Evropski Menadžment
-
Upload
lara-andjeo -
Category
Documents
-
view
34 -
download
0
description
Transcript of Evropski Menadžment
EVROPSKI MENADŽMENT
EU je danas zajednica 27 evropskih država.
Utemeljena je na zajedničkim interesima, institucijama i pravnim aktima zemalja članica
Proces integracije, uvođenje jedinstvene valute i progresivan razvoj zajedničke spoljne i odbrambene politike daju EU diplomatski status koji odgovara njenoj ekonomskoj moći
Uticaj EU na svjetska ekonomska, politička, kulturna i sva druga pitanja je ogromna
EU je najveći trgovinski partner
na svijetu sa unutrašnjim
tržištem od 500 miliona ljudi
EU zajedno za USA i Japanom čini
globalnu trijadu, odnosno polove
globalne ekonomije
Osnivači EU iz 1957
godine su:
- Belgija- Holandija
- Luxemburg- Francuska- Njemačka
- Italija
Prvo proširenje je bilo
1973:
Velika Britani
jaDanska Irska
Drugo proširenje - 1981
godine :
- Grčka
Treće
proš. –
1986:
Španija
Portugal
Četvrto proš. -
1995:
Austrija
Švedska
Finska
Peto proširenje – 2004
Poljska
ČeškaMađarska
Slovačka
LitvanijaLetonija
EstonijaSlovenija
KiparMalta
Nastavak petog proširenja –
2007
BugarskaRumunija
VI proširenje
2013- Hrvatska
Izvan EU su sljedeće zemlje:
Norveška (glasala protiv priključenja 1970)
Švicarska (glasala protiv priključenja 1995)
Island
Lihtenštajn
San Marino
Monako
Makedonija, Crna Gora i
Srbija su u statusu ka
ndidata,
Albanija i BiH su “potencijaln
i kandidati” za č
lanstvo
Naziv potiče po mitskoj legendi od princeze sa Orijenta, kćerke kralja Agenora iz Fenikije, koju otima Zeus pretvorivši se u bika i odvodi je do otoka Krita.
Po nalogu njenog oca, njena braća su krenula u potragu sa istočnog Mediterana, na sjever i zapad i otkrivaju nova područja i osnivaju gradove.
Tako je Evropa postala simbol traženja smisla postojanja i usavršavanja sistema života.
Upravo to kretanje sa istoka na zapad je rezultiralo obogaćivanjem kultura i civilizacija.
Etimološko značenje:
• erp (asirska riječ) – tamno i mračno
Po ovom tumačenju, Evropa je azijski poluotok na zapadu, naseljen stanovnicima iz sjevernih šuma i bogatog Orijenta
Historijsko oblikovanje Evrope se veže za Rimsko carstvo i cara Konstantina, a kršćanska crkva postaje posrednik između ljudi i Nebeskog carstva.
Novo zapadno rimsko carstvo, Karlo Veliki, Princip vjerskog unilateralizma,
nisu priznavane različitosti
Pojava humanizma i renesanse , preispitavanje uloge Crkve, pojava protestantizma..
Sve to je dovelo do afirmacije čovjeka, kao individue i slobode kao vrhunske vrijednosti.
Ideja Evrope će biti shvaćena kao put slobode, ideja spasenja, kreacije ljudskog duha.
Kroz period (1492.-1815.) afirmiraju se države-nacije i dolazi do prepreka idejama ujedinjenja, premda postoje dva načela kojima je cilj europska organizacija – rađanje jednakosti država i svjesnost zajedničkih interesa.
Opstojnost europske «doktrine» isticana je u «Velikom planu» francuskog političara Maximiliena de Béthune-a, vojvode od Sully-ja i ostalih mislilaca nadahnutih utemeljenjem Europskog federalnog društva.
Premda je ideja francuske revolucije bila u potpunosti inspirirana europskim duhom, car Napoleon I. realizirao je europsko jedinstvo vojnim putem.
Sveta alijansa je pakt tadašnjih velikih sila o održavanju mira.
1830. taj pakt je zamijenjen «Europskom slogom», asocijacijom zemalja vođenih načelima nemiješanja u unutarnje poslove, traženja ravnotežnih rješenja između zemalja i sl.
Međutim, solidarnost među zemljama tadašnjeg razdoblja bila je više tehničke naravi nego političke (npr. komisije za plovidbu europskim rijekama, univerzalna telegrafska unija, poštanska unija).
P. Dubois: “De recuperatione terre
sancte”, 1306.godine
evropski politički kamen temeljac
koji sadrži konstitutivni
elemenat evropske ideje –
“obezbjeđenje mira na unutrašnjoj
sceni i expanzije prema vanjskom
svijetu”.
Ser Winston Churchill je u Zurichu još 1943. godine izjavio: “Prije ili kasnije cijela Evropa će se morati ujediniti i sve glavne branše evropske porodice će jednog dana postati partneri. Moramo postići najveći nivo
integracije Evrope koji je moguć, a da pri tome ne uništimo njene
individualne karakteristike i tradiciju njenih drevnih naroda.”
Prvi su koraci u procesu integriranja
nakon završetka II SR su:
* stvaranje OEEC-a
(Organizacija europske
ekonomske saradnje, iz koje je nastao OECD),
EPU-a (Europska
platna unija),
Sporazum o Zapadnoj uniji
(17. marta 1948.), rezultat
produžene prethodne vojne
suradnje,
Vijeće Europe, koje je osnovano Londonskim
sporazumom 5. maja 1949. godine zbog osiguranja
individualnih sloboda i
unapređenja demokratskih
vrijednosti u Europi.
Ova ideja je je mogla da ostane na tom nivou da 1948 godine nije došlo do usvajanja Marshalovog
plana kojim se željelo obezbjeđivanje veće američke ekonomske pomoći zemljama zapadne Evrope. Plan je dobio ime po G.Marshalu, tadašnjem
ministru inostranih poslova USA.
Obzirom da je pomoć bila nepovratna, ona
nije naprezala privredu
zapadnoevropskih zemalja u kasnijim
godinama
Da bi došlo do implementacije ovog plana bilo je neophodno ostvariti određenu saradnju primalaca pomoći.
1947 godine je sazvana međunarodna konferencija na kojoj su učestvovali Velika Britanija, Francuska, Austrija, Belgija, Turska, Irska, Italija i Portugal.
Postignut je sporazum o provođenju Marshalovog plana.
Razrađen je pojedinačni plan potreba za period od 5 godina. Planirano je da se u ove svrhe utroši 22 mld $, od toga USA je obezbijedila 15 mld$.
Razlog ovakve strategije USA je u tadašnjoj političkoj situaciji tzv hladnog rata. U slučaju sukoba, zemlje zapadne Evrope su praktično bile prva odbrambena linija USA.
Ali najvažnija prepreka u poduhvatu građenja Evrope je
bilo pomirenje poražene Njemačke i pobjedničke
Francuske, koje su u zadnjih 200 godina bile 4 puta u
direktnim ratnim konfrontacijama.
Ovom pomirenju su najviše doprinijeli Charles de Gaulle i
Conrad Adenauer.
Francuska je odigrala odlučujuću ulogu u
stvaranju Evropske unije i EEZ, uvodeći Zapadnu Njemačku u svjetsku politiku i ekonomiju.
Najveću ekonomsku korist od integracija je imala
Zapadna Njemačka
Uticajni francuski ekonomist i biznismen Jean Monnet u ulozi de Gaullevog opunomoćnika za obnovu i razvoj
francuske ekonomije nakon II s.r., je 1949. pokrenuo inicijativu za otklanjanje
novih mogućih njemačko-francuskih trvenja zbog strateški važne rudarsko-
čeličarske Rurske oblasti.
Predložio je da se na principu međuzavisnosti između proizvodnje i
prerade ugljena i čelika, ustanove zajedničke ovlasti nad ovom industrijom.
Rimski ugovori 1957.
Jedan ugovor se odnosio na osnivanje Evropske ekonomske zajednice (EEZ), u okviru koje je planirano stvaranje zajedničkog
tržišta i zajedničke spoljne carine.
Zajedničko tržište trebalo je da obezbjedi protok robe,
usluga i kapitala i odgovarajuću koordinaciju
politika zemalja potpisnica.
Drugi ugovor je osnivanje Evropske zajednice za atomsku
energiju (EUROATOM), zajednički projekat u oblasti
nuklearne politike.
EEZ je imala sljedeće ciljeve:
• - uspostavljanje zajedničkog tržišta• - unapređenje uravnoteženog privrednog razvoja• - trajan i neinflatoran rast koji će čuvati i štititi životnu sredinu• - visok stepen usklađenosti ekonomskih rezultata• - visok nivo zaposlenosti i socijalne zaštite• - podizanje nivoa životnog standarda• - privrednu i društvenu povezanost• - solidarnost među državama članicama
Stvaranje EEZ prvenstveno je rezultat vojno-političkih zbivanja i u osnovi je
stimulirano hladnim ratom i blokovskom podjelom svijeta.
U takvoj konstelaciji odnosa EEZ je konstituirala nadnacionalne institucije.
Vrhovni zakonodavni organ je Skupština Evrope.
Operativno-izvršni organ je Savjet (vijeće) ministara, čiji je osnovni zadatak bio
koordiniranje opće ekonomske politike
Konstituira se i komisija od 9 članova imenovana od strane
država koja je neposredno rukovodila EEZ
Kao organi savjetodavnog karaktera su oformljeni
Ekonomski i socijalni komitet.
Šest zemalja zapadne Evrope pripadale su trima zajedničkim organizacijAma:
• - Evropskoj zajednici za ugalj i čelik,• - Evropskoj ekonomskoj zajednici i • - Evropskoj zajednici za atomsku energiju.
Svaka od njih imala je sopstvene institucije.
Da bi se racionalizirao rad ove tri zajednice, njihovi izvršni organi
objedinjeni su 1965. godine u Briselu pod zajedničke organe Evropske
zajednice (EZ).
Pojam Evropska zajednica, EZ ili samo Zajednica
zvanično je u upotrebi od 1967.godine, od stupanja na
snagu Ugovora o udruživanju (Merger
Treaty), pa sve do stupanja na snagu Ugovora o
Evropskoj uniji iz Mastrihta/Maastricht.
od 1967. godine uveden je identičan
sistem poreza na dodatu vrijednost
roba i usluga (PDV) i proširen je na sve zemlje članice, ali
stope nisu ujednačene
1957 - 1973:
Evropsko udruženje slobodne trgovine EFTA 1960 – Stockholmska konvencija (Austrija, Švicarska, Danska, Norveška, Portugal, Švedska, Velika Britanija, Finska, Island Lihtenštajn),
OEEC prerasta u OECD 1960.
Zajednička poljoprivredna politika CAP – 1962.
- Konvencija Yaounde, saradnja sa ex evropskim kolonijama 1963.
I proširenje
1973. Danska, Velika Britanija i Irska
Proširenje EEZ utiče na ostale članice EFTA.
Članice EFTA su potpisale sporazume o slobodnoj trgovini, pa dolazi do domino efekta snižavanjem trgovinskih barijera između članica obje integracije.
Dva koncentrična kruga se počinju preklapati i stvara se zajednički ekonomski prostor.
Razdoblje od 1975. do 1986. godine često se naziva razdoblje Europesimizma. U
U tom razdoblju dolazi do određenih političkih i ekonomskih šokova unutar integracije.
Pojava demokratije u Španjolskoj, Portugalu i Grčkoj
Europski monetarni sistem (EMS) ustanovljen je 1979. godine uz mehanizam deviznih tečajeva i ECU (europska obračunska jedinica), dogovor oko Budžetskih ugovora (1970. i 1975.g.),
II proširen
je:1981. – Grčka;
III proširen
je
1986. – Portugal
, Španjols
ka)
Demokratizacija institucija:
osnivanje
Europskog
vijeća
Osnivanje Europskog revizijskog suda -
1975.
prvi neposredni izbori
za Europski
parlamen
t - 1979.)
Ovaj Ugovor je stupio na snagu 01.11.1993.
•1. eliminacija fizičkih barijera kao što su pasoška i carinska kontrola na granicama članice•2. eliminacija tehničkih barijera kao što su razlike u proizvodnim i sigurnosnim standardima•3. eliminacija fiskalnih barijera kao što su razlike u porezima, subvencijama i javnim nabavkama
Implementacija
Jedinstvenog evropskog
akta je išla u tri faze:
Četiri slobode:
kretanja robe, usluga,
kapitala i rada
Eliminiranje fizičkih barijera bilo je značajno zbog povećanja mobilnosti ljudi, a samim tim i ostalih faktora proizvodnje.
Tehničke barijere su se odnosile na tehničke, zdravstvene i druge standarde kao i procedure javnih nabavki u trgovini unutar Zajednice.
U fiskalne barijere spadaju prvenstveno razlike u visini i metodi primjene poreza i različito zakonodavstvo. Ove barijere uspješno su eliminisane usklađivanjem stopa PDV-a, određivanjem minimalne stope PDV-a za određene robe, ukidanjem taksi na luksuzna dobra.
Zajednički ciljevi definirani su u Ugovoru o EU:
ekonomski i društveni napredak i visoki stepen zaposlenosti,
Postizanje uravnoteženog i održivog razvoja stvaranjem područja bez unutarnjih granica,
snaženje ekonomske i društvene povezanosti,
utemeljenje gospodarske i monetarne unije sa jedinstvenom valutom
jačanje zaštite prava i interesa državljana država članica uvođenjem državljanstva Unije;
afirmiranje vlastitog identiteta na međunarodnoj sceni
očuvanje i razvijanje Unije kao područja slobode, sigurnosti i pravde, u kojem se osigurava slobodno kretanje osoba zajedno s odgovarajućim mjerama u pogledu kontrole vanjskih granica, azila, useljavanja te sprečavanja i suzbijanja kriminala;
očuvanje cjelokupne pravne stečevine Zajednice («acquis communautaire»)
Sve pristupajuće države moraju prihvatiti kompletan EU acquis kao preduvjet za članstvo.
Trgovinski sporazum EU se može podijeliti u 4 skupine:
Preferencijalni i nepreferencijalni trgovinski sporazumi, koji uređuju
trgovinsku razmenu sa trećim zemljama.
Sporazumi o privrednoj saradnji, koji pored trgovinske razmjene, uključuju i ostale
sektore (finansije, transport, socijalni aspekt).
Sporazum o pridruživanju, uspostavljanjem intenzivne privredne saradnje sa državama
koje namjeravaju da se uključe u EU.
Sporazum o pristupu, koji je pravni instrument za članstvo u EU.
EU, kao glavni međunarodni trgovinski blok, ima izuzetno dubok uticaj na svjetsku privredu.
2002. godine, izvoz robe 15 država članica EU činio je 15 % svjetskog izvoza, dok je isti udio za SAD i Japan bio 11 % i 7 %, pojedinačno.
2004. godine, izvoz robe 25 država članica iznosio je 14%, a udio SAD-a i Japana iznosio je 9% i 6%, pojedinačno.
Na strani uvoza, 15 država članica EU bile su odredište za 14 % svjetskog uvoza (2004. god. također 14%), dok je isti udio za SAD i Japan bio 18 % i 5 %, pojedinačno (2004. god. 16% i 5%). Ovi podaci pokazuju da je EU snažno povezana i međusobno zavisna od sistema svjetskog trgovanja.
Na strani uvoza, 15 država članica EU bile su odredište za 14 % svjetskog uvoza (2004. god. također 14%), dok je isti udio za SAD i Japan bio 18 % i 5 %, pojedinačno (2004. god. 16% i 5%).
Ovi podaci pokazuju da je EU snažno povezana i međusobno zavisna od sistema svjetskog trgovanja.
EU i Sjedinjene Države dvije su
najveće privrede na svijetu, koje sve više ovise jedna o drugoj.
One zajedno čine gotovo polovinu svjetske
ekonomije i transatlantskih
trgovinskih i investicijskih tokova, u vrijednosti od gotovo milijarde eura na
dan.
Jedno drugom su najveći trgovinski partner i najvažniji izvor, ali i odredište stranih ulaganja.
Ugovor iz Mastrichta TEU je zasnovao EU
kao strukturu baziranu na 3 principa:
1. Evropska zajednica EZ
2. Zajednička spoljna i
bezbjednosna politika CESP
3. Kooperacija pravosuđa i
unutarnjih poslova CJHA
Ugovorom iz Amsterdama je
učvršćena svaka od od ove tri
osnove.
Ugovor iz Mastrichta (TEU) regulira da svaka evropska zemlja
može izraziti želju da postane član EU,
a da o tome odlučuju članice na
osnovu ispunjavanja
određenih kriterija i uvjeta.
Preduvjeti su da država mora biti iz Evrope, mora biti
demokratska, mora prihvatiti političke i ekonomske ciljeve
EU