaju stari zidovi oko samostana, prvo onaj ispod juž-nog krila, potom između starog groblja i samostanskog vrta te zidovi ispod samostana prema moru. Postavljena su i vrata do mora i uređena je šetnica.

251 Primjerice, dio umjetnina upućen je na izložbu Milost susreta. Umjetnička baština Franjevačke provincije sv. Jeronima u Klovićeve dvore u Zagreb, HRZ se aktivno uključio u radove restauracije drvenog raspela s oltara sv. Križa, zatim slike Stigmatizacija sv. Franje, a u suradnji s Kon-zervatorskim odjelom u Rijeci dogovara se uređenje prostorija kako bi bile prikladne za pohranu bogatoga arhivskog gradiva i starih knjiga.

252 KSŽK 2014:b.p., 2015:b.p.

47

nalazi koji se čuvaju u samostanu. Radove je obavila Anita Ivanković, rodom iz Kampora, u okviru arheoloških istra-živanja otoka Raba. Također je počela suradnja s Državnim arhivom u Zagrebu vezano uz zaštitu arhivskoga gradiva. Pergamena o osnutku kamporskoga franjevačkog samo-stana poslana je u Zagreb na restauraciju.253

Godine 2016. Hrvatski restauratorski zavod je sredstvi-ma Ministarstva kulture proveo sustavna konzervatorsko-restauratorska istraživanja cijeloga samostanskog sklopa i izradio elaborat s prijedlogom prezentacije i smjerni-cama za obnovu.254 Uslijedili su radovi kojima je obnov-ljena crkva sv. Bernardina, vođeni od strane franjevačke provincije u Zadru i samostana u Kamporu te uz podršku i nadzor riječkog Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture Republike Hrvatske.255

253 KSŽK 2015:b.p.

254 Rezultati konzervatorsko-restauratorskih istraživanja obuhvatili su podatke arhivskih i povijesnih te povijesno-umjetničkih istraživanja franjevačkoga samostanskog kompleksa sv. Bernardina Sijenskog, detalj-nu analizu postojećeg stanja, rezultate sondiranja građevina (sondiranje građe, žbuka i naliča; zidova, podova i stropova), arheološka sondiranja, ispitivanje georadarom, restauratorska istraživanja kamenih elemenata, umjetničkih slika i polikromije, pregled samostanske zbirke i zbirke ra-dova fra Ambroza Testena te laboratorijska ispitivanja žbuka, pigmenata i veziva, analizu soli i mjerenja vlage.Tijekom istraživanja otvoreno je 140 restauratorskih sondi na građevina-ma, 4 arheološke sonde uz ispitivanje poda georadarom u obje crkve, 65 restauratorskih sondi na umjetninama (polikromiji i slikama), a istražena je i 141 kataloška jedinica kamenih elemenata te su u Prirodoslovnom laboratoriju HRZ-a analizirana 24 uzorka žbuka, soli i vlage, 46 uzoraka pigmenata i 31 uzorak veziva, sveukupno 451.

255 Radove je prema projektu tvrtke D&Z d.o.o. iz Zadra izvela tvrtka Neir d.o.o. iz Splita, uz nadzor Franka Gambiraže, dipl. ing. građ. U progra-mu obnove sudjelovali su i gvardijan samostana u Kamporu fra Ivan Ga-vran i konzervatorica Lillian Stošić, d.i.a. iz Konzervatorskog odjela Rijeka.

49

3. prostorna I arHItEKtonsKo-oBlIKovna oBIlJEŽJa

Franjevački kompleks sv. Bernardina Sijenskog nalazi se u uvali sv. Eufemije sa zapadne strane otoka Raba, između naselja Kampora i grada Raba. Uklopljen je u okolicu, ne-nametljivo smješten južno od glavne ceste, na terenu koji se terasasto spušta prema obali. Odijeljen je od prometnice visokim stablima, okružen zelenim površinama, maslini-cima, mirisnim vrtovima i povrtnjacima te grobljima sa sjeveroistoka i sa zapada. S južne strane nalaze se gospo-darske zgrade (orsan i mlinica) te ribnjak i mol s vezom za barke i manje brodove.

Smještaj sakralnog sklopa na mjestu današnjeg sklopa u dnu uvale sv. Eufemije dokumentiran je na katastarskim

planovima početkom 19. stoljeća, odnosno 1824. kada je načinjena izmjera otoka Raba: općina Banjol, Barbat, Kam-por, Lopar, Rab i Supetarska Draga. Prema stanju na karti Kampora vidljivo je da je i tada glavna cesta kroz naselje bila sjeverno od samostana kojemu se pristupalo kao i da-nas, izravno na sjeverozapadni plato. Sklop je bio okružen obradivim površinama, a na obalnom dijelu uočljivo je da je orsan bio smješten neposredno uz more.

Kamporski franjevački kompleks dvojakog je obliko-vanja. Zatvorena struktura vanjskog ziđa, osobito onog s istočne i sjeveroistočne strane, jednostavnost i skromnost oblikovanja cjeline, skrivaju razvedenost tlocrta i deniveli-ranost unutrašnjih prostora čija se raznolikost i vrijednost temelje prvenstveno na detaljima.256

Sklop čine dvije jednobrodne crkve, crkva sv. Bernardina Sijenskog i crkva sv. Eufemije, potom samostan i kapela sv. Katarine. Tri sakralne građevine omeđuju cjelinu sa sjeverne i zapadne strane. Crkva sv. Bernardina i crkva sv. Eufemije izduljenih su tlocrta, usmjerene prema istoku, dok je Sv. Katarina položena okomito na Sv. Eufemiju i znatno je manjeg tlocrta. Cijeli je kompleks smješten na nekoliko visinskih kota, a na najvišoj dominira crkva sv. Eufemije.

256 Samostanski sklop u Kamporu građen je kamenim klesancima. Stanje u vrijeme provedenih konzervatorsko-restauratorskih istraživanja dokumentirano je arhitektonskim nacrtima i fotografijama. Pročelja su plošna, u pravilu neožbukana, osim crkve sv. Eufemije, u cjelini skromnog oblikovanja. Sve su krovne plohe pokrivene kupama kanalicama, a krov-ne su konstrukcije načinjene od drvenih greda. Svodovi su kameni, a stropovi ili drveni ili betonski i potom žbukani. Međukatne konstrukcije samostanskih krila u pravilu su recentne, betonske, a postoje još i starije, drvene. Stube unutar samostana su betonske ili s kamenim gazištima. Unutrašnji zidovi crkve sv. Bernardina neožbukani su, kao i zidovi klau-stra, dok su zidovi kapele sv. Katarine i crkve sv. Eufemije zaravnani re-centnom produžnom žbukom. U prostorijama samostana koje se koriste u gospodarske svrhe (dio istočnog krila) zidovi su neožbukani, a sve su ostale prostorije žbukane. Podovi u crkvama popločani su betonskim i keramičkim pločicama, hodnici klaustra popločani su opekom, središnje dvorište i okolni vanjski prostori u pravilu kamenom ili cementnom glazu-rom, a unutrašnje prostorije samostana kamenom, opekama, pločicama, parketom. Povijesna stolarija na ulazima i prozorima je drvena, višekratno bojena, a veći je dio recentno izmijenjen i obojen bijelo ili smeđe.

Sl. 36 Samostanski kompleks u Kamporu, pogled iz zraka

The Kampor convent, aerial view


Sl. 37 Katastarska karta iz 1824., Kampor (224, list XIII), Državni arhiv u Splitu

1824 cadastral map, Kampor (224, sheet XIII), State Archives in Split

Tri samostanska krila s klaustrom u sredini podignuta su uz južnu stranu crkve sv. Bernardina koja se nalazi na znatno nižoj koti od Sv. Eufemije i takoreći je usječena u teren.

Glavni pristup kompleksu je sa sjeverne strane, s glavne ceste. Pristupnim putem spušta se prema prostoru ispred

zapadnog pročelja crkve sv. Bernardina i samostana koji je organiziran u obliku platoa na četiri osnovne razine me-đusobno povezane stubama, a uz rubne dijelove formirani su podesti za sjedenje. Na krajnjem zapadnom, povišenom dijelu pristupnog prostora, ispred groblja, nalazi se stijena s velikim kamenim križem s uklesanom mrtvačkom glavom i kamenim kipom Bogorodice postavljenim 1990. godine.

Pogled sa sjevera otvara se na bočno pročelje crkve sv. Bernardina i pročelja Gospine kapele, okomito prigrađene uz crkvu. Ta su pročelja zatvorena, plošna, a jedini su ele-ment oblikovanja četiri prozorska otvora.

Istočno pročelje sklopa jasno je čitljivo što se tiče funkcije pojedinačnih volumena. Njegov je sjeverni dio rizalitno i visinski neznatno istaknut. Čini ga začelni zid svetišta crkve sv. Bernardina. Naglašen je i zvonikom na preslicu iznad trijumfalnog luka crkve. Južno se nešto niže pruža pročelje kapele sv. Križa i potom, opet na nižoj koti, istočno dugačko krilo samostana. Na zidu svetišta vidljiv je zazid nekadašnjeg polukružnoga prozorskog otvora. Zid ka-pele sv. Križa pri vrhu je rastvoren s dva visoka pravokutna prozora, a u nižem dijelu vidljivi su okviri negiranih otvora. Pročelje je samostanskog krila pak rastvoreno sa šest osi otvora u donjoj zoni, od kojih su u krajnjem sjevernom i

Sl. 38 Detalj K.O. Kampor, 1824., Državni arhiv u Splitu

Detail of cadastral district Kampor, 1824, State Archives in Split

51

Sl. 39 a Tlocrt prizemne etaže samostanskog sklopa u Kamporu, 2016.

Ground floor plan of the Kampor convent, 2016

Sl. 39 b Tlocrt kata samostanskog sklopa u Kamporu, 2016.

First floor of the Kampor convent, 2016


krajnjem južnom dijelu vrata, te pet osi na katu, od kojih je središnji balkon s vratima, a ostalo su prozori.257

Južna strana kompleksa dijelom je je podignuta na stije-ni vidljivoj u podgrađu zapadnog dijela zidnog plašta, dok se istočni dio terasasto spušta prema moru gdje se nalaze

257 Okviri otvora su jednostavni, kameni, klesani, glatki, s time da vrata balkona imaju profilirani vijenac. Ugrađeni su u ravninu pročelja. Stola-rija vrata je bojena smeđe, a dvokrilne drvene tamnosmeđe zaklopnice ugrađene su s vanjske strane. Balkon nose tri dvodijelne konzole S profila. Ograda balkona je kovana, željezna, vitičasta. Pred ovim se pročeljem u osima dvaju ulaza okomito pružaju dvije šetnice, od kojih je južna ograđena pergolom, te terasasti vrtovi i maslinik u jugoistočnom dijelu.

vrtovi, mlinica, orsan i šetnica. Između ogradnog zida258 i samostanskih zgrada formirana su izduljena dvorišta i prolazi povezani kamenim stubištima prateći denivelaciju i spuštanje terena prema istočnom dijelu. Volumeni južnog samostanskog krila, ratsvorenog s dva niza jednostavno oblikovanih otvora, u središnjem su dijelu uvučeni, a prin-cipom adiranja pojedinih dijelova različitih visina i istaknu-tosti u prostoru čine ovo pročelje najrazvedenijim. S terase

258 Ogradni zid je pretežno građen klesancima; zaključen je ravno, s mjestimično postavljenim raznim povijesnim kamenim profiliranim ulomcima.

39 c Sjeveroistočno pročelje Northeast façade

39 d Sjeverozapadno pročelje Northwest façade

39 e Jugozapadno pročelje Southwest façade

Sl. 39 f Jugoistočno pročelje Southeast façade

53

Sl. 39 g Pogled prema zapadu i juguWest and south cross section

Sl. 39 h Pogled prema sjeveru i juguNorth and south cross section

ispred središnjeg dijela južnog krila izlazi se na stubište prema donjem dijelu sklopa uz more. U prizemnom je di-jelu potpornog zida široka i duboka niša zaključena šiljatim lukom, u koju je postavljen gipsani kip sv. Male Terezije.

CRKVA SV. BERNARDINA SIJENSKOGCrkva sv. Bernardina i samostan uz njezinu južnu stra-

nu čine osnovni, središnji dio cijelog sklopa. Uz crkvu su dograđene Gospina kapela na sjevernoj te kapela sv. Križa na južnoj strani, na mjestu nekadašnje sakristije.

vanJŠtIna Sva pročelja crkve i kapela (zapadno, sjeverno i istočno,

dok je južno dijelom zatvoreno galerijom prvog kata klau-stra) građena su grublje obrađenim kamenim klesancima slaganim u redove i vezanim cementnim sljubnicama.

Zapadno je pročelje crkve sv. Bernardina glavno. Ističe se pomno obrađenim užim i širim klesancima slaganim u pravilne redove jednakih visina istaknutim cementnim

sljubnicama, izbočenim u odnosu na ravninu pročelja.259 Zaključeno je trokutastim zabatom odsječenog vrha, oi-vičenim sa svih strana profiliranim kamenim vijencem. U vrhu i na krajevima zabata nalaze se tri niska kamena ci-borija kvadratičnog tlocrta rastvorena sa sve četiri strane polukružnim otvorima oblo istaknutih rubova. Zaključeni su profiliranim vijencem na koji su postavljene kamene do-pojasne skulpture učvršćene u osmerostrane stožaste baze. Bočno se nalaze krilati anđeli bakoljonoše koji drže posta-mente za svijeću, a u vrhu je pročelja sv. Franjo Asiški.260 Pročeljem dominira monumentalan portal izrađen od blije-doružičaste breče. Pravokutnog je formata. Klesani okvir je višestruko profiliran, istaknut od ravnine zida. Unutraš-

259 Cijelo je pročelje bilo znatno prekriveno crnim i sivim mrljama od nečistoća, vlage i lišajeva, osobito na rubnim dijelovima. Krajem 2017. godine pokrenuta je obnova samostanskog sklopa, koja je započela mehaničkim čišćenjem kamene građe pročelja crkve sv. Bernardina, uklanjanjem cementnih sljubnica te izvođenjem novih na bazi vapna.

260 Kamene skulpture bile su dijelom oltarne pregrade, zajedno sa skulpturom sv. Bernardina naknadno premještenom na orsan, pa u sa-mostansku zbirku.


Sl. 40 Glavno pročelje crkve sv. Bernardina

Main façade of the church of St Bernardine

Sl. 41 Sjeverno pročelje crkve sv. Bernardina

North façade of the church of St Bernardine

Sl. 42 Crkva sv. Bernardina, unutrašnjost, pogled prema svetištu

Church of St Bernardine, interior, view of the presbytery

nji rub je oblikovan motivom tordiranog užeta s izmjenom konkavnih i konveksnih oblika. Baze dovratnika su šire i istaknute, položene na monolitni prag odignut od razine hodne plohe. S čeone i bočne strane ukrašene su oblim kanelirama zapunjenim u donjoj trećini. Impost portala je ravan i plitak. U sredini se nalazi reljef s glavom krilatog anđela, dok su u desnom dijelu vidljive uklesane brojke rimskom kapitalom MCCCCLXXVI (1476. godina). Iznad imposta je ugrađen ravan kameni višestruko profiliran vijenac, također od breče. Ulazna vrata su masivna drvena dvokrilna, s fiksnim zatvorenim također drvenim nadsvje-tlom.261 Bogato su profilirana s obje strane i bojena smeđe.

U osi portala, u središnjoj zoni pročelja nalazi se kameni klesani okulus. Vanjski okvir je oblikovan motivom uskog vijenca od izduljenih lovorovih listova povezanih uskom ravnom trakom. Istaknut je od ravnine pročelja i sužava se prema svijetlom otvoru.

261 Vratnice su zanimljive po dvostrukom sistemu otvaranja koji se sastoji od dvaju krila središnjih užih vratnica koje su s vanjske strane ukla-đene s dva uska polja postavljena jedno iznad drugoga. Te su vratnice pričvršćene i ovješene s po dvije dugačke baglame o vanjska zaokretna krila koja se otvaraju po potrebi omogućujući širi ulaz. Brava je povijesna, sa zasunom. Ploha nadsvjetla je s unutrašnje strane uklađena jednim poljem položenog pravokutnog formata, a izvana ima ravno polje nad-višeno profilacijom, u formi friza s vijencem.

Uz sjeverno pročelje prigrađena je Gospina kapela, nešto niža od crkve sv. Bernardina. Njeno je zapadno pročelje ra-stvoreno velikim polukružnim prozorskim otvorom kame-nog profiliranoga višedijelnog okvira. Sjeverno je pročelje kapele plošno i bez otvora, a u istočnom je vidljiv zazi-dani nekadašnji prozor pravokutnog formata. U krajnjem zapadnom dijelu pročelja crkve nalazi se prozorski otvor pjevališta, jednostavnog pravokutnoga kamenog okvira. Dulji dio poteza sjevernog pročelja čine pročelje broda crkve te na istočnoj strani neznatno niže pročelje svetišta. Oba su zida rastvorena u središnjem gornjem dijelu polukruž-nim prozorskim otvorima glatkih klesanih okvira koji su negirali starije prozorske otvore uspravnog, pravokutnog formata.262

Istočno je pročelje svetišta crkve zatvoreno, plošno. U središnjem dijelu vidljive su reške u građi u obliku polu-kružnog otvora263 koji je zazidan kamenim klesancima, a nešto južnije naziru se tragovi još jednog zazidanoga ma-

262 Okvir je kameni, zaravnjenih vanjskih rubova, a unutarnje se stra-nice ukoso sužavaju prema nekadašnjem svijetlom otvoru zazidanom sitnim klesancima. Jednako oblikovan prozorski okvir sačuvan je i na unutrašnjem pročelju istočnog krila samostana, visoko pod krovom.

263 Donja reška se nalazi na jednakoj visini okvira otvora na sjevernom pročelju i odgovara njegovim dimenzijama.

55

njeg otvora pravokutnog formata. Uz svetište se nastav-lja pročelje kapele sv. Križa koje je niže i uvučenije te je uspravnoga pravokutnog formata. Građeno je manjim kle-sancima nego ostala pročelja crkve i samostana, osobito u središnjem dijelu. Neposredno iznad plohe poda zazidani je kameni okvir koji je nekada bio prozor suterenske prostori-je, a gornja zona zida rastvorena je s dva visoka prozorska otvora pravokutnog formata čiji su okviri sastavljeni od sekundarno upotrijebljenih ravnih kamenih greda.264 Uz prozore su vidljivi i ostatci kamenih okvira starijih otvora.

Južno pročelje crkve sv. Bernardina prekriva galerija pr-vog kata klaustra. Galerija ima koso krovište koje seže do polukružnog prozora broda smještenog na središnjem dije-lu zida i dijelom ga prekriva. U dijelu zida koji čini prostor galerije vidljiv je donji dio okvira nekadašnje monofore koja je ugradnjom baroknoga polukružnog prozora negirana, a u zapadnom je dijelu pročelja naknadno otvoren prolaz kojim se pristupa na pjevalište.

Krovna je ploha broda crkve sv. Bernardina dvostrešna, dok su one svetišta, Gospine kapele i sv. Križa trostrešne. Sve su pokrivene kupama kanalicama. Krovne su konstruk-cije od drvenih greda. Iznad južne krovne plohe svetišta, u osi iznad zone trijumfalnog luka, podignut je zvonik

264 Na sačuvanim fotografijama s početka 20. stoljeća vidljivo je da su prozori ranije bili manjeg formata, jednaki prozorima kata istočnog krila samostana. Na pročelju prvog kata kapele, na mjestu današnjeg lavatorija u unutrašnjosti, do 1929. je bio prozorski otvor s dvokrilnom stolarijom, a uz njega je vidljiv manji otvor koji je danas zazidan. Zona prizemlja i pr-vog kata bila je žbukana i bojena svijetlom (moguće bijelom) bojom, dok je zona drugog kata bila bojena tamnije, kao ostatak pročelja istočnog krila (više u poglavlju o istočnom pročelju samostana). Na fotografijama snimljenim između 1918. i 1929. žbuke više nema, uklonjena je s glavnine istočnog pročelja samostana i do razine drugog kata nekadašnje sakristi-je, koji je odijeljen istaknutim razdjelnim vijencem. Tijekom radova 1929. godine prozori su dobili današnji format. Povećani su, ostakljeni žutim staklom i imali su stolariju zaključenu šiljatim lukovima, što je vidljivo na fotografijama iz vremena nakon 1929. godine.

Sl. 43 Crkva sv. Bernardina, unutrašnjost, pogled prema pjevalištu

Church of St Bernardine, interior, view of the choir loft

Sl. 44 Crkva sv. Bernardina, prezbiterij

Church of St Bernardine, presbytery

na preslicu s dva zvona od kojih se sjeverno, veće, poteže konopom.265

unutraŠnJOSt Crkva sv. Bernardina jednobrodna je građevina, pravil-

ne orijentacije. Na brod pravokutnog tlocrta nadovezuje se uži kvadratičan nadsvođen prostor svetišta, zaključen ravnim zidom. Južno uz svetište nalazi se kapela sv. Križa, pravokutnog tlocrta, s istoimenim oltarom uz južni zid. Na sjevernoj strani crkve prigrađena je Gospina kapela, približ-no kvadratičnog tlocrta, s oltarom Gospe Grčke uz sjeverni zid. Jedinstveni prostor broda crkve zaključen je drvenim tabulatom koji čini 27 oslikanih pravokutnih polja s pri-zorima iz života sv. Franje. Polja su podjednakih veličina, osim središnjeg koje je veće. Tabulat je postavljen 1669. godine, a ranije je brod bio zaključen otvorenim krovištem

265 Na ožbukanom podnožju ravnih ploha položena su tri stuba gra-đena klesancima, povezana polukružnim lukovima i zaključena troku-tastim zabatom s pokrovom od kupa kanalica. U vrhu se nalazi kameno podnožje u obliku krnje piramide na koje je bio postavljen metalni križ i vjetrokaz (pijetao). Kapitelna zona stubova istaknuta je četvrtastim profi-lom. Na njihovim su unutrašnjim stranicama postavljeni metalni jarmovi za zvona. U donjem dijelu stubova, s istočne i zapadne strane, vidljive su pravokutne rupe. Sa zapadne strane podnožja bile su ugrađene tri betonske stube za pristup zvonima, izrađene 1939. godine. Danas ih nema, uklonjene su tijekom radova obnove krova iznad svetišta crkve 2014. godine.


s oslikanim gredama. Svi zidovi crkve bili su žbukani va-pnenom žbukom i ličeni gustim vapnenim bijelim nama-zom.266 Crkva je izvorno bila popločana opečnim tavelama položenim na vapneni estrih, a početkom 20. stoljeća po-stavljene su nove crne i svijetlosive kvadratične cementne ploče slagane dijagonalno.267

Zapadni zid broda crkve u prizemnoj je zoni rastvoren velikom nišom ulaznih vrata. Niša je pravokutnog forma-ta, nadvojena plitkim segmentnim nadvojem. U širini niše vrata, u osi glavnog ulaza nalazi se ostakljeni trostrani vje-trobran s dvokrilnim vratima. Gornja zona zapadnog zida rastvorena je okulusom čija niša s gornje strane zasijeca vijenac tabulata. Na bočnim stranicama okvira, uz svijetli otvor, vidljivi su tragovi metalne rešetke.

Uz zapadni zid, u cijeloj njegovoj širini u 18. je stolje-ću podignuto pjevalište s oslikanom ogradom na kojoj su

266 Ostatci izvorne žbuke pronađeni su konzervatorsko-restaurator-skim istraživanjima u donjim zonama bočnih zidova crkve, ispod razine recentnog poda. Početkom 20. stoljeća sa svih zidova uklonjeni su po-vijesni žbukani slojevi i prezentirana je građa, odnosno kameni klesanci manjih dimenzija, vezani cementnim sljubnicama. Površina klesanaca je u velikoj mjeri prekrivena sitnim točkastim plitkim utorima, tragovima zubatke kojim su preklesani.

267 Danas su u prostoru broda dva niza drvenih hrastovih klupa po-stavljena na nisku podlogu od hrastovih drvenih dasaka. Klupe imaju podizna klecala. Bočne stranice su ravne, s polukružnim otvorom. Bojene su tamnosmeđe. Izrađene su 1999. prema također novim klupama u rapskoj katedrali.

naslikani prikazi franjevačkih svetaca.268 Ispred pjevališta postavljena je kamena škropionica izrađena od breče, s oblom posudom postavljenom na profilirani stupac s viso-kom kvadratičnom bazom uklađenih stranica.

Sjeverni zid broda u zapadnom je dijelu rastvoren veli-kim kamenim lukom Gospine kapele te s još dvije prozorske niše smještene u gornjoj zoni zida. Jedna je zapadnije, u razini pjevališta, pravokutnog formata, a druga polukruž-na269 u istočnom dijelu, bliže svetištu. Kako je vidljivo na vanjskim pročeljima, ugradnjom polukružnih prozora

268 Pod pjevališta je armiranobetonski. Ograda pjevališta je drvena. Čini ju pet pravokutnih polja od drvenih dasaka uokvirenih s vanjske strane snažnim profiliranim okvirima odijeljenim uklađenim pilastrima profiliranih baza i vijenaca. Vanjsku stranicu pjevališta u središnjem dijelu podupiru dva tanka stuba, a bočno šest kamenih konzola ugrađenih u južni, sjeverni i zapadni zid, te jedna drvena profilirana, sačuvana u južnom dijelu zapadnog zida. Kamene konzole su sekundarne upotrebe, što je vidljivo po njihovim lomljenim stranicama i ostatcima profilacije. Prednji stubovi su drveni i postavljeni recentno. Donja strana (podgled) pjevališta ukrašena je oslikanim tabulatom podijeljenim na dva niza kva-dratičnih polja drvenim profiliranim letvicama. Oslik je vrlo oštećen, ali se raspoznaju vitičasti vegetabilni motivi dijelom iscrtani crnom bojom, a dijelom naslikani s viticama i cvjetovima na svijetloj podlozi. Prevlada-vaju svjetliji zagasiti tonovi žute, narančaste, crvene i zelene. Pristup na pjevalište čini dvokrako armiranobetonsko stubište vrlo visokih gazišta, postavljeno u sjeverozapadnom kutu broda. Ograđeno je tankim drve-nim letvicama (brodski pod) i zatvoreno s istočne strane jednokrilnim drvenim vratima.

269 Stolarija svih polukružnih prozora recentne je izrade, drvena, ostakljena, tankih okvira s trodijelnom podjelom u obliku trifora šilja-stih lukova.

Sl. 45 Crkva sv. Bernardina, pogled iz svetišta prema kapeli sv. Križa

Church of St Bernardine, view of the chapel of the Holy Cross from the presbytery

Sl. 46 Crkva sv. Bernardina, kapela sv. Križa

Church of St Bernardine, chapel of the Holy Cross

57

sredinom 17. stoljeća negirane su starije monofore izdu-ljenih uspravnih pravokutnih formata.

Južni zid broda rastvoren je dvojim vratima i jednim prozorskim otvorom. Jedna se vrata nalaze u kutu koji za-tvaraju trijumfalni luk i južni zid. Njima se pristupa u crkvu kamenim stubama iz znatno nižeg prostora klaustra. Vra-ta su niska, uža, segmentno zaključenoga klesanog okvira sitnozrnato obrađenih stranica, s oblom profilacijom uz unutrašnji rub.270 Druga su pak vrata južnog zida broda pro-bijena u gornjoj zoni, u razini pjevališta, povezujući ga s ga-lerijom prvog kata samostana. Jedini prozorski otvor ovog zida nalazi se u njegovom vrhu, izmaknut iz središnje osi prema zapadu. Polukružnog je formata i svojom pozicijom vrhom zasijeca drveni profilirani vijenac tabulata. Zapadno od vrata iz klaustra u južni je zid ugrađena kamena ploča s posvetnim natpisom na latinskom. Uklesan je rimskom kapitalom i naglašen crnom bojom: VNA DEI QVINQVE VENERANDI PRESVLE OMNES / DALMATE SACRARVNT HANC TIBI SANCTE DOMVM / BERNARDINE PATER SVB MILLEBISQEM DVCENTIS / SEXDENO ET SEXTO IVNII DENA DIE / VT VICIIS PVRGES MENTEM VIRTVTIBVS ORNES / HANC ADEAS SACRAM PECCATOR SEDVLVS AVLAM.271

Po sredini sjevernog i južnog zida broda ovješene su dvije horizontalne izduljene drvene ploče na koje je ovješeno po sedam slika Križnog puta franjevca Ambroza Testena iz 1980. godine. Slike su približno kvadratičnih formata, profiliranih drvenih okvira iznad kojih su u središnjoj osi postavljeni manji plosnati križevi. Ranije su, do 1929. go-dine, u središnjim osima ovih zidova stajali oltar sv. Križa uz južni zid i oltar sv. Franje uz sjeverni. Nakon uklanja-nja oltara, na tim su mjestima napravljene niše u koje su postavljeni kip sv. Male Terezije u sjevernu i sv. Antuna s djetetom Isusom u južnu.272

270 Vratnice su drvene, jednokrilne, bojene smeđom uljanom bojom, zaključene segmentno. S unutrašnje strane su uklađene s dva osmero-strana polja (udubljena) postavljena jedno iznad drugoga i uokvirena snažnom profilacijom. Rub cijelih vratnica također je profiliran. Vanjska strana vratnica je ravna, na nju je pričvršćena tanka drvena ploča. Brava je industrijska, recentna.

271 Ispod je još jedna, manja ploča s prijevodom: PET PASTIRA DALMA-TINSKIH POSVETI SKUPA DOM OVAJ: BERNARDINE, U ČAST TVOJU UČINI-ŠE TO. SVEČANA ZGODA TA ZGODI SE LJETA ŠEZDESET I ŠESTOG POVRH ČETRNAEST STO, LIPNJA PAK DESETOG DNE. HODEĆ U OVU DVORANU, GREŠNIČE, POSTOJAN BUDI DUŠU DA RIJEŠIŠ OD GRIJEHA, VRLINOM DA SVAKOM UKRASIŠ. POSVETA CRKVE 10.VI.1466.

272 Godine 1938., tijekom uklanjanja žbuke sa zidova crkve kako bi ih fugirali, ustanovljeno je da su dijelovi zidova na mjestima nekadašnjih oltara bili izvedeni opekama. Zato su ih oni tada nadopunili kamenim klesancima dopremljenim s drugih zgrada kako bi se ujednačila građa s ostatkom zidova. U građi sjevernog i južnog zida, približno u njihovim središnjim osima, ostale su vidljive vertikalne izduljene plohe i promjena u boji i debljini sljubnica. Plohe su čitljive na visinama od oko 110 cm od poda, širine otprilike 90 do 110 cm i visine oko 2 metra. Na podu broda, uz sjeverni zid, sve do 2018. bili su vidljivi tragovi nekadašnjeg položaja oltara sv. Franje.

Istočni zid broda rastvoren je monumentalnim trijum-falnim lukom koji povezuje brod sa svetištem. Građen je od velikih grubo obrađenih klesanaca vezanih širokim cemen-tnim sljubnicama. Luk je blago šiljast, tjeme mu je prekrive-no vijencem i uskom profiliranom konzolom tabulata. Pete luka su profilirane na čeonim i bočnim unutrašnjim strani-cama, čineći kapitelnu zonu. Na južnoj bočnoj stranici luka nalazi se ugrađena kamena zaobljena škropionica stožastog oblika. Središnji dio tijela posude ukrašen je zaobljenim prstenastim pojasom iznad kojega su motivi dijamanata i ravna rubna traka na kojoj je s čeone strane urezan grčki križ tankom linijom. U nasuprotnoj stranici luka, na visini od 160 cm od poda svetišta, ugrađena je metalna kustodija koja po sredini vrata ima rupicama oblikovan latinski križ. Lijevo i desno uz trijumfalni luk, na visini od 220 cm od poda, u zid broda su ugrađene pravokutne ploče s reljefnim grbovima obitelji Zaro,273 dok se na unutrašnjim stranama trijumfalnog luka (istočna strana), na visini od oko 80 cm od poda svetišta vide udubljenja gdje je izvorno stajala ol-tarna pregrada uklonjena prije 1971. godine. Gornja zona zida uz trijumfalni luk bila je prekrivena baroknim slikama na platnu sa scenom Navještenja: na lijevom polju je prika-zana Bogorodica, a na desnom anđeo Gabrijel.274

Prostor svetišta je kvadratičnog tlocrta, zaključen križ-norebrastim svodom. Razina poda svetišta viša je od pod-ne plohe broda.275 Središnjim prostorom svetišta dominira glavni oltar, suvremenog oblikovanja, s paratećim liturgij-skim namještajem.276 Od ranijeg uređenja svetišta sačuva-ni su mramorni barokni tabernakul, centralnog tlocrta u

273 Grbovi u obliku štita prikazuju lava u profilu koji se propinje na stražnje noge, s time da je na južnom grbu lav okrenut prema sjeveru, a na sjevernom je prikazan obrnuto (grb je zrcalno okrenut po vertikalnoj osi simetrije). Ploha grba je po dijagonali (od gornjeg lijevog kuta prema donjem desnom – na južnom grbu) prekrivena uskom ravnom trakom.

274 Slike su zbog trošnosti uklonjene u svibnju 1977. godine i od tada su do 2016. godine bile neprimjereno pohranjene u samostanskoj biblioteci. Trenutno se nalaze na restauraciji u HRZ-u.

275 U preuređenju svetišnog prostora u zadnjoj četvrtini 20. stoljeća ispod trijumfalnog luka postavljena je kamena stuba, oblo profilirane čeone strane. Ploha ostatka poda svetišta zaključena je dijagonalno slaganim keramičkim kvadratičnim pločicama smeđenarančaste boje. U središnjem je dijelu prostor svetišta bio podignut za još jednu stubu.

276 Oltar zatečen 2016. godine bio je izrađen od sivog mramora pro-šaranog bijelim žilama. Na bazu je podignut stupnjeviti stipes čija je prednja stranica ukrašena zlatnim tanko uklesanim trigramom IHS i četiri linije kao znakom križa. Na njega je postavljena ploča menze od istog materijala, odignuta od stipesa. Na njezinoj gornjoj strani je uklesan nat-pis: „Sv. Maksim muč. / O obljetnici rođenja sv. Bernardina / 1380. – 1980.“ Uz oltar, blizu sjevernog zida svetišta, stajao je ambon složen od dijelova nekadašnjih baroknih oltara tijekom preuređenja svetišta 1979. godine. Ambon je bio izbočen u odnosu na podest s glavnim oltarom prema prostoru broda. Kvadratičnog je tlocrta. Prednja i bočne stranice su pune, dok je stražnja otvorena, s policom. Baza je profilirana, stranice su joj bile ukrašene inkrustacijama koje nedostaju na prednjoj strani, ali su sačuva-ne na bočnim. Tijelo je s prednje strane ukrašeno mramornom pločom s narančastim, žutim i crnim inkrustacijama u obliku cvijeta upisanog u kružnicu. Zaključen je uskim pojasom također ukrašenim inkrustacijama u obliku crnih krugova koje se izmjenjuju s položenim pravokutnicima uvučenih bočnih stranica. Na njega je položena recentno izrađena ploča s kamenim ukošenim podloškom za knjige.


obliku hrama,277 potom stipes baroknog oltara,278 nadvišen i uokviren okvirom od breče zaključen profiliranim vijen-cem na kojem je bio postavljen poliptih braće Vivarini, te još jedan pravokutni podest s profiliranom stepenicom od breče na kojem su sjedala za svećenike.

Zidovi svetišta bili su žbukani i ličeni.279 Sjeverni je zid u središnjem dijelu rastvoren velikim polukružnim prozorom, a nasuprotni južni zid u donjem je dijelu rastvoren s tri šiljatolučna otvora prema kapeli sv. Križa, od kojih se sastoji središnji prolaz. Klesani elementi okvira ugrađeni su prili-

277 Prednjom stranicom tabernakula dominiraju pozlaćena vrata s reljefom, flankirana stupovima koji nose prekinuto gređe iznad kojega je tabernakul stupnjevito zaključen razvedenim pokrovom u vrhu kojeg je križ. Tri stranice tabernakula (prednja i bočne) ukrašene su crvenim i zelenim geometrijskim inkrustacijama. Postavljen je na postament istaknutog središnjeg dijela, oblikovan jednako kao ambon. Prednja je stranica ukrašena inkrustacijama u obliku kružnog cvijeta, nadvišena također inkrustiranim frizom i podignuta na jednako oblikovanu bazu.

278 Stipes je mramorni. Iznad niske profilirane baze ukrašene geo-metrijskim inkrustacijama nalazi se ploha stipesa četvrtastog formata. Ukrašen je višebojnim također mramornim umetcima slaganim u tri osmerokrake zvijezde upisane u kružnice i okružene malim kružnim ukrasima uz gornji i donji rub. S gornje i donje strane naglašen je pro-filiranim vijencem.

279 Zidovi su više puta preuređivani, a u radovima prije istraživanja 2016. godine na bočnim zidovima nije bilo žbuke. Zaključni zid svetišta bio je žbukan i ličen svijetlosivo. Žbukani su bili i svod i rebra. Plohe svoda su ličene svijetloplavo, rebra i zaglavni kamen bijelo, dok su do-nje zone rebara i konzole ličene svijetlosivo, kao istočni zid i stranice prozorske niše.

Sl. 47 Crkva sv. Bernardina, pogled iz lađe prema kapeli Gospe Grčke

Church of St Bernardine, view of the chapel of the Greek Madonna from the nave

Sl. 48 Crkva sv. Bernardina, kapela Gospe Grčke

Church of St Bernardine, chapel of the Greek Madonna

kom preuređenja nekadašnje sakristije u kapelu sv. Križa, a ranije su bili ugrađeni u zidu samostanskog klaustra. Okviri su četvrtastog presjeka, ugrađeni cijelom dubinom u ravnini lica zida sa strane svetišta, zaključeni šiljatim lukovima. Zaglađene su površine, oble rubne višestruke profilacije te istaknute višestruko profilirane kapitelne zone. Pri dnu su rubovi i s vanjske i s unutrašnje strane također profilirani zasjecima koji se nalaze na okvirima srodnog oblikovanja u kompleksu (portal kapele sv. Katarine, ulazna vrata u samo-stan i dr.). Vitki stupovi bifora postavljeni su na središnji dio kamene klupčice. Nose dva šiljata također oblo profilirana luka mrežišta i između njih formirani latičasti otvor.

Prostor svetišta zaključen je križnorebrastim svodom poluoblih rebara s profiliranim konzolama. Zaglavni kamen svoda kružnog je oblika. Površina je ukrašena plitkim osme-rostranim centralnim motivom oblo uvučenih stranica s upisanom kružnicom. U osima rebara su četiri usječene, također oble linije.

U svetištu se nalazi i drveni barokni bogato rezbaren kan-delabar. Drugi kandelabar istovjetnog oblikovanja nalazi se u Muzeju samostana.

KAPELA GOSPE GRČKE (GOSPINA KAPELA)Sa sjeverne strane crkve sv. Bernardina prigrađena je Gos-

pina kapela, približno kvadratičnog tlocrta, postavljena u smjeru sjever – jug. Odijeljena je od broda monumentalnim

59

šiljato zaključenim kamenim lukom zaobljene vanjske rubne profilacije i profilirane kapitelne zone.280 Pod kapele je viši od podne plohe broda za visinu stube. U središnjem dijelu sjevernog zida kapele postavljen je oltar posvećen Bogo-rodici, tzv. Grčkoj Gospi. Čini ga zidani stipes281 s prednje strane ukrašen oplatom od mramora s geometrijskim in-krustacijama koju tvore tri kruga sa zvjezdastim motivima crne, crvene, sive i bijele boje. Iznad menze oltara podignut je drveni retabl postavljen na širi i plitki zidani postament. Središnju bizantsko-kretsku ikonu Gospe (Presvete Bogoro-dice) s Djetetom okružuje par kaneliranih kompozitnih stu-pova između kojih se bočno nalaze uska pravokutna polja. Ikona je nadvišena izbočenim pozlaćenim baldahinom koji pridržavaju dva mala krilata anđela. Stupovi nose izlomljeno gređe koje nadvisuje u središnjem dijelu trokutasti zabat s poprsjem Boga Oca, a bočno lomljeni polukružni lukovi ukrašeni su motivom hrskavice. Na njih su postavljeni s obje strane krilati anđeli u poluležećim stavovima, a u vrhu je jedan mali goli anđeo. Na menzu je postavljen drveni oslikani tabernakul izduljenog formata. Na predeli, ispod Gospine slike, u drvenom ostakljenom sanduku izloženo je pet relikvija u staklenim kružnim ampulama. Oltar seže do samoga stropa kapele. Uz njega su na drvenim konzolama postavljene skulpture Srca Isusova zapadno, sv. Antuna s Djetetom istočno, i dvije krilate glavice anđela. Lijevo i de-sno na podu uz oltar postavljena su dva kamena ulomka s reljefima kapitela.

Zidovi kapele su ožbukani i obojeni. Zaključeni su pro-filiranim vijencem koji je prekinut otvorom ulaznog luka. Iznad vijenca je zaobljeni holkel, građen daščicama i žbu-kom, koji ima širi zasjek u ravnini tjemena trijumfalnog luka. Strop kapele je ukrašen oslikanim štuko ukrasima. U središtu pravokutnog polja nalazi se golubica Duha Svetoga izvedena u visokom reljefu. Golubica je prikazana odozdo, raširenih krila i usmjerena prema ulazu u kapelu. Uokvire-na je s tri koncentrična pravokutna medaljona profiliranih štuko vijenaca od kojih prvi i treći imaju konkavno uvuče-ne uglove, a središnji je pravokutan. Izvorno je kapela bila zaključena svodom s rebrima, otisci kojega su sačuvani na građi bočnih zidova.

280 Unutar trijumfalnog luka bile su postavljene dvije kamene ploče formirajući pregradu sa središnjim prolazom. Istočna je ploča ograde s ornamentom dio ranosrednjovjekovnog pluteja, dok je zapadna njezin faksimil izrađen od cementa. Tijekom radova obnove crkve 2018. i 2019. godine ploče su demontirane i ona izvorna je pohranjena u samostansku zbirku.

281 Stipes ima profilirani vijenac i također istaknutu profiliranu bazu. Ispred njega je postavljen dublji podest od breče s oblo profiliranom stepenicom.

U južnom dijelu stropa ovješena je velika metalna sre-brna svjetiljka.282 Izduljenog je kruškolikog oblika, cijelom površinom ukrašena izbočenim reljefima s vegetabilnim motivima. Sužava se prema dnu i završava akroterijem. Gor-nji rub posude također je ukrašen uspravnim akantusovim listovima.

Zapadni zid kapele rastvoren je velikim polukružnim otvorom. Istočni zid je plošan, u njegovom je sjevernom dijelu uska kamena posvetna ploča s natpisom na latin-skom uklesanim rimskom kapitalom i istaknutim crnom bojom: DEO SVMMO IN BEATI FRANCISCI MEMORAIM / SVMPTV ANDREAE CIMALARCHAE / VENETI MARIA SOROR PIE / DICAV VIT. M.D.VI.

U kutovima bočnih zidova i kamene ograde postavljene su dvije drvene ispovjedaonice.283

KAPELA SV. KRIžAKapela sv. Križa nalazi se južno uz svetište. Nastala je

preoblikovanjem ranije sakristije.284 Pravokutnog je tlocr-ta, postavljena u smjeru sjever – jug. Pristupa joj se kroz šiljastolučni prolaz uz koji se s obje strane nalazi po jedna bifora. Zona zida iznad prolaza i bifora ravnog je nadvoja formiranog od prefabriciranih betonskih elemenata. Građa zidova je kamena.

U središnjem dijelu južnog zida nalazi se oltar sv. Križa. Čini ga mramorni stipes četvrtastog tlocrta podignut na profiliranu bazu i zaključen također profiliranim vijencem. Tri stranice stipesa ukrašene su mramornim inkrustacijama crne, crvene, smeđe i narančaste boje slaganim u geome-trijske motive (pročelna strana ukrašena je s tri kružnice s upisanim zvjezdolikim i središnjim križnim motivom te bočno u obliku latica cvijeta). Nad menzom oltara uz zid je postavljen drveni retabl u obliku niše s trokutastim zaba-tom i gotičkim drvenim raspelom. Uz raspelo su naslikani

282 Svjetiljka je ovješena o četiri lanca od dvostrukih omčica ukrašena u središnjem dijelu kuglastim ukrasima. Lanci su u gornjem dijelu pričvr-šćeni u kružni stožasti poklopac također ukrašen reljefima, a u donjem su dijelu pričvršćeni na držače na najširi dio posude. Držači imaju oblik anđeoskih krilatih glavica. Na posudi se nalazi punca A (kula) C koja da-tira njenu izradu u zadnja dva desetljeća 17. stoljeća. Riječ je o punci odnosno oznaci sazadora (saggiatore) Anzola Castellija, mjerača kvalitete plemenitih metala dokumentiranog u Veneciji od 1662. do 1710., a koji je kao sazador radio između 1682. do 1700. godine.

283 Frontalne stranice imaju polukružan otvor koji obrubljuju plit-ko reljefno oblikovani kanelirani pilastri vezani polukružnim lukom s istaknutom zaglavnom zonom. Vrh ispovjedaonice je zaključen oblo istaknutim profiliranim vijencem. Donji dio otvora ograđen je izboče-nim uklađenim vratima. Sa strane gdje je uz ispovjedaonicu smješteno klecalo u gornji je dio ugrađeno plitko usko krilo valovitog obrisa. Bočne stranice ispovjedaonice su rastvorene s po jednim pravokutnim oknom profiliranog okvira (20,5 x 30 cm). Okno je zatvoreno metalnim pločama koje su perforirane rupicama u obliku križa i između njih slova M i RI.

284 Kapela sv. Križa je visoka, recentno zaključena ravnim stropom od drvenih letvica (brodski pod). Podna ploha kapele je jednake razine kao ona u svetištu. Zaključena je bijelosmeđim, crnocrvenim i okera-stobijelim terazzo pločicama kvadratičnog formata. Pločice su slagane naizmjenično, a u središnjem dijelu na takav način da pločice svjetlijeg tona oblikuju latinski križ.


likovi Blažene Djevice Marije lijevo i sv. Ivana desno. Ispred oltara je podest od ružičastobijele breče s oblo profiliranom stepenicom. Zapadno uz oltar nalazi se ulaz u sakristiju, podignut od poda za visinu sedam stuba.285 Uz vrata, u visini ograde, ugrađena je mala obla kamena škropionica, a iznad vrata, uz jugozapadni kut, u zid je ugrađen vitičasti metalni nosač sa zvonom.

U donjoj zoni južnog zida ugrađen je kameni lavatorij izmaknut iz središnje osi prema jugu. Čini ga četvrtasto kameno korito u čijem je lijevom unutrašnjem kutu rupa za odvod koja vodi u zid. Iznad korita je još jedno, nadvišeno polukružnim lukom i položeno na dva bočna četvrtasta okvira/pilastra. I gornje korito ima rupu u središtu kojom se voda slijevala u donje korito. Lice donjeg korita je glatko, dok su ostali kameni elementi okvira lavatorija profilirani: pilastri i luk imaju četvrtasto istaknuta središnja polja koja prate njihovu osnovnu liniju, a gornje korito ima oblu vi-šestruku profilaciju.

Gornja polovica istočnog zida kapele rastvorena je dvje-ma visokim prozorskim nišama, izmaknutim prema sjeve-ru. Na zidovima kapele obješene su dvije slike franjevačkih svetaca, naslikane na drvenim vratnicama nekadašnjih sa-mostanskih orgulja.

Uz istočni i zapadni zid smještena su dva niza jedno-stavnih drvenih korskih klupa s pomičnim sjedalicama. Prednje stranice su ukrašene tordiranim stupićima zaklju-čenim četvrtasto s rezbarenim četverolisnim motivom na

285 Stube su recentne, betonske, s ogradom formiranom od tankih cementnih stupova. Vrata prema sakristiji smještena su u duboku nišu. Vrata su drvena, jednokrilna, s dva uklađena pravokutna polja, jedno iznad drugog.

tri stranice (prednjoj i bočnim) i na vrhu piramidalnim ukrasom povijenih zaobljenih stranica.

CRKVA SV. EUfEMIJECrkva sv. Eufemije izduljenog je pravokutnog tlocrta,

pravilne orijentacije. Glavnom, zapadnom pročelju pristupa se sa sjeverozapadne strane. Ispred njega je manji otvoren prostor, ograđen sa sjeverne i južne strane kamenim zidom s vratima. Prema smještaju i tretiranju pristupnog prostora crkvi vidljivo je da ona danas ima sporednu ulogu unutar samostanske cjeline. Njezina su sva pročelja skromnog obli-kovanja, ožbukana. Zaključena je dvostrešnim krovom po-krivenim kupama kanalicama. Na sljemenu istočnog kraja krova nalazi se metalni križ ukrašen viticama. Zapadno pročelje je rastvoreno jednostavnim pravokutnim ulazom s kamenim pragom ispred kojega je betonska ploča s natpi-som „SLOŽNI FRANJEVCI I KAMPORČANI 1935.“. Ulaz u crkvu oblikovan je kamenim okvirom pravokutnog presje-ka, ugrađenim u ravnini pročelja i industrijske obrade.286 Neposredno iznad nadvratnika je ravna kamena nadstrešni-ca. U središnjem dijelu pročelja je otvor u obliku grčkog kri-ža zaštićen staklenom pločom. Na jednak način je zaštićen i okulus otvoren pri vrhu pročelja, a nad njim je podignut visoki zvonik na preslicu s jednim zvonom i križem u vrhu. Sjeverno pročelje crkve je plošno, dijelom ga zaklanja kapela sv. Katarine, a rastvoreno je samo jednim prozorskim po-lukružnim otvorom kamenog okvira u krajnjem istočnom dijelu. S istoka je crkva u donjem dijelu zatvorena naknadno prigrađenom prostorijom kojom je povezana s prostorom Muzeja samostana, a manjim strukturama gospodarske namjene zaklonjen je i donji, istočni dio južnog pročelja. To je pročelje crkve rastvoreno s tri prozorska otvora jedno-stavnih kamenih okvira. U središnjoj osi je otvor uspravnog formata zaključen polukružno, na istočnoj je strani polu-kružni otvor, a uz istočni rub pročelja otvor pravokutnog uspravnog formata. Stolarija prozora je recentna.

Unutrašnjost crkve sv. Eufemije je jednobrodan, jedin-stven prostor jednostavnog i skromnog oblikovanja, pra-vokutnog tlocrta. Danas služi za izlaganje slika i crteža fra Ambroza Testena. Njegovi radovi i slikarski pribor izloženi su u vitrinama postavljenim po sredini broda crkve. Dio radova i slika je obješen uz sjeverni i južni zid te dio za-padnog zida.

Crkva je zaključena ravnim drvenim oslikanim stropom, uokvirenim tamnosmeđim profiliranim rubnim vijencem,

286 Vrata crkve su recentna, dvokrilna, uklađena i obojena svijetlosmeđe.

Sl. 49 Glavno pročelje crkve sv. Eufemije

Main façade of the church of St Euphemia

61

s prikazom sv. Eufemije u sredini.287 O strop su ovješene četiri metalne svjetiljke, izduljenih kruškolikih posuda.288

Pod crkve je popločan cementnim okerastim pločicama s crvenocrnim geometrijskim uzorkom slaganim u četve-rokrake zvjezdaste motive. Ispod poda se nalaze grobnice.

Zidovi crkve su žbukani i ličeni. Zapadni zid je rastvoren segmentnom nišom s ulaznim vratima. Sjeverno od vrata nalazi se niska segmentna niša. U osi iznad ulaznih vrata nalazi se ranije spomenuti otvor u obliku grčkog križa. Sje-verno uz vrata nalazi se kamena škropionica i krstionica. Škropionica je na visokom kružnom postamentu kružnog tlocrta. Posuda je četvrtastog tlocrta, uglovi su naglašeni s četiri zaobljena štapa. Krstionica u obliku osmerokutne posude na profiliranom, također osmerokutnom posta-mentu s četvrtastom kruškolikom bazom, izrađena je od crvenkaste breče. Bazen je podijeljen na dva dijela, od kojih jedan ima odvodni kanal kojim je voda usmjeravana prema podu u Gospinoj kapeli u crkvi sv. Bernardina, gdje je nekoć bila postavljena. Bočni zidovi crkve su plošni, rastvoreni prozorima.

287 Bojen je svijetloplavo, a središnji dio čini polje bojeno svijetloru-žičastom i uokvireno profiliranim drvenim letvicama u obliku izduljenog medaljona s polukružno istaknutim kraćim stranicama. U tom središnjem polju naslikana je sv. Eufemija iznad koje su tri krilata anđelčića među oblacima, a ispod nje je vitičasti ukras i franjevački grb (ukrižena ruka Kri-sta i sv. Franje ispred križa u medaljonu nadvišenom krunom i okruženom vitičastim ukrasom). Ispod grba je krilati anđeo koji drži natpis „Restaurata 1965.“ Oslik je vrlo naivan, plošan i nespretan. Daske su u dosta lošem stanju. U tri kuta (sjeveroistočni, jugoistočni i sjeverozapadni) aplicirane su tri rezbarene palmete obojene tamnosmeđe. U jugozapadnom se kutu nalazi pravokutni ulaz u krovište crkve.

288 Posude se sužavaju prema dnu i završavaju akroterijem. Trbuša-sto istaknuti dijelovi ukrašeni su izbočenim reljefnim ukrasom ribljeg mjehura. Lanci odnosno nosači u gornjem su dijelu pričvršćeni u kružne stožaste poklopce, a u donjem su privezani na držače u obliku stiliziranih figurica krilatih anđela pričvršćene vijcima na najšire dijelove posude. Svjetiljke su elektrificirane, s umetnutim sjenilima od bijelog stakla.

Uz istočni ravan zid nalazi se barokni glavni oltar. Čini ga zidana menza odignuta od poda crkve za dvije stepenice i podestom, s kamenim mramornim stipesom ukrašenim inkrustacijama. Na menzi oltara postavljen je drveni poli-kromirani rezbareni retabl s oltarnom palom s prikazom svetice kojoj je crkva posvećena uz sv. Antuna, sv. Petra i sv. Stjepana Provmučenika. Pala je uokvirena s dva kompo-zitna stupa na povišenim bazama i nadvišena trokutastim prekinutim zabatom u vrhu kojega je dopojasni kip svetice mučenice, Eufemije. Oltar je ukrašen plitkim krilima.

Istočni zid je rastvoren s dva polukružna otvora, lijevo i desno uz oltar, kojima se spušta u poprečno usmjerenu prostoriju koja povezuje crkvu s prostorijom samostanskog Muzeja u zapadnom krilu samostana. Formirana je kako bi se dva izložbena prostora povezala u cjelinu. Prostorija je uska, denivelirana, kosog stropa. U donjem dijelu južnog zida ugrađeni su dijelovi kamenog umivaonika renesan-snih oblika. U središnjem je dijelu istočnog zida pravoku-tan otvor prema prostoriji Muzeja. U nadvoj su ugrađene kamene grede čiji je gornji dio ukrašen motivom lomljenih zubaca. Pod je popločan kamenim pločama. Zidovi prosto-rije su žbukani, ličeni svijetloplavo. Po njima su obješeni portreti fra Testena i pano s njegovim životopisom, čineći uvod u njegovu zbirku izloženu u crkvi sv. Eufemije.

KAPELA SV. KATARINEKapeli sv. Katarine pristupa se s najvišeg, zapadnog

platoa kompleksa. Ispred nje je formiran uži pravokutni ograđeni prostor građen kamenom. Kapela je pravokutnog tlocrta, dijelom je temeljena na stijeni, podignuta gotovo

Sl. 51 Crkva sv. Eufemije, unutrašnjost, pogled prema oltaru

Church of St Euphemia, interior, view of the altar

Sl. 50 Južno pročelje crkve sv. Eufemije

South façade of the church of St Euphemia


okomito na sjeverno pročelje crkve sv. Eufemije, na koje se prislanja začelnim zidom. Građena je klesancima; malih je dimenzija. Zaključena je dvostrešnim krovom i kupama kanalicama. U vrhu sjevernog pročelja žbukom je ugrađen kameni izduljeni ukras. Stožast je, osmerostrani, zaključen prstenom i kuglom. Glavnim pročeljem dominira veliki pra-vokutni portal ugrađen u ravnini plohe pročelja. Kameni je, klesan, s oblo istaknutim profiliranim unutrašnjim rubom. U donjem dijelu, neposredno iznad praga, rub je odsječen u obliku lista. Takav se detalj javlja na ostalim istovrsnim okvirima vrata samostana. S unutrašnje strane otvora ovje-šena su vrata oblikovana od vertikalnih metalnih šipki. U središnjoj osi je i nadsvjetlo položenog pravokutnog for-mata, s oblo profiliranim unutrašnjim rubom. Ispred ulaza jedna je kamena stuba. Unutrašnjost kapele je svođena ne-pravilnim bačvastim svodom. Zidovi su žbukani i jednoboj-no ličeni. Pod je popločan nepravilno lomljenim kamenim pločama, obrubljen jednim redom uzdužno slaganih opeka. Niša ulaza je ukošenih stranica, blago segmentnog nadvoja s četvrtastim otvorom nadsvjetla.

Uz južni je zid u cijeloj širini kapele podignut oltar gra-đen klesancima, s istaknutom kamenom menzom koja je ulomak vjerojatno nekog starijeg oltara. Na gornjoj plohi vidljivi su utori za metalne spojnice, a u središnjem dijelu rupa za moći pravokutnog formata. Ispred oltara je također

kamenim klesancima građen podest na kojem su postav-ljena dva metalna zelena svijećnjaka. Na oltaru je slika sv. Katarine Aleksandrijske u jednostavnom tamnosmeđem drvenom okviru, prislonjena uz stražnji zid kapele.289

Desno od oltara u zapadnom zidu je niša kvadratičnog formata.

SAMOSTAN Tri samostanska dvoetažna krila podignuta su uz južnu

stranu crkve sv. Bernardina zatvarajući središnji pravokutni prostor klaustra sa snažnim zidanim kamenim stubovima i polukružnim lukovima. Od četiri trijema prizemlja koji okružuju središnji prostor klaustra, istočni je dvostruko širi od ostalih i time ima reprezentativnu ulogu koju naglaša-vaju kameni ulomci, nadgrobne i posvetne ploče, stupovi, kapiteli, križišta, rebra i drugo iz različitih vremenskih razdoblja, od 6. do 15. stoljeća, ugrađeni u njegov istočni zid. U središtu klaustra nalazi se kamena kruna bunara, a ispod kamenog poda je cisterna. Iznad sjevernog i južnog

289 Svetica je prikazana frontalno, iznad koljena, prema uobičaje-nom ikonografskom obrascu. Na glavi okruženoj aureolom nosi krunu, u svojoj desnoj ruci povijenoj u laktu drži palminu grančicu, a u lijevoj, ispruženoj uz tijelo, drži kotač sa šiljcima kao znakom svoje mučeničke smrti. Smještena je u pejzaž koji se u blagoj dijagonali otvara na lijevoj strani, a na desnoj je omeđen stupom na niskom zidu ispred kojega je cvijet ljiljana. U donjem desnom kutu slike nalazi se potpis autora i godina: Maroević 1965.

Sl. 52 Kapela sv. Katarine

Chapel of St Catherine

63

trijema klaustra podignute su natkrivene galerije u koje se pristupa iz kata samostana. Razmatrajući tlocrtni raspored samostanskih krila može se ustvrditi da je u pravilu riječ o nizanju prostorija uz vanjske pročelne zidove, dok se ko-munikacije na etažama smještaju uz unutrašnja pročelja, ili za to služe hodnici klaustra. Iz prizemlja na kat se pristupa stubištem u južnom samostanskom krilu te na spoju toga krila i jugozapadne građevine.

U prizemlje samostana ulazi se s više strana, a glavni je ulaz iz prostora klaustra. Na južnoj strani istočnog hodnika klaustra nalaze se vrata kojima se pristupa u predvorje, odakle je organizirano kretanje prema istočnom samo-stanskom krilu gdje su prostorije samostanskog i župnog ureda, zatim prostorijama jugoistočne dogradnje (namije-njenim povremenom boravku gostiju, sa spavaćim sobama i sanitarnim čvorovima) te naposlijetku prema predvorju južnog krila gdje je smješteno spomenuto stubište za kat. Odatle je moguć izlaz prema južnim vanjskim prostorima i pristup blagovaonici i kuhinji te dalje u jugozapadnu građe-vinu kompleksa gdje se nalazi ljetna kuhinja i pomoćna pro-storija. U središnjem dijelu prizemlja istočnog krila još je jedna komunikacija koja povezuje unutrašnje samostansko dvorište s vanjskim prostorom, a iz te se prostorije sjeverno ulazi u prostor suterena (konoba i ostava) koji se nalazi ispod današnje kapele sv. Križa, a nekadašnje sakristije.

Na katu su u južnom krilu i jugozapadnom dijelu smje-štene prostorije za stanovanje fratara, a u jugozapadnoj dogradnji prostorije za privremeni boravak (spavaće sobe i sanitarni čvor). Prostori istočne strane samostana služe kao knjižnica, arhiv, za odlaganje i slično, te se u središnjoj pro-storiji toga krila nalazi današnja sakristija u koju se, osim iz predvorja kata, može pristupiti i stubama iz crkve sv. Ber-nardina, odnosno kapele sv. Križa. U zapadnom krilu nalazi se samostanski Muzej koji sadrži predmete crkvene umjet-nosti (zbirka srebra, zbirka knjiga s rukopisima i misalima iz 15. stoljeća), potom etnografsku zbirku s predmetima iz 19. i 20. stoljeća te numizmatičku i arheološku zbirku.

PROSTOR OKO SAMOSTANA, GOSPODARSKE ZGRADE I RIBNJAK

Već je ranije naglašeno da je prostor oko samostana razveden, organiziran u terasama koje se, gledajući u cjeli-ni, izduljeno pružaju i prilagođavaju blagoj krivulji glavne ceste naselja sa sjeverne strane i zakrivljenosti obale s južne strane. Jezgra sklopa, koju čine samostan i sakral-ni objekti, okružena je nejednakim parcelama obradivih površina, vrtova i dva groblja. Zapadno groblje je starije, vidljivo je na katastarskoj karti s početka 19. stoljeća, dok je sjeveroistočno novije, formirano 2015. godine, a južno od njega nalazi se također recentno zasađen maslinik.

Na zaravnjenom dijelu obale ispod samostanskog zida jugoistočno se nalaze zgrada mlinice za masline i nešto

južnije zgrada orsana. Pravokutnih su tlocrta, neuredno građene pretežno lomljenom kamenom građom, zaklju-čene dvostrešnim krovovima pokrivenim kupama ka-nalicama. Obje su postavljene kraćim pročeljima prema južnom pročelju kompleksa i usmjerene glavnim proče-ljima prema moru. Njihove su unutrašnjosti jedinstveni prostori s otvorenim drvenim krovištima, s time da je orsan radikalno obnovljen 1980-ih godina, dok je mlinica u lošijem stanju. U dnu sjevernog zida u unutrašnjosti orsana sačuvana je željezna alka (prsten) kojom je nekoć vezana barka. Orsan danas služi kao odlagalište starog in-ventara, građevinskog materijala, alata i barke. U mlinici, koja također služi za odlaganje i skladištenje, sačuvan je pak u sjevernom dijelu prostorije sustav tijeska za masline s kamenim podnožjem, mlinskim kamenom i drvenim sandukom koji su povezani polugom, a u podu odvodni kanal, dok je u jugozapadnom kutu sačuvano podnožje peći za kotao za pečenje rakije.

Jugoistočno od obale u moru je vidljiva kamena struk-tura zidova nekadašnjega samostanskog ribnjaka u ko-jemu su franjevci koristeći plimu i oseku lovili ribe. For-miran je krajem 18. stoljeća. Nepravilnog je izduljenog tlocrta. Vanjske stranice ribnjaka čine dva niska zida od naslaganih lomljenaca koji se nadovezuju na obalu. Zidovi su najvidljiviji za vrijeme oseke.

Sl. 53 Kapela sv. Katarine, unutrašnjost

Chapel of St Catherine, interior


Sl. 54 Istočno pročelje istočnog krila samostana

East façade of the east wing of the convent

Sl. 55 Pogled na samostan s juga

South view of the convent

65

Kompleks je ograđen od šetnice uz more niskim kamenim zidom s metalnom ogradom; pristupna velika metalna dvo-krilna vrata nalaze se u južnom dijelu, u osi mola. U tom je dijelu postavljen niski kružni postament s metalnom pločom,

Sl. 56 Samostanski klaustar, pogled iz zraka

Convent cloister, aerial view

Sl. 57 Samostanski klaustar, pogled prema sjeveru

Convent cloister, north views

Sl. 58 Sjeverni i zapadni trijem klaustra

North and west porch of the cloister

Sl. 60 Prostorije župnog ureda, prizemlje istočnog krila samostana

Parish offices, ground floor of the east wing of the convent

Sl. 59 Sakristija, prvi kat istočnog krila samostana

Sacristy, first floor of the east wing of the convent

skulpturom sv. Franje i vuka prikazanih plošno, u obliku obrisa. Izradio ju je 1960-ih godina akademski slikar Bruno Bulić, rezana je u brodogradilištu u Puntu na Krku, a bila je postavljena na Košljunu. U Kamporu je postavljena recentno.


Sl. 64 Stubište, prizemlje južnog krila samostana

Staircase, ground floor of the south wing of the convent

Sl. 62 a, b Stambeni samostanski prostori

Residential premises of the convent

Sl. 61 Refektorij, prizemlje južnog krila samostana

Refectory, ground floor of the south wing of the convent

Sl. 63 Prizemna prostorija zapadnoga samostanskog krila (nekadašnja knjižnica)

Ground floor room in the west wing of the convent (formerly library)

67

Sl. 66 Mlinica za masline

Olive mill

Sl. 69 Orsan

Boathouse

Sl. 67 Terasa uz južno krilo samostana, pogled prema zapadu

Terrace adjacent to the south wing of the convent, west view

Sl. 68 Terasa zapadno od jugozapadne zgrade samostana

Terrace west of the southwest convent building

Sl. 65 Groblje zapadno od samostanskog kompleksa, stubište prema groblju

Cemetery west of the convent, steps towards the cemetery


Sl. 71 Groblje sjeveroistočno od samostanskog kompleksa

Cemetery northeast of the convent

Sl. 70 Vrtovi istočno od samostanskog kompleksa

Gardens east of the convent

69

PRILOZI: DATACIJA, PRIJEDLOG RADOVA I PRIJEDLOG PREZENTACIJE

Sl. 72 Datacija zidova franjevačkoga samostanskog kompleksa u Kamporu, prizemlje

Wall construction chronology of the Franciscan convent in Kampor, ground floor

Sl. 73 Datacija zidova franjevačkoga samostanskog kompleksa u Kamporu, prvi kat

Wall construction chronology of the Franciscan convent in Kampor, first floor


Sl. 75 Prijedlog radova, franjevački samostanski kompleks u Kamporu, prvi kat

Reconstruction proposal, Franciscan convent in Kampor, first floor

Sl. 74 Prijedlog radova, franjevački samostanski kompleks u Kamporu, prizemlje

Reconstruction proposal, Franciscan convent in Kampor, ground floor

71

Sl. 76 Prijedlog prezentacije, franjevački samostanski kompleks u Kamporu, prizemlje

Presentation proposal, Franciscan convent in Kampor, ground floor

Sl. 77 Prijedlog prezentacije, franjevački samostanski kompleks u Kamporu, prvi kat

Presentation proposal, Franciscan convent in Kampor, first floor

73

4. uMJEtnIčKa oprEMa I urEĐEnJE

Kroz više od pet stoljeća dugu povijest franjevački sa-mostan sv. Bernardina u Kamporu bio je opreman razno-vrsnim umjetninama i liturgijskom opremom. Primjereno karakteru franjevačke skromnosti, akumulirani je inventar relativno jednostavan i malobrojan u odnosu na neke druge samostane ili sakralne objekte. Međutim, pojedina djela predstavljaju značajna umjetnička i majstorska ostvarenja koja izdvajaju kamporski samostan kao mjesto baštinjenja duhovnih i kulturno-umjetničkih vrijednosti na širem pro-storu istočne obale Jadrana. Opremanje crkve i samosta-na bilo je prvenstveno podređeno promjenama u liturgiji, vjerskim praksama, ukusu vremena te u konačnici životnim potrebama redovničke zajednice.

OLTARNA OGRADAOpremanje unutrašnjosti crkve sv. Bernardina započeto

je još u vrijeme izgradnje, sredinom 15. stoljeća, kada je postavljena oltarna ograda i poliptih glavnog oltara. Ogradu svetišta izrađuje Andrija Aleši 1456. godine po narudžbi glavnog donatora izgradnje samostana, Petra Cara.290 Ona je zatvarala pravokutni, blago izdignuti dio svetišta koji je ulazio u prostor broda291 i činili su ju tanki stupovi zaključe-ni kapitelima s priljubljenim akantovim listovima. Na njoj

290 VKK I:822.

291 Uklanjanjem podne obloge prilikom recentnih radova 2018. i 2019. godine otkriven je istaknuti temelj istaknutog dijela svetišta na kojem je bila smještena ograda.

Sl. 78 a, b Skulpture dvaju anđela bakljonoša, Andrija Aleši, 1456.

Statues of two torch-bearing angels, Andrija Aleši, 1456


su bili postavljeni dopojasni kipovi dvaju anđela bakljonoša te sv. Bernardina i sv. Franje. Ograda je vjerojatno imala oblik uglatog slova U sa središnje postavljenim prolazom uz koji su bili svetački likovi, a na vanjskim uglovima anđeoski.

Petar Car je izradu ograde povjerio Andriji Alešiju koji je tada, uz Jurja Dalmatinca, bio cijenjeni i jedan od vodećih dalmatinskih majstora klesara.292 U rapskim se arhivskim izvorima Aleši javlja u više navrata između 1453. i 1460. godine293 prigodom ugovaranja narudžbi, isporuke gotovih dijela ili isplata. Njegova je radionica u kojoj nastaje veći-na klesarskih radova tada bila u Splitu,294 dok su dolasci u Rab bili privremeni. Temeljem dokumenata, sa sigurnošću se može utvrditi petnaestak njegovih, danas većinom fra-gmentarno sačuvanih radova. Najznačajniji su izgradnja kapela Kolana Crnote i Nikole Scaffe u porušenoj crkvi sv. Ivana te porušena kapela Zudenigo iz stolne crkve. Osim toga, izradio je nadgrobne ploče biskupa Ivana Scaffe i ploču biskupa Zudeniga,295 nadgrobnu ploču s grbom i natpisom

292 Za podatke o životopisu i opusu Andrije Alešija usporedi: FISKO-VIĆ, CVITO; PRIJATELJ, KRUNO, 1948., ŠTEFANAC, SAMO, 2006., 41-45.; MUTNJAKOVIĆ, ANDRIJA, 1998.

293 FISKOVIĆ, CVITO; PRIJATELJ, KRUNO, 1948., 21.

294 O aktivnosti u Splitu vidi: HILJE, EMIL, 2005., 43-48.

295 Nadgrobna se ploča smatrala uništenom (FISKOVIĆ, CVITO; PRI-JATELJ, KRUNO, 1948., 17-19.), no recentno je pronađena u lapidariju gradskog muzeja u Trstu (BRADANOVIĆ, MARIJAN, 2016., 73.).

Kolana Crnote te veći broj ograda296 među kojima je i kam-porska. Mnogobrojne niske ukrasne ograde bile su sastavni dio svih Alešijevih kapela u Rabu ili su naručivane kako bi ograđivale prostor oltara ili obiteljske grobnice donatora. Uz brojne fragmentarno sačuvane primjere na Rabu, istoj skupini pripada kronološki bliska ograda kapele sv. Kata-rine297 iz dominikanske crkve u Splitu.

Sačuvani rapski i kamporski figuralni radovi ukazuju na prevladavajući kasnogotički izraz koji se veže za Alešijev period rada u kojem prevladava utjecaj Jurja Dalmatinca. Njegovi su likovi veoma sličnih i ukočenih fizionomija, no unatoč tomu predstavljaju iznimno vrijedan primjer kame-ne skulpture s početka druge polovine 15. stoljeća.

Preuređenjem interijera crkve sv. Bernardina u 18. stoljeću ograda je demontirana i do danas je sačuvana u fragmentima. Dio stupova ugrađen je u zid klaustra ili smješten u zbirku, dva kipa anđela i kip sv. Bernardina po-stavljeni su na ciborije na vrhu glavnog pročelja, dok je lik sv. Franje bio ugrađen na vrhu spremišta za barke. Unatoč činjenici da je ograda uništena, ona se ističe zbog prilago-đenog ikonografskog programa, odnosno likovima titulara crkve i utemeljitelja franjevačkog reda koji su jedinstveni u Alešijevu opusu.

296 FISKOVIĆ, CVITO; PRIJATELJ, KRUNO, 1948., 21-22. Uz dokumen-tirane radove pojedini autori u Rabu prepoznaju još radova alešijevskih karakteristika poput dviju konzola u obliku ljudskih glava u Gornjoj ulici. DOMIJAN, MILJENKO, 2001., 28-29.

297 OREB, FRANKO, 1990., 203.

Sl. 79 a, b Skulptura sv. Franje Asiškog, Andrija Aleši, 1456.

Statue of St Francis of Assisi, Andrija Aleši, 1456

75

POLIPTIHNovosagrađeno svetište, vjerojatno ispunjeno jednostav-

nom zidanom menzom, bilo je nužno primjereno opremiti središnjom umjetninom, monumentalnim pozlaćenim po-liptihom, kao glavnim vizualnim akcentom cjelokupnoga kasnogotičkog interijera.

Poliptih (299,5 x 251 x 22 cm) se sastoji od deset oslika-nih drvenih panela raspoređenih u dva horizontalna reda,

uokvirenih u pozlaćeni, bogato rezbareni drveni okvir. Na pet panela donjeg reda, koji su viši i lučno zaključeni, pri-kazani su stojeći muški svetci u punim visinama: u sredini sv. Bernardin, lijevo od njega sv. Franjo Asiški i sv. Petar, a desno sv. Kristofor s malim Isusom i sv. Antun Padovanski. Na panelima gornjeg reda, zaključenim šiljastim lukovima, svetci i svetice su prikazani u polufigurama. Središnji panel prikazuje Bogorodicu s Djetetom, lijevo od nje su sv. Ivan




Krstitelj i sv. Jeronim, a desno sv. Eufemija i sv. Ljudevit Tu-luški. Središnja polja obaju redova ističu se veličinom čineći glavnu vertikalnu os simetrične kompozicije poliptiha. Svi svetački likovi prikazani su na zlatnim pozadinama i imaju puncirane aureole. Odabir prikazanih svetaca ukazuje na ikonografski program prilagođen rapskoj sredini, kampor-skom samostanu i franjevačkoj zajednici.

Slika je naručena neposredno nakon dovršetka izgradnje crkve. Petar Car je za vrijeme kuge 1456. godine sastavio oporuku kojom donira kamporske franjevce te nalaže su-pruzi Mariji da naruči palu za crkvu. Car je kugu preživio te je 1458. godine najvjerojatnije bio direktno uključen u nabavku poliptiha.298

Politpih sv. Bernardina pripada među ranije primjere velikih narudžbi istočnojadranskih komuna, samostana ili pojedinaca od vrsnih mletačkih majstora u razdoblju ranoga novog vijeka. Prostori Istre i Kvarnera u tome prednjače, pri čemu su preferirani radovi radionice Vivarinijevih. Najraniji je primjer poliptih iz Poreča koji slika Antonio 1440. godine, dok je sljedeći u nizu s pouzdanom datacijom upravo kam-porski poliptih. Slikarska je radionica Antonia i Bartolomea te Bartolomeovog sina Alvisea Vivarinija, uz onu Bellini-jevih, bila vodeća u Veneciji sredinom i u drugoj polovini quattrocenta.299 Njihov opus, osobito onaj starijega brata

298 SOBOTA MATEJČIĆ, GORDANA, 2011., 67.

299 HUMFREY, PETER, 2001., 40-48.

Antonia, karakteriziraju radovi u formi bogato rezbarenih poliptiha na kojima su svetci naslikani na odvojenim paneli-ma, izduženih fizionomija, s neuspjelim skraćenjima ispred zlatne pozadine. Kamporski je poliptih primjer na kojem se ipak očituje blagi stilski pomak na svetačkim likovima gornjeg registra. Njihova su lica mekših crta te su prikazani s više realizma pa se svi likovi, osim sv. Jeronima, pripisuju mlađem bratu Bartolomeu,300 koji se kao slikar osamostalio oko 1459. godine.301 Dvojica su braće intenzivnije surađiva-la pedesetih godina 15. stoljeća, kada mlađi brat zamjenjuje prijašnjeg Antonijevog suradnika Giovanija d’Alemagnu. Kamporski je poliptih jedan od rijetkih cjelovito očuvanih radova dvojice braće uz poliptih iz Certose, triptih iz Ca-gnola i poliptih iz Osima.302

Radovi Vivarinijevih bili su iznimno popularni među redovničkim zajednicama na Kvarneru, a samo na Rabu su bila čak tri njihova rada. Prvi je poliptih Antonia Vivarinija od kojega su sačuvana dva panela s prikazima sv. Kristofora

300 Usporedi: SOBOTA MATEJČIĆ, GORDANA, 2011., 69; CAVALLI, CARLO, 2016., 138.

301 BÄTSCHMANN, OSKAR, 2008., 21.

302 SOBOTA MATEJČIĆ, GORDANA, 2011., 68.

Sl. 81 Svetci donjeg registra poliptiha: sv. Petar, sv. Kristofor

Saints of the lower tier of the polyptych: St Peter, St Christopher

77

i bradatog svetca303 pohranjena u zbirci kamporskog sa-mostana, drugi je poliptih u crkvi sv. Bernardina, a treći je izradio i potpisao Bartolomeo 1485. godine za samostan benediktinki. Potonji je u 19. stoljeću prodan i danas se na-lazi u SAD-u.304 Uz radionicu Vivarinijevih vežu se i ostatci rezbarenog poliptiha iz franjevačke crkve sv. Bernardina na Košljunu,305 pala iz župne crkve u Cresu, slika Bogorodice s Djetetom iz Paga te pala koju je 1838. trgovac Gaspere Kraljeto darovao župnoj crkvi u Velom Lošinju.306

Dodatnu umjetničku vrijednost poliptihu daje bogato rezbareni drveni ukrasni okvir konstruktivno sastavljen od dvaju odvojivih dijelova koji odgovaraju horizontalnim re-dovima poliptiha. Osnovu čine arkade međusobno odvoje-ne trostranim pilastrima zaključenim kratkim lisnatim ka-pitelima na koje se nastavljaju polukružni lukovi u donjem i šiljasti lukovi u gornjem redu. Vrh poliptiha čine široki trilobni završeci s lisnatim izdankom na vrhu u obliku cvi-jeta ljiljana. Bočni dijelovi ispunjeni su lisnatim izdancima od kojih je po jedan viši i izvijen u S liniju s malim cvijetom na vrhu. Vertikalnost okvira naglašavaju fijale kojima su zaključeni pilastri između polja. Fijale su različitih su oblika i simetričnog rasporeda. Podnožje okvira visoko je oko 30 cm i ispunjeno rezbarenim četverolisnim motivima. Sve su površine okvira ažurirane i ispod njih su plave i tamnocrve-ne podloge. Tanko polje ispod središnje slike sv. Bernardina jedino nije ukrašeno i sadrži djelomično izbrisani natpis pisan goticom: antoni Bartholome(u)s Murano fres Pixerunt 1458. Taj natpis na poliptihu datira i navodi njegove autore, braću slikare s Murana, Antonia i Bartolomea Vivarinija. Okvir je izradio i potpisao Francesco Moronzone,307 pri-padnik poznate venecijanske drvorezbarske obitelji čiji su članovi u nekoliko generacija izrađivali rezbarene umjetni-ne diljem Veneta te na istočnoj obali Jadrana. Njegov otac Matej djelovao je u Zadru u prvoj polovini i sredinom 15.

303 Ćelavoga bradatog svetca koji čita knjigu V. Brusić i R. Tomić prepoznaju kao sv. Marka. Usporedi: BRUSIĆ, VLADISLAV, 183 (1936.), 6 i TOMIĆ, RADOSLAV, 2011., 14. Tomić rad dodatno definira, zajedno s drugim panelom, kao dio izgubljenoga rapskog poliptiha Antonia Vivarinija. S druge strane, Miljenko Domijan svetca identificira kao sv. Pavla, a oba panela pripisuje radionici Vivarinijevih. Vidi: DOMIJAN, MILJENKO, 2001., 218. S obzirom na prikaz svetca vjerojatnije se radi o sv. Pavlu. Određenu zadršku treba imati i prema provenijenciji panela, jer povijesnih zapisa o „trećem“ poliptihu Vivarinijevih nema te su paneli mogli biti doneseni s neke druge lokacije.

304 Museum of Fine Arts, Boston, inv. br.: 01.4. Prema podatcima do-stupnima na Internet stranici muzeja, poliptih je od 1876. godine bio u vlasništvu Quincyja Adamsa Ahawe koji ga je potom donirao muzeju 1901. godine. (URL: http://www.mfa.org/collections/object/virgin-and-the-dead-christ-with-the-ascension-and-saints-31121, pristupljeno: 15. 8. 2016.)

305 MATEJČIĆ, IVAN, 1992., 5-12.

306 Vidi: TOMIĆ, RADOSLAV, (ur.), 2011., kat. jed. 3, 4 i 5.

307 KUKULJEVIĆ SAKCINSKI, IVAN, 1857., 9. Sredinom 15. stoljeća Fran-cesco Moronzone je dokumentiran kao stanovnik Zadra, gdje je mogao izraditi kamporski okvir poliptiha.

stoljeća, gdje je izradio korske klupe u katedrali sv. Stošije, a sličan je rad izradio i u rapskoj katedrali.308

Kamporski je poliptih sv. Bernardina od kraja 19. stolje-ća u više navrata obnavljan. Zbog lošeg stanja očuvanosti u listopadu 1893. godine otpremljen je u Beč,309 gdje je re-stauriran u radionici carske Gemäldegalerie pod vodstvom glavnog restauratora E. Ritschla. Istovremeno s radovima na slikama, tvrtka Josepha Marischke izvodi i radove na drvenom okviru koji je tom prilikom nanovo pozlaćen. O samim radovima koje je financirao fond baruna Von Cher-teka poznate su tek osnovne informacije.310 Po dovršetku zahvata poliptih je šest mjeseci bio izložen u Gemäldega-lerie. U prosincu 1901. poslan je iz Beča na Rab, kamo je stigao tek 6. siječnja 1902. godine.311 Najveća su promjena na poliptihu bila kristalna stakla postavljena na oslikane panele, no ona su ubrzo po povratku uklonjena jer su one-mogućavala cirkuliranje zraka, zbog čega se nakupljala vlaga koja je uništavala slikani sloj.

Po povratku, poliptih je sedam godina bio pohranjen u jednoj od samostanskih soba, da bi ga tek u ožujku 1909. vratili u crkvu na glavni oltar312 gdje je stajao sve do 1929. godine. Prilikom opsežnih radova na preuređenju crkve, fra Vladislav Brusić je preselio poliptih s glavnog oltara na oltar Gospine kapele.313 Ondje je bio sve do ranih osamde-setih godina, nakon čega je ponovno postavljen na istočni zid svetišta.

Drugu je restauraciju poliptih prošao 1986. i 1987. u restauratorskoj radionici Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika u Splitu. Bio je u relativno dobrom stanju uz značajnije potamnjeli lak i manja oštećenja slikanog sloja koja su zahtijevala retuš. Dio središnjeg panela s prikazom sv. Bernardina bio je oštećen vlagom, a pojedini elementi

308 ŠPANJOL-PANDELO, BARBARA; ŠKARIĆ, KSENIJA, 2014., 81-82.; DOMIJAN, MILJENKO, 2001., 100.

309 U knjizi samostanskih računa pribilježen je trošak od 10.15 forinti za prijevoz i 4 forinte za radove. VKK IV: 14.

310 SCHAFFER, AUGUST, 1901., 224-225.

311 VKK IV:55, 56.

312 Poliptih je na glavni oltar postavio franjevac Lujo Pogačnik uz pomoć radnika, za što mu je plaćeno 12 kruna. VKK IV:94.

313 VKK IV:374-375.


okvira zahtijevali su popravke.314 Restauratorskim su za-hvatima obnovljeni drveni nosilac, slikani sloj i okvir.315

Od 2012. godine na poliptihu konzervatorsko-restaura-torska istraživanja i radove provodi Hrvatski restaurator-ski zavod.316 Umjetnina je zatečena u nepovoljnom stanju očuvanosti, što se posebice odnosi na drveni nosilac koji se

314 Restauratorske je radove izveo Filip Dobrošević, a voditelj je bio Radoslav Tomić. Detaljan opis oštećenja i izvedenih radova s navedenim korištenim materijalima i tehnikama vidi u izvještaju: Radoslav Tomić, Popravak poliptiha Antonija i Bartolomea Vivarinija iz crkve Sv. Eufemije na otoku Rabu, Ev. broj: 906/87., Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture – Split.

315 Zahvat je obuhvatio dezinsekciju, konsolidaciju drvenog nosioca, zamjenu „lastinog repa“ na poleđini slike sv. Bernardina koja je prethodno bila izmijenjena na restauraciji u Beču, uklonjeni su lak i atmosferska ne-čistoća te je izvršeno krediranje sitnih oštećenja. Oštećenje preparacije i pozlate iznad glave sv. Bernardina sanirano je krediranjem i nanošenjem nove pozlate. Nakon izrade retuša, slike su lakirane toniranim mat lakom. Drvo okvira također je konsolidirano, rekonstruirani su nedostajući di-jelovi nosioca i otpale preparacije. Izveden je retuš te nanesen sloj laka.

316 Radovi se provode u Restauratorskom odjelu HRZ-a u Rijeci, pod vodstvom Ane Rušin Bulić.

iskrivio, mjestimično popucao i bio napadnut insektima.317 Slikani sloj je prianjao uz preparaciju, no na nekoliko je mjesta uočen trag abrazije te potamnjeli retuševi. Zatečene su i promjene boje izazvane kemijskom reakcijom pigme-nata, odnosno starenjem. Lak je bio požutio i prekriven slojem nataložene atmosferske nečistoće. Sloj pozlate bio je u dobrom stanju kao i drveni, rezbareni i pozlaćeni ukrasni okvir na kojemu su bili očiti tragovi prethodnih restau-ratorskih intervencija poput dogradnje drvenih oplata na poleđinu u svrhu zaštite slika od negativnih mikroklimat-skih utjecaja.

Zbog navedenog je stanja 2012. godine provedeno kon-zervatorsko-restauratorsko istraživanje koje je obuhvatilo

317 Drveni su nosioci slika bili konveksno zakrivljeni, ali u dobrom stanju. Zatečeni su mjestimični tragovi djelovanja ksilofagnih insekata na licu slika, dok je na poleđini njihov broj bio veći. Stabilnost drvenog nosioca središnje slike sv. Bernardina bila je ozbiljno narušena okomi-tom pukotinom, a vidljivi su bili i tragovi višekratnih pokušaja sanacije istog problema tijekom prošlih restauracija. Preparacija je dobro prianja-la uz nosilac, osim u gornjem desnom dijelu slike sv. Bernardina, gdje je popucala i odvajala se od podloge, što je uzrokovano spomenutim oštećenjem.

Sl. 82 a, b, c, d, e Svetci gornjeg registra poliptiha: sv. Jeronim, sv. Ivan Krstitelj, sv. Ljudevit Tuluški, Bogorodica s Djetetom, sv. Eufemija

Saints of the upper tier of the polyptych: St Jerome, St John the Baptist, St Louis of Toulouse, Madonna and Child, St Euphemia

79

snimanje vidljivim, UV i IR spektrom, RTG snimanje, izra-đen je arhitektonski snimak okvira, provedena je kontrola mikroklimatskih uvjeta in situ, izvedene su probe konsoli-dacije slikanog sloja te dezinsekcija.318 Sljedećih je godina izvedeno čišćenje atmosferskih nečistoća, požutjelog laka i preslika; rekonstruirani su oštećeni dijelovi preparacije.319 Također su sanirani i drveni nosioci slika, a na slikama je izveden retuš gvašem i lazurnim bojama, pozlata i lakiranje.

RASPELO NA OLTARU SV. KRIžAMeđu umjetnine iz ranije povijesti crkve i samostana sv.

Bernardina ubraja se i monumentalno kasnogotičko drveno raspelo, danas smješteno na oltaru sv. Križa u bočnoj kape-li. Raspelo (dimenzija 287 x 175 x 41 cm) je rad nepoznatog autora i datacije, premda se u Velikoj kamporskoj kronici navodi godina 1476. i stilski karakterizira kao rad u duhu gotico fiorito s odrazima renesanse.320 Raspelo pripada u poznatu grupu raspela iz franjevačke crkve na Otoku kod

318 Detaljnije o istraživanjima i dobivenim rezultatima u: RUŠIN BULIĆ, ANA, Izvještaj o izvedenim istražnim konzervatorsko-restauratorskim radovima na poliptihu sv. Bernardina Sijenskog iz Kampora na Rabu, HRZ, 2013.

319 O svakoj fazi radova vidi u dokumentaciji HRZ-a.

320 VKK II:30, 31.

Korčule (Badija), samostanske crkve u Pridvorju u Kona-vlima, dominikanskog samostana sv. Križa kod Trogira te crkve Gospe od Karmena na Silbi. Sve navedene primjere karakterizira kasnogotička ekspresivnost i renesansno obli-kovanje. Na Rabu nalazimo još dva kronološki analogna primjera: polikromirano renesansno raspelo u sjevernoj kapeli samostanske crkve sv. Andrije te slično raspelo iz 16. stoljeća u južnoj kapeli rapske katedrale.

Raspelo je sredinom 18. stoljeća smješteno na novi ol-tarni ansambl koji su činili kamena menza i antependij ukrašen višebojnim intarzijama te oslikani drveni retabl s prikazima Bogorodice i sv. Ivana. Retabl je služio kao poza-dina raspela koje je tom prigodom obnovljeno doniranim sredstvima fratra Jerolima Miše iz Kampora, o čemu svje-doči zapis u kronici samostana.321 Godine 1929., prilikom obnove crkve i samostana, na mjestu stare sakristije ure-đena je kapela sv. Križa322 u koju je preseljen i oltar iz broda i postavljen uz njezin južni zid.

Oltar je podignut za jednu stubu od breče od razine poda. Površina supedaneja je ispunjena naizmjenično

321 VKK III:276.

322 VKK I:798. BONIFAČIĆ, ANDRIJA, 1985., 18.

Sl. 83 Oltar sv. Križa, crkva sv. Bernardina

Altar of the Holy Cross, church of St Bernardine

Sl. 84 Detalj raspela na oltaru sv. Križa

Detail of the crucifix on the altar of the Holy Cross


postavljenim kvadratnim pločama od breče i sivog vapnen-ca. Čeonu stranu oltara čini stipes pravokutnog oblika ukra-šen geometrijskim ukrasima kružne osnove ispunjenim raznobojnim mramornim inkrustacijama.323 Jednostavan retabl oltara ima oblik niše s izloženim velikim raspelom iz 15. stoljeća, a plohe su mu oslikane uplakanim likom Marije i Ivana iz scene Raspeća.

Na oltaru u kapeli sv. Križa istražni su radovi izvedeni u 2012. godini, a preventivni konzervatorsko-restauratorski radovi na retablu tijekom 2013., kada su s retabla na više mjesta uzeti mikrouzorci za izradu mikropresjeka, analizu veziva i analizu pigmenata.324

323 Na površinama su prisutna mehanička oštećenja, ljuskanja uslijed djelovanja soli i pojedine ranije sanirane pukotine.

324 Analize su izvedene u Prirodoslovnom laboratoriju HRZ-a: strati-grafska analiza, određivanje vrste pigmenata (rendgenska fluorescentna spektroskopija), određivanje sastava veziva (tankoslojna kromatografija, FT-IR spektroskopija). Analizirali: Mirjana Jelinčić, dipl. ing. kem. teh., kon-zervator kemičar, Margareta Klofutar, dipl. inž. preh. tehnologije i dr. sc. Domagoj Mudronja. U Zagrebu, 21. 1. 2013. Detaljni opis i laboratorijska izvješća nalaze se u dokumentaciji Odsjeka za istraživanje i dokumenti-ranje pokretne baštine HRZ-a.

Na raspelu su pak u razdoblju od 2006. do 2013. izvedeni cjeloviti konzervatorsko-restauratorski radovi te je nakon izvedenih radova na retablu325 raspelo montirano na oltar. Izvedene radove odredila je odluka da se ne uklanjanju naknadni preslici s obzirom na iznimno lošu očuvanost

325 U realizaciji konzervatorsko-restauratorskih radova surađivala je radna grupa djelatnika Hrvatskoga restauratorskog zavoda: Miroslav Pa-vličić, Jelena Ćurić, Sabina Obrst, Stela Grmoljez Ivanković, Veljko Bartol, Dragutin Furdi, Domagoj Mudronja, Marijana Fabečić, Mirjana Jelinčić, Margareta Klofutar, Marija Bošnjak, Martina Wolff Zubović, Jovan Kliska, Nikolina Oštarijaš, Ljubo Gamulin i Marijana Galović.Pozadinske daske su raspucale na spojevima i cijela statika retabla bila je narušena te se raspelo nije moglo učvrstiti u nišu. Samim pregledom stanja uočeni su raniji slikani slojevi koji ukazuju na više prethodnih in-tervencija. Slikani sloj bio je odignut i otpadao je od podloge, što je otežavalo svaku moguću rekonstrukciju prethodnih oslika. Sanirana su sva puknuća pozadinskih drvenih ploča, učvršćen je cijeli retabl, sanira-na narušena statika, učvršćen nestabilni slikani sloj te je u nišu potom montirano raspelo.

Sl. 85 Oltar Gospe Grčke, crkva sv. Bernardina

Altar of the Greek Madonna, church of St Bernardine

Sl. 86 Ikona Gospe Grčke

Icon of the Greek Madonna

81

izvornog sloja oslika.326 Zadnji preslik estetski je zadovo-ljavao i jedino on uz sve ranije intervencije prati gotovo u cijelosti kolorit izvornog oslika sa svim šarama na perizo-mi, ne zadire u platnene aplikacije i poštuje finu strukturu nanosa boje. Na temelju tih spoznaja tijekom konzerva-torsko-restauratorskih radova više je pažnje usmjereno na konsolidiranje drvenog nosioca kao i na spajanje svih odvojenih dijelova u jedinstvenu cjelinu.

OLTAR U KAPELI GOSPE GRČKEInventar crkve dodatno je obogaćen opremanjem dogra-

đene kapele posvećene Bogorodici, u narodu još nazvane kapelom Gospe Grčke zbog ikone smještene na njenom oltaru. Kapela na sjevernoj strani crkve sv. Bernardina sa-građena je 1506. godine oporučno ostavljenim sredstvima Andrije Cimalarche iz Venecije, nastanjenog u Rabu. Po izgradnji, uređena je pozlaćenim drvenim oltarom u čijem je središtu smještena bizantsko-kretska ikona Bogorodice s Djetetom, vjerojatno izrađena u Veneciji u 15. stoljeću.327

Takve su umjetnine, nastale u duhu bizantske umjetnič-ke tradicije, bile iznimno popularne za čašćenje različitih marijanskih kultova. Ikone s Krete izrađene u alla maniera italiana ili alla latina tijekom 15. i 16. stoljeća u velikim su količinama pristizale u Europu. Mlečani su ih po određe-nom političkom konceptu panvenecijanizma, ali i trgovač-kog profita, prenosili diljem Europe tako da najveći broj takvih umjetnina dolazi u Dalmaciju upravo u vrijeme od

326 Ovu odluku opravdavaju vidljive lakune slikanog sloja ispod preslika, što znači da bi se uklanjanjem zadnjeg preslika ‘otvorile’ velike površine drvenog nosioca s obzirom na slabu očuvanost izvornog sloja. Sve te lakune bilo je teško prostim okom identificirati, što je učvrstilo stav da bi uklanjanje posljednje intervencije bilo preagresivan i preinva-zivan zahvat, a rezultat neizvjestan s obzirom na to da je sačuvano oko 20% izvornog oslika. S površine polikromije uklonjena je prljavština te je izvedeno istanjivanje potamnjelog laka. Konzervatorsko-restauratorski zahvat obuhvatio je i rekonstrukciju sadašnjega slikanog sloja.

327 DOMIJAN, MILJENKO, 2001., 221.

15. do 17. stoljeća.328 Nerijetko se za njih vežu čudotvorne priče ili postaju središnjom čašćenom umjetninom nekog svetišta. Kamporska je slika također bila čašćena, o čemu svjedoče brojni zavjetni darovi od kojih je danas još samo manji dio sačuvan u zavjetnom kovčegu ispod ikone.

Nosilac ikone je platno montirano na drvenu tablu s pre-paracijom od tutkalne krede koja je uglavnom stabilna uz mehanička oštećenja. Na to su naneseni pozlata i bojeni sloj koji su stabilni i dobro prianjaju uz preparaciju, no vidljiva su brojna mehanička oštećenja.329 Sloj laka je požutio i pre-kriven je slojem površinske nečistoće. Na ikoni je izvedeno uzorkovanje slikanog sloja i preparacije za laboratorijsku analizu kojom su utvrđene prirodne organske supstance.330 Stratigrafskim analizama su utvrđeni pigmenti organske crvene, azurita, olovno bijele, žutog okera, mineralne žute, gipsa, bolusa i zlata, što odgovara vremenu u koje je ikona datirana.

Sam drveni oltar izrađen je kao oltar tipa slavoluka s ve-likim kaneliranim stupovima korintskog reda i atikom na-glašenom prekinutim trokutastim i segmentnim zabatom. Riječ je o radu kvalitetnog, nepoznatog mletačkog autora iz druge polovine 16. stoljeća. Istome autoru možemo, po analogiji u oblikovanju i polikromiji (zlatna, srebrna, ta-mnoplava, tamnocrvena), pripisati i oltar iz samostanske crkve sv. Eufemije. Analogija se očituje u naglašenoj tek-tonskoj kompoziciji sa stupovima na povišenim bazama i razlomljenom atikom lijepo oblikovanih, antikizirajućih de-talja. Dodatno, prazne, izdužene pravokutne plohe između para stupova Bogorodičinog oltara nekada su bile ukrašene slikama na drvu iz druge polovine 15. stoljeća s prikazom


329 Raspukline, oštećenja preparacije i nosioca na mjestima original-nih čavlića koji spajaju traversu te na mjestima čavlića zakucanih s lica slike i starosne krakelire.

330 Najvjerojatnije prirodnu terpentinsku smolu i ulje, što upućuje na sloj laka i vezivo boje retuša. Vezivo je na bazi proteina, kalcij karbonat i kalcij sulfat dihidrat.

Sl. 87 Pozlaćeni baldahin nad ikonom Gospe Grčke

Gilt baldachin over the icon of the Greek Madonna

Sl. 88 Detalj baze retabla oltara Gospe Grčke

Detail of the retable base of the altar of the Greek Madonna


sv. Kristofora i sv. Pavla (?), rad pripisan radionici braće Vivarini.331 Oltar u kapeli u 18. je stoljeću dopunjen drve-nom pozlaćenom krunom nad slikom s malenim puttima koji je nose, nastalom u nekoj od venecijanskih radionica.

Godine 1903. retabl oltara Majke Božje bio je restauri-ran, o čemu nisu poznati detaljniji podatci, a 1928. bio je premješten u svetište na mjesto glavnog oltara, no vraćen je na izvorno mjesto 1979. prilikom pretposljednjeg pre-uređenja elemenata svetišta i njihovog prilagođavanjima odredbama Drugoga vatikanskog sabora.332 Pregledom njegovog stanja 2016. godine utvrđena su izrazita ošteće-nja drvenog nosioca koji se uslijed rasušivanja raspucao po spojevima, a vidljivo je i djelovanje crvotočine. Narušena je statika oltara, osobito u gornjem dijelu, što može ukazivati na velika oštećenja izazvana djelovanjem vode koja je prije sanacije krovišta prodirala u crkvu, a nekoliko elemenata nedostaje.333 Slikani sloj je raspucao po cijeloj površini ol-tara, a osobito izvorni sloj pozlate ukrasnog okvira slike s krunom i anđelima.

Rezultati analiza veziva i pigmenata te utvrđena strati-grafija slikanih slojeva ukazuju na niz intervencija. Među ostalim, ustanovljeni su pigmenti koji ulaze u upotrebu tek krajem 19. stoljeća, što ukazuje na intervencije no-vijeg datuma. Mehaničkim i kemijskim sondiranjem utvrđena su najmanje dva sloja polikromije ispod zate-čenog, izuzev ukrasnog okvira i krune s anđelima na ko-jima nema naknadnih preslika. Izvorni slikani sloj bio je kombinacija polirane pozlate na ukrasnim aplikacijama, profilacijama, kapitelima stupova i plohama između ka-nelira, dok su kanelire bile obojene intenzivnim crvenim i oker obojenjima kao i sve glatke ravne plohe predele, poleđinske daske koje nose oltar te ravni dijelovi atike.

Značajnije osuvremenjivanje inventara i opremanje cr-kve sv. Bernardina u duhu reformatorskih smjernica defini-ranih koncilom u Tridentu, uslijedilo je kroz drugu polovinu 17. i 18. stoljeća. Brod crkve od tada nadstropljuje oslikani drveni tabulat, pjevalište ukrašava nova oslikana ograda, a oltari dobivaju nove mramorne stipese.

TABULATU vrijeme prokuratora samostana sv. Eufemije Jurja Pa-

štrovića i gvardijana Ivana Krstitelja iz Raba, tijekom baro-kne obnove crkve sv. Bernardina 1669.,334 njeno je krovište zatvoreno oslikanim tabulatom. O tome svjedoči natpis na polju središnje kasete: HAEC AEDES AUXILIOQVOQUE


332 KSŽK 1979: 376-378

333 Najugroženiji su anđeli na atici, a nedostaju bočna lijeva voluta pored kapitela nosećeg stupa, desna ruka anđela sa središnjeg dijela atike te stopalo lijevog anđela s atike.

334 VKK III:156.

HONORANDAE UNVERSITATIS. EXORNATA EST MDCLXVIIII; u prijevodu: „Ovaj hram bio je također ukra-šen potporom rapskoga puka 1669.“. Izgradnja tabulata spominje se u svibnju 1669. godine kad je isplaćeno za boje za oslikavanje stropa 118 lira, za rad slikara Napolija 300 lira i stolaru Jurju 150 lira.335 Već je ranije, u siječnju 1657., isplaćeno 138 lira za daske poslane iz Venecije na kojima će slikar Otoni (Napoli) izvesti ‘krasan plafon’ koji je dovršio tek dvanaest godina kasnije.336 Prije tabulata, od vremena izgradnje crkve sv. Bernardina sredinom 15. stoljeća, brod crkve imao je otvoreno krovište (a travatura aparta, soffitto aperto), koje je bilo obojeno kestenjastom bojom i ukrašeno polikromski obojenim poprečnim gredama.

Tabulat datiran u 1669. godinu jedan je od rijetkih sa-čuvanih narativnih ciklusa s prizorima iz fioretta, jedne od najpoznatijih hagiografija o životu sv. Franje i franjevač-kih svetaca prikazanih unutar 26 pravokutnih polja (188 x 147 cm) smještenih uokolo središnjeg većeg prikaza (188 x 294 cm) Bogorodice od Bezgrešnog začeća s crkvenim titularom sv. Bernardinom i rapskim zaštitnikom sv. Kri-stoforom. Kasete su danas odvojene novijim trostrukim profiliranim letvicama s visećim, stiliziranim konzolama uz rubove tabulata, a sastoje se od pravokutne plohe s upisanom osmerokutnom, izduženom kartušom. U tim su kartušama naslikani prizori iz života sv. Franje, dok su ostale plohe oslikane vitičastim biljnim ornamentom na sivo-plavoj podlozi s glavicama kerubina u uglovima. Osmerokutne kartuše i vitičasti ornamenti obrubljeni su crnom bojom, dok su prizori u kartušama i glave kerubina nekonturirane. S obzirom na različitost izvedbe pojedinih motiva, moguće je pretpostaviti kako je na izradi tabulata surađivalo više autora.

Redoslijed prizora u kartušama navodi se od svetišta prema pjevalištu te od sjeverne prema južnoj strani:337

Sv. Didak znakom križa ozdravljuje bolesnikaSv. antun Padovanski i euharistijsko čudo Sv. Bonaventura, kardinalSv. franjo i brat Silvestar istjeruju đavle iz arezza Sv. franjo kleči pred čudotvornim raspelom u crkvi sv. Damjanaasiški biskup Guido II. plaštem zaogrće sv. franju Sv. franju vodi brat o konopu zbog pokoreSv. franju napastuju đavliSv. franjo napastovan od požude

335 Arhiv franjevačkog samostana u Kamporu, 4. libro oeconomiae Conventus Camporae al 1663.-1680, 33-45; BRUSIĆ, VLADISLAV, 183 (1936.), 5; BRUSIĆ, VLADISLAV, 1922., 6, 7.; „Maggio 1669: per colori per dipinger la soffitta della chiesa L. 118; per fattura al pittor Napoli L. 300; per dati al mistro Zorci marangon L. 150.“

336 VKK III:128.

337 Za detaljan opis, ikonografsku i stilsku analizu, vidi: DEMORI STA-NIČIĆ, ZORAIDA, 1987., 338-349.

83

Sl. 89 Tabulat s prikazima iz života sv. Franje, crkva sv. Bernardina, Otoni Napoli, 1669.

Wooden ceiling with scenes from the life of St Francis, church of St Bernardine, Otoni Napoli, 1669


Sv. franjo kažnjava se bacanjem u trnjeBogorodica nudi Dijete sv. franjiSv. franjo kuša duhovne radostiSv. franjo propovijeda ribama Bogorodica Bezgrešnog začeća sa sv. Kristoforom i sv. Bernardinom Sv. franjo u ognjenim kolimaSv. franjo prima pravila reda od KristaSv. franjo sa sv. Petrom i sv. PavlomSv. franjo prima Porcijunkulski oprostSv. franjo pretvara vodu u vinoSmrt sv. franjeSv. franjo blagoslivlje braćuSv. franjo grli serafski križ primajući raneSv. franji prolistala palica Oštećena kaseta s nedefiniranim prikazom (s probijenim ulazom u potkrovlje iz pjevališta)Sv. franjo dolazi u assisiSv. franjo oslobađa duše iz čistilištaPapa nikola v. posjećuje grob sv. franje

Uz kamporski značajan je i tabulat u crkvi sv. Frane u Šibeniku koji je također oslikan prizorima iz života svetca i prikazima najznačajnijih prvaka franjevačkog reda. Uz šibenski, postojao je i oslikani tabulat dubrovačke crkve Male braće, koji je nažalost uništen u potresu 1667. godine.

Slike su rad Matea Otonija Napolija djelatnog u drugoj polovini 17. stoljeća338 u Dalmaciji. Radionicu je imao u Sutivanu na Braču, odakle mu je bila i žena. U njoj su se izrađivale slike, oltari i druga liturgijska oprema za naru-čitelje s Brača i Šolte, iz Splita, Solina, Poljica te omiškog i makarskog kraja.

Shematični prikazi, izdužene i krute figure nevješto prikazane anatomije, shematični i plošni pejzaži niskog horizonta karakteristike su Otonijevog slikarstva koje je zadovoljavalo naručitelje skromnije financijske moći i li-kovnih zahtjeva.339 U kamporskom slučaju to je mogao biti cjelokupni puk, kako je zapisano na jednom od polja, te knez grada Raba od 1668. do 1671. godine Antonio Semi-tecolo, čiji je grb također prikazan na stropu.340

Tijekom 20. stoljeća tabulat je bio restauriran u više navrata, o čemu svjedoči sačuvana arhivska građa i doku-mentacija. Godine 1914. i 1915. u samostanu je obavljen niz radova obnove,341 a prema bilješkama don Frane Bulića

338 DEMORI STANIČIĆ, ZORAIDA, 1987., 337-340.

339 TOMIĆ, RADOSLAV, 2014., 112.


341 Radovi su izvođeni prema troškovniku koji je 1912. izradio ovla-šteni državni tehničar arhitekt Quiquerez na iznos od 4600 K. Sadržavao je 18 točaka s opisima potrebnih radova u cijelom kompleksu i njihovim troškovima, među kojima je uvršten i tabulat. Arhiv konzervatorskog odjela u Splitu, C.k. Pokrajinski Konservatorijalni Ured u Spljetu, br. 319/K 1914, 18.4.1914., prik. 22.6.1914., br. II-306/7, Popravak franjevačkog sa-mostana u Kamporu na Rabu, Dopis C.k.dalmatinskog namjesništva C.k. pokrajinskom konservatorijalnom uredu u Splitu, br. II-306/7 ex 1914, Zadar, 18.4.1914., prik. 22.6.1914., br. 319. HRZ, 2016., 72-73.

Sl. 90 Središnje polje tabulata s prikazom Bogorodice Bezgrešnog Začeća sa sv. Kristoforom i sv. Bernardinom

Central panel of the wooden ceiling with the Madonna of the Immaculate Conception with saints Christopher and Bernardine

85

u tom je periodu na tabulatu radio zadarski majstor Enri-co Benevegna kojega su platili franjevci.342 Detalji i opseg radova nisu poznati, ali je zanimljivo da su zaustavljeni na figuralnim prikazima nakon nekoliko izvedenih proba. Vrlo je vjerojatno da se majstor ograničio samo na dekorativne elemente. Moguće je i da se na njegovu intervenciju odno-si sljedeći navod: „Primijećeni su i tragovi nekog ranijeg popravka o kojem nemamo podataka. Slikar prilično loše kvalitete ih je na licu mjesta, bez skidanja popravljao. Ti su popravci naročito uočljivi na viticama pa je ovaj slikar sivom bojom prekrio neke od njih, prekrivajući potpuno crne i sive šrafirane poteze kojima je Napoli pokušao postići plasticitet. (…) Utvrđen je preslik na središnjim poljima s figuralnim scenama, ali ne na likovima jer je očito bio slikar lošije kvalitete pa se u njih nije usudio dirati ograničivši se samo na dekorativne elemente.“343 I 1922. godine Vladislav Brusić navodi da je tabulat u „dosta lošem stanju i potrebno je da se popravi“.344

Cjeloviti konzervatorsko-restauratorski zahvat na tabu-latu izvela je Restauratorska radionica Regionalnog zavoda

342 Arhiv konzervatorskog odjela u Splitu. Dokumentacija Arhiva Po-krajinskog konservatorijalnog ureda u Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Splitu: 30/k 1914, 59/k 1914, 319/K 1914, 10/K 1915, 10/2,3 1915.

343 MK-UZKB/SA-ZDE (796), Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture, Split, Zoraida Staničić, Izvještaj o radovima na restauraciji tabe-latuma iz franjevačkog samostana u Kamporu, 1982., 2.


za zaštitu spomenika kulture u Splitu.345 Radovi su započeli demontažom u lipnju 1977. i trajali su do svibnja 1984., kada je tabulat ponovno montiran. Iz dokumentacije se doznaje da su demontirane daske tabulata pojedinačno bile numerirane i zapakirane te prevezene u radionicu. Budući da je profilacija koja je uokvirivala slike bila u vrlo lošem stanju, uzeti su samo uzorci za rekonstrukciju. Tabulat je bio ugrožen prvenstveno zbog prodiranja vode kroz kro-vište, zbog čega su se daske razmaknule i raspucale, a sli-kani sloj odvajao. Istraživanjima je tada utvrđeno nekoliko preslika.346 Iako oskudni, podatci o prvom slikanom sloju ukazivali su na živu polikromiju crvene, žute, bijele i smeđe, dok je drugi sloj imitirao sivo-zelenu marmorizaciju, težeći monokromiji. Izvedena je konsolidacija slikanog sloja, de-zinsekcija i konsolidacija drvenog nosioca; crvotočinom dezintegrirane daske i profilirani ukrasni okviri kaseta su zamijenjeni. Prema ulomcima starije profilacije rekonstru-irane su nove i prebojene u lokalni ton. Potom je izvedena minimalna rekonstrukcija oštećenja slikanog sloja i retuš dijelova na kojima je bilo dovoljno informacija za izvođenje navedenog zahvata.

345 MK-UZKB/SA-ZDE (796), Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture, Split, Zoraida Staničić, Izvještaj o radovima na restauraciji tabu-latuma iz franjevačkog samostana u Kamporu, 1982., 1.

346 Konstatirano je da je boja na više mjesta u potpunosti isprana pa su očišćeni samo oni dijelovi koji su to mogli podnijeti zbog postojano-sti bojenog sloja. Većinom su bili preslikani samo dekorativni elementi, vitice i djelomično anđeoske glave, dok figurativne scene s likovima nisu preslikavane.

Sl. 91 Detalj Bogorodice, prikaz Navještenja s trijumfalnog luka crkve sv. Bernardina, 18. stoljeće (?)

Detail of the Madonna, scene of the Annunciation on the triumphal arch of the church of St Bernardine, 18th century (?)

Sl. 92 Detalj arkanđela Gabrijela, prikaz Navještenja s trijumfalnog luka crkve sv. Bernardina, 18. stoljeće (?)

Detail of Archangel Gabriel, scene of the Annunciation on the triumphal arch of the church of St Bernardine, 18th century (?)


Recentna istraživanja samostanskog kompleksa pro-vedena 2016. godine obuhvatila su pregled tabulata, pri čemu je utvrđeno stabilno stanje drvenog nosioca, ali i nova oštećenja slikanog sloja. Ona su nastala uz prozore crkve uslijed djelovanja svjetlosti i topline sunčevih zraka. Cjelo-kupni dojam je da je tabulat pretrpio znatna oštećenja kroz povijest prodiranjem vode te neadekvatnim zahvatima, što se očituje u prečišćenim dijelovima oslika. Zahvati 1980-ih godina zaustavili su njegovo daljnje propadanje zahvaljujući sanaciji nosive konstrukcije, konsolidaciji i rekonstrukciji oštećenog slikanog sloja.

Mehaničkim i kemijskim sondiranjem provedenim 2016. godine347 te prema podatcima iz sačuvane dokumentacije

347 U mikroskopiranim uzorcima pojavljuju se pigmenti cinkova i barijeva bijela koje se upotrebljavaju u novije vrijeme, kao i sintetske supstance, polivinilacetati koji se nalaze u kitovima korištenim pri za-dnjim intervencijama iz osamdesetih godina 20. stoljeća.

potvrđen je niz intervencija, no na osnovi dobivenih re-zultata vrlo je teško sa sigurnošću rekonstruirati izvorni slikani sloj.

NAVJEŠTENJE Uz raskošno oslikani tabulat, brod je crkve sv. Bernardi-

na u 18. stoljeću upotpunjen velikim oslikanim platnima smještenima na trijumfalni luk s prikazom Navještenja. Slike smještene na sjeverni i južni dio luka u povijesti su bile povezane s tabulatom u jedinstveni drveni okvir, no zbog prodora vlage i teškog oštećenja bile su uklonjene te deponirane u spremište samostana.

Na sjevernoj strani bila je Bogorodica (236 x 292 gornja širina x 82 cm donja širina), a na južnoj arkanđeo Gabrijel (270 x 274 gornja širina x 76,5 donja širina). Za sada njihov autor i točno vrijeme nastanka nisu poznati.348 U Velikoj kamporskoj kronici fra Odorik Badurina navodi nekoliko mogućih datacija slika. Prvo iznosi pretpostavku da je djelo nastalo 1690., za vrijeme dekoriranja crkve.349 Potom pret-postavlja da je prizor mogao biti naslikan i 1726., u vrijeme gvardijanata Petra d’Arbea koji nakon tri godine upravljanja samostanom sastavlja inventar navodeći da je za obnovu crkve, kora, sakristije i crkvice sv. Marina potrošio 200 L, za obnovu križa i zvonika 47 L, a za arkanđela Gabrijela izdvojio je nepoznatu svotu.350 Sljedeći period moguće data-cije je između 1758. i 1761., kada izradu naručuje gvardijan

348 Arhiv franjevačkog samostana u Kamporu, Samostan. Inventari. Opis crkve i samostana. Crkva: Slika Navještenja: „Potječe iz 18. st., pripada školi Veroneze“.

349 „Spese -- al pittor per manifattura ornamento ala chiesa - L27. - Per zornatte alli mistri et manuali per decorationi (?) della chiesa et convento et la chiesa di s. Marin in cita - 1158. Možda je slikar sada naslikao sliku Annuntiatio B. M. V: koja se i danas vidi na obe strane triumfalnoga luka na presbiteriju?“, VKK III:181.

350 VKK III:238.

Sl. 93 Ograda pjevališta s prikazima franjevačkih svetaca, crkva sv. Bernardina, 18. stoljeće

Choir loft parapet with images of Franciscan saints, church of St Bernardine, 18th century

Sl. 94 Detalj ograde pjevališta s prikazom sv. Antuna Padovanskog

Detail of the chopir loft parapet with the image of St. Anthony of Padua

87

Francesco d’Arbe za 84.14 L.351 Iako sigurnih podataka o nastanku slika za sada nema, konzervatorska istraživa-nja odnosno formalne karakteristike i tehnologija izrade ukazuju da su nastale u različitim vremenskim periodima, odnosno da je Gabrijel naslikan tijekom 18. stoljeća, a Bo-gorodica kasnije, krajem 18. ili početkom 19. stoljeća, te da su im autori različiti. Obje su slike rađene u tehnici ulja na lanenom platnu različitih struktura, što također potvrđuje različitu dataciju. Rjeđe platno grublje strukture s tankom preparacijom, na kakvom je slikana Bogorodica, karakteri-stično je za drugu polovinu i kraj 18. te početak 19. stoljeća, a finija platna gušćeg tkanja i deblje preparacije, na kakvom je slikan Gabrijel, karakteristična su za 18. stoljeće.

Već sredinom prve polovine 20. stoljeća O. Badurina po svom dolasku u Kampor primjećuje da su slike jako izblijedjele po sredini.352 S trijumfalnog luka su uklonjene 1977., prilikom restauratorskih radova na oslikanom tabu-latu crkve. Slike su zamotane i pohranjene u samostansku knjižnicu, zajedno s pripadajućim daščicama kojima su bile uokvirene.353 Tijekom istraživanja samostanskog komplek-sa, 2016. godine izvršena je posljednja evidencija stanja

351 Arhiv franjevačkog samostana u Kamporu, Abrege de la Histoire de la Bibliothèque du Kampor, 35: „Annunciatio B.M.V. po triomfalnom luku kod vel. oltara. To je slikano kroz g. 1758-61. Zato je potrošeno Lira 84 (Arhiv Kampor „Liber Inventariorum“ p. 114.) Tad je bio gvardijanom p. Francesco d’Arbe.“ VKK III:295.

352 KSŽK 1966-1986:356.

353 KSŽK 1966-1986:355, 356.

slika Navještenja te je utvrđeno njihovo vrlo loše stanje očuvanosti, osobito na platnu s prikazom Bogorodice koje je zahtijevalo hitne preventivne radove.354

OGRADA PJEVALIŠTA I VRATNICE ORGULJAPrikazi svetaca naslikani su i na ogradi pjevališta crkve

sv. Bernardina 1746. godine. Prednja je strana pjevališta jednostavno oblikovana i raščlanjena na pet kvadratičnih oslikanih ploha s prikazima franjevačkih svetaca, redom velikana franjevačkog reda. Na svakom polju nalazi se po jedan frontalno prikazan svetac s pripadajućim atributi-ma, smješten u shematiziran pejzaž, okružen s po jednim stablom, a pozadinu čine udaljene planine i plavo nebo.355 Od juga prema sjeveru (slijeva nadesno) prikazani su: sv. Ivan Kapistran s križarskom zastavom s trigramom IHS, a iza njegovih nogu je top; slijedi sv. Antun Padovanski s ljiljanom i knjigom, potom sv. Franjo Asiški s križem i knjigom, a na ruci kojom ju drži vidljiva je stigma. Na če-tvrtom polju je, zaključujući prema motivu križa u obliku propupale grane (arbor vitae), prikazan sv. Bonaventura, a na posljednjem sv. Jakov Markijski s kaležom i zmijom koja iz njega izlazi kao simbolom otrova koji mu je podmetnut

354 Slike je preuzela radionica Odsjeka I. za štafelajno slikarstvo HRZ-a u Zagrebu, gdje su započeli preventivni konzervatorsko-restauratorski radovi koji su obuhvatili površinsko čišćenje lica i poleđine, konsolidaciju boje i podloge te ravnanje slika.

355 Valja napomenuti da se uokolo naslikanih svetačkih likova naziru kružnice izvedene sitnim rupicama utisnutim u površinu dasaka. Svaka je kružnica izvedena s po dvije linije razmaknute do 3 cm.

Sl. 96 a, b Vratnice orgulja s prikazima franjevačkih svetaca (nekada na pjevalištu), sredina 17. stoljeća

Organ case doors with images of Franciscan saints (formerly at the choir loft), mid-17th century

Sl. 95 Podgled ograde pjevališta

Choir loft parapet soffit


tijekom služenja sv. Mise i koji mu nije uspio naškoditi.356 Autor slika nije poznat niti njihovo točno vrijeme nastanka.

Fra O. Badurina u bilješci o 1746. godini357 spominje pje-valište i pet naslikanih polja ograde govoreći da su na njima prikazani sv. Franjo, sv. Ante, sv. Bernardin, sv. Ivan Kapi-stran i sv. Petar Alkantarski.358 Moguće je da je zamijenio sv. Bernardina sa sv. Bonaventurom te sv. Jakova Markij-skog sa sv. Petrom Alkantarskim, utemeljiteljem bosonogih franjevaca, kojega se inače prepoznaje po golubici Duha Svetoga ili u božanskom nadahnuću. Taj se svetac ističe od ostalih jer je živio nešto kasnije, početkom 16. stoljeća, a zanimljivo je da je kanoniziran 1669., u godini oslikavanja

356 Zanimljivost vezana uz život sv. Jakova Markijskog jest datum njegove prve javne propovijedi koji je bio na blagdan sv. Antuna Pado-vanskog 1422. u Firenci u crkvi San Miniato. Da je moguće riječ o ovom svetcu prikazanom na kamporskom pjevalištu, upućuje i činjenica da se sv. Jakova u ranijem razdoblju, od kraja 15. stoljeća, prikazivalo kao i sv. Bernardina sa znakom IHS, u sivom habitu, s knjigom ili štapom, uobičajenim atributom franjevaca, ili s ampulom s Kristovom krvlju. Od 16. pa sve do 18. stoljeća ampula se zamjenjuje kaležom ili hostijom kao znakom Euharistije ili kaležom sa zmijom. Više o ikonologiji ovog sveca u: Luigi Abetti, La „costruzione“ di un culto, nascità e sviluppo del culto di san Giacomo della Marca attraverso le opere d’arte, internetski izvor:https://www.academia.edu/7227221/Il_culto_di_san_Giacomo_della_Marca_attraverso_le_opere_darte_in_Gemma_Lucens._Giacomo_de-lla_Marca_tra_devozione_e_santit%C3%A0_Atti_dei_convegni_di_stu-di_Napoli_20_novembre_Monteprandone_27_novembre_2010_a_cura_di_F._Serpico_Firenze_Edizioni_del_Galluzzo_2013_pp._93-139 (21. lipnja 2016.)

357 VKK III:263.

358 Isto navodi i BRUSIĆ, VLADISLAV, 183 (1936.), 6.

tabulata kamporske crkve. Ostalih pet svetaca uže je vezano uz život i djelovanje i sv. Franje i sv. Bernardina Sijenskog. Sv. Antun Padovanski i sv. Bonaventura bili su suvremenici sv. Franje.359 Sv. Ivan Kapistran i sv. Jakov Markijski bili su suvremenici i učenici sv. Bernardina i zajedno s njim promicatelji pobožnosti prema Imenu Isusovu.360 Sv. Ja-kov je ujedno djelovao na našim prostorima, u Slavoniji i Srijemu te je lako moguće da je nepoznati slikar prikazao upravo njega na ogradi pjevališta. Kanoniziran je 1726. go-dine, što opet ulazi u vremenski okvir koji daje Badurina zaključujući da je pjevalište napravljeno ipak sredinom 18. stoljeća, 1746. godine. Iste je godine šibenski majstor Petar Nakić,361 koji je imao radionicu u Zadru, izradio i orgulje

359 Sv. Franjo Asiški (1181./2. – 1226., kanoniziran 1228.), sv. Antun Padovanski (1195. – 1231., kanoniziran 1232.); sv. Bonaventura (1221. – 1274., kanoniziran 1482.). Sv. Bonaventuru je u ranom djetinjstvu sv. Franjo ozdravio od teške bolesti. Smatra ga se „drugim osnivačem“ franje-vačkog reda jer je bio jedan od najvećih franjevačkih ideologa, učenjak i intelektualac.

360 Sv. Bernardin Sijenski (1380. – 1444., kanoniziran 1450.); sv. Ivan Kapistran (1386. – 1456., kanoniziran 1724.); sv. Jakov Markijski (1394. – 1476., kanoniziran 1726.).

361 ŠABAN, LADISLAV, 1973., 5-43.; ŠABAN, LADISLAV, 1980., 555-571. U Dalmaciji je sačuvano 21 orgulja iz 18. stoljeća, pri čemu se posebno ističe graditelj Petar Nakić kao autor barem desetak orgulja, među ko-jima su bile i kamporske. Njihove su cijevi rastavljene u vrijeme Prvoga svjetskog rata i sakrivene, da bi 1931. godine bile prodane na Sušaku kao kovinski materijal.

Sl. 97 Elementi nekadašnjeg glavnog oltara crkve sv. Bernadina i tabernakul, oko 1755.

Elements of the former high altar of the church of St Bernardine and tabernacle, c. 1755

89

za pjevalište.362 Od orgulja su ostale sačuvane samo dvije oslikane drvene vratnice.363

Oslik pjevališta i oslik unutrašnje strane vratnica orgulja s prikazima dvaju franjevačkih svetaca (142,5 x 67,5 x 2 cm i 142,5 x 64,5 x 2-3 cm), mogu se pripisati istom autoru.

Tome u prilog idu identične fizionomije i suzdržani polo-žaj tijela prikazanih likova te identičan, sumaran prikaz pejzaža.

Vratnice orgulja premjestio je 1929. o. Vladislav Brusić u kapelu sv. Križa, gdje se i danas nalaze. Pregledom njihova stanja 2016. godine utvrđeno je da je drveni nosilac slike na lijevoj vratnici drvena tabla izrađena iz jednog komada, dok je desna vratnica sastavljena od tri uzdužno postavljene daske.364 Slikani sloj od uljane boje na licu desne slike sta-bilniji je od bojenog sloja na lijevoj slici, no svejedno se na više mjesta odvaja od preparacije i drugih bojenih slojeva, a mjestimično je i nepovratno izgubljen.365 Analizama veziva i pigmenata utvrđena je stratigrafija slikanih slojeva koji sadrže prirodne organske supstance366 te tutkalno-krednu

362 VKK III:263. Također se navodi da je za izradu orgulja izdvojeno 1500 lira, a za oslikavanje orgulja i pjevališta 648 lira. Vidi: BRUSIĆ, VLA-DISLAV, 1922., 152.

363 Digitalna zbirka HAZU, Kampor, Samostan franjevaca, Rab, 14. 5. 2016. Podatak preuzet iz spomenice fra Odorika Badurine, http://dizbi.hazu.hr/object/19515. Vidi i: VKK III:263., dana 1. kolovoza 1746. i VKK IV:403-404. Prema drugom izvoru, BRUSIĆ, VLADISLAV, 183 (1936.), 6., pjevalište (cantoria) s oslikanim frontalnim dijelom podignuto je tek 1755. godine.

364 Nosilac je ravan, stabilan, poleđine premazane bojom koja dobro prianja uz preparaciju i nosilac. Sa strane lica slike fiksno su postavljene dvije traverse.

365 Najizraženija oštećenja, nastala uslijed slabljenja veziva, prisut-na su na tamnim dijelovima svetačkih halja i stabala. Lak je nanesen u tankom sloju, oksidiran je i prekriven nejednakim slojem površinske nečistoće.

366 Najvjerojatnije prirodnu terpentinsku smolu i ulje, što upućuje na sloj laka i vezivo uljane boje.

preparaciju. Utvrđeni pigmenti367 odgovaraju pretpostav-ljenom vremenu nastanka oslika, primjerice azurit koji je korišten do početka 18. stoljeća. Naknadne intervencije nisu utvrđene.

Ispod pjevališta nalazi se još jedan polikromirani tabulat koji je moguće datirati u vrijeme prije368 izrade slika ograde pjevališta. Izvorno je bio podijeljen u dva vodoravna niza po pet kvadratičnih polja. Tome svjedoče sačuvane profilirane razdjelne letvice. Oslik je vrlo oštećen, ali se raspoznaju vitičasti biljni i cvjetni motivi i stilizirane vitice na bijeloj podlozi. Svako je polje kompozicijski riješeno tako da se u središtu nalazi četverolatični stilizirani cvijet koji s četiri strane uokviruju veće žuto-okeraste, biljne vitice, a plohe između tih motiva ispunjene su profinjenim crtežom sitno-ga crvenog, crnog i plavog cvijeća te crnih, samo obrisnom linijom naznačenih vitičastih stabljika.

Za razliku od Slovenije i sjeverne Hrvatske gdje se u baroknom razdoblju grade brojne drvene kapele s oslika-nim tabulatima, u Rijeci i Kvarneru gradnja tabulata nije bila tako učestala, ali se ipak profiliralo nekoliko slikara među kojima su primjerice Ivan Krstitelj Cosmini, koji je 1694. biljnim ornamentima oslikao tabulat u sakristiji crkve franjevačkog samostana na Krku, Josip Benedikt Stamberger, koji je 1703. slikanim štuko dekoracijama i iluzionističkim oslikom po uzoru na talijanske predloške barokne quadrature oslikao drveni strop ljetnog refektorija

367 Prema dobivenim rezultatima stratigrafske analize mikropresjeka utvrđeni su sljedeći pigmenti: olovna bijela, kalcijev karbonat, željezni oksid, minij, cinober, organska crna, siena, azurit, ultramarin, crveni oker, smeđi oker, kalcijev karbonat te gips.

368 VKK III:116 (27. srpnja 1652.), autor pretpostavlja da se upis vezan uz troškove boje, izrade, ploča i okvira odnosi na slike pjevališta: „Ne mo-žeš doznati iz dokumenta što se je radilo. Najprije da su radili pjevalište (cantoria)? Nad ulaznim vratima u crkvu i činili one slike na njemu. Jer između slika koje su po strani pjevališta, svaka za sebe jest kao posebnim okvirom omeđena, a to su oni zvali ‘svasa’ (‘svaža’ i danas seljaci zovu okvir). Pjevalište ipak nijesu, nego g. 1746.: 1.8.“ Moguće se godina 1652. onda odnosi na izradu tabulata podno pje-vališta (?).

Sl. 98 Stipes oltara Gospe Grčke, oko 1755.

Stipes of the altar of the Greek Madona, c. 1755

Sl. 99 Stipes oltara sv. Križa, oko 1755.

Stipes of the altar of the Holly Cross, c. 1755


franjevačkog samostana na Trsatu, i Franjo Juriceo koji je 1731. oslikao tabulat u vrbničkoj kapeli sv. Antuna na Krku.369 Za kamporski je tabulat važno djelovanje Ivana Krstitelja Cosminija s obzirom na bliske analogije njegovog tabulata u franjevačkom samostanu na Krku. Manji osli-kani grednik s florealnim motivima nalazi se i u prostoru današnje sakristije crkve sv. Bernardina.

U istraživanjima pjevališta provedenim 2016. godine utvrđena su znatna oštećenja drvenog nosioca370 te naruše-na cjelokupna statika.371 Ograda je obojena monokromnom smeđom bojom, što se u istražnim radovima potvrdilo kao naknadna intervencija. Vidljiva su oštećenja slikanog sloja bočnih slika ograde u vidu minimalnog nedostatka slika-nog sloja, mjestimice vidljivoga svijetlozelenog podslika

369 MATEJČIĆ, RADMILA, 1982., 533, 534.

370 Radi rasušivanja drvenog nosioca pojavile su se manje raspukline između dasaka na slikama ograde pjevališta. Svaka slika sastoji se od tri do četiri međusobno spojene daske.

371 Dva novija, recentna stupa slabo podupiru pjevalište u koje je ugrađena betonska deka. Uslijed njezine težine, s prednje strane ograde pojavila su se iskrivljenja, posebice na donjoj profiliranoj letvici ograde. Potrebno je napomenuti kako ovu recentnu konstrukciju s dva stupa nose dvije drvene grede koje počivaju na kamenim, odnosno drvenim konzolama; te su grede postavljene uz sam tabulat ne dodirujući ionako krhki i preoštećeni slikani sloj.

te potamnjeloga slikanog sloja. Mehaničkim i kemijskim sondiranjem utvrđeno je više slojeva, osobito na ogradi i profilacijama ograde, kao i na ukrasnim profilacijama ta-bulata podno pjevališta. Utvrđeni izvorni slojevi na tim dijelovima su crvena, plava, oker i svijetlozelena mono-kromna obojenja. Na slikama svetaca s ograde pjevališta nisu utvrđeni raniji slojevi osim svijetlozelenog podslika koji je korišten kao osnova na svih pet slika pjevališta. Tu je također utvrđen i sloj potamnjelog laka koji prekriva da-leko svjetliji kolorit.

U najgorem je stanju oslik na tabulatu372 podno pjevali-šta i zahtjeva hitnu intervenciju.

BAROKNI OLTARI CRKVE SV. BERNARDINAU opsežnoj obnovi i opremanju crkve sv. Bernardina

sredinom 18. stoljeća nabavljeni su novi kameni oltari, odnosno ukrašeni su stipesima i bočnim stranicama s in-krustacijama od višebojnog mramora.

372 Slikani sloj je vidljivo pulveriziran, vezivo boje izgubilo je svoja svojstva i osipa se u većim plohama veličine 3 x 3 cm. Osipa se pri najma-njem protoku zraka kod otvaranja ulaznih vrata. Vjetrobran koji je ovdje postavljen dijelom štiti od većih oštećenja, no svojom je konstrukcijom zahvatio oslikana polja tabulata oštetivši ih nepovratno.

Sl. 100 Oltar sv. Eufemije, crkva sv. Eufemije, druga polovina 18. stoljeća

Altar of St Euphemia, church of St Euphemia, second half of the 18th century

Sl. 101 Oltarna pala sv. Eufemije, 17./18. stoljeće

Altarpiece of St Euphemia, 17th/18th century

91

O godini njihove izgradnje svjedoči i natpis A. D./MDCCLV, uklesan na prednjoj strani kamenog ulomka po-hranjenog ispod oltara Majke Božje. Ulomak je bio dio glav-nog baroknog oltara koji je izvorno bio smješten bliže brodu crkve, ispod trijumfalnog luka, i na njemu je bio postavljen poliptih sv. Bernardina braće Vivarini.373 Većina baroknih oltara crkve bila je tijekom stoljeća i raznih preuređenja izmijenjena, premještana ili u potpunosti uklonjena. Tako je u potpunosti uklonjen oltar sv. Franje,374 izvorno podi-gnut uz sjeverni zid broda, uz luk Gospine kapele, prilikom obnove 1929. godine pod vodstvom tadašnjeg gvardijana fra V. Brusića. Nasuprot njemu, uz južni zid broda crkve bio je njegov pandan, oltar sv. Križa koji je u isto vrijeme premješten u novooblikovanu kapelu sv. Križa. Oltari su bili uklonjeni kako bi se dobilo više prostora za puk.

Njihova je forma jednostavna, s manjim varijacijama u kompoziciji geometrijskih oblika i koloritu inkrustacija, što ukazuje na istu altarističku radionicu ili majstora. U vene-cijanskoj se tradiciji geometrijske sheme stipesa javljaju od radova Baldessarea Longhene, no na istočnojadranskoj se obali u većoj mjeri susreću u prvoj i drugoj četvrtini 18. sto-ljeća. Jednostavnija i konzervativnija altaristička rješenja u manjim sredinama izvode udomaćeni majstori i radionice s venetskim iskustvima. Tako je primjerice radionica Gi-useppea i Domenica Cavallierija djelatna na prostoru Istre i Kvarnera u prvoj četvrtini 18. stoljeća izradila veći broj ol-tara jednostavnog oblikovanja. Slična ostvarenja nalazimo

373 VKK IV:374.

374 Kameni dijelovi oltara sv. Franje odloženi su uz kameni sarkofag u klaustru samostana, a oltarna pala Antonia Grapinellija s prikazom stigmatizacije sv. Franje nalazi se u samostanskoj zbirci.

i južnije u Dalmaciji. Sredinom 18. stoljeća u Zadru je bilo aktivno nekoliko altarističkih radionica, poput one obi-telji Degan, koje su opskrbljivale crkve oltarima na širem prostoru pa tako i na Kvarneru.375 Treba imati na umu da su se franjevačke zajednice često međusobno ugledale pri naručivanju umjetnina pa se može pretpostaviti da su kamporskim franjevcima uzor pri naručivanju bili stariji košljunski oltari.

Zbog oblikovanja i stilskih karakteristika, skupini ba-roknih oltara iz crkve valja pribrojiti i tabernakul glavnog oltara te stipes oltara iz crkve sv. Eufemije koji je nastao u nekoj drugoj, također nepoznatoj radionici.

OLTAR SV. EUfEMIJEOltar sv. Eufemije nalazi se uz istočni zid crkve sv. Eu-

femije. Podignut je na pravokutnoj bazi od dvije stube izrađene od breče koje omogućuju pristup menzi oltara s tri strane. Supedanej je ispunjen jedinstvenom pločom od svijetlosivog vapnenca. Stipes je podijeljen u tri polja ispunjena geometrijskim inkrustacijama od raznobojnog mramora. Stilski i oblikovno, ali ne i radionički, ovaj je oltar blizak baroknim oltarima u crkvi sv. Bernardina. Altarist se u ovom slučaju susreo s problemom prilagođavanja crteža na polju manjih dimenzija i proporcija, zbog čega polja s mramornim elementima izgledaju stisnuto i zbijeno.376

Točno vrijeme podizanja oltara nije poznato, međutim indikativan je zapis u Velikoj kamporskoj kronici iz 1772.

375 GOJA, BOJAN, 2010., 188-209.

376 Slično rješenje stipesa oltara s istaknutim bočnim dijelovima nalazi se na oltaru u južnoj apsidi nekadašnje rapske katedrale.

Sl. 102 Sjeverni dio istočnog zida klaustra s ugrađenim kamenim ulomcima i nadgrobnim pločama

North section of the east cloister wall with walled-up stone fragments and tomb slabs


godine.377 Tada članovi bratovštine sv. Eufemije dobivaju posmenu dozvolu za obnovu oltara od provincijala fra Jo-sipa Gusta iz Rovinja. Nije poznato je li zatražena obnova izvedena, niti jesu li se radovi odnosili na menzu ili retabl. Temeljem oblikovnih karakteristika oltar je zasigurno na-stao u drugoj ili trećoj četvrtini 18. stoljeća.

Retabl oltara sv. Eufemije koncipiran je jednostavno, naglašene tektonske kompozicije s dva kompozitna stupa na povišenim bazama, razlomljenom atikom lijepo obliko-vanih, antikizirajućih detalja sa središnjom skulpturom sv. Eufemije u polufiguri s mučeničkom palmom i navikulom te uholikim kartušama na kosim stranama atike. Oltar je boč-no ukrašen plitkim uholikim oltarnim krilima. Ovaj oltar pokazuje analogije, posebice u predjelu predele, s predelom oltara Majke Božje koja je gotovo identično oblikovana pa valja pretpostaviti da je autor ovih dvaju oltara ista osoba; svakako, ovaj je oltar izrađen prema oltaru Majke Božje. U središtu retabla nalazi se oltarna pala sa sv. Eufemijom, sv. Antunom, sv. Petrom i sv. Stjepanom Prvomučenikom (196

377 VKK III:311, 607, BRUSIĆ, VLADISLAV, 1922., 11.

x 120 cm). Naslikao ju je nepoznati majstor krajem 17. ili početkom 18. stoljeća, a naknadno je u 19. stoljeću presli-kana. Na taj zaključak upućuju formalne karakteristike i stilska bliskost akademizmu onodobnih lokalnih majstora.

Pala je naslikana na ručno tkanom platnu od tri okomito spojena dijela, koje je kruto i deformirano, a oslanja se na podokvir.378 Preparacija je tutkalno-kredna i većinom dobro prianja uz nosilac. Bojeni sloj (uljana boja)379 djelomično je, zajedno s preparacijom, nepovratno izgubljen. Dijelo-vi oštećenja su retuširani preko golog platna i okolnog,

378 Slika je montirana u oltar pa je nije bilo moguće pregledati s poleđine te tako utvrditi stanje poleđine i podokvira. Ispod ukrasnog okvira vidljivi su tragovi čavala na slikanom sloju kojima je nosilac bio pričvršćen za podokvir.

379 Prema dobivenim rezultatima analiza veziva može se zaključiti da uzorci sadrže prirodne organske supstance (najvjerojatnije prirodnu terpentinsku smolu i ulje, što upućuje na sloj laka i vezivo uljane boje kojom je slika naslikana, kao i na vezivo boje retuša) te vezivo na bazi proteina (tutkalo), kalcij karbonat i nitrate (sastojci tutkalno-kredne pre-paracije). Analizom pigmenata utvrđeni su sljedeći pigmenti: cinkova bijela, organska crna, željezni oksid, barijeva bijela, azurit, olovna bijela, kalcijev karbonat, cinober, minij, žuti oker, umbra.

Sl. 103 Sarkofag, kraj 14. / početak 15. stoljeća

Sarcophagus, late 14th / early 15th century

93

Sl. 104 Reljef Bogorodice s Djetetom, detalj sarkofaga

Relief of the Madonna and Child, detail of the sarcophagus

originalnoga slikanog sloja. Preslici380 i retuševi su brojni i lako vidljivi.

Nepovoljno stanje očuvanosti utvrđeno je i na retablu oltara sv. Eufemije prilikom istraživanja 2016. godine. Dr-veni nosilac je oštećen rasušivanjem, zbog čega su raspucani spojevi dasaka, a vidljivo je i djelovanje crvotočine. Statika čitavog oltara je narušena u gornjim dijelovima i nedostaje dio vitice na lijevoj bočnoj strani oltara. Višeslojna polikro-mija381 je oslabljena i ispucana po cijeloj površini oltara. Na osnovi preliminarnih istraživanja moguće je rekonstrui-rati izgled izvornoga slikanog sloja koji je bio zanimljiva kombinacija polirane pozlate i posrebrenja na ukrasnim aplikacijama, profilacijama, kapitelima stupova i plohama između kanelira, dok su kanelire bile obojene tamnoplavim, svijetloplavim, oker i tamnocrvenim obojenjima, kao i sve glatke ravne plohe predele, poleđinske daske koje nose oltar te ravni dijelovi atike.

380 Analizom pigmenata pronađena je cinkova bijela koja se koristi od sredine 19. stoljeća, a pronađeni je pigment vjerojatno sastojak boje kojom su retuširana oštećenja.

381 Utvrđena su najmanje dva slikana sloja ispod vidljivoga gornjeg.

Uz izvedbenu analogiju s oltarom Majke Božje, ovaj oltar pokazuje i analogiju po utvrđenoj polikromiji, s obzirom na to da se crvena i oker boja te pozlata ponavljaju i kod oltara Majke Božje i to na identičnim pozicijama.

PREDMETI I UMJETNINE IZ SAMOSTANSKOG LAPIDARIJA I ZBIRKI

Mnogi od navedenih dijelova inventara do danas nisu sačuvani integralno, u izvornoj funkciji ili uopće više nisu unutar sakralnog prostora. Takvi primjeri kao i brojni drugi umjetnički i utilitarni predmeti akumulirani su kroz sto-ljeća u bogatu samostansku zbirku koja se može podijeliti na improvizirani lapidarij u klaustru samostana, knjižni-cu, izložbenu zbirku umjetnina, arheološkog materijala, numizmatike i etnografskih predmeta te zasebnu zbirku slika fra Ambroza Testena.

Improvizirani lapidarij čini veći broj kamenih predmeta uzidanih u istočni zid klaustra. Među ulomcima prepozna-jemo arhitektonsku plastiku poput ulomaka svodnih reba-ra, stupića oltarne ograde, zaglavnog kamenja ili kapitela. Tu je ugrađena i ploča s najvažnijim natpisom za povijest


kamporskog samostana, onim o njegovu utemeljenju i

podizanju 1446. godine te donatoru Petru Caru. Ploča od

vapnenca izrađena je tijekom gradnje samostana sredinom

15. stoljeća pa se može pretpostaviti da ju je isklesao jedan

od majstora suradnika ili sam protomajstor Juraj Dimitrov

Zadranin. Latinski natpis je uklesan kapitalom u pet redo-

va, a slova su naglašena olovom: ANNIS · DNI · CVRENTIB

· MCCCCXLVI · NOBILIS/ VIR · S PETRVS · DE · CARº · FEC

· FIERI · HOC · OP · PRº·/ FRATRIB’ · DE · OBSERVANCIA ·

AD HONOREM · DEI ·/ BTI · FRANCISCI · ET BTE · EVFE-

MIE · ET · AD REMISSIO/ NEM · SVºIR · PECCATORUM

· ET SVºR · MORTVOR/.. Ploča je izvorno bila ugrađena

iznad glavnog ulaza u klaustar, uz pročelje crkve sv. Ber-

nardina. Na današnje je mjesto prenesena 1929. godine,

prilikom opsežnih radova obnove samostanskog kompleksa pod vodstvom fra Vladislava Brusića.

Međutim, naviše se ističu tri nadgrobne ploče s grbovima koje su iz poda crkve uklonjene početkom 20. stoljeća. Riječ je o radovima nastalima početkom 16. stoljeća. Kvalitetom klesarske obrade prednjači nadgrobna ploča izvorno smje-štena u kapeli Gospe Grčke i pripada donatoru kapele, An-drei Cimlarchi. Nakon što je uklonjena s izvornog mjesta iz crkve sv. Bernardina, ploča je najvjerojatnije bila ugrađena 1914. u zapadni trijem klaustra, a na današnje mjesto, u istočni zid istočnog trijema, postavljena je tijekom radova preuređenja samostana pod vodstvom fra Brusića 1929. godine. Ploča je rad dalmatinskog kipara Petra Radova Trogiranina udomaćenog na Rabu početkom 16. stoljeća. Izrađena je od lokalnog kamena, rapske breče, s bogatom

Sl. 106 Prostorija samostanske zbirke, zapadno krilo samostana, prvi kat

Convent collection, west wing of the convent, first floor

Sl. 105 Prostorija samostanske zbirke, zapadno krilo samostana, prvi kat

Convent collection, west wing of the convent, first floor

95

i plastično naglašenom dekoracijom u vidu festona, povi-jenih vitica i grba. Kompozicijom je gotovo identična nad-grobnoj ploči Primiceriusa Bizze u rapskoj katedrali, što je rad istog majstora. Petar Radov izradio je brojne primjere arhitektonske plastike na crkvama i palačama u Rabu, li-turgijsku opremu i druga ostvarenja u kamenu. Bio je vješt majstor – nedostatke koji su vidljivi pri izradi ljudskih liko-va nadoknađuje vješto izvedenim dekorativnim elementima kojima je afirmirao renesansni stil na Kvarneru.382

Druge dvije ploče ugrađene u isti istočni zid djela su nepoznatih majstora. Jednako kao i prethodna, bile su uklonjene iz crkve sv. Bernardina 1903. te prezentirane prvi put prilikom uređenja lapidarija u klaustru 1914., a na današnju poziciju ugrađene su 1929. godine. Jedna je

382 FISKOVIĆ, CVITO, 1987., 321-333.

nadgrobna ploča Franje Crnote iz 1519., s grbom tipa a tacca u gornjem dijelu, unutar kružnog polja s istaknutim rubom, te vrlo oštećenim i izblijedjelim natpisom u donjem dijelu. Unatoč lošem stanju očuvanosti, može se odredi-ti vlasnika ploče. U Velikoj kamporskoj kronici donosi se podatak da je Franjo Crnota 1519. oporučno odredio svoj ukop u sredini crkve sv. Bernardina.383 O. Badurina dalje navodi da je njegova izlizana ploča smještena u klaustru, ali ne određuje koja je to točno. S obzirom na uklesano ime Francesco te naznake vertikalnih linija na grbu koje su obilježje rapske obitelji Crnota,384 ploča se može pripisati navedenom pripadniku rapskog plemstva.

383 VKK II:109.

384 GRANIĆ, MIROSLAV, 1987., 232.

Sl. 107 a, b Drveni anđeli lučonoše

Wooden light- bearing angels


Treća nadgrobna ploča, također nepoznatog majstora, izrađena je 1514. godine koja je uklesana rimskim broje-vima na njezinom dnu. U središtu ploče je kružno polje istaknutog ruba i unutar njega štit zašiljena dna s malim volutama na sredini i vanjskim rubovima vrhova. U donjem dijelu ploče je polje s nečitkim natpisom. I ona je ugrađena na današnje mjesto 1929., kao i prethodne dvije.

Od uzidanih fragmenata valja izdvojiti rimski natpis, reljef s prikazom crux gemmate iz 6. ili 7. stoljeća te ulomak ranosrednjovjekovne grede s motivom kuka. Od neuzida-nih predmeta izdvajaju se inkrustacijama ukrašeni dijelo-vi demontiranih oltara iz crkve, ukrasne arkade ograde s kraja 15. stoljeća te odnedavno ploča s pleterom izrađena krajem 8. ili početkom 9. stoljeća. Prema ostatcima natpi-sa na njegovoj stražnjoj strani (SEP . DEIII FRATELI/MIS 1791), vidljivo je da je sekundarno iskorišten kao nadgrob-na ploča neke od lokalnih bratovština krajem 18. stoljeća. Ploča je uklonjena iz crkve sv. Bernardina 1903., zajedno s ostalih desetak nadgrobnih ploča prilikom već spomenu-te izrade novog poda. Pred početak Prvoga svjetskog rata izvršeni su popravci u samostanu. Troškovnikom radova

sastavljenim 1912.385 predviđeno je da se u klaustru uzida i „langobardski kameni pleterni ornament, koji je razbijen u dvije polovice.“ Zajedno s tri nadgrobne ploče trebao je biti prezentiran na primjeren način pored ulaza u klaustar, gdje se vodilo računa da fragmenti tvore cjelinu kao što su je izvorno činili te da budu pričvršćeni metalnim kukama, a ne uzidani. Nije poznato u kojoj su točno mjeri radovi izvršeni, no u slučaju pluteja jesu, što potvrđuje fotografija snimljena oko 1920. godine. Već 1929. godine, prilikom uređenja crkve sv. Bernardina Sijenskog, fra V. Brusić od-lučio je premjestiti ulomke i dao ih je uzidati pred svetište zajedno s faksimilskom kopijom, čime je dobio simetričnu oltarnu pregradu. Faksimil je izradio Ilija Ribarić iz Banjo-la.386 Izvornu ploču i faksimil dodatno je uokvirio gredama od breče koje su prvotno bile dio okvira vrata prema sakri-stiji na južnom zidu svetišta. Ograda je stajala na ulazu u svetište sve do 1971., kada je premještena na ulaz u kapelu Majke Božje, odakle je pak uklonjena tijekom posljednjih radova obnove crkve 2018./19. godine.

385 Arhiv konzervatorskog odjela u Splitu, C.k. Pokrajinski Konser-vatorijalni Ured za Dalmaciju u Spljetu, br. 319/K 1914, 18.4.1914., prik. 22.6.1914., br. II-306/7, Popravak franjevačkog samostana u Kamporu na Rabu, Dopis C.k. dalmatinskog namjesništva C.k. pokrajinskom konser-vatorijalnom uredu u Splitu, br. II-306/7 ex 1914, Zadar, 18.4.1914., prik. 22.6.1914., br. 319., Opisni trebnovnika ragja i trošaka potrebitih za po-pravak samostana sv. Bernardina na Rabu, Arh. Quiqerez m.p., 26.9.1912.

386 VKK III:277.

Sl. 108 a, b Rezbareni drveni obiteljski grbovi

Carved wooden family coats of arms

97

Od uzidanih fragmenata valja izdvojiti još pojedine pri-mjere. Jedan od njih je ploča s rimskim natpisom, tabula ansanta s izdancima s vegetabilnim motivima. Izvorno je bila rimski nadgrobni spomenik, s tragovima ponovne upo-trebe. U samostan su početkom 20. stoljeća u više navrata dopremani rimski ulomci nađeni na otoku Rabu, postavši dio samostanske zbirke, ali nažalost nisu detaljnije po-pisivani ni opisivani. Potom je tu i reljef s prikazom crux gemmate iz 6. ili 7. stoljeća. U Kronici stoji da je ulomak u samostan donio kamporski župnik Kristofor Blagdan 1836. godine s lokaliteta Polačine u Palitu, te da bi to mogao biti fragment kasnoantičkog pluteja odnosno dio oltarne pre-grade neke od rapskih crkava.387

Uz njega je ulomak ranosrednjovjekovne grede s moti-vom kuka, nepoznate radionice, moguće iz druge polovine 8. stoljeća ili kasnije.

Svakako je najznačajniji predmet u klaustru veliki gotički kameni sarkofag s bogato izvedenim figuralnim reljefom

387 VKK I:241.

na vanjskim stranicama na kojima dominiraju Bogorodica i dva svetca pod trilobnim arkadama te ugaoni anđeli. Sar-kofag je na današnje mjesto, u istočni zid istočnog trijema klaustra, ugrađen 1914. godine. Demontiran je sa zapadnog pročelja crkve sv. Eufemije i postavljen na mjesto koje su odredili tadašnji konzervatori Pokrajinskog ureda u Splitu. Prema njihovim uputama izrađena je kamena stepenica na koju su postavljeni stupovi koji nose sarkofag, koji je pak dodatno pričvršćen u zid metalnim kukama. Badurina u Velikoj kamporskoj kronici navodi da je sarkofag izvorno bio smješten u crkvi sv. Bernardina, odakle je uklonjen sre-dinom 18. stoljeća,388 vjerojatno prilikom preuređenja crkve i nabave baroknih oltara, no nema dokaza koji bi potvrdili ovu pretpostavku.

Prema tradiciji, smatra se da je u sarkofag sahranjena lička kneginja Mande Budrišić koja je bježeći pred Osman-lijama došla na Rab oko 1480. godine, gdje se posvetila pobožnom životu u samostanskoj zajednici franjevki

388 VKK II:125.

Sl. 109 Drvena skulptura sv. Franje, 15./16. stoljeće

Wooden statue of St Francis, 15th/16th centurySl. 110 Stigmatizacija sv. Franje (nekada na oltaru sv. Franje u crkvi sv. Bernardina), Antonio Grapinelli, 18. stoljeće

St Francis Receiving the Stigmata (formerly on the altar of St Francis in the church of St Bernardine), Antonio Grapinelli, 18th century


trećoretkinja sv. Antuna Opata, što međutim nije uteme-ljeno na povijesnim izvorima. Tipologija sarkofaga i stil-ske karakteristike reljefa međutim ne odgovaraju periodu trećeg desetljeća 16. stoljeća, kada ona umire, već su bliže kraju 14. ili početku 15. stoljeća.

Kamporski sarkofag nije opsežno istraživan i analizi-ran, ali je poznat u domaćoj i stranoj literaturi. Konsenzus oko njegove datacije i autora za sada ne postoji. Schleyer prepoznaje sarkofag kao ranokršćanski rad postavljen na gotičko podnožje u kojem je M. Budrišić ukopana u 17. ili 18. stoljeću.389 Dudan ga prepoznaje kao rad Andrije Alešija iz sredine 15. stoljeća,390 a Wolters ga navodi kao primjer za prikaz ugaonih anđela u venecijanskoj gotičkoj klesarskoj

389 SCHLEYER, W., 1914., 127.

390 DUDAN, ALESSANDRO, 1921., 158.

Sl. 111 Raspeće, fra Ambroz Testen, 1973.

Crucifixion, Fra Ambroz Testen, 1973

tradiciji.391 I. Fisković smatra da sarkofag nastaje krajem 14. ili prve polovine 15. stoljeća, oslanjajući se na likovna iskustva kasnog trecenta ne samo Venecije, nego i neke dru-ge, možda Toskani bliže sredine.392 O sarkofagu je pisao i M. Domijan koji ga temeljem skulptorskih stilskih osobina datira u prvu polovinu 15. stoljeća.393

Sarkofag se svojom očuvanošću ističe u malobrojnoj sku-pini gotičkih sarkofaga duž istočne obale Jadrana, u koje se još ubraja Gučetićev sarkofag iz Dubrovnika, sarkofag biskupa Ivana de Cardinalibusa u Senju i nadbiskupa Nikole Matafara u Zadru koje je izradio Pavao iz Sulmone.

391 WOLTERS, WOLFGANG, 1976., 164.

392 FISKOVIĆ, IGOR, 1977., 153, 2010., 98.


99

Na prvom katu istočnog krila samostana smješteni su knjižnica i arhiv. Među brojnim i značajnim tiskovinama pohranjena je i Velika Kamporska kronika fra Odorika Badurine, kao i rukopisi fra Brusića te ostali spisi važni za povijest franjevaca u Kamporu i samostanski sklop sv. Bernardina.

U nasuprotnom je krilu samostana veća prostorija u kojoj je smještena raznovrsna zbirka predmeta otvorena za posjetitelje. U nju se pristupa s povišenog platoa ispred pročelja crkve sv. Bernardina. Prostorija pravokutnog tlocr-ta izduženog u smjeru sjever – jug pregrađena je niskim pregradama ili namještajem, što segmentira prostor i te-matske cjeline zbirke.

Desno od ulaza smješten je dio s geološkim, fosilnim i kamenim izlošcima. Skulptorskom obradom i likovnošću izdvajaju se ulomci triju rimskih stela i jednog natpisa te napose rimski kip božice Dijane pronađen na Rabu 1942. godine. Među kamenim su ulomcima ostatci oltarne ograde Andrije Alešija, jedno križište svoda te nekoliko utilitarnih predmeta od kamena. Ostatak jugozapadnog dijela prosto-rije zauzima etnografska zbirka s predmetima iz tradicio-nalnog domaćinstva te narodna nošnja. Na istočnom zidu prostorije, nasuprot etnografskog postava, smještena je numizmatička kolekcija kovanica i papirnatih novčanica.

U vitrinama po sredini prostorije i na ostatku zidova smješteni su brojni umjetnički radovi te djela umjetničkog obrta. Po kvaliteti izrade i oblikovanja izdvajaju se dva re-nesansna kandelabra nastala vjerojatno oko sredine 16. stoljeća, drveni anđeli lučonoše i drveni rezbareni grbovi (bilježnika Kristofora Nimire i obitelji Car). Značajna je i skulptura sv. Franje izrađena u 15.394 ili 16.395 stoljeću. Sve-tac je prikazan frontalno u mirnom stavu i blagom rasko-raku s knjigom u ruci. Kip je izrađen od cedrovine. Prema predaji skulpturu je darovala obitelj Car. Izvorno nije bila polikromirana, ali je u jednom trenutku premazana bron-com (pozlaćena?).396

Od slikarskih se radova izdvajaju već spomenute slike s oltara Majke Božje koje prikazuju sv. Kristofora i sv. Pavla (?), a pripisuju se radionici braće Vivarini ili njoj bliskih majstora. 397 Tu se čuva i oltarna pala s uklonjenog oltara

394 Arhiv franjevačkog samostana u Kamporu, Abrégé de la Histoire de Bibliotheque du Kampor, 66, 74., navodi: kasnija gotika 15. st.: „Da je iz XV. vij. Poznaš i po tomu, što je pojas izrađen od jedne niti (običaj radnje u 14. i 15. vij.), dočim kasnije rade iz dvije niti; duplo kako sada nose franjevci. I zato: što je kapuć bez nabora, posve gladak. Sve su to oznake onog vijeka. Suviše po čelu i nad očnim čeonim kostima i ruda-stim kosama. Ovakva je radnja danas prava rijetkost. Zato ovaj kip ima veliku vrijednost.!“; VKK III:192.

395 BONIFAČIĆ, ANDRIJA, 1985., 39.

396 VKK III:192. Muzejska zbirka samostana sv. Eufemije u Kamporu, Kratak prikaz izloženih predmeta, 6: autor navodi da je skulptura izvorno bila pozlaćena.


sv. Franje. Nju je naslikao Antonio Grapinelli398 sredinom ili u trećoj četvrtini 18. stoljeća, a prikazuje stigmatizaciju sv. Franje.399 Zanimljivo je da je isti mletački slikar izradio glavnu palu u rapskoj katedrali, kao i sliku na glavnom ol-taru benediktinske crkve sv. Andrije. Izbor istog majstora upućuje na slično postupanje prilikom naručivanja umjet-nina kao i nekoliko stoljeća ranije kada su Rabljani povjerili svoju narudžbu prokušanom majstoru, odnosno radionici Vivarinijevih. Najrecentniju cjelinu samostanske baštine čini zbirka fra Ambroza Testena400 koja je nastala iz bogatog korpusa sa-čuvanih slika i crteža toga franjevca i umjetnika slovenskog podrijetla. On je u kamporskom samostanu živio i radio od 1961. do 1983. godine. Smatra se jednim od najintrigan-tnijih samoukih slikara u novijem hrvatskom slikarstvu. Njegova djela karakterizira izraženi kolorit, lirski izraz i ekspresivnost te prevladavajuća religiozna tematika. U pro-storu crkve sv. Eufemije i hodnicima samostana izloženo je više od pedeset njegovih umjetnina, pretežito religiozne tematike ili pejzaža, izrađenih na papiru različitim crtaćim i slikarskim tehnikama. Memorijalna zbirka fra Ambroza Testena otvorena je u lipnju 1989. godine u sv. Eufemiji, a uz njegove radove izložen je i crtaći pribor te predmeti kojima se slikar svakodnevno služio.


399 Slika je restaurirana u HRZ-u 2012. godine (vidi Izvješće o pro-vedenim konzervatorsko-restauratorskim radovima na slici A. Grapellija „Stigmatizacija sv. Franje“ iz Franjevačkog samostana u Kamporu na Rabu, HRZ, Zagreb siječanj 2013., dokumentacija HRZ-a). Raniji restauratorski zahvat bio je obavljen u Zadru od 9. svibnja 1959. do studenoga 1964. godine (Dinko Šulina, Arhiv franjevačkog samostana, Inventar iz 1964., str. 5). Dokumentacija o radovima sadržana je u restauratorskom dosjeu fra Vinka Fugošića u Restauratorskoj radionici HRZ-a u Zadru.

400 Janez Ambroz Testen (Loka pri Mengšu, 1897. – Zadar, 1984.), franjevački brat ne-svećenik, život je proveo u dalmatinskim samosta-nima, ponajviše u Kuni na Pelješcu, Krapnju i u Kamporu na Rabu. Više o životu i radu fra Testena u: ŠIMAT BANOV, IVE, 1982.; 1998.;1996., 347; SVEŠTAROV BANOV, MARGARITA, 2016.; ŠKUNCA, FRA BERNARDIN, 2017.

101

5. IKonoloGIJa saKralnIH prostora FranJEvačKoGa KaMporsKoG KoMplEKsa

Crkva sv. Bernardina Sijenskog glavni je sakralni pro-stor kamporskoga franjevačkog kompleksa koji se sagle-dava kao prizmu „povijesti zajednice, njezinih želja, mo-gućnosti i vjere.“401 Njezin inventar nastajao je postupno, no od samog početka osnovni raspored oltara podređen je uobičajenom rasporedu franjevačkih crkava. Počevši od samog odabira titulara crkve, sv. Bernardina Sijen-skog, kanoniziranog 1450., vrlo nedavno u odnosu na početak gradnje crkve, i prve narudžbe u obliku pale bra-će Vivarini 1458., pokazuje se promišljanje u naručivanju i prožimanje pomno odabranih „onih silnica s kojima je Red gradio vlastite identitete“402 u misionarskoj službi promicanja duhovnosti. Od najranijeg vremena izgradnje pa sve do sredine prve polovine 20. stoljeća crkva je bila opremljena s četiri oltara. Uz navedeni glavni, u sjever-noj kapeli nalazi se Gospin oltar, a uz bočne zidove broda bili su oltar sv. Franje i oltar sv. Križa. Godine 1928./29. dolazi do promjene odnosno izmještanja oltara sv. Križa u novouređenu istoimenu kapelu, te demontaže oltara sv. Franje koji unatoč planiranom podizanju još jedne, sjeverne kapele uz svetište crkve, nikada nije ponovno našao mjesto u crkvi jer gradnja kapele nije realizirana. No, unatoč tim promjenama i osiromašenjima inventara, crkva je zadržala osnovne značajke franjevačke sheme.

Ikonološki program crkve sv. Bernardina počiva na tri temeljne točke koje čine okosnicu karakterističnu

401 ŠAŠKO, IVAN, 2004., 253.

402 FISKOVIĆ, IGOR, 2010., 112.

za franjevačke crkve:403 franjevaštvo, štovanje Blažene Djevice Marije, osobito kroz temu Bezgrješnog začeća, te njegovanje lokalnih tradicija, povijesti i uvriježenih pobožnosti kraja i zajednice. U svim kamporskim crkva-ma, ne samo u glavnoj, sva ta tri elementa duboko su isprepletena, bez obzira na to što su one podizane ili preuređivane u različitim stoljećima i unatoč činjenici da su elementi koji ih grade također različitih umjetničkih provenijencija i izričaja. Ono što ih čvrsto povezuje u cjelinu jest sadržaj koji prenosi višeznačne poruke jednako tako višeznačnog likovnog medija.

Dominantnu ulogu ikonološke odrednice crkve sv. Bernardina Sijenskog ima franjevaštvo kroz lik svetca utemeljitelja reda, Franje Asiškog i njegove najbliže subraće. Svetac je zastupljen na više mjesta u crkvi. Po-svećen mu je opsežan životopis „ispričan“ u 27 oslikanih polja tabulata, prikazan je neposredno uz sv. Bernardina na poliptihu braće Vivarini. Bio mu je posvećen i spome-nuti oltar od kojega je danas sačuvana, osim kamenih arhitektonskih elemenata, samo središnja barokna pala s prikazom stigmatizacije, jednim od ključnih događaja Svetčeva života.404 S istim motivom odnosno sa stigma-ma sv. Franjo je prikazan i na središnjem polju drvene ograde pjevališta. Također je sačuvan i u obliku skulpture

403 Temom se detaljno bavila Marija Mirković analizirajući ikonografiju kontinentalnih franjevačkih crkava Provincije sv. Ćirila i Metoda. Vidi: MIRKOVIĆ, MARIJA, 2000., 133-148.

404 Slika Stigmatizacija sv. Franje, djelo slikara Antonia Grapinellija iz sredine 18. stoljeća, neko je vrijeme stajala obješena na južnom zidu svetišta iznad ulaza u kapelu sv. Križa, a danas se nalazi izložena u sa-mostanskom Muzeju.




postavljene u vrhu zabata crkve sv. Bernardina, a koja je bila dio nekadašnje oltarne ograde u svetištu crkve.

Uz sv. Franju ističe se i glavni patron crkve, sv. Bernar-din Sijenski, istaknuti propovjednik i promicatelj štova-nja Imena Isusova. Lik svetca zauzima središnje mjesto na poliptihu braće Vivarini, a javlja se i na središnjem polju oslikanog tabulata. Od ostalih franjevaca, javljaju se i drugi Franjini i Bernardinovi suvremenici, sljedbeni-ci, suradnici i reformatori, velikani franjevačkog reda: sv. Antun Padovanski, sv. Ivan Kapistran, sv. Bonaventura i sv. Jakov Markijski, čija su djelovanja bila povezana ne samo uz živote dvaju svetaca, već izravno i uz povijest naših prostora. Sv. Ivan Kapistran pridonio je oslobo-đenju Beograda od Turaka i bio je pokopan u franjevač-kom samostanu u Iloku. Surađivao je sa sv. Jakovom Markijskim koji je također boravio u Slavoniji, Srijemu, Bosni i Dubrovniku. Svih pet franjevaca prikazano je na

drvenoj ogradi pjevališta, a neki od njih javljaju se uz još neke Franjine suvremenike i na oslikanom tabulatu te na poliptihu braće Vivarini.

Uz lik sv. Franje vezuje se i lik sv. Ivana Krstitelja pri-kazan također na poliptihu. Po njemu je Franjo dobio kr-sno ime Ivan. Prikaz sv. Ivana Kristitelja V. Brusić objaš-njava povezanošću svetca s opatom Ivanom iz opatije sv. Petra u Supetarskoj Dragi i zamjenikom rapskog biskupa Nikole dominikanca iz Zadra koji je pomagao teške po-četke novoga franjevačkog samostana sv. Eufemije.405 Svi svetci prikazani su jednostavno, jednoznačno, prema ustaljenim ikonološkim predlošcima, s karakterističnim i prepoznatljivim atributima mučeništva ili djelovanja.

Glavna kamporska crkva prožeta je temom štovanja Blažene Djevice Marije s ishodištem u posebnoj privrže-nosti sv. Franje Bogorodici. Ta se svečeva ljubav temelji

405 BRUSIĆ, VLADISLAV, 175 (1936.), 6.

103

Sl. 113 Poliptih sv. Bernardina, središnja ploča s prikazom sv. Bernardina

Polyptych of St Bernardine, central panel with the image of St Bernardine

Sl. 114 Ikona Bogorodice s Djetetom, 15. stoljeće

Icon of the Madonna and Child, 15th century

na shvaćanju da ga ona izravno povezuje s Kristom, njegovim bratom, kroz svoje majčinstvo i prisutnost u Sinovljevu životu. Odatle i Franjina ljubav prema gos-pođi Siromaštini koja se javlja i kao motiv na tabulatu kamporske crkve. Marija je uvijek bila uz svoga sina, u siromaštvu. U tom neprekinutom krugu suodnosa Ma-rije, Krista i Franje, Marija postaje „Odvjetnica franje-vačkog Reda“, majka svim franjevcima i svim ljudima te na taj način i specifičan motiv u franjevačkoj ikonologiji koji je u svakom prikazu zapravo vodilja prema Kristovu liku, Muci i Euharistiji. Marijanske teme prikazane u kamporskoj crkvi obuhvaćaju ključne trenutke Mariji-nog života koji su neraskidivo vezani uz Krista. U njih je utkana i tema Marijina bezgrješnog začeća prikazana na središnjem polju tabulata crkve sv. Bernardina, ko-jega su franjevci osobiti štovatelji i promicatelji. Iako je blagdan proglašen dogmom tek u 19. stoljeću, prisutan je aktivno još od 15. stoljeća postavši jednim od najče-šćih ikonografskih tipova Bogorodice, osobito u periodu nakon Tridentskog sabora (1545. – 1563.).

Uz Bezgrješno začeće, na trijumfalnom luku crkve sv. Bernardina nalazila se velika dvodijelna scena na-vještenja. U njoj je sadržana misao o otajstvu Isusovog utjelovljenja odnosno najava Marijinog majčinstva koje se i opet vraća na lik Krista.

Prikaz Bogorodice s Djetetom javlja se u dvije inačice: stojeća figura prikazana do koljena sa sinom na rukama na središnjem gornjem polju poliptiha braće Vivarini te kao središnja ikona kretsko-venecijanske škole Gospinog oltara. Posljednja u nizu je Bogorodica sa sv. Ivanom uz Raspeće na oltaru sv. Križa, a koja zaokružuje tematski marijansko-kristološko-franjevački krug. I prema samoj temi Raspeća i Muke franjevaštvo njeguje posebnu po-božnost jer predstavljaju put koji čovjek treba slijediti, put prema otkupljenju i Uskrsnuću. Podno križa se nado-punjava i Marijino majčinstvo. Krist joj predaje apostola Ivana za sina, i jednako tako Ivana predaje novoj majci, čime je Marija pozvana na prošireno poslanje u Crkvi da bude zagovornica svima. Iz lika majke jednoga, Marija postaje majka sviju.


Sl. 115 Tabulat u crkvi sv. Bernardina, ploča s prikazom Bogorodice s Djetetom i sv. Franje, Otoni Napoli, 1669.

Wooden ceiling in the church of St Bernardine, panel with the image of the Madonna and Child with St Francis, Otoni Napoli, 1669

Stojeći na ulazu Gospine kapele, osvješćuje se još jedna tema, ona Presvetog Trojstva. Iako je ikonograf-ski uobičajenije da se Sina u tom prikazu prikazuje u muževnoj dobi, tema se kompozicijski takoreći nameće sama po sebi. Središnja pozicija ikone oltara Bogorodice s Djetetom nalazi se u razini pogleda koji se podiže prema skulpturi Boga Oca u timpanonu oltara, pogleda usmje-rena prema dolje, prema Mariji i Isusu, blagoslivljajući desnom rukom s ispružena tri prsta. Potom se pogled pokreće dalje prema stropu kapele i zaustavlja na golu-bici Duha Svetoga koja središnjim visokim položajem nadahnjuje vjernike pod sobom i istovremeno vraća na Bogorodicu koja je po njemu začela Isusa, zatvarajući misaoni krug.

Treća komponenta ikonološkog programa crkve sv. Bernardina odnosi se na prihvaćanje i poštivanje lokal-nih tradicija i povijesti uže i šire zajednice otoka Raba te njegovanje pučkih pobožnosti kroz djelovanje od ranije prisutnih bratovština i zajednica (bratovština sv. Eufe-mije postoji vrlo vjerojatno od vremena ranije crkve sv.

Eufemije). Ona se najjasnije očituje u primjeru izbora svetaca na poliptihu braće Vivarini iz 1458., a koji prvi od inventara nastaje kao rezultat narudžbe franjevaca i donatora Petra Cara potvrđujući promišljenost u prihva-ćanju baštine i povijesti lokalne zajednice. Prvenstveno se to odnosi na prikaz sv. Eufemije, titulara starije kam-porske crkve, zaštitnice bratovštine vezane uz crkvu, ujedno i toponima cijele kamporske uvale. Potom je uvr-šten sv. Jeronim, od 1398. zaštitnik obalne franjevačke provincije i cijele Dalmacije, sv. Kristofor kao zaštitnik Raba, koji je prikazan i na središnjem polju oslikanog tabulata te na zasebnom slikanom polju koje se smatra dijelom još jednog poliptiha istih autora. Uz njih se na glavnom poliptihu javlja i sv. Petar, moguće kao svetac zaštitnik donatora kamporskog sklopa Petra Cara, te sv. Ljudevit Tuluški, na neki način suvremenik sv. Franje i prijatelj franjevačkog i dominikanskog reda te zaštitnik Franjevačkoga svjetovnog reda. Uz niz svetaca koji su smješteni na istaknutoj poziciji unutar svetišta glavne franjevačke crkve, nalazimo i skulpture pojedinih svetaca

105

Sl. 116 Slika Posljednje večere, refektorij samostana, sredina 17. stoljeća

Painting of the Last Supper, convent refectory, mid-17th century

i pobožnosti posebno štovanih i omiljenih u narodu, a prisutnost kojih potvrđuje otvorenost redovnika za ra-zne oblike pobožnosti unutar zajednice. Skulpture se nalaze ne samo u crkvi sv. Bernardina (sv. Antun Pado-vanski i Srce Isusovo bočno uz oltar u Gospinoj kapeli), već i u okolici samostanskog sklopa (Bogorodica ispred zapadnog groblja, sv. Josip u masliniku, sv. Mala Terezija u niši južnog ziđa samostana). Ovdje navodimo i slike postaja Križnoga puta fra Ambroza Testena koje datiraju iz 1980. godine. Njemu je prethodio Križni put istoga autora iz 1969., a stariji iz 1931. godine. Franjevački red se već stoljećima ističe kao promicatelj te pobožnosti koja je utkana u samu srž njegova misionarskog posla-nja. Postajama koje prate Kristovu muku potiče se dublje povezivanje s misterijem patnje i muke koja vodi prema otkupljenju.

U ovu kategoriju poštivanja lokalnih običaja mogu se uključiti i brojni zavjetni darovi, posvetne slike sakral-ne i svjetovne odnosno pomorske tematike, od kojih je nekolicina ostala sačuvana u samostanskom Muzeju, a arhivske fotografije svjedoče i o ovješenim modelima brodova unutar crkve sv. Bernardina i crkve sv. Eufemije.

Crkva sv. Eufemije i kapela sv. Katarine znatno su jednostavnije opremljene, sužene i izravne ikonološke osnove. Crkva sv. Eufemije ima jedino sačuvanu oltarnu palu s prikazom svetice titulara zaštitnice Raba, okruže-ne sv. Petrom, sv. Antunom Padovanskim i sv. Stjepanom Prvomučenikom. Eufemija se javlja i u obliku skulpture u vrhu oltara te naslikana u središtu stropa. Svi su svetci prikazani prema uobičajenom ikonološkom predlošku, s time da se uz noge svetice, s njezine desne strane na-zire i lav koji se ne susreće na poliptihu braće Vivarini niti na oslikanom stropu crkve sv. Eufemije. Poveznica franjevačke zajednice sa starijom crkvom sv. Eufemije iščitava se u prikazu franjevačkog svetca, ali i u prikazu

franjevačkoga grba na oslikanom stropu, ispod Eufemi-jinih nogu: ukrižene ruke Krista i sv. Franje sa stigmama ispred križa. U liku sv. Petra na pali može se naći moguća poveznica s najstarijim donatorom franjevačkog samo-stana Petrom Carom, iako tomu u prilog ne ide vrijeme nastanka pale. U liku sv. Stjepana Prvomučenika može se naći poveznica s mučeničkom smrti Eufemije.

Govoreći o kapeli sv. Katarine zapravo se ne može reći da je njezin inventar zasnovan na programu jer se sastoji od jedne slike naivnog izričaja s prikazom svetice kojoj je kapela posvećena, sv. Katarine Aleksandrijske. Prikaz svetice je izravan, jednoznačan, sa svim pripadajućim atributima muke (okrunjena glava svetice, kotač muče-ništva, palmina grana). Slika je zasigurno djelo slabijega lokalnog umjetnika.

I na kraju, potrebno je spomenuti i veliku sliku Po-sljednje večere u refektoriju samostana koja je ne samo karakteristična za franjevačke samostane na obali, već je bila obvezna prilikom opremanja refektorija.406 Može se reći da je tema bogata višeznačjem, od simbolike us-postave Euharistije, poniznosti i žrtve Kristove, nago-vještaja Muke i slijedom toga i Uskrsnuća, sve do šireg konteksta svojevrsnog zajedništva u dijeljenju kruha koje je u konačnici svrha svake, ne samo franjevačke redovničke zajednice.


107

6. valorIZaCIJa arHItEKturE I InvEntara saMostana u oKvIru rEGIonalnoG stvaralaŠtva

Franjevački sklop u Kamporu samozatajno je sjecište povijesnih, kulturnih, umjetničkih i kulturoloških vrijed-nosti od vremena nastanka pa sve do naših dana. Njegova umjetnička baština vezana je i izravno i neizravno uz po-vijest njegovih crkava, samostanske i šire vjerske zajednice na otoku Rabu.

O samostanskom kompleksu u Kamporu bilo je do sada riječi u stručnoj i znanstvenoj literaturi,407 kao i o vrjed-novanju njegove arhitekture u okviru regionalnoga gradi-teljskog stvaralaštva, posebice arhitekture sv. Bernardina Sijenskog te poveznicama s drugim ostvarenjima onodob-nih franjevačkih crkava.408

Može se govoriti da franjevačke crkve na širem području, od Cresa do Zadra, izgrađene mahom u vremenu između 13. i 16. stoljeća, predstavljaju dio primjera arhitektonskog tipa tzv. propovjedničke crkve. To su jednobrodne građevine s otvorenim drvenim krovištem ili pak drvenim stropom, i pravokutnim svetištem, koje je u crkvama na Košljunu, u Krku, u Poratu, Zadru i u Pagu svođeno križno-bačvastim

407 O samostanskom kompleksu u Kamporu općenito i izgradnji cr-kve sv. Bernardina Sijenskog vidi: BRUSIĆ, VLADISLAV, 1925.; FISKOVIĆ, CVITO, 1959.; BONIFAČIĆ, ANDRIJA, 1985.; FUGOŠIĆ, VINKO, 1999.; PE-TRICIOLI, IVO, 1999.; DOMIJAN, MILJENKO, 2001.; MLACOVIĆ, DUŠAN, 2012.; FISKOVIĆ, IGOR, 2010. Vidi i: EITELBERGER VON EDELBERG, RUDOLF, 1884.; SCHLEYER, W., 1914.; IVEKOVIĆ, ĆIRIL METOD, 1909. i 1927.; BRUSIĆ, VLADISLAV, 1922. i 1936.

408 FISKOVIĆ, IGOR, 2016.

svodovima s rebrima.409 U jednostavnosti njihova izgleda odražavaju se postulati franjevačkog reda – jednostavnost, skromnost i siromaštvo). To se može iščitati iz raciona-lizacije graditeljskih načela, potom u činjenici da njihovi oblici većim dijelom slijede već zadane norme te skromnoj i ograničenoj dekoraciji.410

Također valja spomenuti i crkvu sv. Eufemije, stariju od samostanskog sklopa, koja je u svom izvornom obliku bila manja i izgledno je pretpostaviti da je bila zaključena kamenim svodom, kao i većina crkvica sagrađenih oko 13. stoljeća, a koje su franjevci koristili u vrijeme svojeg dolaska i potom u vrijeme izgradnje samostana.411

Na području franjevačke provincije sv. Jeronima više je samostana koje su u 14. i 15. stoljeću gradili opservanti. U pravilu su to sklopovi izdvojenog smještaja u odnosu na naselje, na zaravni, okruženi šumom, vinogradima ili pak maslinicima. Često je izbor mjesta gradnje bio uvjetovan

409 FISKOVIĆ, IGOR, 2016., 103. O oblikovanju svetišnog prostora i svoda, te njegovom predlošku u najranijem primjeru iz 1280. godine u apsidi dominikanske crkve u Zadru, koji je jedan od prvih dokaza re-cepcije gotičkog stila u Dalmaciji, iscrpno u: FISKOVIĆ, IGOR, 2016., 112, 116. U istoj se studiji donosi još nekoliko tema od kojih su za pitanje same crkve sv. Bernardina posebno važne: osobitosti franjevačkih crkava, njihova tipologija, načini oblikovanja i uređenje prostora, a razmatra i pitanje graditelja i izvedbe.Usporedi i: DEMONJA, DAMIR, 2013., 110-136., gdje se daje tipološka i arhitektonska interpretacija franjevačkih crkava na našoj obali općenito, a crkva sv. Bernardina Sijenskog u Kamporu uključena je u grupu jedno-brodnih crkava otvorenog krovišta s četverokutnom apsidom svođenom križno-rebrastim svodom (zajedno s crkvama sv. Franje u Poreču, sv. Frane u Zadru, sv. Franje u Krku, Rođenja BDM na Lopudu, Navještenja BDM na Košljunu, sv. Marije Magdalene u Poratu, sv. Frane u Pagu i Pohođenja BDM u Rožatu).

410 DEMONJA, DAMIR, 2014., 158-159.

411 FISKOVIĆ, IGOR, 2016., 83, 97.


kontinuitetom kršćanske tradicije, u pojedinim primjerima čak i iz kasne antike. Na taj se način uz kamporski grade i samostani u Osoru, Karinu, na Ugljanu, Poljudu, Lopudu ili pak u Hvaru. Unutar jednostavnih arhitektonskih volume-na, koji su prepoznatljivi po svojoj kubičnosti i jednostav-nosti geometrijskog oblikovanja, u pravilu se izdvaja sama crkva ispred koje se često formira široki otvoreni prostor, gotovo nalik trgu kakav susrećemo pred crkvama u Cre-su, Rabu, Kamporu, Ugljanu ili Zaglavu. Kod kamporskog primjera samostanske su zgrade grupirane južno od crkve, okružujući središnji prostor klaustra. Taj je prostor izuzet-no važan za život, molitvu i rad redovnika. U pojedinim se slučajevima jedan od njegovih zidova rastvara monumen-talnim ulazom u kapitularnu dvoranu. I danas su neki od elemenata takvih načina organizacije prostora prisutni u Dubrovniku, Stonu, Hvaru i Zadru. Slično se rješenje može pretpostaviti i u Kamporu, s obzirom na nekadašnji smje-štaj kvalitetno izvedenih kamenih bifora i portala što su danas ugrađeni na ulazu u kapelu sv. Križa, a nekada na istočnom zidu klaustra.412

Gradnja samostana i crkve sv. Bernardina trajala je od njegova utemeljenja 1446. do 1453. godine, što je doku-mentirano u više povijesnih izvora. Prvenstveno su to ugovori između naručitelja, rapskog plemića Petra Cara413

412 O samostanu u Kamporu, kao i o franjevačkim samostanima pro-vincije sv. Jeronima detaljnije u: FISKOVIĆ, IGOR, 2010., te DEMONJA, DAMIR, 2013., 61- 80. Zasebno o klaustru u: FUGOŠIĆ, VINKO, 1995., 6, 18-19. Više o provinciji sv. Jeronima općenito: ŠKUNCA, FRA STANKO JOSIP, 2010.

413 Pitanje naručitelja i njegova umjetničkog ukusa u definiranju izgleda i opreme sakralnog prostora u ovom je primjeru svedeno na duboku pobožnost, a ne potrebu za iskazivanjem osobnosti. To nikako nije zaseban slučaj u oblikovanju franjevačke arhitekture, o čemu vidi: FISKOVIĆ, IGOR, 2016., 200.

koji je u nekoliko navrata davao sredstva za izgradnju, i glavnog majstora graditelja Jurja Dimitrova. Zadranin po-drijetlom, majstor graditelj i drvodjelja dokumentiran je na gradilištima nekoliko sakralnih objekata duž sjevernog dijela jadranske obale. Zajedno s bratom Pavlom angažiran je 1443. godine na izgradnji župne crkve u novoutemelje-nom gradu Pagu za koju su izgradili svetište i dvije bočne kapele kvadratnog tlocrta presvođene križno-rebrastim svodom.414 Od 1445. godine u više se izvora određuje kao stanovnik Raba,415 gdje se oženio Francescom, a u jednom se izvoru navodi s prezimenom de Stoyscho416. Od 1442. do 1446. godine majstor Juraj u Rijeci ugovara poslove na proširenju i dogradnji zborne crkve Uznesenja Marijina.417 Nakon angažmana u Kamporu ponovno se javlja na paš-kim gradilištima, gdje 1467. godine zajedno sa Šibenčani-nom Ivanom Franulićem radi na gradnji dijelova zidina.418 Poznati su Jurjevi radovi tek djelomično sačuvani, no po svemu sudeći bio je spretan majstor, sposoban voditi veće graditeljske projekte i organizirati značajni broj suradni-ka. Uz njega se u dokumentima na gradnji kamporskog samostana javljaju još majstori Juraj s Brijuna, Antonio de Rubino, Nikola iz Rovinja i Nikola iz Zadra, a vjerojatno je

414 FISKOVIĆ, CVITO, 1953., 59-60.; IVANČEVIĆ, RADOVAN, 1982., 56.

415 Prvi se put kao stanovnik Raba navodi u riječkim ugovorima, dok u rapskim nešto kasnije, 1448. godine. PERČIĆ, IVA, 1955., 112.

416 VKK I:805.

417 U najranijem dokumentu iz 1442. godine ugovara s vijećnicima grada Rijeke povišenje crkve za 12 stopa i rušenje bočne apside uz sakri-stiju. Drugim ugovorom sklopljenim istoga dana prihvaća posao gradnje novoga, većeg svetišta zborne crkve. Tri godine kasnije ugovara izgrad-nju jedne kapele u zbornoj crkvi sv. Marije. Barokizacijom crkve svi su navedeni radovi izgubljeni. Perčić, 1955., 122-124.

418 FISKOVIĆ, CVITO, 1953., 65.

Sl. 117 Crkva sv. Bernardina, nakon radova obnove, 2019.

Church of St Bernardine after restoration, 2019

109

gradnji prisustvovao i Mauro iz Rijeke kojega Juraj uzima u desetogodišnji nauk 1444. godine.419

Upitno je koliki je udio u izgradnji samostana imao sam majstor420 no, radioničkoj djelatnosti majstora suradnika pod vodstvom Jurja Dimitrova može se pripisati većina arhitektonskih klesanih elemenata u samostanskom sklo-pu. Glavni portal crkve sv. Bernardina također vjerojatno nastaje u okviru Jurjevog stvaralaštva. Upotreba tipično kasnogotičkog motiva tordiranog užeta i renesansnog motiva kaneliranih baza čini ga jednim od najranijih pri-mjera uvođenja naznaka renesansnog stila na otoku. Na širem istočnojadranskom prostoru nalaze se brojni primjeri portala crkava i gradskih palača sličnog oblikovanja koje derivira iz rječnika arhitektonske dekoracije venecijanske gotike. Specifičnost je kamporskog portala da dovratnici nisu oblikovani kao pilastri jer nemaju kapitel ili naglašenu impostnu zonu. U gradu Rabu nalazimo nekoliko sličnih primjera, među kojima treba istaknuti portal crkve sv. An-drije u sklopu ženskoga benediktinskog samostana.421 U samostanu u Kamporu općenito se iz faze gradnje sredinom 15. stoljeća uočavaju karakteristična rješenja oblikovanja kamenih okvira s torusnim profilom unutrašnjeg brida i karakterističnim zasjecima na dnu dovratnika portala, tro-zonska profilacija vijenaca i drugih horizontalnih elemena-ta, ukošene grede okvira prozora te okviri s naizmjeničnim zupcima. Repertoar je kasnogotičkih oblika jednostavan i skroman no zanatski izveden, a isti se oblici javljaju prili-kom kasnijih dogradnji i rekonstrukcija.422

Slične komparativne primjere možemo pronaći na stam-benoj, javnoj i sakralnoj arhitekturi toga vremena na Rabu, kao i u cijeloj Dalmaciji. Može se tek izdvojiti primjer okvira vrata s torusnim profilom na prolazu prema sakristiji u paškoj župnoj crkvi koji je vjerojatno nastao u prvoj fazi izgradnje423 što su je vodila braća Dimitrov. Komparativni se primjeri nalaze i na franjevačkim zdanjima poput vre-menski bliske crkve sv. Bernarda na Košljunu.

419 PERČIĆ, IVA, 1955., 115.

420 FISKOVIĆ, IGOR, 2016., 202. Vidi i: PETRICIOLI, IVO, 1999., 101-102.

421 Oblikovanjem i kompozicijom gotovo je identičan kamporskom, s najvećom razlikom da friz nad portalom umjesto jedne ima pet anđeo-skih glava. U literaturi se ta sličnost već naglasila i pokušala interpretirati zajedničkim autorstvom. Međutim, u Velikoj kamporskoj kronici donosi se zanimljiv podatak iz 1510. godine. Tada je od klesara Petra Radova Trogiranina naručena izrada novog portala za benediktinsku crkvu koji mora biti učinjen prema kamporskom. Ovaj podatak, osim što datira i određuje autorstvo spomenutog portala, govori o percepciji tadašnjih stanovnika Raba kojima je kamporski rad nakon više od pedeset godina bio oblikovno prihvatljiv bez obzira na već prevladavajući renesansni stil.

422 Oblikovanje luka kapele Gospe Grčke ponavlja dio oblika poput torusnog profila i trodjelne profilacije imposta. Luk je vrlo sličan trijum-falnom luku rapske crkve sv. Antuna Opata.

423 Radovan Ivančević definira tri vremenske i stilske faze građevine: gotičku (1443. – 1445.), gotičko-renesansnu (završava sredinom 16. sto-ljeća) i baroknu fazu. U prvoj je fazi koncipiran tlocrt i izgrađeno svetište s kapelama. IVANČEVIĆ, RADOVAN, 1982., 55.

Cjelokupni korpus kamene arhitektonske dekoracije i drugih kamenih predmeta izrađenih i akumuliranih od osnutka samostana sv. Bernardina u Kamporu sredinom 15. stoljeća do danas, čini brojnu te tipološki i stilski izni-mno heterogenu skupinu predmeta od povijesnog, um-jetničkog i kulturnog značaja za lokalnu i širu istočnoja-dransku sredinu. U najvećoj ga mjeri čine arhitektonski dekorativni elementi, potom kameni namještaj, nadgrobni spomenici i različiti predmeti pohranjeni u samostanskoj zbirci, čije je vrijeme nastanka uglavnom vezano za izgrad-nju samostana i crkve sv. Bernardina ili nedugo potom. Osim kasnogotičkih i renesansnih predmeta, cjelinu oboga-ćuje barokni inventar nastao prilikom uređenja crkve sredi-nom 18. stoljeća te antički i ranosrednjovjekovni fragmenti prikupljeni kao slučajni nalazi na različitim lokalitetima na otoku. Glavninu se korpusa može okarakterizirati tek kao zanatska ostvarenja povijesne i kulturne vrijednosti koja oprimjeruju prevladavajuću graditeljsku i klesarsku praksu trenutka u kojem nastaju, dok su arhitektonska dekoracija na pročelju crkve sv. Bernardina, dijelovi rastavljene ograde svetišta, nadgrobna ploča Andree Cimalarche, sarkofag u klaustru i plutej s pleterom povijesno i umjetnički iznimno vrijedni radovi.

Na izradi pojedinih predmeta bili su angažirani tada po-najbolji klesari djelatni na prostoru Dalmacije i Raba. Još za vrijeme izgradnje crkve njezin je glavni donator Petar Car angažirao Andriju Alešija za izradu oltarne ograde. Aleši

Sl. 118 Portal crkve sv. Bernardina, tijekom radova obnove, 2018.

Portal of the church of St Bernardine during restoration, 2018


je bio jedan od vodećih majstora klesara na dalmatinskoj obali pa ne iznenađuje njegov angažman u Kamporu, kao ni druge brojne narudžbe koje je realizirao za ostale značajne rapske sakralne građevine. Kamporska je ograda sačinjena od niza stupića nad kojima su dopojasni likovi anđela ba-kljonoša i svetaca. Ikonografski program individualiziran za kamporsku crkvu izdvaja ovaj rad među sličnima na Rabu i u Splitu. Dok Alešijeva kasnogotička ostvarenja ukazuju na prevladavajući stilski izraz sredinom i početkom druge polovine 15. stoljeća, suvremenije oblikovanje u duhu rane renesanse primijenit će Petar Trogiranin na kraju 15. i u prvim desetljećima 16. stoljeća. Ovaj je majstor trogirskog podrijetla djelovao u Ugarskoj u grupi dalmatinskih maj-stora pod vodstvom Ivana Duknovića na dvoru ugarskog kralja. Po povratku u Dalmaciju, najprije u Trogir, a ubrzo potom i na Rab donosi stilski izričaj formiran pod utjecajem dalmatinske i toskanske renesanse. Angažman na Rabu doveo je do trajnog naseljavanja majstora na otoku gdje stvara kvalitetna klesarska ostvarenja, najčešće arhitekton-sku dekorativnu plastiku i liturgijski namještaj za palače, javne građevine te crkve. Nadgrobna ploča s girlandama i povijenim vrpcama iz poda kapele Grčke Gospe koja je vjerojatno stajala na grobu Andree Chimalarche rad je Petra Trogiranina.

Naknadno nabavljena liturgijska oprema u vidu baro-knih oltara slijedi protureformacijsku praksu modernizacije

crkvenih interijera prisutnu u cijeloj Europi. Relativno jednostavna altaristička ostvarenja nalazimo i u drugim franjevačkim crkvama na Kvarneru, a u tom je kontekstu osobito zanimljiv odabir oltara tipa tabernakul u svetištu franjevačkih crkava u Kamporu, Košljunu ili Cresu.

Samostanski kompleks sv. Bernardina u Kamporu na Rabu upotpunjuju brojni drveni i oslikani predmeti koji predstavlja jedinstvenu, stilski bogatu i raznorodnu umjet-ničku cjelinu. Među njima nalazimo djela iz razdoblja kasne gotike te ranoga novog vijeka, a postupnim akumuliranjem raznorodnih predmeta prirodoslovnog, arheološkog, nu-mizmatičkog i etnološkog karaktera formirana je i muzej-ska zbirka samostana.

Poliptih sv. Bernardina Sijenskog na glavnom oltaru, rad braće Antonija i Bartolomea Vivarinija iz 1458. godine, predstavlja najvrjedniji dio crkvenog inventara. Primjer je vrhunskoga venecijanskog slikarstva sredine 15. stoljeća iznimne povijesne i umjetničke vrijednosti u širem me-đunarodnom kontekstu kao jedan od cjelovito očuvanih radova vodećih venecijanskih majstora svoga vremena. Praksa naručivanja kvalitetnih i monumentalnih slikanih ili rezbarenih pala za glavne oltare u crkvama franjevačkog reda kod značajnih slikara iz središta produkcije, Veneci-je, bila je česta pojava uvjetovana praksama naručivanja, kao i ugledanjem redovničkih zajednica jedne na drugu. Na bližem prostoru sjevernog Jadrana nalazimo primjere

Sl. 119 Crkva sv. Bernardina, sjeverno pročelje nakon radova obnove, 2019.

Church of St Bernardine, north façade after restoration, 2019

111

poput poliptiha s rezbarenim drvenim figurama iz crkve sv. Bernardina na Košljunu, čije stilske i oblikovne veze upućuju na potencijalnu radioničku povezanost s kampor-skim poliptihom. Rad Vivarinijevih nije isključivo vezan za franjevačke samostane, već su raskošnim poliptisima oplemenili i druge rapske, creske i istarske crkve.

Ikona Bogorodice s Djetetom drugi je važan slikarski rad koji je, kao i poliptih, zadržao svoje izvorno mjesto i funkciju. Ona je među vjernicima kroz povijest bila posebno čašćena kao mjesto zavjetovanja, zbog čega njena kultu-rološka vrijednost nadilazi samu likovnu kvalitetu. Slična su slikarska djela nastala u tradiciji bizantskih ikona često bila središta kultova hodočašća ili zavjetovanja, nerijetko i središnji kultni predmet svetišta. Sama je slika inkor-porirana u bogato rezbareni drveni retabl nastao u duhu venecijanske renesanse, kao i oltar u crkvi sv. Eufemije. Slične malobrojne očuvane radove nalazimo najčešće tek u slučajevima kada su zbog kultnog značaja ili ekonomske nemoći zajednice preživjeli opremanje crkava kamenim oltarima u 17. i 18. stoljeću.

Među iznimnim likovnim ostvarenjima u kamporskom samostanu nalazimo i radove skromnijih likovnih dosega poput drvenog tabulata u crkvi sv. Bernardina. Oslikani drveni stropovi u crkvama duž istočnojadranske obale nisu rijetkost. Na njima se često jednostavnim likovnim jezikom izražavao ikonografski i narativno bogati sadržaj namije-njen poticanju vjernika i prenošenju duhovnih poruka, pri čemu umjetnička dimenzija nije bila u prvom planu. Una-toč tomu kamporski tabulat predstavlja tek jedan od dva slična primjera oslikanih scena iz života sv. Franje, koji i svojim iznimnim dimenzijama, bogatom dekoracijom i na-rativnošću neizmjerno oplemenjuje sakralni prostor crkve.

Heterogena umjetnička ostavština kamporskog samo-stana akumulirana je kroz stoljeća kao odraz nastojanja vjerske i redovničke zajednice da umjetninama oplemene sakralne prostore samostana. U tom kontekstu, inventar

je u cjelini komparativan sličnima u drugim samostanima poput onih na susjednim otocima Krku, Košljunu ili Cre-su. Djela variraju od vrhunskih umjetničkih ostvarenja poput središnjeg poliptiha, preko kvalitetnih umjetničkih ostvarenja stranih, domaćih i lokalnih umjetnika pa sve do skromnih likovnih djela poput slike Posljednje večere u samostanskom refektoriju. Međutim, ona u cjelini pred-stavljaju neraskidivu povezanost samostana sa svojim kulturnim ambijentom te posvećenost vjeri koja se živjela unutra kamporskih samostanskih zidova, iskazanu kroz vizualni jezik oblika.

Sl. 120 Crkva sv. Bernardina, unutrašnjost nakon radova obnove, 2019.

Church of St Bernardine, interior after restoration, 2019

Sl. 122 Kapela Gospe Grčke, crkva sv. Bernardina, nakon radova obnove, 2019.

Chapel of the Greek Madonna, church of St Bernardine, after restoration, 2019

Sl. 121 Kapela sv. Križa, crkva sv. Bernardina, nakon radova obnove, 2019.

Chapel of the Holy Cross, church of St Bernardine, after restoration, 2019

113

7. prIloZI

PRILOG 1. ARHIV fRANJEVAČKOG SAMOSTANA U KAMPORU. ZBIRKA ISPRAVA. POVELJA O IZGRADNJI SAMOSTANA

Izradio prijepis i preveo: Ladislav Dobrica

In nomine Domini nostri Iesu Christi. amen. actum arbi temporibus equidem serenissimi principis et excellentissimi domini, domini francisci folcavi, Dei gratia incliti Ducis ve-netiarum, et reverendissimi in Christo patris, et domini, domi-ni nicolai, Dei et apostolicę sedis gratia episcopi arbensis, ac regiminis spectabilis et generosi viri, domini Pauli Maripetro, pro serinissimo dominio venetiarum honorabilis comitis arbi, presentibus ac diebus infra notatis.

religiossissimus in Christo pater sanctę vitę, ac regularis observantię dominus frater Joannes de Capistrano ordinis fra-trum minorum videlicet Sancti francisci de observantia nun-cupatorum vicarius generalis dignissimus, zelator animarum, die noctuque non desinens cogitatum iactare, mentemque suam diversis imaginationibus revolvere, qua via quibusve introducti-onibus animas multorum e manibus et potestate inimici huma-ni generis posset evellere, et ad viam salutis reducere, tandem divina inspiratione, efficacissimave experientia rerum motus, animum adiecit toto posse perquirere, et omnibus suis spiritibus operari, ut facultas daretur nonulla loca, seu monasteria sui or-dinis praefati in diversis orbis partibus denuo construi, seu iam constructa, per eius pręfatos fratres recipi posse, ac possideri, frui et detineri perpetuis temporibus, cum pręfati sui fratres ordinis, ut pręfertur de observantia nuncupati, ubicunque de-gunt populo ad gratiam salutis advocent, et inducant; ea itaque salubri cogitatione inductus bullas apostolicas a sanctitate do-mini nostri Eugenii, papę Iv debite expeditas obtinuit, quarum tenor hic infra punctualiter per hoc transumptum, quibuslibet palam declaratur:

In Christo sibi carissimo fratri Simoni de ragusio Provin-cię Dalmatię ordinis minorum frater Joannes de Capistrano eiusdem ordinis minimus, et indignus reverendissimi patris

generalis in Cismontanis partibus quoad fratres de observan-tia nuncupatos immeritus vicarius generalis salutem et pacem in Domino sempiternam. Cum per carissimos fratres nostros fratrem Ludovicum de ragusio, et fratrem Joannem de Sebe-nico mihi relatum fuit, quod cives sive incolę civitatis, et insulę arbensis de dicta Provincia Dalmatię ob summam devotionem et affectum quem habent ad gloriosissimum patrem nostrum beatum francsicum, ac etiam ad ordinem nostrum, obnixe cupientes fratres nostri ordinis de observantia nuncupatos apud eos habitare, et commorari, quampluries fratres nostros de dicta provincia requisierunt; eisque locum pro habitatione eorum constructum, vel construendum providere spopondent; et ego habeam a sanctissimo domino nostro Eugenio Papa Iv, ut nonnulla loca pro habitatione fratrum nostrorum recipi, ac construi possint, prout in litteris suę sanctitatis continetur expresse; hinc est quod attenta devotione civium illorum, et fructu salutis animarum et Dei ac nostri ordinis honore, quę rationabiliter sperari possint, concedo tibi pariter et committo tenore pręsentium quatenus in dicta insula sive civitate arbensi vulgariter nuncupata recipere, vel acceptare possis locum unum constructum, vel denuo construendum, aptum et congruum pro habitatione et commoditate fratrum sicut tibi cum discretis fratribus te tua Provincia melius videbitur secundum formam, ac tenorem prefatarum apostolicarum litterarum hic inferius de verbo ad verbum insinuatum et annotatum, qui talis est: EuGEnIuS episcopus, servus servorum Dei, dilecto filio Ioanni de Capistrano, ordinis fratrum minorum de observantia nun-cupatorum, professori salutem et apostolicam benedictionem. Inter ecclesiasticos ordines in domo domini militantes id ex bene-dictione cęlesti ordini tuo et illius fratribus magis ascribitur, ut efficax testatur experientia rerum, quod ubicunque degunt popu-los ad salutis gratiam evocant sibi proficientes per vitę meritum, et aliis nihilominus per exemplum. Cum itaque, sicut exhibita nobis pro parte tua petitio continebat, sępe contingat nonnulos Christi fideles ex devotione, quam ad dictum ordinem habent, tuisque sermonibus alliciti ad bona in cęlestia commutandum,

PRIJEPISI I PRIJEVODI ARHIVSKIH DOKUMENATA


qui pro ipsorum maiorumque suorum animarum salute loca quędam pro usu et habitatione tui ordinis fratrum fundarent, construerent et ędificarent, vel fundata, constructa et ędificata concederent, si ad id sedis apostilicę suffragetur auctoritas, et sicut eadem petitio adiungebat, si quatuordecim loca pro usu, et habitatione huiusmodi fundandi, construendi et ędificandi, aut fundata, constructa, et ędificata recipiendi a sede prędicta facultatem haberes, profecto plurimorum animas Deo lucrifa-cere posse sperares. nos igitur qui religionem nostris pręsertim temporibus adaugeri intensis desideriis exoptamus, ac salutem quęrimus singulorum, tibi necnon pro tempore existentibus quaruncumque provinciarum iuxta morem fratrum minorum de observantia nuncupatorum vicariis quatuordecim loca ubi-cunque consistentia cum ecclesiis, campanilibus, et campanis, hortis, hortulitiis, et aliis necessariis officinis, si tibi aut illis alumnis canonice consignentur, vel in locis ad id congruentibus, et honestis vobis per eosdem Christi fideles forsitan assignan-dis domibus, ecclesiis, cum campanilibus, campanis, hortis et hortulitiis, et aliis necessariis officinis huiusmodi fundari, con-strui, et ędificari, faciendi, ac recipiendi et perpetuo retinendi diocesanorum locorum, in quibus huiusmodi loca fuerunt, aut eiusdem ordinis superiorum licentia minime requisita, eadem auctoritate apostolica tenore pręsentium concedimus faculta-tem, et insuper universis et singulis dicti ordinis fratribus, quos in locis huiusmodi pro tempore residere contigerit, ut omnibus et singulis indulgentiis, privilegiis, libertatibus, et exemptionibus ordini pręfato, necon ipsius domibus, locis, ac personis per se-dem prędictam, vel alias generaliter quodlibet concedimus (iure tamen parochialium ecclesiarum, et cuiuslibet alterius semper salvo) felicis recordationis Bonifacii papę vIII prohibitione, ne religiosi ordinis medicantium loca de novo recipiant absque li-centia sedis apostolicę speciali faciente plenam expressam de prohibitione huiusmodi mentionem, et aliis constitutionibus apostolicis contrariis non obstantibus quibuscunque. nulli, ergo, omnino hominum liceat hanc paginam nostrę concessio-nis infringere, vel ei ausu temerario contradicere: si quis autem hoc tentare pręsumpserit, indignationem Omnipotentis Dei, et beatorum Petri et Pauli apostolorum eius se noverit incursu-rum. Datum, romę, apud Sanctum Petrum anno Incarnationis Dominicę MCCCCXLIIII, XIIII mensis februarii, pontificatus nostri anno XIIII.

Prędictarum igitur apostolicarum litterarum vigore tibi, ut supra, pręfatum locum in prędictę civitatis, seu insulę rab (!) territorio, vel finibus ubicunque tibi melius visum fuerit cum consilio aliquorum discretorum fratrum tuę curę comissorum, meis nomine et vice recipiendi et acceptandi iuxta continentiam pręfatarum litterarum, pręsentium tenore liberam ac plenam licentiam tribuo, pariter et concedo, circa prędicta vires meas tibi committens, ut in omnibus, et per omnia dicere possis, facere tanquam mea propria persona, si pręsentialiter interessem. vale in Christo Iesu, ora pro me. Ex civitate aquilę in sacro conventu nostri ordinis, anno Domini MCCCXLv die XXIIII mensis Maii,

octava indictione, pontificatus vero eiusdem sanctissimi domini Eugenii Papę Iv, anno Xv. frater Ioannes, supradictus manu propria me subscripsi et sigillum apponi feci consuetum. Ego antonius, notarius Lucę de Bazano de aquila etc. Ego notarius Ioannes Colle notarii Ioannis de Balzano de aquila prefatus. Ego notarius nutius andreę de Prętorio de aquila publicus etc. quorum notatiorum subscriptiones in pręfatis bullis ordinate subnotatę sunt, ut decet etc.

Quę itaque bullę cum his diebus, Deo operante, emanassent religioso domino fratri nicolao Pulixano, eiusdem ordinis de ob-servantia nuncupati guardiano monasterii Sanctę Crucis extra muros Iadrę, qui cum non parum circa salutem animarum per-vigilet, inspecta serie bullarum pręscriptarum, quibus specialis fit mentio huius egenę insulę spiritualium videlicet erudimento-rum, affectans adeo acceptabile munus eiusdem insulę habitan-tibus offerre, absque mora litteris persuasissimis reverendissimi in Christo patris, et domini Laurentii, Dei et apostolicę sedis gratia archiepiscopi Iadrensis meritissimi huic rei ad Dei hono-rem permaxime consilium, favorem, ac auxilium opitulantibus, huc arbum se contulit, requisivitque in observatione bullarum pręfatarum locum congruum pro habitatione fratrum sui ordinis perpetuo duratura, ob cuius adventum magificus dominus comes antedictus, universusque cętus nobilium civitatis, cęterique boni cives, et habitatores civitatis, et insulę considerantes proficuum procul dubio emanandum exinde, si id fiet, quod petiit, debitis iuxta posse redditis gratiis summo Deo, qui eis non meditanti-bus tale, et tantum munus obtulerit, speciali veroque gaudio repleti fuerunt, cum dictum patrem nicolaum benigne et reve-renter ut decet suscipientes, ac spopondentes fore promptissimos assequi quod requisivit; deinde non magno intervallo facto, idem magnificus dominus comes ut assequeretur assensum civitatis reddereturve debitus honor quibus pertinet, mandavit ordinari Consilium solemne, in quo debeat res ipsa proponi, et, ut sit perpetuis temporibus duratura, sic ordinari, quod prout petitur, attribuatur auctoritas dicto fratri nicolao eligendi in hac insula ubi voluerit locum sibi gratum pro eo opere construendum, in quo quidem consilio ad sonum campanę, ut est moris, solemni-ter et debite congregato fuit posita pars infrascripti tenoris, videlicet MCCCCv die IIII augusti in pleno Consilio civitatis arbi in loco solito, ac debite congregato de licentia et auctoritate magnifici domini Pauli Maripetro, honorandi comitis antedicti, viri nobiles et egregii ser Colanus de Cernota, et Hermolaus de Hermolais sindici honorando consilio pręfato proposuerunt, vi-delicet. Cum reverendissimus dominus archiepiscopus Iadrensis pro honore Dei, et salute animarum nostrarum scripserit ma-gnifico domino comiti et huic communitati in commendatione religiosi domini fratris nicolai Pulixano, ordinis observantię, qui cum specialibus bullis apostolicis huc accessit assumpturus quemdam locum pro residentia fratrum sui ordinis considerata utilitate, quam animę nostrę exinde prout dubio consequentur, inspectaque forma dictarum bullarum, concedatur ipsi domino fratri nicolao eligendi locum in insula ubi ei videbitur, servata

115

tamen serie ipsarum bullarum pro construendo monasterium sui ordinis prędicti. Quę pars ad partitum posita, et ad bussulos post nonnullas arengationes deducta fuit obtenta per consiliarios XXXIIII, nemine contradicente.

Quibus igitur sic peractis, idem dominus nicolaus omnibus locis huius insulę meditatis, elegit in observationem prędictam locum Sanctę Euphemię distantem a civitate per milliare, vel circa pro sibi grato, idoneo et apto pro eo monasterio ędificando, ubi omnibus tunc assentientibus, videlicet, nobilibus et aliis ha-bitatoribus civitatis, et insulę, idem dominus frater nicolaus illico in eo loco sanctę Euphemię ad vacandum ibi circa divina officia deputavit venerabilem fratrem nicolaum de Sebenico pro guardiano, andream de firmo, Pacificum de Sebenico, anotni-um de Bichiach, Ludovicum de Canali, Michaelem de ragusio, ac Laurentium de Sebenico omnes ordinis pręfati de observan-tia nuncupati, videlicet Sancti francisci, qui ad honorem Dei, eiusque gloriosissimę virginis matris, totiusque curię cęlestis, experientia rerum testante, religionem eorum assiduis officiis exemplisque merito imitandis pro salute animarum integre, ac debite conservabant, adeo quod huic universitati nil chari-us effici potuisset. Gaudebant itaque omnes et speciali gaudio replebantur, sed inimicus totius creaturę exinde non parum męstus effectus extitit, quia quos ad eius ęternale damnatum consortium iamdiu ducere procul dubio conatus fuerat, ad viam salutis religione pręfata recte volare conspiciebat. Itaque sui cogitatum direxit, hanc pręfatam religionem sacram vexare, et quoad potuit diversis modis id perquisivit. Denique dominus frater Matthęus, guardianus conventus sancti Ioannis de arbo, etiam certis bullis nomine Matthęi Panizza sui nepotis simili modo contra hanc omnimodum intentionem civitatis stare co-nabatur: quibus omnibus occasionibus omnino fuit expediens ad observandum promissa, et ad prosequendum desiderium civitatis per consilium debite, et solemniter congregatum poni, et affirmari partem subsequentis tenoris, ut si quis aliquid con-tra prędicta tentare pręsumpserit, noscat se non solum contra prędictos venerabiles fratres penitus imitandos operari, verum etiam contra universitatem habitantium civitatis, et insulę.

Die vIII novembris, quia prout omnibus existentibus in hoc egregio consilio notum est, superioribus diebus per partem expressam fuit captum, et affirmatum ob persuasiones instan-tissimas magnifico domino comiti, et huic egregię communitati factas litteris reverendissimi domini archiepiscopi Iadrensis, et pro obediendo ac prosequendo formam apostolicarum bullarum, quod quidem omnibus proponendum est, dandi et deputandi quemdam locum venerabilisbus fratribus de observantia nun-cupatis pro construendo monasterium sui ordinis ubi religioso fratri nicolao Pulixano, qui tunc arbum ipsa pro causa vene-rat, videbitur et placuerit, et cum idem dominus frater nico-laus elegisset pro eo monasterio construendo locum Sanctę Euphemię pro sibi apto, grato, commodo et iam ibi dimississet nonnullos eius socios religiosę et sanctę vitę, quod dominus fra-ter Matthęus, guardianus conventus arbensis, inde dicitur velle

expellere vigore certę bullę apostolicę obtentę pro quodam puero, ut dicitur, eius nepote, quas tum requisitus pluries a domino comite antedicto nunquam ostendere voluit, et cum nullo modo velit assentire, quod ipsi fratres permaneant, quamvis pluries in genere et in specie fuerit requisitus etiam cum eius avantagio, quod ex nunc cedit in opprobrium maximum huius communita-tis, et si id ipsi fratri Matthęo assentiretur, amplius amodo hęc universitas denigraretur: unde ad hanc infamiam removendam et ad manutenendum quod in hac causa per hanc communitatem captum est, omnino necesse est providere. Proponitur ergo per ser Colanum de Cernota, et ser Hermolaum de Hermolais sin-dicos honorandos huius communitatis de licentia, et auctoritate antedicti magnifici domini comitis ibi pręfatis quod pars primi-tus, ut supra, capta super inde per pręsens consilium affirmata sit, et si quis pręsumpserit quovis modo contra eam venire, ad ex-pensas huius communitatis debeat ubique manuteneri; adeoque mens, et intentio huius pręfatę communitatis super inde eius sortiatur effectus, et sic leviter non revocetur. Quę pars debito modo lecta, et arrengata, et ad bussulos reducta, fuit obtenta, quia del si fuerunt ballotte XXvII, de non una sola existente, non obstante. Is autem dominus frater Matthęus, procurator Matthęi Panizza, sui nepotis, considerans talem intentionem civitatis, ei nullo modo contrastare disposuit, imo etiam toto posse imitari. Sicque non obstantibus bullis nepotis penitus fuit contentus, ecclesiam, domus, hortes, cum ea particula territorii, qua condencens videbitur, designari, ac detineri posse per pręfa-tos dominos fratres de observantia nuncupatos; et sic stantibus terminis, quia idem dominus frater nicolaus Pulixano Iadram redierat, cum dimissis sociis suis prędictis huc arbum se tran-stulit religiosus dominus frater nicolaus de Iadra, ordinis pręfati de observantia, et pluribus pluribusve diebus verbum domini devotissime, solemniterque publice annunciavit. tandem aspici-ens nullam orationem perfectam dici posse, nisi conclusio debita pronuncietur, videns devotionem civitatis magis, atque magis in dies ad religionem pręfatam augeri, visum ei fuit omnino necesse, ut corporalis possessio, et tenuta loci pręfati, videlicet, eccleisę, domorum, ac certę particulę [terri]torii pacifice daretur, et assignaretur ordini antedicto, quod eius parere exprimere non neglexit magnifico et clarissimo domino comiti antedicto, cuius magnificentia existimans sic fore exequendum, et omnino oportere participato [consilio, et] parere egregiorum virorum dominorum Colani, et Hermolai, sindicorum, et aliorum quoque plurimorum arbi civitatis, porrigi iussit quamdam supplicati-onem venerando capitulo arbensi pro parte communitatis, qua requirebatur auctoritas ab eo capitulo inducendi pręfatos fratres de [observan]tia nuncupatos in tenutam, et corporalem possessi-onem loci, ac rerum prędictarum pro constructione monasterii eorum ordinis perpetuo duraturi.

In quo capitulo solemniter convocato, ubi etiam affuit vene-rabilis dominus frater Ioannes, abbas monasterii Sancti Petri della valle, et vicarius cum plenaria potestate reverendissimi in Christo patris domini episcopi antedicti per omnes venerabiles


canonicos devote et reverenter in omnibus et per omnia fuit gra-tificata supplicatio antedicta. Sicque ordine dato die Dominico XvI mensis Ianuarii, magnificus dominus comes antedictus, spectabilis miles imperialis dominus Stephanus de Dominis, ser franciscus de Cernotis, dominus frater nicolaus de Iadra antedictus, dominus franciscus de Lentiis archipresbyter, do-minus presbyter Petrus, dominus presbyter Thomas de Stanze, et alii ex canonicis ecclesię maioris, ac ex nobilibus et pluribus civibus ad locum sanctę Euphemię accesserunt, ubi per omnes unanimes, nullo contradicente, ad honorem omnipotentis Dei, batissimi francisci, totiusque curię cęlestis, affixi fuerunt con-fines territorii, prout condecenter visum fuit oportere, videlicet, a latere traversie fuit stabilita pro confini via publica, et late-re australi fuerunt assignati confines incipiendo a via publica prędicta, et tendendo usque ad littus maris et confines signati constant. Item a latere tramontanę quidam monticulus clasus sive circumdatus maceriis a via publica usque ad littus maris. a quirina littus maris predictus, et eis omnibus omnino ibi existentibus, ecce dominus frater Matthęus supradictus pro-curator Matthęi eius nepotis, etiam eo Mattheo pręsente illuc applicuit, et visis designationibus confinium, eos gratificavit no-mine quo supra, pręstans huic actui omnem eius auctoritatem, quam habet, seu habere potest nomine prędicto, ac se offerens perpetuis temporibus nunquam in aliquo contravenire, pręfato eius clientulo ibi pręsente, et non contradicente. Successiveque omnes prędicti magnificus dominus comes, egregii sindici, cęte-rique nobiles et plures ex popularibus, nec non reverendi patres, dominus vicarius, archipresbyter, frater Matthęus, cęterique canonici existentes in refectorio loci prędicti, lecta per me no-tarium bulla antedicti Matthęi Panizza, fecerunt solemnem ratificationem designationis, ac omnium actuum pręscriptorum, dimittentes ipsas bullas Matthęi Panizza in suo pristino statu, in reliquo territoriorum, ac redituum ipsi loco spectantium, ul-tra designationem antedictam.

Quibus sic peractis, inde abierunt, et successive die Dominico XXIII. Januarii ad deducendum [medi]tato fine quod cęptum est, magnificus dominus comes antedictus, et multitudo innu-merabilis nobilium et aliorum habitantium civitatis et insulę ad locum pręfatum sanctę Euphemię accesserunt summo mane, ubi post missarum solemnia et annunciationem verbi Domini, in eadem ecclesia sanctę Euphemię ante altare maius facta debita et exquisita congregatione per magnificum dominum comitem, venerabilis dominus franciscus de Lentiis, archipresbyter mai-oris ecclessię vice et nomine eius universalis capituli, pręsenti-busque pluribus canonicis ipsius capituli posuit, et induxit in nomine Patris, et filii et Spiritus Sancti dictum fratrem nicola-um de Sebenico guardianum constitutum ipsius loci in tenutam et corporalem possessionem ecclesię antedictę, ac domorum et territorii, ut supra confinati, eundo ad portas ecclesię pręfatę, et eas claudendo et aperiendo, ac tintinabulum campanę mo-vendo, et pulsando, pannos altaris apprehendendo ob utroque latere, et alias solemnitates exequendo, quę ad assumptionem

cuiuslibet verę tenutę corporalis possessionis requiruntur. Et immediate reverendus dominus vicarius antedictus suo anulo aureo eundem dominum fratrem nicolaum guardianum genu-flexum humiliter vice et nomine omnium et singulorum tam pręsentium quam futurorum pręfati sui ordinis de observantia nuncupati solemniter investivit de prędictis ecclesia, domibus et territorio ut supra confinatis, quibus sic actis, omnes inde lętantes in Domino abierunt.

Et die XI februarii venerabilis dominus franciscus archi-presbyter antedictus, dominus presbyter Thomas, presbyter Petrus, et alii ex canonicis ecclesię maioris cupientes pro posse tollere, et abolere umbras scandali, quod forte inter eos et pręfa-tos venerabilos fratres de observantia nuncupatos, sive eorum successores sequi posset, in ecclesia Sancti Spiritus in platea Gaspi, cum religiosos domino fratre nicolao de Iadra antedicto vice et nomine suo ac eius successorum amicabiliter, charitative ad hęc specifiacta pacta devenerunt. Quod si casu quis defuntus dę cętero sepeliri ordinaret ad locum sanctę Euphemię pręfatum per fratres ibi degentes, non possit vetari ullo modo, et cerę talis ibi sepulti dividi debeant per medietatem, si presbyteri funerali officio aderint, et inter ipsos de observantia nuncupatos. Item quod canonici pręfati capituli absque contradictione alicuius, si voluerint ire, possint cum processione ad ipsum locum sanctę Euphemię bis in anno pro ut consueverunt per elapsum, in qui-bus duabus vicibus non debeat intelligi, nec computari festivitas sanctę Euphemię, quia ipsa dies penitus pręfatis venerabilibus fratribus de observantia nuncupatis reservata est. a quę omnia, et singula supradicta continue et singulis horis dum sic fierent ut scriptum est, fuerunt pręsentes nobiles viri ser Damianus de Dominis, quondam spectabilis dominus andreę militis, et ser Petrus de zaro prę aliis testes vocati, et specialiter rogati. Pro quibus omnibus ego notarius et cancellarius infrascriptus fui rogatus pręsens publicum conficere instrumentum et dum omnia prędicta sic fierent, continue pręsens fui inter capitulum arbensem.

Ego nicolaus, filius quondam domini Ioannis de Pretto, Piranensis publicus imperiali auctoritate notarius et iudex ordinarius, magnifici et clarissimi domini comitis arbi supra-dicti cancellarius, prędictis omnibus et [singulis] sic ut supra enunciatur interfui, et quia circa alia officia occurrentia de-tinebar, et omnia prędicta per personam mihi merito fidam in hanc publicam formam redigenda tradidi et quoniam cum authentico ex abbreviaturis [instrumentorum meorum], dum auscultarem concordare comperivi, ideo in eorum omnium et singulorum fidem, et testimonium me subscripsi, meoque solito tabelionatus signo signavi. Et inchoata fuerunt sub millesimo quadringentesimo quadragesimo quinto, indictione octava, fini[ta vero sub millesimo quadringentesimo quadra]gesimo sexto, indictione nona, diebus supra positis.

117

NAPOMENA:

[…] nadopunjen tekst na temelju jednog prijepisa koji je pronađen i evidentiran u samostanskom arhivu

….

U ime Gospodina našega Isusa Krista. Amen. Učinje-no u Rabu, u vrijeme pak prejasnog prvaka, i presvijetlog gospodina, gospodina Franje Foscarija, milošću Božjom slavnoga mletačkog dužda, te vrlo poštovanog u Kristu oca i gospodina, gospodina Nikole, milošću Božjom i apostolske stolice rapskog biskupa, te vladavine uvaženog i milosti-vog muža, gospodina Pavla Maripetra, poštovanog i u ime prejasne mletačke vlasti, kneza Raba, u nazočnosti i dane niže zabilježene.

Vrlo pobožan u Kristu, otac svetoga života te predostojan generalni vikar reda Male braće svetog Franje redovničkog opsluživanja nazvanih opservantima, Ivan Ka-pistran, zaštitnik duša, koji se ni danju ni noću ne prestaje brinuti i upošljavati svoj um raznovrsnim zamislima, kako bi i kojim bi navođenjima mogao duše mnogih izbaviti iz ruku i moći neprijatelja ljudskog roda te ih vratiti na put spasenja. Naposljetku, potaknut Božjim nadahnućem ili vrlo uspješnim iskustvom, u cijelosti je duh posvetio tome da može tražiti i svim svojim duhom raditi da bude dana mogućnost da pojedina mjesta ili samostani njegovog, prije rečenog reda, budu iznova podignuti u različitim dijelovi-ma svijeta, ili da oni koji su već bili podignuti, po njegovoj prije rečenoj braći, mogu biti za trajna vremena primljeni i posjedovani, uživani i zadržani, i da prije rečena braća reda, kako je istaknuto, nazvanog opservantima, gdjegod da bo-rave, mogu zagovarati i navoditi narode za milost spasa. I tako potaknut trijeznom mišlju, zadobio je apostolske bule koje je izdala svetost, naš gospodin papa Eugenije IV. čiji je sadržaj niže, od točke do točke, ovom (ispravom) prepisan i čime se javno objavljuje:

Bratu Šimunu od Dubrovnika, predragom bratu u Kristu, redu Male braće Provincije Dalmacija, brat Ivan Kapistran, istoga reda vrlo neznatan i nedostojan vrlo po-štovanog oca generala u zagorskim krajevima braće nazvane opservantima, nezasluženi generalni vikar, pozdrav i mir u vječnome Gospodinu. Kako su me izvijestila naša predraga braća, brat Ljudevit iz Dubrovnika i brat Ivan iz Šibenika, kako su građani ili stanovnici grada i otoka Raba rečene provincije Dalmacije, zbog vrlo velike odanosti i ljubavi koju imaju prema našem preslavnom ocu, blaženom Franji, te također prema našem redu, ustrajno želeći da braća našeg reda nazvani opservantima stanuju i borave kod njih, za-tražili su što veći broj naše braće iz rečene provincije te su im obećali osigurati mjesto za njihov smještaj, koji je već izgrađen ili koji se treba izgraditi. Ja imam od presvetog

našeg gospodina, pape Eugenija IV. da mogu pojedina mje-sta za boravak naše braće biti primljena i izgrađena, kao što je jasno sadržano u pismu njegove svetosti. Prema tome, zbog prisutne odanosti tih građana i zbog ploda za spas duša i na čast Boga i našeg reda, čemu se razumno mogu nadati, dopuštam tebi i jednako ti povjeravam sadržajem ove isprave kako biste mogli na rečenom otoku ili gradu pučki nazvanom Rab steći ili primiti jedno izgrađeno mje-sto ili ono koje treba opet izgraditi, pogodno i prikladno za smještaj i korist braće, kako će se tebi i tvojoj uvaženoj braći iz tvoje provincije činiti boljim prema obliku, te sadržaju prije rečenog apostolskog lista koji je ovdje niže od riječi do riječi najavljen i zabilježen, a koji glasi ovako:

Eugenije biskup, sluga slugu Božjih, dragom sinu Ivanu Kapistranu, naučitelju reda Male braće nazvane opser-vantima, pozdrav i apostolski blagoslov. Među crkvenim redovima koji poput vojnika služe u domu Gospodina, što se po nebeskom blagoslovu sve više pripisuje tvojem redu i njegovoj braći, kao što pokazuje uspješno iskustvo, jer gdje-god borave, pozivaju narode na milost spasenja, koristeći sebi za zaslugu života, a drugima ništa manje za primjer. Budući da, kao što je dijelom sadržavala tvoja molba koja nam je bila izložena, tako često dotiče pojedine Kristove vjernike iz odanosti koju gaje za rečeni red i oni koji su tvojim propovijedima bili dovabljeni na zamjenu za nebeska dobra, koji su, za spas svojih duša te svojih predaka uteme-ljili, podigli i izgradili ili su dopustili da budu utemeljena, podignuta i izgrađena neka mjesta za korištenje i stanova-nje braće tvojeg reda, a kad bi vlast apostolske stolice dala potporu, i kao što je ista molba pridobiva, kada bi od prije rečene stolice imao mogućnost dobivanja četrnaest mjesta za korištenje i stanovanje koja su utemeljena, podignuta i izgrađena ili na način da budu utemeljena, podignuta i izgrađena, svakako bih se nadao da možeš duše mnogih obratiti Bogu. Mi, dakle, koji intenzivnim željama želimo da uvećaš vjeru, osobito u naše vrijeme, i tražimo spas za svakog pojedinca, istom apostolskom vlašću i sadržajem ove isprave podjeljujemo mogućnost tebi, svakako posto-jećim vikarima kojih god provincija prema običaju male braće nazvanih opservantima, da četrnaest mjesta gdjegod se ona nalazila, s crkvama, zvonicima i zvonima, vrtovima, vrtićima i ostalim neophodnim radionicama, kada bi tebi ili tvojim pitomcima kanonski bila zabilježena, ili na za to prikladnim mjestima, i da budu takva mjesta utemeljena, podignuta i izgrađena, na kojima vama časnima Kristovi vjernici dodjeljuju kuće, crkve sa zvonicima i zvonima, vrto-vima i vrtićima, te ostalim neophodnim radionicama, budu utemeljena, i povrh svega dopuštamo svakom i pojedinom bratu rečenog reda, kojima će se dogoditi da borave u to vrijeme na tim mjestima, da budu svakim i pojedinim opro-stima od daća, povlasticama, slobodna i izuzećima za prije rečeni red, te svakako za njihove kuće, mjesta i osobe po


prije rečenoj stolici ili drugačije pak općenito kakogod, ipak uvijek uz očuvanje župnih prava ili drugačije pak kojih god (prava) te zabranu pape Bonifacija VIII. sretne uspomene da ne bi redovnici prosjačkog reda iznova primili mjesta bez posebne dozvole apostolske stolice, čiji je navod o zabrani na ovaj način u potpunosti iskazan, i da ne priječe apostol-ske odredbe koje bi na bilo koji način bile u suprotnosti. Ni-kome, dakle, od ljudi neka ne bude dopušteno ovu stranicu našeg dopuštenja slomiti, niti mu u nemarnom pokušaju prigovoriti: a ako bi se netko i usudio pokušati, upoznat će prijezir Boga svemogućeg i blaženih Petra i Pavla koji će na njega navaliti. Dano u Rimu, kod Sv. Petra, godine utjelovljenja Gospodinova 1444., 14. dana mjeseca veljače, a četrnaeste godine našeg pontifikata.

Sadržajem, dakle, prije rečenog apostolskog lista, kao gore da se prije rečeno mjesto na prostoru prije rečenog grada ili otoka Raba, ili u kojem god kraju se tebi učini bo-ljim uz savjet druge uvažene braće koja su povjerena tvojoj brizi, u ime primanja i prihvaćanja prema sadržaju prije rečenog lista, sadržajem ovog lista udjeljujem slobodnu i potpunu dozvolu, jednako tako dopuštam za prije reče-no, povjeravajući ti moju snagu, da možeš za sve u svima govoriti, činiti poput mene kao vlastite osobe, kao da sam osobno nazočan. Pozdrav u Kristu Isusu, moli za mene. U gradu Aquili, u svetom samostanu našeg reda, godine Gospodnje 1445. dana 23. mjeseca svibnja, osme indikcije, petnaeste godine pontifikata istoga presvetog gospodina pape Eugenija IV. Brat Ivan gore rečeni, vlastoručno sam se potpisao i popečatio uobičajenim pečatom. Ja Antun, bilježnik Luke od Bazana iz Aquile itd. Ja bilježnik Ivan, kolega prije rečenog bilježnika Ivana. Ja bilježnik Nucije, Andrije iz Pretorja iz Akvile javni itd. potpisima kojih bi-lježnika redom su zabilježena u prije rečenim bulama, kao što dolikuje itd.

I tako, bule koje su, Božjim djelom, tih dana bile javlje-ne redovniku, gospodinu bratu Nikoli Puližanu, istog reda nazvanog opservantima, gvardijanu samostana sv. Križa izvan zidina u Zadru, koji ne samo da bdije nad spasom duša, pregledavši sadržaj prije rečenih bula, u kojima je bio poseban navod ovog otoka neplodnog svakako za duhovna naučavanja, nastojeći stoga ponuditi prihvatljivo djelo sta-novnicima istog otoka, bez oklijevanja se vrlo uvjerljivim pismom vrlo poštovanog u Kristu, oca i gospodina, Lovre, milošću Božjom i apostolske stolice zadarskog nadbisku-pa, ponudio ovoj stvari, na čast Bogu, vrlo veliki savjet, naklonost te pomoć onima koji pomažu, ovamo na Rab, te je zatražio u promišljanju prije rečenih bula pogodno mjesto za boravak braće svojeg reda koje će trajati vječno, zbog čijeg je dolaska prije rečeni velemožni gospodin knez, i cijela zajednica plemića grada, te ostali dobri građani i stanovnici grada i otoka, smatrajući da treba bez sumnje iznaći pogodno (mjesto), zatim, kada se dogodilo to što je

zatražio, izrekavši dužnu zahvalu najvišem Bogu, koji je njima nepromišljenima ponudio takvu i toliku dužnost, bijahu ispunjeni posebnom i istinskom radošću, kada su primajući rečenog oca Nikolu dobrohotno i s poštovanjem, kako dolikuje, te obećavajući da su pripravni slijediti ono što je zatražio. Zatim, nakon što nije prošlo puno vremena, isti velemožni gospodin knez, da bi slijedio osjećaj grada i da dužna čast bude vraćena onima kojima pripada, naredio je da vijeće svečano donese odluku, u kojoj sama stvar treba biti predložena, i, da se donese odluka da traje za vječna vremena, koja, kao što je traženo, bude rečenom bratu Ni-koli dodijeljena ovlast izbora mjesta na ovom otoku, gdje poželi, prihvatljivo za izgradnju njegovog djela. Na vijeću pak koje je bilo okupljeno, na zvuk zvona, kao što je običaj, svečano i prikladno je bio položen dio niže zapisanog sa-držaja, tj. 1445., dana 4. kolovoza na punom vijeću grada Raba okupljenome na uobičajenom i prikladnom mjestu, prema dozvoli i ovlasti velemožnoga gospodina Pavla Ma-ripetra, prije rečenoga počasnog kneza, plemeniti i uvaženi ljudi: ser Kolan od Cernote i Hermol od Hermolaja sindi-ci, predložili su prije rečenom poštovanom vijeću kako je svakako vrlo poštovani gospodin nadbiskup zadarski na čast Boga i spas naših duša napisao velemožnom gospodinu knezu i ovoj komuni na preporuku redovnika, gospodina brata Nikole Puližana, reda opservanata, koji je ovamo pristupio s posebnim apostolskim bulama, koji namjerava uzeti neko mjesto za stan braće svojeg reda, uzevši u obzir korist, kako za našu dušu, i zatim bez sumnje slijedom toga, te provjerivši oblik rečenih bula, neka se dopusti samome gospodinu bratu Nikoli izbor mjesta na otoku gdje mu se svidi, ipak uz očuvanje sadržaja samih bula za izgradnju samostana za njegov red. Dio koji je bio dan na glasovanje i poslije nekih rasprava doveden do glasačkih kutija, bio je stekao 34 vijećnika, uz ničije protivljenje.

Kada je to bilo tako učinjeno, isti gospodin Nikola pro-mislivši o svim mjestima ovog otoka, uzeo je u razmišljanje prije rečeno mjesto svete Eufemije koje je udaljeno od grada jednu milju, ili otprilike toliko, koje mu se učinilo prihvat-ljivim, pogodnim i prikladnim za gradnju tog samostana. Kada su tada svi odobrili, svakako plemići i ostali stanovnici grada i otoka, isti gospodin brat Nikola je ondje i na tom mjestu svete Eufemije za duhovne dužnosti odabrao časnog brata Nikolu iz Šibenika, Antuna iz Bichiacha, Ljudevita iz Kamala, Mihovila iz Dubrovnika te Lovru iz Šibenika, sve reda nazvanog opservantima, svakako sv. Franje, koji su na čast Boga i njegove preslavne majke Djevice, te cije-loga nebeskog dvora, kao što svjedoči iskustvo stvari, ču-vali svoju vjeru neprestanim službama i primjerima koje svakako treba u cijelosti i propisno oponašati, i tako da ovoj zajednici ništa draže nije mogao učiniti. Stoga su se svi radovali i ispunjavali posebnom radošću, ali neprijatelj svakog stvora je zatim ne samo pokazao žalosne posljedice,

119

jer je namjeravao bez sumnje već dugo voditi u svoje vječno prokleto društvo one koje je promatrao kako lete na put spasa prije rečenom vjerom. I tako je izrekao svoju namjeru da iskuša ovu prije rečenu svetu vjeru, i kako ju je mogao na različite načine ispitati. Naposljetku je gospodin brat Matej, gvardijan samostana sv. Ivana iz Raba, također zbog stanovitih bula, u ime Mateja Panizze, svojeg nećaka, na sličan način pokušao stati protiv volje građana na svaki način. Svakako u svim prilikama iskazujući da vijeće, koje je propisno i svečano okupljeno, treba uzeti u razmatra-nje ono što je dopušteno, i da treba slijediti želju grada, te da bude potvrđen dio sljedećeg sadržaja da, kada bi se netko usudio prokušati protiv prije rečenog, neka zna da ne postupa samo protiv prije rečene časne braće koju u potpunosti treba oponašati, već također i protiv zajednice grada i otoka koje naseljavaju.

Dana 8. studenoga, jer, kao što je svima koji su bili na-zočni u uvaženom vijeću bilo poznato, prijašnjih je dana po prikazanoj stvari bilo primljeno i potvrđeno zbog vrlo molećljivih uvjeravanja velemožnog gospodina kneza i ove uvažene komune koja su učinjena listom vrlo poštovanog oca zadarskog nadbiskupa, te radi pokoravanja i postupa-nja po sadržaju apostolskih bula, jer doista svima treba biti predloženo davanja i dodjeljivanja nekog mjesta časnoj braći nazvanoj opservantima za izgradnju samostana svojeg reda, gdje će se redovniku bratu Nikoli Puližanu, koji je zbog toga razloga došao u Rab, učiniti i svidjeti, i kada je isti gospodin brat Nikola izabrao mjesto svete Eufemije za izgradnju tog samostana, kao njemu prihvatljivo, pogodno i prikladno te je već ondje odaslao neke od svojih drugova re-dovničkog i posvećenog života, koje je gospodin brat Matej, gvardijan samostana u Rabu, kako se već tada govori, želio izbaciti na temelju stanovite apostolske bule koja je bila zatražena za nekog dječaka, kako se priča, njegovog nećaka, koju, tada više puta zatražen od prije rečenog gospodina kneza, nikada nije želio pokazati, i kada nikako ne želi dati suglasnost da sama braća ostanu, premda je više puta bio tražen na opći i poseban način, također da na svoju osobnu korist, koja sada ide prema najvećoj sramoti ove komune, i kada bi se za to bratu Mateju dala suglasnost, onda bi se ova zajednica još više osramotila. Stoga, radi uklanjanja ove sramote i radi zadržavanja onog što je u ovom slučaju po ovoj komuni bilo primljeno, svakako je neophodno osi-gurati. Predlaže se, dakle, po ser Kolanu iz Cernota i ser Hermolu od Hermolana, počasnim sindicima ove komune, po saznanju i ovlasti prije rečenoga velemožnog gospodina kneza ondje nazočnoga, jer je ponajprije stvar, kao gore, bila primljena te je po ovom vijeću bila potvrđena, i kada bi netko pokušao na neki način činiti protiv nje, svakako bi svugdje trebao snositi troškove ove komune. Stoga je volja i namjera ove prije rečene komune da se za ovu odlu-ku glasuje i da se tako ne bi lako osporavala. Dio koji je na

doličan način bio pročitan i raspravljen, te vraćen u glasačke kutije, bio je prihvaćen, jer je bilo 27 glasova, od kojih se niti jedan nije protivio. Taj pak gospodin brat Matej, opuno-moćenik Mateja Panizze, svojeg nećaka, promatrajući takvu namjeru grada, nikako joj se nije odlučio suprotstaviti, već je svakako odlučio da je može u cijelosti slijediti. I tako, ne protiveći se nećakovim bulama, doista je bio zadovoljan da crkva, kuća i vrtovi s tim djelićem teritorija, koji će mu se činiti prikladnim, budu odabrani i da ih mogu zadržati prije rečena braća nazvana opservantima. I tako, nakon što su granice bile postavljene, jer se isti gospodin brat Nikola Puližano vratio u Zadar, kada je redovnik gospodin brat Nikola, reda prije nazvanog opservanata, nakon što je oda-slao svoje prije rečene drugove, došao iz Zadra na Rab, te je veći broj dana predano i svečano naviještao Božju riječ. Naposljetku uviđajući da se ni za jednu molitvu ne može reći da je dovršena, ako se ne proglasi potreban zaključak, promatrajući kako se naklonjenost grada prema vjeri po-većava iz dana u dan, učinilo mu se da je svakako potrebno da fizičko vlasništvo i posjedi prije rečenog mjesta, i to crk-ve, kuća i određenog dijela teritorija u miru dade i dodijeli prije rečenom redu, nije zanemario izraziti to svoje uvje-renje prije rečenom velemožnom i presjajnom gospodinu knezu; budući da je njegova Velemožnost smatrala da će tako trebati izvršiti i da je svakako potrebno uz zajedničko vijećanje i mišljenje uvaženih ljudi, gospode Kolana i Her-molana, sindika, te također mnogih grada Raba, zapovjedio je da se podnese neka molba časnome Rapskom kaptolu u ime komune, kojom se od tog Kaptola traži ovlast uvođenja prije rečene braće nazvanih opservantima u posjed i fizičko vlasništvo mjesta i ostalih prije rečenih stvari, za izgradnju samostana njihovog reda koji će vječno trajati.

U njemu, nakon što je Kaptol bio svečano sazvan, gdje je također bio nazočan časni gospodin brat Ivan, opat sa-mostana Sv. Petra u dolini, i vikar s punom vlašću vrlo po-štovanog u Kristu, prije rečenog gospodina oca biskupa, prije rečenoj molbi bilo je smjerno i poštovano u svemu i po svemu ugođeno od strane svih kanonika. I tako izdavši zapovijed u nedjelju, 16. dana mjeseca siječnja, velemožni prije rečeni gospodin knez, uvaženi carski vojnik gospodin Stjepan de Dominis, ser Franjo de Cernotis, gospodin brat prije rečeni Nikola iz Zadra, gospodin arhiprezbiter Franjo de Lentiis, gospodin prezbiter Petar, gospodin prezbiter Toma de Stanze, te ostali od kanonika veće crkve, i od ple-mića i mnogih građana koji su stigli do mjesta sv. Eufemije, gdje su po svima jednoglasno, uz ničije protivljenje, na čast svemogućeg Boga, preblaženog Franje i cijeloga nebeskog dvora, bile utvrđene granice zemljišta, kao što se prikladno učinilo potrebnim, i to sa zapadne strane je za među bio utvrđen javni put, s južne su strane bile označene međe koje počinju od prije rečenoga javnog puta i protežu se sve do morske obale, i kao označene međe ostaju nepromijenjene.


Zatim, sa sjeverne strane jedan manji brežuljak koji je za-tvoren ili okružen zidovima od javnog puta pa sve do mor-ske obale. Od sjeverozapada prije rečena morska obala, te sve što se ondje nalazi (pripada) njima. Evo, gospodin brat Matej, gore spomenuti opunomoćenik Mateja, svojeg ne-ćaka, također u nazočnosti tog Mateja se tome priklonio, i vidjevši prikaz granice, dao je za njih pristanak u ime koje je gore (navedeno), dajući ovom činu svu svoju ovlast koju ima, ili može imati u ime prije rečenoga, te nudeći se da u vječna vremena nećese nikada ni u ičemu protiviti svome prije rečenom štićeniku ondje nazočnom, niti mu proturje-čiti. Slijedom toga svi prije spomenuti: velemožni gospodin knez, uvaženi sindici, te ostali plemići i mnogi od pučana, svakako vrlo poštovani oci gospodin vikar, arhiprezbiter, brat Matej i ostali kanonici koji su se nalazili u refektoriju prije rečenog mjesta, nakon što sam ja, bilježnik, pročitao bulu prije rečenog Mateja Panizze, svečano su potvrdili od-luku i sva prije zapisana djela, odbacujući same bule Mateja Panizze u njihovom prijašnjem stanju, u preostalom dijelu teritorija i prihoda koji se odnose na samo mjesto, mimo prijašnje odluke.

Kada je tako bilo učinjeno, otišli su odatle, i zatim su u nedjelju, 23. siječnja radi dovršenja onoga što je bilo za-početo, prije rečeni velemožni gospodin knez i nebrojivo mnoštvo plemića i ostalih stanovnika grada i otoka, došli su do svete Eufemije rano ujutro, gdje je poslije svečane mise i navještaja časnog gospodina, u istoj crkvi svete Eu-femije, pred većim oltarom bila održana potrebna i svečana skupština po velemožnom gospodinu knezu, a časni gos-podin Franjo de Lentiis, arhiprezbiter veće crkve, u ime cijelog njegovog Kaptola, te u nazočnosti više kanonika samog Kaptola, postavio je i uveo u ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga424 rečenog brata Nikolu iz Šibenika, postavljenog gvardijana, u posjed i fizičko vlasništvo prije rečene crkve, i kuća, i područja, kako je gore bilo omeđeno, idući do vrata prije rečene crkve, te njih zatvarajući i otvarajući, potežući i udarajući u praporac zvona, prostirući oltarnu tkaninu s obje strane, te na druge načine obavljajući svečanosti, koje su potrebne za primitak kojega god istinskog posjeda i fizičkog vlasništva. I potom je prije rečeni gospodin vikar svojim zlatnim prstenom istoga gospodina brata Nikolu, gvardijana, koji je ponizno klečao, u ime svih i svakoga po-naosob, tako nazočnih, kako i budućih prije rečenoga svojeg reda nazvanog opservanata, uveo u posjed prije spomenute crkve, kuće i područja omeđenog kao gore (navedenog). Kada je to bilo učinjeno, svi su odatle otišli, radujući se u Gospodinu.

Dana 11. mjeseca veljače, prije rečeni časni gospodin Franjo arhiprezbiter, gospodin prezbiter Toma, prezbi-ter Petar, te ostali od kanonika veće crkve, želeći prema

424 Učinio je znak križa.

mogućnosti ukloniti i uništiti sjene sablazni, koja bi možda mogla nadoći između njih, i prije rečene časne braće na-zvane opservantima, ili njihovim nasljednicima, odlučili su u crkvi sv. Duha, u ulici Gaspi, s redovnikom prije reče-nim gospodinom bratom Nikolom iz Zadra, u svoje i u ime svojih nasljednika prijateljski i s ljubavlju ovaj navedeni sporazum: da u slučaju kada bi netko preminuli, od sada naredio da bude pokopan na prije rečenom mjestu svete Eufemije po braći koja ondje borave, neka to ne može biti nikako zabranjeno, i svijeće tako trebaju biti podijeljene po pola na mjestu pogreba, ako bi prezbiteri bili nazočni pogrebnom obredu i nalazili se među onima koji su nazvani opservanti. Zatim da kanonici prije rečenog Kaptola bez iči-jeg prigovora ako bi poželjeli ići, neka mogu biti u procesiji do samog mjesta svete Eufemije dvaput godišnje, kao što su običavali kroz proteklo vrijeme, pod koja dva nije potrebno podrazumijevati niti računati blagdan svete Eufemije, jer je taj dan svakako rezerviran za prije rečenu časnu braću nazvanu opservanti. Za ovo sve i pojedino gore rečeno ne-prestano i u svaki sat dok tako bude kao što je bilo zapisano, bili su nazočni plemići ser Damjan de Dominis, pokojnoga uvaženog gospodina Andrije vojnika, i ser Petar de Zaro, pozvani za ostale kao svjedoci, i posebno zatraženi. Za sve ovo, ja bilježnik i niže zapisani kancelar bio sam zamoljen da sastavim ovu javnu ispravu i dok je sve prije rečeno tako bilo, ja sam neprestano bio nazočan pored Rapskog kaptola.

Ja Nikola, sin pokojnog gospodina Ivana de Pretto, carskom ovlašću piranski javni bilježnik i redovni sudac, kancelar velemožnog i presjajnog gospodina gore zapisa-noga rapskog kneza, uza sve i pojedine prije rečene bio sam nazočan tako kako je iznad izrečeno, i jer sam zbog ostalih tekućih dužnosti bio zadržavan, predao sam sve prije rečeno što treba ispraviti za ovaj javni oblik po osobi koju po zasluzi smatram vjerodostojnom, i budući da sam, dok sam gledao, našao da se slaže s izvornim zapisom iz bilježaka mojih spisa, stoga sam se za vjeru i svjedočanstvo toga svega i pojedinoga potpisao i obilježio svojim uobiča-jenim notarskim znakom. I to je bilo započeto 1445., osme indikcije, a dovršeno pak 1446., devete indikcije, u dane gore navedene.

…

121

PRILOG 2. DRžAVNI ARHIV U ZADRU, RAPSKI BI-LJEžNICI, 3. TOMA STANČIĆ (THOMA DE STANTIIS), KUTIJA 2, SVEŠČIĆ V (224-225)

Preveo: Ladislav Dobrica

Gore zapisani majstor /majstor Juraj/ se sporazumio s gore zapisanim plemićem Petrom de Zaro, za izradu četiri prostorije u samostanu sv. Eufemije, koje trebaju biti uči-njene unutar redovničke ložnice, i unutar crkve sv. Bernar-dina koju treba izgraditi rečeni majstor Juraj, što svakako treba učiniti na ovaj način: svakako treba učiniti jedan luk u rečenoj ložnici radi ulaženja u rečene prostorije, i treba učiniti jedna vrata za ulaz u rečenu crkvu sv. Bernardina. Također treba učiniti i luk pokraj klaustra, iznad kojeg treba učiniti rečene prostorije, pri južnim vratima rečenog klau-stra. Treba podići i kameni zid, čija će visina biti zadovolja-vajuća. Treba na zidu učiniti i dva prozora koji trebaju biti otvoreni na južnoj strani, gdje trebaju biti rečene prostorije. I rečene prostorije trebaju biti učinjene sličnošću i ljepotom onima kao što su ostale prostorije redovničke ložnice, sa slamom i ogradama, te prozorima i ostalim stvarima. I tre-ba u cijelosti biti popločeno. I po ovoj cijeni, imenom 330 malih libara. Za ovaj rad je prije rečeni ser Petar obećao dati sve potrebno. Nasuprot tome je prije spomenuti ser Juraj dužan dati sav alat, pijesak, i prije rečeni ser Petar je obećao dati nadničare i sve ostalo.

Svi lukovi trebaju biti izrađeni od dobrog, živog kamena isklesanog za kamenoresca, kao i prozori. I obećao je taj rad započeti i učiniti, slijedeći drugi rad koji treba izraditi u rečenom samostanu. Zatim je prije rečeni majstor Juraj obećao i obvezao se učiniti jednu sakristiju do podruma crkve sv. Bernardina, koju treba izraditi rečeni majstor Juraj, a koja je pridodana do rečenog podruma i do zida koji je izradio majstor Bartol. Sakristija treba biti tri sto-pe dugačka i široka koliko je zid podruma crkve, a visine po tri, jer bi mogao od gore rečene sakristije učiniti jednu prostoriju za sakristana. U sakristiji je prije rečeni majstor Juraj obećao izraditi dva prozora, od kojih je jedan na jugo-zapadnoj strani, a drugi je na južnoj strani. Povrh toga, u rečenoj prostoriji treba izraditi slična dva prozora, od kojih jedan treba biti na jugozapadnoj strani, a drugi treba gledati prema crkvi. Zatim treba popločati cijelu sakristiju i reče-nu prostoriju, i treba izraditi pod koji je u cijelosti utaban obojenim daskama. I u rečenoj prostoriji treba učiniti jednu peć za rečenog sakristana, u kojoj se može ložiti vatra, da odozgo i odozdo u cijelosti treba [oštećeno] i jedna vrata za ulaz u rečenu prostoriju. Za rečeni rad prije rečeni ser Petar je obećao dati sve neophodno, osim što je gospodin majstor Juraj dužan dati sav alat, pijesak, nadničare, kamenje, vrata i prozore te po ovoj cijeni, imenom 250 malih libara. I ovo je sve obećao učiniti pod prije rečenom kaznom, i po redu.

I kroz rečene radove je obećao učiniti sva vrata i prozore od drveta, koja se mogu otvarati i zatvarati.

PRILOG 3. DRžAVNI ARHIV U ZADRU, RAPSKI BI-LJEžNICI, 3. TOMA STANČIĆ (THOMA DE STANTIIS), KUTIJA 2, SVEŠČIĆ IX (441-442)


Plemeniti čovjek, ser Petar de Zaro, rapski građanin, s jedne strane, i majstor klesar Andrija Aleši iz Drača, sta-novnik Splita, zatekavši se u Rabu, s druge strane, čisto su, jednostavno i dragovoljno postigli u suglasnosti međusob-no takav sporazum:

Svakako da rečeni majstor Andrija treba učiniti u crkvi sv. Bernardina, pokraj crkve sv. Eufemije na otoku Rabu, pod lukom podruma jednu kamenu ogradu sa stupićima na način ograde prečasnoga gore zapisanog biskupa, koja je izrađena u katedralnoj crkvi sv. Marije s dvije stube pod rečenom ogradom. I s jednim vratima i dvojicom anđela koji rukom drže jedan kameni svijećnjak, s dva uzdignuta grba pod jednim anđelom. I s prikazima svetog Franje s jedne strane i svetog Bernardina s druge strane, koji su podignuti poput tih anđela. Zatim treba pripremiti i izraditi jednu grobnicu u rečenoj crkvi nalik grobnici ser Nikole de Scaffa, svakako s utorima, zavinutim stupovima, i vrpcama koje su s obje strane rečenoga zavinutog stupa, te listovima oko re-čene grobnice, i s njegovim grbovima i s jednim zvončićem koji je podignut na sredini pokrova rečene grobnice, i ne s jedne, nego više s druge strane. I sve gore zapisano u radu trebaju isklesati i postaviti. Zatim treba, u gore zapisanoj katedralnoj crkvi sv. Marije, izraditi oko oltara svetog tijela Kristova, najprije jednu kamenu ogradu na južnom dijelu, sa stupićima i jednim lavom. U sredini rečene ograde, kao što je u kapeli ser Kolona Crnote, pod lavom treba posta-viti grb rečenog ser Petra te (treba učiniti) jednu drugu kamenu ogradu sa sjeveroistočne strane s jednim vratima, i s dvojicom anđela, koji trebaju u svojim rukama držati jedan kameni svijećnjak. Pod tim anđelima trebaju biti dva uzdignuta grba ser Petra, i pod ogradom jedna podignu-ta kamena stepenica te cijela kapela treba u cijelosti biti popločana kamenom, koji se nalazi ondje na brežuljku. I ako bi nešto kamenja nedostajalo za popločenje, treba ga dati prije rečeni ser Petar. Sâm majstor Andrija, iznoseći na sastanku, da grobnica ser Petra, koja je ondje prije rečenog oltara, treba stajati isklesana i ozidana, i da rad treba biti dobar, ispoliran i zadovoljavajući, kako pristoji, i treba biti dovezen na Rab, i učinjeno o svom trošku samog majstora Andrije, osim što prije rečeni ser Petar treba dati: sav pri-premljeni kamen, željezo i prikladno olovo, te kamenje, kojega bi ponestalo za popločavanje kapele svetog tijela


Kristova, te tristo malih libara u tri obroka: tj. stotinu li-bara mu je dužan poslati sve do blagdana Velike Gospe, koji će biti najbliži. Svakako, četrdeset libara u denarima i šezdeset libara u dobroj vuni, računajući po dvije libre za svaki dekalatar. I stotinu libara kada dođe na Rab i donese prije rečeni rad. A preostale pak libre kada gore zapisani rad bude u cijelosti završen. Za sve ono što treba poštivati i što ne treba protivno činiti, obećali su s obje strane da će poštivati i brinuti se za sve i pojedino gore zapisano, pod prijetnjom kazne plaćanja dvostruke cijene, koja je gore zapisana, prema odredbama Raba. I svakako sve ono i po-jedino gore zapisano što je riješeno, svakako će čvrsto biti na korist, odnosno uz izuzetak prava za isključenu stranku.

PRILOG 4. DRžAVNI ARHIV U ZADRU, RAPSKI BI-LJEžNICI, 3. TOMA STANČIĆ (THOMA DE STANTIIS), KUTIJA 2, SVEŠČIĆ VII (357)


Majstor zidar Jangije iz Zadra, stanovnik Raba, obvezao se i obećao je plemenitom čovjeku ser Petru de Zaro daro-vanje srednje stope zida povrh crkve svetog Bernardina, koju on treba izraditi pokraj crkve svete Eufemije, mimo tog zidarskog djela koje je, snagom drugog ugovora, dužan i treba (učiniti). I taj (rad) ide uokolo, tj. u četiri oblika i u podrumu ili povrh podruma rečene crkve. Kako je ser Petar obećao dati, kao što stoji u drugom ugovoru, i sto i pedeset malih libara, za majstora i za rad s vremena na vrijeme, kako rad bude zahtijevao i kako će sâm (majstor) raditi.

PRILOG 5. DRžAVNI ARHIV U ZADRU, RAPSKI BI-LJEžNICI, 3. TOMA STANČIĆ (THOMA DE STANTIIS), KUTIJA 2, SVEŠČIĆ III (172r-v, 173 – stara numeracija 389-390)

Prevela: dr. sc. Ana Marinković

Tisućučetiristopedesetprve, indikcije četrnaeste, dana četvrtog mjeseca studenoga. Prisutni su majstor Petar ko-vač i Petar Silica, stanovnici Raba, pozvani svjedoci, u kući dolje navedenog gospodina Petra.

Plemeniti gospodin Petar de Zaro (Car), građanin Raba, dogovorio se s majstorom Jurjem iz Zadra, protomajstorom Raba, da napravi jednu kapelu ili crkvu posvećenu našem gospodinu sv. Bernardinu na poprečnoj strani Sv. Eufemi-je na otoku Rabu. Kao prvo, navedeni majstor Juraj ovim zapisom obećava i svečano se obvezuje napraviti i sagraditi jednu crkvu na navedenom mjestu, duljine i visine poput crkve sv. Tome de Caturbo, ali širina iznutra mora biti tri

sežnja. U toj crkvi mora staviti dvoja dobro izrađena vrata veličine kako budu htjeli navedeni gospodin Petar i gos-podin gvardijan Sv. Eufemije, s jednim štapom. Također se obvezuje da će za ovu crkvu napraviti onoliko prozora koliko bude potrebno. Zatim se obvezuje da će napraviti apsidu crkve četvrtastu i svođenu jednim križnim svodom od finog kamena s tufom. Zatim se obvezuje da će napraviti jedan izduljeni okulus iznutra i izvana na prednjoj fasadi crkve. Zatim u toj apsidi na polovici mora napraviti jedan oltar s tri kamene stube te s lijepom pločom oltara veličine koja će biti dogovorena. Zatim mora napraviti dva druga oltara u ovoj crkvi s pločama koje odgovaraju onima (oltari-ma) na dnu kora crkve. Zatim mora napraviti dvije kamene škropionice za blagoslovljenu vodu. Vanjski zid crkve mora biti jednake ljepote kao onaj dormitorija, a iznutra mora biti čitava okrečena svijetlom žbukom, a čitav pod popločan opekama. Zatim strop mora biti načinjen od izblanjanog drva s oslikanim letvicama. Pokrov mora biti od crijepova s lijepim olucima uokolo. Zatim mora napraviti sva vrata i prozore od drva. Zatim mora i obećava napraviti jedan zvonik kod trijumfalnog luka crkve, u obliku jednog zida s dva luka za dva velika zvona. Zatim se obvezuje staviti jednu grobnicu u crkvu pitajući sve što bude potrebno re-čenog gospodina Petra i kako se bude svidjelo gospodinu Petru, a koju mora također iskopati rečeni majstor Juraj. Zatim se obvezuje iskopati kamen koji će biti između ove crkve koja se treba izgraditi i samostanskog dormitorija, a između jednog i drugog zida mora napraviti jedan klaustar sve uokolo, onoliko visok koliko se bude moglo. Taj klaustar mora biti izrađen od izblanjanog drva s bijelim letvicama i pokriven crijepom, s balkonima (trijem na katu?) i onoliko stupova koliko bude potrebno te klupčicama sve uokolo i drvenim konzolama. Zatim mora ožbukati sve uokolo na sve četiri strane. Zatim mora napraviti jedna glavna vrata u tom klaustru, široka tri i po stope i visoka koliko bude moguće, s jednim štapom uokolo, te mora napraviti vrata od drva koja će se moći zaključati i otvoriti. Zatim ako bude potrebno staviti stube za penjanje do ovih vrata, navedeni majstor Juraj ih mora postaviti, a to mora biti procijenjeno od strane jedne poštene osobe.

Ovaj posao navedeni majstor Juraj obećava izvršiti o svom trošku, i to za hranu, za majstore i za radnike, za kamen, vrata i prozore, pijesak i sve drugo što bude po-trebno, osim što navedeni gospodin Petar mora dati svo drvo koje bude potrebno za čitav posao te vapno, kovano željezo i opeke, kao i zvona i sve crijepove i svo olovo. I sav ovaj posao mora napraviti za cijenu od tisuću i četiristo libri u gotovini, a iznad te cijene od sada mu rečeni gospo-din Petar mora dati svoju veliku barku sa svom opremom koja se tamo trenutno nalazi. Ovaj novac navedeni gospo-din Petar obećava dati u vremenskim razmacima ovisno o tome kako posao bude tražio. Ovoj isplati treba se dodati i

123

izravnati deset dukata koje mora dati majstor Juraj, a koje je posudio od gospodina Petra za zvonik, i to u ratama. Na-vedeni majstor Juraj obvezuje se napraviti klaustar kao što je gore navedeno do idućeg blagdana sv. Jurja. Crkvu, kao što je gore navedeno, [172v] u roku od iduće dvije godine, obećavajući jedan drugome izvršiti, poštovati i ne prekršiti pod kaznom od pedeset zlatnih dukata koju će prekršitelj isplatiti onome koji je ispoštovao. Bila kazna isplaćena ili ne, ipak sve gore navedeno mora biti ispoštovano.

PRILOG 6. PREGLED DOKUMENTACIJE RADOVA OBNOVE TABULATA U CRKVI SV. BERNARDINA SIJEN-SKOG U KAMPORU NA RABU 1914. I 1977. GODINE

Pripremila: Marta Budicin

Radovima obnove franjevačkog samostana u Kamporu na Rabu prethodio je ‘Opisni trebovnik’ ovlaštenih držav-nih tehničara s detaljnim opisom potrebnih radova od 26. 9. 1912.425 Trebovniku je uslijedila izjava iz 29. 9. 1912., odnosno prijepis Izjave Ministarstva za javne radove od 3. 2. 1913. u kojoj je navedeno kako su državni tehniča-ri zatekli izuzetno loše stanje krova od eternit ploča koji prokišnjava, zbog čega je planirana hitna obnova krovne konstrukcije i postavljanje novoga krovnog pokrova od uobičajenih šupljih opeka.426

Spomenuti je trebovnik sastavio arhitekt Quiquerez na iznos od 4.600 K, i u 18 točaka navedeni su svi potrebni radovi te njihovi troškovi. (..) Točka 16. obuhvaća ‘osigu-ranje drvenog stropa u crkvi sv. Bernarda, napravom jedne gornje oplate od 3 cm deb. i na preklop sastavljenih i čavlim pribijenim daskama. Prije izvedbe ove radnje ima se gornja površina slikanog stropa očistiti. Izmjera: 13.30 x 6.20 = 82.46 m²’, a točka 17 obuhvaća osiguranje slika u kasetama crkvenog stropa.427

Odlukom br. 53889 od dana 18. 12. 1913.428 odobrena je subvencija u iznosu od 4600 K za obnovu franjevačkog samostana u Kamporu na Rabu, što je potvrđeno i dopisom br. Z 766 Carskog kraljevskog ministarstva bogoštovlja i nastave od 11. 12. 1913., pod uvjetom da se radovi izvode

425 Arhiv konzervatorskog odjela u Splitu, C.k. Pokrajinski Konserva-torijalni Ured u Spljetu, br. 319/K 1914, 18.4.1914., prik. 22.6.1914., br. II-306/7, Popravak franjevačkog samostana u Kamporu na Rabu, Dopis C.k.dalmatinskog namjesništva C.k. pokrajinskom konservatorijalnom uredu u Splitu, br. II-306/7 ex 1914, Zadar, 18.4.1914., prik. 22.6.1914., br. 319.

426 Isto, z. Z. 766 einer Äusserung des Ministeriums für öffentliche Arbeiten, vom 3 Februar 1913, Z1: 4826/VIIIb.

427 Isto, 8.

428 Arhiv konzervatorskog odjela u Splitu, C.k. Pokrajinski Konserva-torijalni Ured za Dalmaciju u Spljetu, br. 30/K 1914, 11.1.1914., prik. 18.1., br. 7197/13, Kampor na Rabu, franjevački samostan, popravak, verso.

pod nadzorom Središnjeg povjerenstva za zaštitu spome-nika u Beču.429

U siječnju 1915. radovi obnove su završeni te je ‘nare-djeno gradjevnom nadsavjetniku Petru vit. Erco da iste ko-laudira po mogućnosti u sudjelovanju V.G. kao zemaljskog konservatora’ koji bi utvrdio jesu li se radovi izveli sukladno propisanome od strane povjerenstva za skrb spomenika te koji bi se eventualni dodatni radovi na objektu još morali izvesti.430

Iz dopisa br. VII-306/9 Predstojnika namjesništvenog gradjevnog odsjeka u Zadru Don Frani Buliću 1915. dozna-jemo kako se “amošnji tesarski majstor Hrak već odrekao tog zanata i nije poznato gdje se sada nalazi slikar gosp. Viertelberger. Mjesto Hraka mogao bi doći amošnji tesar Bellini, koji je isto poznat kao vrijedni zanatlija a glede uregjenja slika na plafonu crkve pošto je to već slijedilo moglo bi se za sada konstatovati na naličju ako je ista rad-nja primjereno izvedena ili ako treba da od rečenog slikara bude dopunjena.”431 U istom se dopisu moli C.k. zemaljskog konservatora Don Franu Bulića da u slučaju da se slaže s odabirom majstora odredi dan naličja te da mu se c.k. grad. nadsavjetnik Erco i tesar Bellini tom prilikom pridruže.432

U periodu od 5. do 9. 5. 1915. Don Frane Bulić boravio je na Rabu u franjevačkom samostanu u Kamporu te u dopisu spisa br. 10/K 1915 od 29. 1. 1915. upućenom dvorskom savjetniku i Predstojniku Namjestništvenog gragjevnog Odsjeka Zadar Eugenu Walachu navodi sljedeće: “Iz snopića spisa dostavljenih još početkom lanjske godine potpisa-nomu od c.K. Središnjega Povjerenstva za čuvanje starih spomenika glede popravka samostana i crkve franjevaca u Kamporu na otoku Rabu proizlazi, da glavna radnja koja se je imala izvesti ongje jest osiguranje plafond-a crkve i uregjenje slika na istomu i da za tu svrhu bilo se je bacilo oko na majstora tu Kraka i na Viertelbergera putujućeg slikara c.K. Središnjega Povjerenstva. Iz istih spisa ne pro-izlazi, da bi ova dva gospodina učinila koji proračun za ove radnje, i da bi ovaj bio odobren od starije Vlasti, tako da je c.K. Središnje Povjerenstvo odlukom dneva 11 siječnja

429 Arhiv konzervatorskog odjela u Splitu, C.k. Pokrajinski Konser-vatorijalni Ured za Dalmaciju u Spljetu, br. 10/K 1915, prik. 27.1.1915., br. 10, Z 766, Beč, veljača 1913., Kampor auf Arbe, Franziskanerkloster, Restaurierung, z.Z. II-306/3 vom 19.10.1912.; br. 319/K 1914,18.4.1914., prik. 22.6.1914., br. II-306/7, Popravak franjevačkog samostana u Kam-poru na Rabu, Prijepis istog ministarstvenog otpisa od 11.2. 1913., br. Z1: 766, Kampor auf Arbe, Franziskanerkloster, Restaurierung. z.Z. II-306/3 vom 19.10.1912.

430 Arhiv konzervatorskog odjela u Splitu, C.k. Pokrajinski Konserva-torijalni Ured u Spljetu, br. 319/K 1914, 18.4.1914., prik. 22.6.1914., br. II-306/7, Popravak franjevačkog samostana u Kamporu na Rabu, 1915., Dopis Predstojnika namjesništvenog gradjevnog odsjeka u Zadru Don Frani Buliću, br. VII-306/8, Zadar, 23.1.1915.

431 Arhiv konzervatorskog odjela u Splitu, C.k. Pokrajinski Konservato-rijalni Ured za Dalmaciju u Spljetu, br. 10/K 1915, prik. 27.1.1915., Dopis br. VII-306/9, Zadar, 4.2.1915.

432 Isto.


1914 Br. 7197 ex 1913 pozivalo potpisanoga, da javi za koje je radnje u Kamporu bila proračunana državna pot-pora i da li je već učinjen program za popravak plafond-a u crkvi. Ovgješnjim izvješćem 26/I 1914 Br. 30 na to c.K. Namjesništvo, potpisani je pitao razjašnjenja u ovom obziru i pitao prepis odluke c.K. Ministarstva bogoštovja i nastave dneva 11 veljače 1913 Br. 766/1913. Na ovo izvješće nije nikad bilo odgovoreno, niti je potpisani primio pitanoga prepisa odluke. Ove radnje pako nisu bile izvedene do mar-ča 1914, kada je potpisani bio dne 15 ovoga mjeseca lanjske godine u Rabu i u Kamporu za ove i druge Konservatori-jalne posle u družtvu njegove Preuzvišenosti gosp. Namje-snika M. Attems-a. Prije nego li se potpisani odluči dan kada će u Kamporu sa gosp. Gragjevnim Nadsavjetnikom Petrom vit. Erco-m za kolaudiranje već izvedenih radnja, prema Vašemu pozivu dneva 23 tek. mj. Br. VII-306/8, moli najuljudnije, da bi mu bila dostavljena u prepisu odluka gorinavedena i da mu se javi da li bi bilo moguće da naličju u Kamporu prisustvuju istodobno gorirečena dva gospodina slikar Viertelberger i majstor Kraka, naravski ako oni nisu obavili ongje svoj posao, ili ako ne prvi barem drugi.”433 Pridodano dopisu je sljedeće: “Dne 7.V.1915. u samostanu u Kamporu. Slike su na plafondu (iz god. 1669) iz života sv. Frane, ali i iz Isusova. Pri dnu pokraj orgulja vidi se natpis: asino vectus excipitur honorificentissime. Radio na plafon-du 14 dana u novembru, tamnim dnevima, neki Zadranin Enrico Benevegna slikar, sa šurjakom nekim Talijanom: Boje kupovao u Rabu (!). Skele on na svoje troškove učinio. Bio plaćen po izjavi Gvardijana Poljaka sa Kr. 570.”434

Slikar Hans Viertelberger kojega Don Frano Bulić spo-minje poznati je suradnik Antona Gnirsa, konzervatora Središnjeg povjerenstva za umjetnost i zaštitu spomenika za Istru te pokrajinskog konzervatora za Austrijsko primor-je i Kranjsku. Radio je na restauriranju fresaka u svetištu beramske župne crkve sv. Martina 1909. s Josefom Ballom, a moguće i na restauraciji zidnih slika te tabulata u crkvi sv. Marije na Škrilinah, također u Bermu.435

Dopis br. 10/K 1915 datiran u 12. 6. 1915. upućen Sre-dišnjem povjerenstvu od strane Don Frane Bulića navodi kako izbor majstora Enrica Benevegne nije najprimjereniji

433 Arhiv konzervatorskog odjela u Splitu, C.k. Pokrajinski Konser-vatorijalni Ured za Dalmaciju u Spljetu, br. 10/2 1915, 23.1.1915., prik. 27.1.1915. br. VII-306/8, Predstojnik Namj. Gragj. Odsjeka u Zadru pozivlje Konservat. Ured na naličje Samostana u Kampori na otoku Rabu; Bio u Rabu dne 6, 7. i 8. V. 1915, a u Kampori dne 7.V. 1915 (blagdan sv. Duje) od 7 ½ -12 podne. Bulić.

434 Isto.

435 ŽU Beram, Urudžbeni zapisnici, 19-20. st.,1.1.4. Knjiga urudžbenih zapisnika 1906-1939. (Il Giornale Maestro), Dopis br. 33/2 1/4 iz 1912.: Da mu se izvijesti o radnji slikara Jos. Balla ovršenoj u presbiteru ovdj. stare župne crkve; Preporuča se uvažiti molbu slikara J. Balla. S tim u svezi i dopis br. 114 13/11: Da se izvjesti glede slika fresco, nadjenih na zidu stare župne crkve u Bermu. 49 14/6 iz 1909.: Javlja, da je c. K. ministar. Za bogoštovje odredilo 400 K za popravak starih slika u ovdašnjoj župnoj staroj crkvi , koje će popraviti slikar H. Viertelberger, kut. 1.

te kako mu je gvardijan obustavio restauriranje na obnovi oslikanog stropa nakon izvedenih nekoliko proba obnove figuralnog prikaza. Upućuje poziv slikaru Viertelbergeru ili ako bi bio koji drugi u mogućnosti da dođe u Kampor i pregleda do sad izvršene radove.436

Iste se godine odobrava od strane gvardijana zatražena “obustava radnja plafonda u crkvi sv. Eufemije u Kamporu na ot. Rabu”437, a u dopisu Središnjeg povjerenstva upu-ćenom Konservatorijalnom uredu u vezi s obnovom fra-njevačkog samostana u Kamporu navodi se još kako će se nakon poboljšanja uvjeta (vremenskih) opunomoćiti jedan restaurator za nadzor izvedenih radova na tabulatu.438

Detalji i opseg radova koje je izveo Benevegna nažalost nisu poznati, no prema dostupnim dokumentima u kojima saznajemo kako su mu nakon dva tjedna rada obustavljeni radovi na figuralnim prikazima, vjerojatno je da se Bene-vegnina intervencija ograničila na dekorativne elemente oslika te da se na njegovu intervenciju odnosi sljedeći navod: “Primijećeni su i tragovi nekog ranijeg popravka o kojem nemamo podataka. Slikar prilično loše kvalitete ih je na licu mjesta, bez skidanja popravljao. Ti su popravci naročito uočljivi na viticama pa je ovaj slikar sivom bojom prekrio neke od njih, prekrivajući potpuno crne i sive šra-firane poteze kojima je Napoli pokušao postići plasticitet. (…) Utvrđen je preslik na središnjim poljima s figuralnim scenama, ali ne na likovima jer je očito bio slikar lošije kva-litete pa se u njih nije usudio dirati ograničivši se samo na dekorativne elemente. Andjeoske glave su također mje-stimično preslikane. Originalne boje koje prevladavaju u paleti su sivo-plava boja podloge i zemljane oker i crvena u središnjim poljima.”439

Važno je napomenuti kako je Vladislav Brusić 1922. na-veo da je tabulat u “dosta lošem stanju i potrebno je da se popravi”.440

***

Cjeloviti konzervatorsko-restauratorski zahvat na ta-bulatu izveden je od strane Restauratorske radionice Re-gionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Splitu u

436 Arhiv konzervatorskog odjela u Splitu, C.k. Pokrajinski Konserva-torijalni Ured za Dalmaciju u Spljetu, br. 10/3 1915, Popravak samostana franjevačkoga u Kamporu ot. Rab, br.10/K 1915, 12.6.1915.

437 Arhiv konzervatorskog odjela u Splitu, C.k. Pokrajinski Konser-vatorijalni Ured za Dalmaciju u Spljetu, br. 59/1915, 16.7.1915., prik. 21.7.1915., br. 1489, Odobrava se obustava radnja plafonda u crkvi sv. Eufemije u Kamporu na ot. Rabu, recto.

438 Isto, Dopis Središnjeg povjerenstva c.K. Konservatorijalnom uredu u Splitu, br. 1489 ex 1915., 16.7.1915.



125

razdoblju od lipnja 1977., kada je tabulat demontiran, do svibnja 1984. kada je tabulat montiran in situ.

Godine 1977. zatečen je tabulat čije su slike po poljima bile sastavljene od pet do šest borovih dasaka od kojih je svaka bila prikucana uz stropne grede kovanim čavlima. Boje su zemljane, vezane koštanim ljepilom bez ikakve kredne ili druge podloge.441

Tabulat je bio ugrožen prvenstveno zbog prodiranja vode kroz krovište; daske su se međusobno razmakle i raspuca-le su, a slikani sloj se odvajao od nosioca. Istraživanja su utvrdila nekoliko slojeva preslika, oskudni podatci o prvom slikanom sloju govorili su o živoj polikromiji crvene, žute, bijele i smeđe, dok je drugi sloj imitirao sivo-zelenu marmo-rizaciju, težeći monokromiji. Potrebno je napomenuti kako je cijela površina tabulata bila prekrivena debelim slojem čađe od izgaranja voštanica. Utvrđeno je da je boja na više mjesta u potpunosti isprana pa su očišćeni samo oni dijelovi koji su to mogli podnijeti zbog postojanosti bojenog sloja: glave anđela i središnji prizori. Preslikani su većinom bili samo dekorativni elementi, vitice i djelomično anđeoske glave, dok figurativne scene s likovima nisu preslikavane.

Prema Izvještaju o radovima na restauraciji tabelatuma iz franjevačkog samostana u Kamporu iz 1982. doznajemo kako su demontirane daske tabulata pojedinačno numeri-rane i zapakirane te prevezene u Split.442 “Profilacija koja je uokvirivala slike ostavljena je u samostanu u Kamporu, budući u veoma lošem stanju, a uzeto je više uzoraka prema kojima će se rekonstruirati.” Prvi radovi uslijedili su 1981. i to dezinsekcijom i konzervacijom i drvenog nosioca. “Poje-dina mjesta nagrižena gotovo do same površine su pažljivo ispilana i nadomiještena novim brodskim daskama vezanim brodskim spojevima. Zatim se prišlo vezivanju dasaka u izvorna polja. Vezivanje je izvršeno poprečnim borovim gre-dicama i mesinganim vijcima. (...) Mjesta oštećena izvornim željeznim čavlima četvrtastih glava tipičnih za 17.-18. st. ispunjena su smjesom ljepila i piljevine.” Izvedena je konso-lidacija slikanog sloja, dezinsekcija i konsolidacija drvenog nosioca, zamijenjene su crvotočinom dezintegrirane daske kao i profilirani ukrasni okviri kaseta. U dokumentaciji se navodi kako je od starih profilacija sačuvan manji broj te su prema njima rekonstruirane nove i prebojene u lokalni ton, izvedena je minimalna rekonstrukcija oštećenja slikanog sloja i retuš dijelova na kojima je bilo dovoljno informacija za izvođenje navedenog zahvata. Retuš je izveden bojama dobivenim od zemljanih pigmenata s impregnacijskim ve-zivom i vodom. “Boja se nanosila u dva namaza kistovima, radi jednoličnosti podloge. Podloga je potpuno obnovljena, kompletnim retušem budući da su tragovi, a i veličina povr-


442 Isto, 3.

šine to omogućavali. Primjećeno je da su u popravku vitice tj. njihov smjer pružanja promijenjeni pa su prema svim postojećim poljima napravljene rekonstrukcije u crtežu u omjeru 1:1. Lokalnim sivo-oker tonom vitice su nadopunje-ne kao i kimation sa šrafiranom strukturom. (...) Retuširane su i andjeoske glave radi lakše čitljivosti. Siva podloga je radi gubljenja oštrine nove boje premazana otopinom ta-mnog šelaka kao i novi dijelovi vitica. Središnji su prizori rasvijetljeni otopinom bijelog šelaka koji ne žuti, a ujed-no i učvršćuje pigment. Iza toga će se sve slike premazati terpentinskim prozirnim lakom na kojem će se nastaviti završni retuš prizora, vitica i andjela uljenim bojama.” Kod obnavljanja natpisa ispod slikanih prizora pomogao im je u pisanoj korespondenciji gvardijan fra Andrija Bonifačić tijekom 1982. i 1983. godine.

Potrebno je napomenuti da su se slike vratile na izvorne pozicije, ali okrenutih strana tako da ih je sada bilo moguće gledati u smjeru od zapada prema istoku, odnosno od ulaza u crkvu prema oltaru.443

Izrada novih profila u drvu prema postojećim uzorcima bila je opsežan i zahtjevan dio radova. “Prema postojećim ostacima profiliranih okvira kaseta izradjeni su novi od jelovog drveta. Gotovo 80% cjelokupne profilacije je zbog trošnosti i crvotočine zamijenjeno. Sondirani su tragovi originalne boje. Utvrdjeno je više slojeva preslika. Vrlo oskudni podaci o najstarijem sloju koji nisu nikako bilo dostatni za rekonstrukciju govore o živoj polikromiji okvi-ra crvene, bijele, žute i smeđe boje s rustičnim viticama izvedenim šablonama. Dio profiliranih dasaka imao je sloj boje koji je imitirao sivozelenu marmorizaciju., težeći za razliku od prvog sloja monohromiji. Najcjelovitiji je zapravo bio treći sloj boje pronadjen sondiranjima ispod zadnjeg sivosmedjeg preslika pa ga se stoga rekonstruiralo. Najšira profilirana daska obojana je crvenosmeđom bojom, srednja pravokutna crno-zelenom, a poluobla gornja žutooker ni-jansom. Na taj način je poštovana autentičnost stropa bez da se nasilno rekonstruira bez dovoljno podataka najstariji sloj. Nanešene su zemljane boje vezane tutkalom. Nakon postavljanja cijeli je strop lakiran. Oslikana polja polu mat damar lakom, a profilacija transparentnim uljnim lakom.”444

443 Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture – Split, Popravak oslikanog drvenog stropa iz crkve Sv. Bernardina franjevačkog samosta-na u Kamporu na Rabu, Restauratori: Tomislav Tomas i Gordan Gazde, Voditelj radova: Zoraida Demori-Staničić, ev. br: 674/84, 9.

444 Isto, 9 i 10.


13. STOLJEĆE 14. STOLJEĆE

15. STOLJEĆE

1244., 1290. 1. srpnja1329.

1438.

4. kolovoza 1445.

siječanj 1446.

1446.

29. listopada 1448.

1449.

1450.

na Duhove1450.

rujan 1451.

4. studeni 1451.

Spominjanje crkvice sv. Eufemije i groblja u Kamporu u pisanim izvorima.

Crkva sv. Eufemije dolazi pod upravu rapskog biskupa.

Osnivanje bratovštine koja je od prihoda zemlje i vinograda uzdržavala i crkvu sv. Eufemije.

Bernardin Sijenski (1380.-1444.)potvrđuje potrebu osnutka samostana franjevačkih opservanata u Kamporu.

Rapska općina dozvoljava Nikoli Puližanu, gvardijanu zadarskog samostana sv. Križa izvan zidina, izabrati mjesto uz crkvu sv. Eufemije za budući samostan.

Utvrđene su granice kamporskog posjeda koji je obuhvatio crkvu, kuću i okolnu zemlju.

Kamena ploča s latinskim natpisom o utemeljenju i gradnji samostana koje pokreće rapski plemić Petar Car. Autor je nepoznat, moguće jedan od majstora suradnika ili sam protomajstor Juraj Dimitrov Zadranin.

Majstor Zorzi Tagliapietra iz Istre za rapskog plemića Petra Cara kopa temelje novog samostana i kleše dvije krune za cisterne. Naručena su i 24 osmerostrana stupa za klaustar, ali nisu izvedeni.

Angažiran još jedan majstor kamenar, Nikola iz Zadra, za pripomoć kopanja temelja kamporskog samostana.

Početak gradnje crkve sv. Bernardina pod patronatom rapskog plemića Petra Cara.

Papa Nikola V proglašava Bernardina Sijenskog svetim.Izvedeni radovi na samostanu za koje je Petar Car sklopio ugovor s majstorom zidarom Antonijem de Rubino.

Petar Car sklapa ugovor s majstorom Jurjem Dimitrovim iz Zadra, protomajstorom Raba, uz svjedoke majstora kovača Petra i Petra Silicu, za gradnju kapele ili crkve posvećene sv. Bernardinu uz crkvu sv. Eufemije. U ugovoru se navode njezine dimenzije, detalji ahitektonskih elemenata i materijali, inventar. Potom se majstor obvezuje napraviti jedan zvonik na preslicu za dva zvona kod trijumfalnog luka crkve, te jednu grobnicu u crkvi. Također, isti majstor je ugovorom zadužen za gradnju samostana uz crkvu.

KRONOLOGIJA KAMPORSKOG FRANJEVAČKOG SAMOSTANA

127

16. STOLJEĆE

1452.

1453.

1. ožujka1455.

3. rujna1456.

studeni 1456.

9. srpnja1457.

1458.

10. lipnja1466.

1470.

18. prosinca 1471.

1473.

1476.

16. rujna1491.

15. stoljeće

1500.

1. lipnja1500.

1506.

25. rujna1510.

1514.

1519.

1525.

Za radove će majstoru biti isplaćeno 1400 libara u gotovini, kako radovi budu napredovali.

Majstor Juraj se obvezao napraviti četiri sobe u novom dijelu samostana, na istočnoj strani, zatim sa strane prema gradu Rabu još jedna vrata, te sakristiju i iznad nje sobu.

Voditelj gradnje, majstor Juraj, dogovara izradu gotičkih prozora za crkvu i klesanje elemenata trijumfalnog luka s Antonijom iz Rovinja i Jurjem iz Modruša. Od nekog Marse iz Krasnog na Velebitu, za crkvu i sakristiju se naručuje drvena građa koju je dopremao Petar Car svojim brodom. Iz Luna i Kalifronta se doprema kamen.

Petar Car traži od majstora Jurja da povisi zidove crkve jer su preniski, za što će mu isplatiti 150 libara.

Petar Car sklapa ugovor s Andrijem Alešijem za klesanje kamene ograde pred svetištem i četiri skulpture: dva anđela bakljonoše, sv. Franjo Asiški i sv. Bernardin, prema uzoru na ogradu u rapskoj katedrali. Naručena je i nadgrobna ploča Petra Cara.

U samostanskom klaustru se zida cisterna. Troškove gradnje je dijelom pokrio iznos od 150 libara koje je oporučno ostavio Nikola de Hermolais, želeći biti pokopan uz majku u crkvi sv. Bernardina.

Alešiju isplaćeno 40 dukata u vuni za klesanje kamene ograde pred svetištem sa skulpturama.

Za crkvu sv. Bernardina nabavljen poliptih mletačkih slikara braće Antonija i Bartolomea Vivarinija.

Posveta crkve sv. Bernardina, o događaju svjedoči latinski natpis na kamenoj ploči postavljenoj danas u sjeverni zid crkve.Prvi spomen obitelji Cimalarcha u spisima rapskih notara.

Prezbiter Martin, kapelan crkve sv. Eufemije, daje u najam dva zemljišta koja su pripadala toj crkvi.

Prvi puta se spominje bratovština sv. Bernardina.

Godina 1476. uklesana u kamenu gredu zapadnog portala crkve sv. Bernardina, desno od anđeoske glave s krilima. Mogući autor portala je Juraj Dimitrov Zadranin i suradnici na izgradnji crkve.

U crkvi sv. Bernardina postavljen oltar sv. Križa s kasnogotičkim Raspelom.

Reorganizacija bratovštine sv. Eufemije čiji članovi mogu biti i muškarci i žene.

Vrijeme nastanka ikone Bogorodica s Djetetom s oltara u Gospinoj kapeli, bizantsko-kretski rad, drvo/platno, tempera pozlata.

Franjevci od rapskog kneza dobivaju zemljište u Gornjoj ulici u gradu Rabu.

U crkvi sv. Bernardina proglašen jubilej za sve kršćanstvo.

Andrea Cimalarcha daje podići Gospinu kapelu sjeverno od lađe crkve sv. Bernardina i u njoj drveni pozlaćeni oltar. Oporučno ostavlja novac i zadužuje sestru Mariju da izvrši oporuku. Petar Radov Trogiranin izrađuje kamenu nadgrobnu ploču Andree Cimalarche. Ploča je izvađena 1903. iz poda crkve sv. Bernardina, 1914. je ugrađena u zapadnom trijemu klaustra, a od 1929. je na današnjem mjestu u istočnom zidu klaustra.

U popisu posjeda svih kapela i crkava u Rabu pod upravom katedrale i Kaptola, navodi se i crkva sv. Eufemije u kojoj mise drže franjevci.

Kamena nadgrobna ploča nepoznatog majstora, izvađena iz poda crkve sv. Bernardina 1903., od 1914. ugrađena je u jedan od zidova klaustra, a od 1929. je ugrađena na današnje mjesto u istočnom zidu klaustra.

Kamena nadgrobna ploča Franje Crnote, nepoznatog majstora, 1903. izvađena iz poda crkve sv. Bernardina. Godine 1914. ugrađena je u zid sjevernog trijema, a 1929. na današnje mjesto u istočni zid klaustra.

Franjevci nastoje u gradu Rabu izgraditi hospicij i kapelu čemu se protivi rapski Kaptol.


13. STOLJEĆE 14. STOLJEĆE

15. STOLJEĆE

1244., 1290. 1. srpnja1329.

1438.

4. kolovoza 1445.

siječanj 1446.

1446.

29. listopada 1448.

1449.

1450.

na Duhove1450.

rujan 1451.

4. studeni 1451.

Spominjanje crkvice sv. Eufemije i groblja u Kamporu u pisanim izvorima.

Crkva sv. Eufemije dolazi pod upravu rapskog biskupa.

Osnivanje bratovštine koja je od prihoda zemlje i vinograda uzdržavala i crkvu sv. Eufemije.

Bernardin Sijenski (1380.-1444.)potvrđuje potrebu osnutka samostana franjevačkih opservanata u Kamporu.

Rapska općina dozvoljava Nikoli Puližanu, gvardijanu zadarskog samostana sv. Križa izvan zidina, izabrati mjesto uz crkvu sv. Eufemije za budući samostan.

Utvrđene su granice kamporskog posjeda koji je obuhvatio crkvu, kuću i okolnu zemlju.

Kamena ploča s latinskim natpisom o utemeljenju i gradnji samostana koje pokreće rapski plemić Petar Car. Autor je nepoznat, moguće jedan od majstora suradnika ili sam protomajstor Juraj Dimitrov Zadranin.

Majstor Zorzi Tagliapietra iz Istre za rapskog plemića Petra Cara kopa temelje novog samostana i kleše dvije krune za cisterne. Naručena su i 24 osmerostrana stupa za klaustar, ali nisu izvedeni.

Angažiran još jedan majstor kamenar, Nikola iz Zadra, za pripomoć kopanja temelja kamporskog samostana.

Početak gradnje crkve sv. Bernardina pod patronatom rapskog plemića Petra Cara.

Papa Nikola V proglašava Bernardina Sijenskog svetim.Izvedeni radovi na samostanu za koje je Petar Car sklopio ugovor s majstorom zidarom Antonijem de Rubino.

Petar Car sklapa ugovor s majstorom Jurjem Dimitrovim iz Zadra, protomajstorom Raba, uz svjedoke majstora kovača Petra i Petra Silicu, za gradnju kapele ili crkve posvećene sv. Bernardinu uz crkvu sv. Eufemije. U ugovoru se navode njezine dimenzije, detalji ahitektonskih elemenata i materijali, inventar. Potom se majstor obvezuje napraviti jedan zvonik na preslicu za dva zvona kod trijumfalnog luka crkve, te jednu grobnicu u crkvi. Također, isti majstor je ugovorom zadužen za gradnju samostana uz crkvu.

KRONOLOGIJA KAMPORSKOG FRANJEVAČKOG SAMOSTANA


17. STOLJEĆE

26. kolovoza 1529.

1533.

ožujak 1533.

22. lipnja1538.

1580.

kraj 16. stoljeća

11. srpnja1600.

travanj 1605.

lipanj 1620.

24. kolovoz 1625.

1634.

1643.

24. travnja 1644.

sredina 17. stoljeća

1651.

1652.

siječanj 1657.

svibanj 1657.

proljeće 1658.

1659.

1660.

1666.

travanj 1667.

studeni 1667.

travanj i svibanj 1669.

Mletački dužd daje isključivo franjevcima dozvolu ribarenja ispred samostana i uvoz stvari iz grada u samostan bez nameta.

Zabilježeni su ukopi u Gospinoj kapeli crkve sv. Bernardina, pred oltarom.

Franjevci dobivaju u posjed kuću obitelji Crnota.

Franjevački provincijal naređuje da se u crkvi sv. Bernardina načine slike kao u Hvaru „subdus ballatorium super chorum“, ali vjerojatno nisu nikad naslikane.

Fra Domenegho da Capodistria, kamporski gvardijan, spominje da samostan ima svoju barku.

U crkvi sv. Bernardina je postavljen oltar sv. Franje sa slikanom palom istog sveca. Dotični Petar Lucsich iz Kampora u oporukama od 1596. i 1602. godine navodi da je prodajom vola osigurao dio novaca samostanu za njegove potrebe i za nabavu pale za oltar sv. Franje. Također je tražio da se pokopa u crkvi ispred navedenog oltara.

Franjevci su dobili kuću obitelji Crnota za hospicij i uz nju sagradili kapelu sv. Marina i Didaka u gradu Rabu.

Posveta kapele sv. Marina i Didaka.

Marin de Zaro daje 60 lira za pozlatu tabernakula u svetištu crkve sv. Bernardina.

Udovica Nikole Spalatina koji je ukopan u crkvi sv. Bernardina poklanja novce za pozlatu krune Bogorodice u Gospinoj kapeli.

Kupljeno novo zvono za zvonik crkve sv. Bernardina i postavljen je novi vjetrokaz u obliku pijetla.

U vrijeme gvardijana Pietra d’Arbea samostan ima posjede i u Drazi, te održava hospicij u gradu. Tada započinju prijepori kome točno pripada crkva sv. Eufemije, franjevcima ili rapskoj biskupiji.

Kancelar biskupske kurije, don Juraj Georgicus službeno uvodi klerika Luku Marinellisa u posjed kapela među kojima se van grada spominje i kapela sv. Eufemije.

Kupljena slika Posljednja večera (ulje na platnu) za 120 lira koja danas stoji u refektoriju samostana.

Spominje se neko pjevalište u crkvi sv. Bernardina.

Samostan gradi novi brod za koji je općina dala 10 dukata.

U samostanskim računima se spominju

troškovi nabave drvenih ploča za pokrivanje lađe (tabulata) crkve sv. Bernardina.

Plaćeno je 138 lira za drvene ploče tabulata koje su poslane iz Venecije.Nabavljene su nove kamene stepenice za 89 lira. To mogu biti upravo one kojima se danas iz jugozapadnog dijela samostana pristupa u gornji vrt. Odorik Badurina pretpostavlja da je tada izgrađen istočni dio te zgrade.

Arhiđakon Pastrović u ime rapskog Kaptola bilježi da im franjevci ne dopuštaju obavljati sprovode u crkvi sv. Bernardina i sv. Eufemije, a morali bi.

Završen rad na kamenim stepenicama započet u svibnju 1657., majstorima isplaćene 44 lire.

Isplata troškova za nabavu i postavljanje novih prozora u crkvi sv. Bernardina, za olovo i željezo, za parapete i dobavu kamena. Zazidane su monofore i otvoreni su veći polukružno zaključeni prozori.

Radovi u crkvi sv. Bernardina se nastavljaju, plaća se zidar i nabava kamena za samostan.

Rade se dvije klupe u Gospinoj kapeli crkve sv. Bernardina.

Zabilježeni troškovi obnove pale oltara sv. Franje. Tijekom iste godine uređuje se mol za barke.

Plaća se pregled krova crkve sv. Bernardina.


17. STOLJEĆE

26. kolovoza 1529.

1533.

ožujak 1533.

22. lipnja1538.

1580.

kraj 16. stoljeća

11. srpnja1600.

travanj 1605.

lipanj 1620.

24. kolovoz 1625.

1634.

1643.

24. travnja 1644.

sredina 17. stoljeća

1651.

1652.

siječanj 1657.

svibanj 1657.

proljeće 1658.

1659.

1660.

1666.

travanj 1667.

studeni 1667.

travanj i svibanj 1669.

Mletački dužd daje isključivo franjevcima dozvolu ribarenja ispred samostana i uvoz stvari iz grada u samostan bez nameta.

Zabilježeni su ukopi u Gospinoj kapeli crkve sv. Bernardina, pred oltarom.

Franjevci dobivaju u posjed kuću obitelji Crnota.

Franjevački provincijal naređuje da se u crkvi sv. Bernardina načine slike kao u Hvaru „subdus ballatorium super chorum“, ali vjerojatno nisu nikad naslikane.

Fra Domenegho da Capodistria, kamporski gvardijan, spominje da samostan ima svoju barku.

U crkvi sv. Bernardina je postavljen oltar sv. Franje sa slikanom palom istog sveca. Dotični Petar Lucsich iz Kampora u oporukama od 1596. i 1602. godine navodi da je prodajom vola osigurao dio novaca samostanu za njegove potrebe i za nabavu pale za oltar sv. Franje. Također je tražio da se pokopa u crkvi ispred navedenog oltara.

Franjevci su dobili kuću obitelji Crnota za hospicij i uz nju sagradili kapelu sv. Marina i Didaka u gradu Rabu.

Posveta kapele sv. Marina i Didaka.

Marin de Zaro daje 60 lira za pozlatu tabernakula u svetištu crkve sv. Bernardina.

Udovica Nikole Spalatina koji je ukopan u crkvi sv. Bernardina poklanja novce za pozlatu krune Bogorodice u Gospinoj kapeli.

Kupljeno novo zvono za zvonik crkve sv. Bernardina i postavljen je novi vjetrokaz u obliku pijetla.

U vrijeme gvardijana Pietra d’Arbea samostan ima posjede i u Drazi, te održava hospicij u gradu. Tada započinju prijepori kome točno pripada crkva sv. Eufemije, franjevcima ili rapskoj biskupiji.

Kancelar biskupske kurije, don Juraj Georgicus službeno uvodi klerika Luku Marinellisa u posjed kapela među kojima se van grada spominje i kapela sv. Eufemije.

Kupljena slika Posljednja večera (ulje na platnu) za 120 lira koja danas stoji u refektoriju samostana.

Spominje se neko pjevalište u crkvi sv. Bernardina.

Samostan gradi novi brod za koji je općina dala 10 dukata.

U samostanskim računima se spominju

troškovi nabave drvenih ploča za pokrivanje lađe (tabulata) crkve sv. Bernardina.

Plaćeno je 138 lira za drvene ploče tabulata koje su poslane iz Venecije.Nabavljene su nove kamene stepenice za 89 lira. To mogu biti upravo one kojima se danas iz jugozapadnog dijela samostana pristupa u gornji vrt. Odorik Badurina pretpostavlja da je tada izgrađen istočni dio te zgrade.

Arhiđakon Pastrović u ime rapskog Kaptola bilježi da im franjevci ne dopuštaju obavljati sprovode u crkvi sv. Bernardina i sv. Eufemije, a morali bi.

Završen rad na kamenim stepenicama započet u svibnju 1657., majstorima isplaćene 44 lire.

Isplata troškova za nabavu i postavljanje novih prozora u crkvi sv. Bernardina, za olovo i željezo, za parapete i dobavu kamena. Zazidane su monofore i otvoreni su veći polukružno zaključeni prozori.

Radovi u crkvi sv. Bernardina se nastavljaju, plaća se zidar i nabava kamena za samostan.

Rade se dvije klupe u Gospinoj kapeli crkve sv. Bernardina.

Zabilježeni troškovi obnove pale oltara sv. Franje. Tijekom iste godine uređuje se mol za barke.

Plaća se pregled krova crkve sv. Bernardina.

129

18. STOLJEĆE

20. lipnja1690.

početak 18. stoljeća

1703.

1715.

5. svibnja1717.

1721.

1726.

20. ožujka1735.

1746.

do 1747.

1747.

1755.

1756.

1758. – 1761.

1768.

1769.

1772.

1690.

srpanj 1698.

Slikaru Otonu Napoliju se isplaćuje 300 lira oslikavanje tabulata crkve sv. Bernardina sa 27 scena iz života sv. Franje. Također se isplaćuje 150 lira stolaru Jurju, te 118 lira za boje.

Rapski biskup Dujam Gaudencij je potvrdio istinitost relikvija koje je poklonio samostanu. Isprava o istinitosti je bila pohranjena u drvenoj kutijici s izrezbarenim prikazom Skidanja Krista s križa.

Nastavak rasprave oko jurisdikcije nad crkvom sv. Eufemije o kojoj se brine istoimena bratovština.

Oporuka Jerka de Zara, soprakomita rapske galije, kojom poklanja samostanu drveni grb obitelji Zaro.

U crkvi sv. Bernardina obnovljen oltar sv. Križa kojeg posvećuje rapski biskup.

Sastavljanje novog inventara crkve i samostana pod nazivom Inventario delle robbe del convento di s. Eufemia di Arbe. To je prvi put da se samostan javlja u pisanim izvorima pod tim nazivom, do tada se navodio kao Convento di s. Bernardino fuori d’Arbe.

Bratovština sv. Eufemije isplaćuje 148 lira, moguće za produljenje crkve sv. Eufemije prema istoku.

O. Badurina razmatra novu mogućnost nastanka prizora Navještenja u vrijeme trogodišnjeg gvardijanata Petra d’Arbe koji popisuje inventar i navodi da je za obnovu crkve, kora, sakristije i crkvice sv. Marina potrošio 200 lira, a za obnovu kamenog križa na groblju i zvonika 47 lira. Spominje i arkanđela Gabrijela za kojeg se izdvojila nepoznata svota.

Rapski biskup Karlović izdaje potvrdu o moćima svetaca koji su bili pohranjeni na glavnom oltaru crkve sv. Bernardina u staklenim ovalima.

Izgrađene male orgulje za pjevalište crkve sv. Bernardina, rad franjevca i magistra za orgulje Petra Nakića koji je imao radionicu u Zadru. Od orgulja su sačuvane samo dvoje oslikane drvene vratnice. Danas su ovješene na zapadnom zidu kapele sv. Križa.

Na ulazu u Gospinu kapelu u crkvi sv. Bernardina napravljena je željezna rešetka visine oko 3 metra, a kameni stupići nekadašnje ograde su uklonjeni.

Gvardijan Petar d’Arbe dao je ukrasiti sliku Blažene Djevice Marije u Gospinoj kapeli, pozlatio je krunu i dao umetnuti dva serafina i rastopiti dva srebrna kaleža kako bi se napravila pozlaćena piksida.

U crkvi sv. Bernardina se premješta glavni oltar ispod trijumfalnog luka, uklonjena je oltarna ograda, a drveni oltari su zamijenjeni kamenim, inkrustiranim, nepoznatog altarista: glavni, oltar sv. Križa, oltar sv. Franje i Gospin oltar. Tada je kupljen i kameni tabernakul za 900 lira, te su izrađeni drveni nasloni nad klupama u samostanskoj blagovaonici.

Biskup izjavljuje da crkva sv. Eufemije pripada fratrima.

Spominje se slika anđela Gabrijela na trijumfalnom luku za koju je plaćeno 84.12 lira i za još neke slikarske radnje.

Gvardijan Lovre d’Arbe platio majstorima za dovršenje zidova orsana.

Gvardijan Gianpietro d’Arbe dograđuje jugoistočni dio samostana koji gleda na ribnjak, s time da je prizemlje tada već bilo izgrađeno.

Postavljen je sjeverni prozor na pjevalištu crkve sv. Bernardina, te su zabilježeni troškovi za dvoja vrata u koru crkve.

Članovi bratovštine sv. Eufemije traže dopuštenje franjevačkog provincijala da se popravi oltar sv. Eufemije.

Odorik Badurina pretpostavlja da je prizor Navještenja na trijumfalnom luku crkve sv. Bernardina nastao u vrijeme dekoriranja crkve.

Prvi puta izrađen inventar kamporskog samostana i crkava. Izradio ga je gvardijan Juraj d’Arbe predajući samostan novom gvardijanu Ivanu da Vegli.


19. STOLJEĆE


24. listopada 1800.

1803.

1809.

28. kolovoza 1810.

17. studenog 1815.

22. siječnja 1822.

1824.

1826.

1827.

30. lipnja1828

1832.

1836.

26. ožujka1836.

1839.

6. listopada 1843.

ljeto 1845.

1846.

17. lipnja1846.

1857.

Zgrada hospicija u gradu Rabu je u vrlo lošem stanju.

Bratovština sv. Eufemije od rapske općine traži pomoć za crkvu sv. Eufemije u iznosu od 370 lira za popravak štete od oluje, te za popravak oštećenja južnog zida od vlage i za popravak pale oltara.

U Gospinu kapelu crkve sv. Bernardina postavljena zavjetna slika koju je poklonio kapetan Maračić.

Francuska uprava ukida bratovštinu sv. Eufemije i osniva bratovštinu Presvetog sakramenta. Dolaskom na vlast austrijska vlada ponovno uspostavlja bratovštinu sv. Eufemije.

Rapska općina predlaže Vladi da se u samostanu sv. Eufemije osnuje pučka školu za Kampor.

Kraljevskom odlukom kamporski samostan više ne daje obveznu desetinu.

Od kamporskog gvardijana traže se odgovori na pitanja kome pripada crkva sv. Eufemije, obavlja li se liturgijska služba u njoj, u kakvom je stanju i je li popravljana te može li se na njenom mjestu napraviti seosko groblje.

Katastarska izmjera otoka Raba koja je obuhvatila i općinu Kampor.

Vlada preko paškog suda određuje pečaćenje grobova u crkvama i zabranu ukopa. U crkvi sv. Bernardina tada ima 19 grobova, a u crkvi sv. Eufemije 14.

Popravljene orgulje u crkvi sv. Bernardina.

Ukinuta je Rapska biskupija zajedno s Osoroskom, čime je otok Rab pripojen Krčkoj biskupiji.

Rapski biskup naređuje da svaki kapelan u crkvu postavi krstionicu.Još uvijek nisu zapečaćeni svi grobovi u crkvi sv. Eufemije i crkvi sv. Bernardina.

Biskup dekretom određuje da franjevci preuzimaju kamporsku župu. Tada nisu dobili sredstva za održavanje već se skupljala milostinja koja je godišnje iznosila 90 forinti i nije bilo moguće pokriti troškove većih popravaka.

Prvi poznati pismeni spomen kapele sv. Katarine uz crkvu sv. Eufemije, koja je sagrađena vrlo vjerojatno i ranije, do kraja 16. stoljeća.

U sjeverozapadnom dijelu samostanskog posjeda gradi se još jedna kapelica u kojoj je postavljena slika Blažene Djevice Marije. Radove je izveo brat laik franjevac Franjo Paulović.

Zgrada hospicija je i dalje u lošem stanju i služi samo kao magazin.

Održan je sastanak u bratimskoj kući uz crkvi sv. Eufemije na kojem vlada traži od mještana Kampora sudjelovanje u popravcima samostanskog sklopa. Rapska općina je ustvrdila da i crkva sv. Eufemije i kuća uz nju pripadaju franjevcima.Popravlja se orsan jer je vlada željela tamo smjestiti stražare tri mjeseca u godini.

Popravljan je krov crkve sv. Eufemije. Izvedeni su i manji radovi na oltaru i krstionici.

Lorenzo Zancheta restaurirao sliku Posljednja večera u refektoriju samostana.

Kralj Ferdinand odobrava dodatna sredstva u iznosu od 200 fiorina za

siječanj 1790.

14. svibnja 1785.

30. lipnja1789.

1792. – 1795.

kolovoz 1799.

Članovi bratovštine sv. Eufemije dali su 172 lire za obnovu crkve i bratimske kuće uz nju.

Gvardijan Petar Bartul izvještava rapskog kneza o stanju samostana.

Na kapitulu izabran novi gvardijan Spiridon d’Arbe. Njegov prethodnik Gianpietro je tijekom svojeg gvardijanata potrošio 970 lira za samostan: dao je urediti srebrni križ i

veliki kameni križ na groblju, dovršio je paviljon i natkrio je prolaz s južne strane samostana prema orsanu i moru.

Za vrijeme gvardijana Bartula sagrađen je zid između vrta i ribnjaka i zidić koji zatvara ribnjak.Materijalna šteta na crkvi sv. Eufemije uzrokovana jakom olujom: srušen je zvonik sa zvonom, uništena su ulazna vrata crkve.


19. STOLJEĆE


24. listopada 1800.

1803.

1809.

28. kolovoza 1810.

17. studenog 1815.

22. siječnja 1822.

1824.

1826.

1827.

30. lipnja1828

1832.

1836.

26. ožujka1836.

1839.

6. listopada 1843.

ljeto 1845.

1846.

17. lipnja1846.

1857.

Zgrada hospicija u gradu Rabu je u vrlo lošem stanju.

Bratovština sv. Eufemije od rapske općine traži pomoć za crkvu sv. Eufemije u iznosu od 370 lira za popravak štete od oluje, te za popravak oštećenja južnog zida od vlage i za popravak pale oltara.

U Gospinu kapelu crkve sv. Bernardina postavljena zavjetna slika koju je poklonio kapetan Maračić.

Francuska uprava ukida bratovštinu sv. Eufemije i osniva bratovštinu Presvetog sakramenta. Dolaskom na vlast austrijska vlada ponovno uspostavlja bratovštinu sv. Eufemije.

Rapska općina predlaže Vladi da se u samostanu sv. Eufemije osnuje pučka školu za Kampor.

Kraljevskom odlukom kamporski samostan više ne daje obveznu desetinu.

Od kamporskog gvardijana traže se odgovori na pitanja kome pripada crkva sv. Eufemije, obavlja li se liturgijska služba u njoj, u kakvom je stanju i je li popravljana te može li se na njenom mjestu napraviti seosko groblje.

Katastarska izmjera otoka Raba koja je obuhvatila i općinu Kampor.

Vlada preko paškog suda određuje pečaćenje grobova u crkvama i zabranu ukopa. U crkvi sv. Bernardina tada ima 19 grobova, a u crkvi sv. Eufemije 14.

Popravljene orgulje u crkvi sv. Bernardina.

Ukinuta je Rapska biskupija zajedno s Osoroskom, čime je otok Rab pripojen Krčkoj biskupiji.

Rapski biskup naređuje da svaki kapelan u crkvu postavi krstionicu.Još uvijek nisu zapečaćeni svi grobovi u crkvi sv. Eufemije i crkvi sv. Bernardina.

Biskup dekretom određuje da franjevci preuzimaju kamporsku župu. Tada nisu dobili sredstva za održavanje već se skupljala milostinja koja je godišnje iznosila 90 forinti i nije bilo moguće pokriti troškove većih popravaka.

Prvi poznati pismeni spomen kapele sv. Katarine uz crkvu sv. Eufemije, koja je sagrađena vrlo vjerojatno i ranije, do kraja 16. stoljeća.

U sjeverozapadnom dijelu samostanskog posjeda gradi se još jedna kapelica u kojoj je postavljena slika Blažene Djevice Marije. Radove je izveo brat laik franjevac Franjo Paulović.

Zgrada hospicija je i dalje u lošem stanju i služi samo kao magazin.

Održan je sastanak u bratimskoj kući uz crkvi sv. Eufemije na kojem vlada traži od mještana Kampora sudjelovanje u popravcima samostanskog sklopa. Rapska općina je ustvrdila da i crkva sv. Eufemije i kuća uz nju pripadaju franjevcima.Popravlja se orsan jer je vlada željela tamo smjestiti stražare tri mjeseca u godini.

Popravljan je krov crkve sv. Eufemije. Izvedeni su i manji radovi na oltaru i krstionici.

Lorenzo Zancheta restaurirao sliku Posljednja večera u refektoriju samostana.

Kralj Ferdinand odobrava dodatna sredstva u iznosu od 200 fiorina za

siječanj 1790.

14. svibnja 1785.

30. lipnja1789.

1792. – 1795.

kolovoz 1799.

Članovi bratovštine sv. Eufemije dali su 172 lire za obnovu crkve i bratimske kuće uz nju.

Gvardijan Petar Bartul izvještava rapskog kneza o stanju samostana.

Na kapitulu izabran novi gvardijan Spiridon d’Arbe. Njegov prethodnik Gianpietro je tijekom svojeg gvardijanata potrošio 970 lira za samostan: dao je urediti srebrni križ i

veliki kameni križ na groblju, dovršio je paviljon i natkrio je prolaz s južne strane samostana prema orsanu i moru.

Za vrijeme gvardijana Bartula sagrađen je zid između vrta i ribnjaka i zidić koji zatvara ribnjak.Materijalna šteta na crkvi sv. Eufemije uzrokovana jakom olujom: srušen je zvonik sa zvonom, uništena su ulazna vrata crkve.

131

1859.

1861.

1862.

1863.

1864.

1864. - 1867.

1869.

1870.

21. travnja 1870.

1871.

1872.

24. listopada 1873.

rujan 1878.

1881.

1882.

1884.

1885.

1887.

30. travnja 1888.

veljača – srpanj 1889.

ljeto 1890.

prosinac 1890.

1891.

popravak samostanskog krova koji nije popravljen ni sljedeće godine.Pretura od općine traži izvještaj o građevinama na obali, u kojem se navodi i orsan.

Biskup Ivan Josip Vitezić obavlja vizitaciju u Kamporu i bilježi uz samostan dvije crkve (sv. Bernardina i sv. Eufemije) koje je teško obje uzdržavati, te naglašava da je potrebno o tome raspraviti sa starješinama i izabrati jednu.

Država pomaže popravak samostana sa 100 fiorina.

Carica daje samostanu za popravak 50 fiorina.

Kanonska vizitacija spominje crkve u još lošijem stanju, te naglašava potrebu odluke za korištenje samo jedne. Predlaže se da se crkva sv. Eufemije ostavi u funkciji samostanu, a crkva sv. Bernardina poruši i prenamijeni u profanu zgradu.

Jaka bura rastvorila krov na samostanu i obje crkve, te na crkvi sv. Marina u gradu.

U travnju Namjesništvo odobrava 107 forinti za radove popravka, prvo crkve sv. Eufemije. Građevinske radove je izvodio Vicko Usmiani, a seljani su sudjelovali u nadnicama.Carica ponovno daje samostanu za popravak 100 fiorina.

Popravljene zgrade samostana.

Ponovno izgrađeni odnosno prezidani zidovi jugozapadne zgrade koja se nazivala lučarica, a u 20. stoljeću i foreštarica.

Antun Kuparić iz Punte Kampora poklanja tri pozlaćene ikone kao zavjet sv. Eufemiji.

Sastavljen troškovnik za obnovu samostana u kojem je predviđena izvedba cementnih sljubnica na pročeljima sklopa, ali će proći 18 godina do realizacije radova, 1888. godine.

Luigi Maschek opisuje kamporski sklop u djelu Manuale del regno di Dalmazia.Samostanu je poklonjena slika Kristovo rođenje.

Pozlaćen Križ, vratašca na tabernakulu i kaleži, i uređene su srebrne svjetiljke.

Biskup dopušta prodaju zlatnih predmeta koji su pripadali oltaru u Gospinoj kapeli crkve sv. Bernardina za potrebe održavanja i popravaka te kapele. Zlato je prodano u Rijeci, a dobivenim sredstvima plaćen je popravak krova na kapeli i još neki radovi u crkvi sv. Bernardina.

Povećan je ribnjak i izgrađen je njegov vanjski zid za 54 forinte. Posao je obavljen u rujnu zbog oseke.

Rismondo Sebastijan dao je naslikati sliku za Gospinu kapelu u crkvi sv. Bernardina kao zavjet Gospi i pomoć u nevolji na moru.

Podignuta je mlinica za masline, dio kamena je dopremljen sa Suhe Punte u Kamporu gdje se nalazila ruševna kapela sv. Nedjeljice.

U mlinicu je postavljen mlinski kamen donesen iz Kraja na Pašmanu iz nekadašnje mlinice Zadranina Bartulazzija. Dopremio ga je fra Ivan Rak brodom Ivana Guščića koji je prevozio vapno.

Nabavljeni željezni štapovi za odrinu.Kralj Franjo Josip na molbu samostana odobrava isplatu 200 forinti iz privatne blagajne za nastavak radova obnove crkve sv. Bernardina.

Pokušaj prodaje kapele sv. Marina koja je u lošem stanju.

Za radove obnove samostana Vlada najprije odobrava pomoć od 400 forinti. Trebao ih je organizirati gvardijan B. Stančić prema troškovniku sastavljenom još 1870. godine.

Započeli su radovi obnove samostana, pročelja su fugirana cementnom žbukom, ali su se troškovi povećali na 1076 forinti od kojih je 600 sufinancirala Vlada.

Nasipavanje terena i podizanje zida oko dvorišta orsana.

Kralj Franjo Josip šalje samostanu 200 forinti za obnovu i popravak pročelja samostana.

Popravljeno istočno pročelje samostana, ožbukano i ličeno tamnožuto, a na katu je ugrađen balkon. Poslove je obavio Mihajlo Zoch.Izvode se i radovi u crkvi sv. Eufemije: popravljen je drveni strop, zamijenjene


travanj 1892.

1892.

1893.

1900.

prosinac 1901.

1902.

ožujak 1902.

lipanj 1902.

1903.

lipanj 1903.

30. rujna1903.

1894.

1897.

1899.

1904.

lipanj 1905.

1906.

1907.

travanj 1908.

1908.

rujan 1909.

1910.

su kupe na krovu, napravljene su nove klupe i nabavljeni su pozlaćeni svijećnjaci. Sastavljen je inventar u kojem se navode i dva nova zvona.

Samostan moli Vladu pomoć za popravak opečnog poda klaustra koji je u lošem stanju, a posljednje tri godine je popravljan cementom. Željelo ga se zamijeniti pločama od bračkog kamena ali nije bilo sredstava. Zahtjev je odbijen.

Zasađeni su borovi pred orsanom.

Radovi u crkvi sv. Bernardina: unutrašnjost je ožbukana i bojana uljanim bojama. Radove je izveo zidar Urmiani.Prozor istočnog zida Gospine kapele je zazidan, a zapadnog je povećan.Poliptih braće Vivarini odvezen je u Beč na restauraciju, uz trošak od

Popločana je crkva sv. Eufemije za 320 kruna cementnim pločicama tvrtke Betizza iz Splita, a troškovi su uključili i prijevoz te rad jednog zidara iz Krka za postavljanje.Zlatar August Dalmas je za 200 fiorina pozlatio tron i oltar Gospine kapele.

Restaurirani poliptih braće Vivarini poslan je iz Beča na Rab.

Poliptih braće Vivarini stigao je na Rab iz Beča 6. siječnja. Bio je pohranjen u jednoj samostanskoj sobi gdje je ostao sve do 1909. godine.

Izrađena su nova vrata za orsan.

Nabavljene su cementne crne i svijetlosive ploče iz Rijeke za 336 kruna.

Crkva sv. Bernardina popločana je cementnim crnim i svijetlosivim pločama. Pritom je uklonjeno 10 nadgrobnih ploča koje su pokrivale pod crkve. Radove je izveo Mićel Zoch za 27 kruna.

Franjevci su prodali svoju gajetu za 152 krune i od tada su imali samo čamac.

Uništena je zastava obitelji Zaro koja je stoljećima bila čuvana u sakristiji sv. Bernardina.

10.15 forinti za prijevoz i 4 forinte za radove. Restauriran je u radionici carske Gemäldegalerie pod vodstvom glavnog restauratora E. Ritschla. Istovremeno firma Josepha Marischke izvodi radove na drvenom okviru poliptiha koji je ponovno pozlaćen. Radove je financirao fond baruna Von Cherteka. Nakon radova, poliptih je bio izložen šest mjeseci u Gemäldegalerie.

Samostan i dalje moli Vladu pomoć za popravak poda klaustra. Gvardijan Catrambone predlaže da se na podove stave cementne pločice.

Pokušaj rješavanja pravnog pitanja vlasništva crkve sv. Eufemije kako bi se uknjižila na samostan.

Kralj Franjo Josip ponovno samostanu daje pomoć u iznosu od 200 forinti.

Kupljen je kip sv. Antuna.

Postavljena su vrata u južnom zidu prema moru, koji okružuje samostan. Za rad je isplaćeno kovaču Sokoliću 4 krune.

O. Vladislav Brusić (1881. – 1955.) prvi puta boravi u Kamporu.

Izrađen troškovnik za popravak samostana u iznosu od 2000 kruna.

Kupljen harmonij tvrtke Johann Michel et John Grazlitz koji je uništen 1946. u ratu.

Samostan je većim dijelom popravljen, kao i zid s južne strane, krovišta su pokrivena eternitom.

U Goriciji su kupljena dva nova zvona, jedno od 225 kg, drugo od 155 kg, po cijeni od 2,50 kruna po kili.Lujo Pogačnik uz pomoć radnika i franjevaca postavlja poliptih braće Vivarini na glavni oltar crkve sv. Bernardina.

U samostanu su obavljeni neki radovi obnove za što je Mićelu Domijanu isplaćeno 985 kruna.Gvardijan Stjepan Radunić tražio je sredstva za obnovu oslikanog tabulata crkve sv. Bernardina.

20. STOLJEĆE


travanj 1892.

1892.

1893.

1900.

prosinac 1901.

1902.

ožujak 1902.

lipanj 1902.

1903.

lipanj 1903.

30. rujna1903.

1894.

1897.

1899.

1904.

lipanj 1905.

1906.

1907.

travanj 1908.

1908.

rujan 1909.

1910.

su kupe na krovu, napravljene su nove klupe i nabavljeni su pozlaćeni svijećnjaci. Sastavljen je inventar u kojem se navode i dva nova zvona.

Samostan moli Vladu pomoć za popravak opečnog poda klaustra koji je u lošem stanju, a posljednje tri godine je popravljan cementom. Željelo ga se zamijeniti pločama od bračkog kamena ali nije bilo sredstava. Zahtjev je odbijen.

Zasađeni su borovi pred orsanom.

Radovi u crkvi sv. Bernardina: unutrašnjost je ožbukana i bojana uljanim bojama. Radove je izveo zidar Urmiani.Prozor istočnog zida Gospine kapele je zazidan, a zapadnog je povećan.Poliptih braće Vivarini odvezen je u Beč na restauraciju, uz trošak od

Popločana je crkva sv. Eufemije za 320 kruna cementnim pločicama tvrtke Betizza iz Splita, a troškovi su uključili i prijevoz te rad jednog zidara iz Krka za postavljanje.Zlatar August Dalmas je za 200 fiorina pozlatio tron i oltar Gospine kapele.

Restaurirani poliptih braće Vivarini poslan je iz Beča na Rab.

Poliptih braće Vivarini stigao je na Rab iz Beča 6. siječnja. Bio je pohranjen u jednoj samostanskoj sobi gdje je ostao sve do 1909. godine.

Izrađena su nova vrata za orsan.

Nabavljene su cementne crne i svijetlosive ploče iz Rijeke za 336 kruna.

Crkva sv. Bernardina popločana je cementnim crnim i svijetlosivim pločama. Pritom je uklonjeno 10 nadgrobnih ploča koje su pokrivale pod crkve. Radove je izveo Mićel Zoch za 27 kruna.

Franjevci su prodali svoju gajetu za 152 krune i od tada su imali samo čamac.

Uništena je zastava obitelji Zaro koja je stoljećima bila čuvana u sakristiji sv. Bernardina.

10.15 forinti za prijevoz i 4 forinte za radove. Restauriran je u radionici carske Gemäldegalerie pod vodstvom glavnog restauratora E. Ritschla. Istovremeno firma Josepha Marischke izvodi radove na drvenom okviru poliptiha koji je ponovno pozlaćen. Radove je financirao fond baruna Von Cherteka. Nakon radova, poliptih je bio izložen šest mjeseci u Gemäldegalerie.

Samostan i dalje moli Vladu pomoć za popravak poda klaustra. Gvardijan Catrambone predlaže da se na podove stave cementne pločice.

Pokušaj rješavanja pravnog pitanja vlasništva crkve sv. Eufemije kako bi se uknjižila na samostan.

Kralj Franjo Josip ponovno samostanu daje pomoć u iznosu od 200 forinti.

Kupljen je kip sv. Antuna.

Postavljena su vrata u južnom zidu prema moru, koji okružuje samostan. Za rad je isplaćeno kovaču Sokoliću 4 krune.

O. Vladislav Brusić (1881. – 1955.) prvi puta boravi u Kamporu.

Izrađen troškovnik za popravak samostana u iznosu od 2000 kruna.

Kupljen harmonij tvrtke Johann Michel et John Grazlitz koji je uništen 1946. u ratu.

Samostan je većim dijelom popravljen, kao i zid s južne strane, krovišta su pokrivena eternitom.

U Goriciji su kupljena dva nova zvona, jedno od 225 kg, drugo od 155 kg, po cijeni od 2,50 kruna po kili.Lujo Pogačnik uz pomoć radnika i franjevaca postavlja poliptih braće Vivarini na glavni oltar crkve sv. Bernardina.

U samostanu su obavljeni neki radovi obnove za što je Mićelu Domijanu isplaćeno 985 kruna.Gvardijan Stjepan Radunić tražio je sredstva za obnovu oslikanog tabulata crkve sv. Bernardina.

20. STOLJEĆE

133

1911.

26. rujna1912.

1913.

1914.

siječanj 1915.

1914. - 1918.

1917.

30. prosinca 1918.

1919.

1922.

1923.

1924.

lipanj 1928.

1928. – 1929.

Gvardijan Radunić šalje molbu za popravak i uređenje samostanskog pristaništa Pomorskoj vladi u Trst, ali je odbijen.

Zbog utvrđenog lošeg stanja krova od eternita koji prokišnjava, ovlašteni državni arhitekt Quiqerez izrađuje troškovnik s detaljnim opisom potrebnih radova na samostanu koji uključuju uklanjanje eternita, zamjenu dotrajale krovne konstrukcije novom, izradu tri prozorska otvora u krovu, sanaciju pojedinih zidova, kopanje rupa u zidu trijema klaustra za namještanje konzola za smještaj kamenog sarkofaga i još četiri nadgrobne ploče, demontažu navedenog sarkofaga s pročelja crkve sv. Eufemije i prijenos u klaustar na današnju poziciju. Zatim popločavanje hodnika klaustra opekama prema postojećem stanju, čišćenje i bijeljenje svih zidova, stropova i svodova klaustra. Ujedno je obuhvaćena i obnova oslikanog tabulata u crkvi sv. Bernardina.

Odobrena je subvencija za navedene radove obnove u iznosu od 4600 kruna.Uređenje novog župnog ureda, izvan klauzure.

Naručen je kamen za novo stubište na kat samostana, 20 stuba izrađuje Andrija Štambuk iz Zadra za 180 kruna, a kovač Nikola Legeo željeznu ogradu za 150 kruna.Uređeni su sanitarni čvorovi u samostanu i postavljene pločice u blagovaonici u južnom krilu samostana gdje je i danas.S ostatkom crnih i svijetlosivih ploča koje su ostale od popločavanja crkve sv. Bernardina, popločan je pod predvorja kod samostanskog stubišta.

Radovi obnove samostana su gotovi, pregledava ih don Frano Bulić i zaključuje da su izvedeni sukladno propisima. Radove obnove oslikanog tabulata započeo je Enrico Benevegna ali su obustavljeni nakon nekoliko proba jer nije bio dorastao zadatku.

Orgulje iz crkve sv. Bernardina su rastavljene.

Rekvirirano je jedno zvono s crkve sv. Bernardina i zvono s crkve sv. Eufemije.Zazidana su vrata kapele sv. Katarine.

Kamporski samostan dobiva status župe, dio je Krčke biskupije.

Izrađena je kamena krstionica za crkvu sv. Eufemije.

Stanje tabulata u crkvi sv. Bernardina i dalje je dosta loše, pa gvardijan Vladislav Brusić opet upozorava na potrebe restauracije.

Radovi uređenja samostanske blagovaonice i cementiranje izdignutog dijela poda ispod stolova.

Započinje obnova samostana i crkve sv. Bernardina pod vodstvom gvardijana V. Brusića: stare nadgrobne ploče uzidane su u zid klaustra, zazidana su stara vrata od klauzure, a s unutrašnje strane je uređena niša s kipom Imaculate, te su otvorena nova vrata južnije (današnja). Biblioteka je preseljena s kata u prizemlje istočnog krila. Cementiran je pod u kuhinji, izrađen novi dimnjak s peći. Uređena je prostorija za primanje gostiju nasuprot biblioteke. Na ulazu u konobu je iskopan kanal za odvod vode. Prekriven je krov nad granarom. Izvedeni su manji popravci na krovu crkve sv. Bernardina.

Konzervatorski odjel u Splitu imenuje V. Brusića povjerenikom za čuvanje starina u Rabu.

V. Brusić nastavlja radove obnove i preuređenja: seli ploču s natpisom o utemeljenju samostana u klaustar. U crkvi sv. Bernardina premješta poliptih braće Vivarini s glavnog oltara na oltar u Gospinu kapelu, a retabl oltara Gospine kapele prenosi u svetište crkve. U svetištu je menza oltara vraćena prema istoku, pa je kor premješten nad ulazna vrata. Na mjestu sakristije je uređena kapela sv. Križa u koju je postavljen oltar sv. Križa premješten iz lađe crkve. Povećani su prozori u istočnom zidu nove kapele, a u sjeverni zid su ugrađene dvije kamene bifore i između njih portal, djelo nepoznatog majstora iz 15. stoljeća, a koji su bili ugrađeni do tada u južnom zidu klaustra. Na zidove su ovješene oslikane drvene vratnice nekadašnjih orgulja. Uklonjen je i oltar sv. Franje iz lađe crkve. Uređena je nova sakristija. Slikar Miško Filipović iz Splita oslikao je svetište naslikavši grad Rab s četiri zvonika, sv. Franju kako izlazi iz barke na obalu Kampora, franjevca Brusića te dolazak Svete kućice na Trsat, i na trijumfalnom luku anđele svirače. Pred svetište su postavljene dvije ploče s uklesanim ornametnom (dio ranosrednjovjekovnog pluteja nepoznate zadarske radionice s kraja 8. ili početka 9. stoljeća) od kojih je jedna originalna, a drugu je zidarski majstor


1929.

27. ožujka1930.

travanj 1930.

22. srpnja1930.

1930.

1931.

1933.

srpanj 1933.

studeni 1933.

1935.

1938.

siječanj 1939.

veljača 1939.

rujan 1939.

1944.

1945.

31. prosinca 1945.

1946.

Ilija Ribarić iz Banjola izlio u cementu.U kolovozi 1929. naručen je veliki okrugli kristalni prozor iz Splita od tvrtke Splendor, uređen je gvardijanov ured, dovršeni su radovi u refektoriju (uređen je pod ispod stolova).U rujnu 1929. Giovanni Bottacin iz Venecije šalje novi Križni put.

o. V. Brusić izdaje monografiju otoka Raba.

Nabavljena slika sv. Franjo s pticama za 100 dinara.

Prestanak održavanja misa u crkvi sv. Eufemije, u njoj su samo krštenja jer je u njoj krstionica.

Nabavljene su nove drvene klupe za crkvu sv. Bernardina, i na svakoj je bila metalna pločica s imenom tko je pripomogao nabavci.

Tijekom kampanje popisivanja i fotografiranja umjetnina pod vodstvom Artura Schneidera koju je pokrenula Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti iz Zagreba, u listopadu u samostanu boravi uz Schenidera i fotograf Stanislav Noworyta. Snimio je 38 fotografija umjetnina koje su poklonjene samostanu i pohranjene u njihovom arhivu.

Nabavljen kip sv. Tereze od malog Isusa, postavljen i blagoslovljen u listopadu.

Za biblioteku je izrađena vitrina u kojoj su smješteni kodeksi, postavljeni su željezni kapci na istočnom prozoru, za samostan su nabavljena dva noćna ormarića, četiri bijela umivaonika, 1 stolić,1 stolica, 2 klecala s pomičnim rešetkama.

Krčki biskup Josip Srebrić u vizitaciji navodi da je crkva sv. Eufemije napuštena i u njoj se ne održavaju mise, nego u crkvi sv. Bernardina.

Kupljeno novo zvono za crkvu sv. Bernardina za što su se prikupljali milodari.

Gvardijan A. Junčić organizira građevinske radove: fugiranje crkve i samostana izvana i klaustar iznutra za 6406 dinara, za što je Općinsko vijeće darovalo 300 kg cementa, a radove je izveo majstor Faflja iz Kampora. Postavljeni su novi oluci na crkvu i samostan za 1900 dinara. U rujnu je uređen pločnik ispred sv. Bernardina.

U crkvi sv. Bernardina skinuta je postojeća žbuka i izvedeno je samo fugiranje cementnom žbukom. Troškovnike je izradio Ilija Ribarić iz Banjola. Ujedno su uklonjene oštećene zidne slike iz 1929. godine. Budući da je svod svetišta sedreni, ponovno ga se ožbukalo cementnom žbukom i preličilo, rebra su obojena sivom uljanom bojom. Radove je izveo Tomo Badurina iz Luna, a kamen za popravke zidova je dovožen iz Matovice.Ulaz u Gospinu kapelu je očišćen od uljane boje do kamena. Sa zidova kapele žbuka se nije uklanjala jer nije više bilo novčanih stredstava za te radove. Svi poslovi su koštali 3525 dinara za radnike, majstori 3480 dinara, slikar Badurina 350 i 180 dinara boje, a cement i ostali materijal 1000 dinara.Nabavljen je harmonij s osam registara iz Ljubljane, star 20 godina.Na katu zapadne strane klaustra (u granaru) otvorena su tri prozora kako bi bili simetrični nasuprotnoj strani.

Kupljeno je 5000 kupa za pokrivanje samostana. Radovi su izvedeni u rujnu.Pronađen je antički kip božice Dijane i pohranjen u biblioteci. Dovežena i rimska nadgrobna ploča iz Barbata.Fra Odorik Badurina (1896.-1969.) stiže u kamporski samostan 1939. gdje ostaje do 1956. godine i za to vrijeme sređuje i obrađuje arhivsku građu samostana i otoka te sastavljaa sedam knjiga Velike kamporske kronike.

Vlada je odlučila produbiti dno ispred samostana i izgraditi mol.

Samostan prijavljuje da je u logoru uništen harmonij i evanđelistar koji su im posudili.

Josip Mlacović sa zidarom Franom Fafljom uvodi električne instalacije u samostan.Popravak krova oštećenog uslijed snažnih vjetrova kupama dobivenim od rapske općine.Česte poplave i štete od kiša.

Frano Faflja iz Palita ispred crkve sv. Bernardina napravio stepenicu ispred ploče „Složni Fr. I Kamp. 1935.“.

Prijavljene ratne štete na samostanu i crkvi u iznosu od 32.959 dinara.

Jak vjetar srušio kameni kip sv. Bernardina s krova orsana koji je prenesen nakon 1948. u samostansku biblioteku.


1929.

27. ožujka1930.

travanj 1930.

22. srpnja1930.

1930.

1931.

1933.

srpanj 1933.

studeni 1933.

1935.

1938.

siječanj 1939.

veljača 1939.

rujan 1939.

1944.

1945.

31. prosinca 1945.

1946.

Ilija Ribarić iz Banjola izlio u cementu.U kolovozi 1929. naručen je veliki okrugli kristalni prozor iz Splita od tvrtke Splendor, uređen je gvardijanov ured, dovršeni su radovi u refektoriju (uređen je pod ispod stolova).U rujnu 1929. Giovanni Bottacin iz Venecije šalje novi Križni put.

o. V. Brusić izdaje monografiju otoka Raba.

Nabavljena slika sv. Franjo s pticama za 100 dinara.

Prestanak održavanja misa u crkvi sv. Eufemije, u njoj su samo krštenja jer je u njoj krstionica.

Nabavljene su nove drvene klupe za crkvu sv. Bernardina, i na svakoj je bila metalna pločica s imenom tko je pripomogao nabavci.

Tijekom kampanje popisivanja i fotografiranja umjetnina pod vodstvom Artura Schneidera koju je pokrenula Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti iz Zagreba, u listopadu u samostanu boravi uz Schenidera i fotograf Stanislav Noworyta. Snimio je 38 fotografija umjetnina koje su poklonjene samostanu i pohranjene u njihovom arhivu.

Nabavljen kip sv. Tereze od malog Isusa, postavljen i blagoslovljen u listopadu.

Za biblioteku je izrađena vitrina u kojoj su smješteni kodeksi, postavljeni su željezni kapci na istočnom prozoru, za samostan su nabavljena dva noćna ormarića, četiri bijela umivaonika, 1 stolić,1 stolica, 2 klecala s pomičnim rešetkama.

Krčki biskup Josip Srebrić u vizitaciji navodi da je crkva sv. Eufemije napuštena i u njoj se ne održavaju mise, nego u crkvi sv. Bernardina.

Kupljeno novo zvono za crkvu sv. Bernardina za što su se prikupljali milodari.

Gvardijan A. Junčić organizira građevinske radove: fugiranje crkve i samostana izvana i klaustar iznutra za 6406 dinara, za što je Općinsko vijeće darovalo 300 kg cementa, a radove je izveo majstor Faflja iz Kampora. Postavljeni su novi oluci na crkvu i samostan za 1900 dinara. U rujnu je uređen pločnik ispred sv. Bernardina.

U crkvi sv. Bernardina skinuta je postojeća žbuka i izvedeno je samo fugiranje cementnom žbukom. Troškovnike je izradio Ilija Ribarić iz Banjola. Ujedno su uklonjene oštećene zidne slike iz 1929. godine. Budući da je svod svetišta sedreni, ponovno ga se ožbukalo cementnom žbukom i preličilo, rebra su obojena sivom uljanom bojom. Radove je izveo Tomo Badurina iz Luna, a kamen za popravke zidova je dovožen iz Matovice.Ulaz u Gospinu kapelu je očišćen od uljane boje do kamena. Sa zidova kapele žbuka se nije uklanjala jer nije više bilo novčanih stredstava za te radove. Svi poslovi su koštali 3525 dinara za radnike, majstori 3480 dinara, slikar Badurina 350 i 180 dinara boje, a cement i ostali materijal 1000 dinara.Nabavljen je harmonij s osam registara iz Ljubljane, star 20 godina.Na katu zapadne strane klaustra (u granaru) otvorena su tri prozora kako bi bili simetrični nasuprotnoj strani.

Kupljeno je 5000 kupa za pokrivanje samostana. Radovi su izvedeni u rujnu.Pronađen je antički kip božice Dijane i pohranjen u biblioteci. Dovežena i rimska nadgrobna ploča iz Barbata.Fra Odorik Badurina (1896.-1969.) stiže u kamporski samostan 1939. gdje ostaje do 1956. godine i za to vrijeme sređuje i obrađuje arhivsku građu samostana i otoka te sastavljaa sedam knjiga Velike kamporske kronike.

Vlada je odlučila produbiti dno ispred samostana i izgraditi mol.

Samostan prijavljuje da je u logoru uništen harmonij i evanđelistar koji su im posudili.

Josip Mlacović sa zidarom Franom Fafljom uvodi električne instalacije u samostan.Popravak krova oštećenog uslijed snažnih vjetrova kupama dobivenim od rapske općine.Česte poplave i štete od kiša.

Frano Faflja iz Palita ispred crkve sv. Bernardina napravio stepenicu ispred ploče „Složni Fr. I Kamp. 1935.“.

Prijavljene ratne štete na samostanu i crkvi u iznosu od 32.959 dinara.

Jak vjetar srušio kameni kip sv. Bernardina s krova orsana koji je prenesen nakon 1948. u samostansku biblioteku.

135

lipanj 1946.

28. rujna1956.

1958.

1959.

1960.

1961.

1964.

1965.

1966.

1967.

1968.

1969.

1972.

1973.

1975.

1976.

Zbog lošeg stanja u unutrašnjosti crkve sv. Eufemije, krstionica iz te crkve je prenešena u Gospinu kapelu u crkvu sv. Bernardina, sve dok se ne izvedu radovi obnove.

Odlazak o. Odorika Badurine iz samostana.Ponovno popravci samostana: sakristija, kuhinja, refektorij, dvije sobe iznad biblioteke i pripadajući hodnik.

Uređen ured, biblioteka, ulazni hodnik i stubište, gornji hodnik i sobe te prostorije ispred sakristije. Građevinske radove je vodio majstor Petar Šimičić Josipov iz Kampora. U klaustru je Josip Mlacović postavio električne instalacije. Do kraja je uređena i Gospina kapela. Radove su izveli Petar Šimičić i soboslikar Ivan Matušan (Matičić) iz Palita.

Popravak krova crkve sv. Bernardina, za što je kupljeno 500 kupa i vapno.Slika sv. Franje koja je nekoć pripadala istoimenom oltaru odnesena je na restauraciju u Zadar.

U samostan došao prof. Montana iz HAZU, pregledao i snimio pojedine komade umjetničkih djela.

U samostanu boravi Krešimir Tadić iz Instituta za povijest umjetnosti i arheologiju iz Zagreba i snima korale, Gospu grčku i poliptih braće Vivarini za izložbu „Minijaturna djela“.

Popravak crkve sv. Eufemije, samostanskog krova i vrata samostanskih prostorija, balkona na istočnom pročelju samostana. Srušena je bratimska kuća, popravljen je krov sv. Katarine, zazidana su vanjska vrata spavaće sobe gvardijanata i dvije sobe su uređene za stanovanje. Uz crkvu sv. Eufemije podignut je ogradni zid.

U crkvi sv. Bernardina postavljen novi vjetrobran prema nacrtu o. Vinka Fugošića. Ispražnjen je granar, postavljena su nova vrata na izlazu u vrt s južne strane, popravljena su vrata refektorija, glavni ulaz, vrata u sv. Bernardinu, u klaustru, kod konobe. Sobe samostana na katu su ličene. U unutrašnjosti crkve sv. Eufemije je uklonjena stara žbuka. Oslikan je drveni strop crkve figurativnim oslikom.Obnovljena je kapela sv. Katarine.

Jugozapadni dio samostana se djelomično pregrađuje zbog povećanja

sanitarnog čvora na lučarici, povećana je cisterna i nabavljeni su novi oluci.U granaru je uređen strop, popločan pod i obijeljeni zidovi. Na vanjska vrata su postavljene željezne vratnice.U kuhinju su stavljene nove pločice i iz zida je izvađeno staro pilo.

Probijena su nova vrata u kuhinju samostana.Prostorija nekadašnjeg granara preuređena je u muzej. Također je preuređena biblioteka i postavljen je parket.

Ponovno popravci krova samostana i crkve sv. Bernardina zbog prokišnjavanja.

U crkvi sv. Bernardina postavljen novi Križni put fra Ambroza Testena.

Eva Köberle, redovita gošća samostana iz Augsburga izvodi slike na lesonitu na podgledu trijumfalnog luka u crkvi sv. Bernardina.Krenule su pripreme oko uređenja biblioteke u suradnji s Vandom Eckl, predsjednicom Naučne biblioteke u Rijeci. Počelo se prikupljati sredstva, odlučeno je da se preuredi velika konoba u zapadnom krilu samostana bez da se narušuje njezin izvorni izgled.

Uređenje biblioteke u prizemlju zapadnog krila samostana, u nekadašnjoj konobi. Rapska općina donirala je materijal: cigle, pijesak, cement i drugo. Župljani su se uključili dobrovoljnim radom, a građevinske radove izvodili su radnici općinske zajednice. O. Ivan Čutura uz pomoć Dušana Vidasa Guščića postavlja nove police. Istovremeno se popravljaju krovovi galerija klaustra.

Preuređenje južnog i jugozapadnog dijela samostana (sobe i pripadajući santarni čvorovi). Uklonjen je truli drveni pod i postavljena je montažna ploča. U hodniku i kupaonicama su postavljene pločice, sobe su žbukane i bojane. Obojeni su i novi vanjski prozori i rebrenice koje je napravio stolar Zvonko Žic. Počeli su radovi za provođenje glavne cijevi vodovoda iznad ceste.

Preuređenje jugoistočnog i istočnog dijela samostana, uređene su sobe i pripadajući sanitarni čvorovi, provedene su potrebne instalacije. Popravljena su vrata i prozori, hodnik kata je podijeljen u dva dijela na način da su jugoistočne


1977.

1978.

9. listopada 1979.

6. prosinca1979.

travanj 1980.

svibanj 1984.

1985.

studeni 1985.- svibanj 1986.

ožujak 1986.

srpanj 1986.

sobe koje se namjerava iznajmljivati odvoje od prostorija u južnom krilu i jugozapadnoj zgradi koje služe redovnicima.Popravljeno je manje zvono s crkve koje nije zvonilo 15 godina.Popravljena je cisterna u klaustru.U studenom je bila velika poplava u kojoj su poplavljeni župni ured, primaća soba, klaustar, refektorij, kuhinja, zidovi zapadne strane samostana i strop, zbog čega je započela sanacija.Ing. Josip Velnić savjetuje preuređenje foreštarice (lučarica) za smještaj gostiju, te predlaže rješavanje veze prizemlja i kata betonskim stubama umjesto spiralnog stubišta.

Iz Maribora stiže 20 polica za biblioteku te se počelo s ispisivanjem novog indeksa knjiga.Počele su pripreme za restauraciju tabulata crkve sv. Bernardina koju će izvoditi Restauratorska radionica Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Splita u radionici u franjevačkom samostanu na Poljudu. Voditelj radova je Filip Dobrošević, članovi tima: Tomislav Tomaš, Špiro Katić, Stanko Alajbeg, Gordan Gazde, Nediljko Kurtov.S trijumfalnog luka crkve sv. Bernardina su skinute dvije slike koje čine prizor Navještenja i smještene su neprimjereno u biblioteku. Uz platno su pohranjene i daščice kojima je slika bila uokvirena. Tada su uklonjene i slike na lesonitu s podgleda trijumfalnog luka izvedene 1972. godine.Započeli su radovi uređenja foreštarice: izvedena je betonska ploča za kat, zatim betonske stepenice kojima se dolazi do kuhinje. U prizemlju je uređena soba za rad i praonicu, postojeći prozor je preoblikovan u vrata. Radove su izveli Frane Perić i Joso Duje Maračić.

Regionalni zavod za zaštitu spomenika iz Rijeke i provincijal u Zadru te o. V. Fugošić razmatraju obnovu crkve sv. Bernardina i pitanja zamjene oltarnih pala (poliptiha i Gospe Grčke), pomicanje mramornih oltara iz svetišta prema puku, problem smještaja svetohraništa, rješavanje broja stepenica u svetištu.

Započeli su radovi preuređenja svetišta crkve sv. Bernardina. Izvodio ih je Mihovil Domijan, klesar iz Raba, uz pomoć zidara Ive Kriškovića i Vinka Karlića. Rastavljeno je svetohranište, kameni oltar, a privremeni drveni oltar je prenesen u crkvu sv. Eufemije.

Uklanja se retabl i slika Gospe Grčke s glavnog oltara. Skinut je cementni sloj sa svoda svetišta i ponovno se boja. Radove izvode soboslikari iz Kampora Petar Lupić i Petar Matušan te Milan Šubić.U svetištu su postavljeni pragovi od rapske breče te su složeni elementi novog ansambla od starijih kamenih oltara: podnožje poliptiha, podnožje svetohraništa, abak i ambon.S oltara Gospine kapele je prenesen poliptih braće Vivarini na pripremljeno novo postolje u svetištu.U Gospinoj kapeli je sastavljen oltar Gospe Grčke sa svim svojim dijelovima.

Na blagdan sv. Nikole, krčki biskup Karmelo Zazinović posvetio je novi oltar od sivog mramora nabavljen u Pazinu.

Obnova krova crkve sv. Bernardina pod vodstvom Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Rijeke, izvođač Franjo Beg. Promijenjena je krovna konstrukcija, pokrov i limarija nad lađom, Gospinom kapelom i svetištem. Za vrijeme radova misa je održavana u crkvi sv. Eufemije.

Vraćen je restaurirani drveni tabulat nad lađom crkve sv. Bernardina, radove su izveli Tomislav Tomaš, Gordan Gazde, Davor Dumančić, Stanko Alajbeg i Nedjeljko Kurtov.Obnovljeno je pjevalište, ugrađena je betonska ploča i betonsko stubište, radove su izveli domaći zidari.

Uvedena je struja na pjevalištu za harmonij i vanjsko svjetlo, popravljena su vrata od praonice, obijeljen je ulaz u samostan.

Temeljita rekonstrukcija središnjeg krila samostana: skinuta je međukatna drvena konstrukcija i postavljene su dvije betonske ploče i krov s novom drvenom konstrukcijom. Na katu su uređene i proširene nove sobe s pripadajućim sanitarnim čvorovima. Radove su izveli Vice Vlašić, Iko Valšić, Milan Prlić, Ivan Galić.

Postavljena mramorna ploča s franjevačkim grbom ispred ulaza u samostan. Izradio ju je Mićelin Domijan koji je vodio i postavljanje novog oltara u crkvi sv. Bernardina.

Provala u samostan i krađa vrijednih knjiga i liturgijskog posuđa.

137

1987.

studeni 1987.

1988.

1989.

travanj – lipanj 1989.

jesen 1989.

14. rujna 1990.

1997.

lipanj – studeni 1998.

1999.

Nastavljeni radovi u samostanu: probijena su vrata iz primaće sobe u župni ured, popravljen je zid ispod samostana koji se stalno urušavao zbog vjetra.Popravljen je orsan: uklonjen je stari krov i drvena konstrukcija, na zidovima je izveden betonski sreklaž i postavljena je nova krovna konstrukcije.Radilo se na novom groblju.

Poliptih braće Vivarini vraćen je s restauracije iz Restauratorske radionice u Splitu. Radove je izveo Filip Dobrošević, voditelj je bio Radoslav Tomić.

Nastavljeni radovi na drvarnici: proširena su i povišena ulazna vrata, sanirani su zidovi i na krovnu konstrukciju postavljene kupe.Istovremeno se izvode radovi uređenja crkve sv. Eufemije koja je bila zapuštena i u lošem stanju. Crkva sv. Eufemije povezana je s prostorijom muzeja u zapadnom krilu probijanjem vrata i uređenjem međuprostora.

U Muzejsko-galerijskom centru u Zagrebu održana je izložba radova fra Ambroza Testena.

Uređenje crkve sv. Eufemije za potrebe stalne izložbe fra Ambroza Testena. Zamijenjena je krovna konstrukcija, unutrašnjost crkve je ožbukana i ličena, prozorska stolarija je zamijenjena. Na zidove su postavljene ploče od iverice za

izlaganje Testenovih radova. Uređen je prostor između crkve i muzeja u zapadnom krilu samostana, ugrađena je kamenica, pod je popločan pločama iz Pazina. Svečano otvorenje izložbenog prostora uz prikaz dokumentarnog filma o Testenu bilo je 17. lipnja 1989..

Uređenje pročelja crkve sv. Eufemije. Otučena je stara žbuka i nanesena nova žbuka, sazidana je i nova preslica.

Svečano postavljanje mramorne skulpture Bogorodice sjeverno od križa na platou pred grobljem u spomen prikazanja Gospe u Međugorju kamo su franjevci hodočastili.

Uređena je prizemna prostorija jugozapadne zgrade koja služi kao pomoćna prostorija (praona i peglaona).

Popravak krova istočnog krila samostana radi prokišnjavanja u župnoj dvorani, sakristiji, hodniku i sobama. Uređena je primaća soba, postavljena betonska ploča i hidroizolacija. Žbuka sa zidova je otučena i na donje dijelove zidova postavljen je lesonit. Uređena je i kuhinja u jugozapadnoj zgradi. Zbog problema s vlagom otučena je stara žbuka i podebljan je istočni pregradni zid.

U crkvi sv. Bernardina stolar Josip Faflja iz Palita izradio je nove hrastove klupe prema klupama u rapskoj katedrali.

2000.

21. prosinca 2000.

travanj 2001.

lipanj – rujan 2001.

kraj 2001.

Izrađen je novi prozor u Gospinoj kapeli i naručeni su i ostali prozori od ariša za crkvu sv. Bernadina, osim za kapelu sv. Križa.Izrađena su i nova drvena postolja za klupe.U prostoriji muzeja je otučena stara žbuka zbog problema s vlagom i iznova su zidovi žbukani cementnom žbukom, kao i prostorije prizemlja jugoistočne dogradnje. Radove je izveo zidar Josip Krišković i pomoćnici. Jaki špric nabačen je i na kamenu građu južnog nadsvođenog prolaza od samostana prema moru.

Zbog lošeg stanja velikog zvona na crkvi sv. Bernardina stara željezna konstrukcija je zamijenjena novom nehrđajućom. Radove su izveli Milivoj Vidas iz Supetarske Drage i Josip Halović iz Kampora.

U crkvi sv. Bernardina postavljeni su novi zvučnici: u kapeli sv. Križa, ispod pjevališta, u klaustru i ispred crkve.

Ivan Guščić iz Kampora izvodi radove popločenja prostora ispred crkve sv. Bernardina, sredstva je osiguralo gradsko poglavarstvo.Popravljena je cisterna uz crkvu sv. Eufemije. Krajem godine rađeno je na garaži i prizemnoj kupaonici.

Odlučeno je da se postojeća sakristija proširi. Otučena je stara žbuka sa zidova, srušen je pregradni zid i strop i otkriven je oslikani drveni grednik koji je izgledno pripadao provincijalovoj sobi. U strop je ugrađena betonska ploča, zidovi su žbukani teramineralnom žbukom. Na pod je stavljen hrastov parket.Stolar Josip Maračić je postavio nova masivna vrata na ulazu u muzej, nova

21. STOLJEĆE


ožujak 2002.

svibanj 2003.

krajem 2003.

2004.

2005.

lipanj 2006.

kolovoz 2006.

2008.

siječanj 2009.

ožujak 2009.

travanj 2009.

lipanj 2009.

srpanj 2009.

2010.

studeni 2010.

veljača 2011.

ožujak 2011.

svibanj 2011.

srpanj 2011.

siječanj 2012.

siječanj – srpanj 2012.

5. listopada 2012.

listopad 2012.

kraj 2012.

vrata kod konobe sa strane klaustra i popravio stara ulazna vrata u klaustar.

Izveden je suhozid ispod južnog krila samostana.

Pripremljen je teren za asfaltiranje parkirališta uz kompleks.

U crkvi sv. Bernardina stolar Josip Faflja je postavio novi vjetrobran od ariša, prema uputama gvardijana.

Zbog trošnosti popravljani su zidovi između starog groblja i samostanskog vrta. Saniran je zid od mlinice do izlaza na more koji se urušavao uslijed jakih udara juga. Postavljena su nova vrata prema moru.

Uređena je nova samostanska kuhinja, nabavljen je novi namještaj.Olujno nevrijeme uzrokovalo je štete i poplavu u klaustru i crkvi sv. Bernardina, te u samostanu. Do kraja godine popravljen je ulazni hodnik i predvorje samostana.

Uređen je ulaz u samostanski muzej. Radove je izveo zidar Zlatko Šimičić.

Restauracija inkunabula i križa iz samostanske zbirke.Uređenje biblioteke i sastavljanje popisa knjiga i medalja.

U zimi jake kiše se uzrokovale procurjevanje krova crkve i samostana. Popravak je izveo Ivan Guščić.

Popravljen je zid ispod samostana do mora, urušen zbog kiša.

Uređena je šetnica južno uz samostan, popravljeni su prozori u dvorani i stavljena nova vrata između samostana i sakristije.

Ostakljena su nova vrata kod sakristije kako bi bilo više svjetla. Radove je izveo J. Maračić Rora.

Obojana su vrata na kapelici sv. Katarine i vrtna vrata, uređen je svjećnjak za Uskrsnu svijeću.

Hrvatski državni arhiv iz Zagreba vratio je četiri restaurirane inkunabule.

Započele su aktivnosti vezane uz obnovu samostanskog kompleksa.

Radovi obnove krova nad klaustrom i južnim krilom samostana.

Dio umjetnina samostanske zbirke upućen je na izložbu Milost susreta, Umjetnička baština Franjevačke provincije sv. Jeronima u Galeriju Klovićevi dvori u Zagrebu.

Obojen je svod u svetištu crkve sv. Bernardina.

Postavljeni su novi prozori na muzeju, mala vrata na balkonu.

Nastavljeni su radovi u muzeju: izvodi se sanacija zidova, prozora i vrata, otvaraju se vrata balkona, liče se muzej, ostava i sanitarni čvor u prizemlju, mijenjaju se pragovi na balkonskim vratima, mijenjaju se električne instalacije.

Kapela sv. Katarine je obnovljena.

Ispred kapele sv. Katarine postavljena je nova ograda.

U crkvi sv. Eufemije se izvode radovi obnove: izmijenjene su električne instalacije, zamijenjeni prozori i vrata, postavljeno je novo zvono, unutrašnji zidovi su oličeni, montirane su ploče za izlaganje radova fra Ambroza Testena.

Na mjesto dotadašnjeg gvardijana fra Nediljka Jerkana imenovan je fra Ivan Gavran.

Započeli radovi preuređenja samostanskih prostorija, spavaćih i radnih prostora, kuhinje, župnog ureda i manje dvorane za vjeronauk i ostale susrete. Radove izvodi obrtnik Zlatko Gavran. Sredstvima dobivenim od Ministarstva kulture RH počelo je preuređenje samostanske biblioteke za koju je određena velika dvorana na katu istočnog krila koja je do tada služila za vjeronauk.

Do kraja godine izvedeni su planirani radovi uređenja samostanskih prostorija: osobiti problemi su bili zbog vlage u kuhinji. Izmijenjene su električne i vodovodne instalacije, uklonjena je stara žbuka, nanesena nova, izmijenjene su sanitarije u sanitarnim čvorovima te podovi u sobama. Mjestimično je postavljena PVC stolarija. Uvedeno je centralno grijanje uz sunčane kolektore na krovu jugozapadne zgrade.Zvono na sv. Bernardinu je stavljeno u mirovanje zbog dotrajalosti ležajeva. Dobivena je ponuda iz Marofa za elektrifikaciju zvona. HRZ je preuzeo restauraciju slike Stigmatizacija sv. Franje.


ožujak 2002.

svibanj 2003.

krajem 2003.

2004.

2005.

lipanj 2006.

kolovoz 2006.

2008.

siječanj 2009.

ožujak 2009.

travanj 2009.

lipanj 2009.

srpanj 2009.

2010.

studeni 2010.

veljača 2011.

ožujak 2011.

svibanj 2011.

srpanj 2011.

siječanj 2012.

siječanj – srpanj 2012.

5. listopada 2012.

listopad 2012.

kraj 2012.

vrata kod konobe sa strane klaustra i popravio stara ulazna vrata u klaustar.

Izveden je suhozid ispod južnog krila samostana.

Pripremljen je teren za asfaltiranje parkirališta uz kompleks.

U crkvi sv. Bernardina stolar Josip Faflja je postavio novi vjetrobran od ariša, prema uputama gvardijana.

Zbog trošnosti popravljani su zidovi između starog groblja i samostanskog vrta. Saniran je zid od mlinice do izlaza na more koji se urušavao uslijed jakih udara juga. Postavljena su nova vrata prema moru.

Uređena je nova samostanska kuhinja, nabavljen je novi namještaj.Olujno nevrijeme uzrokovalo je štete i poplavu u klaustru i crkvi sv. Bernardina, te u samostanu. Do kraja godine popravljen je ulazni hodnik i predvorje samostana.

Uređen je ulaz u samostanski muzej. Radove je izveo zidar Zlatko Šimičić.

Restauracija inkunabula i križa iz samostanske zbirke.Uređenje biblioteke i sastavljanje popisa knjiga i medalja.

U zimi jake kiše se uzrokovale procurjevanje krova crkve i samostana. Popravak je izveo Ivan Guščić.

Popravljen je zid ispod samostana do mora, urušen zbog kiša.

Uređena je šetnica južno uz samostan, popravljeni su prozori u dvorani i stavljena nova vrata između samostana i sakristije.

Ostakljena su nova vrata kod sakristije kako bi bilo više svjetla. Radove je izveo J. Maračić Rora.

Obojana su vrata na kapelici sv. Katarine i vrtna vrata, uređen je svjećnjak za Uskrsnu svijeću.

Hrvatski državni arhiv iz Zagreba vratio je četiri restaurirane inkunabule.

Započele su aktivnosti vezane uz obnovu samostanskog kompleksa.

Radovi obnove krova nad klaustrom i južnim krilom samostana.

Dio umjetnina samostanske zbirke upućen je na izložbu Milost susreta, Umjetnička baština Franjevačke provincije sv. Jeronima u Galeriju Klovićevi dvori u Zagrebu.

Obojen je svod u svetištu crkve sv. Bernardina.

Postavljeni su novi prozori na muzeju, mala vrata na balkonu.

Nastavljeni su radovi u muzeju: izvodi se sanacija zidova, prozora i vrata, otvaraju se vrata balkona, liče se muzej, ostava i sanitarni čvor u prizemlju, mijenjaju se pragovi na balkonskim vratima, mijenjaju se električne instalacije.

Kapela sv. Katarine je obnovljena.

Ispred kapele sv. Katarine postavljena je nova ograda.

U crkvi sv. Eufemije se izvode radovi obnove: izmijenjene su električne instalacije, zamijenjeni prozori i vrata, postavljeno je novo zvono, unutrašnji zidovi su oličeni, montirane su ploče za izlaganje radova fra Ambroza Testena.

Na mjesto dotadašnjeg gvardijana fra Nediljka Jerkana imenovan je fra Ivan Gavran.

Započeli radovi preuređenja samostanskih prostorija, spavaćih i radnih prostora, kuhinje, župnog ureda i manje dvorane za vjeronauk i ostale susrete. Radove izvodi obrtnik Zlatko Gavran. Sredstvima dobivenim od Ministarstva kulture RH počelo je preuređenje samostanske biblioteke za koju je određena velika dvorana na katu istočnog krila koja je do tada služila za vjeronauk.

Do kraja godine izvedeni su planirani radovi uređenja samostanskih prostorija: osobiti problemi su bili zbog vlage u kuhinji. Izmijenjene su električne i vodovodne instalacije, uklonjena je stara žbuka, nanesena nova, izmijenjene su sanitarije u sanitarnim čvorovima te podovi u sobama. Mjestimično je postavljena PVC stolarija. Uvedeno je centralno grijanje uz sunčane kolektore na krovu jugozapadne zgrade.Zvono na sv. Bernardinu je stavljeno u mirovanje zbog dotrajalosti ležajeva. Dobivena je ponuda iz Marofa za elektrifikaciju zvona. HRZ je preuzeo restauraciju slike Stigmatizacija sv. Franje.

139

2013.

ožujak 2013.

travanj 2013.

svibanj 2013.

lipanj 2013.

kraj 2013.

2014.

2015.

2016.

2017. - 2019.

Ponovno poticanje pokretanja obnove i uređenja samostanskog kompleksa i okolice. U tu svrhu franjevci iniciraju susret predstavnika različitih ustanova: Ministarstva kulture RH, grada Raba, gradskih komunalija, Kamporskog odbora i Provincije.Vivarinijev poliptih odvezen u Restauratorski odjel Rijeka HRZ-a gdje su na njemu nastavljeni konzervatorsko-restauratorski radovi pod voditeljstvom Ane Rušin Bulić, započeti godinu ranije.

Uređenje samostanske knjižnice i arhiva.

Obnova suhozidova oko samostana, uređenje prostora jugozapadne zgrade za prihvat gostiju. Uklonjena je stara žbuka sa zidova klaustra, svodovi i stropovi obojeni su bijelo.

Obavljeno čišćenje i preventivna zaštita knjižnog fonda samostana. Radove je izveo restaurator Velimir Mikar.HRZ je vratio gotičko raspelo u kapelu sv. Križa restaurirano sredstvima Ministarstva kulture RH.

Djelatnici Hrvatskog državnog arhiva iz Zagreba pregledali su stanje arhivske građe.

Obnovljen krov Gospine kapele. Radove je izveo Ivan Guščić iz Kampora.Obnova krova crkve sv. Bernardina.Sastanci o projektu obnove samostana.Radovi vezani uz odvodnju oborinskih voda. Tvrtka Argon iz Rijeke donirala je cijevi, šahtove i koljena, Jurica Preko je izveo iskop. Mjesni vodoinstalateri Dalibor i Tomislav Perić su dobrovoljno uz pomoć zidara i radnika postavili cijevi i šahtove.

Samostan prodaje zemljište gradu Rabu za proširenje novog groblja u Kamporu.Anita Ivanković rodom iz Kampora popisala je i obradila arheološke nalaze pohranjene u samostanskoj zbirci.Samostan je započeo suradnju s Hrvatskim državnim arhivom u Zagrebu vezano uz zaštitu arhivskog gradiva.

Hrvatski restauratorski zavod proveo je konzervatorsko-restauratorska istraživanja cijelog kamporskog samostanskog sklopa. Voditelj istraživanja bila je K. Majer Jurišić, a radni tim činili su: E. Šurina, I. Braut, A. Škevin Mikulandra, I. Jengić, O. Šašinka, M. Fernežir, K. Krulić, I. Drmić, I. Oros, N. Vasić, J. Kliska, Lj. Gamulin, M. Budicin, M. Galović, R. Duvančić, V. Bartol, M. Pavličić, K. Škarić, G. Bulić, A. Rušin Bulić, D. Ratkajec, J. Višnjić, S. Pamić i N. Kuzmanović. Laboratorijska istraživanja obavio je Prirodoslovni laboratorij HRZ-a.

Slike Navještenja s trijumfalnog luka crkve sv. Bernardina odvezene su u radionicu Odsjeka I za štafelajno slikarstvo HRZ-a u Zagreb zbog izvođenja preventivnih konzervatorsko-restauratorskih radova.

Radove obnove samostanskog sklopa vodila je Provincija sv. Jeronima u Zadru (Franko Gambiraža i fra Ivan Gavran) u suradnji s Konzervatorskim odjelom u Rijeci (Lillian Stošić, Biserka Dumbović Bilušić, Gordana Sobota Matejčić, Mija Rizner, Mateja Jerman i Ivan Braut).

141

Arhiv franjevačkog samostana u KamporuArhiv i dokumentacija Hrvatskoga restauratorskog zavoda u ZagrebuArhiv Konzervatorskog odjela u RijeciArhiv Konzervatorskog odjela u SplituDržavni arhiv u ZadruSchneiderov fotografijski arhiv, HAZU, ZagrebUprava za zaštitu kulturne baštine RH – fototeka, arhiv

BADURINA, ANĐELKO; ŠKUNCA, BERNARDIN; ŠKUN-CA, FLORIJAN, Sakralni prostor tijekom povijesti i danas, Zagreb, 1987.

BADURINA, ANĐELKO (ur.), Leksikon ikonografije liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, Zagreb, 2006.

BADURINA, FRA ODORIK, velika kamporska kronika (VKK), knjige I-VII, rukopis

BÄTSCHMANN, OSKAR, Giovanni Bellini, London, 2008.

BELAJ, VITOMIR; DUDA, BONAVENTURA DUDA; BE-LAJ, VITOMIR; HOŠKO, FRA EMANUEL, Zatočenici gesla „Mir i dobro“, Mir i dobro – umjetničko i kulturno naslijeđe Hrvatske franjevačke provincije sv. ćirila i Metoda, katalog izložbe, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 12. 1. – 23. 4. 2000., 12-13, 11-29.

BONIFAČIĆ, ANDRIJA, Samostan svete Eufemije. Kampor na otoku rabu, Zagreb, 1985.

BORIĆ, LARIS, renesansna skulptura i arhitektonska pla-stika u zadru. Doktorski rad. Odsjek za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru, Zadar, 2010.

BRADANOVIĆ, MARIJAN, O nekima od nepovratno iz-gubljenih i jendom pronađenom rapskom spomeniku, Go-dišnja zaštite spomenika kulture Hrvatske 40, 2016., 69-79.

BRALIĆ, VIŠNJA, Slikar Cristoforo Tasca između sre-dišta i periferije, radovi Instituta za povijest umjetnosti 38, 2014., 117-132.

BRUSIĆ, VLADISLAV, Povijesni spomenici Samostana ota-ca franjevaca sv. Eufemije ili Bernardina u Kamporu na rabu, 1922. (rukopis)

BRUSIĆ, VLADISLAV, Otok rab, Zagreb, 1925.

BRUSIĆ, VLADISLAV, Franjevački samostan sv. Eufe-mije na Rabu, Hrvatska straža, 172 (29.7.1936.), 4-5; 173 (30.7.1936.), 5-6; 174 (31.7.1936.), 4-5; 175 (1.8.1936.), 5-7; 180 (7.8.1936.), 5-6; 181 (8.8.1936.), 5-6; 183 (11.8.1936.), 5-6; 184 (12.8.1936.), 5-6; 185 (13.8.1936.), 4-5; 186 (14.8.1936.), 4-5; 188 (18.8.1936.), 5-6; 189 (19.8.1936.), 5-6; 191 (21.8.1936.), 5-6.

CAVALLI, CARLO, Kat. jed. 10, I vivarini, lo splendore della pittura tra Gotico e rinascimento, (ur.) ROMANELI, GIANDOMENICO; LUGATO, FRANCA, Venezia, 2016.

CVETNIĆ, SANJA, Ikonografija nakon tridentskog sabora i hrvatska likovna baština, Zagreb, 2007.

DAMJANOVIĆ, DAMJAN, Iz života svetoga franje. asiški zbornik ili Peruđinska legenda, Zagreb, 1983.

DEMONJA, DAMIR, franjevačke crkve na hrvatskoj obali do kraja 16. stoljeća, Zagreb, 2013.

8. KorIŠtEnI IZvorI I lItEratura


DEMONJA, DAMIR, Prilog proučavanju tipologije fra-njevačkih crkava u Istri i na otocima Kvarnerskog zaljeva, Histria archaeologica 45, 2014., 159-200.

DEMORI STANIČIĆ, ZORAIDA, Franjevački ciklus na

drvenom stropu crkve sv. Bernardina u Kamporu na Rabu, rapski zbornik: zbornik radova sa znanstvenog skupa na otoku rabu održanog od 25. do 27. listopada 1984. godine, (ur.) An-dre Mohovičić, JAZU, Zagreb, 1987., 337-351.

DEMORI STANIČIĆ, ZORAIDA, Trasformacija ikona pod propovjedaonicama hvarske katedrale, Prilozi povije-sti umjetnosti u Dalmaciji 36, Petriciolijev zbornik II: zbornik radova posvećenih sedamdesetogodišnjici života Ive Petriciolija, 1996., 251-261.

DOMIJAN, MILJENKO, rab – grad umjetnosti, Zagreb, 2001.

DUDAN, ALESSANDRO, La Dalmazia nell’arte Italiana – venti secoli di civiltà, vo. I., Dalla preistoria all’anno 1450, 1921. (Trieste – Rovigno, 1999.)

EITELBERGER VON EDELBERG, RUDOLF, Srednjovje-kovni umjetnički spomenici Dalmacije, Zagreb, 2009. (Beč, 1884.)

FISKOVIĆ, CVITO; PRIJATELJ, KRUNO, albanski umjet-nik andrija aleši u Splitu i u rabu, Split, 1948.

FISKOVIĆ, CVITO, Bilješke o paškim spomenicima, Lje-topis Jazu 57, 1953., 51-66.

FISKOVIĆ, CVITO, Prilog poznavanju kiparstva i gra-diteljstva 15. i 16. stoljeća u Rabu, rapski zbornik: zbornik radova sa znanstvenog skupa na otoku rabu održanog od 25. do 27. listopada 1984. godine, (ur.) Andre Mohovičić, JAZU, Zagreb, 1987., 321-332.

FISKOVIĆ, IGOR, Uz knjigu W. Woltersa “La scultura veneziana gotica 1300-1460”, Peristil 20, 1977., 145-162.

FISKOVIĆ, IGOR, zlatno doba Dubrovnika Xv. i XvI. sto-ljeće, Zagreb, 1987.

FISKOVIĆ, IGOR, Renesansno kiparstvo, tisuću godina hrvatskog kiparstva, (ur.) Igor Fisković, Muzejski galerijski centar, Zagreb, 1997., 153-220.

FISKOVIĆ, IGOR, Umjetnička baština u srednjem vijeku i renesansi, Milost susreta. umjetnička baština franjevačke

provincije sv. Jeronima, katalog izložbe, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 16. 12. 2010. – 20. 2. 2011., 78-117.

FISKOVIĆ, IGOR, Secundum morem patriae – Identitet crkava propovjedničkih redova u jadranskoj Hrvatskoj, DPUH, Zagreb, 2016.

FUGOŠIĆ, VINKO, franjevački klaustri na hrvatskoj obali, Zagreb, 1995.

FUGOŠIĆ, VINKO, Kulturna baština franjevačke pro-vincije sv. Jeronima na području Istre i Kvarnera, Pod zašti-tom sv. Jeronima: raDOvI Simpozija u prigodi Proslave 600. obljetnice imena Provincije sv. Jeronima održanog u zadru 3. i 4. listopada 1995. godine, (ur.) o. Josip Sopta, Igor Fisković, Dubrovnik, 1999., 107-202.

GOJA, BOJAN, Mramorna oltaristika u 17. i 18. stoljeću na području zadarske nadbiskupije. Doktorski rad. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2010.

GRANIĆ, MIROSLAV, Stari rapski grbovi i pečati, rapski zbornik I, (ur.) Andre Mohorovičić, Zagreb, 1987., 225-251.

HILJE, EMIL, Još jedno djelo kipara Pavla iz Sulmone, radovi Instituta za povijest umjetnosti 27, 2003., 35-41.

HILJE, EMIL, Andrija Aleši i stambeno graditeljstvo u Splitu sredinom 15. stoljeća, radovi Instituta za povijest umjetnosti 29, 2005., 43-56.

HORVAT, ANĐELA; MATEJČIĆ, RADMILA; PRIJATELJ, KRUNO, Barok u Hrvatskoj, Zagreb, 1982.

HRZ (MAJER JURIŠIĆ, KRASANKA; ŠURINA, EDITA), Franjevački samostanski kompleks sv. Bernardina Sijen-skog, Kampor, Rab. Elaborat konzervatorsko-restaurator-skih istraživanja, Zagreb, 2016., sv. I, II.

HUMFREY, PETER, Painting in renaissance venice, New Haven, USA, 2001.

IVANČEVIĆ, RADOVAN, Reinterpretacija zborne crkve u Pagu, Peristil 25, 1982., 53-80.

IVEKOVIĆ, ĆIRIL METOD, Rab, Svačić, 1909., 77-82.

IVEKOVIĆ, ĆIRIL METOD, Bau und Kunstdenkmale in Dalmatien IV, Wien, 1927.

JAKŠIĆ, NIKOLA (ur.), umjetnička baština zadarske nad-biskupije, Kiparstvo I, od Iv. do XvI. stoljeća, Zadar, 2008.

143

JAKŠIĆ, NIKOLA, Minijature 15. stoljeća u psalitru iz Franjevačkog samostana u Kamporu na Rabu, ars adriatica 3, 2013., 123-134.

JARAK, MIRJA, Prilog istraživanju porijekla predro-maničke plastike na otocima Cresu i Rabu, Starohrvatska prosvjeta, III/37, 2007., 57-77.

JARAK, MIRJA, Starokršćanska i ranosrednjovjekov-na skulptura otoka Raba, Starohrvatska prosvjeta, III/37, 2010., 77–109.

KARAMAN, LJUBO, umjetnost u Dalmaciji, 15. i 16. vijek, Zagreb, 1933.

KUKULJEVIĆ SAKCINSKI, IVAN, Izvjestje o putovanju kroz Dalmaciju u napulj i rim, Zagreb, 1857.

KUNČIĆ, MERI, Rapski obrtnici, umjetnici te medicinski djelatnici te njihovi klijenti na Rabu u drugoj polovini 15. stoljeća, zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Hazu 31, 2013., 77-126.

LAJŠIĆ, SAŠA, Velika kamporska kronika, knjiga – blago rapske povijesti, rapski list, 2009. (listopad), 24-25.

LENTIĆ, IVY, Inventar crkve Marije od arta u Senju, Senjski zbornik, 5/1, 1973., 205-218.

LEON-DUFOUR, XAVIER (ur.) i dr., rječnik biblijske te-ologije, Zagreb, 1969.

MARKOVIĆ, PREDRAG, Mramorni reljefi venecijanske radionice Bon u Senju i krčki knezovi Frankopani, radovi Instituta za povijest umjetnosti 30, 2006., 9-28.

MATEJČIĆ, IVAN, Prijedlozi za katalog renesansne skul-pture u Hrvatskoj, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 33, 1992., 5-20.

MIRKOVIĆ, MARIJA, Barokna sakralna ikonografija na području Zagrebačke biskupije, radovi Instituta za povijest umjetnosti 18, 1994., 129-151.

MIRKOVIĆ, MARIJA, Franjevačka ikonografija i ikono-logija prostora, Mir i dobro – umjetničko i kulturno naslijeđe Hrvatske franjevačke provincije sv. ćirila i Metoda, katalog izložbe, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 12. 1. – 23. 4. 2000., 133-148.

MLACOVIĆ, DUŠAN, Plemstvo i otok – pad i uspon rap-skog plemstva, Leykam International, 2012.

MUTNJAKOVIĆ, ANDRIJA, andrija aleši, Zagreb, 1998.

NIGG, WALTER; SCHNEIDERS, TONI, franjo asiški i njegov svijet, Zagreb, 1982.

NOVAK, ZRINKA, Crkvene prilike u Rapskoj biskupiji u 16. stoljeću, Croatica christiana periodica 64, 2009., 9-31.

OREB, FRANKO, Crkva i samostan sv. Dominika u Splitu, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 30, 1990., 195-229.

PAZZI, PIERO, Dizionario aureo, Orefici, argentieri, Gi-oiellieri, Diamantai, Peltrai, Orologiai, tornitori d’avorio nei territori della repubblica veneta, Treviso, 1998.

PERČIĆ, IVA, Rad zadarskog graditelja i kipara Jurja Dimitrova u Rijeci, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 8, 1955., 111-115.

PETRICIOLI, IVO, Umjetnička baština franjevačkih sa-mostana u Zadru, Kamporu, Ugljanu i Pašmanu, Pod zašti-tom sv. Jeronima: raDOvI Simpozija u prigodi Proslave 600. obljetnice imena Provincije sv. Jeronima održanog u zadru 3. i 4. listopada 1995. godine, (ur.) o. Josip Sopta, Igor Fisković, Dubrovnik, 1999., 93-106.

PRAGA, GIUSEPPE, La mariegola della confraternita di Sant’Eufemia di Arbe, archivio storico per la Dalmazia, XIV, Roma, 1932.

RADIĆ, NIKOLA, Rapska zvona, rapski zbornik II, (ur.) Josip Andrić, Robert Lončarić, Ogranak Matice hrvatske Rab, Rab, 2012., 499-510.

RAUKAR, TOMISLAV, Rab sredinom 15. stoljeća, Croa-tica christiana periodica 42, 1998., 27-36.

SCHAFFER, AUGUST, Mittheilungen der K.K. Cen-tral-Commission zur Erforschung und Erhaltung der Bau-denkmale, Wien, 1901.

SCHLEYER, WILHELM, arbe, Stadt und Insel, Wiesba-den, 1914.

SCHNEIDER, ARTUR, Popisivanje, proučavanje i foto-grafijsko snimanje starih umjetnina u Hrvatskom Primorju i Dalmaciji, Ljetopis Jazu 1930-31., 44, 1932., 157-160.

SOBOTA MATEJČIĆ, GORDANA, kat. jed. 2, tizian, tin-toretto, veronese. veliki majstori renesanse, (ur.) Radoslav To-mić, katalog izložbe, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2011.


SVEŠTAROV ŠIMAT, MARGARITA, fra ambroz testen. rukopis izvan umjetničkih matrica, katalog izložbe, Hrvatski muzej naivne umjetnosti, Zagreb, 26. 10. – 13. 11. 2016.

ŠABAN, LADISLAV, Umjetnost i djela graditelja orgulja Petra Nakića u Dalmaciji i Istri, arti musices 4, 1973., 5-45.

ŠABAN, LADISLAV, Povijesne orgulje kao kulturna baština, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 21, 1980., 555-571.

ŠAŠKO, IVAN, Per signa sensibilia. Liturgijski simbolički govor, Zagreb, 2004., 253.

ŠIMAT BANOV, IVE, testen, Zagreb, 1982.

ŠIMAT BANOV, IVE, Ambroz Testen, Enciklopedija likov-ne umjetnosti, sv. 2, (ur.) Žarko Domljan, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 1996., 347.

ŠIMAT BANOV, IVE, testen, Zagreb – Kampor, 1998.

ŠKUNCA, FRA STANKO JOSIP, Putovanje kroz povijest, Milost susreta. umjetnička baština franjevačke provincije sv. Jeronima, katalog izložbe, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 16. 12. 2010. – 20. 2. 2011., 14-27.

ŠTEFANAC, SAMO, Kiparstvo nikole firentinca i njegovog kruga, Split, 2006.

ŠKUNCA, FRA BERNARDIN, testen, slikarska igrivot mirnega fratra, Kampor – Zagreb, 2017.

ŠPANJOL-PANDELO, BARBARA; ŠKARIĆ, KSENIJA, Korske klupe u zadarskoj katedrali sv. Stošije, Portal. Go-dišnjak Hrvatskog restauratorskog zavoda 5, 2014., 81-96.

TOMIĆ, RADOSLAV, Oltarne slike Antonija Grapinellija u Dalmaciji, radovi Instituta za povijest umjetnosti 26, 2002., 88-97.

TOMIĆ, RADOSLAV, Dopune slikarstvu u Dalmaciji (Baldassare D’Anna, Antonio Bellucci, Antonio Grapinelli, Giovanni Battista Augusti Pitteri, Giovanni Carlo Bevi-lacqua), radovi Instituta za povijest umjetnosti 29, 2005., 171-186.

TOMIĆ, RADOSLAV, Majstori talijanske renesanse u Hrvatskoj, tizian, tintoretto, veronese. veliki majstori rene-sanse, (ur.) Radoslav Tomić, katalog izložbe, Galerija Klo-vićevi dvori, Zagreb, 2011.

TOMIĆ, RADOSLAV, Umjetnost od 16. do 19. stoljeća, Milost susreta. umjetnička baština franjevačke provincije sv. Jeronima, katalog izložbe, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 16. 12. 2010. – 20. 2. 2011., 118-135.

TOMIĆ, RADOSLAV, Slikar Mate Otoni Napoli, radovi Instituta za povijest umjetnosti 38, 2014., 103-116.

TULIĆ, DAMIR, Kamena skulptura i altaristika 17. i 18. stoljeća na prostoru Porečko-pulske biskupije. Doktorski rad. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2012.

WOLTERS, WOLFGANG, La scultura veneziana gotica 1300 – 1460, Venezia, 1976.

145

9. suMMarY

The Franciscan convent of St Bernardine of Siena is situ-ated in the Bay of St Euphemia on the western part of the island of Rab, between the village of Kampor and the town of Rab. Immersed in landscape, the complex is unobtrusi-vely positioned on a terraced terrain that slopes toward the shore. It is surrounded by green areas, olive groves and gar-dens, as well as cemeteries on the northeast and the west. Its south side is enclosed by farm buildings, a pond and a pier with mooring for boats.

The complex consists of two single-nave churches dedi-cated to St Bernardine of Siena and St Euphemia respecti-vely, the convent building and the chapel of St Catherine. The three church buildings enclose the complex on its north and west sides. The convent structures are distributed along several elevation points, with the highest marked by the church of St Euphemia. Three convent wings with a cloister in the middle were erected along the south side of the church of St Bernardine.

The present structure was built during the 15th century next to the older, smaller church of St Euphemia, menti-oned in the written sources already in the 13th century. The foundation of the convent of Observant Franciscans in Kampor was encouraged by the people of Rab, at the time very pious and devoted to St Francis. On 4 August 1445, the Rab municipality approved the choice of a site adjacent to the church of St Euphemia for the construction of the new convent, which was confirmed by all those present, the rector, the judges, citizens, council and people. Following the decision to establish the convent, the Franciscans first settled in a house once located next to the church of St Eu-phemia, and preparations for the construction of the new church, convent buildings and the central cloister began soon afterwards.

On 15 October 1450, the Rab nobleman Petar Car pro-mised to erect the church of St Bernardine, which he chose as his final resting place. His role was extremely important in both planning and supervision of the entire project, from contracting to execution. A number of master builders par-ticipated in the construction and furnishing of the church, with Juraj Dimitrov from Zadar as the central figure. The preparatory phase for the construction of the church co-incided with the beginning of construction of the convent

wings and cloister. As testified by the stone inscription in the church, sixteen years after the beginning of construc-tion five church fathers came to dedicate the church of St Bernardine: the archbishop of Zadar and the four bishops of Rab, Krk, Nin and Osor.

The first major modification of the complex occurred in 1506 and consisted of the construction of the side chapel of the Greek Madonna next to the north entrance of the church of St Bernardine. Its construction was commissioned by Andrea Cimalarcha, who bequeathed the necessary funds. On that occasion the chapel was provided with a gilt wooden altar with an icon of the Madonna and Child.

Throughout the 17th and the 18th century, donations of the faithful provided the means for the furnishing of por-tions of the interior of the church of St Bernardine and the acquisition of liturgical vessels, vestments and books, but also for the new Baroque furnishings which significantly changed the aspect of the church interior, although the gro-und plan remained unchanged. Information on acquisitions, refurbishments and other interventions is preserved in the collection of archival records known as the Great Kampor chronicle (Velika kamporska kronika), which mention the financial assistance of local people and the faithful from the nearby town of Rab, as well as efforts of the convent admi-nistration. More extensive construction works in the church of St Bernardine were conducted in mid-17th century: sin-gle-light windows were walled up and larger, semi-circular ones were opened, and arrangements were made for the in-stallation of the wooden ceiling. A century later, the church and convent underwent more extensive modifications which included the erection of new altars.

During the 19th century, maintenance and renovations of the church and convent did not include any significant interventions in terms of construction. On the contrary, the first half of the 20th century saw extensive, but also radical changes which greatly affected and irreversibly altered the original disposition of the Kampor convent. At the very be-ginning of the century, in 1903, new church flooring covered or partly ruined the original floor with ledger stones. During the 1920s and 1930s, a series of interventions led by Fra Vladislav Brusić brought to the reconstruction of the church and the convent. Old openings were walled up and new ones

THE fRANCISCAN CONVENT Of ST BERNARDINE Of SIENA IN KAMPOR ON THE ISLAND Of RAB


were opened, the convent library was moved to the ground floor, some of the floors within the convent were remade in cement, the new convent staircase was installed, and so on. Among the most radical interventions were definitively those in the church of St Bernardine: its side altars were removed or relocated, the polyptych of St Bernardine and the altar retable in the chapel of the Greek Madonna switched positi-ons, the old sacristy was replaced by a new chapel dedicated to the Holy Cross, and the whole church interior was painted.

Apart from those in the church of St Bernardine, refur-bishments during the second half of the 20th century were not as pronounced and mostly included repairs in individual rooms and adaptations of convent structures to everyday needs of its inhabitants. In this period experts in various fields became increasingly involved in all interventions, so restorations of the convent and its inventory were conducted with necessary care and consideration for their historical and artistic value.

Over its more than five centuries-long history the Francis-can convent of St Bernardine in Kampor has been provided with various works of art and liturgical items. In accordance with Franciscan modesty, the assembled inventory is rather simple and scarce in number. However, certain works of art feature as examples of important artistic and masterly achie-vements and single out the Kampor convent as an important place of spiritual, cultural and artistic tradition within the broader context of the eastern Adriatic coast.

The entire corpus of stone architectural decoration and other stone artwork produced or acquired since the founda-tion of the convent of St Bernardine in Kampor in mid-15th century can be characterized as a numerous and stylistically heterogeneous group of objects. The majority are merely artisan achievements of historical and cultural value that reflect the dominant building and stone-carving practice of the period they were produced in. On the other hand, the architectural decoration of the façade of the church of St Bernardine, elements of the disassembled presbytery altar rail, the tomb slab of Andrea Cimalarcha, the sarcophagus in the cloister and the pluteus with Croatian interlace mo-tif are all examples of artwork of the highest historical and artistic value.

Furnishing of the church of St Bernardine began already at the time of its construction in mid-15th century, when its interior was embellished by the altar rail and the polyptych of the high altar. The altar rail, commissioned by Petar Car, the principal donor of the construction of the convent, was carved in 1456 by Andrija Aleši. It consisted of slender colu-mns with capitals and held the statues of two torch-bearing angels and statues of St Bernardine and St Francis. The new presbytery was adorned by the precious monumental gilt polyptych which represented the visual focus of the entire late-Gothic interior. The polyptych of St Bernardine of Siena,

undoubtedly the most valuable item of the church inventory, was painted by the Venetian painters, brothers Antonio and Bartolomeo Vivarini in 1458. A masterpiece of Venetian mid-15th century painting, the altarpiece bears exceptional histo-rical and artistic value in a broader, international context as one of the fully preserved works of the two leading Venetian masters of the period.

The icon of the Madonna and Child is another important work of art which, like the Vivarini polyptych, has mainta-ined in its original location and function within a lavishly carved wooden retable designed in the manner of Venetian Renaissance. The icon has long been the object of special ve-neration and votive devotion, and its cultural value super-sedes its artistic quality.

Besides masterpieces of artistic creation, the Kampor con-vent also preserves more modest works of art such as the wooden ceiling in the church of St Bernardine, painted by Mateo Otoni Napoli in 1669. Using a simple visual language, the complex iconography and narrative content of this type of painted ceilings were intended to encourage devotion and transmit spiritual messages, in which artistic quality was not the primary goal. Nevertheless, the Kampor wooden ceiling represents one of the two existing examples of painted epi-sodes from the life of St Francis, while its impressive dimen-sions, rich decoration and narrative quality immensely enrich the interior of the church.

The heterogeneous artistic heritage of the Kampor con-vent created throughout the centuries is a reflection of the efforts of the religious and monastic community to embellish the spaces of the convent. In this context, it is generally si-milar to artwork preserved in other Franciscan convents on the neighbouring islands of Krk, Košljun or Cres. Individual works of art vary from exceptional masterpieces such as the Vivarini polyptych, high-quality works of art produced by both foreign and local masters, to modest artistic creations. However, as a whole they embody the convent’s infrangible bond with its cultural environment and its devotedness to faith that continued to be lived within its walls and came to be expressed through visual language.

---

The incentive for this study was provided by the conser-vation-restoration campaign conducted in 2016 as the basis for the written survey that presented the results of archaeo-logical, archival, art historical and restoration research and defined the display layout and guidelines for future interven-tions. A detailed analysis of all architectural structures and furnishings served as the starting point for a new interpre-tation of their stylistic and formal features, only to confirm the importance and value of this Franciscan convent.

147

BIlJEŠKa o autorIMa

Ivan Braut rođen je 1987. godine u Rijeci. Magistrirao je povijest umjetnosti i povijest na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci 2011. godine, nakon čega je upisao postdiplomski doktorski studij Sveučilišta u Zadru. Od 2013. do 2018. godine bio je povremeni suradnik i zaposlenik Hrvatskoga restauratorskog zavoda gdje je radio na istraživanju i dokumentiranju nepokretne kulturne baštine. Od 2018. godine radi kao stručni suradnik – konzervator u Konzervatorskom odjelu u Rijeci. Suradnik je na znanstvenim i stručnim projektima te sudjeluje u organizaciji skupa Dijalozi s baštinom na Filozofskom fakultetu u Rijeci. U dosadašnjem stručnom radu bavio se temama kamene skulpture, arhitekture i zaštite kulturne baštine na prostoru Kvarnera, Istre i Dalmacije.

Krasanka Majer Jurišić rođena je 1975. u Zagrebu. Završila je studij povijesti umjetnosti te talijanskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je i doktorirala 2012. godine s temom Javne palače u Dalmaciji u vrijeme mletačke uprave. Bavi se istraživanjem profane i sakralne arhitekture 15. – 18. stoljeća. Autorica je više znanstvenih i stručnih radova i članica je uredništva časopisa Kvartal i Portal. Godine 2009. dobila je povelju Društva povjesničara umjetnosti za knjigu Palača šećerane u rijeci.Od godine 2003. zaposlena je u Hrvatskom restauratorskom zavodu, a danas radi kao konzervatorica savjetnica povjesničarka umjetnosti, voditeljica Odsjeka za dokumentiranje nepokretne kulturne baštine.

Edita Šurina rođena je 1976. godine u Zagrebu. Diplomirala je povijest umjetnosti i talijanski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 2004. godine zaposlena je u Hrvatskom restauratorskom zavodu i radi u Odsjeku za konzervatorsku dokumentaciju nepokretne baštine kao viša konzervatorica povjesničarka umjetnosti. Sudjeluje u konzervatorsko-restauratorskim istraživanjima i obnovama profanih i sakralnih spomenika graditeljske baštine. FOTOGRAFIJE


fOTOGRAfIJE

Hrvatski restauratorski zavod4, 4a, 6, 17, 40-55, 57-71, 78-79, 83-88, 94-111, 116 (N. Vasić, J. Kliska)1, 2, 3, 36, 56, 81, 82, 89, 90, 93 (Lj. Gamulin)91, 92 (N. Oštarijaš)80 (G. Tomljenović)30 (Restauratorski odjel Split)

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Zagreb9, 10, 114, (S. Noworyta, Schneiderov fotografijski arhiv)

Ministarstvo kultureKonzervatorski odjel Rijeka5, 7, 11, 12, 13, 14, 15, 26, 28a-b, 33 (V. Malinarić)19 (R. Švalba)32, 34 (D. Grigić)121 (D. Krizmanić)79b, 117, 118, 119, 120, 122 (I. Braut)

Konzervatorski odjel Split8 (I. Matejčić)113, 115 (Ž. Bačić)

Konzervatorski odjel Zadar21, 22 (Arhiv Alinari)

Državni arhiv Rijeka20 (Zbirka starih razglednica)

Državni arhiv Split37, 38 (Arhiv mapa za Istru i Dalmaciju)

Arhiv franjevačkog samostana u Kamporu16, 17, 18, 25

Privatno vlasništvo23, 24, 27a-b, 35, 112 (M. Maroević, vlasništvo Josipa Andrića)

NACRTI

Hrvatski restauratorski zavod31a-b (izradili: Restauratorski odjel Split)72-77 (izradili: A. Škevin Mikulandra, K. Majer Jurišić, E. Šurina)

D&Z d.o.o., Zadar 39a-h (snimili J. Gršković, Š. Skoblar).

Ministarstvo kulture, Konzervatorski odjel Rijeka29, 29 a-d (izradili: S. Borčić, B. Ružić)

POPIS IZVORA SLIKOVNIH PRILOGA

FranJEvačKI saMostansKI KoMplEKs sv. BErnardIna sIJEnsK oG ...

Documents

Transcript of FranJEvačKI saMostansKI KoMplEKs sv. BErnardIna sIJEnsK oG ...