Sveuilite u RijeciFilozofski fakultet u RijeciOdsjek za psihologijuPsihologija svijesti

EVOLUCIJA I SVIJEST

dr. sc. Igor Bajanski

Dajana Bileta

Rijeka, sijeanj 2014.Sadraj

Svijest2Ljudska i ivotinjska svijest3Postoji li svijest u ivotinja?3Ispitivanje ivotinjske svijesti4Argumenti za postojanje ivotinjske svijesti4Dokazi za postojanje svijesti u ivotinja5Argumenti protiv postojanja ivotinjske svijest7Glavni dokaz protiv ivotinjske svijesti7Zakljuak7Evolucija i svijest7Kratka evolucija ovjeka8Evolucija svijesti9Teorije evolucije svijesti9Tijek evolucije svijesti9Svijest kao izazov u ljudskih predaka11Adaptivne funkcije svijesti11Neadaptivne funkcije svijesti12ZAKLJUAK12

SvijestRene Descartes prvi je pokuao na sistematski nain pristupiti problemu svijesti. On je formulirao stajalite kartezijanskog dualizma. Kartezijanski dualizam razlikuje tijelo kao materijalno i fiziko svojstvo ija je osnovna odlika pokret, od uma kojeg karakterizira misao. Tijelo i um su pri tome strogo odvojeni. Upravo zbog utjecaja dualizma stoljeima se smatralo da je pojam svijesti izvan granica ljudskog shvaanja i znanstvenog izuavanja (Blackmore, 2005; Frith i Reese, 2007). Stoga se svijest poinje ozbiljnije prouavati tek u drugoj polovici 20. stoljea, kada dolazi do intelektualnog pokreta kognitivne revolucije. Ona se javlja 1950- ih godina, a njeni su pripadnici prvi naglasili vanost postojanja kognitivnih procesa poput panje, pamenja i procesiranja informacija pri prouavanju ljudskog ponaanja (Zelazo, Moscovitch, Thompson, 2007). Naravno, u fokus istraivanja dolazi i predmet svijesti. Napredak u interdisciplinarnoj suradnji, neuroznanosti i tehnologiji doveo je i do napretka u istraivanju svijesti. Danas, u 21. stoljeu napokon postoje sistematina istraivanja svijesti koja se temelje na empirijskim dokazima (Blackmore, 2005). Posljedica navedenih promjena jest stav u suvremenoj znanosti kako svijest nastaje kao posljedica grae i funkcioniranja mozga, odnosno kako je svijest posljedica fizikih imbenika, a ne dua ili neto nadnaravno (Blackmore, 2005; Zelazo i sur., 2007). Na taj je nain dualizam potpuno uklonjen iz promiljanja o svijesti. No, jo uvijek postoji problem definiranja svijesti. Nema jedinstvene definicije svijesti, ali mnogi su filozofi, znanstvenici pruili vrijedne pretpostavke o tome to bi svijest mogla biti. Jednu od definicija daje Nagel (1974; prema Blackmore, 2005, Edelman, 2009). On svijest promatra kao subjektivno svjesno iskustvo kojeg obiljeava qualia, odnosno subjektivne kvalitete, doivljaji, iskustva. Svijest je subjektivni osjeaj kako je to biti subjekt koji ima odreeno iskustvo i razmiljanje o tome kako meni izgledaju moja iskustva. Ukoliko moemo zamisliti kako je biti kao neto /netko tko ima nekakvo iskustvo, onda je to bie svjesno. Na primjer, ne moemo zamisliti kako je biti kamen ili alica, ali moemo zamisliti kako je biti neka ivotinja ili beba. Block razlikuje tu vrstu svijesti, koja se jo naziva fenomenoloka svijest od dostupne svijesti. Dostupna se svijest sastoji od generalno dostupnih informacija u kognitivnom sustavu ija je svrha rasuivanje, govor i upravljanje kontrolom ponaanja vieg reda (Allen i Bekoff, 2007; Blackmore, 2005; Edelman, 2009). Svijest se u klinikom smislu takoer moe definirati kao stanje budnosti, u kojem su budna bia osjetljivi na podraajnu stimulaciju (Rosenthal, 2009). U sadraju budne svijesti nalaze se percepcija okoline koja nas upravo okruuje, unutarnji govor i vizualna imaginacija, autobiografsko pamenje, stavovi o sebi i svijetu, apstraktni pojmovi koji su u upravo zahvaeni naom panjom (Baars i Gage, 2010). Na sadraje svijesti moemo usmjeriti panju i na taj nain njen sadraj koristiti u miljenju, planiranju, prosuivanju i odluivanju. Jedan od oblika svijesti jest i samosvijest to jest svijest o vlastitom postojanju (Blackmore, 2005). Bioloki mehanizmi u podlozi svijesti jo uvijek nisu u potpunosti poznati, to dodatno dodatno oteava definiranje svijesti (Zelazo i sur., 2007). Meutim pronaeni su bioloki korelati svijesti. Jedan od biolokih korelata svijesti je kompleksna dinamina cirkularna aktivnost talamokortikalnog sustava, koju karakterizira tipian EEG uzorak sainjen od brze, iregularne, niske amplitude elektrine aktivnosti u razini od 12- 70 Hz. Pokazana je i velika aktivnost dijelova mozga koji koreliraju sa svjesnim sadrajem. Koristei ovako izmjerenu aktivnost ljudskog mozga, ona postaje referentna toka za ispitivanje svijesti u ivotinja (Edelman, 2009). Smatra se da svijest najvie kontrolira korteks, pogotovo prefrontalni korteksa (npr. u sluaju samosvijesti) (Baars i Gage, 2010).Meu mnogim disciplinama koje prouavaju svijest nalazi se i evolucijska psihologija. Neka od pitanja koja evolucijska psihologija postavlja jesu kada i zato je svijest evoluirala, te je li svijest adaptacija ili pak nusprodukt drugih adaptacija (Bering i Bjorklund, 2007, Blackmore, 2005). Uvid u odgovore moe dati usporedba ljudske svijesti i svijesti ostalih ivotinja, pogotovo majmuna s kojima ljudi dijele zajednike predake.Ljudska i ivotinjska svijest Postoji li svijest u ivotinja?Zanimanje o postojanju svijesti u ivotinja see u davnu prolost. No tek je ve spomenute kognitivna revolucija omoguila provoenje mnogih inovativnih eksperimenata namijenjenih ispitivanju kognitivnih sposobnosti ivotinja (Allen i Bekoff, 2007). Postoje dva pravca razmiljanja o ivotinjskoj svijesti. Jedan naglaava intelektualni kontinuitet izmeu ljudske vrste i drugih ivotinja; sva iva bia imaju razvijenu svijest, ali se razlikuju po stupnju svijesti. Druga naglaava diskontinuitet odnosno intelektualnu odvojenost ovjeka od ostatka stvorenja; samo ovjek je svjesno bie (Budiansky, 1998). Danas je ee zastupljeno miljenje kako postoji intelektualni kontinuitet izmeu ivotinja i ovjeka, no to otvara drugo pitanje, kako hijerarhijski poredati ivotinje po stupnju razvijenosti svijesti, i po kojem kriteriju? (Blackmore, 2005; Budiansky, 1998). Budui da je i dovoljno zahtjevna rasprava o tome je li kod ivotinja svijest uope prisutna, u ovom seminaru nee biti govora o hijerarhijskom poretku ivotinja prema stupnju svijesti. Ipak ukazat e se na zastupljenost odreenih aspekata svijesti kod nekih ivotinja.Ispitivanje ivotinjske svijesti Ukoliko svijest u ivotinja postoji, zasigurno joj se mogu pripisati dva aspekta svijesti: Svijest bia kada se ono nalazi u budnom stanju i osjetljivo je na okolne podraaje i osnovna sposobnost organizma da podraaje primljene u razliite perceptivne sustave organizira u konzistentnu perceptivnu cjelinu, odnosno senzorna svijest (Allen i Bekoff, 2007, Edelman, 2009). Iako ivotinje ne mogu govoriti, Block (1995); prema Edelman (2009) svejedno ukljuuje mogunost da u nekih od ivotinja postoji dostupna svijest. Pokuaj pripisivanja ovih aspekata svijesti na ivotinjsku nije primio vee kritike i sasvim je prihvatljiv u modernoj znanosti. No do problema dolazi kod pokuaja pripisivanja fenomenoloke svijest ivotinjama. Ona se odnosi na kvalitativan, subjektivan fenomenoloki aspekt svijesti. Ako je mogue postojanje fenomenoloke svijesti kod ivotinja, onda je mogue samo u sisavaca i ptica. Jo je jedan aspekt svijesti za kojeg nije sigurno moe li se pripisati ivotinjama, a to je samosvijest. Samosvijest je svijest o tome da je proivljavamo odreeno iskustvo, i da je to iskustvo upravo nae iskustvo (Allen i Bekoff, 2007,Budiansky, 1998, Edelman, 2009). Kada bi samosvijest bila razvijena u ivotinja, to bi znailo da one mogu stvoriti misao o misli i da vjerojatno posjeduju teoriju uma, to jest, osim pripisivanja mentalnih stanja sebi, mogunost pripisivanja mentalnih stanja drugima (Allen i Bekoff, 2007, Budiansky,1998). Ovaj je aspekt svijesti u majmuna pokuao provjeriti Gallup (1970); prema Allen i Berkof, (2007), Blackmore (2005) metodom zrcalnog samoprepoznavanja. No ispitivalo se i na drugim vrstama te se pokazalo je da zeevi, make i ptice ne mogu prepoznati sebe u ogledalu (Blackmore, 2005). Nalazi Gallupa (1970) prema Blackmore (2005) i Budiansky (1998) pokazuju kako ga 4 vrste ovjekolikih majmuna konstantno uspjeno prolaze ovaj test indicirajui da samosvijest postoji barem kod velikih ovjekolikih majmuna, pa tako i teorija uma. No, mnoge su zamjerke metodologiji ovoga istraivanja, i njegovi su rezultati jo uvijek kontroverzni (Edelman, 2009). Pri ispitivanju ivotinjske svijesti, glavni je problem to to je ovjek jedina ivotinjska vrsta koja je razvila jezik. Zbog toga ne moemo dobiti direktne informacije od ivotinja i na temelju toga zakljuiti o postojanju ivotinjske svijesti (Edelman, 2009).Argumenti za postojanje ivotinjske svijestiArgumenti koji idu u prilog postojanju ivotinjske svijesti su argumenti slinosti. Oni su uglavnom temeljeni na svakodnevnom promatranju ivotinja i zdravorazumskom zakljuivanju. Na primjer, reakcije ivotinja na bolne podraaje poput visoko frekventne vokalizacije, izraavanja straha, nauenog izbjegavanja bolnih podraaja, sline su kod svih sisavca. Neuroloke slinosti takoer mogu biti primjer slinosti izmeu ovjeka i drugih ivotinja. Nadalje, svi sisavci imaju slinu anatomiju mozga, zapravo odreena je slinost uoena kod svih kraljenjaka. Slinost postoji i kod odreenih osjetnih sustava ljudi i ivotinja, na primjer slinost vidnog sustava ovjeka i majmuna (Allen, Bekoff, 2007). Dokazi za postojanje svijesti u ivotinjaPostoji mnotvo dokaza za postojanje svijesti u ivotinja, kao npr. ve navedeni test zrcalnog samoprepozavanja koji ukazuje na mogue postojanje samosvijesti u majmuna. U nastavku biti e navedeni neki od dokaza za postojanja svijesti u tri razreda ivotinja, koji slijede argument slinosti.SisavciSvijest u sisavaca istraivana je najvie kod najbliih srodnika ovjeka- majmuna. U zadacima binokularnog rivaliteta majmunima su prezentirani podraaji koji izazivaju i podraaji koji ne izazivaju binokularni rivalitet. Tijekom prikazivanja podraaja koji izazivaju binokularni rivalitet, u inferotemporalnom korteksu majmuna aktiviralo se vie od 90 % neurona, a pri emitiranju podraaja koji ne izazivaju binokularni rivalitet inferotemporalni neuroni nisu bili aktivirani. Ovi bi se rezultati mogli interpretirati na nain da su majmuni vjerojatno bili svjesni odreenih vidnih podraaja (Edelman, 2009). Takoer, u studiji Kohlera (1925), prema Corballis (2007) pokazalo se da impanze mogu pronai rjeenje zadatka samim uvidom, prije no to su im ponuena rjeenja. Postoje i dokazi da majmuni mogu izvoditi mentalne operacije poput mentalne rotacije (Georgopoulos i Pellizzer, 1995, prema Corballis, 2007). Ove sposobnosti upravljanjem mentalnim reprezentacijama ukazuju mogunost da majmuni posjeduju subjektivnu svijest. Jo neki od pokazatelja vie svijesti u majmuna su njihova mogunost socijalnog uenja i obmane (Bering i Bjorklund, 2007). PticeOsim u sisavaca, novija istraivanja upuuju na to da bi svijest mogla postojati i u ptica. Kao i u sisavaca, i u ptica je uoen irok repertoar ponaanja Na primjer, vrane iz Nove Kaledonije specifine su po sposobnosti improviziranja nainima izrade orua koje im slui za dolazak do hrane. Ovakvim uenjem uvidom, a ne uvjetovanjem, pokazuju inteligentno ponaanje, a inteligencija bi mogla biti jedan od pokazatelja svijesti- mogunosti profitiranja na prolom iskustvu. Jo jedno od kompleksnijih ponaanja koje ptice pokazuju jest vokalno uenje. Vokalno uenje ukljuuje uenje ptijeg glasanja u obliku pjesme, oponaanje prirodnih i umjetnih zvukova. Neke vrste usvajaju leksike termine na smislen nain i kasnije ih mogu reproducirati. Irene Pepperberg je dokazala da Afrike sive papige mogu usvojiti vokabular u jednakom opsegu vokabulara kojeg usvajaju utrenirane impanze. Zatim mogu pomou usvojenog vokabulara tono izvriti zadatke imenovanja. Ove su ivotinje, konkretno siva afrika papiga Alex, mogle i stvoriti diskriminacije vieg reda, dakle izvijestiti da se u perceptivnoj sceni dogodila promjena, ali i izvijestiti i koja se tono promjena dogodila u perceptivnoj sceni. Ovakve sposobnosti u ptica ukazuju na sofisticiraniji ivani sustav u ptica nego to se mislilo. Pri prouavanju slinosti stanja svijesti u ptica i sisavaca, prvi je korak utvrivanje kortikalnih i talaminih struktura u ptica koje su homologne ili analogne identinim strukturama u mozgu sisavaca. Na taj je nain pronaena slinost uzorka EEG-a ptica i sisavaca koji je tipian za stanje budnosti. Iako bi na temelju rezultata papige Alex ili vrana Nove Kaledonije bilo riskantno donijeti zakljuak o postojanju subjektivne svijesti ili pak nekog vieg stupnja svijesti, sasvim je sigurno da je u ptica prisutna barem senzorna svijest (Edelman, 2009). GlavonociGlavonoci su beskraljenjaci koji pokazuju najsofisticiranije obrasce ponaanja, pa tako i mogunost ispitivanja postojanja senzorike svijesti. Naime, hobotnice ba kao i kraljenjaci, na primjer takori, mogu klasificirati razliito oblikovane objekte. Takoer mogu nauiti pravi put do nagrade u pleksiglas labirintu. Kada bi istraiva nakon prolaska hobotnice labirintom naknadno preorganizirao prepreke u labirintu, ivotinja bi se mogla sjetiti tih promjena i zaobii ih. To ukazuje da u nje postoje neki aspekti dugotrajnog i kratkotrajnog pamenja, koji su pokazatelj svijesti. Jedan od eksperimenata pokazao je da, kada je hobotnici predstavljena prozirna zatvorena kutija u kojoj se nalazi rak, prvo ga instinktivno ga napada, ali s vremenom uenjem uvidom naui kako otvoriti kutiju i izvui raka. Iako je njen ivani sustav potpuno drugaije organiziran od ivanog sustava sisavaca, EEG uzorak izgleda slino onima u budnih svjesnih kraljenjaka. Takoer, mogue je da odreeni neuralni moduli glavonoaca induciraju cirkularnost mozga koja ima funkcionalna svojstva slina funkcionalnim svojstvima korteksa sisavaca. Jo je uvijek nedovoljno uvida u organizaciju navedenih modula. Daljnjim istraivanjima moi e se identificirati dijelovi mozga glavonoaca koji su funkcijom analogni neuralnim regijama u sisavaca (Edelman, 2009) Na taj nain moi e se detaljnije preispitati postojanje senzorne svijesti u glavonoaca (Edelman, 2009). Argumenti protiv postojanja ivotinjske svijestPrva se skupina argumenata koji istiu razliitost ivotinja i ljudi temelji na usporedbi ivotinjskog ponaanja s ljudskim nesvjesnim ponaanjem. Drugi se argumenti temelje na razliitosti, odnosno konstantnom neuspjehu ivotinja da pokau intelektualni kapacitet specifian za svijest vieg reda. Iako je ivotinjsko ponaanje esto slino ljudskom, postoje razlike u mentalnoj podlozi ljudskog i ivotinjskog ponaanja. Na primjer, moda su papige i majmuni usvojili odreene leksike pojmove, ali ne pokazuju improvizaciju u njihovom koritenju, ve ih uglavnom koriste kako bi recimo dobili hranu (Allen, Bekoff, 2007, Budiansky, 1998). Metodoloki argumenti usmjeravaju se na to da, iako se empiriki donekle moe provjeriti postojanje samosvijest, niti jedan eksperiment ne moe doprijeti do fenomenoloke svijesti u ivotinja. Glavni dokaz protiv ivotinjske svijestiOdsutnost jezika u ivotinjskom svijetu smatra se nedostatkom koji onemoguuje ispitivanje svijesti u ivotinja. No osim za samo ispitivanje, autori poput Blackmore (2005) jezik smatraju kljunim za postojanje svijesti vieg reda. Njegova prisutnost djeluje na preobrazbu misli, uzrokujui glavne znaajke svijesti ukljuujui self,, teoriju uma i sposobnosti da se razmiljanja o prolosti i budunosti. Niti jedna ivotinjska vrsta nije nauila smisleno koristiti ljudski jezik. Stoga bi ovaj dokaz vodio k tome da smo jedini koji smo razvili svijest. Dokazi za nepostojanje svijesti kod ivotinja zapravo su i kritike na istraivanja poput ve navedenog Gallupovog (1970); prema Budiansky (1998). Zakljuak Postojanje mnotva argumenata za i protiv postojanja ivotinjske svijesti, te mnogih stupnjeva svijesti koji se uope mogu pripisati ivotinjama dodatno komplicira raspravu o postojanju svijesti u ivotinju. Takoer, istraivake su tehnike u ovom podruju metodoloki nedovoljno razvijene, to prua velike varijacije u dobivenim rezultatima. U ovom u se seminaru ipak voditi ranije spomenutom pretpostavkom da kod nekih ivotinja postoji svijest u obliku senzorne svijesti, a da je fenomenoloka svijest odnosno svijest vieg reda specifina iskljuivo ljudima.Evolucija i svijestKao to je u prethodnom poglavlju zakljueno, svijest je prisutna i u ivotinja, no na temelju rezultata dosadanjih istraivanja suvremena je znanost zasada moe priznati iskljuivo kao senzornu svijest. Zbog toga e se u dijelu o evoluciji svijesti objasniti tok evolucije ljudske svijesti i odgovoriti na pitanja kada i kako se svijest javlja u ovjeka i to je uope omoguilo javljanje svijesti. Takoer e se rei neto o tome je li svijest adaptivno svojstvo, i ukoliko je tako, kao posljedica ega je nastala. Za poetak potrebno je rei neto o samoj evoluciji ljudske vrste i imbenicima za koje se pretpostavlja da su omoguili evoluciju svijesti.Kratka evolucija ovjekaProuavanjem evolucije ljudske vrste mogue je donekle rekonstruirati evoluciju specifinih mentalnih procesa. To ukljuuje i evoluciju same svijesti. Na Slici 1. vidljiv je jedan od pretpostavljenih tijeka evolucije ljudske vrste. Pretpostavka je da se red Homo pojavio tijekom razdoblja Pleistocena koji je trajao prije od otprilike 2,588,000 do 11,700 godina. Homo sapiens se pojavio oko prije 170 000 godina (Ingman, Kaessmann, Paabo, Gyllensten, 2000, prema Corballis, 2007). Kranijalna struktura oblikom i veliinom najblia onoj modernog ovjeka datira u razdoblje od oko prije 154 000 godina. Slika1: Filogeneza evolucije ovjekaNo tek oko prije 40 000 godina javlja se takozvana ljudska revolucija, koju karakterizira naglo irenje raspona orua kao to su harpuni, igle, dugmad. Bogatije postaje i ukraavanje orua. Crtei konja, jednoroga, medvjeda i lavova na spiljama takoer datiraju iz toga perioda (Knecht, Pike- Tay, White, 1993; prema Corballis, 2007). Diljem Njemake, Rusije i Francuske pronaeni su ostaci primitivnih muzikih instrumenata, istkanih komada odjee, mrea, uadi koji datiraju iz spomenutog razdoblja. To su prvi dokazi modernijeg ljudskog ponaanja (Corballis, 2007). Smatra se da je upravo poveanje mozga,a time i razvoj strukturiranog jezika njegovim prijelazom iz manualnog u vokalni doprinijelo razvoju ljudske svijesti, ije posljedice moemo vidjeti putem ostataka ljudske revolucije (Corballis, 2007).Evolucija svijestiTeorije evolucije svijestiPrema evolucijskoj psihologiji, sve su ljudske osobine evoluirale kao posljedica prirodne selekcije. Pitanje koje se postavlja jest je li svijest adaptacija i ukoliko jest, zato jest, koja je njene uloga u evolucijskoj povijesti ovjeka. Ukoliko nije, to je onda? Je li tada nusproizvod drugih adaptacija ili neodvojiv dio neega to je adaptivno. Postoje tri pravca razmiljanja o ulozi svijesti u evoluciji. Prvi je pravac da je svijest nusprodukt, sluajni dodatak. Recimo da je u odreenom dijelu povijesti svijest kod djela ljudi evoluirala, a kod djela ljudi nije. Osim po nedostatku svijesti ove se dvije skupine ni po emu drugome nisu razlikovale. No, ukoliko se ljudi bez svijesti po niemu ne razlikuju od ljudi koji su svjesni osim po nedostatku svijesti, prirodna selekcija ne bi imala na emu raditi i promjena omjera populacije ljudi koji imaju svijest i ljudi koji nemaju svijest bila bi potpuno sluajna. Taj misaoni eksperiment pokazuje kako je pretpostavka o svijesti kao beskorisnom nusproizvodu besmislena. Sljedei pravac razmiljanja jest da je svijest adaptacija i evolucija je preferirala ljude s razvijenom svijeu. No kod ovakvog naina razmiljanja dolazi do problema razumijevanja uloge subjektivnosti u evoluciji i pitanja zato bi iskustvo samo po sebi osiguralo ikakve selektivne prednosti (Blackmore, 2005). Posljednji je smjer razmiljanja, ini se i najtoniji, da je svijest neodvojiv dio ostalih evoluiranih adaptacija. Naime, sama svijest nema nikakvih adaptivnih funkcija, ali je neodvojiva je od inteligencije, percepcije, razmiljanja, samosvijesti, jezika i drugih evoluiranih sposobnosti. Razumijevanjem evolucije navedenih fenomena, moe se i shvatiti evolucija svijesti. (Blackmore, 2005). Tijek evolucije svijestiU poglavlju o svijesti ivotinja ve su spomenuti neki od rezultata koji slue kao mogui dokazi svijesti vieg reda u majmuna, poput zrcalnog samoprepoznavanja, socijalnog uenja i sposobnosti prevare. Budui da su majmuni najblii srodnici ljudima, vjerojatno neke od njihovih sposobnosti odraavaju one koje su bile prisutne u davnih ljudskih predaka. Senzorna se svijest u sisavaca, pa tako i predaka modernog ovjeka najvjerojatnije javila evolucijom (reciprone) povezanosti izmeu dijelova mozga specijaliziranih za percepciju i pamenje, koja je dokazana kod ljudske vrste (Edelman, 2009). to se samosvijesti tie, u znanosti je uvrijeeno miljenje kako je samosvijest nusproizvod drugih adaptivnih sustava. Ona je vjerojatno rezultat poveanja frontalnog korteksa, koji je utjecao na poveanje generalne inteligencije i sposobnosti planiranja. Samosvijest se vjerojatno javila naglo, a ne po stupnjevima i stadijima (Bering i Bjorklund, 2007). Rekurzivna misaoCorballis (2007) smatra kako je rekurzija kljuna karakteristika koja razdvaja ljudsku svijest od ivotinjske. Ona omoguuje mentalnu reprezentaciju mentalnih stanja drugih, ali i u podlozi je aktivnosti poput mentalnog putovanja vremenom, manufakture i jezika. Rekurzivne operacije omoguuju vii stupanj svijesti. Rekurzivna misao mogla bi se objasniti kao mogunost usaivanja naih misli unutar ostalih misli. "Mislim, dakle jesam" je primjer rekurzivne misli, jer je subjekt umetnuo misao o sebi u vlastito razmiljanje. Rekurzivna nam misao daje mo mentalnog "putovanje kroz vrijeme", odnosno mogunost razmiljanja o prolosti ili imaginarnoj budunosti u sadanjosti. Ona je povezana sa svijeu na nain da je mogunost rekurzivnog razmiljanja obogatila nau vrstu dodatnom dimenzijom svijesti koja je u podlozi naeg kompleksnog drutvenog ponaanja, ukljuujui i mogunost izraavanja te kompleksnost u formi jezika (Corballis, 2007)Evolucija rekurzivne misliPretpostavlja se da se rekurzivna misao razvila negdje prije oko 6 do7 milijuna godina, kada su se hominidi evolucijski odvojili od linije koja je vodila do razvoja modernih impanza i bonoba. Ona se naglije razvija ve navedenim poveanjem mozga prije oko 2 milijuna godina. Poveanje mozga je omoguilo dodatnu cirkularnost potrebnu za razvoj rekurzivne misli. Vjerojatno je i indirektno utjecalo na produljenje djetinjstva, a produljenje djetinjstva jo je jedan od faktora koji je mogao utjecati na razvoj rekurzivne misli. Naime, ljudi se raaju duplo ranije u odnosu na najblie srodnike impanze, to znai da je ljudski mozak puno znaajnije izloen vanjskim utjecajima i bolje je prilagoen svojoj okolini. Uenje tijekom odrastanja moe biti uvjet razvoju rekurzivne misli to dugo razdoblje djetinjstva kod ljudi omoguava. Rekurzivna misao vjerojatno voena razvojem jezika, emu je primjer rekurzivna sintaksa koja se vjerojatno razvila kao sredstvo ekspresije rekurzivne misli. Neki autori poput Bickertona (2000), prema Corballis (2007) smatraju da je rekurzivna misao posljedica recipronog altruizma, koji zahtjeva praenje raznovrsnih dogaaja u drutvenoj grupi ivotinje. Svijest kao izazov u ljudskih predakaSvijest je ljudskoj vrsti pruila mogunost zauzimanja razliitih perspektiva, pa tako i zauzimanja tue pozicije. Pojava svijesti u ljudskih predaka neka od prije adaptivnih ponaanja uinila je neadaptivnima. Silovanje je jedno od ponaanja koje su od svojih predaka naslijedili ljudski mujaci. No sposobnost drugih jedinki njihove vrste da prepoznaju namjeru mujaka koji eli nekoga prisiliti na seksualni odnos, i da jezikom prenesu opaeno, ini to ponaanje neadaptivnim. Jo su neka od takvih ponaanja infanticid, zlostavljanje, ubojstvo. Svijest je takoer dovela do evolucije nekih psiholokih adaptacija jedinstvenih ljudskom rodu. Na primjer, pripadnici ljudske vrste jedini su koji e poiniti samoubojstvo uzrokovano negativnim socijalnim vrednovanjem od strane drugih pripadnika vrste. To ukazuje na injenicu da su ljudi jedina vrsta ije afekte mogu izazvati utjecaji misli drugih pripadnika vrste, te ije se afekti mogu zbog toga pretvoriti u ponaanje, poput samoubojstva (Berg i Bjorklund, 2007). Posljednji i najvaniji utjecaj svijesti na ljudsku evoluciju koji e biti spomenut, jest razvitak razliitih psiholokih adaptacija kao reakcija na pojavu svijesti.Adaptivne funkcije svijestiPretpostavke o prednosti posjedovanja svijesti u evoluciji primarno se zasnivaju na injenici da su u ljudskoj vrsti prisutni vrlo kompleksni drutveni odnosi. Humphrey (1980), prema Bering i Bjorklund (2007) i Blackmore (2005), iznio je pretpostavku da su jedinke koje su razvile svijest mogle uspjenije predvidjeti poteze drugih, uz to razvijajui samosvijest i introspekciju. Pripisivanjem mentalnih stanja drugima mogli su stvarati koalicije s pripadnicima svoje vrste, natjecati se, a ponekad se i sluiti obmanom. Osim u socijalnoj domeni, svijest je pomogla u napretku vrste. Zbog postojanja svijesti, ljudi si mogu predoiti svoje misli i dijela i tako informacije usvojene u jednoj domeni, iskoristiti za primijenu na vjetine potrebne u drugoj domeni. Pa je tako jedna od posljedica to je homo sapiens jedina vrsta koja izrauje orue namijenjeno izraivanju drugog orua. Homo sapiens takoer moe usvojiti nove procedure za rjeavanje odreenog problema. Pa se tako omoguuje nakupljanje vjetina kroz kulturu. Na primjer, itanje, rjeavanje aritmetike, navigacija, koordiniran lov, slikanje upamenih slika one su vjetine koje zahtijevaju stupanj samoregulacije i samosvijesti (Bering i Bjorklund, 2007). Preci modernoga ovjeka usvojili su ponaajne sklonosti koje su im omoguile da profitiraju na postojeem sustavu svijesti te psiholoke mehanizme koji su omoguili da se usvojena ponaanja pojave u adaptivnom kontekstu. Svijest je ljudskoj vrsti pruila nove mogunosti i izazove te je zahtijevala brzo usvajanje mnogih kognitivnih adaptacija pomou kojih se trebalo suoiti s novim nivoima samosvijesti (Bering i Bjorklunnd, 2007, Corballis, 2007).. Neadaptivne funkcije svijestiHumphreyeva teorija, osim na adaptivne ukazuje i na neke neadaptivne funkcije svijesti. Na primjer, biti samosvjestan, odnosno svjestan vlastitih namjera i motivacija, mogu subjekta ponekad staviti u nepovoljan poloaj. ovjek svjestan vlastitih namjera i motiva ponekad ih nenamjerno pokae. Budui da su namjere povezane s emocijama, zbog svjesnog znanja svojih namjera, moemo ih pokazati kroz emocije i na taj se nain razotkriti drugima. Na taj se nain razotkrivamo i pri laganju. Vremenom se u nekih pojedinaca javila adaptacija samozavaravanja koja im je omoguila veu mogunost obmane drugih. Drugi je primjer neadaptivne funkcije svijesti onaj Burleya (1979), prema Beringu i Bjorklunndu (2007). Svijest je enama omoguila svjesno reguliranje poroajnog ciklusa. Na taj nain ovisno o svojim eljama mogu kontrolirati trudnou i time smanjiti broj potomaka. Prirodna je selekcija taj fenomen regulirala skrivenom ovulacijom. Tako je sakrila ovulaciju od svijesti ena i poveala vjerojatnost da zatrudne. ZAKLJUAK Upravo zbog kompleksnosti pojma svijesti, svijest je oduvijek bila bolna tema za istraivae i pokuavalo se ju izbjei. No, napretkom znanosti i tehnologije, pronaeni su odreeni bioloki korelati svijesti te su time otvorena vrata za istraivanja svijesti. Jedna od grana znanosti koja se bavi prouavanjem svijesti jest i evolucijska psihologija. Ona postavlja vrlo vana pitanja poput onih kako i zato se svijest razvila, je li ona adaptivna funkcija ili ne. Mnoga kompleksna ponaanja sisavaca, kao i njihova anatomska slinost mozga s ljudskim, ukazuju na to da u sisavaca i ptica postoji barem senzorna svijest, a sumnja se na prisutnost senzorne svijesti i u glavonoaca. Jedna od osobina koja razlikuje ljudsku svijest od ivotinjske jest rekurzivna misao. Njen je razvoj, pa tako i razvoj ljudske svijesti omoguilo poveanje mozga i razvoj jezika. Jezik nije kljuan za razvoj svijesti, no zasigurno ga obogauje. Doputa razmjenu misli i razvoj kulture usmenim prijenosom, ubrzavajui ljudski razvoj koji bi se puno sporije odvijao iskljuivo evolucijom (Corballis, 2007). Tri su glavne znaajke svijesti u evoluciji. Prvo, svijest je pruila prednosti ljudskoj vrsti jer se nadogradila na prije razvijene adaptacije primata. Drugo, pojava svijesti je mnoga dotad adaptivna ponaanja ija je svrha bila poveanje preivljavanja i razmnoavanja vrste (kao to je na primjer silovanje) pretvorila u neadaptivne. Rezultat je toga nastajanje novih ponaajnih algoritama koji su sluili smanjivanju, ali ne i eliminiranju uestalosti socijalno zabranjenih ponaanja u ljudske vrste. Tree, autori pretpostavljaju da su kao odgovor na ljudsku svijest nastale mnoge psiholoke adaptacije, specifine iskljuivo za ljudsku vrstu (Bering i Bjorklund, 2007). No, kao to se iz dosadanjih istraivanja moe vidjeti, znanost je tek zagrebla po ovoj problematici, i potrebno je jo mnogo napretka u metodologiji istraivanja i njihovoj interpretaciji kako bi rezultati istraivanja koji su suvie spekulativni, pokali kao vrste, objektivne injenice.

LITERATURA:Baars B. J.,Gage N. M. (2010). Cognition, Brain, and Consciousness: Introduction to Cognitive Neuroscience. Kina: Elsevier.

Banks, W. (2009). Animal consciousness. U D. B. Edelman (ur.), Encyclopedia of consciousness (str.23- 34). Oxford: Elsevier

Banks, W. (2009). Concepts and Definitions of Consciousness. U D. M. Rosenthal, (ur.), Encyclopedia of consciousness (str.157- 169). Oxford: Elsevier

Blackmore, S. (2005). Consciousness: A very short introduction. Oxford: Oxford press.

Slika 1 (bez datuma). Preuzeto 15. sijenja, 2014, sa http://www.zo.utexas.edu/faculty.htm

Velmans, M., Schneider V. (2007). Animal consciousness. U C.Allen i M. Bekoff. (ur.), The Blackwell Companion to Consciousness (str. 58-72). Blackwell Publishing.

Velmans, M., Schneider V. (2007). U A Brief History of the Scientific Approach to the Study of Consciousness. U C. Frith. i G. Reese. (ur.), The Blackwell Companion to Consciousness (str. 9-23). Blackwell Publishing.

Zelazo P. D., Moscovitch M., Thompson, E. (2007). Consciousness: An Introduciton. U P. D. Zelazo., M. Moscovitch., E. Thompson. (ur.), Cambridge handbook of consciousness (str. 1-9). Cambridge University Press: Cambridge.

Zelazo P. D., Moscovitch M., Thompson, E. (2007). The Evolution of Consciousness. U M. C. Corballis (ur.), Cambridge handbook of consciousness (str. 571-592). Cambridge University Press: Cambridge.

Zelazo P. D., Moscovitch M., Thompson, E. (2007). The Serpent's gift: Evolutionary Psychology and Consciousness. U J. M. Bering i D. F. Bjorklund (ur.), Cambridge handbook of consciousness (str. 597- 623). Cambridge University Press: Cambridge.

1