Etika neslaganja u islamu

8/14/2019 Etika neslaganja u islamu

1/104

5

Etika neslaganja u islamu

Taha Dabir El-Alvani

Pri j evod sa engleskogErmin Sinanovic

Naslov originalaTaha Jabir Al-Alwani, Ethi cs of D i sagreement i n I slam

(Herndon: International Institute for Islamic Thought, 1993)

Recenzent i pr i j evodadr. Fikret Karcic i dr. ukrija Ramic

Lekt ura i korekt uraNermina Ferizbegovic

Sarajevo, 1996. god. / 1417. g. po Hidri


2/104

6

O ovoj knj izi

Etika neslaganja moe biti uzeta kao objanjenje normi koje Islam

postavlja za ucesnike u intelektualnim raspravama i djalozima. Ona nam izlaevie principe i intencije eriata koje muslimanima otvaraju mnogo ire vidike negoli to cine sitnicave debate o detaljma Zakona i sitnim razlikama izmeu razlicitihteolokih argumenata. Iskustvo uci da poniranje u takve beskorisne debatezadovoljava samo umove nesposobne da poime stvarno stanje stvari i donesurelevantne sudove u promjenljivim okolnostima.

Kako je knjiga prvotno bila namijenjena suprotsta-vljenim islamskimpolitickim strujama u jednom dijelu muslimanskog svijeta, Autor je vecinomnavodio primjere iz klasicne povijesti pravne nauke Islama. Posebnu panju jeposvetio analizi primjera neslaganja ranih pravnika Islama; razlika koje su bile

zadrane unutar akademskih okvira i kojima nije dozvoljeno da evoluiraju uneprijateljstvo medu ucesnicima u raspravi. Razlike nikad nisu zaslijepile raneucenjake u toj mjeri da previde osnovne namjere eriata ili svoju odgovornost.

Iako bi se ova knjiga prikladnije mogla zvati Etikom neslaganja meduklasicnim pravnicima, ona nesumljivo moe posluiti kao koristan uvod upredmet neslaganja uopce. U poglavljima o nekim od najvecih licnostimuslimanske znanstvene i politicke povijesti savremeni musliman moe naciprakticne primjere suzdranosti i razumijevanja. U tome lei i vrijednost ovogadjela. Ponovno oivljavanje duha tolerancije i razumijevanja omogucice dananjimmuslimanima da s nadom gledaju u buducnost.

Zahvala prevodioca na bosanski jezik

Prevodilac na bosanski jezik se zahvaljuje svima koji su na bilo koji nacindoprinijeli da ovo djelo dopre do citaoca. Posebno se zahvaljujem dr FikretuKarcicu, mr ukriji Ramicu, hfz Muhammedu Porci, hfz Senaidu Zaimovicu,

Ahmetu Alibaicu i Medunarodnom institutu za islamsku misao.


3/104

7

Bismillahirrahmanirrahim

A ako se u necemu ne sla et e, obrat i t e se Al l ahu i Poslani ku , ako vj eruj et e uAl l aha i u onaj svi j et ; t o v am j e bol j e i za v as rj eenj e l j epe.(Kuran: En-N i sa, aj et 59).

Bi l j eka o arapski m t ermi ni ma

U prijevodu knjige Edebul-ihtilaf fi l-islam smatrano je neophodnimzadrati nekoliko arapskih termina zbog njihova slojevitog znacenja za to nepostoji ekvivalent u engleskom jeziku. Termin adab, na primjer, iako je prevedenkao etika sadri ideju standardnih normi, te implicira znacenje discipline,prpisanih normi, lijepih manira i odgoja. Adab se opcenito odnosi na disciplinu,ponaanje koje proizilazi iz priznavanja necijeg statusa u odnosu na samoga sebe,clanove porodice, zajednice i drutva. Takoder se odnosi na odgovarajuce normeponaanja. Tako govorimo o adabima nazivanja selama, jela, ucenja Kurana ilineslaganja u miljenju. Odsustvo adaba ukazuje na odsustvo propisanogponaanja i discipline.

Gdje god nam se cinilo da je naa terminologija na bilo koji nacinneodgovarajuca i gdje postoji potreba da se ukae na originalni termin naarapskom on je i spomenut uz prijevod.

Pokuali smo, gdje god je to moguce, pojasniti arapske termine kad se prviput pojave u tekstu. Radi lakeg snalaenja ponuden je i rijecnik arapskih terminana kraju knjige. Arapski termini su tampani u kurzivu, osim onih koji su se kodnas odomacili kao to su: Allah, hadis, idtihad, Sunnet, Ummet, itd.

Za citate iz Kurana prvo je naveden broj sure, a zatim ajeta. Na primjer(8:46)....

Prevodilac na engleski


4/104

8

Uvod

Izdavacki program Medunarodnog instituta za islamsku misao (IIIT) je vecoslovio znacajna pitanja na polju islamske misli i islamizacije znanja. U tompogledu izdat je veci broj knjiga i broura, koje su se pojavile na nekoliko jezika uokviru jedanaest glavnih serija: disertacije, ljudski razvoj, indeksi, islamskametodologija, islamizacija kulture, pitanja o islamskoj misli, predavanja,perspektive islamske misli, istraivanje i proucavanje, monografije i studije oislamizaciji znanja. U biti ovog izdavackog programa je duboka svijest o bliskojvezi izmedu primjenljivog znanja i poeljne drutvene promjene. Nadati se je da ceova knjiga biti videna kao jacanje ove veze.

Ova je knjiga bazirana na trecem izdanju dr TAHA DABIR EL-

ALWANIJA "Edabul-ihtilafi fil-islam", koja je prvi put izdata u Kataru 1986. godine,a onda od IIIT-a 1987. godine kao dio serije islamizacije kulture. Engleska verzija jepripremljena od strane Abdulvahid Hamida sa arapskog originala. Broj poglavlja je povecan sa est na deset preimenovanjem autorovog originalnog uvoda u prvopoglavlje, podjelom drugog poglavlja arapske verzije na tri dijela i pretvaranjemzakljucka u zavrno poglavlje. Neka poglavlja su redigirana do odredene mjere alipokualo se to tacnije slijediti original. Autor, dr El-Alwani gleda ovaj rad kaobitan element u lijecenju mucne i nairoko rairene bolesti koja trenutnoneprestano napada islamski svijet. Uistinu, ovo je bolest nesloge i podjele. Ona jeizrasla iz pogrenog razumijevanja znacenja etickih smijernica pripisanih Islamu

da budu uputa o ponaanju pri neslaganju i razmimoilaenju.U "Etici neslaganja u Islamu" dr El-Alwani baca svjetlo na pozitivneaspekte neslaganja i pokazuje kako su ih rane generacije muslimana iskoristile kaostvaralacki i oivljavajuci vid njihovih drutava. Da bi modernizirali islamskucivilizaciju, obrazlae dr El-Alwani, muslimani moraju ponovo izuciti umjetnost ipravila "slaganja da se mogu ponekad i razmimoici" i prema tome postatisposobniji u vladanju sa potencijalnim situacijama podijeljenosti miljenja. Jovanije, oni ih moraju temeljito savladati da bi metode neslaganja radile za njih, ane protiv njih.

"Etika neslaganja u Islamu dolazi u vrijeme akutne i bolne podjele i sukoba

u muslimanskom svijetu. Nadati se da ce doprinijeti, u nekoj mjeri, povecanjusvijesti o velikoj potrebi za muslimanskim jedinstvom i solidarnocu.


5/104

9

MEd UNARODNI INSTITUT ZA ISLAMSKU MISAO HERNDON,

VIRGINIA, U S AMuharrem 1414/ jul 1993. godine

Predgovor engleskom izdanju

Kada je originalni arapski rukopis za ovu knjigu bio u pripremi prije vie od

deset godina, nismo ni pomiljali da ce biti shvacen kao objanjenje islamskihpravila za one koji su ukljuceni u rasprave i neslaganja, bez obzira na temu.Nadalje, grupa koju smo imali na umu kada smo pisali ovu knjigu nije bila citavUmmet, nego manja skupina u njemu. Okolnosti koje su nas vodile da piemo oovoj temi su bile, da veliki broj islamskih grupa u muslimanskom svijetu, bivajupodijeljene nakon to dodu pod pritisak vlade. Zatim pocinju da zauzimajusuprotne pozicije i onda se dijele na brojne islamske partije, udruenja, frakcije ikoalicije, svaka sa svojim sopstvenim programom rada. Da bi nacinilo situacijugorom, fokus svake je usmjeren u nadmaivanju drugih u nadi za pridobijanjempodrke muslimanskih masa. Mase su bile potpuno zbunjene jer i najiskreniji i jednostavni muslimani su uvijek smatrali da ce njihovi problemi biti rijeeni kadapartije koje sebe zovu islamske dodu na vlast. Zamislite njihovo razocarenje kadase te partije podijele i zapocnu svade medu sobom oko nejasnih tacaka fikha iteologije, potpuno zaboravljajuci vie ciljeve i namjene Ummeta. U njihovimnaporima da podre svoje tvrdnje da predstavljaju"pravi" Islam, neke od tihgrupa su otile tako daleko da smatraju druge islamske grupe kao nevjernike,otpadnike i odmetnike. Dok su angairani u ove aktivnosti, gube iz vida vieprincipe i namjene erijata koji obezbjeduje muslimanima perspektivu daleko vecuod one priutene pedantnim debatama oko pitanja zakona i procedure, ili finimnijansama distinkcije, izmedu suprostavljenih teolokih argumenata.

Iskustvo je pokazalo da duga udubljenost u takve beskorisne debate cestocini um nesposobnim da razumije stvarnu situaciju i nacini vrijedne sudove opromjenljivim okolnostima. Poto je knjiga prvenstveno namijenjena da se obratiovim suprostavljenim islamskim politickim partijama u jednom odredenom dijelumuslimanskog svijeta, autor je dao primjere iz klasicnog muslimanskog historijskogiskustva. Potanko, on analizira pitanja pravnog neslaganja izmedu ranih fakiha,razlike kojima nije bilo dozvoljeno da izadu izvan akademskog domaaja ili dauzrokuju teka osjecanja medu diskutantima i onima koji se ne slau. Zacijelo,razlike izmedu tih ranih pravnika ih nikada nisu odvele do toga da izgube uvid uvie namjene eriata ili njihove odgovornosti Ummetu u cjelini. Iako je ova knjigamogla biti naslovljena kao "Etika neslaganja izmedu klasicnih pravnika", onausprkos tome slui kao koristan uvod u pitanja neslaganja, uopce. Ona takoder,


6/104

10

navodi sadanjim muslimanima mnoge preporucljive primjere snoljivosti irazumijevanja u dijelu o nekim velikim licnostima i znanstvenicima umuslimanskoj historiji. U ovome lei korisnost ove knjige. A to je i oivljenje duhakoji dozvoljava dananjim muslimanima da gledaju u buducnost s nadom.

Dr. Taha D abir El-Al w ani


7/104

11

Prvo poglavlje

BOLEST NESLAGANJA

Dananji muslimanski svijet muce mnogobrojne bolesti koje su se rairile uskoro svaki aspekt njegovog bica. Moralna obamrlost i intelektualna paraliza,razaranje iznutra, podjarmljenost izvana, odsutnost pravde i potenog poslovanja,eksploatacija i korupcija, krajnost neznanja i bolesti, siromatvo i propast, ovisnosti nesigurnost, neslaganje i krvavi razdori - lista je duga i bolna.

Broj i vanost ovih tegoba je sposoban da zbrie citave nacije i skupine ljudisa lica zemlje, cak i onih obdarenih bogatstvom i prirodnim izvorima.

Pritisnuti ovakvim katastrofalnim mukama. Za cudenje je kako je, u stvari,univerzalna zajednica vjernika - muslimanski Ummet - preivjela. Da je ovajUmmet poteden i da nastavlja da postoji do danas, moe se protumaciticinjenicom da jo cuva zaostavtinu Kur'ana netaknutu, kao i primjer posljednjegBoijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Takoder, to moe biti i cinjenica da jo postoje neki elementi pravednosti u ovoj zajednici koji nastavljaju da ovise oAllahu, delle anuhu, i iskreno trae Njegovu uputu i oprost. Ovo moemozakljuciti iz kur'anskog ajeta koji kae da Allah, delle anuhu, nije izabrao dakazni cak ni nevjernike, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio medu njima i jer postoji mogucnost da se mogu pokajati.1

Diskutabilno, najopasnija bolest koja danas pogada muslimanski Ummet jebolest neslaganja i razmimoilaenja u miljenju. Ova je bolest postalasveproimajuca i pogada svaki kraj, grad i drutvo. Njezin uasni uticaj se probio

u ideje i vjerovanja, moralnost i ponaanje i nacine govora i komuniciranja.Pogodio je i kratkotrajne i dugotrajne ciljeve i svrhe. Kao mracni duh, ona konacnoumotava ljudske due. Ona truje atmosferu i ostavlja srca sterilna i opustoena.Mnogi ljudi su ostavljeni prepiruci se jedni s drugima, i dobija se utisak da svaislamska ucenja naredbe i zabrane su na raspolaganju Ummetu samo da bi poticaliljude na neslogu i ucinili ih bucnim u tekim sukobima.

Ovo je trend koji je u potpunoj suprotnosti sa ucenjima Kur'ana i Sunneta.Nakon naglaavanja ogromne dunosti u afirmiranju Boije jednote (tewhid), iKur'an i Sunnet naglaavaju jednu stvar iznad ostalih - jedinstvo muslimanskogUmmeta. Njihov je objekat da lijece i izbave Ummet od bilo kakvog neslaganja koje

1 Kuran: 8:3 3


8/104

12

remeti mir i sklad u muslimanskim odnosima i unitava bratstvo vjernika. Moetakoder, biti tacno reci da nakon gnuanja od pridruivanja drugih u oboavanjuAllaha, delle anuhu, nita nije vie proturjecno ucenjima Islama nego nesloga umuslimanskoj zajednici. Naredbe Allaha, delle anuhu, i Njegovog Poslanika,sallallahu alejhi ve sellem, su ciste u pozivu za jedinstvom i solidarnocumuslimana, izmirenju njihovih srca, i usmjeravanju njihovih napora ka jednomcilju.

Poto muslimani imaju cistu vjeru u oboavanju Jedinog Boga, poto sunjihov Poslanik, njihova objava, njihov smjer u kojem se okrecu u namazu ipriznati razlozi za njihovo postojanje jedni te isti, iz toga mora slijediti da i onitrebaju biti ujedinjeni u zajednickoj tenji: " Ova vaa v j era" , kae Allah, delleanuhu, u Kur'anu" j edi na j e prav a vj era, a Ja sam vaGospodar, zat o se samoM eni kl anjajt e!" (21:92) Suprotno ovome, muslimani su, naalost, zaboravilibeskompromisno vjerovanje i oboavanje Allaha i napustili poziv ka ujedinjavanjusnaga jednih s drugima.

Mi trebamo biti potpuno svjesni opasnosti ovakvih situacija i uciniti iskrenepokuaje da se suocimo sa korijenima krize muslimanskog nejedinstva. Ovadimenzija je skoro prestala da bude primarni cinilac u reguliranju muslimanskihodnosa. To je rezultat iskrivljenog shvatanja Islama, tetnih praksi i pritisakanametanja od strane neislamskih drutava. Obnova vjerske dimenzije i pravilnogshvatanja Islama, su jedine prave garancije za popravljanje naih odnosa,oslobadanja od razlika i otklanjanje svih tragova zlobe iz naih srca. Kako ugodnoi kako oduevljavajuce bi to bilo! Ispravno znanje i razumijevanje Islama bi nasusmjerilo na vlastito ocjenjivanje razlicitih kategorija akcija; ta je preporucljivo ili

dozvoljeno, ta je obavezno ili neizostavno, i tako dalje. Bili bismo sposobni da predsobom imamo vie ciljeve nae borbe i budemo oprezni od konstantnog natezanja jednih s drugima kroz svade i neslaganja. Mi smo nesumnjivo izgubili vlastitipogled za moralne imperative i stoga smo postali plijen unutarnjoj razjedinjenosti ikrvavim razdorima. To je naslijede onoga to Kur'an zove"uska i stisnutaegzistencija i ivotni promaaj. Mi smo zavrili u impotenciji i unitenju. Takvo je,uistinu, Allahovo upozorenje:" I ne prepi ri t e se, da ne bist e kl onuli i bez borbenogduha ost ali ." (8:46)

Kur'an nam navodi historiju sljedbenika ranijih poslanika kako bismoizvukli lekcije i upozorenja iz njih. Ona jasno pokazuje kako se narod uspinje, kako

se civilizacije grade, kako cvatu. Ona nam pokazuje, takoder, kako i propadaju. Mismo upozoreni da su pad i slom direktne posljedice nejedinstva i bolesti neslaganjai sklizavanja u usko frakcionatvo:" I ne budit e od onih k oji M u druge ravnimsmatr aju, od onih k oji su vj eru svoju razbil i i u st ranke se podij eli li ; svaka strankazadovol j na oni m t o i spovj eda." (30: 31-32)

Svade koje vode podjeli i nejedinstvu su slicne odbijanju upute Poslanikove,sallallahu alejhi ve sellem, i otudivanju od njega. Allah, delle anuhu su obracasvome Poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, u pogledu "onih koji suvjeru svoju razbili i u stranke se podijelili" i kae:" Tebe se ni t a ne t i cu oni koj i suvj eru svoj u raskom adali i u strank e se podij el i l i ." (6:159) Ovaj ajet izraava osudu

svih sektatava koji izrastaju iz ljudske netolerantnosti, uzajamno-iskljucivihtvrdnji o bivanju "jedinih pravih eksponenata" uzvienih ucenja.


9/104

13

Ovaj ajet je primjenjljiv na sljedbenike objave koja je prethodila Kur'anu.Njihov problem nije bio u tome da su imali malo znanja ili da je njihovo znanjezavodilo na pogrean put; njihov je problem bio da su koristili znanje da bi pocinilinepravdu i posijali uzajamni antagonizam:" A podvoji li su se oni koj im a je dataknj i ga baonda k ada i m j e dol o saznanje, i t o i z medusobne zav i sti ." (3:19) Usvjetlu ovog ajeta moemo upitati da li su muslimani pravi cuvari posljednjeautenticne Boije objave i istinskog znanja i uputstva koje ona sadri, ili susljedbenici slabosti sljedbenika prethodnih objava, njihovih tenji za medusobnomzavicu i mrnjom, i drugih pojava destruktivnog ponaanja kojeg su uspostavili.

Neslaganje, uzajamna zavist i religiozni rascjep su stoga bili cinitelji koji sudirektno doprinijeli nedjelima idova i krcana u predkur'anska vremena i zamjeninjihovih religija. Njihova historija je jasna i trajna lekcija za one koji cuvajuzaostavtinu autenticne objave (Kur'an) i Muhammedovog, sallallahu alejhi vesellem, poslanstva. Ova je cinjenica jo jaca ako se shvati da vie nema zamjene iliabrogaciji Kur'ana. U jednom smislu ova cinjenica daje neki optimizam da subolesti kojima je muslimanski Ummet pogoden pri kraju. One mogu, ili nastavititruhliti u Ummetu koji ustrajava u malaksalosti ili biti izlijecene. Ovo je ishod zakojim mnogi ceznu. Ako se to dogodi unutarnja razjedinjenost ce prestati i Ummetce biti ponovo na pravom putu, zdrav i pun ivota. Ovo su mogucnosti kojezavrna Boija objava prua, i ovo su odgovornosti i izazovi koji su stavljeni predmuslimanski Ummet.

Kako postici ovaj ishod? Trebamo prvo prepoznati da postoje prirodnerazlike u nacinu kako razliciti ljudi gledaju stvari i vode svoje poslove. U svakoj

individui postoji urodena jedinstvenost koja u velikoj mjeri doprinosi razlicitostikoja je neophodna za gradnju ljudskog drutva. Bilo bi nemoguce uspostavitidrutvene odnose medu ljudima koji su nalik jedan na drugoga i koji imaju istekapacitete. Tada ne bi bilo prostora za interakciju, davanje i poboljanje. Razlike unadarenosti i umijecu poticu iz razlika u individualnim, mentalnim ifunkcionalnim vjetinama. Kada se ove prirodne i potrebne razlike kombiniraju,one tvore ljudski boljitak. U svemu ovome mi vidimo manifestaciju Boije moci imudrosti.

Ako razlike u miljenjima operiraju u zdravom okruju, one mogu obogatitimuslimansku misao i stimulirati intelektualni razvoj. One mogu pomoci proirenju

perspektiva i uciniti da gledamo na probleme i pitanja u njihovom irem i dubljemokviru i uz vecu preciznost i temeljitost. Naalost, sa propadajucim Ummetom tonije slucaj. Sve pozitivne prednosti koje mogu proizici iz zdravih razlicitosti su daleput hronicnim bolestima i smrtonosnom otrovu neslaganja koje slabi i uruava naeduhove i stavlja nas na samounitavajuci put. Situacija je dosegla takvo stanje dase neki od onih koji dre razlicite pozicije, u stvari, angairaju na fizickomunitenju oponenata dok drugi gledaju na neprijatelje Islama kao blie njima, negosvoju bracu muslimane koji imaju ista osnovna vjerovanja. Skoranja i ranijaislamska historija je svjedok mnogih tunih i bolnih prizora kad su ogromnaenergija i izvori Ummeta hranili i nastavili da hrane poar neslaganja, sukoba, i

gradanskog rata, koji samo nastoji da se pojacava svakog dana.


10/104

14

Cesto su ljudi u nemogucnosti da pogledaju stvari na uravnoteen nacin ivide razlicite dimenzije problema. Njihove uske perspektive im jedino dozvoljavajuda vide sporedne aspekte koji se onda uvecavaju i puu izvan svake mjere, i dajeim se vanost i iskljucivost od bilo kojeg drugog aspekta i problema. Ovaj sporedniaspekt se konstantno komentira i promovira. On postaje baza za sudenje drugima,njihovo preziranje ili prihvatanje. Da bi se ojacao ovaj aspekt pomoc se trai cak iod neprijatelja Islama protiv drugih muslimana koji imaju razlicite poglede.

Prenosi se da je Vasil ibnu Ata'2 bio sa grupom muslimana i naili su nagrupu ljudi koji su se prepoznali kao Haridije3. Vasilovo drutvo je bilo ukriticnoj situaciji i suocilo se sa mogucim unitenjem od strane Haridija, koji su bilimiljenja, da muslimane koji ne dijele njihove poglede, treba ubijati. Vasil je rekaogrupi da ce on rijeiti situaciju. Haridije su mu prili i prijeteci ga upitali:- Ko ste ti i tvoji drugovi?Vasil odgovori:

- Oni su murici koji trae zatitu kako bi mogli posluati Boiju rijec i saznatiNjegove zakone.- Mi ti dajemo zatitu, rekoe Haridije.Vasil im zatrai da ga poduce. Oni su to ucinili prema svojim shvatanjima. Nakraju Vasil rece:- Ja i oni koji su sa mnom prihvatamo (ono to ste nas poducili).A Haridije potom rekoe:- Idite u drutvu jedni s drugima jer vi ste naa braca u vjeri.- Na vama nije da to kaete, odgovori Vasil, i prouci slijedeci kur'anski ajet:" A akot e neki od mnogobo aca zamol i za zat i t u, t i ga zat i t i da bi sasl uao A l l ahove

ri j eci, a pot om ga otpr emi na mj esto pouzdano za nj ega." (9:6)- Dozvolite nam, onda da stignemo do naeg pouzdanog mjesta, rece Vasil.Haridije pogledae jedni u druge i rekoe:- To cete imati.Vasilu i njegovoj grupi bi dozvoljeno da idu svojim putem i oni stigoe kucamasigurni."

Anegdota pokazuje kako je estina razlicitosti dosegla nivo gdje muslimanisa razmimolilazecim pogledima po nekom sporednom pitanju nemaju alternativenego da se pretvaraju da su nemuslimani kako bi izbjegli teror i mogucu smrt odstrane disidentnih muslimanskih grupa koje sebe smatraju za jedine posjednike

autenticne, nepatvorene istine. Nemuslimani su uivali vie sigurnosti u rukamaovih disidenata nego njihova braca muslimani!Nasilnicko neslaganje (ihtilaf ) i sebicne, egoisticne motivacije (heva) imaju

tendenciju razvoja i povecavanja. One prodiru duboko u psihu osobe i koce njezinum, stavove i osjecanja. Mogucno je i da osoba izgubi kompletan, sveobuhvatnipogled na stvari. U tom procesu ona ignorira zajednicke vie ciljeve Islama injegove osnovne principe. Takvoj osobi ponestaje vizije i uvida i zaboravljaelementarne zahtjeve islamskog ponaanja. Ona gubi sve osjecaje za

2 Vasil ibnu Ata se smatra osniva~em Mutezilijske {kole. Umro je u Basri 131. godine po hid`ri. Za detaljnijeinformacije pogledaj poglavlje 5., bilje{ka 57. 3 Harid`ije ili Separatisti, pogledaj, tako|er, peto poglavlje bilje{ka 58.


11/104

15

uravnoteenost i prioritet. Govori koji nisu bazirani na spoznaji lahko joj padajuna um, kao i presude bez prosvjetljenja i praksa bez podravajucih dokaza. Saljudima poput njih oko nas, optube se mnoe, ljudi se etiketiraju kao devijantni igrijeni, a drugi se proglaavaju nevjernicima (kafirima).

Osoba mucena ovim mahanama postaje lahak plijen slijepom fanatizmu.Njezin je svijet ispunjen tminom i mrakom koji su u stvarnosti, nita drugo doodraz njezinog jadnog "JA" na koje svjetlosti znanja, mudrosti i razboritosti nasijaju:A onaj k ome Al l ah ne dadne svjetl o nece svjetl a ni i mat i .(24:40)

U rukama slijepih sljedbenika i neukog svijeta, pravne kole i pravnickisudovi i miljenja koji su doli od osoba dubokog uvida i sposobnosti sudegenerirale u vrstu pseudo-intelektualnih frakcionizama i politickih fanatizama.Kur'anski ajeti i Poslanikovi, sallallahu alejhi ve sellem, hadisi su upotrijebljeniselektivno kako bi podrali jedno ili drugo miljenje i svaki ajet ili hadis koji se neslae sa stajalitem odredene frakcije biva smatran neprimjenjivim ili dokinutim.Ukupni rezultat je da se fanatizam povecava i da smo baceni nazad u vrstuneznanja koja je postojala u pred-kur'ansko doba kad je preovaladavajuce nacelobilo:"Laac iz plemena Rebiah je bolji od iskrenog covjeka iz plemena Mudar." Drugimrijecima: "Moj narod je bolji, bio u pravu ili u krivu."

Rani muslimani jesu imali neslaganja, ali njihova neslaganja su bilarazlicitosti miljenja, a ne razlozi za otudenje i sektatvo. Oni su se razmimoilazili,ali se nisu razilazili. Ovo zbog toga to je jedinstvo srca i ciljeva bilo daleko vanijenego sebicna promiljanja. Oni su uspijevali da se izbave od osobnih slabosti i bilisu snani da prepoznaju i isprave bilo koju greku koju su pocinili. Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, je jednom rekao ashabima o covjeku koji je bio medu

najboljima od njih i o dobrim vjestima da je on jedan od onih koji ce uci u Dennet.Oni su preispitali njegove stavove i pokuali da shvate razloge za ovuizvanrednost. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, im je rekao da je tomu razlogcinjenica da taj covjek nikada ne bi otiao spavati a da bi u njegovu srcu postojala itrunka zlobe prema bilo kojem muslimanu. Izvor nesrece koja nas danas pogada jesa nama, u naim srcima. Naa tenja ka izolacionizmu je samo odraz naegsamovjerolomstva. U unutarnjim aspektima, ne moramo se puno razlikovati odostalih. Allah, delle anuhu, kae:" N e gri j ei t e ni j avno ni t ajno!" (6:12) Nanivou Ummeta, moemo pogledati unazad i vidjeti da je muslimanski svijet jednom bio jedna drava, skrbeci sebi najvecu legitimnost iz vezanosti za Ku'an i

Sunnet. Sada je postao nekih sedamdeset osam malih drava sa bezbrojnim iirokim neslaganjima medu sobom. Svaka od ovih drava glasno deklarira jedinstvo, ali u svakoj dravi nalazi se nekoliko, cesto suprostavljenih, entiteta, kaoi onih zvanicno sponzoriranih "islamskih" tijela. Oni koji rade za Islam danas,cesto toboe povezani sa zadacom ponovnog uzdizanja Ummeta, nisu u stvarnostiu boljoj situaciji od zvanicnih organizacija koje oni vode.

Naa je kriza, u stvari, intelektualna, i vrlo je ozbiljna. Kada jednomintelektualna aktivnost i rezultat u muslimanskom svijetu budu cvrsti i kadamuslimanski Ummet ponovo izvede svoju fundamentalnu i najviu legitimnost izodanosti Kur'anu i Sunnetu, onda ce biti sposoban da potvrdi poruku Islama i

izgradi civilizaciju uprkos tekocama naih materijalnih okolnosti. Mi smo sigurniiz Kur'ana da: " Zai sta s mukom je i last ." (94:5)


12/104

16

Nae odstupanje od Kur'ana i Sunneta nas je odvelo u svade i unitenje, jerAllah, delle anuhu, kae:" I pokoravajt e se Al lahu i Poslani ku N jegovu i neprepir i t e se da ne bist e kl onuli i bez borbenog duha ost al i ." (8:46) Islam jedokrajcio bezvrijedna grupaenja u unutarnjoj Arabiji; svako pleme ili grupa jeimala svog sopstvenog boga kojem je bilo posluno. Islam je izbrisao sve ove lanebogove.

Muslimani kao cjelina, danas ne trebaju primjedbe o oskudnimmaterijalnim sredstvima ili o ogranicenosti postojanja. Oni su danas u sredinipotroackih nacija, bilo to ideja ili roba iroke potronje za ivljenje. Njihovastvarna bolest lei u gubitku sveobuhvatne vanosti njihove vjere i svijesti za jedinstvenim i zajednickim ciljevima. Takoder, od njih je otila i svijest o viimciljevima i pravovaljanosti njihovih ivota. Paraliza je pogodila i njihovu odlucnosti njihovo odlucno intelektualno nastojanje.

Kako da izademo iz intelektualne paralize koja pogada muslimanski um imoralne krize koja djeluje na muslimansko ponaanje, osim hvatanjem korijenaove intelektualne krize i ispravljanjem metodolgije razmiljanja? Mora postojatiobnovljen pritisak na intelektualno oblikovanje i oporavak osjecaja za prioritet. Oviciljevi moraju igrati istaknutu ulogu u treniranju novih generacija.

Ne postoji nacin za postizanjem svega osim vracanjem na nasljedstvo ranihgeneracija muslimana koje su zabiljeene zbog njihovog nepokolebljivog vezivanjaza Kur'an i Sunnet. Dio ovog nasljedstva je bila neprekidna potraga za stvarnimznanjem i primjenom tog znanja. Mi trebamo vratiti duh ovog istraivanja iobezbjediti garancije kako bismo osigurali da se ono nastavlja. Veza izmedu znanjai etike mora biti ponovno uspostavljena. Principi i pravila izvodenja i zakljucivanja,

da bi regulirali neovisno rezoniranje, takoder trebaju biti vraceni na svoje mjesto.Proucavanja koja ce osigurati jedinstvo Ummeta moraju biti razvijena i podrucjamedusobne saradnje definirana s ciljem postizanja muslimanske sloge. Sve ovotreba biti ucinjeno na jasan sistematican nacin, kroz Boiju milost.

Ova knjiga je mali pokuaj da trasira put naprijed. Svjesni duboke tragedijekoja nas obuzima, neki su sugerirali da bi knjiga kao to je ova trebala razmatratiobjektivnu situaciju koja sada postoji u muslimasnkom svijetu i preporuciti rjeenjaza postojece razlike i okolnosti koje su dovele do toga da se islamski pokret u jednoj jedinoj dravi podijeli u devedeset tri organizacije neovisne jedna od druge.Ovakva situacija, naravno, odaje visinu nemarnosti prema islamskim idealima,

barutinu sukobljavajucih interesa i tenji.Bilo kako bilo, treba biti oprezan od agresivnog neznanja, arogantnihtvrdnji fanatika, nametljive i svadljive prirode, onih koji su tvrdoglavi i intriga izavjera konspiratora. Svjesno poricanje ovih tendencija i jasno i otvorenoeksponiranje konfliktnih pozicija i interesa razlicitih islamskih grupacija nece, pomom videnju, donijeti mir, trezvenost i suradnju u muslimanskoj areni. Medutim,opskrbljivanje muslimana, posebno mladih, sa jasnim znanjem i osjecajem zaislamsku etiku i pravila ponaanja (adab) je preduslov i garancija postizanja togamira, sklada i suradnje, inaallah.

Znanje islamske etike i pravila u radu sa razlicitostima, svjest o tim

principima u vladanju sa razlicitim suprostavljenim grupama u Ummetu, i odgojmuslimana da ive u skladu sa tim normama ce nesumnjivo osloboditi izobilje


13/104

17

energija u Ummetu - energija koje su sada rasute i potracene u teatrima zaludnihunutarnjih sukoba.

Kada muslimanski um postane svjestan svoje civilizacijske uloge, pocet cetraiti da ponovo pridobije nazad one koji pripadaju Ummetu, ali koji su otudeni.Svjesni radnici za Islam su odgovorni za hitan rad na gradnji cvrste i stabilne bazeza restauraciju jedinstva i zdravlja Ummeta, i eventualno za ponovno izgradnjuislamske civilizacije. Jedan trenutak dijeli ivot i smrt. Ako je nae odredenjeiskreno, ne postoji nita to nas moe sprijeciti od oporavljanja muslimana od anti-islamskih utjecaja jer, prema Allahovom obecanju, doci ce dan kada ce se vjerniciradovati Allahovoj pomoci, a izgubljeni ce biti, tada i tamo, svi oni koji supokuavali da svedu na nita istinu koju nisu uspjeli shvatiti.


14/104

18

Drugo poglavlje

SPEKTAR NESLAGANJAZnacenje i priroda neslaganja

Arapski pojam "ih t i l a f " znaci zauzimanje razlicite pozicije ili smjera oddruge osobe bilo to u miljenju, izraavanju ili akciji. Srodna rijec "hilaf " je iz istogkorijena kao i ihtilaf i ponekad se upotrebljavaju kao sinonimi. Hilaf, to u osnoviznaci razlika, neslaganje, ili cak konflikt je ira u znacenju i smislu nego pojamdirektnog suprotstavljanja. Ovo je tako jer dvije suprotnosti su nuno razlicite jedna od druge dok dvije stvari, ideje ili osobe koje se ne slau nisu nunosuprotstavljene ili u sukobu jedna s drugom.

Razlike medu ljudima mogu poceti sa razlikom u miljenju o nekompitanju. Ovo moe voditi do svade i medusobne prepirke i optuivanja. Pojam"ih t i l a f " moe stoga predstavljati prosto neslaganje miljenja, ili bi mogao znacitiaktivnu kontraverziju, nesklad i podjelu. Kur'an govori o krcanskim sektama kojesu se razmimoilazile ili bile u neskladu jedna s drugom (19:37), o ljudima koji sudrali razlicite poglede i pozicije (11:118), o drugima cija su vjerovanja iizraavanja bila neslona (muhtelif ) u odnosu na istinu (51:8), i o Boijemeventualnom sudu o ljudima koji su se razmimolilazili medu sobom i o pitanjimapo kojima su se razilazili. "Ih t i la f " se stoga moe odnositi na apsolutnu razliku uvjerovanjima i principima, miljenjima i stavovima. Takoder, moe se odnositi nasituacije ili pozicije koje ljudi mogu usvojiti.

S pogledom na disciplinu i historiju islamskog prava ucenjaci su sespecijalizirali u studiji razlika medu razlicitim kolama miljenja (mezahib , jednina:mezheb ). Proces kojim su razlike bile ovjekovjecene je za sljedbenike odredenogpravnika (imama) da se cvrsto dre njegovih zakljucaka i pravila i potpunoignoriu pobijanje svih drugih varijanti ili suprotstavljenih rjeenja bez davanjaikakavog opravdanja. Naravno, ako je osoba bila sposobna da podri i proizvedepodravajuci tekstualni dokaz za svoje zakljucke, on bi, uistinu, postajao pravnistrucnjak po svom sopstvenom pravu. U drugu ruku sljedbenik po definiciji nijeonaj koji prevrce po pravnim dokazima. Njegova je jedina briga da se grcevitouhvati za zvanicnu izjavu njegovog imama ciji autoritet je, za njega, dovoljan dase uspostavi valjanost bilo kojeg suda ili da se suprostavi bilo kojoj razlicitoj odluci.

Disputacija (dedel)


15/104

19

Tvrdoglava privrenost sopstvenom miljenju ili poziciji u udjelu jedne ili

obje od dvije partije neslone jedne s drugom, pokuaj da se odbrani ova pozicija,da prevlada nad drugima, da se prihvati ili zauzme protiv njih - sve su ovoelementi u raspravi ili dijalektika (dedel). Dedel znaci voditi diskusiju usvadljivom tonu kako bi se postigla premoc. Pojam dedel je koriten u smislupletenja ueta. On izraava pojam zategnutosti i krtenja ruku vjebanog odstrane diskutanta dok svaki nastoji da prisili drugoga da prihvati njegovo miljenjeili videnje.

Kao disciplina, disputacija(i lm ul- d edel ) je bazirana na promicanjudokaza da se pokae koje je pravno rjeenje ispravnije. Neki ucenjaci je, takoder,gledaju kao disciplinu koja omogucava osobi da zadri bilo koju poziciju, ma kakopogrena bila, ili da, uistinu, uniti bilo koju poziciju, ma kako ispravna bila.4 Ovazadnja definicija znaci da disputacija nije nauka bazirana na bilo kojem

specificnom dokazu, nego radije vjetina ili talenat koji omogucava osobi datrijumfira nad protivnikom bez posjedovanja ikakvog dokaza iz Kur'ana, Sunnetaili nekog drugog izvora.

Razdor (ikak)

Ponekad diskusija moe postati otra i neprijatna sa jedinom brigomdiskutanta da bude bolji od svoga protivnika. Ne postoji elja za nalaenjem istineili da se razbistri ta je tacno. Ovo odstranjuje bilo koji oblik medusobnog shvatanjaili slaganja. Pojam razdor (ikak) moe biti primjenjen u ovakvoj situaciji. Rijec

" i kak " u arapskom jeziku znaci; sjeci komad zemlje u razlicite dijelove, i sugerirada ni jedan dio zemlje nije dovoljno irok da se prilagodi obojici diskutanata u istovrijeme. Otre razlike iz kojih neslaganje i razdor slijede, smjeta jednu grupu udiskusiji u "procjep" ili "raskid" kao to je bio, odvojenu od one druge. Ovo jeslikovito izraeno u kur'anskim ajetima: " A ako se bojit e razdora i zmedu nji hdvoj e, onda poalj i t e j ednog pomi ri t el j a i z nj egove, a j ednog pomiri t el j a i z nj ezi neporodice. (4:35)" Pa ako budu v j erov al i u ono t o vi vj eruj et e, na pravom su put u; aako glav e okrenu, samo ce oni bit i u kr i vu i l i raskolu (i kak )." (2:137)

Prihvatljive i neprihvatljive razlike

Svemocni Allah je uspostavio razlike medu ljudima u njihovim mentalnimmogucnostima, jezicima, boji koe, opaanju i razmiljanju. Sve ovo prirodno dajemnotvo i raznolikost miljenja i sudova. Ako su nai jezici, boja naih koa i naavanjska pojavnost znakovi Allahove stvaralacke moci i mudrosti; i ako su naiumovi, mentalne sposobnosti i proizvodi naih umova takoder Allahovi znakovi iindikacija Njegove potpune moci; i ako su naseljenost svemira, ljepota ivljenja isposobnost ivljenja, takoder, znakovi Allahove snage, onda moemo opravdanoreci da ni jedna od ovih izvrsnih ljepota i razlika medu ljudima ne bi bila mogucada su svi oni stvoreni jednaki u svakom pogledu. Svako stvorenje ima svoju

4 Vidi Miftahus-seadeh, Darul-kutubil-hadise, Egipat. Tako|er, pogledati i El-D`urd`ani, Et-Tarifat, GG,Aleppo.


16/104

20

sopstvenu jedinstvenost:" A da j e Gospodar t voj ht i o, sve bi l j ude sl j edbeni cima j edne vj ere uci ni o. M edut i m, oni ce se uv i j ek u v j erovanj u raz i l az i t i , osi m oni h

koj im a se Gospodar t voj smi luj e. A zato i h je i st vori o." (11: 118,119)Razlike koje su se pojavile medu naim precima u ranoj muslimasnkoj

historiji i koje su nastavile da budu s nama, su dio ove prirodne manifestacijerazlika. Pod uslovom da razlike ne prelaze granice i pod uslovom da ostanu unutarstandarnih normi etike i odgovorajuceg ponaanja, ovo bi bio fenomen koji moebiti pozitivan i krajnje koristan.

Neke prednosti prihvatljivih razlika

Kao to je prije pomenuto, ako su razlike u okviru propisnih granica i ljudiodgojeni da se pridravaju propisnih etickih normi izraavanja i upravljanjarazlikama, postoji nekoliko pozitvinih prednosti koje mogu rezultirati.

Ako su namjere iskrene, razlike u miljenjima bi mogle doprinijeti vecojsvjesti o mogucim razlicitim aspektima i interpretacijama dokaza u datom slucaju.Takve razlike bi mogle stvoriti intelektualnu vitalnost i medusobnu plodnost ideja.Proces vjerovatno moe donijeti na svjetlo razlicitost hipoteza u savladavanjuspecificnih pitanja.

Takav proces moe da predstavi razlicita rjeenja u ovladavanjuodredenom situacijom, tako da se moe pronaci najpodesnije rjeenje. Ovo je uskladu sa olakavajucom prirodom Islama koji uzima u obzir realnost ljudskihivota.

Ove i druge prednosti mogu biti shvacene ako razlike ostanu unutargranica i etickih normi koje ih moraju regulirati. Ako se ove granice i norme neuzmu u obzir, razlike mogu lahko degenerirati u rasprave i raskole i postatinegativna i zla snaga proizvodeci vie procjepa u muslimanskom Ummetu, koji vecima isuvie takvih rascjepkanosti. Na ovaj nacin razlike u miljenju moguprimjeniti svoje znacenje, da od konstruktivne snage postanu elementi destrukcije.

Vrste neslaganja s obzirom na motive

1. Neslaganje motivirano licnim prohtjevima Neslaganje moe biti pobudeno egoisticnim eljama da bi se dobilo licno

psiholoko zadovoljenje ili postigao odredeni osobni cilj. Takoder, moe bitipostaknuto eljom za pokazivanjem necijeg znanja, razumijevanja ili pameti.Prouzrociti ovakav tip neslaganja je potpuno za osudu. U tom egoizmu i sebicnojelji gui se svaka briga za istinom i ne promovira se u dobro. Takav je egoizamdoveo u zabludu ejtana i odveo ga u nevjerstvo. Allah, delle anuhu, kae uKur'anu: " I kad god vam j e koj i Posl ani k doni o ono t o ni j e godil o duama v ai m,vi ste se oholi l i , pa st e j edne u la ut j eral i , a druge ste ubil i ." (2:87)

Kao rezultat slijedenja egoisticnih elja, mnogi ljudi su skrenuli odpravilnog prosudivanja:" Zat o ne sl ij edit e st rasti - k ako ne biste bil i nepravedni." (4:135)


17/104

21

Slijedenje necijih sopstvenih elja vodi u devijaciju i greku:" Reci : " Ja se nepovodi m za el j ama vai m, jer bih t ada zal ut ao i ne bih na pravom putu bio." (6:56)

Egoisticna elja je antiteza znanja. Ona trai da ugui istinu. Onapotpomae pokvarenost i vodi u greku:" I ne pov odi se za st racu da t e ne odv edesa Al l ahovog puta." (38:26) " Da se isti na za prohtj evi ma nji hovim povodi, sigurnobi nestal o poret ka na nebesima i na Z eml j i i u onom t o j e na nj i ma." (23:71) " M nogi lj udi prema prohtj evi ma svoj im, nemajuci za t o nik akva dokaza, zavodedruge u zabl udu." (6:119)

Oblici licnih prohtjeva su razliciti i dolaze iz razlicitih izvora. Uglavnom,prohtjevi izviru iz ega i samoljublja. Takav prohtjev uvecava pogrena djelovanja izastranjivanja. Ali osoba nije lahko uhvacena time sve dok svako pogreno djelo izastranjivanje ne stekne odredenu privlacnost u njegovim ocima i on ustrajava uzastranjenju. Rasprave medu sektama i propagatorima zastranjujucih novotarija uIslamu mogu biti pripisana smrtnom stisku praznog prohtjeva.

Kroz Allahov blagoslov i brigu osoba moe postati svjesna stupnja utjecajapraznih prohtjeva na njegova miljenja i vjerovanja prije nego je totalno uhvacenau klopku zablude. Takva osoba moe vidjeti svjetlo Boije upute i shvatiti danjezina miljenja i vjerovanja koja dolaze iz zaslijepljenosti sopstvenimprohtjevima nemaju nikakvu objektivnu egzistenciju. Ona postoje samo u mozgu iiluzorna su. Ona su inventirana i ucinjena privlacnim sopstvenim prohtjevima makako runa i odvratna, u stvari, jesu. Ona su izvor nesrece i stoga je osobazavedena.

Postoje razliciti nacini otkrivanja efekata osobne sklonosti formiranju bilokakvog miljenja ili vjerovanja. Neki od njih su vanjski, a neki osobni. Vanjskinacini otkrivanja ukljucuju pokazivanje da su nesukladna miljenja ili vjerovanja usuprotnosti sa jasnim tekstom Kur'ana ili Sunneta. Ne bi se moglo ocekivati da seosobe koja tvrdi da otro podrava istinu, bavi idejom, koja se suprostavlja Kur'anui Sunnetu.

Miljenje, takoder, potice iz licnog hira ako se sukobljava sa sudom osoba jakog intelekta kojima ljudi uobicajeno idu po savjet ili presudu. Miljenje kojepoziva da se oboava neko drugi pored Allaha, ili koje odbija primjenu eriata uljudskim poslovima, ili koje zagovara nelegalni seksualni cin, hvali la, nagovarana besmislice, moe doci jedino iz licnih prohtjeva i moe biti zagovarano samo odonoga koji je zatrovan zlim utjecajima.

S pogledom na unutarnje nacine izraavanja da li miljenje dolazi izegoisticne elje, ovo moe biti prikazano ne samo odraavanjem na izvor ideje,nego i na ispitivanje opravdanosti za usvajanje te odredene ideje da bi se istisnuladruga. Takoder je znacajno procijeniti rasprostranjene okolnosti koje mogu utjecatina nosioca miljenja i stupanj njegove uvjerenosti da treba promijeniti te okolnosti.Takoder bi trebalo istraiti da li postoje bilo kakvi pritisci koji su doveli dousvajanja tog smijera. Konacno treba analizirati samu ideju. Ako se ustanovi da jeklimava i nestabilna, nesigurno oscilirajuca izmedu snage i slabosti, ne trebamoonda biti u sumnji da takva ideja potjece iz praznih prohtjeva i da je posijana zlimpourivanjima. Dolazeci do takvog zakljucka osoba mora zatraiti zatitu kod


18/104

22

Allaha, delle anuhu, i zahvaliti Mu to mu je omogucio da vidi realnost prijenego postane ogranicen okovima egoizma i licnog hira.

2. Neslaganje zarad istine Neka neslaganja mogu, uistinu, biti motivirana potragom za znanjem i

istinom; sebicnosti i egoizam ne moraju biti iza njih. Takva neslaganja, takoder,mogu biti pobudena nastojanjem za intelektualnom strogocu i zahtjevima vjere.Razlike izmedu vjernika s jedne strane i nevjernika, mnogoboaca i licemjera sdruge, su nuna razlika koju ni jedan musliman ne moe zanemariti ili pokuatiizgladiti. Ova je razlika zahtjevana vjerom radi ocuvanja istine. Isto vai i zamuslimanski stav prema ateizmu, judaizmu, krcanstvu, paganizmu i komunizmu.Kako god bilo, razmimoilaenje sa ovim ideologijama ne treba praviti preprekeosnovnim uzrocima ovog neslaganja. Ovo zbog toga da bi se ostavio otvoren putza ljude da prihvate Islam, i ostave glavne pobudivace nevjerstva, oboavanjanekog drugog osim Allaha, licemjerstva, raskola i nemoralnosti, ateizma inovatorstva, i unapredivanje vjerovanja koja su destruktivna za istinu i dobro.

3. Medu-kategorija Razlike medu muslimanima su, takoder, podstrekivane odredivanjem dijela

hvale ili krivnje po sporednim pitanjima, cesto sa malim obzirom za izvornuiskrenost. Vladanje po ovim pitanjima uzima u obzir alternativna miljenja iliprakse. Kako se ovo deava bice istraeno u slijededim poglavljima. Neki primjeriovog neslaganja koje se ticu razlika medu ulemom s pogledom na gubljenje abdesta(wudu' ), isticanjem krvi iz rane ili namjernim povracanjem, o ucenju Kur'ananaglas u namazu za imamom; ucenju bismille na pocetku Fatihe, prvog poglavljaKur'ana; izgovaranja"amin" glasno nakon zavrene Fatihe. Postoje mnogi drugitakvi primjeri.

Neslaganja po ovakvim sporednim pitanjima su cesto vrlo osjetljiva i mogudovesti osobu da pomijea pobonost sa osobnim sklonostima, znanje sapretpostavkom, poeljno sa onim to je sam odabrao, i prihvatljivo saneprihvatljivim. Ovakva neslaganja su neizbjena osim ako smo potraili pomoc uopceprihvacenim kriterijima za rjeavanje istih, disciplinama da bismo reguliralimetode zakljucivanja i etickim normama koje bi vladale takvim razlikama. Usuprotnom, to bi bio smjer ka svadi, rascjepu i jedino propasti. U tom slucaju, obje

strane, u bilo kojoj raspravi bi iskliznule s pozicije pobonosti i bogobojaznosti uambis egoisticnih elja. Vrata za bujicu haosa i anarhije bi se otvorila i ejtan biuspijevao.

Razmimoilaenje je zlo

Vano je napomenuti da su od rane postkur'anske historije, vodecimuslimanski ucenjaci upozoreni na neslaganja u svim njegovim vrstama, inaglaeno je da je bitno da se ona izbjegnu. Poslanikov ashab, Ibnu Mes'ud,


19/104

23

radijallahu anhu, je rekao:"Neslaganje je zlo."5 Es-Subki, rahimehullah, je rekao:"Ljubaznost i samilost zahtjevaju da se izbjegavaju neslaganja."

Postoje mnogi kur'anski ajeti i hadisi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,po ovom pitanju. Kur'an govori o ljudima koji su se prepirali jedni s drugima

nakon to su im svi dokazi istine doli. Ali uprkos tome , " O ni su se razi l i , neki odnji h su vj eroval i a neki su poricali ." (2:253) A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:" I zrael cani su ka nj eni samo zbog pret j eranog zapit ki vanj a i nesl aganjasa svoji m poslani cim a."

Es-Subki navodi tri vrste razlika u vladanju, sporednim pitanjima oko kojihse ljudi odaju medusobnom hvalenju ili blacenju.Prva, to on smatra kaonovotariju i skretanje s pravog puta, se tice samih izvora Islama.Druga se ticeslobodno izraenih miljenja i medusobnih ratova. Ova vrsta neslaganja je,takoder, zabranjena jer teti javnom (irokom) interesu.Treca se tice pomocnihstvari s obzirom na to ta je halal i haram.6 On je zakljucio da je slaganje po ovom

pitanju bolje od neslaganja. On je takoder, usmjerio panju ka Ibnu Hazmovojosudi neslaganja po takvim pitanjima u kojima nije osjetio nikakav blagoslov, nego je promatrao citav proces kao nesrecu.

Indikativno je po pitanju tetnih i opasnih neslaganja da je Poslanik Harun(alejhissalatu vesselam) smatrao neslaganje i razmimoilaenje (ihtilaf) u datomtrenutku, puno opasnijim i tetnijim nego potpuno zabranjeno oboavanje idola.Kada je neko (nazvanSamirijj u Kur'anu) nacinio zlatno tele Izraelcanima i rekaoim: " Ov o j e vabog i M usaov bog." (20:88), Harun im je skrenuo panju nakatastrofalne posljedice onoga u to su bili uvuceni, ali je cekao svog brata Musaa,alejhissalatu vesselam, da se vrati. Kada je Musa doao i vidio svoj narod kako

oboava zlatno tele, najotrije je ukorio svog brata. Harunov jedini govor je bio:" Osine maj ke moj e - rece Harun -na hvat aj me za bradu i kosu moju! Ja sam sepl ai o da t i ne rekne: " Razdor si medu sinov i ma Israi l ovi m posij ao i ni sipost upio onako k ako sam ti rekao." (20:94)

Poslanik Harun, alejhissalatu vesselam, je, dakle, naveo strah od podjele ineslaganja medu njegovim narodom kao opravdanje to nije stroije ukorioIzraelcane, odupro im se i distancirao od njih. On je osjetio da je to bilo vrijemekada bi potpuna zabrana bila kontraproduktivna, nekorisna i mogla bi odvesti doneslaganja i nejedinstva.

5 Vidi Ibnu Kutejbe "Te'vil muhtelifil-hadis", str. 22; "El-Avasim minel-kavasim", str. 78; "El-Mahsul, 2/qafl/480. 6 Vidi El-Ibhad` 3/13.


20/104

24

Trece poglavlje

HISTORIJSKI KONTEKST (1)U Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, vrijeme

Neslaganje koje smo pomenuli u predhodnom poglavlju se nije moglo desitiu Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, vrijeme. Njega su ashabi, radijallahuanhum, potpuno poznavali kao onoga kojem se treba obratiti za svakukontroverznu stvar. On je bio njihov izvor utocita i utjehe i njihov vodic kad godsu bili zbunjeni. On bi im razjasnio pitanja i pokazao put ka istini i ponudiopravilnu uputu.

Oni koji su ivjeli daleko od Medine i nisu mogli direktno postavljati pitanja

Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, stvari kao to su ispravno tumacenje Kur'anai Sunneta u svjetlu znanja koje su posjedovali, bi prakticirali svoje sopstvenesudove i ponekad dolazili do razlicitih zakljucaka. Kada bi se vratili u Medinu srelibi se sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i provjerili s njim njihove razliciteinterpretacije teksta koji im je bio pristupacan. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,bi ili odobrio to rijeenje koje bi onda postalo dio Sunneta, ili bi ukazao na drugoispravno rjeenje koje bi oni prihvatili svim srcem. Svako neslaganje ili trvenje biautomatski nestajalo.

Jedan takav primjer je zabiljeen i od El-Buharija i od Muslima. Tokombitke na Tebuku, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao

ashabima:" N emojt e kl anjat i ik indi ju dok ne st i gnet e do Benu Kurejza." Dok su jo bili na putu, vrijeme namaza je dolo. Neki ashabi su rekli: "Necemo klanjati dok


21/104

25

ne dodemo do Benu Kurejza." Dok su drugi rekli:"Mi cemo klanjati. To to je rekaoPoslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nece nas sprijeciti (od klanjanja sada)." Stvar jekasnije predocena Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i on nije osporio ni jednojgrupi.7

Iz ovog dogadaja je vidljivo da su se ashabi Poslanika, sallallahu alejhi vesellem, podijelili u dvije grupe glede tumacenja Poslanikove, sallallahu alejhi vesellem, upute. Jedna grupa je usvojila doslovno ili eksplicitno znacenje naredbe(ibaretun-nass ) dok je druga grupa izvela znacenje iz naredbe koju su smatralipogodnom u toj situaciji. Cinjenica da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,odobrio objema grupama je pokazala da je pozicija jednih bila legalna, kao i ovihdrugih.

Stoga, musliman koji je suocen sa odredenom naredbom ili tekstom (nass )moe usvojiti ili doslovno, odnosno ispoljeno (zahir ) znacenje teksta ili moe izvestitumacenje koje odgovara tekstu koritenjem svoga razuma. Ovaj drugi proces

zakljucivanja ili izvodenja interpretacije kako bi se ustanovila stvarna namjera kojastoji iza naredbe se zove" i s t i nba t " . Nema tete onome ko se trudi da se koristiovim nacinom pod uvjetom da je kvalificiran i kompetentan da to ucini. Drugagrupa ashaba, radijallahu anhum, je razumjela iz Poslanikove, sallallahu alejhi vesellem, naredbe da je on htio da stignu do odredita to je prije moguce. Oni su,stoga, smatrali da se klanjanje namaza prije dolaska do Benu Kurejza suprotstavljasa Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, naredbom, sve dotle dok to neceodgoditi njihov pravovremeni dolazak.

Zbunjujuce je zabiljeiti da Ibnul-Kajjim prenosi da su razliciti ucenjacipodijelili miljenja u pokuaju da pokau koja je grupa postupila bolje. Jedna

grupa ucenjaka je izrazila miljenje da je grupa koja je postupila bolje bila ona koja je klanjala na putu, cime je dobila nagradu za klanjanje namaza na vrijeme,zanemarujuci time Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, naredbu. Druga grupaucenjaka je tvrdila da su oni koji su odgodili namaz da bi ga klanjali kod BenuKurejza - u skladu sa egzaktnim znacenjem naredbe - zasluili vie nagrade. Bilokako bilo, ja vjerujem da poto Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, licno nijeosporio niti jednoj grupi, na pravnicima je da smatraju oba miljenja kao vaecedijelove Sunneta i uzdre se od zapetljavanja u ovo pitanje kad je Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, licno razrijeio ovo bez ostavljanja prostora za davanjeprednosti bilo kome.

Jo jedan dogadaj u istom smislu prenose Ebu Davud i El-Hakim. Prenosi seda je Amr ibnul-As, radijallahu anhu, rekao: "Jedne hladne noci tokom pohoda naZatul-Selasil8 , imao sam poluciju u snu. Bojao sam se da ako uzmem gusul ( obaveznokupanje nakon polucije ) mogao bih umrijeti od hladnoce. Umjesto toga uzeo samtejemmum ( suhi abdest ), a onda klanjao sabah sa mojim prijateljima. Ovo je recenoPoslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji je upitao:" Amr! K lanjao si sa svoji mpri j at el j i ma dok si bio d unub (u st anju necistoce)? Na to sam mu ja proucio ajet:" Ine ubij ajt e sami sebe. Al lah j e uisti nu mi losti v prema v ama." Poslanik, sallallahualejhi ve sellem, se nasmijao i nije rekao nita."

7 Vidi Fethul-Bari komentar na Sahihul-Buhari , 7/313: Sahih Muslim, dio o namazu. 8 Mjesto na sirijskoj granici.


22/104

26

Proces tumacenja

Necemo se ovdje baviti detaljnom obradom razlicitih pitanja po kojima suse ashabi, radijallahu anhum, razlikovali tokom i poslije ivota Poslanika, sllallahualejhi ve sellem. Necemo niti detaljno ulaziti u svako pitanje, ko je usvojio doslovnoili vidljivo znacenje teksta s jedne, niti ko je razmiljao i proucavao njegove razliciteaspekte i izvodio razlicite interpretacije iz njega, s druge strane. Takav poduhvat bizahtijevao tomove. ta vie, mora se imati na umu, da su sami ashabi, radijallahuanhum, shvatali u svim situacijama, da je Islam lahka vjera i da je zakon tolikoirok da se prilagodi na oba pristupa i metode.

Strucna ulema (mud t ehidun , jednina: mud t ehid ) je ta koja je bilasposobna analiticki razmiljati i davati neovisne sudove, a vjeti pravnici (fukaha' jednina:fakih ) su ti koji su se neumorno trudili da potpuno pretrae grane eriata iizvedu (iznesu) njegove namjere. Ponekad bi usvajali literarna ili vanjska znacenjai izraaje, a ponekad bi usvajali tumacenje koje se nalazilo iza toga. Ovaj procestumacenja se zovete 'vil . Moglo bi biti korisno da se malo baci svjetlo na raznetipove te'vila i uvjete za njega. Ukratko, ovaj proces tumacenja se moe podijeliti utri vrste: blisko ili moguce tumacenje (te'v i l karib ), udaljeno tumacenje (t e'vi l be'id )i napregnuto tumacenje (t e'vi l must eb'ad ).Blisko ili moguce tumacenje

Blisko ili moguce tumacenje je ono koje je lahko poduprijeti iz znacenjateksta. Na primjer, davanje u milostinju imetka prisvojenog iz zaklade kojapripada sirocadi ili rasipanje i troenje takvih fondova mogu biti jednakoprotumaceni kao"jedenje imetka sirocadi" i stoga gledati na to kao cin zabranjenKur'anom:" Oni koj i bez i kak va prav a jedu imetke si rocadi - doi st a jedu ono t oce i h u vat ru dovest i ." (4:10)

Udaljeno tumacenje

Udaljeno tumacenje je ono koje zahtijeva daleko veci stupanj paljivogproucavanja i istraivanja biti teksta. Primjer ovoga je dedukcija (istinbat ) IbnuAbasa, radijallahu anhu, iz slijedecih kur'anskih ajeta da je minimalni periodenske trudnoce est mjeseci:" M ajk a njegova ga doji i nosi t ri deset mj eseci. (46:15 ) " M aj ke, neka doj e svoj u djecu pune dvi j e godine oni ma koj i el e da dojenj epoptpuno bude." (2:233)

Jo jedan primjer ovakve interpretacije je zakljucak imama afije,radijallahu anhu, iz slijedeceg kur'anskog ajeta, da je konsenzus (id ma' )prihvatljiv kao vaeci dokaz u prosudivanju:" Onoga koj i se suprost avi Posl anik u,a poznat mu j e pravi put, i k oji pode putem koj i ni j e put v j erni ka, pust i cemo dacini t a hoce, i baci cemo ga u d ehennem, a u asno j e on borav i t e." (4:115)

U istom stilu pravnici su zakljucili da je, analoko (kijas ) izvodenjezakljucaka, prihvatljivo kao vaeci dokaz u eriatskom pravu iz ajeta: "Zatouzmi t e i z toga pouku, o vi koj i st e obdareni (razumom )." (59:2)


23/104

27

Do ovakvih miljenja i zakljucaka, iako se mogu ciniti lahkim, je teko dociosim ako je osoba zaokupljena razmiljanjem i ima duboki uvid. To ukljucuje, cakta vie, velik dio kritickog istraivanja. A to nije lahak zadatak za vecinu ljudi.

Nategnuto tumacenje

Ovo tumacenje ne moe biti objanjeno iz samog teksta i tumac neposjeduje niti djelic dokaza da podri svoje tumacenje. Primjer takvog tumacenjase tice ajeta:" On j e po Zemlj i nepomi cna brda pobacao, da vas ona ne pot resa, a iri j eke i put eve da se i spravno usmj erav at e, i pu t okaze, a i po zv i j ezdama se oniupravljaju." (16:15,16)

Neki komentatori su sugerirali da se rijec'alamat (putokazi) odnosi naimame (e'immeh ), a rijec en-ned m (zvijezda) na Poslanika Muhammeda,sallallahu alejhi ve sellem. Slicno se radi i u ovom ajetu:" A ni od kakve koristinece bit i dokazi (aj at ) i opomene (nuzur) narodu koj i nece da vj eruj e." (10:101)Neki komentatori su sugerirali da se rijec"a j a t " odnosi na imame (e'immeh )pravnih kola, a rijec"nuzur" na Poslanike.

Takoder, glede ajeta:" O cemu oni j edni druge pit aju? O v ij est i vel i koj ." (78: 1,2), neki komentatori Kur'ana su sugerisali da se " vi jest i vel i koj odnosi nahazreti Aliju, radijallahu anhu.9

Pravila tumacenja

Jasno je iz ovog to smo rekli da tumecenje zahtijeva sposobnost paljivog

proucavanja i razmiljanja o stvarnoj vanosti i namjeni teksta. U suprotnom,sigurnije je usvojiti ocitija i izraena znacenja. Tumacenje je jedino dopustivo ustvarima o kojima nema jasne upute u Kur'anu i Sunnetu i koje zahtijevajuupotrebu preciznog razmiljanja (id t ihad ). U stvarima koje se ticu pitanjavjerovanja nema mjesta za idtihad, i nuno je usvojiti ispoljeno znacenje i ono to je propisno i strogo potvrdeno znacenjem teksta. Ovo je uvijek najsigurnija metodai ona koju su rani muslimani slijedili.

Kako god bilo, postoje tekstovi koji zahtijevaju tumacenje. U ovom slucaju,tekst o takvom pitanju mora biti potpuno izanaliziran i shvacen. Ovo zahtijevapotpuno znanje svih prikladnih lingvistickih znacenja. Ovo mora biti povezano sa

konstantnom svjesnocu namjere eriata i principa koji ga reguliraju. U svijetlusvega ovoga, cin stvaranja miljenja, bilo kroz razmatranje eksplicitnog znacenjateksta, ili kroz njegovo analiziranje uz potivanje prikladnih principa i dokaza, je jedna od najvanijih vrsta pravnog rezoniranja (el- id t ihadul-fik hi ). I zakonskireguliran intelektualni napor kroz naredbu Uzvienog: " Zat o uzmit e iz t ogapouku, o vi koj i st e obdareni r azumom (uvi dom)." (59:2)

U vladanju pravilima i uvjetima kur'anske egzegeze ili komentara (tefsir),uceni ashab, Ibnu Abbas, radijallahu anhu, je spomenuo cetiri aspekta:

- aspekt koji se odnosi na znanje i razumijevanje upotrebe arapskog jezika;

9 Vidi Usulul-Kafi, 1/216.


24/104

28

- aspekt za koji niko nema izgovor neznanje;- aspekt poznat ulemi;- aspekt poznat samo Allahu, delle anuhu.Iz ovog to je gore bilo receno, da se zakjluciti da postoji cvrsta veza izmedu

te'vila i tefsira. Oba pojma se pojavljuju prepleteni na puno mjesta u Kur'anu, naprimjer:" A t umacenje (te'vi l) nj ihovo ni ko ne zna osim Al laha. Oni k oji su dobrou nauku upuceni govore: " M i vj eruj emo u nji h." (3:7)

Najvie komentatora Kur'ana su gledita da se te'vil u ovom ajetu odnosi natumacenje (tefsir ) i objanjenje (bejan ). Medu ovim komentatorima je Et-Taberi,koji prenosi ovo gledite od Ibnu Abbasa, radijallahu anhu, i drugih ranihmuslimana. Da je te'vil sinonim tefsiru, izvedeno je, takoder, iz Poslanikove,sallallahu alejhi ve sellem, dove za Ibnu Abbasa, radijallahu anhu:" Al lahu, podajmu cvrsto razumi j evanj e (fi kh) vj ere i poduci ga t umacenj u (te'v i l )." Neki ucenjacikao Er-Ragib El-Isfahani, u svojoj knjizi"Mufredat" (Rijecnik) smatra tefsiruopcenim od te'vila, i takoder, aludira na cinjenicu da je rijec tefsir frekventnijeupotrebljavana za objanjenje i razjanjenje pojmova, dok je te'vil ceceupotrebljavan da objasni znacenja irecenice. On je, takoder, istakao da se te'vilrjede upotrebljava za izvodenje (isitinbat) znacenja iz teksta Kur'ana i Sunneta doktefsir crpi iz ovih, kao i iz drugih izvora, da izvede znacenje.

Ova snana veza izmedu dva pojma - kao to je upotrebljena u Kur'anu iSunnetu, narocito nam dozvoljava da primjenimo pravila razvijena za tefsir naono to se tice te'vila.

Nema sumnje da Kur'an sadri stvari, znanje o kojima posjeduje samoAllah, delle anuhu. Stvari koje se ticu znanja o pravom znacenju Allahovih

lijepih imena i atributa, do detalja o svemu to je iza ljudskih opaanja ukljucenihu pojam el-gajb (nevidljivo, odsutno, neopaljivo naim culima). Postoje drugestvari koje je Allah, delle anuhu, objavio Poslaniku, Muhammedu, sallallahualejhi ve sellem, i samo je on znao o njima. Niko nema pravo niti sposobnost danudi interpretaciju i znacenje ovih stvari. Komentiranje o njima mora ostati unutargranica koje su izrecene Kur'anom i Sunnetom.

Tu je jo i treca kategorija predmeta koje je Allah, delle anuhu, objavioPoslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u Kur'anu i ovlastio ga da poduci njima iobjasni ih. Ova kategorija se sastoji od dvije vrste. Prva se odnosi samo na stvarikoje se mogu shvatiti samo kroz smisao sluanja - kao okolnosti koje okruuju

objavu odredenog dijela Kur'ana (esbabun-nuzul ) i stvari vezane za derogiranjeajeta (nasih i mensuh ) i tako dalje. Druga se vee za stvari koje mogu biti shvacenekroz uvid, razum i unaprijedivanje dokaza. Ucenjaci su podijeljeni u dvije grupe upristupu ovome. Jedna grupa ne dozvoljava tumacenje kur'anskih ajeta koji seodnose na Allaha, delle anuhu, imena i atribute. Rani muslimani su, takoderzabranili ovakva tumacenja. Ovo je ispravno stajalite. Druga grupa se sloila da jetumacenje dozvoljeno i da legalni sudovi mogu biti izvedeni iz tekstova podranihi detaljnim dokazima. Ova disciplina je poznata kao pravo ili fikh (to doslovnoznaci razumjevanje).

Ulema je, u skladu s tim, postavila uvjete za upotrebu tumacenja (tefsi r) i

objanjenja (te 'vil ):


25/104

29

1. Interpretacija ne smije ignorirati izricito (zahir ) znacenje teksta kako je shvacenou skladu sa prihvacenim pravilima jezika i govornih normi Arapa.2. Interpretacija ne smije biti u suprotnosti sa kur'anskim tekstom.3. Interpretacija ne smije odstupati od pravnih principa uspostavljenihkonsenzusom uleme i imama-mudtehida.4. Nuno je striktno posmatrati namjenu iza teksta ili naredbu u okolnostima ukojim je objavljena ili pomenuta.

Pogrene ili nestabilne vrste tumacenja (te 'vil ), one se mogu odgovarajucenavesti kao slijedeca:1. Tumacenja i objanjenja od osoba nekvalificiranih za posao, koji nemajudovoljno znanje arapskog jezika i gramatike, kao ni drugih sredstavainterpretacije.2. Tumacenje nejasnog ili alegoricnog teksta (mut eabi hat ) cije je znacenje totalnonejasno bez potpore kakvog autenticnog dokaza.3. Tumacenje s namjerom uspostavljanja izopacene ideologije koja se suprostavljaeksplicitnim ucenjima Kur'ana i Sunneta ili konsenzusu (id ma' ) muslimana.4. Tumacenje bez ikakvog dokaza koje jasno karakterizira namjeru Zakonodavca.5. Tumacenje utemeljeno na cistoj pretpostavci kao to su tumacenja ezotericnihsekti, batinija i drugih.Sve ove kategorije tumacenja su odbacene i padaju u pomenutu kategorijunategnutih tumacenja.

Ashabi (radijallahu anhum) i idtihad

U pogledu kriticke vanosti idtihada i procesa ukljucenih u njega, samo suga kvalificirani ashabi prakticirali. Kada bi drugi pokuali idtihad i naciniligreku, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi odbacio ta su nacinili i nije ihohrabrivao na takav rizik. Slijedeci dogadaj koji prenosi Dabir, radijallahu anhu,ashab, demonstrira ovo:"Otili smo na put i jedan od naih ljudi je bio pogodenkamenom u glavu. Poslije toga je imao poluciju u snu i upitao je svoje prijatelje: "Moeteli naci pravilo koje bi mi odredilo da uzmem tejemum (suhi abdest; umjesto gusula-kupanja)?"Oni odgovorie: "Mi ne nalazimo bilo kakvu odredbu dok god ti je voda pristupacna." On, se stoga okupao, ali je nakon toga umro. Kada smo se vratili Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekli mu ta se dogodilo, on je na torekao: "Oni su ga ubili, neka Allah ubije njih. Zato nisu pitali ako nisu znali? Lijek zanesposobnog je samo da pita. Umrlom je bilo dovoljno samo da jednostavno uzmetejemum, ili je mogao previti ranu i lagano preci mokrom rukom preko previjenog podrucja, a onda oprati ostatak svoga tijela."10

Iz ovog hadisa je jasno da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nijeoslobodio odgovornosti svoje ashabe koji su nacinili pravni sud bez posjedovanjaznanja i nadlenosti da to ucine. Umjesto toga on ih je strogo ukorio zbogdonoenja pravne odluke bez znanja. On ih je smatrao ubicama njihovog brata uvjeri. Cak ta vie, on im je jasno dao do znanja da je takvima poput njih (tj. onihkoji su neznalice i koji su zbunjeni u takvim stvarima) da pitaju i da ne ure saizdavanjem suda (fetva ). Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, insistiranje na

10 Ebu Davud, Sunen, hadis 336; tako|er prenosi i Ibnu Mad`e, hadis 572; vidi Nejlul-Evtar: 1/323.


26/104

30

nunosti pitanja u takvim situacijama je poduprto naredbom Uzvienog:"Pi ta j teucene ak o v i ne znat e." (16:43)

Usame ibnu Zejd prenosi slijedeci dogadaj:"Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je poslao u vojni pohod i

napadnuti smo od strane plemena Duhejna. Ja sam se sukobio sa covjekom i on je izjavio"nema boga osim Allaha (la ilahe ilallah), ali ja sam ga posjekao macem. Ovo me je titiloi ja sam to pomenuo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Allahov Poslanik, sallallahualejhi ve sellem, me je upitao: "Je li on rekao 'la ilahe illellah', a ti ga ubio?" Rekao sam:"Allahov Poslanice, on je to rekao iz straha pred orujem." Poslanik, sallallahu alejhi vesellem, je na to rekao: "Jesi li ti otvorio njegovo srce da bi znao je li iskreno to to jeizgovorio (priznanje vjere: ehadet) ili ne? Ko ce biti na tvojoj strani na Sudnjem danu,kada to 'la ilahe illellah' bude izgovarano?" Nastavljao je ovo ponavljati toliko da sam poelio da nisam prihvatio Islam prije tog dana."11

U prvom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je odbacio sud ashabau tome to je bazirano na opcem dokazu koje je ucinilo obaveznim za muslimaneda uzmu vodu za abdest kada je pristupacna dok su zanemarili posebne uvjeteosobe. U ovom pogledu, oni nisu pridali panju kur'anskom ajetu: " Ak o ste bolesnil i na put u, i l i ak o st e i zvri l i pr i rodnu potrebu il i ak o st e se sastaj al i sa svoj i menama, a ne nadet e vode, onda rukam a svoji m cistu zeml j u dotak ni t e i nji ma

preko l i ca svoj i h i ruku svoj i h predi t e. A l l ah ne el i da vam pri cini pot ekoce, vecel i da v as ucini ci st i m ." (5:6)

Osim toga oni nisu imali znanja i nisu pitali. U dogadaju sa Usamom,izgleda da je on ucinio ono to je ucinio u svjetlu svoga tumacenja kur'anskogajeta: " Al i im vj erovanj e nji hovo, kada bi k aznu nau vi djel i, ne bi ni mal o bil o odkoristi ." (40:85) On je, stoga, smatrao da je ovaj ajet negirao bilo kakvu koristtakvoj osobi na ovom i buducem svijetu i da se on ne odnosi posebno na onaj svijetto je vidljivo znacenje teksta. To je vjerovatno, razlog zato ga je Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, tako estoko ukorio.

Postoje samo neki primjeri presuda (fetava, jednina; fetv a ) koje poticu odashaba, a koje Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije opunomocio.12

Ljudi bi dolazili Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, traeci njegovupresudu u aktualnom dogadaju i on bi odgovarao na njihova pitanja. Razlicitapitanja i problemi su mu bili predocavani da ih rijei i on bi to i cinio. On bizapazio dobro djelo i naredio ga i pohvalio. On bi zapazio pokudeno djelo iiskazao bi neodobravanje. Oni ashabi koji su bili prisutni ucili bi direktno odPoslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i prenosili bi ono to su naucili drugima. Utom procesu su se mogli razlikovati medu sobom, ali bi nastavili diskutirati bilokakvo nejasno pitanje u objektivnom stilu i na taj nacin to nije vodilo neslaganju irascjepu ili zlim optubama. Ovo je bilo jer su se uvijek vracali Allahovoj Knjizi iNjegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Oni bi stavljali odlucan kraj bilokakvom neslaganju, tako da ni jedan trag loeg miljenja nije ostavljan da slabibratsku vezu medu njima.

11 Prenose imami Ahmed, El-Buhari, Muslim, En-Nesai, Et-Taberani. Tako|er ga prenosi El-Buhari, 7/398, sanekim varijacijama. 12 Ibnu Hazm je zabilje`io jedan broj fetvi ashaba koje Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije potvrdio.


27/104

31

Neslaganje i Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, upozorenje

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je upozorio svoje ashabe o opasnostimaneslaganja. On je shvatio da opstanak Ummeta ovisi o harmoniji i medusobnojprivrenosti vjernika, cija su se srca ujedinila na bazi ljubavi prema Allahu, delleanuhu. On je takoder shvatio da propast Ummeta lei u srcima vjernika,rascijepanim medusobnim svadama. Zato je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,neprestano ponavljao da nesklad treba da prestane i zbog toga je rekao: "Neukl j ucujt e se u neslaganja uzrok uj uci na t aj nacin neslaganja u vai m srcim a." 13

Sami ashabi su vidjeli da nesklad ne proizvodi nita dobro. Ibnu Mes'ud,radijallahu anhu, je jednom rekao:"Neslaganje je zlo." Nadalje Poslanik, sallallahualejhi ve sellem, bi uvijek sjekao u korjenu bilo kakvo neslaganje, tako to je islijedeci dogadaj kojeg prenosi Abdullah ibnu Omer. On je rekao: "Jednog danasam pozvao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tokom popodnevnog odmora.Dok sam bio tamo, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je cuo dvojicu ljudi kako seglasno svadaju oko kur'anskog ajeta. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je ljutitoizaao pokazujuci na svoje lice i rekao:" Nar odi pri j e vas su ka njeni j edino zbognji hovog nesl aganja oko K nji ge ."14

En-Nezzal ibnu Sabra prenosi:"Cuo sam Abdullaha ibnu Mes'uda kako govori:"Cuo sam covjeka kako uci ajet koji sam ja cuo direktno od Allahovog Poslanika,sallallahu alejhi ve sellem, ali na razlicit nacin. Uzeo sam ga za ruku i doveo ga Allahovom Poslaniku koji je rekao:O boj i ca st e ucini l i dobro." u'be j e dodao:"Mislim da je, takoder, rekao: " Ne uk l j ucujt e se u neslaganj a, j er su se oni pri j e vasukl jucival i u neslaganja i ka njeni su ."15

Ovdje je Poslanik poducio svoje ashabe i one koji su doli prije njih ogroznim posljedicama neslaganja i upozorio ih protiv njih. Poslanik je isto takopoucio svoje ashabe odlucujucem nacinu u kojem se oni moraju pridravati etikeneslaganja, posebno u ucenju Kur'ana. U autenticnom hadisu, on je rekao:"Uci te(i proucavaj t e) Kur'an t ako dugo dok su vam srca ujedinj ena nad nji m, ali kadpocnet e i mat i razl i ke nad nji m, st ani t e (sa vai m ucenj em)." 16

U slucaju o neslaganju nastalom oko razlicitih nacina ucenja Kur'ana ilinamjeravanom znacenju njegovih ajeta, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jezaduio ashabe da se odmaknu od casnog Kur'ana sve dok ne budu potpunohladni i svi stimulansi razdraljive svade, koja vodi neskladu i raskolu, buduugaeni.

13 El-Buhari u El-D`amius-sagir, 2/494 14 Ibnu Hazm "El-Ihkam": 5/66 15 Vidi Ibnu Hazm, "El-Ihkam". Tako|er u "Sahihul-Buhari" u poglavlju "Odvratnost neslaganja", 13/289. 16 Prenose El-Buhari, Muslim u svojim sahihima, Ahmed u Musnedu i En-Nesai.


28/104

32

S druge strane, kada su im srca bila ujedinjena, iskrena elja zarazumijevanjem je prevladala i oni bi onda mogli nastavljati sa ucenjem,razmatranjem, razmiljanjem o ajetima Kur'ana. Takoder, vidimo da je sam Kur'anponekad izrekao oprez glede etike neslaganja kada bi se ista pojavila meduashabima. U ovom kontekstu, od Abdullah ibnu Zubejra se prenosi da je rekao: "Dva odabrana Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba, Ebu Bekr i Omer,radijallahu anhuma, su skoro unitili sami sebe. Obojica su podizali svoje glasove u prisustvu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je delegacija Benu Temim dolanjemu. Jedan od njih dvojice je preporucio El-Ekra' ibnu Harisa (da bude voda delegacije)dok je drugi zagovarao da to bude El-Keka' ibnu Ma'bed ibnu Zerara. Ebu Bekr je na torekao Omeru:

- Ti si samo htio da mi se suprotstavlja. A Omer je odgovorio:- Nisam elio da ti se suprotstavljam.Njihovi su glasovi postajali sve jaci i jaci. U vezi toga su objavljene rijeci

Uzvienog:" O vj erni ci ne di i t e gl asove svoje iznad Vj erov j esni kov og glasa." (49:2,3) Ibnu Zubejr je dodao: "Nakon objave ovog ajeta, Omer bi se jedva cujnim glasom obracao Poslaniku, toliko da bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, traio odnjega da ponovi svoje rijeci."17

Istaknute osobine

U svjetlu gore recenog moemo navesti neke istaknute osobine etikeneslaganja za vrijeme Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, ivota:1. Ashabi, radijallahu anhum, su pokuavali da izbjegnu neslaganje koliko god jeto moguce. Oni nisu pravili puno buke oko marginalnih stvari,18 nego su stvarikoje su postavljale kontroverzu tretirali u svjetlu Poslanikovog, sallallahu alejhi vesellem, vodstva.2. Ako bi se razlike pojavile usprkos pokuajima da se izbjegnu, ashabi bi brzovracali kontroverznu stvar Kur'anu i Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i bilokoja suprotnost bi brzo icezavala.3. Ashabi bi reagirali sa spremnom poslunocu i predavali sud Kur'anu iPoslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i potpuno se pokoravali tome.4. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je obicavao reci ashabima ta je bilo dobro,a ta pogreno s pogledom na kontraverzna pitanja otvorena za tumacenje. Snjihove strane, ashabi su imali medusobno povjerenje u izvornost tudeg suda.Ovakav pristup je garantirao ocuvanje medusobnog potovanja medu bracom -muslimanima koji su imali sukobljena miljenja, i takoder, drao fanatizam isljepilo po strani.5. Predavanje bogobojaznosti i izbjegavanje licnih prohtjeva su onima, koji su serazili u miljenju, ucinili potragu za istinom jedinim ciljem. U raspravi, nikom odnjh nije bilo vano da li je istina izrecena od njega ili nekog drugog.6. Oni su cvrsto i postojano ostajali vjerni islamskim normama ponaanja tokomargumentacije. Oni su diskutirali o stvarima ljubazno i bratski, izbjegavajuci

17 Prenosi El-Buhari, pogledaj "Fethul-Buhari", 8/66, 454 i 13/235. 18 Ibid: 13/219-228.


29/104

33

upotrebu loeg i uvredljivog jezika. Svako je bio spreman da paljivo sasluadrugoga.7. Oni su se uzdravali od licemjerstva i laskanja koliko je god moguce ipoduzimali su sve napore da istrae stvar objektivno. Ova praksa karakteriziranaozbiljnocu argumenata i potovanjem prema drugoj osobi, bi primoravaladiskutanta ili da prihvati drugu tacku gledita ili da da prednost boljem miljenju.


30/104

34

Cetvrto poglavlje

HISTORIJSKI KONTEKST (2)Prva generacija

Neki pisci o islamskoj i muslimanskoj historiji, pokuavaju da prikaugeneraciju ashaba na nacin koji uzrokuje da ljudi vjeruju ne samo da je bila jedinstvena nego i da je nemoguce oponaati - da je nemoguce ponovo imati takvugeneraciju. Ovo je u suprotnosti sa Islamom i ne manje ozbiljno od neupucenihtvrdnji da je poslije ashaba nemoguce uspostaviti islamski ivot u skladu saucenjima Kur'ana i Sunneta, i stoga, zaludno je ulagati napore prema tom cilju. Naovaj nacin, neupucene osobe pokuavaju da ugue aspiracije onih koji jonastavljaju da tee cilju ivota u sjeni zatitnickog eriata.

Ashabi su bili zajednica (Ummet) modelirana Allahovom Knjigom iSunnetom Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, oboje nama pristupacnoi sposobno da kreira bogobojazan Ummet i u bilo kojem vremenu i na bilo kojemmjestu kada se prihvate kao program i metod, kada se ljudi odnose prema njimana isti nacin kao to su to cinili ashabi. I ovo ce ostati istina sve do Sudnjeg dana.Tvrditi da je nemoguce rekonstruirati generaciju kao to su bili ashabi jepridruivnje odredene manjkavosti Kur'anu i Sunnetu Poslanika, sallallahu alejhive sellem. Takva tvrdnja, takoder, sugerira da je uticaj Kur'ana i Sunneta na ivotljudi te generacije bio uvjetovan specificnim okolnostima koje su postojale u tovrijeme. Oni to potkrepljuju time da se te okolnosti ne odnose ne dananje vrijeme

koje ima novi sistem prikladan novim okolnostima. Ovo je argument koji jedinovodi iskazivanju nevjerstva i odbacivanju Islama (kufr).Ashabi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, su se, uistinu, razlikovali po

mnogim pitanjima. Ako su ove razlike postojale u vrijeme Poslanika, sallallahualejhi ve sellem, zato se oni nisu neslagali poslije Poslanikovog, sallallahu alejhive sellem, ivota? U stvari, oni su imali razlika, ali za njihove razlike su postojalirazlozi i postojala je etika u radu sa tim razlikama koje su se ticale stvari odneizmjerne vanosti.

Nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem


31/104

35

Prvo neslaganje medu ashabima, nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhive sellem, se ticalo same smrti. Omer ibnul-Hattab je insistirao na tome da AllahovPoslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije umro, smatrajuci svaki takav razgovorkao glasinu proirenu od strane munafika i prijetio je da ce ih kazniti. Ovo jetrajalo sve dotle dok se nije pojavio Ebu Bekr i proucio slijedeci ajet:" M uhammed jesamo Posl anik , a i pri j e njega j e bil o posl anik a. Ak o bi on umro il i ubij en bio, zarbi ste se st opama svoj im vrat i li ? Onaj koj i se st opama svoj i m v rat i, nece Al lahunim alo naudi t i , a Al l ah ce zahval ne sigurno nagradi t i ." (3:144)

I jo jedan kur'anski ajet:"Ti cezacij el o umri j et i , a i oni ce, tak oder,pomrijeti ." (39:30)

Kada je Omer cuo ove ajete, ispao mu je mac iz ruke i on je pao na zemlju.Shvatio je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio i da je objava dola dokraja. O ajetima koje je Ebu Bekr proucio rekao je:"Allaha mi, cinilo mi se da nikad prije nisam ucio ove ajete."

Ibnu Abbas prenosi da mu je Omer ibnul-Hattab, tokom svog hilafeta,rekao:"O Ibnu Abbase, zna li ta me je ponukalo na to to sam rekao kada je Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, preselio? Ne znam, o Emirel-mu'minin, rekao sam, ti znabolje." Omer tada rece: "Tako mi Allaha, jedina stvar koja me ponukala da kaem ono jekur'anski ajet koji sam obicavao uciti:" I t ako smo od vas st vori l i prav ednu zajednicu,da budet e svj edoci prot i v ostal i h lj udi, i da Poslani k, bude prot i v v as svjedok." (2:143) Allaha mi, mislio sam da ce Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ostati medusvojim Ummetom toliko da ce biti svjedok nad njim sve do njegovog kraja. To me ponukalo da kaem to to sam rekao."19

Izgleda da je Omer, radijallahu anhu, ucinio neovisno tumacenje ajeta izakljucio da se" svj edocenj e" primjenjuje na cijeli Ummet na ovom svijetu. Ovo bizahtijevalo da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ostane iv do kraja Ummeta naovom svijetu.

Razlike oko Poslanikovog, sallallahu alejhive sellem, ukopa

Drugo pitanje oko kojeg su ashabi imali razlicita miljenja se ticalo mjestagdje bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, trebao biti ukopan. Jedna osoba rece:"Trebali bismo ga ukopati u damiji." Drugi rece: "Trebali bismo ga ukopati porednjegovih ashaba." Ebu Bekr tada rece: "+uo sam od Allahova Poslanika, sallallahu alejhive sellem, da je rekao:" Kad god umre Posl anik , biv a ukopan gdj e j e umro." Stoga,krevet na kojem je umro Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, biva podignut i njegovmezar je iskopan ispod njega.20

Ova dva sporna pitanja su brzo razrijeena jednostavnim obracanjem naKur'an i Sunnet.

19 Ibnu Hi{am, Sira, 2/661. Prenosi se da ja Omer ibnul-Hattab rekao sli~no kada je davao zakletvu na vjernostEbu Bekru u Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, d`amiji. 20 Ibid, tako|er Et-Tirmizi, Sunen, hadis 1018.


32/104

36

Ko bi trebao naslijediti Poslanikasallallahu alejhi ve sellem?

Jo jedna kontroverza se pojavila oko toga ko bi trebao naslijediti Poslanika,sallallahu alejhi ve sellem. Da li nasljednik treba da bude izmedu muhadira(emigranata iz Mekke) ili ensarija (pomagaca iz Medine)? Da li dunost povjeriti jednoj ili vie osoba? Da li nasljednik treba imati iskljucivo pravo koje je imaoPoslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u svojoj sposobnosti kao sudija i voda (imam)muslimana, ili bi ta iskljuciva prava trebala biti manja ili razlicita?

Ibnu Ishak prenosi u ovom pogledu:Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio, grupa ensarija se

okupila kod mjesta Benu Sa'ida i stala uz Sa'da ibnu Ubadeta. Alija ibnu Ebi Talib,Zubejr ibnul-Avvam i Talha ibnu Ubejdillah su se okupili u Fatiminoj kuci. Ostatakmuhadira je stao uz Ebu Bekra i isto je ucinio Usejd ibnu Hudejr medu BenuAbdul-Eel.21

Veliki gradanski sukob se pripremao. Da se pojavio to ne bi bilo velikoiznenadenje. Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, smrt sa njegovom licnocu istatusom Poslanika, je stvorila vakuum koji nije bilo lahko popuniti. Ovo posebnozbog toga to je bilo ashaba kao Omer ibnul-Hattab koji je drao Poslanika,sallallahu alejhi ve sellem, tako visoko da nije mogao povjerovati u njegovu smrt.Svaki pojedinac u zajednici je volio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, vie negoto je volio sam sebe. Toliko su ga voljeli da bi, dok je Poslanik, sallallahu alejhi vesellem, uzimao abdest, pruali svoje ruke da bi uhvatili nekoliko kapi vode prije

nego to ona padne na zemlju. Zaista, nikada ni jedna zajednica nije voljela vodukao to su ashabi voljeli Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Uprkos Poslanikovoj,sallallahu alejhi ve sellem, krajnjoj skromnosti i stidljivosti, niko od ashaba ga nijemogao pogledati direktno u oci. Takva je bila njihova ljubav i strahopotovanjeprema njemu. ok kod Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, smrti je mogao daim pomuti um. I to se odista dogodilo i nema nita cudno u tome. KrozPoslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, ljubav i panju, oni su postiglidostojanstvo i napredak na ovome i uspjeh na buducem svijetu. Uprkos ovome, onisu bili sposobni da prevazidu agonizirajucu alost i bol rastanka kada su improucene slijedece rijeci Uzvienog Allaha:" M uhammed j e samo poslani k, a i prij e

njega je bil o posl anik a. Ak o bi on umro i l i bi o ubij en, zar bi ste se stopama svoj i mpovrati li ? Onaj koj i se st opama svoj im povrati nece Al lahu nimal o naudit i, aAl l ah ce zahval ne si gurno nagradi t i ." (3/144)

Dakle, sredeni, su usmjerili svoje napore prema rjeavanju problema,cuvajuci vjecnu poruku i sprijecivi uzroke smutnje (fitnet ).

Kao to je svima poznato, postojalo je puno pokazatelja tokom Poslanikova,sallallahu alejhi ve sellem, ivota da bi vodstvo trebalo ici Ebu Bekru, a ondaOmeru ibnul-Hattabu. Niti jedan drugi musliman ne bi teio ili tvrdio jednakoslonac sa ovom dvojicom ljudi. Ebu Bekr je bio Poslanikov, sallallahu alejhi vesellem, pomocnik, njegov najblii prijatelj, njegov saputnik tokom hidre i otac

21 Ibnu Hi{am, Sira, 2/656-61.


33/104

37

njegove voljene ene, Aie, radijallahu anha. Ebu Bekr je bio onaj koji nijezaboravio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ni u jednoj vanoj stvari. A ko jebio Omer? On je bio osoba cije je prihvatanje Islama donijelo dostojanstvomuslimanima, cija je hidra bila izvor strahopotovanja i ponienja nevjernickomplemenu Kurejija, i cije je miljenje dobilo na snazi objavom Uzvienog. Kakocesto se ovakve recenice nalaze u hadiskim knjigama: "Poslanik, sallallahu alejhive sellem, je doao a sa njim Ebu Bekr i Omer... ili Allahov Poslanik, sallallahualejhi ve sellem, je otiao u pohod, a sa njim bijahu Ebu Bekr i Omer." Sve ovo jemoglo umanjiti udarac unitavajuceg gubitka koji su osjetili muslimani. U takvimokolnostima, osjecanja gubitka bi mogla prevagnuti snagu i vrline koje suodlikovale ashabe i donijeti nekontrolirano stanje haosa i gradanske sukobe.Srecom, ljudi koji su vaspitavani i odgajani ucenjima Poslanikove, sallallahu alejhive sellem, objave su bili strogo rukovodeni njenim pravilima ponaanja u svimsituacijama, bilo to u slaganju ili u neslaganju i u svim pogledima ivota. Ova etikai pravila ponaanja su bila garancija protiv svih vrsta predvidenih opasnosti. Onasu garantirala citavu zatitu islamske poruke i zatite jedinstva Ummeta. Ova etikai pravila su osiguravali da su poslovi Ummeta ili istim putem kao to su ili tokomPoslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, ivota. U ovom pogledu prenosi se da jeneko doao Ebu Bekru i Omeru i rekao:"Odredena grupa ensarija se sada okuplja kodBenu Sa'ida. Stali su uz S'ad ibnu Ubade. Ako ste zabrinuti za poslove Ummeta, pouriteovim ljudima prije nego to stvar izmakne kontroli."Ove vijesti su dole Ebu Bekru iOmeru prije nego to je tijelo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bilo spremno zaukop. Cuvi ovo Omer rece Ebu Bekru:"Idemo naoj braci ensarijama da vidimo ta sedogada." Omer prenosi ta se dalje dogadalo:"Ensarije su se razili od nas i odralisastanak sa njihovim istaknutim clanovima na mjestu Beni Sa'ide. Zato smo krenuli daim se pridruimo. Na putu smo sreli dva pobona covjeka od ensarija koji su namnapomenuli ta njihovi ljudi imaju na umu. Upitali su nas: "Gdje ste naumili, o druinomuhadira? Mi rekosmo: "Idemo do ove nae druine ensarija." Oni rekoe: "Ne biste imtrebali prilaziti, o druino muhadira, odlucite stvar sami." Rekao sam: "Allaha mi, micemo sigurno otici njima." Tako smo krenuli dok nismo stigli na mjesto Beni Sa'ide a izanas je bio umotan covjek. Upitao sam: "Ko je ovaj covjek?" Odgovorili su Sa'd ibnuUbade." Upitao sam: "ta je s njim?" Odgovorie: "Bolestan je." Sjeli smo sluajucinjihovog govornika koji nam je pominjao vrijednosti i vrline ensarija i sugerirao da su onivie zasluili da naslijede Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nego bilo ko drugi."

Nuno je ovdje stati i osvrnuti se na ovo. Ensarije su bili domacestanovnitvo Medine. Bili su, takoder, apsolutna vecina. Oni su bili ti koji su daliutocite i podrku Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i muhadirima. Oni su"Onima koji su Medinu za mjesto ivljenja izabrali i domom prave vjere jo prije njihucinili." (59:9) otvorili svoja srca Islamu prije nego to su srca otvorili muhadirima.Nije postojao ni jedan muhadir koji nije dugovao ogroman dug svomeensarijskom bratu u vjeri. Da je postojao kategorican tekst u Kur'anu ili Sunnetu popitanju nasljednika, bilo kakva kontroverza u ovom pogledu bi bila razrijeenaobracanjem na Kur'an i Sunnet. Ali nije bilo teksta. Jedini izlaz iz krize je bioupotrijebiti mudrost (hikmet ) i iskustvo, primjeniti etiku neslaganja i mirnodokazivati u neslaganju. Takve misli su se rojile u Omerovom umu dok je sluaogovornika ensarija.


34/104

38

Omer je nastavio: "Kada je govornik ensarija stao, elio sam odrati govor kojimi je izgledao prikladan. Ali Ebu Bekr mi je rekao ljubazno: "Omere." Nisam ga elionaljutiti. Tako je on govorio umjesto mene. I Allaha mi, njegov spontani i pronicljivi govor je ukljucio sve divne misli koje su mi prole kroz um, bilo na slican ili bolji nacin.Onda je zautio. Medu stvarima koje je on, radijallahu anhu, rekao bilo je: "ta goddobro kaete za sebe, vi to sigurno zasluujete." On ih je pohvalio i naglasio koliko sudoprinijeli njihovoj vjeri i njihovoj braci u vjeri, muhadirima. Spomenuo je odlike ivrline koje cak ni njihov govornik nije spomenuo. Onda je poceo odmotavatiproblem iz omota u koji ga je ensarijski govornik smjestio. On je naglasio da stvarnije ogranicena samo na Medinu, nego se ticala citavog Arapskog poluostrva - da lice citava oblast nastaviti da bude pod utjecajem Islama. Da su muhadiri ivjeli uMedini bilo bi mogucno da podare nasljedstvo njihovoj ensarijskoj braci upriznanju njihovih vrlina. Ali ostali Arapi ce se potciniti jedino Kurejijama. Ako jedinstvo nije postignuto onda poruka Islama na bi prela granice i proirila seizvan poluotoka. Dakle interes propagiranja Islama (da'wa ) je zahtijevao danasljedstvo (hilafet ) plemenitog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, treba bitiizmedu Kurejija da bi se pronijela poruka i srca sacuvala jedinstvena. On je ondazatraio od njih da izaberu izmedu dva covjeka od Kurejija, u ciju izvanrednostniko nije mogao sumnjati: Omer ibnul-Hattab i Ebu Ubejde ibnul-Derrah. On sezatim povukao.

Zabiljeeno je da je Omer rekao:"Nikad se nisam nicem vie usprotivio negotome to je rekao Ebu Bekr (njegovoj nominaciji Omera i Ebu Ubejde). Allaha mi, bilo bibolje presjeci moj vrat bez posljedica ikakvog grijeha, nego biti vladar nad ljudima medukojima je bio Ebu Bekr. Jo jedan govornik izmedu ensarija je ustao i elio da vratipitanje u okvir koji je sugerirao prvi govornik i predloio da bi jedan voda trebaobiti od ensarija, a drugi od Kurejija. Omer onda opisuje:"Bilo je puno price i ljudi sudizali glasove tako jako da sam se bojao neslaganja. Zato sam rekao: "Daj mi tvoju rukuEbu Bekre." On mi je pruio svoju ruku i ja sam mu izrazio (zakleo mu se na) vijernost. Onda su muhadiri slijedili primjer, a potom i ensarije. U guvi koja je slijedila, Sa'dibnu Ubade, kandidat od ensarija, je nehoticno bio izgaen."22

Na ovaj nacin, ashabi su bili sposobni da srede ovu raspravu bez ostavljanjatraga zlobe u njihovim srcima i da se ujedine ne prvenstvenom cilju irenja porukeIslama.

Spor oko placanja zekata

Cetvrti ozbiljan spor je bio oko legitimnosti borbe protiv onih koji su odbiliplatiti obavezni iznos zekata nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Jo jednom, ashabi su bili sposobni da prevazidu ovu krizu kroz njihovu izvornuiskrenost i privrenost etici neslaganja.

Nakon to su izrekli prisegu Ebu Bekru, radijallahu anhu

Etika neslaganja u islamu

Documents

Transcript of Etika neslaganja u islamu