Female prostitution in Zagreb between 1899 and 1934

223

UDK: 392.65(497.5 Zagreb)1899/1934 Izvorni znanstveni lanak

Primljeno: 18. 7. 2005. Prihvaeno: 24. 2. 2006.

enska prostitucija u Zagrebu izmeu 1899. i 1934. godine

TOMISLAV ZORKO Zagreb, Republika Hrvatska

Prostitucija je velik moralni, drutveni, socijalni, ekonomski i zdravstveni problem. Do 1922. godine u Zagrebu prostitucija je bila dozvoljena u javnim kuama. Rad javnih kua regulirao je propis (Bludilini pravilnik) iz 1899. Zagrebako redarstvo donijelo je 24. rujna 1922. Odredbu o nadzoru nad prostitucijom na podruju grada. Ovim propisom javne kue bile su ukinu-te. Djevojke i ene koje su se bavile prostitucijom dobile su status javno tole-rirane prostitutke i morale su se upisati u poseban oevidnik koji je vodilo redarstvo. Zakonom o suzbijanju spolnih bolesti 1934. godine prostitucija je u Kraljevini Jugoslaviji ukinuta. Do kraja rujna 1934. u Zagrebu je ukinuta legalna prostitucija.

Kljune rijei: prostitucija, Zagreb, javne kue

Prostitucija je velik moralni, drutveni, socijalni, zdravstveni i ekonom-ski problem, te je jedan od najstarijih oblika devijantnog ponaanja. Postoje razna tumaenja, definiranja i podjele prostitucije.1 No, osnovno tumaenje prostitucije jest da je ona ponaanje u kojem odreena vrsta ljudi daje svoje tijelo drugima na uivanje za materijalnu korist. Pod pojmom enska prosti-tucija smatra se pojava gdje ene prodaju svoje tijelo mukarcima. Tijekom povijesnog razvoja javlja se nekoliko tipova prostitucije: religiozna, ritual-na, kompenzacijska, supstitucijska i profesionalna kao suvremeniji oblik.2 Prema vrstama, prostitucija moe biti: muka i enska, prisilna i dobrovolj-na, povremena i stalna, ulina i otmjena, obredna i svjetovna, profesionalna organizirana ili neovisna.3

Prostitucija je u nas slabo prouavana. U znanstvenim i strunim krugo-vima ee se pie i govori o prostituciji u suvremenom hrvatskom drutvu,4

God. 38., br. 1., 1.-372. Zagreb, 2006.

1 Rije prostitucija dolazi od latinske rijei (glagola) prostituere koja znai poniziti se, odati se bludu, obeastiti se.

2 Mladen SINGER, Irma KOVO VUKADIN, Irena CAJNER MRAOVI, Kriminologija, Zagreb 1996., 738.

3 Olga PETAK, Socijalni i socijalno psiholoki faktori regrutiranja ulinih prostitutki, magi-starski rad Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb 1980., 30 47.

4 Najcjelovitije djelo je Tomislav MARKOVI, Prostitucija, skripta iz socijalne patologi-je, Visoka defektoloka kola, Sveuilite u Zagrebu, Zagreb 1965.; nezaobilazno je i istraiva-nje Olga PETAK, Socijalni i socijalno psiholoki faktori regrutiranja ulinih prostitutki, magi-starski rad Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb 1980.; te u novije vrijeme Irma

224224

TOMISLAV ZORKO, enska prostitucija u Zagrebu izmeu 1899. i 1934. godine God. 38., br. 1., 223.-241. (2006)

dok o prostituciji kao povijesnoj pojavi neto rjee.5 Problem predstavljaju i povijesni izvori koji su vezani uz ovakve teme jer su oskudni ili tee dostu-pni.6

Prostitucija je prisutna od samih poetaka razvoja ljudskog drutva. No pojavom graanskog drutva, migracijama u gradove i veom mobilnou stanovnitva poprima i masovniji oblik pa se uz nju vee i itav niz proble-ma (pravnih, zdravstvenih i socijalnih). Ubrzo se uoila i povezanost prosti-tucije s kriminalom, alkoholizmom i ostalim socijalno devijantnim pona-anjima. Uz prostituciju i promiskuitetno ponaanje vezano je i irenje spol-nih (venerinih) bolesti. Ove bolesti su uz tuberkulozu spadale u najteu skupinu tzv. socijalnih bolesti kod kojih je vaan broj oboljelih, duljina traja-nja i ivotna opasnost. Stoga se i Zagreb u prvoj polovici XX. stoljea, u vri-jeme svoga ubrzanog rasta, morao suoiti s ovim problemima. Graansko drutvo pokuavalo je na razne naine odgovoriti tim izazovima i ublai-ti njihove posljedice.

Zbog svih tih razloga oduvijek se osjeala potreba nadzora nad prosti-tucijom. Stoga su drave Europe u XIX. stoljeu nastojale zakonski reguli-rati prostituciju. Veinom se takvo zakonodavstvo ograniavalo uglavnom na propise o javnim kuama ili na propise posebnog nadzora i obveza koje su prostitutke morale izvravati. To je tzv. reglementacija prostitucije. Takve zakonske mjere bile su uglavnom bezuspjene u namjerama kontrole, jer je uvijek uz legalnu prostituciju postojala i ilegalna odnosno tajna prostituci-ja. Ni irenje spolnih bolesti nije se smanjivalo. Stoga se javio snaan aboli-cionistiki pokret koji je zagovarao zabranu javnih kua i bilo kakvog obli-ka legalizacije prostitucije.7 Ubrzo veina europskih drava krajem XIX. i u prvoj polovici XX. stoljea ukida reglementaciju i uvodi neki od razliitih modela abolicije prostitucije.8

KOVO, Organizirani kriminalitet: pedofilija i prostitucija, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, vol. 5, br. 2, Zagreb 1998., 641. 679. i Zoran KANDU, Velinka GROZDANI, Prostitucija (nepoeljna tema, kanjiva radnja i stalna pojava), Zbornik pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, br. 1, vol. 19, Rijeka 1998., 25 47; s podruja bive Jugoslavije najopseni-je djelo je Dragan RADULOVI, Prostitucija u Jugoslaviji, Beograd 1986.

5 Primjerice: Gordan RAVANI, Prilog poznavanju prostitucije u Dubrovniku u kasnom srednjem vijeku, Radovi, Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zavod za hrvatsku povi-jest, 31, Zagreb 1998., 123 130 i Darko DUKOVSKI, Svodnitvo i prostitucija u Istri izme-u dva sv. rata, Franina i Jurina, 68, knj. 46, Pula 1991., 132 136.

6 U ovom radu koriteno je gradivo Dravnog arhiva u Zagrebu, radovi i lanci suvreme-nika (posebno se ovom temom bave lijenici, pravnici i zaetnice enske emancipacije), te razni novinski lanci (zagrebake novine redovito prate dogaaje vezane uz prostituciju te su u nedostatku drugih izvora pravo vrelo informacija). Kako uvid u povijesno gradivo nije cjelovit, moda e u budunosti biti mogue i detaljnije rekonstruirati sve dogaaje vezane uz ovu temu.

7 Pokreta pokreta za ukidanje doputene i ureene (reglementirane) prostitucije bila je Engleskinja Josephina Elizabeth Butler. Njezinim zalaganjem je 1875. godine u Liverpoolu osnovan Britanski kontinentalni i opi savez za aboliciju slubenog reglementiranja prostitu-cije kasnije nazvan Meunarodni savez aboliconista.

8 U tome su prednjaile skandinavske zemlje (Norveka, Danska i vedska). T. MARKOVI, n. dj., 38. D. RADULOVI, n. dj., 170.

225225


Problem prostitucije u Zagrebu moemo pratiti u dva osnovna razdoblja. Prvi do 1934. godine u kojem je prostitucija legalna i reglementirana i drugi nakon 1934. godine kada je svaki oblik prostitucije zabranjen. U razdoblju do 1934. godine bila su dva oblika doputene prostitucije: u javnim kuama ili bludilitima9 (do 1922.) i javno tolerirane prostitutke (do 1934.).

Uzroci prostitucije

Pitanje uzronosti prostitucije je vrlo kompleksno. Prostitucija se u povi-jesti pojavljivala u razliitim oblicima i na razliite naine te su i njezini uzroci bili specifini. U XIX. i XX. stoljeu prostitucija postaje karakteri-stina pojava i njezini uzroci lee u drutveno ekonomskim i socijalnim odnosima u industrijaliziranom graanskom drutvu. Pri prouavanju uzro-ka prostitucije treba uzeti u obzir dvije stvari: razloge ulaska u prostituciju i razloge zbog kojih klijenti dolaze prostitutkama.

Razlozi ulaska u prostituciju najee su ekonomski. Oni izviru iz eko-nomske nejednakosti u drutvenim slojevima kao i ekonomske nejednakosti meu spolovima (pri emu su ene u nepovoljnijem poloaju). Gospodarske krize i rast nezaposlenosti takoer uzrokuju prostituciju. Sljedei razlo-zi su socijalni (loa obiteljska situacija, zlostavljanje, ovisnost o alkoholu i sl.) i moralni10 (neprihvaanje i neosjetljivost na konvencionalan graanski moral). Na kraju su osobni razlozi koji se kreu od psihikih pa do spolnih poremeaja.

Razlozi zbog kojih klijenti dolaze prostitutkama su sljedei: nerazmjer mukih i enskih osoba u zajednici (primjerice vojnici, pomorci, muki indu-strijski radnici itd.), jednostavnost (nije se potrebno upoznavati ili udvara-ti, nepostojanje osjeaja itd.), psihiki i spolni poremeaji, asocijalnost, niska moralna razina i nain ivota odnosno zabave.11

Prostitucija u Zagrebu do ukidanja javnih kua - bludilita

U Banskoj Hrvatskoj pitanje prostitucije bilo je regulirano Kaznenim zakonom iz 1852. godine. U njemu je pitanje prostitucije preputeno lokal-nom redarstvu.12 To je dovelo do toga da su propisi u pojedinim gradovi-

9 Pojam bludilite je stariji hrvatski naziv za javne kue ili bordele. Isto tako stariji hrvatski naziv za prostitutku jest bludnica, a za spolne bolesti bludobolja.

10 Neki autori osporavaju pitanje o moralnosti prostitucije i ustvruju da prostitucija nije nemoralna. O tome vidi: Igor PRIMORAC, Da li je prostitucija nemoralna?, Filozofska istra-ivanja, god. 11, sv. 3, Zagreb 1991., 675 691.

11 U lokalima zagrebake periferije bile su este subotnje zabave s alkoholom i enama koje nude svoje tijelo. Nou po zagrebakoj periferiji, Veer 9. X. 1930., 4; U periferijskim krmica-ma, gdje je jeftino vino i jeftina ljubav, 11. VIII. 1936., 5.

12 509. Kanjenje onih, koje tielom svojim bludno trguju, ostavlja se redarstvu mjestno-mu. Kazneni zakon od 27. svibnja 1852. sa naknadimi, pojedinih ustanovah tiuimise zakoni i naredbami, ur. Dr. Hinko Hinkovi, Zagreb 1884., 291.

226226


ma bili vrlo razliiti, no uglavnom su se doputale javne kue ili bludili-ta.13 U Zagrebu se prostitucija regulirala dozvolom prostitucije u javnim kuama. Rad javnih kua regulirao je tzv. bludilini pravilnik14 koji je 16. travnja 1899. godine izdalo gradsko poglavarstvo. Prema pravilniku vlasnik javne kue (bludilita) mogla je biti samo enska osoba starija od 30 godi-na.15 Vlasnica je od Kraljevskoga redarstvenog povjerenitva dobivala kon-cesiju koja je izmeu ostalog odreivala i broj prostitutki (bludnica) u jav-noj kui16 (primjerice bludilite br. 1. imalo je pravo drati 20 prostitutki). Vlasnici je bio i razrezan i vrlo velik porez odnosno pristojba.17 Na javne kue gledalo se kao i na svako drugo poduzee, a vlasnica tog poduzea zaraivala je preko svojih namjetenica. Javne kue su se u Zagrebu smje-stile u Koarskoj ulici18 te su morale imati prozore od neprozirnog stakla, a od ostalih kua su se razlikovale po crvenoj svjetiljci na kojoj je bio njihov broj.19 U njima nisu smjela boraviti djeca, ni sluavke mlae od 17 godina, a zabrana posjeta vrijedila je i za mladie mlae od 16 godina.20 U Zagrebu je poetkom Prvoga svjetskog rata broj javnih kua narastao na est s otprili-ke 75 prostitutki.21 Prostitucijom su se u javnim kuama mogle baviti samo ene koje su navrile 17 godinu ivota. One su se morale prijaviti gradskom redarstvu koje im je izdalo iskaznicu na tri mjeseca uz mogunost produ-ljenja. Prilikom prijavljivanja podvrgnute su zdravstvenom pregledu te su

13 Bilo ih je u Krievcima, Osijeku, Slavonskom Brodu, Zemunu itd. I u ostalim dijelovima AustroUgarske prostitucija se regulira uglavnom javnim kuama. Kao primjer moe posluiti Sarajevo. Bosnu i Hercegovinu je 1878. godine zauzela AustroUgarska i pokuavala je uvesti red i zakone prema svojim modelima i obrascima. U Sarajevu je uprava odredila jednu ulicu na kraju grada sa 7 javnih kua. Uveden je i redovit zdravstveni pregled. Fran GUNDRUM, O sarajevskim bludilitima, Lieniki viestnik, br. 11, Zagreb 15. studenog 1903.

14 Dravni arhiv u Zagrebu (dalje: DAZ), Drutveno-zdravstveni odsjek (dalje: DZO), Bludilini pravilnik, kut 162.

15 Dozvolu za dranje bludilita t.j. kua u kojima se bludnost tjera za novac izdaje grad-sko poglavarstvo kao redarstvena oblast samo enskim osobama koje su prevalile 30 godi-nu ivota, a moe ju gradsko poglavarstvo vazda i (oduzeti) opozvati. DAZ, DZO, Bludilini pravilnik, kut 162.

16 7. sastanak dermatoveneroloke sekcije, Lijeniki vjesnik, br. 9, Zagreb rujan 1922., 217.17 Isto. Primjerice bludilitu br. 5 sa 10 prostitutki razrezan je porez za 1922. godinu od 139

697 kruna, opinski namet od 8.942 kruna i invalidski porez od 29.468 kruna.18 Danas je to dio Tkalieve i Medvedgradske ulice.19 Juer je provedena likvidacija toleriranih djevojaka u Zagrebu, Veer, Zagreb 2. X. 1934., 7.20 DAZ, DZO, Bludilini pravilnik, kut 162.21 Tablica prikazuje usporedbu javnih kua u Zagrebu 1914. i 1918. godine.

Bludilite br. Doputen broj bludnica 1914. g. Doputen broj bludnica 1918. g.1. 20 202. 12 123. 8 84. 10 125. 10 136. 8 10

Izvor podataka: DAZ, DZO, Oevidnik bludnica 1914., 1918.

227227


redarstvu ostavljale svoje osobne dokumente (putnicu, domovnicu i osta-lo) na pohranu.22 ivotni i higijenski uvjeti u javnim kuama bili su loi,23 a djevojke su se materijalno i fiziki iskoritavale. Zarada se dijelila tako da je vlasnica javne kue uzimala vei dio (3/4), a djevojka manji (1/4) ili nita. Vlasnica je od svojeg dijela osiguravala stan, hranu, pranje rublja i sl., dok je djevojka od svog dijela pokrivala svoje ostale potrebe od kojih je najve-i izdatak bila odjea.24 esto su vlasnice posredovale i pri nabavi odjee i ostalih potreba te su zadravale i preostali dio zarade.25 Takvo izrabljivanje pokuala je ublaiti odredba Kraljevskoga redarstvenog povjerenitva od 23. svibnja 1919. godine koja je odredila da djevojka dobiva 3/5, a vlasnica javne kue 2/5 zarade.26 S ciljem zatite javnog morala prostitutkama (bludnicama) bilo je zabranjeno posjeivanje kazalita, restauracija, slastiarnica i slinih javnih objekata i priredaba.27

Gradski lijenik u Krievcima Fran Gundrum28 proveo je krajem 1907. i poetkom 1908. godine zanimljivu statistiku prostitutki (bludnica) u Hrvatskoj i Slavoniji.29 Prema njegovim podacima koje je dobio od svojih kolega gradskih lijenika ustvrdio je da u 22 grada Hrvatske i Slavonije (s ukupno 243.422 stanovnika) ima 207 legalnih prostitutki.30 Veina njih bila

22 DAZ, DZO, Bludilini pravilnik, kut 162.23 Prema jednom izvjetaju koji je objavio beogradski lijenik Bogoljub Konstantinovi,

situacija u javnim kuama bila je katastrofalna. Ove kue nisu svojevremeno u tu svrhu graene, ve su donekle adaptirane, a te adaptacije nisu valjano provedene niti sa higijenskog stanovita, niti obzirom na broj osoba koje u tim kuama stanuju. Bordeli su prenatrpani i u njima ne vlada red i istoa. U nekim javnim kuama prostitutke spavaju u jednoj sobi, tzv. kasarni. Njih po 15, a u manjim javnim kuama 5 6 u sobicama bez zraka i dovoljnog kre-veta, pa i po dvije spavaju u jednom krevetu Bogoljub KONSTANTINOVI, Prostitucija i drutvo: socijalno medicinska razmatranja sa naroitim obzirom na problem prostitucije i njeno suzbijanje u Jugoslaviji, Beograd 1930., 45 46.

24 Vladimir VASILJEVI, Zatita ene prostitutkinje, enski pokret, br. 5 i 6, Beograd 1924., 240. Vladimir Vasiljevi bio je 1920-tih godina ef Kraljevskoga redarstvenog udorednog odsjeka u Zagrebu.

25 Odlazei iz javnih kua, tuile su se prostitutke, da su dune vlasnicima bordela za odela, te da hrana nije odgovarala njihovim potrebama, a bila je preskupa za onaj novac, koji su im vlasnici javnih kua za nju zaraunavali. Pri odlasku one ne bi imale ni novaca, ni odela, a esto puta ni putnog troka. V. VASILJEVI, n. dj., 1924., 240.

26 Kamilo FARKA, Uredjenje prostitucije u Zagrebu, (referat s Konferencije jugosla-venskih venerologa o prostituciji), Lijeniki vjesnik, br. 2 3, Zagreb 1928., 55. U Zagrebu je 28. i 29. sijenja 1928. godine dermatoveneroloka sekcija Zbora lijenika organizirala Konferenciju jugoslavenskih venerologa o pitanju prostitucije. Na konferenciji su sudjelova-le 33 osobe (od efova klinika pa do redarstvenih i gradskih lijenika veih gradova). Kamilo Farka bio je u to vrijeme redarstveni fizik (lijenik) u Zagrebu.

27 DAZ, DZO, Bludilini pravilnik, kut 162.28 O ivotu i radu Frana Gundruma vidi u Franjo HUSINEC, Dr. Fran Gundrum Oriovanin,

Krievci 2001.29 Fran GUNDRUM, Statistika javnih bludnica (1907. 1908. godine) u Hrvatskoj i

Slavoniji, Lijeniki vjesnik, br. 1. i br. 2, Zagreb 1910., 7 37 i 63 87.30 ISTI, n. dj., 25. Primjerice u Zagrebu koji je 1908. godine imao 74.900 stanovnika bilo je

46 prostitutki u javnim kuama, u Osijeku na 27.292 stanovnika bilo je 28 prostitutki u jav-

228228


je u javnim kuama, a manji broj je samostalan (ali po redarstvu doputen) i djeluje uglavnom u gostionicama (kao sobarice). Prema nacionalnosti naj-vie je bilo Maarica (106), zatim Hrvatica (50), Njemica (24), Srpkinja (8), Slovenki (5) i ostalih (13).31 Prema vjeri bilo je 165 rimokatolkinja, 15 pra-voslavki, 22 protestantkinje (raznih crkava) i 5 idovki.32 Od njih 207 neka-kvu kolu je polazilo 145, a bez kole ih je bilo 62.33 Kako se poveavao broj javnih kua Odjel za unutarnje poslove Zemaljske vlade dao je 19. svibnja 1911. godine upute za sastavljanje pravilnika za bludilita.34 U Zagrebu je gradski zdravstveni odsjek u suradnji s redarstvom izradio 6. kolovoza 1912. godine novi bludilini pravilnik,35 opseniji i detaljniji. No pravilnik nije nikada stupio na snagu niti je predan Zemaljskoj vladi na odobrenje te se i dalje postupalo prema starome. Razlozi zbog kojih nije stupio na snagu u poetku su bili u namjeri da se izvre jo neke dodatne preinake,36 a kasnije je poeo rat te se nakon njega pojavila ideja o ukidanju javnih kua.

Javne kue su pogodovale trgovini bijelim robljem. Kroz njih je bila vrlo velika fluktacija prostitutki. Primjerice 1914. godine kroz est zagrebakih javnih kua u kojima je bilo doputeno drati 68 prostitutki prolo je 200 djevojaka, a sljedee 1915. njih 227. Godine 1916. kada se u est javnih kua dopustilo drati 71 djevojku prolo ih je 200, a 1917. godine 207. Zadnje godine Prvoga svjetskoga rata (1918.) broj doputenih prostitutki u est zagrebakih javnih kua popeo se na 75 te je kroz njih prolo 199 djevojaka. Sljedee 1919. godine prolo ih je 188, a 1920. godine 155.37 Dio tih ena je zbog bolesti bio mijenjan, a dio preprodan. Djevojke su esto kao roba pro-davane u druge javne kue, a da ih se za to nije ni pitalo. Uz to su javne kue bile naruitelji novih djevojaka koje su vrbovali njihovi posrednici. Sve se to dogaalo unato odredbama Kaznenog zakona iz 1852. godine u kojima je svodnitvo bilo oznaeno kao kanjivo djelo. Prema lanu 512. Kaznenog zakona kriv je prekraju svodstva: a) koj bludnicam za tjeranje nedopute-na obrta njihova u sebe daje redovito boravite ili ini zaklon; b) koj se zani-ma dovodjenjem takove eljadi; c) koj se drugije da upotrebit, kao posred-nik, u takovih nedoputenih sporazumljenih.38 Za ovakve prekraje bila je predviena kazna strogog zatvora od tri do est mjeseci. Sudbeni stol u Zagrebu je u svojoj odluci od 13. veljae 1907. godine objasnio da vlasnici

nim kuama, u Slavonskom Brodu na 8.843 stanovnika bilo je 15 prostitutki u javnim kua-ma i 3 izvan njih.

31 ISTI, 26. 32 ISTI, 27.33 ISTI, 31.34 T. MARKOVI, n. dj., 38.35 DAZ, DZO, Pravilnik za javna bludilita, kut 162.36 Izvjetaj gradskog poglavarstva o sveopoj upravi slobodnog i kraljevskoga grada Zagreba

1913 1918., Zagreb 1927., 106.37 DAZ, DZO, Oevidnik bludnica 1914., 1915., 1916., 1917., 1918., 1919. i 1920.38 Kazneni zakon od 27. svibnja 1852., 292.

229229


javnih kua ne ine prekraj 512 stavka a) i b) Kaznenog zakona tako to daju bludnicama za tjeranje njihova zanata u sebe redovito boravite, i to se zanimaju dovodjenjem takove eljadi, im to zamijenjuju takovu eljad s drugim vlasnikom bordela.39 Prema tome, zamjene djevojaka koje se ve bave prostitucijom bile su tolerirane. Ipak je redarstvo i sudstvo bilo znat-no stroe prema pojavama vrbovanja i prisiljavanja na prostituciju djevoja-ka i ena koje se prije nisu bavile tim poslom. Sredinom travnja 1907. godi-ne u Zagrebu je uhvaen jedan trgovac bijelim robljem iz Ugarske koji je u jednu zagrebaku javnu kuu doveo dvije djevojke iz Nytre lano im obe-avi slubu u uglednoj zagrebakoj obitelji.40 Istraga je pokazala da je bio povezan s nekim zagrebakim svodnicima koji su lanim obeanjima vrbo-vali djevojke za javne kue u Rijeci.41 Trgovina bijelim robljem vodila se s ve postojeim prostitutkama i vrbovanjem naivnih djevojaka preko lanih obeanja (dobrog posla, enidbe i sl.) i skupih darova. Kako je ova nezakoni-ta i nemoralna trgovina uzimala sve veeg maha AustroUgarska je 4. svib-nja 1910. godine u Parizu bila meu 13 drava potpisnica konvencije o suz-bijanju trgovine bijelim robljem. Prvi lanak konvencije glasio je: Mora da se kazni svaki, koji je, da zadovolji strasti drugoga, makar i njezinom privo-lom namamio, zaveo ili doveo enu ili maloljetnu djevojku u svrhu prosti-tucije42 Dobre namjere prekinuo je Prvi svjetski rat kada je borba protiv prostitucije i trgovine bijelim robljem bila zanemarena.

Javne kue ili bludilita bila su pod stalnim zdravstvenim nadzorom. U njima su odredbom Kraljevske zemaljske vlade od 5. kolovoza 1895. te naredbom od 19. svibnja 1911. godine pregled prostitutki (bludnica) obav-ljali kotarski lijenici ili gradski fizici.43 Prema bludilinom pravilniku zdrav-stveni pregled javne kue trebao se obavljati jednom mjeseno, a pregled prostitutki tri puta tjedno.44 Oboljeloj bi se uzimala iskaznica te bi se upu-ivala na lijeenje u bolnicu. Na taj se nain pokuavalo evidentirati spol-ne bolesti i sprijeiti njihovo irenje. U to vrijeme u ovim krajevima bile su poznate tri spolne bolesti: gonoreja, ulcus molle i sifilis. Neto kasnije njima se prikljuila i etvrta bolest ingvinalna linfogranulomatoza. Ipak, sifilis i gonoreja bili su najei oblici spolnih bolesti prije Drugoga svjetskog rata.45 Sifilis je bio vrlo opasan i mogao je imati teke i ivotno opasne posljedice. Gonoreja je bila neto manje opasna, ali je njezino irenje bilo vrlo veliko. Spolne bolesti predstavljale su velik problem,46 posebno zbog brzine irenja

39 K. FARKA, n. dj., 64.40 Trgovac djevojkama, Narodne novine, 19. travnja 1907., 2.41 Bijelo roblje, Narodne novine, 20. travnja 1907. 5.42 Josip ILOVI, Trgovina bijelim robljem, Zagreb 1932., 26. 43 K. FARKA, n. dj., 55.44 DAZ, DZO, Bludilini pravilnik, kut 162.45 Gerald N. GROB, The Deadly Truth: a History of Disaese in America, Harvard University

Press 2002., 267. 46 I u svijetu su ove bolesti predstavljale velik problem. U Sjedinjenim Amerikim Dravama

u graanskom ratu 1861. 1865. na 1000 vojnika oboljelo ih je od neke spolne bolesti 82, a

230230


te je 22. studenoga 1906. godine Kraljevska zemaljska vlada donijela nared-bu o prijavljivanju sluajeva spolnih bolesti. Pred Prvi svjetski rat i tijekom rata broj oboljelih je rastao. Nakon rata nastavilo se njihovo irenje i pove-avanje broja oboljelih. Unato stalnom lijenikom nadzoru broj oboljelih ena u javnim kuama bio je velik.47 U svom zdravstvenom izvjeu za 1913. godinu zagrebako gradsko poglavarstvo istie da je povean broj spolnih bolesti u ena u javnim kuama uzrokovan nesavjesnim posjetiteljima koji dolaze zaraeni, te zbog poveanog broja spolno zaraenih u vojsci.48 To je samo djelomice tono. Obvezni zdravstveni pregledi nisu bili sasvim uin-koviti. Lijenici su obavljali preglede prostitutki u neprimjerenim prostori-jama javnih kua (mrane bez dovoljnog svjetla te bez odgovarajuih stolo-va i opreme).49 Uz to sami lijenici nisu bili zadovoljni ovakvim pregledima i alili su se da su za te poslove premalo plaeni.50 Bili su i esti sluajevi kada su djevojke u dogovoru s vlasnicima izbjegavale preglede te bi esto bile pre-bacivane u javne kue izvan Zagreba. Rairenost spolnih bolesti u javnim kuama pogodovala je daljnjem irenju ovih bolesti.51 Stoga je gradski fizi-kat izradio upute lijenicima za pregled prostitutki. Isto su izraene i upute

1909. taj broj se penje na 200 bolesnih na 1.000 vojnika. Prema jednoj procjeni 1900. godine bilo je 12% sterilnih brakova, a od toga su 2/3 uzrokovale spolne bolesti. ISTI, 197.

47 Tablica prikazuje kretanje spolnih bolesti meu prostitutkama u zagrebakim javnim kuama.

1913. 1914. 1915. 1916. 1917. 1918. 1919. 1920.Broj spolno oboljelih prostitutki u javnim kuama

61 95 109 76 66 n.p. 84 80

Ukupan broj prostitutki u javnim kuama tijekom godine

194 200 227 200 205 199 188 149

Izvor podataka: DAZ, DZO, Zdravstvena izvjea 1913., 1914., 1915., 1916., 1917., 1918., 1919, 1920.

48 DAZ, DZO, Zdravstveno izvjee za 1913., DAZ, DZO, Bludilini pravilnik, kut 162. kut 162.; Iz Zdravstvenog izvjea grada Zagreba za g. 1913., Lijeniki vjesnik, god. 36, dr. 4, Zagreb 1914., 207.

49 K. FARKA, n. dj., 63.50 Poetkom 1919. godine lijenici su uputili gradskom naelniku Stjepanu Srkulju pismo u

kome se ale na premali novac koji dobivaju za obavljene preglede prostitutki i molili su da se to to prije uredi. DAZ, DZO, kut 162.

51 Zagrebaki lijenik dr. Janko Thierry (specijalist za spolne bolesti) iznio je sluaj koji pokazuje irenje spolnih bolesti. Lijeio je 1917. godine jednoga sifilinog vojnika koji se zarazio u jednoj javnoj kui gonorejom. Nakon toga zarazio je na raznim mjestima nekoli-ko ena. Prostitutka je od njega dobila sifilis i vjerojatno ga dalje irila. Anketa o prostituciji, Lijeniki vjesnik, god. 42, br. 6 7, Zagreb 1920., 326.

231231


prostitutkama za pregled svojih gostiju,52 ali velik broj spolnih bolesti meu prostitutkama pokazuje da se ova mjera nije ba provodila.

Tolerirana prostitucija

Tijekom Prvoga svjetskog rata te neposredno nakon njega sve vie se uoavalo da je rjeenje prostitucije u sklopu javnih kua pogreno. U tome su prednjaili zagrebaki lijenici koji su se susretali s prostitucijom i nje-zinom povezanou sa spolnim bolestima. Oni su 30. oujka 1920. godi-ne odrali anketu o prostituciji na kojoj su sudjelovali lijenici iz Zagreba, Beograda i Sarajeva. Iako se veina sudionika nije negativno izrazila pro-tiv javnih kua, neki zagrebaki lijenici zauzeli su stajalite koje je iznio dr. Lujo Thaller da javne kue nisu nita drugo nego skup djevojaka, koji-ma vlada jedna osoba i izrabljuje ih u svoju korist.53 Zagrebaki lije-nici su o prostituciji i dalje raspravljali posebno preko Dermatovenero-loke sekcije.54 U raspravu o prostituciji ukljuile su se i neke zagrebake novine zagovarajui ukidanje javnih kua55 te donosei i izvjetaje o te-kim prilikama u njima.56 elei sprijeiti daljnje izrabljivanje ena u javnim kuama te imati kontrolu nad prostitucijom i nad kretanjem spolnih bole-sti, Kraljevsko redarstveno ravnateljstvo u Zagrebu donijelo je (24. rujna 1922. godine) Odredbu o nadzoru nad prostitucijom na podruju grada.57 Ovaj propis je 1. listopada 1922. godine ukinuo javne kue.58 Dvije godi-ne prije (1920.) zagrebako redarstvo dopustilo je i ulinu (slobodnu) pro-

52 DAZ, DZO, kut 162.53 Anketa o prostituciji, Lijeniki vjesnik, god. 42, br. 6 7, Zagreb 1920., 326. 54 Primjerice u veljai i kolovozu 1922. Usp. 1. sastanak dermatoveneroloke sekcije,

Lijeniki vjesnik, br. 2, Zagreb veljaa 1922., 50 52; 7. sastanak dermatoveneroloke., Lijeniki vjesnik, god. 44, br. 9, Zagreb rujan 1922., 216 222 i 8. sastanak dermatovenero-loke sekcije, Lijeniki vjesnik, br. 9, Zagreb rujan 1922., 222 224.

55 U zagrebakim Novostima izaao je niz lanaka o prostituciji u kojima se zagovaralo uki-danje javnih kua i ureenje prostitucije samostalnim djevojkama pod stalnim zdravstvenim nadzorom. Problem prostitucije u Zagrebu, Novosti, 10. XI. 1920., 4., 14. XII. 1920., 2., 24. XII. 1920., 9 10. Zanimljiv je i lanak o zabrani prostitucije u Pragu i ehoslovakoj (Socijalna politika, Novosti, 14. X. 1922., 4) te o suzbijanju prostitucije u Beogradu. Zdravstvo, Novosti, 5. II. 1922., 4.

56 Vlasnice bludilita iskoriavale su one nesretnice na upravo neuvene naineSvaka je djevojka polagala dobiveni novac vlasnici koja je za sebe zadravala 40 postoZa kotu su morale plaati i to za mizeran objed i veeru 3 400 K. Svaka je morala dodavati i za plau kuharici, sobarici i vratarkiVlasnice su se i jo na druge naine dovijale kako da svoje rtve potpuno jae, pa su odjela, rublje, nakit i drugo jeftino kupovale i ... skupo naturale, tako da je svaka bila toliko zaduena koliko nikad nije mogla da vrati. Zatvaranje javnih kua, Novosti, 16. VII. 1922., 5.

57 Hrvatski dravni arhiv, Urudbeni zapisnik Kraljevskog redarstvenog ravnateljstva u Zagrebu 1922., knj II, posl. br. 11 027.

58 Reguliranje poloaja prostitutkinja, Veer 3. X. 1922.

232232


stituciju.59 Zapravo, doputalo se prostitutkama da rade samostalno, neovi-sno o javnim kuama. Ovakva prostitucija doputena je bez propisa osim obaveznoga lijenikog pregleda dva puta tjedno. Kako je ovaj oblik legal-ne (javne) prostitucije bio prihvatljiviji nasuprot one u javnim kuama, tre-balo ga je regulirati propisom. Prethodno se u Zagrebu reorganizirala redar-stvena sluba u sklopu koje je od 1. sijenja 1922. godine organiziran zdrav-stveni odsjek s redarstvenim lijenicima.60 On se sastojao od dva lijenika (redarstvenog fizika i redarstvenog lijenika) te nekoliko pomonika.61 Oni su naredbom Zdravstvenog odsjeka za Hrvatsku, Slavoniju i Meimurje od 25. svibnja 1922. godine imali obvezu nadzora svih bludnica u Zagrebu.62 Redarstveni fizik i naelnik zdravstvenoga odsjeka zagrebakog redarstva dr. Kamilo Farka imao je glavnu rije u izradi Odredbe o nadzoru prostitu-cije.63 Odredba je konstatirala da je prostitucija nuno zlo koje se ne da uni-titi te se kao takvo tolerira.64 Djevojke i ene koje su se bavile prostitucijom dobile su status javno tolerirane prostitutke i morale su se upisati u pose-ban oevidnik koji je vodilo redarstvo.65 Upis je bio dobrovoljan i nije bilo policijske prisile. Akose ne bi upisale, spadale su tajnu ilegalnu prostituciju. U oevidnik se nisu mogle upisati djevojke mlae od 18 godina, one koje jo nisu deflorirane, one trudne, udane i oboljele od neke zarazne bolesti.66 Prije upisa bile su lijeniki pregledane. Kao i upis, i ispis iz oevidnika bio je dobrovoljan i nije bilo nikakvih problema oko toga. Uglavnom javno toleri-rane prostitutke postaju one ene koje su se prije nalazile u javnim kuama, ali ima i nekih novih npr. iz redova ulinih prostitutki. Odredba je zahtije-vala odreen nain ponaanja toleriranih djevojaka kao i kazne. Predvialo se da tolerirane prostitutke stanuju u stanovima u odreenim zonama u gradu, ali dalje od kola, crkava, samostana i institucija gdje bi mogle izazva-ti negodovanje javnosti.67 Zbog loih stambenih prilika te navike posjetitelja i prostitutki jedan dio ovih ena ostao je jo neko vrijeme u Koarskoj ulici, gdje su im bive vlasnice iznajmljivale stanove.68 S vremenom su prostitut-ke raseljavane po Zagrebu te od 1. travnja 1928. godine vie nisu smjele biti u Koarskoj ulici.69 Veina prostitutki nala je smjetaj u sreditu grada (pri-

59 K. FARKA, n. dj., 55.60 Reorganizacija naeg redarstva, Novosti 21. XII. 1921., 4. Prije nego to je osnovan zdrav-

stveni odsjek pri redarstvu lijenike preglede vezane uz policijski posao vrili su gradski lijenici. To je bilo ponekad nezgodno jer nisu mogli biti uvijek dostupni. Kako e redarstvo konano doi do svoga zdravstvenoga odsjeka? Novosti 20. XII. 1921., 2.

61 Reforme kod zagrebakog redarstva, Novosti 13. XI. 1921., 4.62 K. FARKA, n. dj., 56.63 ISTI, 56.64 ISTI, 59.65 T. MARKOVI, n. dj., 24 25. 66 K. FARKA, n. dj., 61.67 ISTI, 65.68 Poetkom 1928. u tri bive javne kue bilo je smjeteno 36 prostitutki. ISTI, 69.69 Raseljavanje toleriranih djevojaka iz Koarske ulice, Veer, 12. III. 1928., 2. Odluci da se

ove djevojke presele iz Koarske ulice do 1. travnja pripomogao je pokuaj ubojstva jedne

233233


mjerice u Amruevoj, Bokovievoj i Palmotievoj ulici).70 Cijena sobe koju su iznajmljivale 1928. bila je izmeu 1.200 i 1.600 dinara, a mjesena zarada kretala se od 8.000 do 12.000 dinara.71 Oko smjetaja bio je dosta problema. Stanodavci su prostitutkama naplaivali neto veu stanarinu nego to je ona inae bila. Uz to, nije se sasvim mogla potovati odredba da u blizini sta-nova prostitutki ne bude osoba mlaih od 18 godina.72 Stanari u susjedstvu i prolaznici alili su se na njihovu prisutnost, ponaanje i moralni uinak na okolinu. esto su se dogaale neugodne scene nabacivanja, dogovaranja oko cijene ili svae zbog neplaanja.73 Zbog toga su se javljala miljenja da bi ih trebalo preseliti u jednu ulicu po mogunosti dalje od sredita grada.74 Odredba o nadzoru prostitucije predviala je redarstveni i kazneni postu-pak protiv mukih osoba koje ive na raun prostitutki, tzv. makroa uvev-i za njih nov naziv priljubnik.75 Kazneni zakon iz 1852. godine koji je jo bio na snazi nije znao za takav oblik ponaanja. Pojavom samostalne i uli-ne legalne prostitucije zagrebaka policija se s tim susrela. U europskim gra-

prostitutke u oujku 1928. godine upravo u Koarskoj ulici. Nakon krvavog dogadjaja u Koarskoj ulici, Veer 16. III. 1928., 2.

70 Palmotieva ulica kao centar prostitucije, Veer, 19. VI. 1931., 4.71 K. FARKA, n. dj., 69.72 ISTI, 69.73 Poslije 10 sati ulice su gotovo potpuno opustile. Ne vidi gotovo nikoga osim tolerira-

ne djevojke koje se okupljaju u pojedinim ulicama u veem broju tako da svakome upadaju u oi. Neemo da budemo propoviednici nekakvog tobonjeg morala i da se nad time eventu-alno sablanjavamo, ali svakako, a to e nam posvjedoiti mnogi nai itatelji, esto je ovje-ku koji se vraa po noi svojoj kui iz kazalita ili kinematografa u pratnji ene, kerke ili sestre formalno neugodno da prodje ovim ulicama i to zbog osoba u ijem se drutvu nalazi. Jer esto puta ove djevojke znaju biti toliko bezobrazne da se ne obaziru na ostale prolazni-ke. One se glasno nateu sa nekojim prolaznicima nastojei da ih privuku. A nije nikako-va rijetkost da se koja od ovih djevojaka natjerava sa kojim gostom koji nije htio da plati ceh. Palmotieva ulica kao centar prostitucije, Veer, 19. VI. 1931., 4.

74 Ako postoji ulina prostitucija u drugim velikim zapadnim gradovima to jo nije nika-kav razlog da bude i kod nas. Mi ne moramo biti velegrad po onim stvarima koje tim grado-vima nisu nikakva slava. .... Danas je u Zagrebu ulina prostitucija rasprostranjena po svim ulicama, u velikoj veini grada, naroito u blizini centra i to nije sretno rjeenje. Dnevno se radi toga uju razni prigovori i esto se nou dogaaju svakakve scene po ulicama koje nipo-to nisu takve, da bi ih se moralo podnositi. Kad ve mora da bude nou taj tuni korzo, zar ne bi bilo zgodnije, da bude samo u jednoj ulici, ili barem, samo u jednoj gradskoj etvrti, a ne u cijelom gradu. Bolje je da jedan dio grada, jedna ulica, slui kao nevesela nona prome-nada, pa makar da dobije i neki glas radi toga, nego da to bude u cijelom gradu i na svim uli-cama. Na taj bi nain bila i kontrola laka, jer tko moe konano jamiti, da se u raznim uli-cama ne krije i tajna prostitucija, kod koje je svaka mogunost ouvanja zaraze iskljuena. Sluajni prolaznici nehotice se daju zavesti laskavim rijeima i tako mnogo puta postaju rtve svoje lakomislenosti. Da je ulina prostitucija ograniena samo na jedan odredjeni prostor, takvi se sluajevi ne bi dogadjali u tolikoj mjeri, niti bi na ulicama dolazilo do neugodnih i runih prizora Dok bude onih koji plaenu ljubav trae, bit e naravno i onih koji je pro-davaju. Mi smo naglasili, ako prostituciju moramo trpiti, kao nuno zlo, da moramo barem nekako ublaiti njene posljedice i ograniiti je na onu mjeru, koja e biti najmanje opasna. Ulina prostitucija, Veer, 16. III. 1929., 3. Ulina prostitucija, Veer, 16. III. 1929., 3.

75 K. FARKA, n. dj., 66.

234234


dovima imali su ve slina iskustava i posebne nazive za takve tipove mu-karaca. Nijemci su ih zvali Zuhlter, Beani Strizzi, a Francuzi maquereau.76 udoredni odsjek redarstva uveo je i prisilnu tednju gdje je svaka djevojka morala od svoje zarade odvojiti dio novaca za vlastitu tednju. Broj tolerira-nih djevojaka kretao se oko 100. Prve godine (1922.) bilo ih je prijavljeno 84, a sljedee se broj naglo poveao na 129.77 Status javno tolerirane prostitut-ke dobivao se vrlo lagano, to je i bila namjera odredbe da se to vie prosti-tutki evidentira i nadzire. Kasnije je broj poeo opadati to zbog zaraeno-sti spolnim bolestima, to zbog namjere da je bolje biti neevidentiran i baviti se potajnom prostitucijom bez ikakvog nadzora. Istovremeno se broj mije-nja tijekom godine upisima i ispisima u oevidnik. Godine 1928. evidenti-rano je izmeu 85 i 90 prostitutki (i to 10 iz Maarske, 2 iz Rumunjske, 3 iz ehoslovake, 1 iz Austrije i 1 iz Francuske, 31 iz Slovenije, 20 iz Hrvatske i Slavonije, 13 iz Vojvodine, 3 iz Dalmacije i 1 iz Crne Gore),78 1932. bilo ih je 103,79 a u prvoj polovici 1934. godine 108.80 Ovakva tolerirana prostitu-cija bila je pod stalnim zdravstveno-redarstvenim nadzorom koji je trebao obavljati udoredni i zdravstveni odsjek redarstva. Prema Odredbi lijeni-ki pregled obavljao je zdravstveni odsjek redarstva u svojim prostorijama. Svaka javno tolerirana prostitutka trebala je dva puta tjedno obaviti lijeni-ki pregled. Ako bi se utvrdilo da je spolno bolesna uputila bi se u bolnicu, najee u pratnji policajca. Sve trokove pregleda, lijeenja, lijekova i redar-stvenih taksi snosile bi prostitutke same. Nerijetko se dogaalo da su prosti-tutke uz pomo nekih lijenika pokuavale manipulirati zdravstvenim pre-gledima redarstvenih lijenika.81 Zdravstveni pregledi nisu imali namjeru da se gostu prostitutke potvruje njezino zdravlje, ve kontrolu irenja spolnih bolest. Unato pregledima i kontroli u legalnoj javnoj prostituciji opaala se i dalje velika prisutnost spolnih bolesti. Primjerice, 1922. godine od 84 pri-javljene javno tolerirane prostitutke spolno bolesno ih je bilo 47. Iste godi-ne do ukidanja javnih kua od 114 prostitutki koje su prole kroz zagreba-ka bludilita spolno bolesno ih je bilo ak 91.82

Legalizacija prostitucije u javnim kuama ili slobodnom ulinom pro-stitucijom imala je namjeru policijske (redarstvene) i zdravstvene kontrole. Zdravstvena kontrola provodila se s ciljem smanjenja broja spolno bolesnih. Kako do smanjenja broja spolno bolesnih nije dolazilo, ve se taj broj pove-

76 Oni koji ive na raun prostitucije, Veer, 24. XI. 1931., 2. K. FARKA, n. dj., 66. 77 Izvjetaj gradskog poglavarstva o sveopoj upravi slobodnog i kraljevskoga glavnoga grada

Zagreba 1919 1925., Zagreb 1927., 158 i 168.78 K. FARKA, n. dj., 69. Prema dobi 27 prostitutki imalo je izmeu 18 i 20 godina, 44 izme-

u 21 do 30 godina, 9 izmeu 30 i 35 godina, 3 od 35 do 40 godina i iznad 40 godina bilo ih je 2.

79 21% svih djevojaka koje su pregledane nadjene su bolesne, Veer, 16. I. 1933., 5.80 30. rujna ukida se u Zagrebu prostitucija, Veer, 27. VII. 1934.81 K. FARKA, n. dj., Lijeniki, 66 67.82 Izvjetaj gradskog poglavarstva1919 1925., Zagreb 1927., 158.

235235


avao (gotovo do razmjera epidemije),83 opstanak legalne prostitucije postao je upitan. Protivnici prostitucije postajali su sve glasniji. Nalazili su se u lije-nikim krugovima, pravnikim, crkvenim i kranskim drutavima, en-skim dobrotvornim drutavima i feministikim skupinama.84 ehoslovaka, koja je bila esto zemlja uzor Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, zakonski je 1922. godine prostituciju zabranila donoenjem zakona o spolnim bolesti-ma. Novi Kazneni zakon Kraljevine SHS iz 1929. godine, koji je u Hrvatskoj zamijenio onaj iz 1852. godine, a u Srbiji iz 1860. godine, predviao je u nekim svojim lancima ukidanje javne prostitucije.85 Ona je konano uki-nuta donoenjem Zakona o suzbijanju spolnih bolesti 28. oujka 1934. godi-ne.86 Prema ovom zakonu prostitucija je oznaena kao jedan od krivaca za irenja spolnih bolesti. Ministar narodnog zdravlja i socijalne politike donio je 15. lipnja 1934. godine Pravilnik za izvrenje zakona o spolnim bolestima. Prema njemu dat je rok od tri mjeseca za zatvaranje svih javnih kua i uzi-manje dozvola javno toleriranim prostitutkama.87 Broj evidentiranih toleri-ranih prostitutki do 1. rujna 1934. godine bio je 105. Do kraja rujna ostalo ih je 35.88 S 1. listopadom 1934. godine u Zagrebu je nestalo javno tolerira-nih djevojaka i svaki oblik prostitucije je aboliran. Dio ovih ena pronaao je neki drugi posao, neke su se udale, strane dravljanke su uglavnom otile, a jedan vei dio nastavio je i dalje raditi, ali potajno. Vlasnici javnih kua su na sve naine pokuavali sprijeiti ukidanje prostitucije. Kada je 1928. godi-ne postalo izvjesno da se radi na zakonu o suzbijanju spolnih bolesti, trai-li su njegovu odgodu.89 Ukidanjem javne prostitucije i legalnih javnih kua

83 Prema jednom istraivanju o rairenosti sifilisa (luesa) u Zagrebu, broj stanovnika Zagreba koji su se lijeili u nekoj od zdravstvenih ustanova u Zagrebu izmeu 1925. i 1929. godine iznosio je 5.616 osoba (2.840 mukaraca i 2.776 ena. Vlasta MARKOVI, Rairenost luesa u Zagrebu u god. 1925 1929., Lijeniki vjesnik, br. 2, Zagreb 1931., 114 129. Usporedbe radi u to vrijeme Zagreb ima prema popisu iz 1921. godine 108 674 stanovnika, a prema popisu iz 1931. godine 185 581.

84 Vrlo aktivan bio je enski pokret sa svojim istoimenim glasilom (enski pokret) u kojem je izaao izmeu 1920. i 1924. godine niz lanaka o prostituciji te se uglavnom zagovaralo ukidanje prostitucije kao i kanjavanje prostitutki i njihovih muterija.

85 Neke odredbe koje su upozoravale na ukidanje prostitucije su: lanak 280. Ko iz navi-ke ili koristoljublja ide na ruku vrenju bluda kaznie se strogim zatvorom do dve godi-ne. U osobito tekim sluajevima kaznie se robijom do pet godina. lan 281. Ko ensko lice koje blud provodi u vidu zanata iskoriuje, kaznie se strogim zatvorom i novano. B. KONSTANTINOVI, n. dj., 84. D. RADULOVI, n. dj., 177.

86 lan 8. Svaka prostitucija kao i dranje javne kue je zabranjeno i kanjivo delo po pro-pisima Krivinog zakonika Glava XXIVlan 18. Sve policijske i administrativne mere koje su do sada ureivale nadzor nad prostitutkama ukidaju se. Zakon o suzbijanju polnih bole-sti, Narodne novine, 9. VI. 1934., 7. Zakon je stupio na snagu 1. srpnja 1934. godine. Zakon protiv spolnih bolesti stupa na snagu, Jutarnji list, 1. VII. 1934., 17.

87 Pravilnik za izvrenje zakona o suzbijanju polnih bolesti, Narodne novine, 27. VI. 1934., 6. Ovaj pravilnik stupio je na snagu 30. lipnja 1934.

88 Juer je provedena likvidacija toleriranih djevojaka u Zagrebu, Jutarnji list, 2. X. 1934., 7.89 Ukidanje javnih kua, Veer, 17. III. 1928., 3.

236236


ovo drutveno i moralno zlo nije nestalo. Ono je i dalje postojalo, ali sada u sferi ilegale.

Tajna prostitucija

Tajna prostitucija je u Zagrebu bila prisutna i u vrijeme ureene i legalne prostitucije. Zdravstvena izvjea gradskog poglavarstva u vrijeme Prvoga svjetskog rata upozoravala su na tajnu prostituciju.90 Izvjee za 1919. godi-nu ukazalo je na rairenost tajne prostitucije, koja je prodrla i u do sada zdrav od nje potedjeni gradjanski sloj puanstva. Velika skupoa i teka potena zarada s jedne strane, a s druge opet teki stanbeni odnoaji, pa pomankanje mukog nadzora u obitelji za vrijeme rata mogu se uzeti kao glavni uzroci irenja sukrovne prostitucije.91 Posebno je nakon Prvoga svjetskog rata porastao broj maloljetnih djevojaka (od 15 do 18 godina) koje su se bavile tajnom prostitucijom.92 Prema jednoj procjeni 1923. godine bilo je oko 900 tajnih prostitutki, a 1925. godine oko 630 tajnih prostitutki te 1929. godine 521.93 Zagrebako redarstvo je 1932. godine privelo 534 enske osobe pod sumnjom da se bave tajnom prostitucijom.94 Razmjere tajne pro-stitucije bilo je gotovo nemogue utvrditi. Neke djevojke i ene njome su se bavile kao jedinim zanimanjem i od javno toleriranih prostitutki razlikova-le su se samo po tome to nisu bile ili nisu mogle biti upisane u oevidnik. Mnoge su se povremeno bavile tim poslom (konobarice,95 sobarice, zabav-ljaice96 i sl.). Neke su prisilili poslodavci na prostituciju. Veinom je djevoj-ke i ene na prostituciju nagnala ivotna i ekonomska situacija. Kako je gos-podarska kriza poetkom 30-tih godina uzimala maha, tako se i povea-vao broj ena i djevojaka koje su tim poslom rjeavale svoju egzistenciju.97

90 Kako se je tijekom ratnih godina sve vie irila tajna prostitucija, tako su se sve vema umnoavala i oboljenja venerinih bolesti. DAZ, DZO, Zdravstveno izvjee 1917.

91 DAZ, DZO, Zdravstveno izvjee 1919. U slinom tonu je i izvjee za sljedeu godinu koje utvruje sve vee irenje tajne prostitucije, koja danomice sve vie prodire i u one slo-jeve puanstva, koji je u predratnom vremenu nijesu ni poznavali. DAZ, DZO, Zdravstveno izvjee 1920.

92 K. FARKA, n. dj., 7093 ISTI, n. dj. 70; Na temelju ovih podataka te dodajui broj javno toleriranih prostitutki dr.

Markovi je ustanovila da u Zagrebu izmeu 1925. i 1929. godine na 100 ena u dobi od 15 do 45 godina dolaze 2 prostitutke. V. MARKOVI, Rairenost luesa, Lijeniki vjesnik, br. 2, Zagreb 1931., 125.

94 21% svih djevojaka koje su pregledane nadjene su bolesne, Veer, 16. I. 1933., 5.95 Mnoge konobarice i sluavke u zagrebakim gostionama slue za razonodu gostiju, Veer,

24. X. 1934., 3.96 J. ILOVI, Trgovina bijelim robljem, 41 42.97 To je dovelo do nekih pretjeranih procjena. Prije stupanja na snagu novog zakona [o

suzbijanju spolnih bolesti] broj prostitutki kretao se u Zagrebu izmedju 500 i 600. Medjutim danas je taj broj deset puta toliko velik kao prije, jer u Zagrebu imade preko 5 000 ena i dje-vojaka kojima je prostitucija jedino zanimanje. Broj tajnih prostitutki koje ire zarazne bole-sti iznosi u Zagrebu preko pet hiljada, Veer, 6. VIII. 1936., 4.

237237


Mnoge su dolazile izvan Zagreba (posebno iz Slovenije). Brojne su bile sud-bine poput jedne sedamnaestogodinje djevojke koja radei u tvornici zara-uje 14 dinara, a nou prostitucijom 8 10. Na taj nain prehranjuje bolesnu majku i mlaeg brata.98 Problem tajne prostitucije jest to nad njom nema redarstvene ni zdravstvene kontrole. Redarstvo se protiv nje borilo stalnim racijama po sumnjivim etvrtima, lokalima i svratitima. Racije su bile este po zagrebakoj periferiji (npr. Kustoiji,99 Trenjevci,100 Sajmitu,101 Kanalu itd.) te u lokalima u Tkalievoj ulici,102 enoninoj,103 Palmotievoj,104 na Medveaku105 i sl. Uhvaene sumnjive djevojke bile bi pregledane, bole-sne poslane na lijeenje, a zdrave kanjene. One koje nisu bile stanovnice Zagreba dobile bi nakon kazne izgon iz grada. Prilikom zdravstvenih pregle-da osoba za koje se sumnjalo da se bave tajnom prostitucijom konstatiran je stalni lagan porast broja spolno oboljelih.106 Samo represijama nije se moglo stati na kraj tajnoj prostituciji. Zagrebako redarstvo imalo je neko vrije-

98 Noni ivot zagrebake periferije, Veer, 10. VIII. 1934.99 Ti lokali zagrebakog dna danas su vie-manje tolerirane javne kue na periferiji, koje na

ivotu dre zagrebaki posjetioci, koji nou dolaze s automobilima.Ta romantika Kustoije, to renomirano zagrebako predgradje, koje je po svojim nekadanjim apakim senzacijama jo uvijek uiva glas nekakve opasne i pogibeljne etvrti, nije nipoto ni toliko pokvarena i zla, kako se to pria i misli.Nekoliko namirisanih djevojka u crvenim kostimima dvore i nude svoje jeftine, ali opasne usluge. ofer mi je priao da dolaze ovamo same, pogode se s gazdom i dvore. Bez velikih pregovora i formalnosti. Isto tako i odlaze. Jedna takva usluga u kustoijskoj romantici moe da bude veoma skupa, jer te crveno obuene kelnerice sigur-no davno nisu vidjele nikakvu ambulantu.Nekoliko metara od malte, u Kustoiji, ima vie javnih kua Jedan sat na zagrebakom dnu, Veer, 3. VIII. 1929., 3. Prije je Kustoija bila pravi Eldorado za sve one, koji su htjeli da se malo razonode. Tamo je bio itav niz lokala, koji su iskljuivo drali ensku poslugu, koja je uglavnom sluila za zabavu gostima. Medjutim policija je i tu obratila punu panju, jer je ovdje bilo esto rasadite raznih venerinih bole-sti. estim racijama pomalo je uveden i u ovome kraju red, tako da danas Kustoija nije ni izdaleka u tom smislu ono, to je jo bila prije nekoliko godina. Nou po zagrebakoj perife-riji, Veer 9. X. 1930., 4.

100 Ponovne racije po skrovitima onih sa dna ivota, Veer, 20. I. 1933., 2.101 Na zagrebakom Sajmitu redarstvo je otkrilo tajnu javnu kuu u kojoj su se nalazile i

maloljetne djevojke. Poslovanje jedne sajmine svodilje, Novosti, 2. IX. 1921., 3. 102 Novo leglo nemorala u Tkalievoj ulici, Veer, 13. V. 1932., 3 103 Lov na one koje nude jeftinu ljubav, Veer, 19. IX. 1929., 2.104 Burza djevojaka u Palmotievoj ulici, Veer, Veer, 12. IV. 1932., 4.105 Zagrebaka policija u borbi sa tajnom policijom, Veer, 11. III. 1930., 6.106 V. MARKOVI, n. dj., 124. U vrijeme od 1915. do 1920. godine zagrebako redarstvo

privelo je 2.107 ena pod sumnjom voenja nemoralnog ivota te je prilikom zdravstve-nih pregleda pronaeno 1.015 spolno bolesnih. DAZ, DZO, kut 162. Zagrebako redarstvo je 1923. godine obavilo 1.150 zdravstvenih pregleda (na 900 enskih osobe za koje se sumnja-lo da se bave tajnom prostitucijom) i ustanovilo 275 sluajeva spolno zaraenih, 1925. godi-ne obavilo je 1.114 pregleda (na 630 osoba) i ustanovilo 227 spolno zaraenih, 1927. godi-ne obavilo je 1.081 pregleda (na 652 osobe) i ustanovilo 224 spolno zaraenih. K. FARKA, n. dj., 70. Godine 1931. obavilo je 988 zdravstvenih pregleda (na 534 enske osobe) i ustano-vilo 211 sluajeva spolno zaraenih. 21% svih djevojaka koje su pregledane nadjene su bole-sne, Veer, 16. I. 1933., 5.

238238


me u svojim redovima zaposlene uiteljice (1. 2.) kojima je glavna zada-a bila pedagoki rad s djecom koja su se skitala ili dola u sukob s polici-jom ili zakonom. Povremeno bi se susrele i s prostitucijom, posebno malo-ljetnikom. Neke europske drave, poput Velike Britanije i Francuske imale su u sklopu svojih policijskih snaga ene, tzv. ensku policiju. ene policaj-ci imale su zadau sudjelovanja u nadzoru prostitucije kao i u preventiv-nom radu s djecom i mladima. Postojali su neki prijedlozi da se slini odre-di enske policije osnuju unutar zagrebakog redarstva, ali se to nije ostvari-lo. Najblie tome bio je krai rad nekih lanica dobrotvornih drutava u pro-ljee 1937. godine na zagrebakim kolodvorima. One su preventivno vrile nadzor doekujui mlade djevojke koje su same dolazile u Zagreb dajui im upute o svim opasnostima u gradu.107 U borbu protiv prostitucije ukljui-la su se gradska socijalna i privatna humanitarna drutva pokuavajui dje-lovati preventivno i ne diui ruke od onih djevojaka koje su izale ili su htjele izai iz prostitucije. Drutva su najee pomagala mladim djevojka-ma financijski i moralno da u trenucima besparice i rastresenosti ne krenu u prostituciju.108 Kako je prostitucija bila jedan od pravaca kojim su se irile spolne bolesti, borba protiv nje postala je sastavni dio borbe protiv spolnih bolesti. Nakon Prvoga svjetskog rata borba protiv spolnih bolesti u Zagrebu kretala se u nekoliko pravaca: bolja zdravstvena edukacija109 i preventiva, dostupnije i kvalitetnije lijeenje110 te borba protiv tajne prostitucije i nadzor legalne. Unato svemu tome rairenost spolnih bolesti bila je vrlo velika te su one bile nakon tuberkuloze drugi veliki zdravstveni problem.

Trgovina bijelim robljem

Izmeu dvaju svjetskih ratova Zagreb je bio sjecite agenata i trgovaca bijelim robljem, kako domaih tako i stranih. Glavni meunarodni pravci trgovine enama ili su iz Europe prema Srednjoj i Junoj Americi te prema

107 Prvi enski redarstvenici u Zagrebu zapoeli vrenjem slube, Veer, 3. IV. 1937., 2.108 Gradska drutva poput Doma za djevojice ili Sluinskog zavoda djelovala su u sklopu

gradske socijalne politike. Dobrovoljna humanitarna drutva na privatnoj bazi bila su vrlo afir-mativna i ponekad mnogo djelotvornija. Neka od njih su: Patrona za zatitu mladih djevojaka, Drutvo kneginje Ljubice, Hrvatska katolika enska sveza i Zatitnice djevojaka. Dobrotvorno drutvo Puka radiona 1926. godine otvorilo je Dom djevojaka koji se brinuo veim dijelom oko maloljetnih djevojaka dajui im stan, hranu i pomaui im nai zaposlenje.

109 O tome vidi u eljko DUGAC, Popular Health Education and Veneral Diseases in Croatia between Two World Wars, Croatian Medical Journal, 45, Zagreb 2004., 490498.

110 Do kraja Prvoga svjetskog rata lijeenje spolno oboljelih bolesnika bilo je preputeno bolnicama. Njihovi kapaciteti bili su ogranieni, a kako se lijeenje plaalo mnogima je bilo nedostupno zbog skupoe. Stoga se kao i u mnogim europskim gradovima pristupilo omo-guavanju besplatnog lijeenja. Gradsko zastupstvo je 1919. godine odluilo osnovati pomo-nicu za suzbijanje venerinih bolesti. Zbog nedostatka prostora ona nije proradila. Ipak je 1921. godine otvoren gradski ambulatorij za spolne bolesti. Uz njega je iste godine otvorena i ambulanta za spolne i kone bolesti u Zakladnoj bolnici. U obje ove ambulante lijeenje je bilo besplatno.

239239


Egiptu i Sjevernoj Africi. Ova podruja bila su poznata po veem broju mu-karaca nego ena, a neke drave June Amerike izmeu dvaju svjetskih rato-va doivljavala su odreen gospodarski procvat.111 Trgovina enama uzima-la je sve vee razmjere te se i Liga naroda ukljuila u njezino suzbijanje. Na svom drugom redovnom zasjedanju Liga naroda je 30. rujna 1921. godi-ne donijela konvenciju za suzbijanje trgovine sa enama i djecom koju su prihvatile i potpisale 32 drave.112 Istovremeno se poticala suradnja poli-cijskih snaga meu dravama s ciljem kontroliranja, otkrivanja, dojavljiva-nja i hvatanja trgovaca enama i djecom. Kraljevina Jugoslavija je 28. veljae 1929. godine prihvatila ovu konvenciju te konvenciju od 4. svibnja 1910.113 Meunarodnu trgovinu enama i djecom vodilo je nekoliko velikih trgo-vaca i mnotvo manjih vie manje samostalnih.114 Svoje rtve nalazili su u svim dravama svijeta, najvie u Francuskoj, Poljskoj i Maarskoj. Broj ena i djevojaka iz Zagreba115 i Hrvatske koje su se nale u ovoj trgovini nije mogue utvrditi, ali vjerojatno je bio znatan. U izvjetaju Lige naro-da o trgovini enama i djecom iz 1927. godine spominjali su se vei grado-vi Kraljevine SHS, meu njima i Zagreb, kao neka mjesta nabave novih dje-vojaka za meunarodne trgovce bijelim robljem.116 Za Zagreb je puno veu opasnost predstavljala domaa trgovina enama. Kako je u Kraljevini SHS prostitucija bila doputena i regulirana uglavnom preko javnih kua,117 nji-hovi vlasnici pokuavali su u veim gradovima poput Zagreba nabaviti nove ene. S tim problemom susretale su se sve drave i gradovi koji su imali

111 Primjerice, Argentina je 1929. godine imala vei bruto domai dohodak od Italije (4.367 prema 3.026 dolara). O procjeni i usporedbama svjetske ekonomije i trgovine vidi Angus MADISON, Monitoring the World Economy, 1820 1992, Paris 1995.

112 J. ILOVI, n. dj., 27 28.113 ISTI, n. dj., 28. Kazneni zakon Kraljevine Jugoslavije iz 1929. godine predviao je kanja-

vanje svodnitva. lan 282. Kaznie se robijom do deset godina: 1. ko podvede lice mlae od osamnaest godina, 2. ko podvede svoju enu, ker, sestru, unuku ili lice povereno njego-vom staranju ili nadzoru, 3. ko kakvo lice radi bluda odvede iz njegova zaviaja ili prebivali-ta u drugo mesto i tamo ga ostavi ili drugome preda. B. KONSTANTINOVI, n. dj., 84. D. RADULOVI, n. dj., 177.

114 Jedan vei trgovac kojega spominje i Liga naroda bio je i Ike Sismyn zvan Napoleon. Napoleon trgovac bijelim robljem, Novosti, 27. IV. 1928., 12. Vei trgovci imali su organi-zirana prava poduzea preko kojih su se dopremale ene u Junu Ameriku. Poznata su bila Trgovako i prometno drutvo La Plata i Transatlantsko drutvo. Strahovite pojedinosti trgo-vine bijelim robljem, Veer, 8. VIII. 1931., 7. Trgovci bijelim robljem u meusobnoj komuni-kaciji i dopisivanju koristili su se i argonom elei se prikriti. Primjerice, rijei Pet baa-va ugarskoga vina dolazi u Beograd oznaavale su pet lijepih Maarica. Trgovina bijelim robljem, Dva sata, 24. VII. 1922., 2.

115 Zagrebaka Veer esto je donosila reportae o tunim sudbinama djevojaka iz Zagreba i Hrvatske koje su se nale u rukama trgovaca bijelim robljem i zavrile u Junoj Americi. Nisu puke prie o bijelom roblju, Veer, 21. VII. 1930., 3. Sluaj jedne Zagrepanke, Veer, 29. VII. 1930., 3. Zagrepanka u pandama trgovaca bijelim robljem, Veer, 11. II. 1935., 3.

116 J. ILOVI, n. dj., 43.117 Javne kue bile su u Hrvatskoj, primjerice u Jastrebarskom, Karlovcu, akovcu, Varadinu

(dvije), Bjelovaru, ibeniku, Splitu (tri) itd.

240240


legaliziranu prostituciju gdje su se vlasnici javnih kua vrlo slobodno pona-ali i traili bilo sami ili preko svojih svodnika nove djevojke. Redarstvu je ponekad uspijevalo uhvatiti takve agente i vlasnike, ali kazne su bile male (primjerice 1933. uhvaena je vlasnica jednoga nonog lokala iz Velesa koja je ovdje dola po nove djevojke te je bila kanjena s 14 dana zatvora i izgo-nom iz Zagreba.118) Velik sudski proces vodio se 1925. godine u Zagrebu kada je radi svodnitva osueno na razne viemjesene kazne 16. agenata i vlasnika javnih kua iz raznih dijelova Kraljevine SHS koji su ovdje poku-ali nabaviti djevojke. U procesu su na vidjelo izale sve strahote koje sa sobom nosi trgovina enama i prisiljavanje na prostituciju. Mnoge djevojke su primamljivane ponudama dobro plaenih poslova u provinciji poput 18godinje Zagrepanke koja je zavrila u javnoj kui u Petrinji. Hvatalo se na ulicama neuposlene djevojke. Bilo ih je mnogo ispod 15 i 16 godina, ma da se po priznanju samih vlasnika ne smiju primati ispod 17 godina. Djevojke se zastraivalo, da ne smiju odlaziti dok ne otplate dugNeke su mjeseci-ma bile u istom bordelu pa su uvijek bile zaduene.119 Zagrebaka javnost je s velikim zanimanjem pratila ovaj proces. Zastraujue su bile spoznaje da nema grada i veeg mjesta u naoj dravi, u koji nisu iz Zagreba odailja-ne djevojke.to vie, tragovi vode jako daleko, i na Orijent, do Carigrada i dalje120

Zakljuak

Prostitucija je u Zagrebu bila prisutna pojava. Njezini uzroci su, izme-u ostalog, leali u nejednakosti, neimatini, neobrazovanosti i tekoj gos-podarskoj situaciji. Kako je grad Zagreb poetkom XX. stoljea i tijekom Prvoga svjetskog rata bio sve vei, to je i prostitucija uzimala veeg maha. Gradska uprava prihvatila je prostituciju kao nuno zlo i pokuavala je nad njom imati policijski i zdravstveni nadzor. Pokuaji da se prostitucija lega-lizira, prvo javnim kuama bludilitima, a zatim preko samostalnih pro-stitutki razmjetenih po gradu, pokazali su sve nedostatke. ene u javnim kuama bile su fiziki, psihiki i materijalno iskoritavane, a samostalne pro-stitutke su ubrzo dobile mukarce zatitnike tzv. makroe. Uz to, su ponekad znale svojim ponaanjem izazivati graanski moral. Kako se uoila odree-na povezanost prostitucije i spolnih bolesti, nije se mogao pronai niti uin-kovit zdravstveni nadzor koji bi sprijeio ili barem smanjio prisutnost spol-nih bolesti. Uz to, doputena prostitucija potpomagala je irenje trgovine enama, a pravosudna vlast nije imala prave naine spreavanja i kanja-vanja. Legalizacija prostitucije nije smanjila ni opsege tajne ili ilegalne pro-stitucije kojom su se neke ene bavile povremeno ili stalno. Zagreb je stoga

118 U Zagrebu je uapena vlasnica nonog lokala iz Velesa, Veer, 21. I. 1933., 3.119 Iskazi svjedokinja protiv trgovaca bijelim robljem, Novosti, 22. VIII. 1925., 5.120 Otkria o trgovini bijelim robljem u Zagrebu, Novosti, 6. VIII. 1925., 4.

241241


poput mnogih europskih gradova toga vremena traio razne naine kako da nadzire ili zaustavi prostituciju. Konano se uvidjelo da je najbolje rjeenje zabrana i kriminalizacija prostitucije kao i svih radnji vezanih uz nju.

SUMMARY

FEMALE PROSTITUTION IN ZAGREB BETWEEN 1899 AND 1934

Prostitution is a major moral, societal, social, economic, and public health issue. Until 1922 in Zagreb, prostitution was permitted in public houses. The operation of these public houses was regulated by a regulation (Regulation on Prostitution) from 1899. The Zagreb police issue a Regulation on the Supervision of Prostitution in the Municipal Territory on 24 September 1922. By this law public houses were disbanded. Girls and women who wor-ked as prostitutes received the status of publicly tolerated prostitutes and were registered in a special file controlled by the police. Prostitution was forbidden in the Kingdom of Yugoslavia in 1934 under the law for comba-ting sexually transmitted diseases. By the end of September 1934 legal pro-stitution came to an end in Zagreb. After 1934, prostitution did not disappe-ar rather it was thrown into the sphere of crimnal activity.

Key Words: prostitution, Zagreb, brothels

Female prostitution in Zagreb between 1899 and 1934

Documents

Transcript of Female prostitution in Zagreb between 1899 and 1934