SKRIPTA : FILOZOFIJAElma uturaWilliam K. Frankena1. Moral i filozofija moralaEtiko miljenje ima nekoliko odrednica ( koje je postavio Sokrat), a to su : 1. Ne smijemo dopustiti da na nau odluku djeluju emocije, nego moramo ispitati predmet i drati se najboljeg rasuivanja; 2. Ne moemo se pozivati na openito miljenje ljudi; misliti moramo sami za sebe; 3. Nikad ne bismo trebali uiniti ono to je moralno pogreno. Sokrat daje trostruki argument da bi dokazao kako bijegom ne bi trebao prekriti zakone ( ako se sjeate prie),a to je: 1. Nikada ne bismo trebali nekoga otetiti ; 2. Ako neko ostane ivjeti u dravi u trenutku kada iz nje moe pobjei, on preutno prihvaa potivanje njezinih zakona; 3. ovjekovo drutvo ili drava zapravo je njegov roditelj ili uitelj, a ovjek bi trebao sluati roditelje i uitelja. Moralna pravila koja se prihvaaju kao valjana su : 1. Nikada nikome ne treba nanijeti tetu; 2. Treba drati svoa obeanja; 3. Treba sluati i potovati roditelje i uitelje. Veina se moralnih problema pojavljuje u situacijama u kojima postoji sukob dunosti. Problem se rjeava ne samo pozivanjem na pravila nego i inom odluivanja koje pravilo, i pred kojim drugima, ima prvenstvo. To je tipian uzorak rasuivanja u etici. Etika je grana filozofije; to je filozofija morala ili filozofsko razmiljanje o moralu, moralnim problemima i moralnim sudovima. Filozofija morala javlja se kada prijeemo stupanj na kojem se ravnamo prema tradicionalnim pravilima pa ak i stupanj na kojem smo ta pravila toliko ugradili u sebe da moemo rei da se ravanmo iznutra, do stupnja na kojemo sebi mislimo kritiki i openito i kada kao moralni djelatnici postiemo neku vrstu autonomije. 1.Postoji deskriptivno, empirijsko povijesno ili znanstveno istraivanje2. Postoji normativno razmiljanje kakvo vodi onaj tko se pita ta je ispravno, dobro ili obvezno. To moe poprimiti oblik utvrivanja normativnog suda te pruanja razloga za taj sud ili spremnosti da ih se prui. 3.Postoji analitiko, kritiko ili metaetiko razmiljanje. To je vrsta razmiljanja za koju bismo pretpostavili da bi je Sokrat dosegao kad bi u opravdavanju svojih normativnih sudova bio izazvan do krajnosti. Ono pokuava dati odgovore na logika, epistemoloka ili semantika pitanja.

Moral u naznaenom smislu u odreenom je pogledu drutveni pothvat, a ne tek otkrie ili izum za pojedinevo vlastito ravnanje. Moral je drutven i po svom porijeklu, sankcijama i funkcijama. On je instrument drutva kao cjeline, namijenjen za ravnanje pojedincima i manjim grupama. Moral moramo razlikovati od razboritosti. Mogue je id a razboritost i moral nameu odreene jednake oblike ponaanja kao, na primjer, potenje. Takoer je mogue da je razboritost moralna vrlina : za moralnu taku gledita nije karakteristino to je ispravno ili estito odreivati iskljuivo u smislu onoga to pojedinac eli ili to je je u njegovu interesu. Kao drutveni sistem regulacije moral je, s jedne strane, kao zakon a, s druge, konvencija ili etika. Konvencija poiva na razmatranjima izgleda, ukusa u prikladnosti. Moral ima vie individualistiki ili protestantski aspect. Moral je drutvena institucija ivota, institucija koja u svojim lanovima promie racionalno samoravnanje ili samoodreenje. Filozofi morala razlikuju stupnjeve morala; razlikovali su a) predracionalni, obiajni, ili grupni moral; b) osobni, racionalni ili misaoni moral. Moral poinje kao skup kulturalno definiranih ciljeva i pravila koja upravljaju nainima postizanja tih ciljeva, koja su u odnosu na pojedinca manje ili vie vanjska i njemu nametnuta ili su mu pak usaena u obliku navika. Proces internalizacije ( ciljevi i pravila koja pojedinac uzima kao svoje vlastite i po njima ravna svoje ponaanje) moe biti potpuno iracionalan, no za moral je tipino da svoja nametanja prati. Racionalnijim moralnim sklopom postiemo istraeni ivot i neku vrstu autonomije, postajemo samostalni moralni djelatnici.. Institucija morala sadri mnogo imbenika : 1. Odreene oblike sudova u kojima se za pojedinane predmete kae da imaju ili nemaju odreenu moralnu kvalitetu, obvezu ili odgovornost; 2. Implikaciju da je primjereno i mogue izraziti u openitijim sudovima ; 3. Neka pravila, naela, ideale i vrline koje je mogue izraziti u openitijim sudovima; 4. Odreene karakteristine, prirodne ili steene oblike osjeanja; 5. Odreene sankcije ili dodatne izvore motivacije koje takoer esto izraavamo u verbalnim sudovima; 6. Gledite koje se zauzima u svemu tom prosuivanju, razlaganju i osjeanju, a koje na neki nain razliito od onoga to nalazimo u razboritosti, u umjetnosti is l. U nekima od naih moralnih sudova kazujemo da je odreena radnja, ili vrsta radnje, moralno ispravna, pogrena, obvezna, da je dunost.. U drugima govorimo o osobama, motivima, namjerama te za njih kaemo da su moralno dobre, loe, kreposne, odgovorne.. Prvi se nazivaju sudovima moralne obveze a drugi sudovi moralne vrijednosti.

2. Egoistike i deontoloke teorijeSa podruja normativne etike razlikujemo teoriju dunosti, teoriju moralne vrijednosti, teoriju izvanmoralne vrijednosti. Krajnji cilj normativne teorije dunosti jest upravljati nas u donoenju odluka i sudova o radnjama u odreenim situacijama. S obzirom na to da moralna filozofija poinje onda kada ljudi ustanove da njihov kodeks prevladavajuih moralnih pravila vie nezadovoljava, filozofi morala su uvijek bili kritini u vezi shvaanja da kao standard moramo uzeti pravila kulture u kojoj ivimo. Jedan je prigovor da stvarna pravila jednog drutva nikad nisu naroito precizna, da uvijek doputaju iznimke, ted a jedno pavilo moe doi u sukob s drugim. Drugi je prigovor da su prevladavajua pravila openito doslovna, negativna i konzervativna,a nisu afirmativna, konstruktivna, kreativna, niti prilagodljiva novim situacijama. Moralna pravila se razlikuju od kulture do kulture. Postoje deontoloke i teleoloke teorije. Teleoloka teorija kae da je osnovni ili krajnji kriterij ili standard da je neto moralno, ispravno, pogreno, obvezujue itd izvanmoralna vrijednost koja je stvorena. Prema tome, djelo je ispravno ako i samo ako je bilo namjeravano da proizvede barem toliko veliku prevagu dobra nad zlom koliko i bilo koja raspoloiva alternative; djelo je pogreno ako i samo ako to ne ini. Djelo bi trebalo poiniti ako i samo ako ono ili pravilo pod koje pripada proizvodi, vjerovatno e i proizvesti ili je namjeravano da proizvede veu prevagu dobra nad zlom nego bilo koja druga raspoloiva alternativa.Teorija moralne obveze i moralne vrijednosti u odreenom smislu ine ovisnom o teoriji izvanmoralne vrijednosti. Teolog moe zauzeti bilo koje stajalite o tome to je dobro u izvanmoralnom smislu. Teolozi su esto bili hedonisti, poistovjeujui dobro s uitkom, a zlo s boli. Takoer oni mogu biti i nehedonisti, poistovjeujui dobro s moi, znanjem, samoostvarenjem, savrenstvom itd. Deontoloke teorije nijeu ono to teoloke potvruju. One tvrde da, u najmanju ruku, osim dobra ili zla sadranog u njezinim posljedicama, postoje i drugi motive koji enku radnju ili pravilo mogu uiniti ispravnom ili obveznom- pored stvorene vrijednosti to su odreene znaajke djela samog, na primjer, injenica da ono znai dranje obeanja, da je ispravno ili dag a nagrauje Bog ili drava. Deontolozi ustrajavaju na tome da postoje i druge osnovne ili prvobitne znaajke koje ine ispravno djelovanje. Teleolozi se razilaze u pogledu pitanja za ije je dobro ono to bi se trebalo promicati. Etiki egoizam dri da ovjek uvijek mora initi ono to e promicati njegovo najvee dobro. To stajalite su prihvaali Epikur, Hobbes i Nietzsche. Etiki univerzalizam ( utilitarizam) zauzima stva da je krajnji cilj najvee ope dobro- da djelo ili pravilo djelovanja jest ispravno ako i samo ako slui ili vjerovatno slui u stvaranju barem jednako velike prevage dobra nad zlom u svemiru kao cjelini koliko i bilo koja alternative, da su pogreni ako to ne ine, a obvezni ako slue ili vjerovatno slue stvaranju nejvee mogue prevage dobra nad zlom u svemiru. Utilitaristi su: Jeremy Bentham i John Stuart Mill koji su bili hedonisti. Neki utilitaristi nisu hedonisti ( G.E. Moore, Hasting Rashdall) pa su dobili naziv ideal utilitaristi. Teorije deontologizma postupaka tvrde da su osnovni sudovi obveze svi odreda pojednani, poput U ovoj bih situaciji morao postupiti tako i tako.., a das u openiti sudovi poput Moramo uviejk odrati svoja obeanja neupotrebljivi, beskorisni i da ih je mogue izvesti iz pojedinanih sudova. Ekstremni deontolozipostupaka tvrde da u svakoj konkretnoj situaciji moramo sagledavati ili na neki nain odvojeno odluiti to je ispravno ili to smo duni initi ( E.F. Carritt, H.A. Prichard, Aristotel, Butler. Gledite egzistencijalista danas je vie sa naglaskom na odluci nego na intuiciji, te uz priznavanje tekoa i briga. Deontolozi pravila smatraju da se standard ispravnog i pogrenog sastoji od jednog ili vie pravila. Oni tvrde das u ta pravila temeljna id a nisu indukcijom izvedena iz posebnih sluajeva. Tvrde das u sudovi o tome to u konkretnim sluajevima initi moraju uvijek biti odreeni u svjetlu pravila ( kao to je bio sluaj Sokrata). Deontolozi postupaka su : Samuel Clarke, Richard Price, Thomas Reid, W.D. Ross, Immanuel Kant. sokratov postupak je postupka deontologa pravila, jer se on jednostavno poziva na odreena pravila. Etiki egoizam jest etika teorija, ona niej uzrok djelovanja ili karakterne znaajke, i kompatibilan je sa skromnim povlaenjem ega i nesebinou u praksi. On moe mislit da su skromnost i obzirnost prema drugima, kao i potenje, najbolji stvar po kojem se moe ravnati; on moe biti sasvim prosvijetljeni egoist. Postavke etikog egoista su : 1. Da je jedna i jedina temeljna dunost pojedinca da za sebe promie prevagu dobra nad zlom; 2. Da se pojedinac, ak i pri stvaranju moralnih sudova u drugom i treem licu, mora ravnati po onom to je u njegovu vlastitu korist; 3. Da se pojedinac pri stvaranju takvih sudova mora ravnati po tome to je u korist osobe kojoj, ili o kojoj govori. Etiki egoist mogu imati bilo koju vrstu teorije o tome to je dobro, to je loe ili u emu se sastoji dobrobit pojedinca. Oni su esto bili hedonisti, poput Epikura, identificirajui dobro ili dobrobit sa sreom, a sreu sa uitkom. Takoer, mogu poistovjetiti dobro ili dobrobit sa znanjem, snagom ili onim to je Platon nazvao mijeanim ivotom uitka, znanja idr dobrih stvari. Etiki egoist dri kako bi svako trebao djelovati i suditi po sandardu svoje vlastite dugorone koristi u smislu dobra i zla. Etiki egoizam kao cijelu priu o moralnom ivotu zagovara prudencijalizam. Razborito gledite nije i moralno gledite. Moralno gledite je nepristrano. Glavni argument koriten kao osnova etikog egoizma bio je psiholoki argument, argument na osnovi ljudske prirode ( koji nije uvjerljiv i ne treba ga prihvatati). Dva pravca argumentacije protiv teorija deontologizma postupaka : 1. Bez pravila praktino en moemo; 2. Pravila su potrebna u procesu moralne edukacije. Deontolozi pravila obino dre da se standard sastoji od odreenog broja prilino specifinih pravila, poput onih o govorenju istine ili potivanaj sporazuma, od kojih svako govori da uviejk u svakoj situaciji odreene vrste, treba djelovati an odreeni nain. Najei prigovor je da ne moe biti oblikovano niej pravilo a a ne postoji iznimka, ted a ne moe biti oblikovana nijedna grupa pravila koja ne bi doputala sukobljavanja pravila. Na taj prigovor se moe odgovoriti da se iznimka u odnosu an pravilo moe dogoditi onda kad ono pravo prvenstva ustupa drugom pravilu te da predloena pravila mogu biti poredena po hijerarhiji, tako da s enikad ne sukobljavau, niti se raspravlja o pravu prvenstva. Sir David Ross ( deontolog pravila) razlikuje stvarnu dunost od prima facie dunosti, ono to je stvarno ispravno i ono to je prima facie ispravno. Ono to je stvarno ispravno ili obvezno jest ono to bismo u odreenoj situaciji uiniti. Ne postoje, niti mogu postojati, priznaje Ross, ikakva pravila koja nemaju iznimaka. Iznimke postoje u odnosu na svako pravilo stvarne dunosti; takoe, postoje beziznimna pravila prima facie dunosti. Prema miljenju Rossa, prima facie dunosti su vjernost, zadovoljtina, zahvalnost, pravednost itd. Drug bi deontolozi pravila rekli da njihova temeljna pravila nisu bjelodana, nego su asbitratno odreena, boanski objavljena Sidgwick iRashdall nadopunjuju dva teleoloka aksioma- naelo razboritosti ili racionalnog egoizma i naelom dobrotvornosti ili korisnosti. Monoteistike vrste deontologije pravila pruio je Immanuel Kant. Postupaj samo po onoj maksimi za koju istodobno moe htjeti da bude opi zakon. Neka je radnja moralna ispravna i/ili obvezujua ako i samo ako ovjek moe dosljedno htjeti da prema maksimi ili pravilu o kojem je rije djeluje svako tko se nae u slinim okolnostima.On ne tvrdi da ovjek mora odrati svoja obeanja zato to bi rezultati njihova opeg kreenja, kad je to nekome prikladno ili korisno, bili tako loi da se en bi mogli tolerirati. Kant tvrdi da ovjek ne moe ak ni htjeti djelovati prema toj maksimi, zato to bi time doveo do kontradikcije volje ; htio bi oboje da je mogue davati obeanja kojima e se i vjerovati, kaoi da svako ima slobodu kriti obeanja ako mu to odgovara.

3. Utilitarizam i pravednostDeontoloke teorije ozbijno shvataju druge ljude a li ne shvaaju dovoljno ozbiljno promicanje dobra. Egoizam ozbiljno uzima promicanje dobra ali ne uzima dovoljno dobro druge ljude. Utilitarizam odjednom popravlja objet e pogreke. Sastoji se u promicanju oeg dobra. Jedini, konani standard ispravnog, pogrenog i dunosti je naelo korisnosti ili dobrobiti, koje sasvim strogo kae da moralni cilj kojem valja teiti u svemu to inimo jest najvea mogua prevaga dobra nad zlom (ili najmanja). To podrazumiejva da je mogue jedno u odnosu na drugo mjeriti i vagati na neki kvantitativni ili barem matematiki nain. Jeremy Bentham je pokuao razraditi hedonistiki raun uitka i boli, upotrebljavajui sedam dimenzija : trajanje, intenzitet, sigurnost, bliskost, plodnost, istou i domet. John Stuart Mill je raio da se u evaluaciju uitka uvede i kvaliteta i kvantiteta; meutim, ako se to uini, teko je vidjeti na koji nain je mogue izraziti utilitaristiki standard. Postoje dvije vrste utilitarizma : utilitarizam postupaka i utilitarizam pravila. Utilitaristi postupaka smatraju d aovjek openito, ili barem gdje je primjenjivo, mora rei to je ispravno ili obvezno pozivajui se izravno na naelo korisnosti. ovjek mora upitati Kakav e iinak imati moje injenje ovog djela u ovoj situaciji na opu prevagu dobra nad zlom?, a ne: Kakav e uinak imati svaije injenje ove vrste djela u ovoj vrsti situacije na opu prevagu dobra nad zlom? to stajalite su zastupali Bentham i Moore, moda i Mill. Utilitarizam pravila ima prilino drugaije gledite, koje se takoer pripisuje Millu. Poput deontologizma pravila, naglaava sredinji poloaj pravila u moralu i tvrdi da openito, ako ne i uvijek, moramo govoriti to nam je initi u odreenim situacijama pozivanjem na pravilo poput onog o govorenju istine. Utilitarizam pravila dodaje da uvijek moramo odreivati svoja pravila pitajui koja e pravila promicati najvee ope dobro za svakoga. Niej pitanje koja radnja ima najveu korisnost, nego koje pravilo ima. Pitanje koje postavljaju je :to bi se dogodilo ako bi svako u ovakvim sluajevima uinio ovo? Naelo korisnosti jo uviejk je krajnji standard, no an nj se moramo pozivati na razini pravila a ne na razini pojedinanih sudova. Postoje, ili bar mogu postojati sluajevi u kojima se moramo pridravati pravila kao to je odravanje obeanja i zabrana laganja pa ak i kada to nije za najvee ope dobro u odreenoj situaciji o kojoj je rije. Utilitarizam pravila nas na kraju navodi da prihvatimo neku od deontolokih teorija. Prigovor se sastoji u nastavljanju pravca argumentacije Butlera i Rossa protiv utilitarizma postupaka, usporeivanjem pravila umjesto postupaka. Kriterij za odreivanje pravila moralnosti nije samo korisnost nego i pravednost. Prema tome, ispravna je neka vrsta deontoloke teorije, jer prema njoj je pravedno ono to je neovisno o naelu korisnosti. Ako u nekim sluajevima pravednost moe nadvladati korisnost, onda na pitanje o tome to je pravedno nije mogue odgovoriti pozivanjem se na naelo korisnosti. Postoje barem dva osnovna i neovisna naela morala, naelo dobrobiti ili korisnosti koji nam govori da uveamo ukupnu koliinu dobra u svijetu (prevaga dobra nad zlom) i naelo pravednosti. To moemo nazvati mjeovitom deontolokom teorijom. To znai da svoja dva naela mora smatrati za naela prima facie,a ne stvarne dunosti;, mora dopustiti prvenstvo naela pravednosti u odnosu na naelo korisnosti, barem u nekim prilikama. Moral od nas moe zahtijevati pravednost, draje obeanja itd, ali ne i dobrotvornost. Pravednost podrazumijeva dobrotvornost i ona je prima facie ispravna (kad je mogua i kad je ne iskljuuju drugi razlozi). Pod naelom dobrotvornosti i korisnosti misli se na naelo da treba uiniti ono djelo ili slijediit ono pravilo koje e, ili e vjerovatno dovesti do najvee prevage dobra nad zlom u svemiru. Trebamo initi dobro i sprjeavati ili izbjegavati initi zlo. Imamo i prima facie obvezu da uveamo prevagu dobra nad zlom ako i samo ako imamo raniju prima facie obvezu da inimo dobro i sprjeavamo zlo. Ovo prvo naelo se naziva naelo dobrotvornosti. Sve nae dunosti, pa ak i dunost da budemo pravedni, pretpostavljaju naelo dobrotvornosti, premda svi ne proizlaze iz njega. Prilikom odreivanaj naih stvarnih dunosti postoje mnoga pravila o tome to je prima facie ispravno, pogreno ili obvezno, koja mogu biti izvedena i naela dobrotvornosti. Sve nae prima facie obveze ne mogu btii izvedene iz naela dobrotvornosti, kao ni iz naela korisnosti. Jer naelo dobrotvornosti ne govori nam na koji nai moramo rasporediti dobro i zlo; govori nam samo da moramo proizvoditi jedno a sprjeavati drugo. Naelo pravednosti u normativnoj teoriji ima kljunu ulogu. Prwema toj teoriji, sve nae priima facie dunosti pretpostavljaju naelo dobrotvornosti, ali sve ne porizlaze amo iz njega, premda to kod nekih jeste sluaj, ukljuujui i naelo korisnosti ili dobrobiti. Naelo dobrotvornosti je za sve prima facie dunosti nuan uvjet, ali samo za neke od njih je i dovoljan. Distributivna pravednost je pravednost u rasporeivanju dobrai zla. Retributivna pravednost pretstavflja kazne itd. Distributivna pravednost je stvar komparativnog postupanja prema pojedincima. Sidgwick je predloio formula prema kojoj je pravednost slino postupanje sa slinima, a nepravednost razliito. Predloeno je i nekoliko kriterija: 1. Da je pravednost u odnosu na ljude sukladna njihovim zaslugama i odlikama ; 2. Da se prema ljudskim stvorenjima postupa jednako, us mislu jednake razdiobe dobra i zla, izuzevi sluaj kazne; 3. Da se prema ljudima postupa u skladu sa njihovim potrebama ili sposobnostima ili oboje. Prvo je klasini meritarni kritetrij pravednosti (kao kod Aristotela); taj je kriterij prihvatio i Ross; kriterij zasluge ili odlike jest vrlina, a pravednost je rasporeivanje dobra (sree) u skladu s vrlinom. Drugo je izjednaiteljski kriterij koji je karakteristian za modern demokratsku teoriju. Tree takoer pretstavlja modern gledite i moe imati razliite oblike; njegov danas najprominentniji oblik jest marksistika izreka Svakome prema njegovoj sposobnosti, svakome prema njegovim potrebama. Jednakost postupanja osnovni je standard distributivne pravednosti. Naelo pravednosti kao prima facie dunost postavlja dunost jednakog postupanja prema ljudima. Postupati sa ljudima jednako ne znai postupati identino ; pravednost nije jednolina. To znai relativno jednako doprinositi dobroti njihovihivota ili nalagati relativnu rtvu. Kao to je ve reeno, dva osnovna naela prima facie obeveze su naelo dobrotvornosti i naelo pravednosti (jednakosti). Etika ljubavi dri da postoji samo jedna temeljni etiki imperative ljubiti- id a sve ostale trebamo izvesti iz njega. ist agapizam trebamo smatrati treom vrstom normativne teorije, pored deotolokih i teleolokih teorija. isti agapizam postupaka drat e da s ene trebamo pozivati na pravila. Zakon ljubavi je nazvano antinomizam ili situacionalizam i akrakteristino je za neke religijske egzistencijaliste. Agapist pravila e tvrditi da moramo odrediti to trebamo initi odreujui koja pravila djelovanja u sebi utjelovljuju najvie ljubavi a onda slijediti ta pravila u odreenim situacijama. Prava i dunosti su openito korelativni. Svuda gdje x ima pravo u odnosu na y, yima dunost prema x-u. Obratno nije uvijek istinito. Y bi trebao biti dobrotvoran pram x-u, no teko da bi x to mogao zahtijevati kao svoje pravo. Kod najveeg broja vrsta dunosti i obveza, ako y ima dunost prema x-u, onda x ima pravo da y prema njemu postupa na odreeni nain.

4. Moralna vrijednost i odgovornostMoralna vrijednost je dijelom pitanje meu predmetima koje nazivamo dobrima ili loima. Ono to moe moralno biti dobro ili loe jesu osobe, grupe osoba, znaajke karaktera, raspoloenja, osjeaji, motive i namjere- ukratko, osobe, grupe osoba i elementi osobnosti. Razlikujemo : 1. Naela ili vrste radnji koje su ispravne ili obvezne (naela pravednosti ili korisnosti) ; 2. Moralne vrijednosti ili moralno dobre stvari, (vrline i odreene motive) ; 3. Vrijednosti ili stvari koje su izvanmoralno dobre, bile one duhovne (znanje, druenje sa Bogom) ili materijalne (automobil, kua..) neke stvari mogu ii pod vie od navedenih zaglavlja; pravednost je ujedno i naelo i kreposna naklonost a sloboda je i naelo i vrijednost. Moral s ebavio njegovanjem odreenih dispozicija ili znaajki, meu kojima su karakter i vrline kao to su potenje, dobrota i savjesnost. Sve njih moramo stei uenjem i praksom. One predstavljaju dispoziciju za odreene vrste posptupanja u odreenim vrstama situacija a ne tek odreeni oblik razmiljanja ili osjeanja. Egoizam znaajki odvratit e da bismo trebali gajiti znaajke koje najvie doprinose naoj vlastitoj dobrobiti. Utilitarizam znaajki ustrajat e na tome da bismo neku znaajku trebali njegovati ako i samo ako njezino izraavanje u naoj radnji doprinosi najveem opem dobru kao i bilo koja alternativna znaajka. Deontologizam znaajki e odgovarati deontologizmu pravila. On e drati da su odreene znaajke moralno dobre i da treba njegovati jednostavno njih kao takve, a ne zbog neke izvanmoralne vrijednosti koju moda posjeduju ili promiu. Najadekvatnija je mjeovita teorija moralne vrijednosti koja zagovara njegovanje znaajki najpotpunije izraenih u dobrotvornoj i/ili pravednoj radnji. Dobrotvornost i pravednost su dvije kardinalne moralne vrline. Te vrline su takve prirode da:1. Ne mogu biti izvedene jedna iz druge i 2. Sve druge moralne vrline mogu biti izvedene iz njih ili biit prikazani kao neki od njihovih oblika. Prema Platonu postoje 4 kardinalne vrline : mudrost, hrabrost, umjerenost i pravednost. Preteno vlada tradicionalno vjerovanje da kranstvo posjeduje 7 kardinalnih vrlina: 3 teoloke ( vjeru, ufanje i ljubav) i 4 ljudske (razboritost, hrabrost, umjerenost i pravednost) to ej bilo stajalite sv. Tome Akvinskog. Sv. Augustin na posljednje etiri gleda kao na ljubav, a za njega su kardinalne samo prve tri. Mnogi moralisti kao i Schopenhauer uzimali su dobrotvornost i pravednost kao kardinalne moralne vrline. Savjesnost je takva vrlina koja nije ograniena na odreeni sektor moralnog ivota (kao to je sluaj sa zavisnou i potenjem) ve je to vrlina koja pokriva cjelinu moralnog ivota i pripada svim sektorima moralnog ivota. Postoje jo dvije vane znaajke: sklonost prema otkrivanju i potivanju relevantnih injenica te sklonost prema jasnom razmiljanju. Nisu ograniene samo an moralni ivot ali one su moralno poeljne ili ak imperativne. Moralnost naela i moralnost znaajki karaktera su dva komplementarna aspekta istog morala. Tada e za svako naelo postojati moralno dobra znaajka koja se sastoji od dispozicije ili tendencije prema djelovanju u skladu s naelom, esto poznatim pod istim imenom, a za svaku moralno dobro znaajku postojat e naelo koje definira vrstu radnje kojom e ona biti izraena. Moral mora priznati sve vrste isprika i olakotnih okolnosti. U tom smislu ovjek mora biti a ne treba initi. biti ukljuuje barem pokuaj injenja. Moralni ideali su naini na koje emo prije biti nego initi.imati moralni ideal znai eljeti biti osoba neke odreene vrste, imati odreene znaajke karaktera, npr.moralnu hrabrost ili savren integritet, a ne neke druge. Arostotel je smatrao da je pojedinac za svoj in odgovoran ako i samo ako 1. Je uzrok ina u njemu, unutarnji8 niej ga netko ili neto iz vanjeske okoline prisililo) i 2. Ako nejgovo djelovanje nije rezultat nekog neznanjakoje nije posljedica negovih ranijih izbora. Ta dva uvjeta su nuni za odgovornost. Moore, Nowll-Smith id r.smatrali su da ovjek nie za neku radnju odgovoran osim ako nije mogao postupiti drugaije, ako je sam odluio postupiti drukije ili ako su nejgov karakter i elje bilirazliiti. ovjekov izbor mogu odreivati nejgova vlastita uvjerenja, karakter i elje a da ipak ostane slobodan i odgovoran. Determinizam predstavlja gleite koje za svaki dogaaj, ukljuujui i ovjekove izbore i htijenja, uzrokovan nekim dogaajem i dogaa se kao uinak ili rezultat tih drugih dogaaja. Nedeterminizam to nijee i dodaje da se neki dogaaji, meu kojima sui ovjekovi izbori i htijenja, zbivaju bez ikakvih uzroka ili objanjenja. Deontolozi su ponekad bili deterministi ili su barem smatrali da je moralna odgovornost konsistentna s determinizmom (Ross) . Oblik mjeovite deontoloke teorije su kojoj su temeljena naela dobrotvornosti i jednakost u postupanju (distributivna pravednost) sankcije moraju biti opravdane svojim reformatorskim, preventivnim ili ohrabrujuim uincima. Determinizam je kompatibilan sa moralnom odgovornou, to u novije vrijeme i misli veina filozofa morala engleskog govornog podruja. Ako prihvatimo takvo gledite na opravdanje uporabe pripisivanja odgovornosti i moralnih sankcija, neophodne su dvije pretpostavke : 1. Moramo pretpostaviti da ljudi obino imaju slobodu niti to su odabrali; 2. Moramo pretpostaviti da odabiri i radnje ljudi obino imaju razloge i razlono su predvidljivi, a nisu rezultat nekog potpuno sluajnog odstupanja. 5. Intrinzina vrijednost i dobar ivot Izvanmoralne prosudbe ili vrijednosni sudovi mogu biti pojedinani (to je dobar auto) ili openiti (znanje je dobro). Pojedinaan vrijednosni sud uvijek je implicitno openit. Kad kaemo da je x dobar, moramo biti spemni rei da je bilo to poput x dobro, i to jednako dobro. 1. Moralne vrijednosti = stvari koje su dobre po moralnoj osnovi; 2. Izvanmoralne vrijednosti : a) uporabne vrijednosti= stvari koje su dobre zbog svoje korisnosti u neku svrhu; b) izvanjske vrijednosti = stvari koje su dobre jer su sredstvo za postizanje onog to je dobro; c) inherentne vrijednosti ?= stvari koje su dobre zato to je iskustvo njihova promiljanja samo po sebi dobro I korisno; d) intrinzine vrijednosti = stvari koje su same po sebi dobre zbog intrinzinih svojstava; e) kontributivne vrijednosti = stvari koje su dobre jer doprinose dobrom ivotu po sebi; f) konane vrijednosti= stvari koje su u cjelini dobre.

Hedonist u pogledu dobra kae da je dobro uitak. Ugodnost je kriterij intrinzine dobrote; to je ono to stvari ini dobrima u smislu ciljeva. Intinzina dobrota nekog postupka ili doivljaja razmjerna je koliini uitka to ga sadri. Nehedonisti mogu smatrati da je uitak neto dobro ali moraju nijekati da je uitak sve dobro; smatraju da ugodnost nije jedina mogua ugodnost. U raspravi izmeu hedonista I nehedonista postoje dva glavna pravca argumentacije: 1. Psiholoki pravac rasprave : hedonisti kvantittivni kao I kvalitativni obino tvrde da je uitak dobro po sebi zbog toga to tome svi mi barem u konanici teimo I to elimo. Mill dokazuje da je uitak kao uitak dobar cilj. Psiholoki hedonizam je teorija ljudske naravi. Ono to je poeljno kao cilj I jedino ono to je poeljno kao cilj, dobro je kao cilj. Mnogi nehedonisti prihvaaju da je ono to je poeljno kao cilj, dobro je kao cilj. Glavno je da pregled mora biti refleksivan I dag a moramo strogo ograniiti na pitanja o tome to je dobro po sebi ili dobro bez obzira na svoje posljedice I moralne implikacije. Trojstvo istine, dobrote I ljepote predstavlja klasian primjer. Nikolaj Hartmann ukljuuje sve spomenute stvari. Moore naglaava odreene uitke, ljepotu, estetske doivljaje, znanje I osobne privrenosti. Rossova lista je gotovo ista ali isputa ljepotu I ukljuuje morlne vrline I pravedan odnos sree u odnosu na zaslugu. On vrline stvalja ispred znanja a znanje ispred uitka. Platon smatra da je dobar ivot mjeovit ivot. On je ovako poredao : 1. Mjera, umjerenost, uklapanje.. ; 2. Razmjera, ljepota I savrenstvo; 3. Razum I mudrost; 4. Znanost, umjetnost I istinito mnijenje ; 5. isti ili bezbolni uici due same. Uitak sugerira kratkotrajno i povrno uivanje nego dulje trajanje i dublje zadovoljstvo kakvo u sebi sadri srea. Dobar ivot je mjeovit ivot s doivljajima i djelatnostima kao sastojci poredani u nekoj vrsti redoslijeda ili uzorka. (Platon)

6. Znaenje i opravdanjeMetaetika se u cijelosti sastoji od filozofske analize; zanima je razjanjavanje i razumijevanje a ne praktino voenje pa ak ni vrlo openite vrste; postavlja sljedea pitanja: 1. to je znaenje ili definicija etikih izraza ili pojmova?; 2. Kako razlikovati moralne uporabe takvih izraza od izvanmoralnih?; 3. to je analiza ili znaenje povezanih izraza ili pojmova?; 4. Je li etike i vrijednosne sudove mogue dokazati, opravdati ili ih pokazati kao valjane? Standardni problemi metaetike su 1. i 4. , ali je 4. primaran. Postoji razliite teorije znaenja etikih i vrijednosnih izraza i sudova,ali ini se da potpadaju pod tri opa tipa: definistike teorije, intuicionizam ili ne-naturalizam i ne kognitivne ili ne-deskriptivne teorije. Jedan od naina postavljanja pitanja 4. jest upitati je li nae temeljne moralne i vrijednosne sudove mogue opravdati na bilo koji objektivan nain slian onima na koje moemo opravdati ane injenine sudove. Definistiko stajaite smatra da se '' trebalo bi'' moglo definirati kao ''jest'', a vrijednost u smislu injenice. Npr. ako ''trebali bismo uiniti..'', znai '' Drutvo nam nalae uiniti..'' Etiki izrazi mogu biti definirani u smislu izvanetikih, a etike reenice mogu biti provedene u izvanetike reenice injenine vrste. Preruene tvrdnje o nekoj empirijskoj injenici nazivaju se etikim naturalistima, a oni koji shvaaju kao preruene tvrdnje o metafizikim ili teolokim injenicama nazivaju se metafizikim moralistima. Argument tipa otvorenog pitanja nije dovoljan za osporaanje svih definistikih teorija. Intuicionizam je gledite da su naa osnovna naela i vrijednosni sudovi intuicijski ili sami po sebi evidentni i da ih prema tome niej potrebno opravdati nikakvom vrstom argumentacije, logike ili psiholoke, budui da su samoopravdavajui. To su zastupali Butler, Sidgwick, Moore, Rasdall, Prichard, Ross, Carritt, Hartmann, Ewing. Definistike teorije podrazumijevaju da etiki izrazi oznaavaju svojstva stvari, kao biti poeljan ili voditi do skladne sree te da se etiki i vrijednosni sudovi jednostavno iskazi koji ta svojstva pripisuju stvarima. Intuicionisti se s time slau ali nijeu mogunost da se svojstva na koja se odnose rijei dobro i trebalo bi definiraju u izvanetikom pogledu. Intuicionizam postavlja teka pitanja ontoloke ili epistemoloke vrste. Intuicionist mora vjerovati u jednostavna svojstva, svojstva koja su udne neprirode ili normativne vrste, apriorne ili neempirijske pojmove, intuiciju, same po sebi evidente. Nekognitivne ili nedeskriptivistike teorije dri da takvi sudovi nisu tvrdnje ili iskazi koji radnjama, osobama ili stvarima pripisuju svojstva; po njemu takvi sidovi imaju vrlo razliitu ''logiku'', znaenja ili primjenu. Najekstremnija meu njima jesu gledita koja nijeu da je etike i vrijednosne sudove, barem one najosnovnije, mogue valjano opravdati, bilo racionalno, bilo objektivno. Mnogi egzistencijalisti osnovne etike i vrijednosne sudove, pojedinane ili openite, smatraju arbitarnim obvezama ili odlukama za koje nije mogue pruiti nikakvo opravdanje. Oblik emotivne teorije Stevensona tvrdi da etiki i vrijednosni sudovi izraavaju govornikov stav i da kod sluatelja pobuuju ili nastoje pobuditi sline stavove. U novije vrijeme postoje manje ekstremni sudovi. Oni odbijaju etike i vrijednosne sudove shvaati kao puke izraze ili evokacije osjeanja ili stavova, kao puke zapovijedne ili arbitrarne odluke ili obveze. Oni ih prije smatraju prosudbama, preporukama, propisima.. Argumenti otvorenog pitanja protiv definista i slian argument protiv intuicionista ne govore samo da neto posjeduje ili ne posjeduje odreeno svojstvo. Oni vrednuju, pouavaju, preporuuju, tvrde i impliciraju da je ono to ine racionalno opravdano ili da se moe opravdati. Protiv svakog gledita zahtjev za objektivnim i racionalnim opravdanjem i valjanosti, u smislu da u odnosu na sve suparnike moe podnijeti nepristrano i znalako ispitivanje, jednostavno pogrean i da ga se moramo odrei. To je zahtje ralativista. Postoje tri oblika relativizma. Prvi je ono to moemo nazvati deskriptivnim relativizmom. One ne govori samo da su etiki i vrijednosni sudovi razliitih ljudi i drutva razliiti. Deskriptivni relativizam govori da se temeljna etika uvjerenja i vrijednosni sudovi razliitih ljudi i drutava pa ak i konflikti. Drugi je metaetiki ralativizam; ono dri da u sluaju temeljnih etikih i vrijednosnih sudova, enma objektivog valjanog racionalnog naina opravdanja jednih naspram drugim; dva konflikta temeljna suda mogu biti jednako valjani. Ovaj oblik relativizma nudi normativno naelo : to je ispravno ili dobro za jednog pojedinca ili jedno drutvo niej ispravno ni dobro za nekog drugog pojedinca ili enko drugo drutvo. Takvo moralno naelo naruava zahtjeve konsistentnosti i univerzalizacije. Teorije opravdanja: moemo s eograniiti na opravdanje sudova (pojedinane i ope) i sudova o izvanmoralnoj intrinzinoj vriejdnosti (pojedinane i ope). Bili pojedinani ili opi moemo pokuati zauzeti vrednujue gledite kako bismo vidjeli koji smo sud bili anvedeni doniejti. Zauzeti izvanmorano vrednujue gledite znai biti slobodan, bistra uma, nepristran, voljan univerzalizirati. Zato biti moralan? Uporabom raznih poznatih argumenata mogue je pokazati da je vrlo vjerovatno kako e moralni nain ivljenja biti u nejgovu korist, ali poteno je priznati da e od onog tko krene moralnim putem moda biti zatraene rtve, i prema tome, moda nee u izvanmoralnom smislu imati tako dobar ivot kakav bi iane imao.

Piter Singer

1. Jednakost i njenje implikacijeDon Rouls tvrdio je da se jednakost moe zasnovati na prirodnoj karakteristici ljudskih bia, pod uslovom da se opredjelimo za ono to on zove ''djelokrug svojstva''. Slino tome, smatra Rouls, i svojstvo ''moralne linosti'' je svojstvo koje svi ljudivirtualno posjeduju, i svi ljudi koji ga posjeduju imaju ga u podjednakoj mjeri. Pod moralnom linou smatra osobu suprotnu amoralnoj koa ima osjeaj pravde. Moralna osoba znai biti vrsta linosti koja je u stanju da reaguje na moralna pitanja, sa izgledom da e ih ozbiljno uzeti u obzir. Moralna linost je temelj ljudske jednakosti. Posjedovanje moralne linosti ne daj zadovoljavajui osnovu za princip da su svi ljudi jednaki. Vana je injenica da se ljudi razlikuju kao pojedinci a ne kao pripadnici rasa ili polova. Logiki valjan razlog na osnovu koga bi nas pretpostavka o razlikama u sposobnosti izmeu dva ovjeka navela da njihove interese uvaavamo vie ili amnje. Jednakost predstavlja osnovni etiki princip, a ne iskaz o nekoj inejnici. Sutina principa jednakog uvaavanja interesa jeste u tome to mi u naim moralnim razmatranjima dajemo jednaku teinu intresima svih onih na koje se odnose posljedice naih radnji. Ono na ta se ovaj princip zapravo svodi jeste: interes je interes, bez obrzira iji moe biti. Prncip jednakog uvaavanja interesa nedvosmisleno pokazuje zato su rave najoiglednije forme rasizma, kao to je nacizam. Nacizam je potovao samo dobrobit pripadnika arijevske rase, dok ga patnje Jevreja, Roma i Slovena nisu interesovale. Princip jednakog uvaavanja interea dovoljno jak da odbaci jedno drutvo koje poiva na razlici u inteligenciji, podjednako kao i na ogoljenim oblicima rasizma i seksizma. Ona takoer ukljuuje diskriminaciju na osnovu smanjene sposobnosti, bilo intelektualne ili etike. Jednako uvaavanje interesa predstavlja minimalni princip jednakosti u smislu da on ne nalae jednaki tretman. JEDNAKOST I GENETSKA RAZNOVRSNOSTArtur Densen je objavio da prosjeno uzeto- Amerikanci afrikog porijekla pokazuju slabije rezultate na standardnom testu inteligencije. Densen je optuen da iri rasistiku propagandu i usporeivan je sa Hitlerom. Ajzenk je ukazao kako su neki Amerikanci japanskog ili kineskog porijekla bolej proli na testovima apstraktnog miljenja od Amerikanaca evropskog porijekla. Suprostavljanje genetskom objanjenju oigledno je u vezi sa intenzitetom osjeanja koje su izazvali sociobioloki pristupi prouavanju ljudskog ponaanja. RASNE RAZLIKE I RASNA JEDNAKOSTLjudi razliitog rasnog porijekla dobijaju razliite rezultate u prosjenim rezultatima IQ testova. Da li oni odraavaju uroene razlike meu raziitim grupama ljudskih bia, ili su one rezultat razliitih drutvenih i obrazovnih institucija u kojima se ove grupe nalaze je glavna diskusija koja se vodi na ovu temu. Koje su implikacije genetski zasnovanih razlika u IQ izmeu rasa? Prvo, genetska hipoteza ne implicira da treba manje da se trudimo da prevladamo druge razlike nejednakosti meu ljudima. Drugo, inejnica da prosjeni IQ jedne rasne grupe moe da bude za nekoliko poena vii od neke druge rasne grupe ne daje osnova za tvrenje da svi lanovi vie IQ grupe imaju oito vii IQ uodnosu na sve lanove nie IQ grupe. Trei razlog koji govori da genetska hipoteza ne daje podrku rasizmu je princip jednakosti nie utemelejn na bilo kojoj starnoj jednakosti koji pripada svim ljudima. Princip jednakosti moe braniti samo sa stanovita jenakog uvaavanja interesa. SEKSUALNE RAZLIKE I SEKSUALNA JEDNAKOST =Rasprave koje se odnose na psiholoke razlike izmeu mukaraca i ena. po nekim evidencijama ene imaju veu govornu sposobnost od mukaraca. Ovo se odnosi na to da bolje shvate sloene testove i da su elokventnije. Mukarci su bolji u matematici i bolej prolaze na testovima koji ukljuuju vizuelno-prostornu sposobnost. Polovi se takoer vidno razlikuju i po jednoj glavnoj neintelektualnoj karakteristici- agresiji. Ovo su glavne psiholoke razlike koje se uestano ponavljaju u mnogim studijama o enama i mukarcima. Porijeklo ovih razlika moe biti uticaj sredine i bolokog, vaspitanja i prirode. Po alternativnom stanovitu i drutveno uslovljavanje ima odreenu ulogu u odreivanju psih razlika izmeu polova, ali je imaju i biloki aktori. U psihologiji polnih razlika Elenor Emons Mekobi i Kerol Nagi Deklin dokazuju kako vea muka agresivnost ima bioloku komponentu. Kakve god bile psiholoke razlike izmeu polova, treba imati na umu da drutveno uslovljavanje moe da pojaa ili ublai ove razlike. ta god da uzemeo za porijeklo psiholokih razlika izmeu polova, one mogu da psotoje smao ako se kreemo u granicam prosjeka i imamo u vidu da su neke ene agresivnije od mukaraca kao i da imaju bolju vizualno-prostornu sposobnost od nekih mukaraca. Manje agresivni ljudi imaju isti interes kao i vie agresivni ljudi da izbjegavaju bol, da razviju svoje sposobnosti, d aimaju odgovarajuu hranu i smejtaj... OD JEDNAKIH ANSI DO JEDNAKOG UVAAVANJAJednakost ansi ne predstavlja privlaan ideal. Ona nagrauje srtniek, koji su nasedili one sposobnosti koje im dozvoljavaju da selde zanimljiva i unosna zanimanja. Ona kanjava nesretnike, iji im geni puno oteaaju da psotignu slian uspjeh. AFIRMATIVNA AKCIJARasna i seksualna nejednakost mogu da imaju vei uinak raslojavanja nego druge forme nejednakosti. Vie doprinose osjeanju beznadenosti meu lanovima inferiorne grupe. Kako se unutar jednog neravnopravnog drutva moe postii rasna i seksualna jednakost? Jedan od naina da se ove tekoe prevladaju jeste da se ide dalje od jednakosti ansi te da se da preferencijalni tretman pripadnicima obespravljenih grupa. Ovo je afirmativna akcija (obrnuta diskriminaciaj) . najee se koristi u obrazovanju i pri zapoljavanju. Neproporcionalno mala grupa ljekara iz jedne posebne etnike grupe nije po sebi dokaz diskriminacije prema lanovima te grupe. Jedina odbranjiva osnova za zahtjev da svi ljudi budu jednaki predstavlja princip jednakog uvaavanja interesa. Globalni cilj da se ostvari drutvena jednakost ini da je iz vie razloga poeljna vea zastupljenost manjina u zanimanjima kao to su pravo i medicina. Alen Bake je dobio spor zahvaljujui tome to po amerikom kodeksu graanskih prava iz 1964.godine niejdna osoba ne moe biti, na osnovu boje, rase ili nacionalnog poriejkla, izuzeta iz bilo koje aktivnosti koja dobija federalnu financijsku podrku. Afirmativna akcija, bilo preko kvota ili na neki drugi nain, nije, nie suprotna bilo kojem valjanom principu jednakosti i ne kri prava onih koji su iskljueni.

2. Jednakost za ivotinjePrincip jednakog uvaavanja interesa predstavlja fundamentalni princip jednakosti na kojem poiva jednakost svih ljudskih bia. Zato bi uopte neko gubio vrijeme bavei se ravnopravnou ivotinja kada ima toliko ljudi kojima se osporava istinska jednakost? Ovo stanovite odraava iroko prihvaenu predrasudu da se interes ivotinja ne shvati ozbiljno. Lahko nam je da kritikujemo predrasude naih djedova od kojih su se nai oevi oslobodili. Tee je da se distanciramo od vlastitih ubjeenja, te da budemo u stanju da nepristrasno pronalazimo predrasude meu vlastitim vjerovanjima i vrijednostima koje prihvatamo. Argument u prilog proirenja principa jednakosti mimo nae sopstvene vrste je jednostava da se svodi na jasno razumijevanje prirode principa jednakog uvaavanja interesa. Sposobnost da se doivi patnja ili radost jeste preduslov postojanja bilo kakvog interesa, preduslov koji se mora zadovoljiti prije nego to uopte poenmo da govorimo o interesu na smislen nain. Mi imainteres da ne bude muen, jer e zbog toga da pati. Bol i patnja su ravi i njih treba sprijeiti ili umanjiti, nezavisno od rase, pola ili vrste bia koej pati. Koliko je sam bol teak zavisi od toga koliko je jak i koliko dugo traje, no svaki bol koji je istog intenziteta i trajanja je podjednako rav, bilo da ga doivljava ivotinja ili ovjek.

SPECIZAM U PRAKSI ivotinje u ishrani :Relativno neznatan ljudski nteres treba da bude da protiv-tei spram ivota i dobrobiti ivotinja o kojima se radi. Princip jednakog uvaavanja interesa ne doputa da glavni interes budu rtvovani manje vanim interesima. Argument protiv upotrebe ivotinja u ishrani je bez premca u sluaju kada se ivotinje uzgajaju u tako bednim uslovima samo radi toga da bi njhovo meso bilo dostupno ljudima na najjeftiniji mogui nain. To ne znai da ne treba da jedemo piletinu, svinjetinu, teletinu sve donde dok znamo da je meso proizvedeno na industrijski nain. Ovi nas argumenti en vode do vegeterijanske ishrane, poto neke ivotinje (ovce, stoka) jo uvijek slobodno pasu po otvorenim prostorima. ivoti ivotinja kojima jse ostavljena sloboda kretanja su bez sumnje bolji od onih koji se uzgajaju u fabrikama za proizvodnju mesa. Eksperimenti nad ivotinjama : Ljudi koji obavljaju eksperimente na ivotinjama esto anstoje da ove opravdaju pozivajui se na to na nas eksperimenti vode otkriima koja se tiu ljudi. Ljudi misle kako svi eksperimenti slue vitalnim medicinskim ciljevima. Farmaceutske kompanije testiraju nove ampone i kozmetiku nemjenjene tritu tako to ubrizgaju koncentrovane rastvore u oi zeeva to se inae zove Drajzov test. Aditivi u ishrani, vjetake boje i konzervansi testiraju se procedurom poznatom kao LD 50- test koji treba da ustanovi ''smrtonosnu dozu'', odnosno nivo potronje po kome je 50% dovoljno da ubije ivotinju. Neki prigovori: 1973 nije postojao pokret za oslobaanje ivotinja i pokret prava ivotinja. vedska je 1988 doniejla zakon po kome e za desetak godina biti eliminisani svi sistemi fabrikih farmi koji ivotinje dre zatvoene za dug period i koji im onemoguava da se prirodno ponaaju. Kako znamo da ivotinje osjete bol? ivotinje koje trpe bol ponaaju se na vrlo slian nain ljudima, anjihvo ponaanje predstavlja dovoljnu osnovu za vjerovanje da osjeaju bol. Razlike meu ljudima i ivotinjama: itava zapadna civilizacija je uzimala zdravo za gotovo da postoji ogromni ponor izmeu ljudi i ivotinja. Ova je pretpostavka bila iz temelja uzdrmana Darwinovim otkriem naeg ivotinjskog porijekla. Smatralo se da smo ljudi koriste orue, govorilo se ak i ako druge ivotinje znaju da koriste orue, samo su ljudi ivotinje koje su u stanju napraviti ih. Upotreba jezika predstavljala je jo jednu graninu liniju- u meuvremenu su impanze, orangutani i gorile nauene ameslanu- znakovnom jeziku gluhih, apostoje dokazi da kitovi i delfini posjeduju vlastiti sloen jezik. Neki filozofi su smatrali da postoji dublja razlika. Pozivali su se na to da ivotinje ne mogu da misle ili rasuuju, te da shodno tome nemaju predstavu o sebi. Zahtjev da se sa samosvjesnim biima postupa sa veim uvaavanjem u skladu je sa principom jednakog uvaavanja interesa ukoliko se svodi na stav da ono to se deava samosvjesnim biima moe biti suprotno njihovim interesima. Prvo shvatanje, ak i mentalno hendikepirani ljudi sa ozbiljnim oteenjem koji ne psojeduju sposobnosti koje izdvajaju normalne ljude od drugih ivotinja treba da se tretiraju kao da imaju ove sposobnosti, budui da pripadaju takvoj vrsti. Drugo shvatanje zastupa tezu da iako mentalno hendikepiarni ljudi sa ozbiljnim oteenjem mogu da posjeduju vie sposobnosti od drugih ivotinja, onisu ipak ljudska bia i da sa njima kao takvima imamo posebne odnode koje nemamo sa drugim ivotinjama. Tree stanovite uvodi iroko korien argument ''klizave nizbrdice''. Smisao ovog argumenta je taj da ako jednom krenemo nekim pravcem nai emo se na klizavoj kosini pa emo i mimo svoje volje nastaviti da se klizamo. Nijedna etika granica koja se proizvoljno moe povui nije sigurna. - U osnovnu trolanu podjelu etike ne spada:Konvencionalna etika-Kantov kategoriki imperativ glasi:Djeluj tako da da maksima tvoja volje moe postati opim zakonom-Kako nazivamo John Stuart Millovu teoriju:Utilitaristika etika-Utilitarizam postupka procjenjuje:Individualne postupke s obzirom na maksimalizaciju sree-Prema Singeru specizam jeste:Privilegovani moralni status lanova ljudske vrste-Normativna etika se sastoji od:Teorija izvanmoralne vrijednosti-Imati moralni ideal znai:eljeti biti osoba odreene vrste-Princip duboke ekologije podrazumijeva:Jednako uvaavanje interesa svih ivih i neivih bia-Naelo pravednosti znai:Jednakost-Etnicki principi su: Vrline-ta izaziva moralno ogorenje:Povreda ljudskog dostojanstva-Navedite osnovnu trolanu podjelu u etici:vrijednosno-nominativna, metaetika i primjenjena-Kantovu moralnu teoriju nazivamo:Deontoloka etika-Utilitarizam postupka procjenjuje:Individualne postupke s obzirom na maksimalizaciju sree-Princip jednakosti kod Singera odnosi se na:Uvaavnje interesa svih-Imati moralni ideal znai:eljeti biti osoba neke odreene vrste-Izvanmoralne dobre stvari su:Materijalne stvari-Utilitarizam je etika teorija koja propituje ispravnost postupanja s obzirom na:Sreu svih onih koje postupanje pogaa-Etika teorija se odnosi na:Odnos prema prirodi-Kantov princip potuj drugo ne samo kao sredstvo, ve i kao cilj znai:Potuj dostojanstvo drugog