Jedinstveni Evropski Akt

38
JEDINSTVENI EVROPSKI AKT (SINGLE EUROPEAN ACT-SEA/ACTE UNIQUE EUROPÉEN-AUE) Jedinstveni evropski akt je ugovor kojim je prvi put značajno modificiran Ugovor o Evropskoj ekonomskoj zajednici (1957./1958.). Potpisan je 1986. a na snagu je stupio 1987. godine. Njime su postavljeni pravni temelji za stvaranje unutrašnjeg tržišta Evropske unije, definirane su nove nadležnosti Zajednice kao što su: socijalna politika, ekonomska i socijalna kohezija, istraživanje i tehnološki razvoj, zaštita okoliša, pokrenuta saradnja u oblasti vanjskih poslova, te proširene nadležnosti Evropskog parlamenta i pojednostavljen proces donošenja odluka u Vijeću EU. UGOVOR O EVROPSKOJ EKONOMSKOJ ZAJEDNICI 1.7.2010 UGOVOR O EVROPSKOJ EKONOMSKOJ ZAJEDNICI (TREATY ESTABLISHING EUROPEAN ECONOMIC COMMUNITY-EEC TREATY/TRAITÉ INSTITUANT LA COMMINAUTÉ ÉCONOMIQUE EUROPÉENNNE-TRAITÉ CEE) Ugovor o Evropskoj ekonomskoj zajednici potpisan je 25. marta 1957. u Rimu, a stupio je na snagu 1. januara 1958. Države potpisnice Ugovora su: Belgija, Francuska, Holandija, Italija, Luksemburg i Njemačka i njime je uspostavljena druga Evropska zajednica – Evropska ekonomska zajednica. Uz Ugovor o Evropskoj ekonomskoj zajednici potpisan je i Ugovor o Evropskoj zajednici za atomsku energiju – Euratom (1957.). Ovi ugovori nazivaju se Rimskim ugovorima, a često se sam Ugovor o Evropskoj ekonomskoj zajednici naziva Rimskim ugovorom. Ugovoru o Evropskoj ekonomskoj zajednici prethodio je Ugovor o Evropskoj zajednici za ugalj i čelik (1951./1952.) te neuspjeli pokušaji osnivanja Evropske odbrambene zajednice (1954.). Ciljevi Ugovora o Evropskoj ekonomskoj zajednici bili su uspostavljanje zajedničkog tržišta i davanje političke dimenzije razvoju bliskih veza evropskih država. Ugovorom o Evropskoj ekonomskoj zajednici uspostavljena je carinska unija među državama potpisnicama, tj. ukinute su kvote i carinska ograničenja na međusobnu trgovinsku razmjenu te su uvedene zajedničke carinske

description

ok

Transcript of Jedinstveni Evropski Akt

Page 1: Jedinstveni Evropski Akt

JEDINSTVENI EVROPSKI AKT

(SINGLE EUROPEAN ACT-SEA/ACTE UNIQUE EUROPÉEN-AUE)

Jedinstveni evropski akt je ugovor kojim je prvi put značajno modificiran Ugovor o Evropskoj

ekonomskoj zajednici (1957./1958.). Potpisan je 1986. a na snagu je stupio 1987. godine. Njime su

postavljeni pravni temelji za stvaranje unutrašnjeg tržišta Evropske unije, definirane su nove

nadležnosti Zajednice kao što su: socijalna politika, ekonomska i socijalna kohezija, istraživanje i

tehnološki razvoj, zaštita okoliša, pokrenuta saradnja u oblasti vanjskih poslova, te proširene

nadležnosti Evropskog parlamenta i pojednostavljen proces donošenja odluka u Vijeću EU. UGOVOR O EVROPSKOJ EKONOMSKOJ ZAJEDNICI

 

 

1.7.2010

UGOVOR O EVROPSKOJ EKONOMSKOJ ZAJEDNICI

(TREATY ESTABLISHING EUROPEAN ECONOMIC COMMUNITY-EEC TREATY/TRAITÉ INSTITUANT

LA COMMINAUTÉ ÉCONOMIQUE EUROPÉENNNE-TRAITÉ CEE)

Ugovor o Evropskoj ekonomskoj zajednici potpisan je 25. marta 1957. u Rimu, a stupio je na snagu 1.

januara 1958. Države potpisnice Ugovora su: Belgija, Francuska, Holandija, Italija, Luksemburg i Njemačka i

njime je uspostavljena druga Evropska zajednica – Evropska ekonomska zajednica. Uz Ugovor o Evropskoj

ekonomskoj zajednici potpisan je i Ugovor o Evropskoj zajednici za atomsku energiju – Euratom (1957.). Ovi

ugovori nazivaju se Rimskim ugovorima, a često se sam Ugovor o Evropskoj ekonomskoj zajednici naziva

Rimskim ugovorom. Ugovoru o Evropskoj ekonomskoj zajednici prethodio je Ugovor o Evropskoj zajednici

za ugalj i čelik (1951./1952.) te neuspjeli pokušaji osnivanja Evropske odbrambene zajednice (1954.). Ciljevi

Ugovora o Evropskoj ekonomskoj zajednici bili su uspostavljanje zajedničkog tržišta i davanje političke

dimenzije razvoju bliskih veza evropskih država. Ugovorom o Evropskoj ekonomskoj zajednici uspostavljena

je carinska unija među državama potpisnicama, tj. ukinute su kvote i carinska ograničenja na međusobnu

trgovinsku razmjenu te su uvedene zajedničke carinske tarife prema trećim zemljama. Ugovorom su

uspostavljene zajedničke poljoprivredne, trgovinske i transportne politike, a njih su slijedile aktivnosti na

uspostavljanju zajedničke regionalne, industrijske i socijalne te politike okoliša. Ključni rezultat Ugovora je

uspostavljanje zajedničkog tržišta te polaganje temelja za uspostavljanje današnjeg unutrašnjeg tržišta

Evropske unije. Ugovorom je predviđeno da se u roku od 12 godina uspostavi zajedničko tržište koje bi se

temeljilo na slobodnom kretanju ljudi, usluga, roba i kapitala, a na osnovu Evropskog jedinstvenog akta

Page 2: Jedinstveni Evropski Akt

(1986./ 1987.) 1. januara 1993. zvanično je uspostavljeno i unutrašnje tržište Evropske unije. Za provođenje

Ugovora osigurana je institucionalna struktura: Visoka vlast (danas Evropska komisija), Vijeće ministara

(danas Vijeće EU), Ekonomski i socijalni odbor, te Skupština (danas Evropski parlament) i Sud pravde

(danas Sud pravde Evropskih zajednica) koje je dijelila sa ostale dvije zajednice (Evropskom zajednicom za

ugalj i čelik i Evropskom zajednicom za atomsku energiju). Uveden je mehanizam odlučivanja (institucionalni

trougao) na kojem se zasniva proces odlučivanja u sadašnjoj Evropskoj uniji. Ugovorom o Evropskoj uniji

(1992. /1993.) je Ugovor o Evropskoj ekonomskoj zajednici preimenovan u Ugovor o Evropskoj zajednici i

dio je prvog stuba Evropske unije (stub Zajednice). Ugovorom iz Lisabona (2007./2009.) predviđeno je da se

ovaj ugovor ponovo preimenuje i njegov naziv trebalo bi da bude - Ugovor o funkcioniranju Evropske unije.

OSNIVAČKI UGOVORI(FOUNDING TREATIES/TRAITÉS CONSTITUTIFS)

Osnivačkim ugovorima definiraju se principi, pravni i institucionalni temelji Evropske unije te odnosi s državama članicama i međunarodnim organizacijama. Njihove odredbe stvaraju prava ne samo za države članice već i za njihove građane te se na osnovu njih stvaraju institucije i tijela na evropskom nivou koja su nezavisna od vlasti država članica i na koja države članice prenose zakonodavna, upravna i sudska prava. U okviru Osnivačkih ugovora razlikuju se tri vrste ugovora: originalni ugovori (Ugovor o Evropskoj zajednici za ugalj i čelik, Ugovor o Evropskoj ekonomskoj zajednici, Ugovor o Evropskoj zajednici za atomsku energiju), ugovori o izmjenama koji su unijeli velike institucionalne, proceduralne promjene i promjene politika u oblastima odgovornosti tri zajednice i Evropske unije (npr. Jedinstveni evropski akt, Ugovor izAmsterdama, Ugovor iz Nice) te ugovore o pristupanju novih država članica. Hronološki, najznačajniji ugovori potpisani su kako slijedi:

Ugovor o Evropskoj zajednici za ugalj i čelik (1951./1952.);

Ugovor o Evropskoj ekonomskoj zajednici (1957./1958.);

Ugovor o Evropskoj zajednici za atomsku energiju (1957./1958.);

Ugovor o spajanju (1965./1967.);

Jedinstveni evropski akt (1987./1988.);

Ugovor o Evropskoj uniji (1992./1993.);

Ugovor iz Amsterdama (1997./1999.);

Ugovor iz Nice (2001./2003.).

Ugovor iz Lisabona (2007./2009.)

EVROPSKA EKONOMSKA ZAJEDNICA(EUROPEAN ECONOMIC COMMUNITY-EEC/COMMUNAUTÉ ÉCONOMIQUE EUROPEÉNNE-CEE)

Evropska ekonomska zajednica osnovana je potpisivanjem Ugovora o Evropskoj ekonomskoj zajednici 25. marta 1957. u Rimu. Ugovor je stupio na snagu 1. januara 1958. Države osnivači Zajednice su: Belgija, Francuska, Holandija, Italija, Luksemburg i Njemačka. Uz Ugovor o Evropskoj ekonomskoj zajednici, potpisan je i Ugovor o Evropskoj zajednici za atomsku energiju – EUROATOM (1957.). Ovi ugovori nazivaju se Rimskim ugovorima, a često se sam Ugovor o Evropskoj ekonomskoj zajednici naziva Rimskim ugovorom. Evropskoj ekonomskoj zajednici prethodilo je osnivanje Evropske zajednice za ugalj i čelik (1951./1952.) te neuspjeli pokušaji osnivanja Evropske odbrambene zajednice (1954.). Ona je imala za cilj uspostavljanje carinske unije, razvoj novih zajedničkih politika, stvaranje zajedničkog tržišta, te davanje političkih obrisa tadašnjim integracijskim procesima među državama članicama i podsticanje ujedinjenja Evrope. Ključnim uspjehom Evropske ekonomske zajednice smatra se uspostavljanje carinske unije, koje je

Page 3: Jedinstveni Evropski Akt

podrazumijevalo ukidanje kvota i carinskih ograničenja na međusobnu trgovinsku razmjenu država članica te uvođenje zajedničke carinske tarife prema trećim zemljama. Uspjehom Zajednice smatra se i uspostavljanje zajedničke poljoprivredne, trgovinske i transportne politike, koje su slijedile aktivnosti na uspostavljanju zajedničke regionalne, industrijske i socijalne te politike okoliša. Također, njenim uspjehom smatra se i polaganje temelja za uspostavljanje današnjeg unutrašnjeg tržišta Evropske unije. Ugovorom o Evropskoj ekonomskoj zajednici bilo je predviđeno da se u roku od 12 godina uspostavi zajedničko tržište koje bi se zasnivalo na slobodnom kretanju ljudi, usluga, robe i kapitala, a na osnovu Evropskog jedinstvenog akta (1986./ 1987.) 1. januara 1993. zvanično je uspostavljeno unutrašnje tržište Evropske unije. Stupanjem na snagu Ugovora o Evropskoj uniji (1992./1993.) Evropska ekonomska zajednica preimenovana je u Evropsku zajednicu, a Ugovor o Evropskoj ekonomskoj zajednici u Ugovor o Evropskoj zajednici i dio je prvog stuba Evropske unije (stub Zajednice). Ugovorom iz Lisabona (2007./2009.) predviđeno je da se ovaj ugovor ponovo preimenuje i njegov naziv bi trebalo da bude Ugovor o funkcioniranju Evropske unije.

UGOVOR O EVROPSKOJ ZAJEDNICI ZA UGALJ I ČELIK

 

 

1.7.2010

UGOVOR O EVROPSKOJ ZAJEDNICI ZA UGALJ I ČELIK

(TREATY ESTABLISHING THE EUROPEAN COALAND STEEL COMMUNITY-ECSC TREATY/TRAITÉ

INSTITUANT LA COMMUNAUTÉ EUROPÉENNE DU CHARBON ET DE L'ACIER -TRAITÉ CECA)

Ugovor o Evropskoj zajednici za ugalj i čelik potpisan je 18. aprila 1951. u Parizu, a stupio je na snagu 24.

jula 1952. Ovaj ugovor često se naziva Pariskim ugovorom. Ugovor su potpisale: Belgija, Francuska,

Holandija, Italija, Luksemburg i Njemačka i njime je osnovana prva Evropska zajednica – Evropska

zajednica za ugalj i čelik. Potpisivanje Ugovora slijedilo je inicijativu Roberata Šumana, tadašnjeg

francuskog ministra vanjskih poslova, o stavljanju francusko-njemačke proizvodnje i distribucije uglja i čelika

u nadležnost zajedničkih institucija, koja je objavljena u tzv. Šumanovom planu 1950. godine. Cilj Ugovora

bio je stvaranje zajedničkog tržišta uglja i čelika te unapređenje razvoja ekonomije, rast zaposlenosti i

životnog standarda u zemljama potpisnicama. Zajedničko tržište uglja, željeza i starog željeza zvanično je

uspostavljeno 10. februara 1953., a čelika 1. maja 1953. Stvaranje zajedničkog tržišta uglja i čelika

podrazumijevalo je osiguravanje potpisnicama Ugovora jednakog pristupa resursima i sredstvima

proizvodnje, uvođenje nižih cijena i poboljšanje uslova rada te modernizaciju proizvodnje i povećanje

trgovine na međunarodnom nivou. Također, stvaranje zajedničkog tržišta uglja i čelika podrazumijevalo je

uvođenje slobodne trgovine ovim robama bez carina i taksi, zabranu mjera i prakse diskriminacije ili drugih

mjera podsticaja koje su do tada bile važeće u državama potpisnicama Ugovora. Ugovorom su stvorene i

institucije čiji je zadatak bio njegovo provođenje: Visoka vlast (sada Evropska komisija), Skupština (sada

Page 4: Jedinstveni Evropski Akt

Evropski parlament) i Vijeće ministara (sada Vijeće EU) i Sud pravde (sada Sud pravde Evropskih

zajednica), koje sada imaju status institucija Evropske unije. Ugovor o uspostavljanju Evropske zajednice za

ugalj i čelik bio je potpisan na 50 godina i istekao je 23. jula 2002., a time je i prva Evropska zajednica

(Evropska zajednica za ugalj i čelik) prestala postojati. Pitanja vezana za ugalj i čelik su Ugovorom o

Evropskoj uniji prenesena u Ugovor o Evropskoj zajednici i dio su prvog stuba Evropske unije (stub

Zajednice).

UGOVOR O EVROPSKOJ ZAJEDNICI ZA ATOMSKU ENERGIJU

 

 

1.7.2010

UGOVOR O EVROPSKOJ ZAJEDNICI ZA ATOMSKU ENERGIJU

(TREATY ESTABLISHING EUROPEAN COMMUNITY FOR ATOMIC ENERGY-Euratom/TRAITÉ

INSTITUANT LA COMMUNAUTÉ EUROPÉENNE DE L'ÉNERGIE ATOMIQUE - Euratom)

Ugovor o Evropskoj zajednici za atomsku energiju – Euratom potpisan je 25. marta 1957. u Rimu, a stupio je

na snagu 1. januara 1958. Potpisivanju Euratoma prethodilo je potpisivanje Ugovora o Evropskoj

ekonomskoj zajednici, a ovi ugovori poznati su pod nazivom Rimski ugovori. Države potpisnice Ugovora su:

Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, Holandija i Njemačka, a njime je stvorena treća Evropska zajednica

– Evropska zajednica za atomsku energiju. Svrha Euratoma bila je uspostavljanje i razvoj evropske

industrije atomske energije te razvoj istraživanja u oblasti nuklearne energije i njene upotrebe u civilne

svrhe. Euratomom je uspostavljena institucionalna struktura za njegovo provođenje: Visoka vlast (danas

Evropska komisija), Vijeće ministara (danas Vijeće EU), Ekonomski i socijalni odbor, te Skupština (danas

Evropski parlament) i Sud pravde (danas Sud prave Evropskih zajednica) koje je dijelila sa ostale dvije

zajednice (Evropskom zajednicom za ugalj i čelik i Evropskom ekonomskom zajednicom). Ugovor o

Evropskoj zajednici za atomsku energiju je Ugovorom o Evropskoj uniji (1992./1993.) postao dio prvog stuba

Evropske unije (stub Zajednice).

UGOVOR O EVROPSKOJ UNIJI(TREATY ON THE EUROPEAN UNION/TRAITÉ SUR L'UNION EUROPÉENNE)

Ugovor o Evropskoj uniji, koji se često naziva i Ugovor iz Maastrichta, potpisan je 7. februaru 1992., a na snagu je stupio 1. novembra 1993. Na osnovu ovog ugovora, države članice uspostavile su Evropsku uniju te time ujedno označile novu etapu u integriranju „naroda Evrope u sve čvršću uniju, u kojoj se odluke donose što je moguće bliže građanima“. Ugovorom se uspostavlja Evropska unija koju čine tri stuba: stub

Page 5: Jedinstveni Evropski Akt

Zajednice, zajednička vanjska i sigurnosna politika i saradnja u pravosuđu i unutrašnjim poslovima (danas policijska i pravosudna saradnja u krivičnim stvarima), postavljaju su ciljevi ekonomske i monetarne unije, uspostavlja se građanstvo EU, u nadležnost Zajednice uvodi se socijalna politika te se u zajedničke politike uvrštavaju transevropske mreže, industrijska politika, zaštita potrošača, obrazovanje, mladi i kultura. Također, ovim ugovorom jača se uloga Evropskog parlamenta u zakonodavnom procesu i uvodi se postupak saodlučivanja, proširuju se oblasti u kojima se odlučuje kvalificiranom većinom te se princip supsidijarnosti postavlja kao opći princip EU.

Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 1 JEDINSTVENI EUROPSKI AKT Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 2 Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 3 NJEGOVO VELIČANSTVO KRALJ BELGIJANACA, NJEZINO VELIČANSTVO KRALJICA DANSKE, PREDSJEDNIK SAVEZNE REPUBLIKE NJEMAČKE, PREDSJEDNIK HELENSKE REPUBLIKE, NJEGOVO VELIČANSTVO KRALJ ŠPANJOLSKE, PREDSJEDNIK FRANCUSKE REPUBLIKE, PREDSJEDNIK IRSKE, PREDSJEDNIK TALIJANSKE REPUBLIKE, NJEGOVA KRALJEVSKA VISOST VELIKI VOJVODA OD LUKSEMBURGA, NJEZINO VELIČANSTVO KRALJICA NIZOZEMSKE, PREDSJEDNIK PORTUGALSKE REPUBLIKE, NJEZINO VELIČANSTVO KRALJICA UJEDINJENE KRALJEVINE VELIKE BRITANIJE I SJEVERNE IRSKE, POTAKNUTI željom da nastave rad započet na temelju ugovorâ o osnivanju Europskih zajednica i da odnose među svojim državama u cijelosti transformiraju u Europsku uniju u skladu sa Svečanom izjavom iz Stuttgarta od 19. lipnja 1983., ODLUČNI DA provedu tu Europsku uniju kao prvo na temelju djelovanja Zajednica u skladu s vlastitim pravilima i kao drugo na temelju Europske suradnje država potpisnica u području vanjske politike te da toj uniji osiguraju potrebna sredstva djelovanja, Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 4 ČVRSTO ODLUČIVŠI DA zajednički rade na promicanju demokracije na osnovi temeljnih prava, a osobito slobode, jednakosti i socijalne pravde, priznatih ustavima i zakonima država članica, Konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda i Europskom socijalnom poveljom, UVJERENI DA europska ideja, rezultati postignuti u područjima gospodarske integracije i političke suradnje, te potreba za novim razvojem odgovaraju željama demokratskih naroda Europe za koje je Europski parlament, izabran na općim izborima, nezamjenjivo sredstvo izražavanja, SVJESNI odgovornosti koju Europa ima u postizanju cilja da sve češće govori jednim glasom i djeluje skladno i solidarno u učinkovitijoj zaštiti svojih zajedničkih interesa i neovisnosti, a posebno da se javno zauzima za načela demokracije i poštovanja zakona i ljudskih prava kojima su privrženi, kako bi mogli zajednički doprinositi očuvanju međunarodnog mira i sigurnosti u skladu s obvezom koju su preuzeli u okviru Povelje Ujedinjenih naroda, ČVRSTO ODLUČIVŠI DA unaprijede gospodarsko i socijalno stanje širenjem zajedničkih politika i postavljanjem novih ciljeva te da osiguraju nesmetanije funkcioniranje Zajednica omogućujući institucijama da svoje ovlasti izvršavaju prema uvjetima koji najviše odgovaraju interesima Zajednice, BUDUĆI DA su šefovi država ili vlada na svojoj Konferenciji održanoj u Parizu od 19. do 21. listopada 1972. odobrili cilj postupnog ostvarivanja Ekonomske i monetarne unije, UZIMAJUĆI U OBZIR Prilog zaključcima predsjedništva Europskog vijeća iz Bremena od 6. i 7. srpnja 1978. i rezoluciju Europskog vijeća iz Bruxellesa od 5. prosinca 1978. o uvođenju Europskog monetarnog sustava (EMS-a) i pitanja s tim u vezi te primjećujući da su u skladu s tom Rezolucijom Zajednica i središnje banke država članica poduzele niz

Page 6: Jedinstveni Evropski Akt

mjera radi provedbe monetarne suradnje, ODLUČILI SU donijeti ovaj Akt te su u tu svrhu odredili kao svoje opunomoćenike: NJEGOVO VELIČANSTVO KRALJ BELGIJANACA: g. Lea TINDEMANSA, ministra vanjskih odnosa Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 5 NJEZINO VELIČANSTVO KRALJICA DANSKE: g. Uffea ELLEMANN-JENSENA, ministra vanjskih poslova PREDSJEDNIK SAVEZNE REPUBLIKE NJEMAČKE: g. Hans-Dietricha GENSCHERA, saveznog ministra vanjskih poslova PREDSJEDNIK HELENSKE REPUBLIKE: g. Karolosa PAPOULIASA, ministra vanjskih poslova NJEGOVO VELIČANSTVO KRALJ ŠPANJOLSKE: g. Francisca FERNANDEZA ORDONEZA, ministra vanjskih poslova PREDSJEDNIK FRANCUSKE REPUBLIKE: g. Rolanda DUMASA, ministra vanjskih odnosa PREDSJEDNIK IRSKE: g. Petera BARRYJA, T.D., ministra vanjskih poslova PREDSJEDNIK TALIJANSKE REPUBLIKE: g. Giulija ANDREOTTIJA, ministra vanjskih poslova NJEGOVA KRALJEVSKA VISOST VELIKI VOJVODA OD LUKSEMBURGA: g. Roberta GOEBBELSA, državnog tajnika, ministra vanjskih poslova NJEZINO VELIČANSTVO KRALJICA NIZOZEMSKE: g. Hansa van den BROEKA, ministra vanjskih poslova Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 6 PREDSJEDNIK PORTUGALSKE REPUBLIKE: g. Pedra PIRESA DE MIRANDU, ministra vanjskih poslova NJEZINO VELIČANSTVO KRALJICA UJEDINJENE KRALJEVINE VELIKE BRITANIJE I SJEVERNE IRSKE: gđu Lyndu CHALKER, državnu tajnicu za vanjske poslove i poslove Commonwealtha KOJI SU SE, razmijenivši svoje punomoći, za koje je utvrđeno da su u valjanom i propisanom obliku, SPORAZUMJELI kako slijedi: Glava I. ZAJEDNIČKE ODREDBE Članak 1. Cilj je Europskih zajednica i Europske političke suradnje zajednički doprinijeti stvarnom napretku prema europskom jedinstvu. Europske zajednice temelje se na ugovorima o osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik, Europske ekonomske zajednice, Europske zajednice za atomsku energiju i daljnjim ugovorima i aktima kojima se oni mijenjaju ili dopunjuju. Politička suradnja uređuje se glavom III. Odredbe te glave potvrđuju i dopunjuju postupke dogovorene u izvješćima iz Luxembourga (1970.), Kopenhagena (1973.), Londona (1981.), u Svečanoj izjavi o Europskoj uniji (1983.) te u praksi postupno uspostavljenoj među državama članicama. Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 7 Članak 2. Europsko vijeće okuplja šefove država ili vlada država članica te predsjednika Komisije Europskih zajednica. Njima pomažu ministri vanjskih poslova i član Komisije. Europsko vijeće sastaje se najmanje dvaput godišnje. Članak 3. 1. Institucije Europskih zajednica, odsada imenovane kako je navedeno u daljnjem tekstu, svoje ovlasti i nadležnosti izvršavaju prema uvjetima i u svrhe predviđene ugovorima o osnivanju Zajednica te daljnjim ugovorima i aktima kojima se oni mijenjaju ili dopunjuju i odredbama glave II. 2. Institucije i tijela odgovorna za Europsku političku suradnju svoje ovlasti i nadležnosti izvršavaju prema uvjetima i u svrhe utvrđene glavom III. te dokumentima iz članka 1. stavka 3. Glava II. ODREDBE O IZMJENI UGOVORÂ O OSNIVANJU EUROPSKIH ZAJEDNICA Poglavlje I. ODREDBE O IZMJENI UGOVORA O OSNIVANJU EUROPSKE ZAJEDNICE ZA UGLJEN I ČELIK Članak 4. Ugovor o EZUČ-u dopunjuje se sljedećim odredbama: „Članak 32.d Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 8 1. Na zahtjev Suda i nakon savjetovanja s Komisijom i Europskim parlamentom, Vijeće odlučujući jednoglasno može Sudu pridružiti sud nadležan za prvostupanjsko raspravljanje i odlučivanje u

Page 7: Jedinstveni Evropski Akt

slučaju određenih vrsta postupaka koje pokrenu fizičke ili pravne osobe, protiv čijih odluka postoji pravo žalbe Sudu isključivo o pitanjima prava te u skladu s uvjetima utvrđenima Statutom. Taj sud nije nadležan raspravljati i odlučivati o postupcima koje pokrenu države članice ili institucije Zajednice ni o prethodnim pitanjima koja su mu upućena na temelju članka 41. 2. Vijeće u skladu s postupkom utvrđenim u stavku 1. određuje sastav tog suda i usvaja potrebne prilagodbe i dodatne odredbe Statuta Suda. Osim ako Vijeće odluči drukčije, na taj se sud primjenjuju odredbe ovog Ugovora koje se odnose na Sud, a osobito odredbe Protokola o Statutu Suda. 3. Članovi tog suda biraju se iz redova osoba čija je neovisnost neupitna i koje imaju sposobnost potrebnu za obavljanje sudačke dužnosti; imenuju ih vlade država članica zajedničkom suglasnošću na razdoblje od šest godina. Članstvo se djelomično obnavlja svake tri godine. Članovi kojima dužnost istječe mogu biti ponovno imenovani. 4. Taj sud utvrđuje svoj poslovnik u dogovoru sa Sudom. Za donošenje poslovnika potrebno je jednoglasno odobrenje Vijeća.“ Članak 5. Članak 45. Ugovora o EZUČ-u dopunjuje se sljedećim stavkom: „Vijeće može, odlučujući jednoglasno na zahtjev Suda i nakon savjetovanja s Komisijom i Europskim parlamentom, izmijeniti odredbe glave III. Statuta.“ Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 9 Poglavlje II. ODREDBE O IZMJENI UGOVORA O OSNIVANJU EUROPSKE EKONOMSKE ZAJEDNICE Odjeljak I. INSTITUCIONALNE ODREDBE Članak 6. 1. Uvodi se postupak suradnje koji se primjenjuje na akte temeljene na članku 7., članku 49., članku 54. stavku 2., drugoj rečenici članka 56. stavka 2., članku 57. s izuzetkom druge rečenice njegova stavka 2., člancima 100.a, 100.b, 118.a, 130.e i članku 130.q stavku 2. Ugovora o EEZ-u. 2. U drugom stavku članka 7. Ugovora o EEZ-u riječi „nakon savjetovanja sa Skupštinom“ zamjenjuju se riječima „u suradnji s Europskim parlamentom“. 3. U članku 49. Ugovora o EEZ-u riječi „Vijeće, odlučujući na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom“ zamjenjuju se riječima „Vijeće, odlučujući kvalificiranom većinom, na prijedlog Komisije, u suradnji s Europskim parlamentom i nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom“. 4. U članku 54. stavku 2. Ugovora o EEZ-u riječi „Vijeće, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom i Skupštinom“ zamjenjuju se riječima ''Vijeće, na prijedlog Komisije, u suradnji s Europskim parlamentom i nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom“. 5. U članku 56. stavku 2. Ugovora o EEZ-u druga rečenica zamjenjuje se sljedećim: „Međutim, nakon kraja druge faze, Vijeće, odlučujući kvalificiranom većinom, na prijedlog Komisije i u suradnji s Europskim parlamentom, donosi direktive za usklađivanje onih odredaba koje su u svakoj državi članici predmet pravnih propisa.“ Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 10 6. U članku 57. stavku 1. Ugovora o EEZ-u riječi „i nakon savjetovanja sa Skupštinom“ zamjenjuju se riječima „i u suradnji s Europskim parlamentom“. 7. U članku 57. stavku 2. Ugovora o EEZ-u treća rečenica zamjenjuje se sljedećom: „U ostalim slučajevima Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom, u suradnji s Europskim parlamentom.“. Članak 7. Članak 149. Ugovora o EEZ-u zamjenjuje se sljedećim odredbama: „Članak 149. 1. Ako na temelju ovog Ugovora Vijeće odlučuje na prijedlog Komisije, za donošenje akta kojim se mijenja taj prijedlog potrebna je jednoglasnost. 2. Ako u smislu ovog Ugovora Vijeće odlučuje u suradnji s Europskim parlamentom, primjenjuje se sljedeći postupak: (a) Vijeće, odlučujući kvalificiranom većinom prema uvjetima iz stavka 1., na prijedlog Komisije i nakon pribavljanja mišljenja Europskog

Page 8: Jedinstveni Evropski Akt

parlamenta, usvaja zajedničko stajalište. (b) Zajedničko stajalište Vijeća prosljeđuje se Europskom parlamentu. Vijeće i Komisija u potpunosti obavješćuju Europski parlament o razlozima na temelju kojih je Vijeće usvojilo to zajedničko stajalište, kao i o stajalištu Komisije. Ako u roku od tri mjeseca od tog prosljeđivanja Europski parlament odobri to zajedničko stajalište ili ako u tom roku ne donese odluku, Vijeće konačno donosi dotični akt u skladu sa zajedničkim stajalištem. Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 11 (c) Europski parlament može unutar roka od tri mjeseca navedenog u točki (b) apsolutnom većinom svojih članova predložiti izmjene zajedničkog stajališta Vijeća. Jednako tako Europski parlament istom većinom može odbiti zajedničko stajalište Vijeća. Rezultat tog postupka prosljeđuje se Vijeću i Komisiji. Ako je Europski parlament odbio zajedničko stajalište Vijeća, ono u drugom čitanju može odlučivati samo jednoglasno. (d) Komisija u roku od mjesec dana ponovno razmatra prijedlog na temelju kojeg je Vijeće usvojilo svoje zajedničko stajalište, vodeći pritom računa o izmjenama koje je predložio Europski parlament. Komisija istodobno s ponovno razmotrenim prijedlogom Vijeću prosljeđuje i izmjene Europskog parlamenta koje nije prihvatila te o njima iznosi svoje mišljenje. Vijeće te izmjene može usvojiti jednoglasno. (e) Vijeće odlučujući kvalificiranom većinom usvaja prijedlog koji je Komisija ponovno razmotrila. Da bi Vijeće izmijenilo prijedlog koji je Komisija ponovno razmatrala, zahtjeva se jednoglasnost. (f) U slučajevima navedenima u točkama (c), (d) i (e) Vijeće je dužno odlučiti u roku od tri mjeseca. Ako se u tom roku ne donese nikakva odluka, smatra se da prijedlog Komisije nije usvojen. (g) Vijeće i Europski parlament mogu zajedničkom suglasnošću produljiti rokove iz točaka (b) i (f) za najviše mjesec dana. Sve dok Vijeće ne donese odluku, Komisija može promijeniti svoj prijedlog u bilo kojoj fazi postupaka spomenutih u stavcima 1. i 2.“ Članak 8. Prvi stavak članka 237. Ugovora o EEZ-u zamjenjuje se sljedećom odredbom: Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 12 „Svaka europska država može podnijeti zahtjev za članstvo u Zajednici. Svoj zahtjev upućuje Vijeću koje odlučuje jednoglasno nakon savjetovanja s Komisijom i nakon dobivene suglasnosti Europskog parlamenta koji odlučuje apsolutnom većinom glasova svojih članova.“. Članak 9. Drugi stavak članka 238. Ugovora o EEZ-u zamjenjuje se sljedećim: „Te sporazume Vijeće sklapa odlučujući jednoglasno i nakon dobivene suglasnosti Europskog parlamenta koji odlučuje apsolutnom većinom glasova svojih članova.“ Članak 10. Članak 145. Ugovora o EEZ-u dopunjuje se sljedećom odredbom: „- dodjeljuje Komisiji, aktima koje Vijeće donosi, ovlasti za provedbu pravila koja Vijeće utvrđuje. Vijeće može postaviti određene uvjete u pogledu izvršavanja tih ovlasti. Vijeće može također zadržati pravo da u posebnim slučajevima sâmo izvršava te ovlasti neposredno. Gore navedeni postupci moraju biti usklađeni s načelima i pravilima koje Vijeće, odlučujući jednoglasno na prijedlog Komisije i nakon pribavljanja mišljenja Europskog parlamenta, treba prethodno utvrditi.“. Članak 11. Ugovor o EEZ-u dopunjuje se sljedećim odredbama: „Članak 168.a Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 13 1. Na zahtjev Suda i nakon savjetovanja s Komisijom i Europskim parlamentom, Vijeće može, odlučujući jednoglasno, Sudu pridružiti sud nadležan za provođenje postupka i donošenje odluke u prvom stupnju u slučaju određenih vrsta predmeta ili postupaka pokrenutih od strane fizičkih ili pravnih osoba, protiv čijih odluka postoji pravo žalbe Sudu ograničeno na pitanja prava te u skladu s uvjetima utvrđenima Statutom. Taj sud nije nadležan za provođenje postupka ni za donošenje odluke u predmetima koje pokrenu države članice

Page 9: Jedinstveni Evropski Akt

ili institucije Zajednice ni o prethodnim pitanjima koja su mu upućena na temelju članka 177. 2. Vijeće u skladu s postupkom utvrđenim u stavku 1. određuje sastav tog suda i usvaja potrebne prilagodbe i dodatne odredbe Statuta Suda. Osim ako Vijeće odluči drukčije, na taj se sud primjenjuju odredbe ovog Ugovora koje se odnose na Sud, a osobito odredbe Protokola o Statutu Suda. 3. Članovi tog suda biraju se iz redova osoba čija je neovisnost neupitna i koje imaju sposobnost potrebnu za obavljanje sudačke dužnosti; imenuju ih vlade država članica zajedničkom suglasnošću na razdoblje od šest godina. Članstvo se djelomično obnavlja svake tri godine. Članovi kojima dužnost istječe mogu biti ponovno imenovani. 4. Taj sud utvrđuje svoj poslovnik u dogovoru sa Sudom. Za donošenje poslovnika potrebno je jednoglasno odobrenje Vijeća.“ Članak 12. U članak 188. Ugovora o EEZ-u umeće se drugi stavak koji glasi: „Vijeće može, odlučujući jednoglasno na zahtjev Suda i nakon savjetovanja s Komisijom i Europskim parlamentom, izmijeniti odredbe glave III. Statuta.“ Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 14 Odjeljak II. ODREDBE KOJE SE ODNOSE NA TEMELJE I POLITIKU ZAJEDNICE Pododjeljak I. UNUTARNJE TRŽIŠTE Članak 13. Ugovor o EEZ-u dopunjuje se sljedećim odredbama: „Članak 8.a Zajednica donosi mjere s ciljem postupnog uspostavljanja unutarnjeg tržišta tijekom razdoblja koje istječe 31. prosinca 1992., u skladu s odredbama ovog članka i članaka 8.b, 8.c, 28., članka 57. stavka 2., članka 59., članka 70. stavka 1., članaka 84., 99., 100.a i 100.b i ne dovodeći u pitanje druge odredbe ovog Ugovora. Unutarnje tržište obuhvaća područje bez unutarnjih granica na kojem se slobodno kretanje robe, osoba, usluga i kapitala osigurava u skladu s odredbama ovog Ugovora.“. Članak 14. Ugovor o EEZ-u dopunjuje se sljedećim odredbama: „Članak 8.b Komisija će do 31. prosinca 1988. te ponovno do 31. prosinca 1990. izvijestiti Vijeće o napretku koji je postignut u ostvarivanju unutarnjeg tržišta unutar roka utvrđenog člankom 8.a. Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 15 Vijeće, odlučujući kvalificiranom većinom, na prijedlog Komisije, određuje smjernice i uvjete potrebne kako bi se osigurao ravnomjeran napredak u svim odnosnim sektorima.“. Članak 15. Ugovor o EEZ-u dopunjuje se sljedećim odredbama: „Članak 8.c Prilikom sastavljanja svojih prijedloga radi ostvarivanja ciljeva određenih člankom 8.a, Komisija uzima u obzir koliko će napora određena gospodarstva s obzirom na razlike u stupnju razvoja morati uložiti tijekom razdoblja uspostavljanja unutarnjeg tržišta, te može predložiti odgovarajuće odredbe. Ako te odredbe poprime oblik odstupanja, moraju biti privremene naravi i smiju uzrokovati tek najmanji mogući poremećaj funkcioniranja zajedničkog tržišta.“. Članak 16. 1. Članak 28. Ugovora o EEZ-u zamjenjuje se sljedećim odredbama: „Članak 28. O svakoj samostalnoj izmjeni ili suspenziji carina zajedničke carinske tarife Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom, na prijedlog Komisije.“. 2. U članku 57. stavku 2. Ugovora o EEZ-u druga rečenica zamjenjuje se sljedećim: „Direktive čija provedba u najmanje jednoj državi članici uključuje izmjene postojećih načela utvrđenih zakonom kojim se uređuju profesije u pogledu osposobljavanja i uvjeta pristupa profesiji za fizičke osobe donose se jednoglasno.“. Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 16 3. U drugom stavku članka 59. Ugovora o EEZ-u riječ „jednoglasno“ zamjenjuje se riječima „kvalificiranom većinom“. 4. U članku 70. stavku 1. Ugovora o EEZ-u posljednje dvije rečenice mijenjaju se i glase: „U tu svrhu, Vijeće donosi direktive odlučujući kvalificiranom većinom. Ono nastoji postići najviši mogući stupanj liberalizacije. Za mjere koje predstavljaju korak unatrag glede liberalizacije kretanja

Page 10: Jedinstveni Evropski Akt

kapitala potrebna je jednoglasnost.“. 5. U članku 84. stavku 2. Ugovora o EEZ-u riječ „jednoglasno“ zamjenjuje se riječima „kvalificiranom većinom“'. 6. Članak 84. stavak 2. Ugovora o EEZ-u dopunjuje se sljedećim stavkom: „Primjenjuju se postupovne odredbe iz članka 75. stavaka 1. i 3.“. Članak 17. Članak 99. Ugovora o EEZ-u mijenja se i glasi: „Članak 99. Vijeće, odlučujući jednoglasno na prijedlog Komisije, i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom, donosi odredbe za usklađivanje zakonodavstva o porezu na promet, trošarinama i ostalim oblicima posrednih poreza u mjeri u kojoj je takvo usklađivanje potrebno da bi se osigurala uspostava i funkcioniranje unutarnjeg tržišta u roku utvrđenom u članku 8.a.“. Članak 18. Ugovor o EEZ-u dopunjuje se sljedećim odredbama: „Članak 100.a. Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 17 1. Odstupajući od članka 100., i osim ako je ovim Ugovorom previđeno drukčije, sljedeće se odredbe primjenjuju za ostvarenje ciljeva određenih u članku 8.a. Vijeće, odlučujući kvalificiranom većinom, na prijedlog Komisije u suradnji s Europskim parlamentom i nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom, donosi mjere za usklađivanje odredaba zakona ili drugih propisa u državama članicama čiji je cilj uspostavljanje i funkcioniranje unutarnjeg tržišta. 2. Stavak 1. ne primjenjuje se na fiskalne odredbe, na odredbe koje se odnose na slobodno kretanje osoba, ni na odredbe koje se odnose na prava i interese zaposlenih osoba. 3. Komisija će u svojim prijedlozima predviđenima u stavku 1. o zdravlju, sigurnosti, zaštiti okoliša i zaštiti potrošača polaziti od visoke razine zaštite. 4. Ako, nakon što Vijeće odlučujući kvalificiranom većinom usvoji mjeru za usklađivanje, država članica smatra da treba primijeniti nacionalne odredbe na temelju važnih potreba spomenutih u članku 36. ili u vezi sa zaštitom okoliša ili radnom okolinom, o tim će odredbama obavijestiti Komisiju. Komisija te odredbe potvrđuje nakon što provjeri da one nisu sredstvo proizvoljne diskriminacije ili prikriveno ograničivanje trgovine među državama članica. Odstupajući od postupka utvrđenog u člancima 169. i 170. Komisija ili bilo koja država članica može predmet izravno uputiti Sudu ako smatra da druga država članica zloupotrebljava svoje ovlasti predviđene ovim člankom. 5. Spomenute mjere za usklađivanje u odgovarajućim slučajevima uključuju zaštitnu klauzulu kojom se državama članicama odobrava da iz jednog ili više negospodarskih razloga navedenih u članku 36. poduzmu privremene mjere koje podliježu postupku nadzora Zajednice.”. Članak 19. Ugovor o EEZ-u dopunjuje se sljedećim odredbama: „Članak 100.b Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 18 1. Tijekom 1992. godine Komisija u suradnji sa svakom državom članicom sastavlja popis odredaba nacionalnih zakona i drugih propisa iz članka 100.a koji nisu usklađeni na temelju tog članka. Vijeće može u skladu s odredbama članka 100.a odlučiti da se odredbe koje su na snazi u nekoj državi članici moraju priznati kao jednakovrijedne odredbama koje primjenjuje druga država članica. 2. Odredbe članka 100.a stavka 4. primjenjuju se analogijom. 3. Komisija sastavlja popis iz stavka 1. podstavka 1. i pravodobno podnosi odgovarajuće prijedloge kako bi Vijeću omogućila odlučivanje prije kraja 1992.“. Pododjeljak II. MONETARNA SPOSOBNOST Članak 20. 1. U trećem dijelu, glavi II. Ugovora o EEZ-u umeće se novo poglavlje 1. koje glasi kako slijedi: „POGLAVLJE 1. SURADNJA U EKONOMSKOJ I MONETARNOJ POLITICI (EKONOMSKA I MONETARNA UNIJA) Članak 102.a 1. Kako bi se osiguralo približavanje ekonomskih i monetarnih politika koje je potrebno za daljnji razvoj Zajednice, države članice surađuju u skladu s ciljevima iz članka 104. Pritom koriste iskustvo stečeno suradnjom u okviru Europskog monetarnog sustava

Page 11: Jedinstveni Evropski Akt

(EMS) i tijekom razvoja ECUa, te poštuju postojeće ovlasti u tom području. Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 19 2. U mjeri u kojoj daljnji razvoj u području ekonomske i monetarne politike zahtijeva institucionalne promjene, primjenjuju se odredbe članka 236. S Monetarnim odborom i Odborom guvernera središnjih banaka treba se savjetovati i o institucionalnim promjenama u monetarnom području.“. 2. Poglavlja 1., 2. i 3. postaju poglavlja 2., 3. odnosno 4. Pododjeljak III. SOCIJALNA POLITIKA Članak 21. Ugovor o EEZ-u dopunjuje se sljedećim odredbama: „Članak 118.a 1. Države članice posebnu pažnju posvećuju poticanju poboljšanja, osobito u radnoj okolini, u odnosu na zdravlje i sigurnost radnikâ i postavljaju si za cilj usklađivanje uvjeta u ovom području održavajući pritom ostvarena poboljšanja. 2. Kako bi pomoglo ostvarenju cilja utvrđenog prvim stavkom, Vijeće, odlučujući kvalificiranom većinom, na prijedlog Komisije, u suradnji s Europskim parlamentom i nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom, utvrđuje, putem direktiva, minimalne zahtjeve za postupnu provedbu, uzimajući pritom u obzir ostvarene uvjete i tehnička pravila u svakoj državi članici. Takve direktive ne smiju sadržavati upravna, financijska ni pravna ograničenja kojima bi se onemogućivalo osnivanje i razvoj malih i srednjih poduzeća. 3. Odredbe donesene na temelju ovog članka ne sprečavaju ni jednu državu članicu da zadrži ili uvede strože mjere za zaštitu radnih uvjeta usklađenih s ovim Ugovorom.“. Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 20 Članak 22. Ugovor o EEZ-u dopunjuje se sljedećom odredbom: „Članak 118.b Komisija nastoji razviti dijalog između socijalnih partnera na europskoj razini koji, ako oni to smatraju poželjnim, može dovesti do ugovornih odnosa.“. Pododjeljak IV. EKONOMSKA I SOCIJALNA KOHEZIJA Članak 23. Trećem dijelu Ugovora o EEZ-u dodaje se glava V. koja glasi: „GLAVA V. EKONOMSKA I SOCIJALNA KOHEZIJA Članak 130.a Radi promicanja svojeg sveukupnog skladnog razvoja, Zajednica razvija i provodi aktivnosti koje vode jačanju njezine ekonomske i socijalne kohezije. Zajednica će osobito nastojati smanjiti razlike među različitim regijama i zaostalost regija u najnepovoljnijem položaju. Članak 130.b Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 21 Države članice provode svoje ekonomske politike i koordiniraju ih tako da ostvaruju i ciljeve određene člankom 130.a. Prilikom provedbe zajedničkih politika i unutarnjeg tržišta vodi se računa o ciljevima određenim člankom 130.a i člankom 130.c i doprinosi se njihovu ostvarenju. Zajednica podupire ostvarivanje tih ciljeva svojim djelovanjem kroz strukturne fondove (Europski fond za smjernice i jamstva u poljoprivredi, Komponenta za smjernice, Europski socijalni fond, Europski fond za regionalni razvoj), Europsku investicijsku banku i ostale postojeće financijske instrumente. Članak 130.c Europski fond za regionalni razvoj namijenjen je pomoći pri otklanjanju glavnih regionalnih neuravnoteženosti u Zajednici sudjelovanjem u razvoju i strukturnoj prilagodbi razvojno zaostalih regija te u preobrazbi industrijskih regija u nazadovanju. Članak 130.d Čim Jedinstveni europski akt stupi na snagu Komisija Vijeću podnosi sveobuhvatan prijedlog za izmjene strukture i operativnih pravila postojećih strukturnih fondova (Europskoga fonda za smjernice i jamstva u poljoprivredi, Komponente za smjernice, Europskog socijalnog fonda, Europskog fonda za regionalni razvoj) koje su potrebne kako bi se precizirale i racionalizirale njihove zadaće radi davanja doprinosa ostvarenju ciljeva određenih člankom 130.a i člankom 130.c, povećanja njihove učinkovitosti i usklađivanja njihova djelovanja, kako među sobom, tako i s funkcioniranjem postojećih financijskih

Page 12: Jedinstveni Evropski Akt

instrumenata. Vijeće o tom prijedlogu odlučuje jednoglasno, u roku od godine dana, nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i Gospodarskim i socijalnim odborom. Članak 130.e. Nakon donošenja odluke navedene u članku 130.d, provedbene odluke koje se odnose na Europski fond za regionalni razvoj donosi Vijeće, odlučujući kvalificiranom većinom, na prijedlog Komisije i u suradnji s Europskim parlamentom. Članci 43., 126. i 127. i dalje se primjenjuju na Europski fond za smjernice i jamstva u poljoprivredi, Komponentu za smjernice i na Europski socijalni fond.“. Pododjeljak V. Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 22 ISTRAŽIVANJE I TEHNOLOŠKI RAZVOJ Članak 24. Trećem dijelu Ugovora o EEZ-u dodaje se glava VI. koja glasi kako slijedi: „GLAVA VI. ISTRAŽIVANJE I TEHNOLOŠKI RAZVOJ Članak 130.f 1. Cilj je Zajednice jačati znanstvene i tehnološke temelje europske industrije i poticati je kako bi postala konkurentnija na međunarodnoj razini. 2. U tu svrhu Zajednica potiče poduzetnike, uključujući male i srednje poduzetnike, istraživačke centre i sveučilišta u njihovim aktivnostima u području istraživanja i tehnološkog razvoja; podupire njihove napore koje ulažu u međusobnu suradnju i to poglavito kako bi im omogućila da u cijelosti iskoriste potencijal unutarnjeg tržišta Zajednice, osobito otvaranjem nacionalnih javnih nabava, utvrđivanjem zajedničkih standarda i uklanjanjem zakonskih i poreznih prepreka toj suradnji. 3. U ostvarenju ovih ciljeva posebno se vodi računa o povezanosti među naporima koji se ulažu u zajedničko istraživanje i tehnološki razvoj, uspostavljanju unutarnjeg tržišta i provedbi zajedničkih politika, posebno s obzirom na tržišno natjecanje i trgovinu. Članak 130.g Radi ostvarivanja tih ciljeva Zajednica provodi sljedeće aktivnosti kojima nadopunjuje aktivnosti koje se provode u državama članicama: (a) provedba istraživačkih, tehnološko-razvojnih i demonstracijskih programa promicanjem suradnje s poduzetnicima, istraživačkim centrima i sveučilištima Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 23 (b) poticanje suradnje s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama u istraživačkom, tehnološko-razvojnom i demonstracijskom području Zajednice (c) širenje i vrednovanje rezultata u istraživačkim, tehnološko-razvojnim i demonstracijskim aktivnostima Zajednice (d) poticanje usavršavanja i pokretljivosti istraživača u Zajednici. Članak 130.h Države članice u suradnji s Komisijom međusobno koordiniraju politike i programe koji se provode na nacionalnoj razini. U bliskoj suradnji s državama članicama Komisija može pokrenuti svaku inicijativu korisnu za promicanje takve koordinacije. Članak 130.i 1. Zajednica usvaja višegodišnji okvirni program u kojem određuje sve svoje aktivnosti. Okvirnim programom utvrđuju se znanstveni i tehnički ciljevi i njihovi prioriteti, određuju glavni pravci predviđenih aktivnosti i utvrđuju iznosi za koje se smatra da su potrebni, detaljna pravila za financijsko sudjelovanje Zajednice u programu u cjelini i raščlambu tog iznosa po različitim predviđenim aktivnostima. 2. Okvirni se program može prilagođavati ili dopunjavati kako se stanje mijenja. Članak 130.k Okvirni se program provodi kroz posebne programe razvijene u okviru svake aktivnosti. Svakim se posebnim programom utvrđuju detaljna pravila za njegovu provedbu, određuje se njegovo trajanje te se predviđaju sredstva koja se smatraju potrebnima. Vijeće utvrđuje detaljne aranžmane za širenje znanja koje proizlazi iz posebnih programa. Članak 130.l Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 24 Tijekom provedbe višegodišnjeg okvirnog programa može se odlučiti o dodatnim programima koji predviđaju sudjelovanje samo određenih država članica koje će ih financirati uz moguće

Page 13: Jedinstveni Evropski Akt

sudjelovanje Zajednice. Vijeće utvrđuje pravila koja se primjenjuju na dodatne programe, osobito u pogledu širenja znanja i pristupa ostalih država članica. Članak 130.m Tijekom provedbe višegodišnjeg okvirnog programa Zajednica u dogovoru s dotičnim državama članicama može predvidjeti sudjelovanje u programima istraživanja i razvoja koje poduzima više država članica, uključujući i sudjelovanje u strukturama stvorenima za provedbu tih programa. Članak 130.n Tijekom provedbe višegodišnjeg okvirnog programa, Zajednica može u polju svojih istraživačkih, tehnološko-razvojnih i demonstracijskih aktivnosti predvidjeti suradnju s trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama. Pojedinosti te suradnje mogu biti predmetom međunarodnih sporazuma između Zajednice i dotičnih trećih strana, a pregovori i sklapanje tih sporazuma uređeni su u skladu s člankom 228. Članak 130.o Zajednica može osnovati zajednička poduzeća ili bilo koju drugu strukturu potrebnu za učinkovito provođenje svojih istraživačkih, tehnološko-razvojnih i demonstracijskih programa. Članak 130.p 1. Detaljni aranžmani financiranja svakog programa, uključujući mogući doprinos Zajednice, utvrđuju se u trenutku usvajanja programa. 2. Iznos godišnjeg doprinosa Zajednice utvrđuje se u sklopu proračunskog postupka, ne dovodeći pritom u pitanje druge moguće načine financiranja od strane Zajednice. Ukupni Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 25 procijenjeni troškovi posebnih programa ne smiju prelaziti financijska sredstva iz okvirnog programa. Članak 130.q 1. Vijeće, odlučujući jednoglasno na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i Gospodarskim i socijalnim odborom, usvaja odredbe iz članaka 130.i i 130.o. 2. Vijeće, odlučujući kvalificiranom većinom, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom i u suradnji s Europskim parlamentom, usvaja odredbe iz članaka 130.k, 130.l, 130.m, 130.n i članka 130.p stavka 1. Za usvajanje tih dodatnih programa zahtijeva se i suglasnost dotičnih država članica.“. Pododjeljak VI. OKOLIŠ Članak 25. Trećem dijelu Ugovora o EEZ-u dodaje se glava VII. koja glasi: „GLAVA VII. OKOLIŠ Članak 130.r 1. Djelovanje Zajednice koje se odnosi na okoliš ima sljedeće ciljeve: - očuvati, zaštititi i poboljšati kvalitetu okoliša - doprinijeti zaštiti zdravlja ljudi Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 26 - osigurati razborito i racionalno korištenje prirodnih bogatstava. 2. Djelovanje Zajednice koje se odnosi na okoliš temelji se na načelima da je potrebno poduzimanje preventivnih mjera, da se šteta nanesena okolišu popravlja ponajprije na izvoru te da onečišćivač plaća. Potrebe za zaštitom okoliša sastavni su dio drugih politika Zajednice. 3. U pripremi svojeg djelovanja koje se odnosi na okoliš, Zajednica uzima u obzir: - dostupne znanstvene i tehničke podatke - uvjete okoliša u različitim regijama Zajednice - moguće koristi i troškove djelovanja odnosno nedjelovanja - ekonomski i socijalni razvoj Zajednice u cjelini i uravnoteženi razvoj njezinih regija. 4. Zajednica djeluje u pitanjima okoliša u onoj mjeri u kojoj se ciljevi iz stavka 1. mogu bolje ostvariti na razini Zajednice nego na razini pojedinačnih država članica. Ne dovodeći u pitanje određene mjere koje su po naravi mjere na razini Zajednice, države članice financiraju i provode ostale mjere. 5. Zajednica i države članice surađuju s trećim zemljama i odgovarajućim međunarodnim organizacijama, svaka u okviru svojih nadležnosti. Pojedinosti suradnje Zajednice mogu biti predmetom sporazuma između Zajednice i dotičnih trećih strana, a pregovori i sklapanje tih sporazuma uređeni su u skladu s člankom 228. Prethodnim podstavkom ne dovodi se u pitanje nadležnost država članica za vođenje pregovora u okviru međunarodnih tijela i sklapanje međunarodnih sporazuma. Članak 130.s Vijeće,

Page 14: Jedinstveni Evropski Akt

odlučujući jednoglasno, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i Gospodarskim i socijalnim odborom, odlučuje o radnjama koje Zajednica treba poduzeti. Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 27 Vijeće, prema uvjetima utvrđenima prethodnim podstavkom, pobliže određuje ona pitanja iz ovog stavka za koja se odluke donose kvalificiranom većinom. Članak 130.t Zaštitne mjere koje su zajednički usvojene na temelju članka 130.s ne sprečavaju ni jednu državu članicu da zadrži ili uvede strože zaštitne mjere koje su usklađene s ovim Ugovorom.“. Poglavlje III. ODREDBE O IZMJENAMA UGOVORA O OSNIVANJU EUROPSKE ZAJEDNICE ZA ATOMSKU ENERGIJU Članak 26. Ugovor o EZAE-u dopunjuje se sljedećim odredbama: „Članak 140.a 1. Na zahtjev Suda i nakon savjetovanja s Komisijom i Europskim parlamentom, Vijeće može, odlučujući jednoglasno, Sudu pridružiti sud nadležan za provođenje postupka i donošenje odluke u prvom stupnju u slučaju određenih vrsta predmeta ili postupaka pokrenutih od strane fizičkih ili pravnih osoba, protiv čijih odluka postoji pravo žalbe Sudu ograničeno na pitanja prava te u skladu s uvjetima utvrđenima Statutom. Taj sud nije nadležan za provođenje postupka ni za donošenje odluke u predmetima koje pokrenu države članice ili institucije Zajednice ni o prethodnim pitanjima koja su mu upućena na temelju članka 150. 2. Vijeće u skladu s postupkom utvrđenim u stavku 1. određuje sastav tog suda i usvaja potrebne prilagodbe i dodatne odredbe Statuta Suda. Osim ako Vijeće odluči drukčije, na taj se sud primjenjuju odredbe ovog Ugovora koje se odnose na Sud, a osobito odredbe Protokola o Statutu Suda. Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 28 3. Članovi tog suda biraju se iz redova osoba čija je neovisnost neupitna i koje imaju sposobnost potrebnu za obavljanje sudačke dužnosti; imenuju ih vlade država članica zajedničkom suglasnošću na razdoblje od šest godina. Članstvo se djelomično obnavlja svake tri godine. Članovi kojima dužnost istječe mogu biti ponovno imenovani. 4. Taj sud utvrđuje svoj poslovnik u dogovoru sa Sudom. Za donošenje poslovnika potrebno je jednoglasno odobrenje Vijeća.“ Članak 27. U članak 160. Ugovora o EZAE-u umeće se drugi stavak koji glasi: „Vijeće može, odlučujući jednoglasno, na zahtjev Suda i nakon savjetovanja s Komisijom i Europskim parlamentom, izmijeniti odredbe glave III. Statuta.“ Poglavlje IV. OPĆE ODREDBE Članak 28. Odredbama ovog Akta ne dovode se u pitanje odredbe isprava o pristupanju Kraljevine Španjolske i Portugalske Republike Europskim zajednicama. Članak 29. U članku 4. stavku 2. Odluke Vijeća 85/257/EEZ, Euratom od 7. svibnja 1985. o sustavu vlastitih sredstava Zajednica, riječi „čija će se razina i opseg financiranja utvrditi na temelju odluke koju Vijeće donosi odlučujući jednoglasno“ zamjenjuju se riječima „čija će se razina i opseg financiranja Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 29 utvrditi na temelju odluke koju Vijeće donosi odlučujući kvalificiranom većinom, uz prethodnu suglasnost dotičnih država članica“. Ova izmjena nema učinka na pravnu narav spomenute Odluke. Glava III. ODREDBE UGOVORA O EUROPSKOJ SURADNJI U PODRUČJU VANJSKE POLITIKE Članak 30. Europska suradnja u području vanjske politike uređuje se sljedećim odredbama: 1. Visoke ugovorne stranke kao članice Europskih zajednica nastoje zajednički oblikovati i provoditi europsku vanjsku politiku. 2. (a) Visoke ugovorne stranke obvezuju se međusobno izvješćivati i savjetovati o svim vanjskopolitičkim pitanjima od općeg interesa kako bi osigurale da se njihov zajednički utjecaj što učinkovitije ostvaruje kroz koordinaciju, približavanje njihovih stajališta i provedbu zajedničke akcije. (b)

Page 15: Jedinstveni Evropski Akt

Savjetovanje se obavlja prije nego što visoke ugovorne stranke donesu odluku o svojem konačnom stajalištu. (c) Pri usvajanju svojih stajališta i u svojim nacionalnim mjerama svaka visoka ugovorna stranka u potpunosti uzima u obzir stajališta drugih partnera i valjano razmatra poželjnost usvajanja i provedbe zajedničkih europskih stajališta. Kako bi povećale svoje sposobnosti za zajedničku akciju u području vanjske politike, visoke ugovorne stranke osiguravaju postupan razvoj i utvrđivanje zajedničkih načela i ciljeva. Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 30 Određivanje zajedničkih stajališta predstavlja referentnu točku za politike visokih ugovornih stranaka. (d) Visoke ugovorne stranke nastoje izbjeći svako postupanje ili stajalište koje narušava njihovu učinkovitost kao kohezivne snage u međunarodnim odnosima ili unutar međunarodnih organizacija. 3. (a) Ministri vanjskih poslova i član Komisije sastaju se najmanje četiri puta godišnje u okviru Europske političke suradnje. O vanjskopolitičkim pitanjima mogu također raspravljati u okviru Političke suradnje prilikom sastanaka Vijeća Europskih zajednica. (b) Komisija je u cijelosti uključena u postupanja Političke suradnje. (c) Kako bi osigurale brzo usvajanje zajedničkih stajališta i provedbu zajedničke akcije, visoke ugovorne stranke, u mjeri u kojoj je to moguće, suzdržavaju se od ometanja postizanja konsenzusa i zajedničke akcije do koje bi iz toga moglo doći. 4. Visoke ugovorne stranke osiguravaju Europskom parlamentu usku povezanost s Europskom političkom suradnjom. U tom cilju predsjedništvo redovito izvješćuje Europski parlament o vanjskopolitičkim pitanjima koja se razmatraju u okviru Političke suradnje i osigurava da se stavovi Europskog parlamenta na odgovarajući način uzmu u razmatranje. 5. Vanjske politike Europske zajednice i politike dogovorene u sklopu Europske političke suradnje moraju biti koherentne. Predsjedništvo i Komisija, svaki u okviru svojih nadležnosti, posebno su odgovorni za osiguravanje da se toj koherentnosti teži i da se ona održava. 6. (a) Visoke ugovorne stranke smatraju da bi bliskija suradnja u pitanjima europske sigurnosti bitno doprinijela razvoju europskoga identiteta u pitanjima vanjske politike. Spremne su još više uskladiti svoja stajališta o političkim i gospodarskim aspektima sigurnosti. Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 31 (b) Visoke ugovorne stranke odlučne su održati tehnološke i industrijske uvjete potrebne za svoju sigurnost. U tu svrhu djeluju kako na nacionalnoj razini tako i, kad je to primjereno, u okviru nadležnih institucija i tijela. (c) Nijedna odredba ove glave ne ometa bližu suradnju u području sigurnosti između pojedinih visokih ugovornih stranaka u okviru Zapadnoeuropske unije ili Atlantskog saveza. 7. (a) U međunarodnim institucijama i na međunarodnim konferencijama na kojima sudjeluju, visoke ugovorne stranke nastoje zauzeti zajednička stajališta o temama koje su obuhvaćene ovom glavom. (b) U međunarodnim institucijama i na međunarodnim konferencijama na kojima ne sudjeluju sve visoke ugovorne stranke, one koje sudjeluju u cijelosti uzimaju u obzir stajališta dogovorena u okviru Europske političke suradnje. 8. Visoke ugovorne stranke, kada to smatraju potrebnim, organiziraju politički dijalog s trećim zemljama i regionalnim grupacijama. 9. Visoke ugovorne stranke i Komisija međusobnom pomoći i izvješćivanjem jačaju suradnju između svojih predstavništava akreditiranih u trećim zemljama i pri međunarodnim organizacijama. 10. (a) Dužnost Predsjedništva Europske političke suradnje obnaša visoka ugovorna stranka koja predsjedava Vijećem Europskih zajednica. (b) Predsjedništvo je odgovorno za pokretanje akcije i koordinaciju te zastupanje stajališta država članica u odnosima s trećim zemljama u pogledu aktivnosti Europske političke suradnje. Ono je odgovorno i za vođenje

Page 16: Jedinstveni Evropski Akt

Političke suradnje, a osobito za izradu rasporeda sastanaka te njihovo sazivanje i organizaciju. (c) Politički direktori redovno se sastaju u okviru Političkog odbora kako bi dali potreban poticaj, održali kontinuitet Europske političke suradnje i pripremili ministarske rasprave. Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 32 (d) Politički odbor ili, ako je to potrebno, ministarski sastanak saziva se u roku od 48 sati na zahtjev najmanje triju država članica. (e) Skupina europskih korespondenata odgovorna je, pod vodstvom Političkoga odbora, za praćenje provedbe Europske političke suradnje i proučavanje općih organizacijskih problema. (f) Radne skupine sastaju se prema uputama Političkog odbora. (g) Tajništvo smješteno u Bruxellesu pomaže Predsjedništvu u pripremi i provedbi aktivnosti Europske političke suradnje te u administrativnim pitanjima. U obavljanju svojih dužnosti podređeno je Predsjedništvu. 11. S obzirom na povlastice i imunitete, članovi tajništva Europske političke suradnje imaju isti tretman kao i članovi diplomatskih misija visokih ugovornih stranaka koje su smještene u istom mjestu kao i tajništvo. 12. Pet godina nakon stupanja na snagu ovog Akta, visoke ugovorne stranke razmotrit će ima li potrebe za revizijom glave III. Glava IV. OPĆE I ZAVRŠNE ODREDBE Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 33 Članak 31. Odredbe Ugovora o osnivanju Zajednice za ugljen i čelik, Ugovora o osnivanju Europske ekonomske zajednice i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju koje se odnose na ovlasti Suda Europskih zajednica i na izvršavanje tih ovlasti primjenjuju se samo na odredbe glave II. i na članak 32.; na ove se odredbe primjenjuju pod istim uvjetima kao i na odredbe spomenutih ugovora. Članak 32. Pridržavajući se uvjeta članka 3. stavka 1., glave II. i članka 31., nijedna odredba ovog Akta ne utječe na ugovore o osnivanju Europskih zajednica ni na kasnije ugovore i akte kojima se oni mijenjaju ili dopunjuju. Članak 33. 1. Visoke ugovorne stranke ratificiraju ovaj Akt u skladu sa svojim ustavnim odredbama. Isprave o ratifikaciji polažu se kod Vlade Talijanske Republike. 2. Ovaj Akt stupa na snagu prvog dana mjeseca koji slijedi nakon onoga u kojem posljednja država potpisnica položi ispravu o ratifikaciji. Članak 34. Ovaj Akt, koji je sastavljen u jedinom izvorniku na danskom, engleskom, francuskom, grčkom, irskom, nizozemskom, njemačkom, portugalskom, španjolskom i talijanskom jeziku, pri čemu su Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 34 tekstovi na svakom od ovih jezika jednako vjerodostojni, pohranjuje se u arhivu Vlade Talijanske Republike koja vladama ostalih država potpisnica dostavlja po jedan ovjereni primjerak. Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 35 Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 36 Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 37 Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 38 Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 39 ZAVRŠNI AKT Konferencija predstavnika vlada država članica sazvana u Luxembourgu 9. rujna 1985. koja je raspravljala u Luxembourgu i Bruxellesu usvojila je sljedeći tekst: I. JEDINSTVENI EUROPSKI AKT II. U trenutku potpisivanja ovog teksta Konferencija je usvojila izjave koje se navode u daljnjem tekstu i prilažu ovom Završnom aktu: 1. Izjava o provedbenim ovlastima Komisije 2. Izjava o Sudu 3. Izjava o članku 8.a Ugovora o EEZ-u 4. Izjava o članku 100.a Ugovora o EEZ-u 5. Izjava o članku 100.b Ugovora o EEZ-u 6. Opća izjava o člancima 13. do 19. Jedinstvenog europskog akta 7. Izjava o članku 118.a stavku 2. Ugovora o EEZ-u 8. Izjava o članku 130.d Ugovora o EEZ-u 9. Izjava o članku 130.r Ugovora o EEZ-u Hrvatski prijevod

Page 17: Jedinstveni Evropski Akt

teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 40 10. Izjava Visokih ugovornih stranaka o glavi III. Jedinstvenog europskog akta 11. Izjava o članku 30. stavku 10. točki (g) Jedinstvenog europskog akta. Konferencija također primjećuje izjave navedene u daljnjem tekstu i priložene ovom Završnom aktu: 1. Izjava Predsjedništva o rokovima u kojima će Vijeće dati svoje mišljenje nakon prvog čitanja (članak 149. stavak 2. Ugovora o EEZ-u) 2. Politička izjava vlada država članica o slobodnom kretanju osoba 3. Izjava Vlade Helenske Republike o članku 8.a Ugovora o EEZ-u 4. Izjava Komisije o članku 28. Ugovora o EEZ-u 5. Izjava Vlade Irske o članku 57. stavku 2. Ugovora o EEZ-u 6. Izjava Vlade Portugalske Republike o članku 59. stavku 2. i članku 84. Ugovora o EEZ-u 7. Izjava Vlade Kraljevine Danske o članku 100.a Ugovora o EEZ-u 8. Izjava Predsjedništva i Komisije o monetarnoj sposobnosti Zajednice 9. Izjava Vlade Kraljevine Danske o Europskoj političkoj suradnji. Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 41 Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 42 Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 43 Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 44 IZJAVA O PROVEDBENIM OVLASTIMA KOMISIJE Konferencija od nadležnih tijela Zajednice traži da, prije nego što Akt stupi na snagu, usvoje načela i pravila na temelju kojih će se provedbene ovlasti Komisije utvrditi za svaki pojedini slučaj. S tim u vezi Konferencija poziva Vijeće da u interesu brzine i učinkovitosti u procesu odlučivanja, za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji u području članka 100.a Ugovora o EEZ-u na istaknuto mjesto stavi posebno postupak savjetodavnog odbora. IZJAVA O SUDU Konferencija je suglasna da se odredbama članka 32.d stavka 1. Ugovora o EZUČ-u, članka 168.a stavka 1. Ugovora o EEZ-u i članka 140.a stavka 1. Ugovora o Euratomu ne dovodi u pitanje prijenos sudske nadležnosti koji bi mogao biti predviđen u kontekstu sporazuma sklopljenih među državama članica. IZJAVA O ČLANKU 8.A UGOVORA O EEZ-U Konferencija želi odredbama članka 8.a izraziti svoju čvrstu političku volju da do 1. siječnja 1993. donese odluke potrebne za ostvarivanje unutarnjeg tržišta koje se tim odredbama utvrđuje, a osobito odluke potrebne za provedbu programa Komisije opisanog u Bijeloj knjizi o unutarnjem tržištu. Određivanje datuma 31. prosinca 1992. nema automatski pravni učinak. IZJAVA O ČLANKU 100.A UGOVORA O EEZ-U U svojim prijedlozima na temelju članka 100.a stavka 1. Komisija daje prednost korištenju instrumenta direktive ako usklađivanje uključuje izmjene zakonodavnih odredaba u jednoj ili više država članica. Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 45 IZJAVA O ČLANKU 100.B UGOVORA O EEZ-U Budući da članak 8.c Ugovora o EEZ-u ima opću primjenu, Konferencija smatra da se on primjenjuje i na prijedloge koje Komisija treba dati u skladu s člankom 100.b tog Ugovora. OPĆA IZJAVA O ČLANCIMA 13. DO 19. JEDINSTVENOG EUROPSKOG AKTA Ništa propisano ovim odredbama ne utječe na pravo država članica na poduzimanje mjera koje smatraju potrebnima u svrhu kontrole imigracije iz trećih zemalja, te borbe protiv terorizma, kriminala, trgovine drogom i nedopuštene trgovine umjetničkim djelima i antikvitetima. IZJAVA O ČLANKU 118.A STAVKU 2. UGOVORA O EEZ-U Konferencija primjećuje da je u raspravama o članku 118.a stavku 2. Ugovora o EEZ-u usuglašeno da utvrđivanjem minimalnih uvjeta za zaštitu sigurnosti i zdravlja zaposlenika Zajednica ne namjerava na način neprimjeren okolnostima diskriminirati zaposlenike u malim i srednjim poduzećima. IZJAVA O ČLANKU 130.D UGOVORA O EEZ-U U ovom kontekstu Konferencija upućuje na zaključke Europskog

Page 18: Jedinstveni Evropski Akt

vijeća iz Bruxellesa od ožujka 1984. koji glase: „Financijska sredstva dodijeljena kao pomoć iz fondova, uzimajući u obzir integrirane programe za Sredozemlje (IPS), u stvarnim će se vrijednostima znatno povećati u okviru granica financijskih mogućnosti.“. Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 46 IZJAVA O ČLANKU 130.R UGOVORA O EEZ-U U odnosu na stavak 1. alineju 3.: Konferencija potvrđuje da aktivnosti Zajednice u području okoliša ne smiju biti u sukobu s nacionalnim politikama o iskorištavanju energetskih resursa. U odnosu na stavak 5. podstavak 2.: Konferencija smatra da odredbe članka 130.r stavka 5. podstavka 2. ne utječu na načela koja proizlaze iz presude koju je donio Sud u predmetu AETR. IZJAVA VISOKIH UGOVORNIH STRANAKA O GLAVI III. JEDINSTVENOG EUROPSKOG AKTA Visoke ugovorne stranke s obzirom na glavu III. o europskoj političkoj suradnji ponovno potvrđuju svoju otvorenost prema drugim europskim narodima koji dijele iste ideale i ciljeve. Naročito su suglasne da jačaju svoje veze sa zemljama članicama Vijeća Europe te s drugim demokratskim europskim zemljama s kojima su u prijateljskim odnosima i s kojima blisko surađuju. IZJAVA O ČLANKU 30. STAVKU 10. TOČKI (G) JEDINSTVENOG EUROPSKOG AKTA. Konferencija smatra da odredbe članka 30. stavka 10. točke (g) ne utječu na odredbe Odluke predstavnika vlada država članica od 8. travnja 1965. o privremenoj lokaciji određenih institucija i odjela Zajednica. Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 47 IZJAVA PREDSJEDNIŠTVA O ROKOVIMA U KOJIMA ĆE VIJEĆE DATI SVOJE MIŠLJENJE NAKON PRVOG ČITANJA (ČLANAK 149. STAVAK 2. UGOVORA O EEZ-U) S obzirom na izjavu Europskog vijeća iz Milana, u smislu da Vijeće mora tražiti načine poboljšanja svojih postupaka odlučivanja, Predsjedništvo izražava svoju namjeru da dotični posao završi u najkraćem roku. POLITIČKA IZJAVA VLADA DRŽAVA ČLANICA O SLOBODNOM KRETANJU OSOBA Radi promicanja slobodnog kretanja osoba, države članice surađuju ne dovodeći u pitanje ovlasti Zajednice, osobito s obzirom na ulazak, kretanje i boravak državljana iz trećih zemalja. One surađuju i u borbi protiv terorizma, kriminala, trgovine drogom i nedopuštene trgovine umjetničkim djelima i antikvitetima. IZJAVA VLADE HELENSKE REPUBLIKE O ČLANKU 8.A UGOVORA O EEZ-U Grčka smatra da se razvoj politika i aktivnosti Zajednice te usvajanje mjera na temelju članka 70. stavka 1. i članka 84. moraju odvijati na način koji ne šteti osjetljivim sektorima gospodarstava država članica. IZJAVA KOMISIJE O ČLANKU 28. UGOVORA O EEZ-U S obzirom na vlastite unutarnje postupke, Komisija će osigurati da promjene proistekle iz izmjene članka 28. Ugovora o EEZ-u ne dovedu do kašnjenja odgovora na žurne zahtjeve za izmjenu ili suspenziju carina iz Zajedničke carinske tarife. Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 48 IZJAVA VLADE IRSKE O ČLANKU 57. STAVKU 2. UGOVORA O EEZ-U Irska, potvrđujući svoju suglasnost o glasovanju kvalificiranom većinom iz članka 57. stavka 2., želi podsjetiti da je industrija osiguranja u Irskoj posebno osjetljivo područje i da Irska vlada mora poduzeti posebne mjere za zaštitu nositelja politike osiguranja i trećih strana. Kad je riječ o usklađivanju zakonodavstva o osiguranju, Vlada Irske očekuje razumijevanje Komisije i drugih država članica Zajednice ako se Irska kasnije nađe u situaciji u kojoj bi Vlada Irske smatrala potrebnim usvojiti posebnu odredbu o položaju te industrije u Irskoj. IZJAVA VLADE PORTUGALSKE REPUBLIKE O ČLANKU 59. STAVKU 2. I ČLANKU 84. UGOVORA O EEZ-U Portugal smatra da, budući da prijelaz s jednoglasnog glasovanja na glasovanje kvalificiranom većinom iz članka 59.

Page 19: Jedinstveni Evropski Akt

stavka 2. i članka 84. nije razmatran u pregovorima o pristupanju Portugala Zajednici i da znatno mijenja pravnu stečevinu Zajednice, on ne smije štetiti osjetljivim i vitalnim sektorima portugalskog gospodarstva i da, kad god je to potrebno, treba uvesti odgovarajuće i posebne prijelazne mjere kako bi se onemogućile negativne posljedice koje bi mogle proisteći za te sektore. IZJAVA VLADE KRALJEVINE DANSKE O ČLANKU 100.A UGOVORA O EEZ-U Danska vlada primjećuje da u slučajevima kada je država članica mišljenja da mjere donesene na temelju članka 100.a ne štite više zahtjeve u pogledu radne okoline, zaštite okoliša ili potreba iz članka 36., odredbe članka 100.a stavka 4. dotičnoj državi članici jamče da smije primijeniti nacionalne odredbe. Takve nacionalne odredbe treba primijeniti kako bi se ispunio spomenuti cilj i one ne smiju sadržavati prikriveni protekcionizam. IZJAVA PREDSJEDNIŠTVA I KOMISIJE O MONETARNOJ SPOSOBNOSTI ZAJEDNICE Predsjedništvo i Komisija smatraju da se odredbama koje su umetnute u Ugovor o EEZ-u u odnosu na monetarnu sposobnost Zajednice ne dovodi u pitanje mogućnost daljnjeg razvoja u okviru postojećih ovlasti. Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 49 IZJAVA VLADE KRALJEVINE DANSKE O EUROPSKOJ POLITIČKOJ SURADNJI Danska vlada izjavljuje da sporazum o glavi III. o Europskoj političkoj suradnji u području vanjske politike ne utječe na sudjelovanje Danske u nordijskoj suradnji u području vanjske politike. Hrvatski prijevod teksta podložan pravno-jezičnoj redakturi 11986U/hr 50

Istorijat EU 

Evropska unija uspostavljena je sa ciljem okončanja čestih i teških ratova    između susjeda, koji su kulminirali

Drugim svjetskim ratom.

Evropski lideri su bili uvjereni da je ekonomsko i političko ujedinjenje jedini način da se osigura trajni mir između

njihovih država.

Istorija Evropske unije predstavlja vremenski period

koji počinje 1951. osnivanjem prve velike evropske nadnacionalne ekonomske zajednice – Evropske zajednice za

ugalj i čelik, ujedinjavanjem francuske I njemačke industrije uglja i čelika (EZUČ) i to na prijedlog francuskog

ministra spoljnih poslova  Roberta Šumana. Sam prijedlog Šuman je dao 9. maja 1950. godine i taj dan se uzima

Page 20: Jedinstveni Evropski Akt

kao Dan Evrope. Ugovor o osnivanju Evropske zajednice za ugalj i čelik potpisan je Parizu 18. aprila 1951. godine 

a stupio je na snagu  23. jula 1952. godine.

Ova zajednica je imala šest država osnivača: Belgija, Savezna Republika Njemačka, Luksemburg, Francuska,

Italija i Holandija. Sve bitne odluke o pitanjima industrija za proizvodnju uglja i čelika u ovim zemljama, bile su u

rukama nezavisnog, nadnacionalnog tijela pod nazivom “Visoka vlast” čiji je prvi predsjednik bio Žan Mone.

Zahvaljujući uspješnom funkcionisanju Evropske zajednica za ugalj i čelik predstavnici  šest država osnivača

odlučilo je da integriše i druge sektore privrede. Oni su 25. marta 1957. godine potpisali Rimski ugovor kojim je

uspostavljena Evropska zajednica za atomsku energiju (EURATOM) i Evropska ekonomska zajednica (EEZ). Ovaj

ugovor je stupio na snagu 1. januara 1958. godine i tada je konstituisana Komisija čiji je predsjednik bio Valter

Halštajn, dok je 19. marta iste godine održana prva sjednica Evropskog parlamenta kojom je predsjedavao Robert

Šuman.

Kao preteča Rimskih ugovora bili su pregovori  u Mesini iz 1955. godine  gdje je je održana konferencija na kojoj

su učestvovali ministri spoljnih poslova članica Evropske zajednice za ugalj i čelik koji su raspravljali i o stvaranju

Evropske ekonomske unije koja bi se mogla ostvariti stvaranjem jedinstvenog tržišta i uvođenjem četiri slobode

(sloboda kretanja ljudi, rada, kapitala i robe).

Tri evropske zajednice su 1965. godine ujedinjene i počele su da funkcionišu kao institucije zajedničke za sve tri

Zajednice – Komisija, Savjet ministara i Evropski parlament. Cilj ovog ujedinjenja bio je jedinstven razvoj

ekonomije i stvaranje jedinstvenog tržišta, čime bi se postigao kontinuirani ekonomski razvoj i povećao standard

života stanovnicima članica EZ.

Nakon toga dešava se prvo proširenje Evropske zajednice 1. januara 1973. godine pristupanjem Velike Britanije,

Danske i Irske. Zatim, u januaru 1981. Evropskoj zajednici se pridružuje i Grčka, dok 23. februara naredne godine

Grenland istupa iz zajednice sa kojom je bio vezan preko Danske.

Predsjednik Evropske komisije, Žak Delor je u junu 1985. godine predstavio dokument ‘Jedinstveni evropski akt’

koji je predviđao formiranje evropske monetarne i političke unije, značajnije institucionalne reforme, učvršćivanje

zajedničkog tržišta unutar Evropskih zajednica. Ubrzo nakon toga, u januaru 1986. godine desilo se i  treće

proširenje, pristupanjem Španije i Portugalije Evropskoj zajednici, nakon čega je uslijedilo potpisivanje

Jednistvenog evropskog akta.

Predstavnici Belgije, Zapadne Njemačke, Francuske, Irske, Luksemburga, Holandije, Portugala, Španije i

Ujedinjenog Kraljevstva su 17. februara 1986. godine potpisali Jedinstveni evropski akt, dok su ga predstavnici  

Italije, Grčke i Danske potpisale 27. februara iste godine, nakon čega je stupio na snagu 1. jula 1987. godine.

Ministri spoljnih poslova i finansija  ‘evropske dvanaestorice’  su u Mastrihtu, 7. Februara 1992. godine, potpisali

Ugovor iz Mastrihta, kako je Ugovor o Evropskoj uniji popularno nazvan. Ovaj ugovor je stupio na snagu 1.

novembra 1993. godine čime je stvorena Evropska unija.Ugovor iz Mastrihta je predviđao stvaranje Ekonomske i

monetarne unije, koja bi omogućila uvođenje zajedničke valute, pa je u januaru 1994. godine osnovan Evropski

monetarni institut (EMI) kao prethodnik Evropske centralne banke.  Strukturni fondovi Evropske unije su značajno

uvećani I osnovan je novi Kohezioni fond kao i Evropski investicioni fond, ogranak Evropske investicione banke.

Ubrzo je 25. marta 1995. godine uslijedilo četvrto proširenje gdje Austrija, Švedska I Finska pristupaju Evropskoj

uniji.

Zatim je na sjednici Evropskog savjeta u Madridu, sredinom decembra 1995. godine, dogovoreno da će se

zajednička valuta zvati evro, a utvrđen i je način na koji bi nova valuta bila puštena u  opticaj, kao i kriterijumi koje

su članice EU morale zadovoljiti kako bi mogle uvesti novu valutu.

Šengenski ugovor koji je stupio na snagu 25. marta 1995. godine, omogućavao je slobodno kretanje ljudi i ukidanje

graničnih prelaza unutar teritorije potpisnica, postao je sastavni dio zakona Evropske unije, koja je dobila

Page 21: Jedinstveni Evropski Akt

nadležnosti u oblasti imigracije, kontrole spoljnih granica šengenske zone i odobravanja viza i azila građanima

drugih zemalja.

Na sjednici Evropskog savjeta u Amsterdamu, 16. i 17. juna 1997. godine, usaglašen je tekst novog sporazuma,

koji je, pošto je pretrpio određene izmjene, potpisan 2. oktobra iste godine. Nakon potvrđivanja od strane

predstavnika država, Ugovor iz Amsterdama je 1. maja 1999. godine stupio na snagu.

Ugovorom iz Amsterdama na području politika zajednice je preuzimanje obaveze zajednice za povećanje stope

zaposlenosti kao i stvaranje jedinstva između zemalja članica u oblasti zaštite osnovnih ljudskih prava, svake vrste

slobode i bezbednosti evropskih građana.

Nakon toga je 30. juna 1998. godine osnovana Evropska centralna banka (ECB) sa sjedištem u Frankfurtu. To

jeinstitucija koja je zadužena za sve poslove vezane za evro i cjelokupnu monetarnu politiku Evropske unije.

Nakon toga se intenzivnije razmišljalo o novom institucionalnom uređenju, zboč čega je u Nici došlo do

potpisivanja ugovora  26. februara 2001. godine koji je stupio na snagu  01. februara 2003. godine, sa ciljem kako

bi Evropska unija spremno dočekala proširenje na deset novih članica.

Stupanjem na snagu ovog ugovora, broj oblasti koje podležu glasanju kvalifikovane većine u Savjetu Evropske

unije je povećan, dok je pravo država članica da ulože veto na odluke Savjeta Evropske unije ukinuto u 39 oblasti.

Struktura broja glasova država članica u Savetu Evropske unije je izmijenjena kako bi se napravilo mjesta za nove

članice.

Nakon stupanja na snagu Ugovora iz Nice, javila se potreba građana zemalja članica Evropske unije, za

ujedinjenjem svih zakonskih dokumenata, koje je sačinjavalo 8 ugovora i preko 50 protokola i aneksa. Iz tog

razloga je 2003. godine nastao  nacrt Ugovora o ustavu Evropske unije.

U maju 2004. godine otpočelo je i peto proširenje

Evropske zajednice, ulaskom deset  novih država članica (Kipar, Češka Republika, Estonija, Mađarska, Litvanija,

Letonija, Malta, Poljska, Slovačka Republika i Slovenija), koje je okončano u januaru 2007. godine ulaskom

Rumunije i Bugarske.

Ugovor o funkcionisanju Evropske unije potpisan 13. decembra 2007. godine u Lisabonu, a stupio je na snagu  1.

decembra 2009. godine. Ovaj ugovor se ticao izmjena i dopuna Ugovora o stvaranju Evropske unije. Najbitnije

izmene koje Ugovor donosi su dvije nove funkcije unutar institucionalnog sistema Evropske unije i to – Predsjednik

Evropskog savjeta i Visoki predstavnik Unije u oblasti spoljne politike i politike bezbijednosti u cilju jačanja pozicije

Evropske unije na međunarodnoj sceni. Evropska centralna banka (ECB) postaje jedna od osnovnih institucija

Evropske unije, Evropski parlament u procesu donošenja odluka dobija još jaču ulogu jer procedura saodlučivanja

ostaje osnovni zakodnodavni postupak, dok Povelja o osnovnim pravima postaje integralni dio Ugovora.

Poslednje, odnosno sedmo proširenje Evropske unije, bilo je u julu 2013.godine kada je Hrvatska postala

punopravna članica.

Danas Unija ima više od 507 miliona stanovnika i 28 država članica.

Page 22: Jedinstveni Evropski Akt

Jedinstveni evropski aktDodao: pantod dana 04/1/13 • Svrstano u: Pravo,Seminarski radovi

Ime predmeta: • Ime profesora: • Školska godina: •

Zemlja: • Grad: Beograd • Institucija: UNIVERZITET PRIVREDNA AKADEMIJA -

Fakultet za ekonomiju i inženjerski menadžment, Beograd

 Broj strana: 18   Format: .doc  Preuzmi 6 0Rating: 5.0/5 (1 vote cast)

UVOD

Pojava regionalnih ekonomskih integracija snažno je obeležila period posle

Drugog svetskog rata. Jedan od najznačajnijih i najuspešnijih oblika regionalnog

udruživanja država danas predstavlja Evropska unija. Koreni njenog stvaranja

leže u težnjama za prevazilaženjem istorijskih rivalstava, posebno Francuske i

Nemačke, paralelno sa podsticanjem ekonomskog napretka i razvoja država

članica.

Pariskim ugovorom od 18. aprila 1951. stvoren je prvi nucleus današnje

Evropske unije u vidu Evropske zajednice za ugalj i čelik (EZUČ), a zatim

Rimskim ugovorom potpisanim 25. marta 1957. osnovane su Evropska

ekonomska zajednica (EEZ) i Evropska zajednica za atomsku energiju

(EURATOM). Prvobitno su ih činile šest zemalja članica (Francuska, SR

Nemačka, Italija, Belgija, Luksemburg i Holandija).

Ugovorom o objedinjavanju organa triju evropskih zajednica (1. jula 1967.)

formirane su Evropske zajednice (EZ) sa jedinstvenom institucionalnom

strukturom. Pri tome je svaka od evropskih zajednica zadržala odvojeni pravni

subjektivitet na osnovu konstitutivnih ugovora o osnivanju, kao akata ustavnog

karaktera. Imajući u vidu, međutim, zajedničko članstvo, zajedničke organe i

jedinstveni pravni sistem triju evropskih zajednica, u literaturi je tradicionalno u

primeni jedinstveni naziv: Evropska zajednica. Proces institucionalnih promena

Evropske zajednice paralelno je praćen procesom širenja EZ. Zajednica je prošla

mnoge složene etape svog razvoja do današnje Evropske unije (EU) od

dvadeset sedam zemalja članica sa tendencijama daljeg širenja članstva.

Na tom putu institucionalnog reformisanja i uobličavanja međunarodno- pravnog

identiteta, Zajednica se kretala u skladu sa funkcionalnim shvatanjem

Page 23: Jedinstveni Evropski Akt

integracionih tokova. Naime, suština funkcionalnog integrisanja suverenih država

je integracija po sektorima tj. različitim oblastima zajedničkog delovanja i

interesa. Pri tome, proces funkcionalne integracije se odvija postepeno, sa

krajnjim ciljem povezivanja svih sektora zajedničkih aktivnosti u jednu celinu.

 

 

 

RAZVOJ EVROPSKIH INTEGRACIJA

Iako ideološki polarizovana, slika Evrope nakon Drugog svetskog rata i naročito

ambicije političkih ideologa pružale su sasvim drugačiju viziju perspektive od one

koja se desila. Naime, ideja evropskog jedinstva prožimala se iznad društvenog

uređenja evropskih država pokušavajući da obuhvati i zemlje socijalističkog

bloka. Nakon neuspešnog pokušaja da se i ove zemlje pridobiju za nastavak

integrativnog procesa, usledilo je formiranje Saveta Evrope koji je preteča svih

ostalih evropskih integracija.

Nekako u isto vreme javljaju se težnje za većim stepenom integracija u

ekonomskoj sferi. Razlozi su bili vrlo praktične prirode: rekonstrukcija razvojnog

privrednog ambijenta, stvaranje zajedničkog tržišta i otklanjanje istorijskih

antagonizama između pojedinih država unutar tog sistema.

Osnovna ideja potekla je od francuskog komesara za planiranje Žana Monea i

francuskog ministra spoljnih poslova Roberta Šumana, koji su u osnovi bili

pragmatični federalisti. No, i pored toga oni su bili mišljenja da se integracija

može ostvariti metodom malih koraka u kojima je nacionalni suverenitet manje

dovođen u pitanje u odnosu na „više političke“ oblasti kakve su odbrana i spoljna

politika. Na inicijativu francuskog ministra spoljnih poslova Roberta Šumana

(Šumanov plan iz 1950. godine) i po ideji Monea ovaj metod funkcionalne

integracije zaživljava već naredne godine kada dolazi do osnivanja Evropske

zajednice za ugalj i čelik sa ciljem obezbeđenja zajedničkog tržišta, odnosno

njegove zajedničke kontrole, planiranja i korišćenja ovih resursa i njihovih

derivata. Osim što je to bio trenutak utemeljenja evropskih integracija, radilo se i

o otklanjanju prepreka u odnosima između Francuske i tada još uvek nesuverene

Nemačke, kojoj je ovakav aranžman omogućavao da vodi i međunarodne

pregovore.

Page 24: Jedinstveni Evropski Akt

Ključni principi integracija na kojima se zasniva plan o formiranju prve zajednice

projektovani su tako da omoguće ostvarenje sledećih ciljeva : Postepeno ujedinjenje Evrope na osnovama stvarne solidarnosti i politike

malih koraka, Ukidanje antagonizma između Francuske i Nemačke sa njihovom

primarnom ulogom u ujedinjenju i otvorenošću za pristupanje ostalih evropskih država,

Prvi koraci sprovode se u tačno određenim oblastima (ugalj i čelik), tako da se one stavljaju pod zajedničku upravu,

Jedinstvo ekonomskih interesa treba da se odrazi na životni standard stanovništva i bude osnov zajedništva u Evropi,

Odluke zajedničke uprave moraju biti obavezne za zemlje članice i prinudno sprovodljive, a sama uprava sastavljena od nezavisnih lica po principu jednake zastupljenosti.

Zajednica dobija i svoje organe: Zajedničku skupštinu, Visoku vlast sa izvršnim

ovlašćenjima, Ministarski savet i Sudsko veće koje je nadgledalo tumačenje

ugovora. Na ovom modelu se razvijalo i kasnije ustrojstvo evropskih zajednica.

Tako je po prvi put došlo do formiranja nadnacionalne strukture koja je

kontrolisala vrlo važne oblasti ekonomije, pa i donošenje političkih odluka u ovim

oblastima koje su do tada bile u isključivoj nadležnosti država članica. Osnivački

ugovor u Parizu potpisalo je šest država (pored Francuske i Nemačke to su bili

još Italija, Belgija, Holandija i Luksemburg).

Bilo je više nego očigledno da se početne ambicije znatno razlikuju od onoga što

sama integracija podrazumeva i čemu su njeni kreatori težili. Zato će period

sredinom pedesetih godina biti obeležen pokušajima za stvaranje čvršćih

političkih i bezbednosnih mehanizama (stvaranje Evropske političke zajednice i

Evropske odbrambene zajednice). Međutim, u pregovorima o osnivanju ovih

zajednica dominirao je čvrst stav nacionalnog suvereniteta po ovim pitanjima

(naročito se Francuska nije htela odreći prava da na nacionalnom nivou reguliše

ova pitanja). Nakon što je ova ideja propala, čitava integracija se vraća na

funkcionalni model, sa idejom da se ostvare dalje integracije u novim oblastima

koje nisu bile pokrivene prvim ugovorom.

Tako započinju pregovori o zaključivanju novih ugovora koji se okončavaju

stvaranjem dve nove zajednice – Evropske ekonomske zajednice i Evropske

zajednice za atomsku energiju (Rimski ugovori) . Kada se povežu oblasti

regulisanja u sve tri zajednice lako je zapaziti da se osim integrativnih procesa

Page 25: Jedinstveni Evropski Akt

radi o vitalnim i strateškim razvojnim resursima koji imaju direktan uticaj na

razvoj, političku stabilnost i bezbednost unutar granice zajednica, ali i van njih.- See more at: http://studenti.rs/skripte/pravo/jedinstveni-evropski-akt/#sthash.BpOoPGK6.dpuf