EricaJong-Sveenskibluz.pdf

8/9/2019 EricaJong-Sveenskibluz.pdf

http://slidepdf.com/reader/full/ericajong-sveenskibluzpdf 1/181



Naslov izvornika

Erica Jong

ANY W OM AN'S BLUES



Veeina je momaka za mene

bila naprosto preslaba.

Isuvige sam lako njima manipulirala. A mlada 'iena koja je

svjesna svoje spolne modi doista je rijetkost, all je zato nepobje-

diva. A ako se sluCi da je povrh toga i bistra i talentirana i posje-

duje neku trknutu smionost — ne mogu to nazvati samouvjere-

noku — kojom su je nadahnuli luda mati i pijani otac, onda je

vise nista ne mok zaustaviti. A bag sam takva bila ja. Nepotop-

ljiva, nepobjediva, nezaustavliiva.



Erica Jong



Baci svoje srce pred sebe,

pa onda trei za njim.

Arapska poslovica

2elio sam obiljeziti svoje zemljgte,

sietano, ali samo moje.

Kako ono jos nema imena, nazvat cu ga

—

bar privremeno

-

zemljom Jebanijom.

Henry Miller

U ljubavi nema rijeei koje se srieu,

ni crta kod kojih se p oseinje i staje.

Anonimni alkoholi'oari

(Velika knjiga)

Depresije su naprosto

zivotna stvarnost.

Willie Dixon

Posebne zahvale Edu Victoru, Gladys Justin Carr,

Williamu Shinkeru, Margaret Kiley, Kenu i Barbari Fol-

lett, Shirley Knight, Gerriju Karetskom i Georgesu Bel-

montu za srdaCriu podrgku koja nadilazi i zov dithiosti i

prijateljstvo. A Cyrst zagrljaj i Molly Jong-Fast, najsjajni-

joj kCeri na svijetu, kao i Kenu Burrowsu, mom ljublje-

nom musiu, koji se pojavio bag u trenutku kad sam pre-

stala vjerovati u ljubljene



PREDGOVOR

PREDGOVOR

Kako je dal() do toga da uredim ovaj zanimljivi rukopis — i

kako je uopce Isadora W ing dosla na to da ga napi§e — samo su

dvije od m nogih bizarnih prica § to ee ih ispricati stranice koje

slijede. Neckam se da knjigu e tiketiram kao »beletristiku«, ali i

kao »autobiografiju« — jer je Isadora W ing bila upravo jedin-

stveno genijalna u zamucivanju granice izmedu to dvoje.

Osim toga, pri uredivanju

Sveenskoga bluza,

1

rukopisa koji



ERICA JONG

Wing — da ona svoje »romane« pite gotovo uvijek kao reakciju

na katastrofalne dogadaje iz vlastita zivota i da se u kasnim

osamdesetim pokutavala osloboditi opsjednutosti mnogo mladim

mutkarcem, izvjesnim Berkeleyem Sproulom III., lijepim mladim

waspovskim 2

nasljednikom, koji je, medutim, na svoju nesrecu,

bio ovisnik o alkoholu i drogama.

Prvo poglavlje tog »romana« cini mi se jednim od najsjajni-

jih knjdevnih fragmenata sto sa m ih ikad proatala. On je toliko

sirov i ranjiv, da se cini da ide do samog ruba knjizevne kontra-

fobije.3

Da je Isadora W ing jot ziva, pitam se kako bi podnijela

objavljivanje ovog a djela — jer ono toliko razgolieuje. Cini se,

medutim, da je tog a i sama bila svjesna, jer biljetka tto ju je,

na margini posljednje stranice prvog poglavlja, nazvrljala surad-

nici koja joj je pomag ala pri skupljanju grade i diktatu, glasi

ovako:

Daj, molim te, pretra2i kompjuterom i vidi koliko sam p uta u ovom

poglavlju upotrijebila rijec »kurac«. Kao da se d avim u stidnim dlakama —

ako je ubode jos samo jednom, pocet cu vristati

Mob;la je to umnom atatelju potrebno red jot nekoliko rijeci

prije nego tto se, hoeet-neeet, baci u maternicki krajolik

Sve2en-

skog bluza.

Ovaj takozvani roman nije ni pisan ni za e'edne ni za ljude

osjetljiva srca. On je toliko jebezljiv i uspaljen da ce sokirati i

najokorjelijeg raspusnika. Pa ipak smatram da ga je vrijedno

objaviti — ako ni zbog 'eega drugog a ono stoga da se poka2e u

kakav je mrtvi rukavac skre nula takozvana seksualna revolucija,

i koliko su oe'ajne bile takozvane slobodne 2ene za posljednjih

nekoliko godina nate dekadentne epohe.

Sve2enski bluz

je basna za nate doba: priea o 2eni izgublje-

noj u ekscesima i ekstremizmu — seks oholicarki, alkoholicarki i

ovisnici o hrani. Bio je to »roman« na kojem je Isadora W ing

2

WASP, inaCe »osa«, kratica je za »white Anglo-Saxon Protestant« (bijeli anglo-sak-

sonski protestant), ironiena oznaka za amerieke »gradane prve klase«. (Op.pr.)

3

Kontrafobija (counterphobia), kompulzivna tenja k neCemu e'ega se bojimo. (Op.pr.)

PREDGOVOR

bila usred posla kad je njen unajmljeni avion — de Havilland

Beaver (nad cijim se imenom zacijelo zasmijuljila)

4

— izgubio

vezu negdje nad juznim Pacifikom, kraj otoeja Trobriand. (to

je bio njen posljednji jun§ prema spokojnosti — zeljela je pobije-

diti strah od letenja i potla na juzni Pacifik u potragu za utopi-

jom — a e'ini se da je to bio i nekakav ludi pokutaj da izigrava

Gauguina, nakon tto je propao pokutaj glumljenja Emme Gold-

man.) U trenutku pisanja ove preliminarne studije, njegova olu-

pina jos nije bila pronadena.

Gospoda W ing je vee nekoliko godina polazila na satove lete-

nja. Godine 1987 . stekla je i pilotsko zvanje, pa je uzivala u lete-

nju vlastitim avionom, Bellancom, nebom na d svojom zavie

aj-

nom dr2avom Connecticut.

Njezin avion — slo2eni jednomotorac koji, prema gospod i

Wing »brzo uzlijeee i na kratko slijeee« — zvao se

Amazon I.,

a ja vjerujem da mu je to ime nadjenula ironidw. Poput svih

pjesnika, i ona je bila sklona hiru davanja imena i nefivim pred-

metima, pa je tako neko vrijeme vozila i mercedes na cijoj je regi-

starskoj tablici pisalo QUIM.

5

Na taj svoj posljednji, tragie'ni let, gospoda W ing je potla sa

svojim eetvrtim i posljednjim mufem, slavnim dirigentorn i skla-

dateljem Sebastijanom Wanderlustom, ebvjekom za kojeg se,

nakon petnaestogoditnjeg prijateljstva, upravo bila udala. Ne

zna se je li avionom upravljala ona ili Sebastian, ali posredni

dokazi, temeljeni na njezinim opse2nim dnevnicima, upueuju

da je to vjerojatno bila ona. Iza nje su ostali jedanaestogoditnja

kei Amanda Ace, dva p astorka, tri sestre, stari (no mladoliki,

makar i ucviljeni) roditelji, kao i osam neeaka i neeakinja.

4

Beaver (dabar), zbog svoje obragtenosti, u iargonu ozndeava i ienski organ. (Op. pr.)

Quim (queme, quimsby, quimbox, quin, quem, quente iii quivive) oznaeava 'iensko

spolovilo, koje takoder nazivaju i »boianskom dvoslo'inicom«, pfelcom, kureevim pro-

lazom, medenicom, Maricom, I mnogtvom drugih maitovitih imena. Chauceru je naj-

draie bilo »quern« il i »quente«. Shakespeare je posjedovao Citavu mendieriju uspored-

bi, ukljueujuei i »najmiliji dio tijela« i »oko ko je najvige plaCe kad m u je najslade«. (Op.

autora)



ERICA JONG

Kako je kei Wingove bila jos malodobna, ostavinski su

sasvim primjereno potreili uglednu znanstvenicu koja ce

urediti i za tisak prirediti zadnja knji2evna djela gospode Wing,

njezine takorekue »knji2evne ostatke«. Ta je tOna, ali uzbudlji-

va zadaca dopala mene.

Na mene je prva knjiga pjesama gospocle W ing,

Vaginalno

cvije&,

ostavila vrlo jak dojam, i u njoj sam odmah prepoznala

nesto novo u 2enskom pjesnistvu, nekakav protuotrov pjesmama

smrti i kobi Sylvije Plath i Anne S exton, pjesnikinju koja vla-

stito zenstvo grli i slavi s nervom i zivotnom radoku. Prvi

roman Wingove,

Candida priznaje,

taj

succes de scandale

koji je od nje stvorio svakodnevno im e, tad jos nije bio objavljen,

a sama je gospoda W ing tad jog" radila na pol radnog vremena

kao profesorica engleskog na newyor§kom gradskom koled2u.

Upoznale smo se kao kolegice, feministice, suvremenice, obje oda-

ne borbi za ravnopravnost 2ena i obje, budi mi dopusteno pret-

postaviti, Shakespeareove sestre. Sjeeam se tople i simpatiene pla-

vu§e od blizu trideset godina, obdarene surovom, na se

usmjerenom duhovito§eu, svojevrsnim galgen-humorom malog

covjeka, kao i sklono§eu da svoj govor soli jidi§izmima, skaredno-

stima i knjiievnim citatima. I smjesta me je privukla. Ali se sje-

eam i velike tuge u njezinim ()Jima i ranjivosti koja me je i eudi-

la i brinula.

Nikad jos nisam upoznala nikog tako ranjivog — izuzmemo li

pjesnikinju Anne Sexton (jos jednu autoricu u na§em nizu

zapravo, zvijezdu na§e ovogodgnje ponude) — pa stoga nisam

nikako uspijevala spojiti razmetljivu spisateljsku hrabrost gospo-

de Wing s njezinom ljudskom ranjivoku. 1inilo se kao da se

dvije njezine polovice jos nisu spojile; i doista, i danas mi je

te§ko povezati to lomnu mladu spisateljicu sto sam je upoznala

1973. sa svjetskom 2enom koja je upravljala vlastitim avionom,

promijenila mnoge ljubavnike i 2ivjela tvrdo kako je i pisala, pre-

uzevsi hemingw ayevski ideal romansijera, koji je preotela za

citav zenski spol.

PREDGOVOR

Tijekom godina, gospoda Wing i ja sretale smo se ne bag" jako

cesto, ali smo se povremeno dopisivale. Nakon njezina tragienog

nestanka, njezin pastorak Charles W anderlust, i sam ugledni

anglist (struenjak za predrom antisticko pjesngtvo), i njezina

sestra Chloe, psihoterapeut u New Yo rk Cityju, pozvali su me

da pokuSam otkriti nekakav red u hrpama papira na stolu gospo-

de W ing u Connecticutu.

Obitelj gospode W ing u knji2evnu se ostavStinu nije 2eljela

mijdati, iako je jedan od njezinih bivsih muzeva zaprijetio

tu2bom ako se ijedan dio to no ve knjige bude bavio njime. To

na sreeu nikad nije po stalo aktualno, jer se njegovo ime jedva

pojavljuje i u njezinim notesima. Kad bi se Isadora Wing s neeeg

makla, onda bi se makla, i ako su je z aokupljali ikakvi duhovi iz

progosti, onda su to bili duhovi njezina djeda Samuela Stoloffa,

slikara, duh Colette, s kojom je osjeoala veliku duSevnu srodnost,

kao i duh Amelije Earha rt, ciju ce sudbinu doskora i sama do2i-

vjeti.

Poznavajuei autorieinu sklonost da sve svoje rukopise i bilje-

Mice nosi sa sobom na svoja beskonaena putovanja, bojala sam

se da neou pronaei nista vrijedno, bojala sam se da su njezini

rukopisi i biljenice potonuli zajedno s njom u juzni Pacifik.

Nasuprot tome, uspjela sam pronaei grub i nedovrSen prvopis

njezina posljednjeg »romana«,

Sve2enski bluz;

desetak pa i

vise marmoriranih biljenica iz Venecije, koje su sezale sve d o

sedamdesetih, kad je pisala

Tintorettovu k&r;

fascikl s mehani-

kom pun novih, neobjavljenih pjesama pod radnim naslovom

Uspavanka za Dybbuka;

hrpu neobjavljenih eseja (od kojih

mnoge nisam ni vidjela); zatim jos jedan fasckil u kojem su

bill fragmenti rukopisa naslovljenog s

Prirue'nik amazonke,

Isadore W ing i Emily Q uinn; zatim razne fascikle pune knjizev-

ne prepiske s raznim piscima diljem svijeta; ljubavna pisma od

najrazlieitijih mu§karaca i 2ena; hrpe knjiga o umjetnosti i

antropologiji; novinske izreske o raznim umjetnicama i slieno

tome. Posebno je zanimljizsljedeei izvadak iz jedne njezine bilje-

1R

19



ERICA JONG

2nice, s nadnevkom listopad 198 7., §to znaci nastale u vrijeme

nekih dijelova prvopisa

Sve2enskog bluza:

Vec neko vrijeme zelim napisati roman u koji bih stavila i gradu o kreativ-

noj hegiri i koji bi vec i vlastitim oblikom iii bezliqem ilustrirao

proces pisa-

nja knjige — to se napose odnosi na raspravljanje sa samim so bom ili vlastitim

likom, i to na marginama rukopisa. Pritom bih zeljela prenijeti sam kreativni

tok, o s j e c a j

zivota koji se bori s umjetnoku i umjetnosti koja se bori sa ziv-

otom — say taj kaos i lomljavu pri iskopavanju romana iz samoga sebe.

Uvijek me je iznova duboko dojmljivao Proustov moto (koji je od njega pri-

svojila Colette): »Ce 'je' qui est moi et qui n'est peut-etre pas moi« (»Onaj 'ja'

koji mozda jesam, a mozda i nisam ja«). Svaki se romansijer hrve s tim para-

doksom, zato sto znamo da su ne samo nas protago nist, nego i svi likovi u svim

knjigama, samo dijelovi onog misterioznog mozaika koji zovemo svojim »ja«.

Bag" kao odgovor na to izjavu, kao i na ostale posredne dokaze

u dnevnicima i pismima (medu koja ubrajam i bilje§ke za vlasti-

tu upotrebu, na2vrljane na grub= i nedovrS'enom prvopisu, a

koje pokazuju gdje je zeljela ubaciti komadiee na marg inama

ispisane grade), uzela sam sebi slobodu da rekonstruiram posljed-

nji rukopis gospode Wing u obliku u kojem je ona nedvojbeno

zeljela da se on pojavi.

I tako

Sve2enski bluz,

konvencionalni roman a clef

o

umjetnici koja se zove L eila Sand (i koja se, vee na samom poeet-

ku knjige, istodobno bori i protiv alkoholizma i sadomazohistieke

opsjednutosti mnogo mladim mu§karcem), postaje razbacanim

komentarima popraeeno djelo, isprekidano raspravljanjem Isadore

Wing s Leilom Sand (pri emu autorica raspravlja sa svojim

protagonistom — ukratko sa sobom), sto sve upucuje na zivot

koji tete paralelno s romanom.

Gospocla je W ing, poput mnogih suvremenih Iena, oeito vje-

rovala da se tajna sreoe ne mo2e otkriti u iluziji o »savr§enom

mu§karcw <, vee prije u pronalaienju snage u vlastitoj osobi.

Kad se to snaga jednom pronade, zena maze biti sretna s partne-

STIE2ENSKI BLUES

rom iii bez njega. To traganje za unutra§njom sreeom i tvori

fabulu

Sve2enskog bluza.

Njegova je terra zenino traganje za

izlaskom iz ljubavi koje je postala ovisnicom, i putem za pravom

ljubavi prema sebi, koju ne treba brkati s narcizmom. gto je

doista tako, ne bi nas smjelo iznenaditi, jer pisac u svom 2ivo tu

neizbjezno tezi da »u knjizi koju pise supsumira sve sukobe koje

u torn trenutku pokusava razrijeitio (Isado ra W ing, Intervju,

1987.).

Uzdam se da je ovaj moj predgovor jasno ukazao na moje

duboko zanimanje za povijest feministieke knji2evnosti, moje § to-

vanje pokojne gospode W ing, kao i moje mukotrpne pripreme za

zastragUjuou zadaeu urednika, slu2benog biografa i izvrsitelja

knji2evne ostav§tine jednog — budi mi dopugleno po slu2iti se

wingovskim izrieajem — tako feminalnog autora na§ega doba.

Stavila sam si u zadaeu da ispravim oeite pravop isne pogre-

§ke, upustim se u sitnije redaktorske zahvate, kao i da promije-

nim pojedina imena i opise likova, kako bih zadov oljila pravnike,

kako izdavaca, tako i knji2evne zaostaystine Isadore Wing.

Ako se, unatoe svim mojim na stojanjima da spasim pristoj-

nost, a da pritom ne emaskuliram (efeminiram ?) knjizevnost,

djelo gospode W ing i dalje doimlje pomalo prerableovski za ljude

slaboga srca, mislim da bismo morali razumjeti da totalna pohot-

nost uma i tijela nije samo njen odab rani nacin 2ivota vee i nje-

zina poruka svijetu. Ona je vjerovala u sjedinjavanje tijela i

uma, i mozda ee je zato utje§iti spoznaja da je odjednom izgubila

oboje. Leti dalje, Isadoro W ing, ma gdje bila Leti dalje

Dr. Caryl Fleishmann-Stanger

Predstojnik katedre, Odjel ang listike

Sophia College

Paugussett, Connecticut



ERICA JONG

Secer u zdjeli

•

L gt /to& putk .reee4ea xli

tt,

tow/ itot-c4 a Zemtacec tweia.

J. C. Johnson

j

a sam iena u raljama opsesije. Sjedim tu kraj telefona (koji

moMa i ne radi) i Cekam da me nazove. Oslugkujem i vre-

bam da Cujem kako njegov motocikl razbacuje kamenCide

po zakrivljenoj prilaznoj stazi. Zamigljam njegovo tijelo, njegove

podrugljive usne na mojima, njegov zakrivljeni kurac, i pretva-

ram se u rugevinu 'iudnje i borbu protiv siudnje. I ne znam gto

je gore — 'iudjeti ili protu'iudjeti. I jedno me i drugo unigtava;

i u jednom i u drugom izgaram i pretvaram se u pepeo. Ni naci-

sti ne bi mogli smisliti lukaviji krematorij. To je moj

auto-da-fe,

moja opsesija, moja ovisnost.

Dolaze mi prijateljice i prijatelji, nagovaraju me da ga se oka-

nim, pune mi glavu razlozima, i ja se sa svima slakm. Ali od

toga nikakve koristi. Ono gto osjeCam ne reagira na razloge. Sta-

riji od Pana i mraenih bogova i boica gto vire iz sjena iza njih,

taj plamen gto ga osjeCam uistinu je primordijalna svemirska lila.

SVE2ENSKI BLUES

Tko bi mogao objasniti da sam se ja odluCila prikaCiti za plavog

djeCaka-mugkarca, koji mi u ugi ulijeva lazi, bag kao gto mi na

ono drugo mjesto ulijeva svoje sjeme? Tko bi mogao povjerovati

u tu ovisnost, opsjednutost, poniknje, pa Cak i ljubav? Samo

onaj tko je i sam osjetio njezinu vatru. Samo onaj koji je i sam

gorio na toj vatri i kome je koza pucala poput kok srednjovje-

kovnih martira.

Veeina zena, medutim, nikad nije imala povlasticu osjetiti tu

vatru. Nisam je, zapravo, imala ni ja. U mom budnom zivotu, ja

sam uspjegna zena (je li u ovom trenutku vdino dime se bavim?),

poznata kao tvrd pregovaraC, sa okom sokolovim za ugovore, i

dobar pregovarde. Ali sve ono gto sam u toj drugoj sferi nauCila

o zivotu, ovdje mi nije bag ni od kakve koristi. Moglo bi se Cak

reCi da od toga postajem jog ranjivijom. Jer gto sam tvrda u svom

pravniCkom uredu, sve to vige iudim da budem meka tu, gdje

me veC sama pomisao na njegov kurac spaljuje u pepeo.

Ali dajte da yam prieam o njegovu kurcu. On izgleda kao

Caporak, demonski je, pravi paroak. Malo je zakrivljen gdje bi

morao biti ravan, i zbog toga zanosi u stranu, i to lijevu. Njegovo

pak politieko uvjerenje, ako ga uopee ima, zanosi na suprotni

kraj. Jer on je fagist, model cipelom u glavu, brutalna

Svi mugkarci koje se isplati imati u krevetu bar su djelimice zvi-

jeri. Svi nam mitovi govore upravo to: Pan sa 'iivotinjskim

nogama i ljudskim ustima; zvijer zbog koje je Ljepotica ostavila

oca; i sam vrag, sa svojim divljim vjegticama — salemskim bahan-

ticama — koje mu skakuCu oko nagkubljena gupka. I ljube ga. I

bag' je to poni'iavanje bitan dio zavodenja, to Cinjenica da smo

stvorenja rodena izmedu govna i pigake, pa se zato u svojim naj-

mraCnijim Casovima opsesivno prisjeCamo to dileme.

Kad bi preda me postrojili dvadeset mugkaraca u punoj erek-

ciji i s vreCama na glavi i tijelu, svoju bih ljubav (smijem li ga



ERICA JONG

tako zvati?) prepoznala po zakrivljenu kurcu. Srdit i crven kad je

erektiran, obrezan (ne zbog vjere nego doba u kojem se rodio),

izvijen poput bumeranga koji se uvijek vrada svom vlasniku, lijep

je samo zato gto me ostavlja? Ili me tako zaearanom drzi samo to

gto ga smijem posjedovati samo u kratkim interludijima? Bih li

ga voljela manje kad bi sa mnom bio stalno?

Toga se ne trebam bojati. Jer ja volim trkaCa. Tek gto me

nazove svojom vjegticom, svom bahanticom, svojom gospom,

svojom ljubavi, i ved mora bjdati.

0, ja vjerujem da negto od toga postoji u svim mugkarcima —

bez obzira kako to izraavaju. Ta ednja da se vrate u maternicu,

da ih negto obuhvati i proguta, da budu sasvim pasivni izmedu

golemih sisa bozice majke, tako je jaka da moraju pobjeei eim

osjete kako popugtaju pred nagom praiskonskom silom. Otuda

i borba spolova: ona ga ieli zauvijek sigurnog medu svojim

nogama; a on, bojeCi se da bi mogao pokljeti tako ostati dovi-

jeka, od nje bjdi.

Kamo

bjdi posve je nevaino. U rat. Ured. Na golf. U rudni-

ke soli. Na tenis. U svemir. Dubinsko ronjenje. Kogarku. Las

Vegas. Drugoj zeni. Sve je to isti bijeg.

Mugkarac kojeg volim u mojoj je garasii stvorio muzej

maCizma. Rastezaei. Boksaeka vreda. Bicikl. Utezi. Volim ga dije-

lom i zato gto ne mogu ukrotiti to divlje stvorenje gto stanuje u

njemu. Jer to je jog jedan paradoks spolova: ono gto volimo u

drugom, to pokugavamo i ubiti.

Moja ljubav je hohgtapler, kauboj, kuronja, ovisnik, umjetnik,

sjajni plesae, kicog. I nema stalnu adresu. Ponekad de dati broj

pogtanskog pretinca, gdjekad slusibe telefonskih poruka, ponekad

opet broj na koji se nitko ne javlja, a onda opet adresu koju je

upravo izmislio. Jednom sam ga Cula kako veli svojoj majci da

mu mok pisati u Pariz, na Hotel Charles de Gaulle.

SVE2ENSKI BLUES

»Ali ti

znaf

da takav hotel ne postoji«, rekla sam mu ja. »To

je

aerodrom.

Kako to mows uciniti vlastitoj majci?«

»Kad bi je poznavala kao ja, shvatila bi da je to bila eista

samoobrana. Sto mi je drugo preostalo?«

Kad bi je poznavala kao ja i samoobrana.

To su kljuene rijeCi.

Jer on je siguran (onako kako to mote biti samo sasvim mali

deeko) da de nas, bez obzira na kojemu kraju svijeta bili, Cirn

poenemo s divljom jebaeinom, njegova majka mei i kroz zid

uei ravno u nag budoar poput vampira iz filmova Cetrdesetih. I

zato znam da bjekei od mene on zapravo bjdi od svoje majke

— taj moj vagabund, moj vjegtac, moj kuronja, moj hohgtapler,

moj kauboj, moj laktag, moja lazljiva ljubay. Ali into tako

znam, kad se vrati, da je lojalan, vjeran, izravan, opor i iskren

poput onog malog skauta koji takoder zivi u njemu. On bi za

mene i moje blizanke dao i zivot. Progao bi kroz vatru i plivao

kroz led. Sjekao bi diunglu golim rukama, otrovnicama odgrizao

glave, gulio kozu armadilima i dikobrazima. Ukratko reeeno, on

je moj mugkarac, i ja sam postala ovisnica nektara gto ga vari u

svojim mudima.

Kad vee ne mok biti dobar, bilo bi mi mnogo lake da je

zasvim zao, pa da ga mogu zamrziti. Ali kako da ga mrzim,

kad ga bag to zlo u njemu Cini

dobrim ondje gdje je to jedino

vdino — u mom krevetu?

On stik, pod kacigom kao Darth Vader, u crnim koznim tra-

pericama i crnoj k6inoj jakni i crnim

Cizmama

od nojeve kok s

prstima ugiljenim u iglu. Na petama mu prave mamuze. Srebrne.

Koje zveckaju. Hvata me u zagrljaj, chii me tako jedan trenutak,

moje toplo tijelo na vjetrom ohladenoj glatkoei njegove erne gtav-

ljene kok. Od trenutka kad zaeujem brizganje gljuneiea na pri-

laznoj stazi i jurnjavu motora njegova motocikla, u trku se uklju-

Cuje i moj motor. Lupa zapoeinje u srcu, pa se giri kroz eitavo

24

I 5



ERICA JONG

tijelo kao tam-tam kroz dZunglu, izaziva gromoglasnu jeku u tom

drugom srcu medu nogama, da bi na kraju i navlazila to crvene

svilene gege gto sam ih stavila bag za tu zgodu. (A to su

zaista

gege, a ne njihov krotki amerieki rodak, »gaeice«, jer sam ih

kupila u Londonu, gdje je »pohotni vikend« i dalje i pohotan

i dobar, i gdje su odjevni predmeti gto se za nj proizvode,

dosljedno tome, mnogo riskantniji).

Tko da opige poludu kad je tako vruea, tako soCna, tako

neodoljiva? Rijeci je ne mogu ni dotaknuti. Mozda samo glazba

mote odraziti njezino nadimanje i bubrenje, njezinu toplinu i

vibracije. Jednom sam poludu i naslikala (dobro sad, mislim,

odala sam se: sad znate dime se bavim). Bilo je to okruglo platno

s plamenim sredigtem punim naran'easte boje, prema kojoj su

vibrirali valovi crvenog i lavande. (Bilo je to u mom takozvanom

apstraktnom razdoblju, koji je uslijedio iza mog takozvanog figu-

rativnog razdoblja, a prethodio mom takozvanom postmodemi-

stiCkom razdoblju filmskih scena.) Ti valovi crvenog i lavande

— futuristieka kontuzija — sad su sa mnom, sad su u meni, i on

prelazi rukama preko mojih bedara, zavlaCi ih medu prepone, i

pronalazi svilasto mjesto gdje se crvene gege razmieu i pretvaraju

u Cistu tekueinu.

Sto se potom zbiva, to yam je poznato. To skoro znam i

sama, s tom razlikom gto tada vee silazim s uma od Zudnje. Rugi-

mo se na pod predsoblja (giroke hrastove daske, Ifevrken sag,

nekoliko gvala pragine natjeruje se po sobi, kao da su lopte od

sasugenog korova iza nagih konja pri punom stampedu), i bag

tu na drvenom podu pretvaramo se u zvijer s dvostrukim ledima,

u kolopletu crne kole i svile, jer odjeeu smo skinuli samo koliko

je potrebno da se ogole dijelovi tijela sposobni za sjedinjenje.

Bag tako — odjeveni, pod kacigom, u jareeoj koZi, pod Cijim

se znakom i sjedinjujemo — svrgavamo prvi olujni put. No on

SVE2ENSKI BLUES

kao da nam time samo zagrijava kry za sljedeei, i sad poCinjemo

skidati barijere svile i kole i metala (moje gege, njegovu crnu

koiu, njegovu kacigu), tako da smo doskora goli na girokim

daskama poda iz sedamnaestog stoljeCa, u kaosu odjede razbaca-

ne na sve strane — nagih svjedoka.

»Vjegtice moja«, gapee on.

»Ti si moj vrag, ti si moj vjegtac, ljubavi moja...«

On je opet u meni, i opet tvrd, i zakrivljena palica njegova

kurca odgovara iskrivljenoj zudnji koja me tjera, i vrgak njegova

glaviea udara u todku duboko u meni iz koje brizga sista teku-

eina, vjegtiCji napitak univerzuma.

Da nastavim? Kako se dvoje ljudi mote tako tucati, pa rasta-

ti? Trebali bi ostati zdruZeni zauvijek, sjedinjeni pod podruglji-

vim Mjesecom gto osvjetljava njihova plavidasta tijela, odjevena

u nebo. No jedna je od ironidnih stvari u takvom seksu da on

buja na daljinu, i da ljubavnici koji se tako vole obidno ili ne

mogu iivjeti zajedno ili se, ako im to uspije, iz njihova zdru'Z'iva-

nja izgubi nekakva magija; samo tako mogu poiivjeti zajedno

koliko je potrebno da se mote skuhati kagica, obojati kuea, usa-

diti vodka — ili dijete.

•

Jednom smo i iivjeli skupa, Darth i ja. (Njegovo pravo ime

nije daleko od toga: Darton — ime je dobio po nekom dalekom,

povijesnom vradaru iz obitelji.) Nikad ga nisam tako zvala. Zvala

sam ga Dart: Cinilo mi se tako prikladnim, jer je Zivio kurcem, a

osim toga je stalno bacao strelice.

6

0, kad sam bila mlada, znala

sam se zabavljati mugkim hormonima i svemu gto zbog njih rade.

Smatrala sam tada da bi se mugkarci trebali truditi da postanu

6

Dart, engl. sulica, strelica, napose ona .koja se rukom baca u dasku. (Op. pr.)



ERICA JONG

slieniji Zenama (koje su, kako sam tada pretpostavljala,

racional-

nije),

ali danas, u eetrdeset Cetvrtoj, ja znam da slava i sjaj

mugkoga spola lei bag u njihovoj razliCitosti od nas — iako nas

to, naravno, raspaljuje, bag kako je Narav i htjela, jer je bijes

samo jedan vid nageg nagona za stapanjem.

Upoznala sam ga na nekakvom turistiekom raneu u Wyomin-

gu — zvao se Rand lijenog C (preokrenutog C, dosta slienog nje-

govu kurcu) — i ja sam bila turist a on kauboj. Ne mislim redi da

je on bio

pravi

kauboj. On je bio prestarjeli osnovac s Istoka,

koji se preko ljeta igra kauboja, samo sto ja to nisam znala.

Pod Grand Tetonsom (ili Velikim Cicama, kako ih, tako otvo-

reno, zovu Francuzi), na travnjaku posutom poljskim cvijeCem,

stvorenom u zavoju veliCanstvene rijeke Snake, jaguei na svom

kljusetu, izgledao je kao autentieni kravar. Ili je bar tako izgledao

ovoj kravarki iz newyorgkih kanjona, kaugerli koja je Zeljela da je

pojage.

U taj sam najljepgi dio svijeta (Moose, Wyoming) otigla da

zaboravim jednu staru vezu, tamo gdje los baca parogke. On je

bio strastveni dvadesetpetogodignjak, a ja jog strastvenija trideset-

devetogodignjakinja, koja je flanirala kroz polja runjike, \make i

crnookih maeuhica na svom starom indijanskom poniju. Pogle-

dala sam ga — prljavo playa kosa, izubijani kaubojski gegir, po-

derana kaubojska kogulja, te dirljivo ruZleaste vjede kao u

bebe, a ispod njih te penetrirajuee (namjerno se slithm tim pri-

djevom) plave, plave, plave oei — i vee sam bila na udici. Potom

me je natakao i na negto drugo, u krevetu. Imao je tek dvadeset

pet godina, ali je bio svjestan svoje moei, pa se potrudio da za to

i ja doznam. To gto je volio to gto radim bio je gag na kurcu, jer

je i sam tdio postati priznatim umjetnikom, pa mi je ispriCao

kako je iz gline modelirao motive s Divljeg zapada a la Reming-

ton (kad ne bi, svojim rebrom vigka, modelirao ienska tijela).

SVE2ENSKI BLUES

Poslije ljeta nastavili smo u SoHou i okrugu Litchfield. Tu je

imao nekakvu curu koje sam se morala rijegiti (dvadesettrogodig-

nja gugeica, prva od mnogih), ali smo onda poCeli Zivjeti zajedno

— najvige zato gto nismo mogli podnijeti da makar i jednu noe ne

budemo skupa.

SpoCetka je bilo veliCanstveno: suluda i od droge jog luda

veza, dani vina i rula, sinsemile i krizantema, kokaina i kale.

Noei divljeg beskonaenog tucanja u kojima zaboravijamo koliko

smo to puta obavili zato gto to nema ni poCetka ni kraja. Pogle-

dala bih duZ njegova nosa i ugledala vjeCnost. Noei su mogle tra-

jati eonima, mogle su to biti epohe mjerene geologkim vreme-

nom, no mogle su trajati i tek nekoliko minuta. Tko da to

zna? Dok smo se sparivali, planinski su se lanci dizali i spugtali;

iz rastaljene su se lave stvarale stijene; iz zemlje su grgorila vruea

vrela; ugasli su vulkani ponovno oZivljavali. Citavu godinu nisam

nista radila, a nije ni on. Obilazili smo svijet — od girokog brae-

nog kreveta do girokog braenog kreveta.

Sva su to putovanja bila na tud raeun. Ili smo od Doku-

menta do Baselskog umjetniekog sajma, od Whitneyja do Palaz-

zo Grassija, od Diisseldorfa do Miinchena, od Venecije do Beea,

od Nice do Pariza, od Madrida do Mallorce, od Londona do

Dublina, od Stockholma do Osla, od Tokija do Hong Konga i

Beijinga. Koga briga gdje smo, samo dok smo u krevetu? SjeCam

se, kao kroz maglu, drugih umjetnika, trgovaca umjetninama,

kolekcionara, kritiCara — sjeeam ih se kao duhova u shakespeari-

janskoj tragediji. Ili su i oni bili pijani i okamenjeni kao i mi, ili

smo mi bili pijani i okamenjeni za oboje. S vremena na vrijeme,

ja bih se (buduCi starija, pa po pretpostavci i odgovornija) razbu-

dila i upitala postajemo li pijanice i drogeri, ali u toj gomili, tko

bi to znao? Svi umjetnici piju i fiksaju se. Ili sam bar tako mislila.

28

9



ERICA JONG

A stvarno sam se uzrujala samo jednom: kad je Dart sinsemilu

unio u SSSR — a da mi nije ni rekao.

Stigli smo u svoj grand hotel u MOCKBI i bag smo se htjeli

srugiti u krevet i potvrditi nage prvo sparivanje (proglo je, napo-

kon, veC punih sedam sati otkako smo se tucali u Copenhagenu,

pa smo se oboje nalazili u stanju potpune izgladnjelosti, poznate

samo rainim zarobljenicima), kad mi se Dart nasmijegio onim

svojim bojaAvim smijegkom koji je govorio »voli me« smijegkom

(a gto ga je od djetinjstva prakticirao na majci, dadiljama,

sestrama i svim drugim zenama koje bi naletjele) pa iz ulogka

svojih kaubojskih e'izama izvadio dva spljogtena jointa najCigee

sinsemile okruga Humboldt. Prisjetila sam se gdje se to nalazi-

mo, pretrdiila raskogno ornamentiranu pozlaCenu sobu pokuga-

vajuCi nadi skrivene TV kamere i mikrofone, pogledala svog dje-

tinjeg ljubavnika, i kry mi se doslovce sledila. Sve do tada mu

nikad nisam rekla nijednu ruinu rijeC.

»Baci to«, rekla sam.

»HoC'eg reCi, nedemo ih popug iti?« rekao je moj djeCaCiC gla-

som punim nevjerice.

»Baci ih, i to

smjesta.«

»Samo jedan dim?«

»Niti jedan.« I gledala sam ga kako za njima pugta vodu u

sovjetskom veci (ili da ga nazovem vladimirom?), i dok mu je

u kutu bistrog plavog oka blistala suza za drogom, znala sam

— gto on jog nije shvatio — da je to mogla biti naga sibirska putov-

nica za vjeCna vremena.

Iako sam se na nj ljutila zbog njegove nebrige za moje dobro,

njegova neshvaCanja opasnosti, naprosto nisam imala snage da na

nj vicem, i to nije bilo samo zato gto je soba bila ozyuCena.

OzyuCeno je bilo i moje srce. Toliko sam se uza nj bila vezala

i dugom i tijelom, da bi to bilo kao da vfeem na djetegce u

SVE2ENSKI BLUES

sebi. Kakva je on bio Cudna kombinacija mugke snage i djeCje

lakovjernosti On je mislio da mok naprosto pripaliti joint, pa

ce nestati svi gulazi

Tog se popodneva nismo tucali. A za par koji bi to

uvijek

Cinio Cim bi stigao u novu hotelsku sobu, bio je to svojevrsni ras-

cjep, prvi od mnogih. To je zacijelo imalo nekakve veze s dro-

gom, za koju smo mislili da nas spaja, a zapravo nas je razdvajala

— gto je, naravno, njezin paradoks.

Povijest Dartova bila je povijest prikraCenog djeteta — kao da

je odrastao u getu. Odrastao je u bogatstvu, u Philadelphiji, u

obiteljskoj gradskoj kuCi na Rittenhouse Squareu, punoj Chip-

pendale antikviteta, kineskog porculana, termofora na drveni

ugljen iz sedamnaestog stoljeCa, izlizanih istoCnjaCkih Cilima, sa

sobama punim nikad nogenih cipela i hrpa 6asopisa iz tridesetih

godina, sve takvih stvari. Mati mu je pila geri i pretjerivala sa

Seconalom; otac mu je pio burbon i zavodio debitantice. Dadilje

su pile din i zavodile Darta. On se s erekcijom i rodio, uvijek je

govorila njegova mati (prateei to mutnim, cugerskim smijehom), i

od tada nadalje, nitko tko se o njemu brinuo, nije mu dopustio

da ni na trenutak zaboravi kako njegov kurac smatraju najvaini-

jim organom njegova tijela. Svojedobno sam mislila da je to jako

zgodno, ali sam sad pomislila kako je to zapravo jako 'ialosno da

mladiCa cijene iznad svega po tom privjesku po kojem je jednak

svim drugim mugkarcima — Cak ako je njegov i bio negto yeci i

izgledniji. Ponekad kad razmigljam o tome dode mi da se raspla-

i da Dartu promijenim ime u negto stvarno — moida u

Daniel — i stvorim mu stvaran zivot, onakav kakav bib pokljela

svojemu sinu.

Ali ja ga nemam. Imam saint) blizanke, Michaelu i Edwinu.



ERICA JONG

Dart mi je postao i sin i ljubavnik, gto je opasna (i vjerojatno

nemoguea) kombinacija.

Ta se

Wanderjahr

nastavila i poslije MOCKBE. Tokio, Tai-

pei, Hong Kong, Canton, Shanghai, Beijing, Bangkok, Borobu-

dur, Singapur, Bombaj, New Delhi, Abu Dhabi, Bagdad, Jidda,

Kairo, Atena, Tunis, Nica, Lisabon, Rio — ali zivot u krevetu po

luksuznim hotelima (bez obzira bili to Okura, Ritz, Peninsula,

Oriental, Shangri La, Goodwood Park, Cipriani, Bel Air, Plaza

Athene ili Vier Jahreszeiten) poprilieno je jednak posvuda.

Moja prijateljica Emmie jednom je zgodom zamijetila da je

luksuzni hotel nalik bolnici, i to kako zbog hrane koju ti na koli-

cima dovoze i odvoze i cvijeda koje ti uredno galju poslovni

poznanici (a nikad ljubavnici za koje bi seljela da ti ih pogalje)

i s uljudnim pisamcima i masovno proizvedenim »eestitkama«

koje se pojavljuju u nepravilnim razmacima. Posluga je redovito

tamnoputa i ne govori tvojim jezikom, i prema tvom se stanju

odnose uvijek s istom ravnodugnogau, bez obzira na to leZ"ig li

u krevetu umiruei od neke rijetke boljetice ili ginuei pod ljubav-

nikom. Za njih je to jedno te isto: treba promijeniti posteljinu.

Istina je, mows s ljubavnikom krenuti na put oko svijeta, i Cita-

vim putem ne vidjeti nista do stezanja negova gupka i siluete nje-

gova kurca. I tako je progla godina: jedna od najduljih ili najkra-

dih (ovisno o tome jesam li u torn trenutku bila okamenjena ill

nisam) godina mog

Ali na kraju svi ljubavnici moraju ustati iz kreveta — i tako su

poeeli nagi problemi.

SkuCili smo se u Roxburyju, u mojoj kuCi, Cija je jezgra bila

izgradena u sedamnaestom stoljeCu, da bi joj u osamnaestom i

devetnaestom dodali i krila. A bilo je to i potkrovlje u New Yor-

ku. Trebao mu je, naravno, i automobil, pa sam mu ga i kupila

da mi ga dovozi. Znala sam, naravno, da ga on mote i odnijeti,

SVE2ENSKI BLUES

ali na poCetku ljubavne veze Covjek tako ne misli. Za mog Che-

rija obiean automobil nije bio dovoljno dobar, pa sam mu kupila

mercedes. Bila je to prekrasna obnovljena klasika iz 1969., kad je

njemu bilo svega trinaest godina: bio je to pravi trinaestogodig-

njaCki san, pa sam mu stoga i stavila tablicu na kojoj je pisalo

DART. (0, uvijek sam prema svom ljubavniku zadriala osjedaj

humora — Cak i kad bi me spaljivao do pepela.)

Voljela sam mu kupovati stvari: kaubojsko odijelo od bijelog

antilopa i s dugim resama, bijelo-krem Cizme od aligatorske kok,

te bijeli stetson od deset galona kao krunu kostimu; monogra-

mima uregene ruenike na kojima je pisalo »DVD«; nakit (koji

bi obieno izgubio); elektronsku opremu (koju bi obieno pokva-

rio); dkmpere od kagmira, mokasine od krokodilske kok, skupe

umjetnieke monografije, gravirani pisadi pribor, svilene picaame,

svileno donje rublje, hrpu toga. On je bio moja

shiksa,

7 pa sam

se prema njemu tako i ponagala, bag onako kako se moj bogati

engleski stric Jakob iz Odese, krznar iz East Enda, koji je postao

ladanjski gospodin u Surreyu, odnosio prema svojoj koristici.

Znala sam gto je veliki stil, i stoga sam u Dartu odmah prepozna-

la visoko talentiranog uzchiavanog mugkarca.

No je li on

znao gto je to veliki stil? On bag nijednom nije

odbio dar. Stovise, unatoe svem svom veselju kod primanja,

donja bi mu se usna uvijek malo napueila kao da hoCe reei

kako je dar ipak za mrvicu manji

od onog gto je oCekivao.

Kad bi mu eovjek dao automobil, on bi se driao kao da zeli heli-

kop,ter. Ako bih mu darovala bijelo kaubojsko odijelo, on kao da

je zelio i bijeloga konja koji bi mu pristajao. Ako bih mu dala

prsten, on kao da je zelio i sat. To nikad nije bilo izgovoreno,

a da sam ga i upitala, on bi to strastveno zanijekao. Pa ipak

7

Nelidovska djevojka, sluiavka (jidig). (Qp.pr.)

32

3



ERICA JONG

sam nekako znala da de ga dar zasititi samo na trenutak, to da de

potom na vatru njegove gladi trebati dometnuti jog drva.

Bio je poput kakvog velikog, gladnog, primitivnog boanstva,

halapljivog na djevice, cvjetne vijence, ikupana srca, zaklane

volove, kaleie krvi, 'irtve paljenice... Veselilo me je sve mu to

ponuditi. ‘S'to bi vrijedio say moj uspjeh kad si ne bih mogla pri-

ugtiti mugkarca tako lijepog i prema smrti prkosnog, kakav je bio

Dart?

2ivjela sam iivotom mugkarca, i prema svojoj se karijeri, ula-

ganjima, pa dak i trudnodi odnosila bag onako kako bi to Cinio

mugkarac (Mike i Ed su se rodile carskim rezom u dan i sat

koje sam sama izabrala), pa sam stoga mislila da se na isti naCin

mogu odnositi i prema Dartu. Ali ah — tu je zajeb. Narav nije

tako uredila mugkarce. I gto su zabavniji u krevetu, to su neo-

buzdaniji. Jer divljanje u krevetu jamdi samo diyliina u njima.

Pan nikom ne kupuje 'iivotno osiguranje niti svakog dana

dolazi na veCeru toCno u isti sat. 2ivotno sam si osiguranje mogla

kupiti i sama. Ali mi je u zivotu trebalo ipak malo vise spokoja

od onog gto mi je donosio Dart.

No gto je s ljubavlju? pitate vi. Gdje tu u jednadsibu ulazi liu-

bay? Znala sam da me on strasno ljubi. Volio me onako kako

no" \roll ranu koju zadaje, onako kako 'ienka tarantele voli

milijaka kojem upravo ivade glavu, onako kako dojenCe voli bra-

davicu gto je uzima u zube i grize dok iz nje ne brizne kry pomi-

jegana s mlijekom.

On nije bio namjerno okrutan. Bio je to naprosto dio njegove

naravi — onako kao gto gtipavac ubode konja koji ga nosi preko

rijeke (kao u onom drevnom ezopovskom vicu o naravi gkor-

piona).

Tko zna zbog Cega, no kad bismo bili zajedno, stvari su se

gubile: lisnice, kreditne kartice, nakit. Moicla je to bilo zato

SVE2ENSKI BLUES

gto smo Cesto bili okamenjeni, a moMa i zato gto smo se zajedno

popeli na vrtuljak na kojem je kralj bio vrtlog, nakon Cega su iz

nagih zivota iscezli svaki red i struktura. Sve sam to smatrala

dokazima ljubavi, jer nije li ljubav, napokon, samozaborav? A

kome je on potrebniji no nekome tko je Citav zivot zivio za dis-

ciplinu, za umjetnost, i — unatoe 'ienskom srcu — oponagao

mugku Cyrs t inu?

Kad sam upoznala Darta, ved sam se trideset devet godina

uspinjala staklenim brdom sudbine Z'ene-umjetnika — ieljela

sam da mi za promjenu bude malo i lijepo, ieljela sam nagradu

za svo to oCajniCko uspinjanje, i spoCetka se Cinilo da de mi on

sve to i dati. Nije tu rijed bila samo o njegovoj velikodugnosti

u krevetu, popraeenoj bolnim ritanjem (za koje sam nekako osje-

Cala da mi

pripada,

zato gto sam do'iivjela toliki uspjeh), nego i o

tome kako me je tetogio. Uselio se u moju kudu i preuzeo brigu i

zagtitu nad Leilom Sand. Glumio je tjelohranitelja, kuhara, gefa

sale, opCeg faktotuma. Odhalo je uspijevao zachiati svijet na

uzici, otjerati nezgodne obo'iavatelje, bivge muieve, bivge ljubav-

nike, potencijalne parazite. On se, ukratko, instalirao kao glavni

parazit, dvorska luda, lada zadovoljstva Njegova VeliCanstva,

Malik TintiliniC — gto je, ako se moida sjeCate, samo drugo

ime za vraga.

Ja sam, sve do Dartove epohe, bila vrlo disciplinirana rad-

nica. Bez toga nijedan umjetnik ne stize nikamo. U okrugu

Litchfield imala sam i atelijer — srebrenasti silos sa svjetlarnikom

nalik na opservatorij, odakle sam prouCavala svoje ladanjsko ima-

nje — dok sam u New Yorku imala potkrovlje. Drdie mi je bilo

raditi na ladanju, gdje mi ptiCji pjev ne zadire u posao nego ga

prati. Ali kad bih se jednom dohvatila nekog velikog projekta,

morala bih ostati tu gdje jesam, jer su moja platna u toj 'iivotnoj

fazi bila pozamagna. Osim toga, 6ak je i najavangardnija umjet-

34

5



ERICA JONG

nost u neCemu temeljito konzervativna: voli rasti na jednomu

mjestu.

Dart se instalirao kao moj majordom, potrudio se da posta-

nem ovisna o njegovim uslugama (onako kao gto sebi nikad u

‘iivotu nisam dopustila da postanem ovisna o ikome), a onda

podeo pronalaziti isprike samo da mok pobjedi. Bag kad sam

podela u sebi gajiti iluziju da sam napokon nagla svoj oslonac,

svoju kudnu muzu, muza po srcu svojemu, Mauricea Goudeketa

za svoju Colette, on je podeo provoditi sve vise vremena u New

Yorku, u potkrovlju, uvijek uz nekakvu valjanu izliku: Morao se

nadi s galeristom zainteresiranim za njegov rad. Morao je kupiti

materijal. Morao je otidi do ljevaonice. Ja sam mu pri.thla ono o

demu sanja svaki mladi umjetnik — hambar u kojemu mok raditi,

neogranideno vrijeme i pladene sve trogkove — i bag je tada podeo

bje'iati od mene, ako to nije bjeao od samoga sebe. Nikad to

nisam doznala.

Kamo je odlazio za svih tih izbivanja — kad bi odjurio u auto-

mobilu gto sam mu ga ja kupila, i kad bi se odbio vezati da de u

neko odredeno vrijeme dodi na vederu, i kad mi ne bi htio redi

kamo ide? Moja bi magta smjesta skodila na najgore odgovore:

druge zene, gpekuliranje, gverc drogama, kockanje, drugi

mugkarci .

»Nazvat du te«, rekao bi i uspeo se u krvavocrveni mercedes

(kupljen mojom krvlju), pa bi ponekad i nazvao, a ponekad i ne

bi.

Kad bih se na to potu'Zila, njega bi spopao bijes, pa bi rekao:

»Ali ja se uvijek vradam kudi i tebi.«

Ili bi me opet opathvao:

»Ti meni nikad ne

vjerujef

Uvijek me negto ispitujeg «

Ti uvijek... ti nikad —

jezik muSloga ropstva.

SVE2ENSKI BLUES

4

4

I tako bih koradala svojim atelijerom-silosom, pokugavajuCi

raditi, razorena dugevnoga mira: oslugkivala bih dekajudi da se

javi telefon; oslugkivala bih dekajudi njegov/moj automobil; pitala

bih se hoCe li ili nede dodi kudi na vederu; pitala se da li da ga to

pitam ili da se (jer bi od ispitivanja postajao jog bjesniji) na to

naprosto ne obazirem, i onda bih popila jog Cagu vina. Podela

sam raditi u pripitom stanju.

s

to jog

nikad

nisam dinila. Jer uspr-

kos svem mom odavanju travi, meskalinu, hagigu, kokainu i vinu,

nikad nigta od toga nisam mijegala s poslom. Posao je bio sveti-

nja. Ali se sada moj silos, taj oditi falusni simbol, koji je prije bio

moja sloboda, pretvorio u moju tamnicu. Hodala sam i hodala,

vezana uz taj nijemi telefon kao da je on kudno boanstvo, bojedi

se da odem jer bi me mogao nazvati, bojedi se sjesti u automobil

i odvesti u New York, jer bih ga u svom potkrovlju mogla zatedi

s drugom ienom, bojedi se nazv4i prijateljicu, jer bi se on

mogao odjednom pojaviti i pokljeti me samo za sebe, bojedi

se pomaknuti, slikati, podidi slugalicu i pozvati upomod.

Osjedala sam se kao ona cura u Prici

o

0, zakovana usnama

za svog ljubavnika, da ni na trenutak ne mok zaboraviti na svoje

ropstvo koje voli iako ga mrzi, jer je zveckanje njezinih lanaca iz

nje stvorilo ienu. Je li on svjesno smigljao to moje srozavanje,

moje unigtenje? Ili je on to radio po instinktu, naudio to ocu

na koljenu, to uzvigenu umjetnost spaljivanja jake zene u pepeo?

A onda bi ugao, uvijek kad bih ved od svega digla ruke i pre-

stala ga odekivati. I onda bi me uzeo u narudje, nikad ne rekavgi

grubu rijed. »Moja ljubavi, vjegtice moja, moja bakantice, moja

ljubavi«, promrmljao bi, i mekoda bi njegovih rijedi zasjekla u

mene dublje od bodda. A onda bi me okrenuo i dao mi moje

straga, svojim tvrdim, paro'iastim, demonskim kurcem. A ja

3 6

7



ERICA JONG

VE2ENSKI BLUES

bih samo cmizdrila od eistog olakganja gto se vratio, gto je na

sigurnom, gto je duboko u meni, i onda bismo projebali nod,

bez ikakvih pitanja, sve do sljedeee zgode.

2

egifriranje vatre

maleittrot,

4

i

owo. 1friam.

to

g

a

, ;a7K,A,

Bessie Smith

D

art je bio sladak. Da je bio kiseo ili opak, sve bi bilo

mnogo jednostavnije. Jer bih smjesta pobjegla. Ali on

je spoeetka rijetko kad i izgovorio igta gto nije bilo

ljupko, milo i slatko. Govorio je, zapravo, kao Hallmarkova

Cestika. Sarno gto su mu rijeCi u la." utjerivala vlastita djela. Bio

je poput nekih glumaca ili politieara — pun uvjeravanja i lijepih

rijeei, no ipak stalno

radeei negto gto

u tebi stalno izaziva stragno

nepovjerenje. »Bit du uvijek tu s tobom«, govorio je on. Pa ipak

je stajala Cinjenica da ga poCesto nisam mogla dobiti ni na tele-

fon.

Pokugavala sam smisliti kako da ga zadrZim uza se. Na puto-

vanjima je to bilo srazmjerno lako; tu bi uvijek bio uza me (zbog

toga i to naga kompulzivna putovanja). Ali je kod kuCe bilo tete.

Ako mu nije bio dovoljan atelijer koji sam mu dala — taj pre-



ERICA JONG

krasni stari gtagalj, sa svjetlarnicima na krovu i sjenicima pretvo-

renim u balkone za spavanje, s vlastitom malom spavadom

sobom i kuhinjicom — onda Cu morati muenuti glavom da smi-

slim negto drugo: zajedniCke projekte na kojima demo suradivati

(no gto mi nikad ne bi uspjelo, jer bi on bio bogzna gdje — sad sa

gokom otkrivam da ga nikad nisam vidjela da negto slika iii

modelira), njegove fotografije i portrete koje Cu raditi, rudkove

i veCere s vdinim ljudima koji bi mu mogli pomodi u karijeri.

No sve bi to koristilo samo nakratko. On se dvrsto uhvatio

toga da bismo trebali raditi zajedno (gto je vrlo tegko za umjet-

nike koji imaju vlastite vizije), i ja sam bila spremna na sve, samo

da ga •zadthm kraj sebe, tako da sam se upustila i u tu glupost.

Bag gledam jednu od slika gto sam je napravila prema njego-

voj zamisli (on je na salveti na'vrljao grubu skicu, a ja sam je,

naravno, naslikala), i ne mogu zanijekati da je to dist pobadaj.

Uopde nije u mom stilu. Ja sam to naslikala (kao omadijana) pri-

lidno sodan prikaz nageg prvog susreta kod Tetonsa: kauboja i

kaugerlu kako jagu, u smiraju, kroz cvjetna polja, sliku primjere-

niju kojoj od onih pseudo-hipidkih destitki no izloki novih rado-

va Leile Sand. No za to i nije bilo opasnosti, jer kad sam pogle-

dala tko je potpisao sliku, nisam na njoj vidjela ni traga od vla-

stitog imena, ved samo »Darton Venable Donegal IV«, ispisano

krupnim cinobernim slovima.

U ime nageg zajednidkog iivota otigla sam Cak dotle da

kupim zgradu u Greene Streetu i osnujem galeriju za nove

umjetnike kako bi tu mogao izlagati (jer je bio pasje srede, rekao

je, u traganju za vlastitom galerijom). Radio je upravo davolski

na obnavljanju zgrade, pri postavljanju prve skupne izloke i lan-

siranju galerije — nazvane, u Cast nage veze, Grand Teton Gallery

— ali cim je ona poCela pokazivati znake stvarnog uspjeha, on je

za nju izgubio zanimanje, bag kao gto je na kraju izgubio zanima-

SVE2ENSKI BLUES

nje i za sve drugo gto mu je obedavalo uspjeh koji je navodno

toliko zelio. Eto, bag nikako nije uspijevao skupiti dovoljno mate-

rijala za svoju projektiranu samostalnu izloku, iako je to stalno

obedavao. (Tvrdio je da ga u tome kodi

moj

uspjeh.) Nije htio ni

voditi galeriju, kao gto je govorio. Naposljetku sam za taj posao

nagla zgodan mladi curetak — koji je on na koncu zaveo — ali on

na svojoj izlokbi nikad nije ni

po.eo

raditi.

Pa ipak je ponekad prema meni znao biti tako njean i tako

ljubak.

Sjedam se kako je, kad mi je zatrebao nekakav plastelin,

pretraio ditav grad. Sjedam se kako je jednom zgodom dekao

ditav dan na JFK-u zato gto mi je iz Italije dolazila pogiljka

potrepgtina, a znao je koliko me brine hoCe li to stidi u redu. Sje-

dam se kako me je tetogio kad sam bila bolesna, kako mi je

kuhao daj, donosio krepke juhe, prepirao se s lijednicima o

tome jesam li mokla alergidna na ovaj ili onaj antibiotik. Sada,

dok se ljutim, o tome ne kelim ni misliti — no sve se to dogodilo,

i ja ne mogu udiniti da se nije.

.Kad bih samo mogla putovati kroz vrijeme i vratiti se na

podetak nage veze i obnoviti njegovu slast, za to bill dala vragu

hipoteku na vlastitu dugu. A kraj 'lako otruje podetak, kad je

dovjek zgrokn svim tim izdajama. Ali na podetku, kad se dovjek

nada da je nagao svoju Jedinu Pravu Ljubav, svijet je pun slasti, i

hodag krilatim korakom, i srce ti je balon punjen helijem na

kojem se nikad nese stvoriti rupica.

sam samo tvoje zrcalo«, govorio mi je Dart na ludom,

strastvenom podetku nage veze, dok smo diljem svijeta projeba-

vali nage nodi — ali mi se danas dini da nikad nisam shvatila

koliko je to bilo istina.

Dart je bio Mjesec kojem je Sunce davalo sjaj. I znao se smi-

jegiti na poseban nadin — glava zabadena u stranu, s bljeskom u

modrim odima, s ustima izvijenim u antikni MjeseCev srp — smi-

40

1



ERICA JONG

jegiti se tako da bi rastopio svaaje srce. Na jednom od nagih

sasvim prvih putovanja, dok smo sjedili jedno uz drugo u suma-

glici gampanjca u prvom razredu putniCkog aviona, sjeCam se

kako sam opazila negto u naCinu kako mi se Dart smijegi: smije-

gak se doimao nekako

uvjeibano.

Kao da mu je netko rekao koli-

ki se garm krije u torn smijegku, i kao da ga je on potom vjekao

pred zrcalom. To sam pomislila na poCetku nagih dana i zato

sam to potom, naravno, smjesta zaboravila. Kad sam mu jednom

dogla u srce, otjerana od razuma neumornoku njegova kurca, na

nj vise i nisam mogla gledati kritiCnim okom — i tako je njegov

smijegak postao moj smijegak, njegovi ciljevi moji ciljevi, njegove

patnje moje patnje.

Kad bih imala ljubavniCki vremenski stroj i kad bih se mogla

po volji vratiti u proglost i ofivjeti jedno od svojih putovanja,

koje bih izabrala? Hong Kong Harbor u smiraju i nage ludo

jebavanje u kraljevski girokom krevetu u Mandarinu? Heming-

wayevu sobu u Grittiju u Veneciji, dok strasno ljubujemo a iz

radija se izlijeva Vivaldi? Onu rugevnu kolibu (napravljenu od

ameriCkog bora) na rural Lijeni C u Wyomingu, gdje smo pro-

jebavali nage noCi, eudeCi se kao pastusi gto smo napokon nagli

svog spolnog partnera? (Dart je bio prvi mugkarac gto sam ga

ikad upoznala lud za seksom koliko i ja, i podjednako neCedan

glede okusa i mirisa, isto tako razigran kao gtene, isto tako mra-

Can i uzritan i divlji.)

Ne — ne bih izabrala nijedan od velikih hotela po kojima smo

rasipali nage ruCnike i plahte i sluz i sjeme i slinu. Niti bih se vra-

tila na onaj prvi put u onom wyomingkom raju, gdje smo se ueili

letjeti i jahati i ufivali u domaeim medenjacima, pastrvi s rogtilja i

kajgani. Zvuei 'eudno, ali bih najradije izabrala izlet u Jugoslaviju,

na koji smo se jednom otputili da potrogimo sve one blokirane

dinare gto su se tu skupili od prodaje mojih slika.

SVE'2ENSKI BLUES

Vidim ga kako lezi na plafi na dalmatinskoj obali (pretpo-

stavljam negdje izmedu Dubrovnika i Splita). Iznad nas je korni-

ga ceste usjeeene u vapnenac. Ona se mjestimice runi i rugi u

komadima, poput odiseje nagega fivota. Ispod nas obalu life

Jadransko more. Plata je kamenita, pa smo rasprostrli ruCnike

i deke, na kojima su sad rasute ronilaCke maske i oprema kao

i ostaci nageg seljaCkog piknika, ruCka od groZda, gljiva, sira, kru-

ha i domadeg crnog vina u kvrgavoj boci od zelenog stakla nevi-

noj od svake etikete. Plaza je pusta i oboje smo goli (ne obnakni

— jer obnaknost je uljudnija rodica golotinje) na rascvjetalu sun-

cu. U tandemu jedno drugom makmo tijelo: najprije on meni

obraduje leda s beskondenom njdnoku; potom ja to Cinim nje-

mu. Potom mi obraduje usne, bradavice, bedra, koljena — a onda

mi je uronio svoju sladanu, kovrCavu djeeaCku glavu medu

koljena i sad se uspinje, polako mi lifuci jednu stranu klitorisa,

pa se spugta niz drugu, pa paluca jezikom u tu gupljinu na

koju bi se tako rado ponovno uspeo, i dovodi me da gromovito

svrgavam svrgavam i svrgavam i svrgavam, prije nego sto de se

udostojiti podiCi me na koljena i pojebati me brutalno, skoro

bolno, zguzeCke, pri Cemu vrelina njegova kurca kao da samo

ponavlja vrelinu sunca gto nas pede. A kad smo gotovi, ostajemo

leiati jedno drugom u zagrljaju na toj kamenoj plafi, i moja je

glava pod njegovim pazuhom, gdje njugirn vonj koji povezuje

moj menstrualni ciklus i Mjesec, taj slatki znoj gto se drii u

drhtavim kapima za mednoute vitice u krivini njegova pazuha.

ToCno se sjeeam svake vitice na suncu, sklonost njegovih

dlaka pod pazuhom da se zaplieu u Cvorke — koje du mu kasnije

njeko odsjeCi gkaricama za nokte — blagih spirala pepeljasto-pla-

vih dlaka oko bradavica, krivine njegova toplog trbuha (ne tako

ravnog kao gto je on to felio, kvragu — ali taj je kvragu

njegov a

ne moj), i opsadnog ovna njegova kurca, tako varljivo pitomog



ERICA JONG

dok se odmara, s nthnim pupoljeiCem zakrivljenim ulijevo, dok

isplakuje jednu suzu blistave rose.

Sjeeam se oblika njegovih stegana, plave file gto je pulsirala

na mjestu gdje se noga spajala s preponama, zlaeanih dlaCica

na njegovim listovima, dtthne tetiva. A onda se sjeeam i pomalo

Cudnog mirisa, kao napol pojedenog moljcima, njegovih usta —

ne bag neugodnog, ali s blagom aluzijom na iskvarenost — »molj-

cima najeden vonj starog novca«, kako ga je on zvao (jer je znao

biti duhovit i na vlastiti raeun). Zapazila sam taj vonj odmah na

poe'etku i onda ga prestala opaiati — da bih ga sad, na kraju,

ponovno poe'ela.

Provezli smo se kroz Jugoslaviju u siaugnom i jeftinom jugo-

slavenskom automobilu zvanom zastava — bio je to jedini auto-

mobil gto smo ga mogli unajmiti. Motor mu je zacijelo bio napra-

vljen od plastike, pa je negdje u makedonskim brdima ispustio

dugu. Automobil je zakagljucao i stao na brdskoj cesti u podru-

Cju paklenskih tvornica i rudnika, gdje se Cinilo da seljaci, s licem

od gtavljene koze, i u znojem natopljenim garenim rupcima,

kopaju olovo. Jasno da to nije bilo olovo, all je ono visjelo na

nebu poput sivkaste magle, budedi misao na gnome u zemlji

Oz i Ev, na podzemne tvornice i podrueja infernalne tame.

U toj paklenskoj zemlji nitko ziv nije govorio engleski, a nije

bilo ni autoservisa.

»Imamo li, lutko, vjegalicu od '2"ice?« upitao je Dart nakon gto

je pogledao pod haubu, pa mi prigao paradnim korakom, kao da

se nada Legiji easti.

Znala sam da je bolje ne pitati ga gto de mu to. Zapravo to

nisam bag ni zeljela znati. Iz svoje skupe torbe od goblena i opgi-

vene koiom, izvadila sam vjegalicu kao da sam bolniCarka pri

kojem od onih abortusa na kuhinjskom stolu iz moje mladosti.

Bila sam puna divljenja prema njegovom waspovskom talentu

SVEkENSKI BLUES

za popravljanje... ja koja sam odrasla u siromagtvu u Washington

Heightsu, no sa 2idovima koji bi, kad bi se negto pokvarilo,

»pozvali eovjeka« — neizbjdno Poljaka, Irca ili Latina, ili kojeg

drugog pripadnika tog najnaeg stalda koji postoji samo zato

da bi 2idove spasio od manualnog rada. U toj Dartovoj sposob-

nosti da popravlja stvari, poput nice za davanje gasa, bilo je negto

gto me pahlo. To kao da je imalo nekakvu seksualnu dimenziju.

A zastavu je doista i popravio. Kad smo zapuCkali prema

jugoslavenskom smiraju, pomislila sam kako sam napokon prona-

gla svog popravljaea: svog pobratima, supstancu o kojoj Cu posta-

ti ovisnik, svoga gurdea, svoju ljubay.

Ljubav je najslada ovisnost. Tko ne bi prodao i dugu za san o

dvoje koje su postali jedno, za divotu tucanja na suncu na

jadranskoj plazi s mladim bogom pozlaCenih pazuha? Mislila

sam da smo pajdagi, ortaci, ljubavnici, prijatelji. Ja, koja sam se

uvijek — Cak i u braku — driala opsesivno odvojeno, sad sam

se opugtala u slatkoei sparivanja, slatkoei ortagtva, dvoje ljudi

ujedinjenih protiv svijeta neprijateljskih stranaca.

Mora se priznati: slavne 'ene privlaCe hohgtaplere i kuferage.

Oni bolji mugkarci, oni normalni, mnogo su bojaAiviji pa se

neekaju da pridu. I tako se eovjek okrene oko sebe i vidi da

je svijet pun Clausa von Bulowsa, Chrisa i Morrisa Townsendsa,

ukratko, vidi svijet lovaca na nasljednice, sigolova i grebatora. A

fini mugkarci, zato gto su fini, oklijevaju — a u ljubavi, kao i u

ratu, onaj koji oklijeva, propada.

•

Pravi kljuC Darta krio se u njegovu ocu, iako sam se punih

pet godina opirala da to uvidim. Darton Venable Donegal III

bio je protuha stare gkole u lovu na obiteljski imetak. Henry

James bi ga opisao po zasluzi — a i Dickens. Imao je dva metra,

44 5



ERICA JONG

sijedu kosu, rumeno lice, i nikakva dodira s ljudskim osjeCajima.

Govorio je kao Covjek, izgledao kao Covjek, jeo kao Covjek — all

gto ste ga bolje poznavali (gto je donekle contradictio in adjecto,

jer je on u biti bio nespoznatljiv), sve ste vise shvaCali da on

samo personificira ljudsko bice, onako kako to dine pojedini zlo-

Cesti oblici zivota u masovnoj znanstvenoj fantastici.

Moj prvi susret uiivo s Dartovim ocem odigrao se na Dan

zahvalnosti prve godine Dartovog i mog zajedniekog

Bili smo pozvani — ne, naredeno nam je da dodemo — u palaeu

starijih Donegalsa u Philadelphiji, da bismo ondje sudjelovati u

toj echt

ameriekoj proslavi. Moram priznati da mi je moje iidov-

sko djetinjstvo u Dyckman Streetu ugradilo do'iivotno divljenje

prema starim WASP-ovskim obiCajima. Jebuei se s Dartom, ja

se nisam jebala samo s mugkarcem; jebala sam se s ameriekom

povijeku, mitom o

Mayfloweru,

kolonijalnom progloku. Dok

su moji predci u Ukrajini trgali svoj cmi seljaCki kruh, Dartovi

su birali izmedu Citave zbirke srebrnih vilica i pili Caj u Amerie-

kim kolonijalnim damama. Ta je usporedba sa stolom bila sasvim

primjerena, jer iako je Dartova obitelj bila silazno mobilna (kao

gto to mote biti svaki WASP iz Drugtvenog imenika), ipak su jog

imali toliko i srebra i kogtanog porculana da bi mogli posluziti

predsjednike i kraljeve — kad bi, gto je krajnje nevjerojatno, pred-

sjednici i kraljevi pristali doei.

Ali danas im u goste nisu dolazili nikakvi predsjednici i

nikakvi kraljevi; dogao im je samo njihov dvadesetpetogodignji

sin i njegova tridesetdevetogodignja

inamorata. Darta je drazila

oCeva ljubomora na mene (jer je Dartov otac moje radove i

poznavao i cijenio). Kad je Covjeku dvadeset pet godina i kad

kuei dovede ljubavnicu godinama bUu roditeljskoj no svojoj

generaciji, to je onda svojevrstan trijumf, vitlanje edipovskim,

dokazima superiornosti, gto mi nije sasvim promaklo.

SVE2ENSKI BLUES

Vidjela sam Dartov ushit kad me je doveo kuei na veeeru, a

vidjela sam i da njegov otac gubi boj, zato gto mu je stalno negto

ispadalo iz ruke — hladno srebro, toplo predjelo, pa napokon

vinska Caga od baccaratskog kristala, Cije je blistave krhotine

potom morao i pomesti s rafiniranom ugladenoku.

Kuea Dartovih roditelja bila je pretrpana i razdrpana mae-

kama. Na urn su mi dogla bra& Collyer. Poderane stolice Nau-

gahyde stajale su kraj ovalnih portreta obiteljskih predaka.

Antikni Chippendale stajao je rame uz rame s preklopnim stoli-

cama s buvljaka. Platno je na tapeciranom namjegtaju visjelo u

krpama, zahvaljujudi djelovanju eetiri obiteljska maCka — C atullu-

sa, Petroniusa, Brutusa i Juliusa Caesara (koje su zvali Cat, Pet,

Brute, odnosno Julie

s).

Kad smo ugli u dnevnu sobu, Dartov je otac bag kleeao pred

ognjigtem i pipao po vatri (Cemu su mugki u toj obitelji bili vrlo

vjegti).

SkoCio je na noge, i smjesta se vidjelo da je stariji Darton vigi

i od svog povisokog sina.

»Dobro, mladieu«, rekao je i zustro se rukovao sa sinom.

»Upoznaj nas.«

»Leila Sand«, rekao je Dart, ponosan gto jebe javno ime.

»Vidi, vidi, vidi«, rekao je stariji Darton. »Kakva Cast.«

Ja sam sjela kraj vatre u crveni Naugahyde stolac (Ciji futer

kao da se zaielio svjetlosti dana), a onda su dva Dartona —

otac i sin — pogli u kuhinju donijeti pie i predjelo. Ja sam sjedila

i privikavala se na ambijent, koji mi je, s obzirom na moje

pori-

jeklo, bio egzotiCan koliko i dvorci-blizanci sultana od Bruneja.

Formalnosti izmedu Dartona III. i Dartona IV., maCjim nok-

tima izgreban namjegtaj, antikni Chippendale, smrad naftalina i

ma C ie piga see, kojom je sve bilo natopljeno... sve mi je to govorilo

8

Cat

je ma&a,

pet je maza (kuCni ljubimac),

a brute

je divljak. (Op. pr.)

46

7



ERICA JONG

o waspizmu — i njegova je esencija na mene djelovala podjednako

afrodizijaeki kao gto je vjerojatno na Darta djelovalo moje iidov-

stvo.

Dnevna je soba njihove gradske kuee gledala na mali vrt s

vodoskokom, na eijem je vrhu stajao Erosov kipiC i drhtao od

studeni. Svjetlo je bilo zimsko, all je u sobi bilo toplo. Nedosta-

jao mi je Dart. Naga je tjelesna veza bila tako jaka da bih se, kad

bi se on i na trenutak udaljio iz sobe, osjeCala kao odrezana. Kad

bismo bill zajedno, stalno bismo se dtiali za ruke, doticali se

bokovima, milovali se. Kad bismo se doticali, bilo bi nam kao

da smo se vratili na neko praiskonsko mjesto gdje su vdini

samo dodiri. Bio je to najsnaniji osjeCaj gto sam ga ikad iskusila,

i on je rugio svaku sposobnost zapdianja, svako rasudivanje, sva-

ki osjeeaj za vrijeme.

Pojavila se Dartova mati.

Iako mi je Dart rekao da je gojazna, ja ipak nisam bila

spremna na to gto sam ugledala. Bila je to iena girokih ramena,

tegka mo'ida sto pedeset kila, a njezino maleno, blijedo lice dje-

vojeice gubilo se u podbradcima. Svoju je finu srebrnasto-plavu

kosu nosila onako kako ju je vjerojatno nosila i u sedmoj godini

'2"ivota — zakaCenu s obje strane lice kopeama kornjaCevine — a

sve je na njoj stvaralo nedvojbeni dojam djeteta koje je posegnulo

u teglicu s bombonima. Nosila je bezlienu haljinu od crnoga kre-

pa, s nizom crnih ahata na ovratniku izrezanom u obliku slova U,

a na nogama je imala djeCje cipelice od bijele jelenje kok. Kad je

sjela na kaue — a ueinila je to siurno — pokazalo se da je predebe-

la i da prebaci nogu preko noge i da ih skupi zajedno, pa je tako

ostala sjediti girom raskreCena, tako da sam joj vidjela staromod-

ne duge gale i dio mesnatih stegana.

»Mislim, zdravo « rekla je milozyuCnim, salom pridavljenim

glasom. U gezdesetoj je godini 'Zivota izgledala djetinjastije od

SVE2ENSKI BLUES

mojih gestogodignjih keeri — kao da se u njoj negto preprijeCilo,

pa joj je tijelo ostarjelo dok joj je um bezbrino, upravo tvrdogla-

vo, ostao u djetinjstvu. »Bag

neou

odrasti«, kao da su govorile

njezine plave oci. Smjesta sam uoeila slier

lost izmedu nje i sina,

odluenost da u sebe trpa sve dobro — ako treba i do muenine

— Cisto zato da dokak da mok sve gto hose.

»Dobro, gdje je moje pide?« upitala je gospoda Donegal

kenjkavo. »I gdje je moje predjelo?«

Pogledala me. Osjetila sam da bih se morala ispriCati.

»0, Ven, Ven « zazvala je, mednim se glasom uspinjudi lje-

stvicom. »0, Ven « — gto je bio nadimak Dartova oca. (Gospodu

Donegal su zvali Muffle — od Marthe — a Dart je za svoju obitelj

bio Trick, prema nekakvoj etimologiji djeCjeg govora, koju bag

nisam sasvim razumjela. 2idovske obitelji nemaju tih problema

s nomenklaturom. U torn sam trenutku sve to nalazila bizarno

zanimljivim. »Ven«, »Muffie«, »Trick«: to nisu imena s kojima

se Cesto sreee na Washington Heightsu.)

Gospodin Donegal je stigao s predjelom, aran'2"iranim u alu-

minijske posudice oeito ostale od gotove veeere, a ove su pak

bile polokne na vrlo veliCajan engleski srebrni pladanj u rokoko

stilu. Bile su tu razne poslastice najrazliCitije deskripcije, no bili

su tu i kavijar, pagteta od gugejih jetrica i dimljeni losos. Time

bi se lako moglo nahraniti tucet ljudi.

Nad predjelom je predsjedala gospoda Donegal. OCito je bilo

da nema poslu'iivanja po

»Jeste za malo kavijara, milo?« upitala je gospoda Donegal. I

onda mi ga je, i ne saCekavgi odgovor, pripravila malo, poprativgi

to sljedeCim komentarom: »Kavijar jedem od treCe godine Zivota,

kad mi ga je mama prvi put dala. DjeCjom sam ZliCicom dokraj-

Cila Citavu teglicu jesetre. Mokte se zamisliti koliko se dadilja

ljutila. Ali joj je mama rekla: 'Nemojte je kazniti, dadiljo Frith'

48 9



ERICA cTONG

— ona je bila moja prva dadilja. 'Nikad nije prerano zavoljeti jese-

tru.'«

Nasmijala sam se, iako pomalo ukoaeno. OCito je bilo da je

to priCa iz konzerve — da su je isprieali yea mnogo puta u slianim

okolnostima i zbog istog razloga. Bila je to svojevrsna gifra, i ja

sam je brzo razrijegila. »Rodila sam se kao bogato, ekscentriano

i razmakno dijete«, govorila je ona, »i nadam se da to nalazite

garmantnim, jer je to sve Erne se mogu podiCiti. Jog sam kao

dijete jela kavijar, i jog ga jedem, pa sam jog dijete.«

»Ha ha«, nasmijala sam se. »Ha ha.«

Gospoda Donegal kao da i nije opazila koliko je moj smijeh

gupalj. Sretna gto je dobila novu publiku za stare priCe, nastavila

je sve dalje i dalje o maminoj sklonosti kavijaru, i svojim debi-

tantskim danima u Stork Clubu, svom braenom putovanju u

Europu s Venom (njihov se Delahaye pokvario u Alpama), i

kako je Trick kao mali bio sladak. Svo je vrijeme palila jedan

Pall Mall na drugom, trusila martinije, i ubacivala u usta posla-

sticu za poslasticom.

Dart mi je ispriCao da njegova mati svakodnevno spava do

pet sati, da praktiCki nikad ne izlazi iz kuee, jer se Liasava

onog gto bi mogla otkriti u vanjskom svijetu, iz kojeg se povukla

ubrzo nakon gto se rodila. OCekivala sam da de biti Cudna, no

njezina je neobianost nadigla Cak i moja oCekivanja. Ne bi se

moglo reCi da nije bila ugodna; bila je. Ali se einilo kao da raz-

govara u pripremljenim slikama, sve redom uigranim.

»C'estitke « rekao je gospodin Donegal. »Zaboravili smo na

aestitke « Poslije Cega se povukao u skoro neprolazni solarij

(krcat novinama, kutijama, nikad raspakiranim kuhinjskim apara-

tima i odjeaom) da bi odonuda izvukao aitav niz prirodnih kuve-

rata i dvije uvogtene kutije iz cyjeeamice.

»0, Ven Kako

lijepo

od tebe « rekla je gospoda Donegal.

SVE2ENSKT BLUES

»Jedna za tebe I jedna za vas « rekao je gospodin Donegal i

objema damama pruzio cvjedarsku kutiju.

Ja sam svoju otvorila sa zebnjom, i to ne samo zato gto mrzim

ukrasne kitice cvijeda, nego i zato gto sam na sebi imala haljinu

od vrlo tankog gamoa, koju bi igla unigtila. U kutiji je bila kitica

od ponegto povelih Tropicana riia, povezanih naranCastim i zlat-

nim vrpcama.

»0, hvala yam«, slagala sam. Gospoda Donegal je dobila istu

takvu kiticu, i to ju je, izgleda, jako razveselilo. Smjesta je to sta-

vila na sebe, i rep kitice savila prema svojim uzbibanim grudima.

»0, prekrasno « rekla je. »A sad da vidimo karte.«

Ja sam se poCela igrati svojom kiticom, sve u nadi da nitko

nese ni opaziti da je nisam stavila na sebe. Ali nisam bila te sre-

de. Gospodin Donegal mi je prigao i prikadio mi je na prsa, i

tako mi upropastio haljinu, gto je sve obavio s brzim i nepogre-

givim osjedajem.

»'Sretan Dan zahvalnosti mojoj ljubljenoj

roditala je

glasno gospoda Donegal. »'Najdrdia zeno, ljubljeno bide, /

moje ti srce u ovaj dan klice. / Zbog tebe mi svaki praznik je

vesel i mio. / Bez tebe bi iivot izgubio boje, / stog pozdravljam

te, najdrak moje. Sretan Dan zahvalnosti od tvog oboavatelja

Vena.'«

Na dani znak, gospodin Donegal se naklonio i poljubio svoju

imobiliziranu

»0, Ven«, rekla je ona. »Bag prekrasno.«

»Ni upola kao ti, ljubavi moja«, rekao je Ven, kao da naizust

recitira pjesmicu.

»Kakva smo mi skladna obitelj « rekla je gospoda Donegal.

Po izrazima lica dvojice mugkaraca dalo se zakljuCiti da su to

komediju odigrali ved bezbroj puta.

Gospoda Donegal je nastavila Chau ostale destitke svog



ERICA JONG

i sve su one bile podjednako saharinske i na svoj mlin. No nju

kao da su istinski veselili ti iskazani sentimenti. Kako jog nikad

nisam srela ljude koji bi eestitke shvaeali ozbiljno, ostala sam

zapanjena. Odrasla sam u svijetu gdje su takvi osjedaji bili povod

za buCan smijeh. Za stolom moje

obitelj — pa kakav bio da bio —

zakon je bio zloCesto ismijavanje i satirieni kvetch. Uvijek sam se

pitala tko kupuje takve eestitke — i sad sam doznala.

U jednom trenutku prije poeetka veCere, Dart je nestao u

gornjim odajama kuee i onda ga neko vrijeme nije bilo.

Ja sam bila ostavljena da s mukom pokugavam nastaviti raz-

govor s Muffie i Venom.

Kod njih je, medutim, najeudnije bilo gto su se svi njihovi

razgovori ticali tema od prije 1947. Ona je voljela razgovarati

o gkoli gospodice Porter, o svojoj maturalnoj zabavi i medenom

mjesecu — dvogodignjem razbacivanju novaca po Europi — a on

je volio priCati o danima na Princetonu, o klubu u kojem je

jeo, i veselim psinama svojih sugkolaraca, i kako je na harvard-

skom pravu skoro uredio

Review. Bila je to kuda u kojoj je vri-

jeme stab. Zatim bi se smjesta preglo na gospodicu Havisham, a

gospodu Micawber da i ne spominjemo. Nikakvo onda eudo da

im je i vlastiti sin nestao u kupaonici da se iz nje, po svemu

sudeei, nikad i ne vrati.

Srce mi se raznjeiilo prema Dartu, koji je morao stvoriti zivot

iz takvog roditeljskog materijala koji nije obeeavao bag nista. On

je zapravo bio siroee, jer u kuei nije bilo nikoga da ga odgaja.

Oba su njegova roditelja ostala zarobljena u proglosti.

»Mi smo u obitelji imali mnogo umjetnika«, rekao je gospo-

din Donegal. »Bag me

nimalo

ne Cudi gto se vi i Trick tako

dobro sldiete. Osim Tricka, bio je tu i stric Wesley — zar ne,

Muffle? — koji je bio pejsaist, dobro poznat u Vermontu.«

Pokazao je na izmuCenu studijicu natkritoga mosta gto je visjela

SVE2ENSKI BLUES

nad ognjigtem. »A bila je tu i tetka Millicent, koja je slikala akto-

ve.«

»Ali to nije sve«, rekla je Muffle i s negodovanjem zakolutala

»Radila je ona i

druge

teme.«

»Gospoda Donegal oat() misli na njezino lezbijsko razdoblje,

u kojem je slikala dame u raznim, da tako kdiemo, kompromiti-

rajudim pozama«, informirao me je gospodin Donegal.

»I dobro si rekao«, rekla je gospoda Donegal.

»Gospoda Donegal vjeruje da je oralni seks samo prolazna

moda«, rekao je gospodin Donegal i nacerio mi se. »to vi misli-

te o tome?«

Ja sam pocrvenjela. (Gospoda me Donegal, tko zna zbog

Cega, podsjetila na reeenicu Enid Bagnold: »U

moje su doba

samo crnkinje do'iivljavale orgazam.«)

»Mislim, ovaj, on je kroz eitavu povijest imao svojih poklo-

nika. Stari su Grci zapravo...«

»Ona je upravo

savrrrrrrfena

kombinacija za Tricka«, rekla je

gospoda Donegal. »Ona je, osim njega, jedini meni poznati

Covjek koji ee u jednom dahu priCati o starim Grcima i oralnom

seksu.«

A onda se ponovno pojavio Trick (ili Dart), odrvenio kao

boiena gunka. Sto god da je radio u kupaonici, radio je to s

neeim kupljenim ispod pulta.

»Je li veCera gotova, Ven?« upitala je gospoda Donegal.

»Ne bag sasvim, dugo«, odgovorio je gospodin Donegal.

»Djevojke jog prtljaju.«

Razgovor je zastajkivao. Kad dvojig gto bi rekla, ne reci nista,

preklinjala sam samu sebe. Iako sam u normalnim prilikama uvi-

jek imala spremnu dosjetku, sad nisam mogla smisliti prokleto

nista da ka'2'em. Vjerojatno je to bilo zbog pro'2"imajueeg vonja

waspizma, madaka, razgovora, ili Ciste votke gto sam je trogila s

52

3



ERICA JONG

kavijarom, no na um su mi padale samo svakodnevne banalnosti

poput: »Jedan bod na vrijeme, gtedi devet zakagnjelih«, ili »na

kamenu koji se kotrlja ne skuplja se mahovina«, ili »gtedi na

kapaljku, rasipa na pipu«. Sto je bilo u tim Donegalovima da

se osjeeam kao da sam u

Almanahu sirotog Richarda

9 ?

(Unatod

tome gto sam u jednom trenutku svoje hegire i sama bila udata

za waspovskog nasljednika, a bilo je to negdje gezdesetih, kad su

se svi jako trudili zamesti svaki trag ameriCke bagtine. Danas, u

Reaganovim godinama, to se opet shvaea nekako ozbiljno. I gto

je priliCno eudno, za tim sam se i sama povela.)

Pojavila se dvorkinja i najavila veCeru. Bila je to smrknuta

brineta od mokla osamnaest godina, odjevena u bijelu najlonsku

minihaljinu sa zavijenim porubom. Na nogama su joj bile bijele

plastiene kaubojske dizme, a u dugoj joj je, spetljanoj kosi bio

dugi bijeli rajf. Stvarala je dojam kao da su je nabavili preko

ureda za zapogljavanje lokalnog popravnog doma.

»Veeera je na stolu«, rekla je izmedu dva 'ivaka kaugume

koje su joj bila puna usta.

Gospodin Donegal je ustao (sjedio je na uleknutom kaudu do

svoje ene), i pritom mu je iz dkpa sakoa od zelenog barguna

ispao paketic kondoma. »Excita«, tako su se zvali, sudeei po

gokantno rtiiCastim slovima. Ja sam ih vidjela. On je vidio da

sam ih vidjela. Pa me pogledao u oCi, izazivaCki, dok ih je stay-

ljao u clkp. Bio je to veliki trenutak, kako to vele u kazaligtu.

Koji bi se aforizam u Almanahu sirotog Richarda

nagao za ovakvu

zgodu?

I tako k vederi. Krenuli smo prema pretrpanoj formalnoj bla-

govaonici, gdje je bio stol, elaborirano postavljen s pravom

9

Poor Richard's Almannack,

kompilacijsko izdanje (1732.-57.) Benjamina Franklina

(pod pseudonimom Richard Saunders), poznato po svojim uvrnutim aforizmima u stilu

»Bog pomak onom koji si sam pomdie«, »I trojica mogu 6uvati tajnu, ako su dvojica

od njih mrtva« itd. (Op. pr.)

SVE2ENSKI BLUES

sumom Gaga

od brugena kristala, s ogamueujueim mnogtvom raz-

novrsnih zlica i vilica i dvostrukim srebrnim svijeenjacima okiee-

nim zelenim i crvenim bokidnim kuglicama.

»Idemo izmoliti zahvalnicu«, rekao je gospodin Donegal, i

uhvatio za ruku mene i sina. Drugom sam rukom uhvatila Muf-

fle, a ona je opet drala Dartovu.

Pognuli smo glave.

»Nebeski ode, daj nam da budemo istinski zahvalni za ono

gto demo od tebe primiti i da uvijek mislimo i na potrebe drugih.

Zahvaljujemo Ti na svem blagoslovu kojim si nas obasuo u

godini koja je progla, i kojim Ceg nas obasuti u onoj koja de

doei... Amen.«

Pomislila sam na kondome. Gospodin Donegal je podigao

pogled i zabio mi ga, upravo upalio u oCi. Bio je siguran da

neeu reei nista. U ovoj kudi ljudi nisu ogoljivali duge. Zrak je

bio pro'iet nekakvim nevidljivim plinom, koji je dovjeka prijedio

da izrazi ikakve uznemirujude misli. Razgovor je nastavio poska-

kivati i zastajkivati, dotiCuei se ukrasnih kuglica, slastica, kruha i

maslaca. Gospodin Donegal se vratio na temu umjetnosti, za

koju se smatrao znalcem. Upitao me je gto mislim o Elisabeth

Vigee-Lebrun, Mary Cassatt, Berthi Morisot, Rosi Bonheur. Pri-

znala sam da ih jako cijenim. Upitao me je jesu li 'iene-umjetnici

jog diskriminirane. A ja sam mu odgovorila da diskriminacija jog

postoji, iako je poprimila nove oblike.

Dart me gledao s divljenjem i obosiavanjem. Kad sam mu

osvojila oca, njegova je ljubav postala bezgranidna. Osjedala

sam se, kao toliko puta u kivotu

da sam se nagla na pozornici,

usred nekakve nadrealistidke drame. Meni se iivot podesto dini

strahovito dudnim, i onda mi najobidnije stvari — svedana vedera

na Dan zahvalnosti — znaju biti dudnije od svemirskog putovanja.



ERICA JONG

Ja sam posjetitelj s drugog planeta, koji s Cudenjem i nevjericom

promatra ljudske rituale.

»Ljubim te«, nijemim mi micanjem usnama rekao Dart preko

stola.

»Ljubim te«, nijemo sam mu odgovorila.

»I onda, mladiCu, gto mi radig?« upitao je gospodin Donegal

sina. »Osim gto usreCujeg Leilu?« To je bilo izgovoreno vise kao

optapa. Gospodin Donegal je svog sina optu'iivao da je

rugao se lonac loncu. Dart se drsiao zbunjeno i defenzivno bag

kako treba.

»Pokugavam srediti Leiline poslove«, odgovorio je. »Razmig-

ljamo o tome da na Greene Streetu izgradimo galeriju.«

»Pa to je sjajna ideja«, rekao je gospodin Donegal. »Prekra-

sno, prekrasno. Kad umjetnik ima svoju vlastitu galeriju, onda je

stvarno svoj gazda.«

»Nisam mislila da ona bude za

moje

stvari«, rekla sam ja. »Ja

ved imam galeriju koja prodaje moje slike — to je McCrae Galle-

ry. Nego za Trickove, i drugih mladih umjetnika — galeriju koja

ce im pomoCi da krenu.«

»Pa to je prekrasno«, odvratio je gospodin Donegal. »Leila,

vi govorite kao prava poslovna 'Zeria — gto je upravo sjajno, napo-

se kad je rijeC o umjetniku.« (Gospodin Donegal je Cesto izgova-

rao tvrdnje kao da je o njima donosio konaCni sud.) »A gto biste

rekli kad bih yam kazao da za vas imam jednu jako zanimljivu

poslovnu ponudu?«

»0, ne«, rekla je gospoda Donegal. Ali je gospodin Donegal

prpogno nastavio.

»Kad biste mi do sijee'nja povjerili samo pedeset tisuea dola-

ra, vjerujem da bih taj novac mogao utrostrueiti.«

Dart je zastenjao i ja sam pogledala njegovu majku. Gospoda

Donegal je sad bila jog bljeda no &Fen°.

SVE2ENSKI BLUES

»Jog jedna kokogji genijalna zamisao koja nas vodi izravno u

ubonicu«, rekla je ona.

»Gluposti, dugo. Tako ja samo Cuvam tvoj kapital. Ako se

iskreno 'elig obogatiti, onda se povremeno morag upustiti i u

rizik. Gospoda Donegal vjeruje da one punjene ptice u Morga-

novoj banci znaju kako se radi s novcem. A, mislim, oni jedva

dtie korak s inflacijom.« (Svidalo mi se kako gospodin. Donegal

izgovara ono »ptice«; dodao bi tome jog jedan suglasnik, pa bi se

to pretvaralo u »pftice«. Iz glasa mu se upravo cijedio novac —

bio je to glas kakav je Gatsby zelio imati, ali ga nikad nije uspio

kupiti.)

»I gto biste s tim novcem?« upitala sam.

»Mislim, mogao bih ga utrostruCiti za samo tri mjeseca, ako

ga ulozim u terminski posao s lozivim uljem, gto cu uCiniti i s

vlastitim novcem...«

»Samo preko mene mrtve«, progaptala je gospoda Donegal

da se jedva Culo. »Dosad si ga veC izgubio sasvim dovoljno.«

»Zar na sam Dan zahvalnosti zaista moramo o novcu?« upi-

tao je Dart mole6ivim glasom. »Ja, kao prvo, smatram da je to

znak u najmanju ruku dvojbenog ukusa.«

»Da su brinuli o dobrom ukusu, 2idovi se nikad ne bi obo-

gatili«, odgovorio je gospodin Donegal. I pogledao me. »Htio

sam reCi«, dodao je, »Hebreji.«

nisu mina rijec, gospodine Donegal«, odgovorila

sam, i veeera mi se najednom zalijepila za gugu kao zastala blju-

votina. Zeljela sam reCi gospodinu Donegalu da njegovo trenutno

poVezivanje Zidova s logim ukusom i gramzljivoku nije samo

znak antisemitizma nego i klige nedostojan njegova intelekta,

all naprosto nisam uspijevala iz sebe istisnuti rijea U glavi mi

se vrtjelo, i osjeeala sam da cu se srugiti. Poeljela sam se stvoriti

daleko odavde. Bila je to tako poznata dilema: kad bi ljudi ispa-

56 7



ERICA JONG

ljivali antisemitske gtosove, ako bih ih ukorila, osjeeala bih se

tako pompozno, a ako ne bih, dizao bi mi se 'ieludac. I gto je

bilo rjegenje? Pod stolom sam noinim palcem pregla Dartu

preko noge.

Gospoda Donegal je dohvatila kristalno zvono i zazvonila

gospodici Popravni Dom. Sveeana je veeera bila u punom zama-

hu.

•

.•

Iza okruglica, u sobu se dokotrljao pregolemi puran. VeCe se

girilo pred nama kao silna Sahara. Gospodin je Donegal sjekao

purana kao da izvodi zivu seksuainu predstavu. Batcima je bara-

tao skoro pornografski, gibajudi ih u zglobovima i hitro ih poslu-

aijuei ogtrim nokm.

Ne veseledi se onom gto se zbiva u sadagnjosti, gospoda se

Donegal vratila u Cetrdesete, posljednje desetljeee u kojem se

osjeeala udobno, i poeela pridati o tome kako se za vrijeme

rata slikala za vojnidki plakat.

»Da«, rekao je gospodin Donegal, »dok sam ja nosio glavu u

torbi za domovinu na pacifidkom bojigtu, gospoda Donegal je

pozirala gola kojekakvim lascivnim umjetnicima.« Pomisao na

gospodu Donegal, kako pozira gola, nije se uklapala ni u kakvu

lascivnost.

»On je samo htio

da mu poziram gola«, odgovorila je gos-

poda Donegal. »Ali ja to nisam i stvarno

usinila.«

»Da, da, draga«, rekao je gospodin Donegal, glumedi ljubo-

mornog ljubavnika — iako je to dinio prilieno neuvjerljivo.

Gospoda Donegal je podigla nos, potrostru6ila podbradak,

pa se neodoljivo nasmijegila. Gospodin Donegal joj je namignuo

parodirajudi flert iz filma Cetrdesetili godina, pa je malo'6agnja

diskusija o lozivom ulju bila smjesta zaboravljena. Ritualni je

SVE2ENSKI BLUES

pies njihova braka bio ved odavna koreografiran, i bilo je nevje-

rojatno da de se izmijeniti koliko i rutina u ved umornoj, ali vjee-

noj televizijskoj seriji. Oni su bili pajdagi pri stolu, i kad je tre-

balo razmjenjivati destitke, i partneri u samoobmanjivanju. Svaki

je dobar brak bar djelimice

folie a

deux,

ludost u dvoje, no ovaj

je zaslifiio nagradu za Zivotno djelo. Bilo je to kao da se gospo-

dica Havisham sparila s gospodinom Micawberom.

Nakon vedere, gospodin me Donegal silom htio povesti na

obilazak djedovine. Dok je Dart razgovarao s majkom, ja sam

se vukla za gospodinom Donegalom kroz sobe i sobe prepune

kutija, paudinom obraslih antikviteta, gomila starih novina, izvije-

nih polica prepunih pragnjavih knjiga, kao i kredenaca gto su

pucali od najraznovrsnijih stvari koje je bilo nemogude identifici-

rati. Svaki predmet pred kojim bi gospodin Donegal zastao, tre-

bao je odraavati slavu njegove obitelji. Bila je to kaciga njegova

oca iz Prvog svjetskog rata, ondje pak nasmijegeni vjeneani

portret njegove majke Irkinje, ukras s hladnjaka onog znameni-

tog Delahaya koji je u Alpama ispustio dugu, zradni snimak

negdagnje bbiteljske zidanice u Philadelphiji (odavno ved likvidi-

rane da bi se platile nasljednje takse). Naposljetku smo se uspeli

na tavan, memljivu veletrgovinu na vrhu kude, prepunu pragnja-

vih nizova odijela. Izgledalo je to kao pravi muzej odijevanja,

posveden svoj rastjelovljenoj odjedi Donegalovih predaka: plisira-

ne haljine, odore iz Prvog svjetskog rata, vjendanice, frakovi. Da

se to odjeda mogla earobno napuniti svim igeezlim likovima svih

igeezlih Venablea, Donegala i Dartona — kakav bi mrtvadki pies

nastao

Gospodin Donegal je podigao sivkastu plisiranu haljinu, koja

se presijavala od staklenih kuglica.

»To je od moje majke«, rekao je gospodin Donegal. »HoCete

je probati?«

58

9



ERICA JONG

»0, ne, hvala«, odgovorila sam.

»Molim vas«, rekao je gospodin Donegal. »Bilo bi mi takvo

zadovoljstvo vidjeti nekoga da to nosi.«

»Ne vjerujem da de mi pristajati.«

»Sigurno hode«, rekao je gospodin Donegal. »Bila je sitna

kao vi — a takoder i svijetla brineta. Venecijanska plavuga, ticijan-

ske kose, tako je samu sebe zvala. Cast bi mi bila da yam to

predam.«

On je bio nasrtljiv, a ja sam se bojala da ne budem gruba, i

tako sam uzela haljinu, nestala iza vjegalice s odjedom, skinula

haljinu od gamoa (s cvjetnim ukrasom i svim ostalim), pa

oprezno podigla pragnjavu, svjetlucavu tkaninu iznad glave.

Toliko sam pazila da ne poderem to vrijednu bagtinu da nisam

ni vidjela (ni dula) kako je gospodin Donegal kliznuo uz mene.

Prije no gto sam i shvatila gto se zbiva, jedna mu je ruka ved

bila na mojim grudima, a drugom mi je milovao prepone. Hitro

je ubacio kdiiprst pod opgav moga krem dipkastog kombinea i

nadragivo ga povukao preko klitorisa. Ispustila sam sitan krik,

ali sam bila imobilizirana kako vlastitim podignutim rukama,

tako i brigom za haljinu.

»Molim vas « rekla sam kroz lomno tkanje, no gospodin

Donegal se pravio da me ne duje. Sad se ved stiskao uz mene,

i osjedala sam mu nadignude, podjednako dudno iskrivljeno

kao i u njegova sina. Ispustila sam haljinu, hrpu pragnjavih sta-

kalaca, i sunula iza druge vjegalice, gdje sam stajala imobilizirana,

dekajudi da gospodin Donegal doge po svoje. U pamet su mi

dogli prizori iz lova na lisice, i ja sam bila ti'asnuta lisica dok

deka da psi nanjuge njen strah. Proglo je detrdeset sekundi, ali

gospodin Donegal nije dogao. Dah mi je bio istrzan i brz: smjesa

straha i — smijem li to redi? — spolnog uzbudenja. Cekala sam

SVE2ENSKI BLUES

drhdudi u dipkastom kombineu, sve dok napokon nisam shvatila

da sam, sama u sobi.

DrgduCi, poniena, uspjela sam se vratiti u svoju bargunastu

haljinu, pa je obukla, sabrala se i sigla u prizemlje.

U dnevnoj sam sobi zatekla hogarthovsku sliku: obitelj Done-

gal kako udobno davrlja uz vatru kao da se bag nista nije dogo-

dilo

Gospodin Donegal je milovao majdinu haljinu, koju je driao

u krilu kao kudnog mezimca. Najednom mi je sinulo da je ditava

to obitelj sasvim luda — i to opasno — i da bih smjesta morala

pobjedi. Ali sam se, vaj, oglugila na vlastiti instinkt.

Kad sam se spustila medu njih, gospodin Donegal je ustao i

pruzio mi svjetlucavu haljinu.

»Mala uspomena na nage poznanstvo«, rekao je i potraio

moj pogled.

»Ne znam da li bih smjela...«

»Gluposti«, rekao je gospodin Donegal. »Morate. Jer yam

pristaje bag savrgeno.«

Uzela sam haljinu, osjedajudi se kao riba na suhom.

Na dugom putu povratka u Roxbury iz Philadelphije, Dart je

bio neutjegan i prepun kajanja.

»OsjeCam se bijedno gto je od tebe trdiio novac«, rekao je

Dart.

»Nigta ne brini«, odgovorila sam. »Vidim gto mislig redi o

njemu. Bila je to prava predstava.«

»Ne znag ti ni pola pride«, rekao je Dart. »Kao prvo, on se

nikad nije borio na pacifidkom ratigtu — to je disti falsifikat. A

kao drugo, znag li da je bio u zatvoru?«

»To me ne iznenaduje«, rekla sam. Ali nakon gto sam dula

Dartovu pridu o zlodjelima njegova oca (pronevjerio je klijentov

novac i ostao bez odvjetnidke dozvole), nisam mu imala srca

60

1



ERICA JONG

ispriCati gto se dogodilo na tavanu. Skoro sam se i sama upitala

je li se to

uistinu dogodilo — ili sam sve to samo zamislila, je li to

bila halucinacija stvorena praginom i svjetlucanjem stakalaca.

bih ti biti dobar«, rekao je Dart/Trick, a niz obraze su

mu potelde suze. »Ne bih zelio biti kao moj otac.« I vjerujem da

je to u svakom pogledu bila istina. Ali kad je rijeC o mugkarcima

i njihovim oeevima, namjere su zaista peta rupa na svirali.

3

Bluz fake Ilene

cg:z nemicem ()ea 4 me vock,

maike 4 Je 4rM,e.

nets+ meofm Jet/ma.

464 4 me

kl,e/nte 1462e,

keeime noarm Jama,

Bessie Smith

j

a nisam oduvijek bila kraljica SoHoa i okruga Litchfield.

Odrasla sam u siromagtvu, u Washington Heightsu, s maj-

kom kojoj je uglo u naviku da se dade hapsiti na krajnje

nezgodnim mjestima — u Bijeloj kuCi, u Ujedinjenim narodima,

ruskom konzulatu, na demonstracijama za Rosenbergove — i

ocem koji je na Eighth Streetu pravio srebrni nakit, koji je bio

bitnik i hipi prije no gto su to izraze i izmislili, i alkoholiCar prije

no gto je itko znao da pie nije samo dobra, nedu'ina zabava.

Ja sam, ukratko, potekla iz »disfunkcionalne obitelji« — da se

poslusiim trenutno pomodnim jezikom. (Ponekad se pitam posto-

je li uopCe drukCije obitelji. Sasvim je izvjesno da ne poznajem

62



ERICA JONG

nikoga tko je potekao iz funkcionalne obitelji, bez obzira tko bio

kriv za tu anomaliju.)

Moj otac je u Villageu i u Provincetownu bio dio inventara

jog od tridesetih: Dolph Zandberg, roden 1900., umro 1982. —

iste godine kad sam upoznala Darta. Dolph je tridesetih bio

marksist, eetrdesetih mirotvorac, pedesetih tegki ovisnik o travi,

alkoholu, meskalinu, a psihodeliekih gezdesetih ziva legenda Vil-

lagea. Znao je bag svakoga — od Edmunda Wilsona do Kena

Keseyja, od Henryja Millera do Jacksona Pollocka. Na margini

svakog marginalnog pokreta dvadesetog stoljeda, on je (poput

Mel Brookova Covjeka starog dvije tisuee godina) mogao reei

za svaku heroinu kontrakulture, od Louise Nevelson do Marga-

ret Mead: »Dugo — hodao sam s njom.« On i moja majka Theda

(koja je ime dobila po Thedi Bara, dakako), stupili su u jedan od

prvih »otvorenih brakova«. I njihov nije uspio nista bolje od svih

ostalih poslije njega. Dtiao se na okupu zahvaljujuei dvojbenom

ljepilu alkohola, marksistieke teorije i mene — samotne jedinice,

rodene u oeevoj eetrdeset eetvrtoj i majeinoj dvadeset devetoj

godini, kad je, za svoju generaciju, bila yee skoro stara cura.

0, znam da su me Dolph i Theda oboavali, bag koliko i ja

oboavam svoje dvije blizanke, Edwinu i Michaelu, ali to nije

znaeilo da su zbog toga automatski znali i kako da me svojom

ljubavlju dovedu do zdravlja. Ustvari sam sigurna da oni nisu

ni znali gto je to zdravlje. Onako narcisoidni, zaokupljeni dra-

mom svog olujnog braka, naizmjence su me ignorirali i odnosili

se prema meni kao najveCem eudu od djeteta zapadnoga svijeta.

Od svoje Cetvrte godine ja sam samo risala, risala, risala;

jedva da se i sjeeam trenutka kada to

nisam

einila. I uvijek

sam znala »pogoditi izgled« — kako je to govorio moj otac. I

od poCetka sam pokupila sve njegove trikove: praviti od papira

64

STIE2ENSKI BLUES

origami kipiee, savijati srebrnu zicu kao da je od karamela, pra-

viti kolaie od tkanine i papira, starih novina, plastike i

U trenutku kad sam polagala prijemni za Glazbu i umjetnost

u dvanaestoj godini iivota, bila sam bolji umjetnik od vedine udi-

telja i oni su to znali. Pogla sam na Glazbu i umjetnost u mitsko

staro doba, i sjedila sam u klupi s bududim legendama: Char-

lieom Gwathmeyem, Isadorom Wing i Tonyjem Robertsom.

Tu bag nisam bila jako sretna — no tko je sretan u petnaestoj?

Isadora: Daj pazi §to radix, mala, pa ne midis valjda uciniti necuveno

pa u knjigu staviti i mene kao stvarni lik

Leila: Cuj, tko je tu lonOar, a tko glina?

Isadora: Kad si u dvojbi, citiraj Omara Hajjama Ali je einjenica da ti

zna§, i to prokleto dobro, da si N agbj Junakinji prikrpila izokrenutu ver-

ziju dastitog gkolovanja. Ti si bila dobra djevogica, zato ona mora biti zlo-

c'esta. Svaki oe Oitatelj ta knjiievna preokretanja vidjeti iz aviona. Morala bi

zaista smisliti ntho bolje od toga.

Leila: Daj Oekaj malo; bit oe bolje.

G&U je stajala gore, na vrhu beskudnicima posutog brehilika

na uglu 135th Streeta i Convent Avenue, a u nju sam dolazila

ekshibicionistima posutom podzemnom 'ieljeznicom iz Dyckman

Streeta. Skola je bila obavijena gemiitlich sumaglicom marihuane

i crnadkog dieza.

U G&U sam naudila detiri stvari: da Bessie Smith zna sve gto

se mote znati o ienstvu; da crni imaju tajni kljue ameridkog srca

tame; ta je zemija Jebanija skupa, ali vrijedna te cijene; te da je

umjetnik u butioaskoj Americi uvijek otpadnik i buntovnik — pa

govorili gto im drago.

U G&U sam se odijevala sva u crno (od darapa na nogama

do vunene Carapaste kape na glavi), pugila Gauloises i imala viso-

kog dedka iz Harlema koji se zvao Snack — bio je to saksofonist, i

on me naudio svemu o cUezu i travi i seksu. Promijenila sam ime

iz Louise Zandberg u Leila Sand (na u'ias mog oca i radost moje

65



ERICA JONG

majke — jer je George Sand bila jedna od njezinih heroina), a

nauCila sam i kako da ocrtavam oei crnilom, kako da stavljam

rt.1" na bradavice (gto nipogto ne znaCi da im je to u petnaestoj

godini doista i

trebalo), i gigam

se u sjajnu kacigu a la Louise

Brooks (koja je bila jedan od mojih mladenaCkih idola). Boja

mi je kose bila prerafaelitski crvena (venecijanska, kako bi to

rekla gospoda Donegal), ali je stil bio Cisti stil dvadesetih. Bila

sam pravo dijete Greenwich Villagea — stalni posjetitelj Pea-

cocka, Bijele kuee, Lion's Heada — dok bih se stalno vozikala

izmedu Dyckman Streeta, gdje mi je zivjela mama (u dnevno

sve veeem kaosu i prljavkini) i Eight Streeta, gdje mi je nad

dudanom zivio otac.

Dok sam dogla u tinejdkrske godine, Thedina je ludost ved

odavno otjerala Dolpha. Imao je ljubavnicu koja se zvala Maxine,

i koja bi ponekad ostajala s njim iznad dueana, i koja se uzalud

trudila da mi se umili pseudomajCinskim osjeealima. Ali sam ja

bila neumoljiva, i zacijelo sam joj priredila grozne easove — skoro

takve kakve sam priredivala i majci. Bez obzira koliko je mrzila,

pred Dolphom i Maxinom sam joj bila upravo divlje lojalna.

Mrgodna, gutliiva, sva u crnom, i sparena s crnim deekom —

bila sam tinejdkrka kakvu u crnim snovima vide svi roditelji.

etala bih Eight Streetom u oblaku dima Gauloisea, ste'iuei pri-

mjerak Sartreova

Bitka i ngtavila

pod pazuhom one ruke koja se

nije oplela oko Snacka, dok bi on nosio saksofon i skakavac.

Snack je imao metar i devedeset (oduvijek sam voljela visoke

mugkarce), a ja sam tada, kao i sada, imala samo sto sedamdeset

dva (kao i Elizabeth Taylor, jog jedan moj veliki uzor). Sise su mi

bile velike, veliki su mi bili i bokovi, a struk mi je bio tanak sko-

ro kao u Scarlett O'Hare. Iako su me uvijek smatrali seksi mali-

SVE2ENSICT BLUES

com, nikad sebe nisam smatrala lijepom, no deeld su se jatili oko

mene zato gto sam ja oCito imala »ono negto«. Miris je seksa jak

afrodizijak, i neke ga djevojke imaju, dok ga druge — Cak i neke

jako zgodne — vrlo naglageno nemaju. To ima manje veze s izgle-

dom a vie s mirisom, jer su ljudska biea bliia kukcima i svijetu

beskiCmenjaka no gto im to njihova oholost dopugta priznati. Sa

svim tim seksepilom od gipariekih godina pa nadalje, uvijek me

je vie brinulo kako da se od suprotnog spola obranim nego

kako ga da privueem. (0, kad je rijee o ljubavi, narav je tako

okrutno nepravedna.)

Bijele sam deCke odbijala opakim sarkazmom i silnim talen-

tom — kojim sam se koCoperila kao kokot — i okretala se buntov-

nicima, odbaCenim ljudima i crncima. Nikad nisam nikome zavi-

djela na penisu; zaista sam mislila da ga imam. Maturirala sam na

G&U 1961., potom otigla na Yale, na umjetniCku akademiju, i

onda me ljeto 64. (ljeto treee godine studiranja) zateklo u Missis-

sippiju s Goodmanom, Schwernerom i Chaneyjem. To gto me

nisu ubili ne treba zahvaliti opreznosti nego providnosti ili istoj

glupoj sreei — istoj onoj sreei koja me je misteriozno Cuvala u

danima kad sam pila, drogirala se i vozila. Bogovi su me zacijelo

spasili namijenivgi mi nekakvu stragnu zadaeu, jer sam, gto se

mog zivota tide, bila sasvim sigurno sasvim neodgovorna. Kakva

je ta stragna zadada, ja to jog ne znam, no kakva bila da bila, ja

Cu je i obaviti svojim dvjema sposobnim rukama.

Od oca sam naslijedila golemu vjegtinu pravljenja stvari: ruke

obrtnika, oko koje mote smjesta uoditi pravi meduodnos oblika i

boja. Vjerujem da je sve to urodeno. Tome se ne udimo nego

nam to urasta u naigu ljudsku bit, ukoliko nam ta bit nije nedim

zakodena. Od majke sam naslijedila dar za teatralnosti koji se

granidio s ludogeu. U srednjoj sam gkoli bila zlodesta, i jog zlode-

stija na koledzu. Ved sam tada pokazivala nadarenost za samore-



ERICA JONG

klamerstvo. Jednom zgodom, mnogo prije no gto je Charlotte

Moorman sjela za 'eel° umotana u rubac, ja sam se umotala u sta-

niol i takva dogla na proslavu Noei vjegtica k jednoj curi iz raz-

reda u G&M-u. A na Yaleu, mnogo

godina prije pojave Guerril-

la Girlsa, ja sam galamila protiv svijeta umjetnosti pod mugkom

dominacijom (bilo je to poCetkom gezdesetih, prije negoli se

feminizam poeeo i tolerirati, a kamoli da bi bio gik), pa ipak

nisam imala nista protiv toga da se kritlearima umiljavam svojim

seksepilom, ukoliko mi je to moglo pomoei u karijeri. Mislila sam

vee i tada — vjerojatno me na to inspirirao otac koji je zlostavljao

majku — da su 'iene kao klasa toliko diskriminirane, da je u ratu i

ljubavi sve dopugteno. I tako sam se nastavila ponagati sve dok

se nije pojavio Dart.

Zato gto je moj integritet protiv suprotnog spola bio tako jak,

trazila sam preosjetljivost. Veeina je momaka za mene bila napro-

sto preslaba. Isuvige sam lako njima manipulirala. A mlada zena

koja je svjesna svoje spolne modi doista je rijetkost, ali je zato

nepobjediva. A ako se sluei da je povrh toga i bistra i talentirana

i posjeduje neku trknutu smionost — ne mogu to nazvati samou-

vjerenogeu — kojom su je nadahnuli luda mati i pijani otac, onda

je vise nista ne mole zaustaviti. A bag sam takva bila ja. Nepo-

topljiva, nepobjediva, nezaustavljiva.

Nakon gto sam u srednjoj gkoli i na kolecau slomila propisani

broj srdaca, na sveueiligtu sam ueinila ono gto od mene nitko ne

bi oCekivao: udala sam se za bogatog nasljednika. Thomas Win-

slow je bio odvjetak obitelji alkoholizirane kao i moja, samo

mnogo bogatije. Studirao je anglistiku na Yaleu, a posebno mu

je podruCje zanimanja bilo romantiCko pjesnigtvo, i ja ni danas

ne znam jesam li se za nj udala zato gto je bio najvigi momak

s kojim sam ikad negto imala (metar i sto) ili zato gto je imao pla-

ve oCi i plavu kosu (pri emu su mu oCi imale boju izblijedjelih

SVEkENSKI BLUES

traperica) ili zato gto je izjavio kako eitavo svoje nasljedstvo kani

ostaviti studentskoj nenasilnoj ogranizaciji SNCC-u — to je jedna

kratica iz proglosti — ili zato gto bi i usred noei znao izrecitirati

»Odu slavuju«.

1°

(»Srce bolno, Cutila kinji tupost sna, / kao

da kukute sok sam pio, / i tupi opijat ispio do dna — Sto velite,

kakav predosjeeaj?) Moglo je to biti zbog bilo kojeg od tih raz-

loga. Ili sam se naprosto umorila od odbijanja mugkaraca, i udaja

mi se ueinila rjegenjem. Ona ee mi, ako nista drugo, omogueiti

da se koncentriram na svoj posao

Thoma i mene njegovi su roditelji smjestili u raskognu obitelj-

sku kudu u Southportu, koju smo mi smjesta poCeli puniti radi-

kalima, militantnim crncima i mirotvorcima. Prebojali smo pro-

zore crnom bojom, napunili sobe pop-artom, pa se prihvatili

posla da opijanjem i drogiranjem izgubimo sve simpatije zajedni-

ce u Cijem je krilu Thomova obitelj Z'ivjela \Tee skoro Citavo sto-

ljede. Preuzeli smo velebnu neogreku palaeu i pretvorili je u slam

— sve u ime umjetnosti i socijalne revolucije. Jer bili su to dani

Beatlesa, Vijetnamskog rata, hepeninga, mirotvornih margeva,

Ljeta ljubavi. Thom, poput skoro svih mugkaraca koje sam volje-

la, za mene je bio preslab, ali se divio mom radu i bio spreman

na sve da mi u njemu pomogne. U to je doba moj stil bio u naj-

manju ruku eklektiean. Pravila sam hepeninge s Yoko Ono (dok

je jog bila s Tonyjem Coxom, prije nego gto je geepala svoju

Bubu

il

) — i pravila prilieno dubiozne performanse na kojima

su se bufZ"oaski sudionici morali skinuti do gola i puzati kroz

platnene cijevi ili skinuti gaee da ih fotografiram kako bleje u

1 8 2 1 . )

sta-

romodne kamere. (Ved sam se tada zanimala za filmske scene —

io

«Ode to a Nightingale» (1819.), jedna od najpoznatijih pjesama Johna Keatsa (1795.-

engl. beatle. (Op.pr.)

68

9



ERICA JONG

koje Ce kasnije postati tako znaCajnima u mom odnosu s Dartom,

kako Cu yam uskoro ispriCati.)

Thom Winslow mi je pomagao i poticao me u svim tim

pothvatima: kad je trebalo kupovati umjetnine, podrfavati radi-

kale i njihove pokrete, unajmljivati potkrovlja, financirati sve

moje razmetljive, bahate, plitkoumne zamisli. Zato gto je bio

tako prilijef an, priliCno sam ga prezirala. Znala sam da je u

mene beznadno zaljubljen — i zbog toga sam bila nehajna. Ali

gezdesete su bile doista nehajne godine. Svi su znali neprocjenji-

vost svega i vrijednost niCega. Za razliku od nage mlade brace

jupija1 2

, tvrdili smo da preziremo novac — ali smo zapravo prezi-

rali borbu i muku. OCekivali smo da Ce nam svijet servirati na

srebrnom pladnju (makar i prekrivenom grafitima) — a neko je

vrijeme tako i bilo.

Thom Winslow je dio dobar, krasan, okamenjeni momak. Ja

sam bila njegov bijes — pobuna za koju on sam nije imao petlje.

Jednom zgodom, prije nego smo se razigli, sluCajno sam ga Cula

kako za drugtvenom veCerom veli nekom trgovcu umjetnina:

>titav sam Pivot igao u prave gkole, u prave klubove, na prave

debitantske privatne balove, i onda se ofenio Leilom Sand, rode-

nom Louise Zandberg « Thom je to izrekao s popriliCnim pono-

som — to mu je zapravo do tog Casa bilo najveCe fivotno postig-

nuee — ali sam ja giznula zato gto je odao moje rodeno ime. (A

mofda sam pritom Cula i prizvuk bijesa koji Ce nas uskoro raz-

dvojiti.)

q

Koliko se toga mote promijeniti za dvadeset godina Thom

se ofenio za debitanticu zagivenih usta, svoje vjere (bezbosini pro-

12

engl. yuppie (young urban professional, mladi urbani profesionalac), tipkni pred-

stavnik mlade, educirane, suburbane amerkke malogradanske klase.

SVE2ENSKI BLUES

testantizam) i drugtvene klase (rentijerski radikali), koja je s njim

mofda igla Cak i u plesnu gkolu u Southportu. Sad five u Ver-

montu i proizvode ekologki zdrave zahode koji govna pretvaraju

u kompost za ruie. Unatoe tome gto sam mu slomila srce kad

sam se spandala s Elmoreom Dworkinom, apstraktnim ekspre-

sionistom, na kraju ga je ipak uspio pretvoriti u kompost. Bez

merdea

ne rastu rufe, rekli bi Francuzi.

Sto nas ponovno vraea na preosjetljivost — na ono gto sam

trafila kad sam se zaljubila u Elmorea, koji je bilo stariji, daleko

etabliraniji, i koji je o kunilingusu znao sve gto se uopCe mote

znati (jer se u svojim zelenim danima radu jezika — u oba smisla

— uCio u Parizu). Upoznala sam Elmorea i zaljubila se u njegove

slike i njegov jezik (iako mofda ne tim redom). Bilo je to 1974;

bila sam veC stekla dovoljno umjetniCke reputacije da bih mogla

pristojno fivjeti od svog rada, i da bi o meni pisali The New Yor-

ker i Vogue (People i Architectural Digest doCi Ce kasnije). Nije to

bila slava koja to stavlja u svaCija usta, ali je zato bila od one

otmjenije, diskretnije vrste — slava u umjetniCkom svijetu prije

no gto se on pretvorio u potpuni medijski cirkus.

Elmorea sam upoznala na drugtvenoj veCeri u New Yorku na

koju Thom nije dogao zato gto ga je spopala grozna gripa. Kakva

sam ja to Pena bila U sedam sam sati ostavila muf a samog u

Park Avenue, pugtajuei ga da iskaglje crijeva, a veC sam u jeda-

naest otigla sa zabave s rutavim umjetnikom dvadeset godina sta-

rijim od sebe. Do ponoCi mi je ved izlizao picu da je prela od

ekstaze u njegovu potkrovlju u John Streetu. U tri i trideset u

noel vec sam bila opet u krevetu u Park Avenue, i grlila svog

uskoro vee bivgeg muf a, nemajuei ni toliko milosti da osjetim

krivicu. U meduvremenu sam se divila, kroz prozore Elmoreova

stana, pogledu na nebo koje je u snjdnoj meeavi postalo niiiCa-

sto kao djeCje dupe, a isto sam se tako divila i Elmoreovu kurcu i

SVE2ENSKI BLUES



ERICA JONG

njegovim slikama. Za jednu sam se veeer upoznala s najperspek-

tivnijim mladim umjetnicima newyorgke gkole, vigestrukim orga-

zmom i sinsemilom iz okruga Humboldt.

»Jesi se lijepo provela, dugo?« upitao je Thom, prevalio se i

greevito se nakagljao.

»Mmmmmm«, odgovorila sam mu ja i privukla ruku njegovu

penisu. Potom smo se pojebali kao mahniti, i nage je sparivanje

bilo jog strastvenije zbog nedvojben e — m akar i sablasne — prisut-

nosti treeeg Covjeka u nagem krevetu. Nikad mi s Thomom nije

bilo ljepge. Pa ipak jog nisam dogla do preosjetljivosti.

Moj brak s Elmoreom, rodenje blizanki, nag neizbjdan rasta-

nak — sve se to ne mok ispriCati u nekoliko rijeCi. Uvijek sam

mislila, kad se buduei roditelji izuzetne djece upoznaju — pa

bilo to na drugtvenoj veeeri, u ljekovitim kupkama, u drugtvu

lijeCenih alkoholieara, iii gdje li yee danagnja moda nalak da

se upoznaju mladi u zenidbenoj dobi — andeli, Parke i sibile

(gto ih je naslikao Michelangelo, ili bar Tiepolo ili Veronese) leb-

de nad njima i guraju ih prema najprikladnijem pokrivaeu. Cita-

va narav bjesni od zelje da se razmnoa Zagto ljudi misle da su

od toga izuzeti? Elmoreov tavanski stan, Elmoreov jezik i Elmo-

reove droge (a Thomovu gripu da i ne spominjeno), sve su to bili

samo mamci da nage blizanke gto prije uzmemo iz etera i dove-

demo ih na nag planet.

U trenutku kad se nekome zaenu djeca, on prestaje biti ego i

pretvara se u puku kozmieku cijev, lijevak u bezvremenost. Zbog

toga slutim da je donogenje djece na svijet tako kljuena stepenica

u eovjekovu razvoju. S roditeljstvom nam dolazi prvi okus nesta-

janja ega, pridruivanja kozmiCkom plesu. Od trenutka kad sam

otvorila svoja stegna Elmoreu Dworkinu na torn potkrovlju u

John Streetu, moj je brak s Thomom Winslowom bio osuden

na propast. Mo'ida bi bio osuden i bez toga — jer su blizanke

u

mirale da se rode — a one su svog oca odabrale bar koliko i ja.

Kad danas, kad je blizankama yee deset godina (bile su to

moje dvostoljetne bebe, rodene o dvostotoj oblietnici Sjedinjenih

Driava), pogledam u proglost, sasvim shvaCam da im je otac

morao biti Cupayi 2idov od moje krvi i mesa — jog jedan anarhist

mraenog pogleda eiji su preci dogli iz Ukrajine. WASP-ovu djecu

ne bih ni mogla donijeti na svijet, kao gto ne bih mogla ni pre-

stati crtati i slikati. Sjeeam se kako sam jednom zgodom, dok

sam nosila Mike i Ed (te smo godine Elmore i ja zivjeli u

Toskani, u seoskoj kuei u Stradi u Chiantiju), gledala RAI-ev

dokumentarac o Auschwitzu, na kojem je bilo prikazano unigta-

vanje zidovskih beba slienih dvjema gto sam ih nosila, i kako sam

plakala od radosti i bola gto obnavljam 'iidovsku rasu. To nikog

nije zapanjilo vige od cvilidrete o kojoj je rijee — jer nikad nisam

bila ni najmanje religiozna (jer je, zapravo, ein moje 'iidovske vje-

re bio da budem bezvjerac). Ali kad je rijee o djeci, onda kao da

propupa say nag konzervativizam. U drugom sam stanju postala

hiperiidovka, hiperumjetnica, hipersenzitivna. Trudnoea je,

ukratko, iznijela na povrginu moju istinsku budistiCku naray.

Samo sam postala jog vige ja.

Je li moj brak s Elmoreom bio dobar? Na poeetku nam je

bilo kao u raju. Na kraju je to bilo Cistiligte — ako ne bag Cisti

pakao. (On Ce doei kasnije, s Dartom.) Sto bi moglo biti ljepge,

nego kad dvoje umjetnika zivi zajedno, radi svoj posao, odgaja

svoje bebe, kuha, voli se, geee kroz talijanske crkve i umjetnieke

galerije?

Zivjeli smo u seoskoj kuCi nekog prijatelja u Chiantiju, i kroz

prozore gledali na polja srebrnastih maslina i loza gto su izvijene

plesale po obroncima. Sve smo noei spavali zagrljeni — sve dok to

nije onemogueila moja trudnoCa — a onda smo poCeli spavati kao

ERICA JONG SVE2ENSKI BLUES



'lice u ladici, s Elmoreovim prsima na mojim ledima i njegovim

kurcem na mojim butinama, kojim me je gurao otraga i Cesto me

budio ugavgi u mene.

0, kako je slatka ljubav kad je slatka Dva slana, oznojena

ljubavnika bude se u zajedniekom krevetu isprevrtanom od lju-

bavi. I kako je to rijetko U razdobljima svog ivota kad to ima-

mo, to jedva i znamo cijeniti. I to cijenimo vige kad to izgubimo

nego kad to imamo — kao gto je to sludaj i s toliko toga gto mi

bezobzirni ljudi imamo, ukljueujuei i nage iivote.

Sjedam nas se kakvi smo bili tada: Elmore je imao pedeset

dvije prema moje trideset Cetiri godine i bio je opijen mnome

kao i ja njime. Pugtao je dugu crnu kosu, i dugu prosijedu

bradu, a crvene su mu usne bile nagkubljene kao pidka. (Brado-

nje Cesto imaju pizdolika usta; mokla bag zato vole lizati picu: to

je kao da se sami sa sobom ljube u zrcalu.)

•

•

Tu smo godinu zivjeli u spletu bedara, povijesti umjetnosti i

ekstra-djeviCanskog maslinovog ulja. Pili smo vino iz vlastite

cam-

pagne;

prolijevali smo maslinovo ulje na vlastite rajdice. OtpuCka-

li smo do Firence u svom starom fiatu i s rukom pod ruku pro-

getali se kroz Uffizi, kroz Akademiju, Pitti; jeli smo

bistecca ala

f iorentina

(to zbog beba) i goleme

porcine na iaru (to zbog

sebe); i slikali smo koliko nam srce zeli u istom vjetrovitom ate-

lijeru, dok su iz radija dredali Vivaldi i Monteverdi.

2ivjeli smo za ljubav, za umjetnost, za krevet, za bebe. Sto je

lako Ciniti u Italiji, u zemlji u kojoj su prioriteti u redu — i to,

doista, u

torn

redu. Jog se sjedam ushita u Elmoreovim crnim

°Erna dok je leao na mom trbuhu i oslugkivao kao da sluga

valjanje mora u nautilusovoj gkoljci. Nag je posao napredovao,

nage su bebe rasle, rasla je i naga ljubay. Naga je pjesma bila

»Ljubav de naga vjedna biti« — i u to nismo posumnjali ni na tre-

nutak. 0, Stjenjak se mote smrviti, i pod Gibraltarom more

otvoriti (»Jer oni su od zemlje zbiti...«), no ljubav de naga vjeena

biti. Ili smo bar tako tada mislili. A zapravo de vjedne biti samo

nage

bebe.

SjeCam se onog dana u srpnju kad smo u nag fiat natovarili

hranu, odjedu, radio i psa, pa krenuli prema Svicarskoj i klinici

u

Lausanni gdje su se, prema nagoj odluci, trebale roditi blizan-

ke. Oboje smo pjevali (gto smo oboje Cesto Cinili). U

mislili smo, i nema nideg ljepgeg — i nismo se prevarili.

Da dodemo do Svicarske trebala su nam tri dana. Nismo se

utrkivali sa satom, zato gto smo ved davno bili odlueili da demo

se u osmom mjesecu moje trudnode odvesti u Svicarsku i odsjesti

u hotelu kraj klinike — blizanci su desto nedonogead. (Ja u Italiji

mogu i slikati i

li du, kao i Sofija Loren, svoje bebe roditi

u

Svicarskoj.) Ali je na kraju ispalo tako da sam,

jedan

dana po dolasku, podela gubiti plodnu vodu, i zbog toga je

bilo pametno smjestiti me u kliniku da spasim plod. Elmore i

Boner (nag njemadki ovdar) skoro su se doselili k meni u kliniku

(jer se, kao i obidno, slavnima gledalo kroz prste), i Elmore mi je

Cita° dok smo Cekali da vidimo hodu li morati na carski rez ili du

Cekati na »prirodne« trudove.

Bili su to najsjajniji trenuci mojega 'Z'ivota Le'2"ala sam u kre-

vetu kao kraljica i dekala da na svijet donesem svoje kraljevne

(pomodu amniocenteze sam doznala kakvog su zdravlja i kojeg

spola), dok je Elmore Citao Blakeove

Pjesme nevinosti i Pjesme

iskus nosti.

Oboje smo imali blokove. I oboje risali. Ja sam imala

jedan blok rezerviran za trudnodu i u nj skicirala Elmorea kako

mi. Cita, kako mi oslugkuje trbuh, kako slika u svom atelijeru, a

on je opet imao blok rezerviran za trudnodu u kojem sam bila

ja na mnogim skicama u raznim fazama trudnode. (Ja imam

ERICA JONG

SVE2ENSKI BLUES



oba ta bloka, i driim ih leda uz leda — ili trbuh uz trbuh — na

polici u svom atelijeru u Connecticutu, i ni danas ih ne mogu

gledati a da se u meni negto ne trzne. Kakvo je to bldieno, ushi-

eeno vrijeme bilo Kako je moglo nestati?)

A poeelo je nestajati 1. kolovoza kad smo, zato gto je plod

bio ugrosien pucanjem amnionske kesice, i mi i nag nadrealistiCki

lijeenik — doktor Breton, vjerovali ili ne — zakljueili da male slat-

kice na svijet treba donijeti carskim rezom.

U operacijsku sam dvoranu ugla kao umjetnica i ljubavnica, a

izigla kao umjetnica i majka. Od trenutka kad su mi u malim

ru'iieastim rudnicima predali te dvije male ruiiCaste blizanke, sve-

mir se ljubavi poeeo pomicati — i to nepovratno.

Ili se mo'icla brak nije poeeo runiti samo zato gto smo postali

roditelji. Moida je to bilo i zato gto je moja zvijezda bila u uspo-

nu, dok se Elmoreova pomradila. ZahvaCene valom zanimanja za

'iensku umjetnost, stvorenog 'ienskim pokretom, moje su slike

(koje su u to doba bile erotski prikazi svakodnevnih predmeta

— gkoljaka, cvijeea, kamenja, kostiju, pretvorenih u monumental-

ne ikone u maniri koja je podsjeeala na Georgiju O'Keeffe) poCe-

le buditi veliko zanimanje, i to bag u trenutku kad su Elmoreove

apstrakcije — sliene Hansu Hofmannu — poCele djelovati nekako

passe. Ili

je to moida bilo zbog alkohola, jer je Elmore pio sve

vise i sve jade. Ili je moZda pio kao i uvijek, samo gto je sad pre-

gao onu nevidljivu crtu. Tegko je reei koji je od ta tri faktora

zadao onaj zavtini, samilosni udarac.

Vratili smo se u New York i uredili dom, atelijer i djeeju

sobu u stanu koji sad Dartu sluzi za njegove veze, pa se suoeili

s izazovom uzgoja blizanica, tjerajuei karijere-blizance, i boreci se

u newyorgkom umjetnidkom svijetu.

Najednom sam ja postala umjetnikom koji simbolizira trenu-

tak, iznimkom koja potvrduje pravilo, 'eudo dana. Vaginalna je

umjetnost bila

in, i

moji oblici — gkoljke i kosti, cvijeee i kamen je

— postali su najednom ono gto se traii. Cinjenica da imam dvije

prekrasne blizanke nije mi nimalo gkodila. Uslikana kao dvo-

struka madona u svom atelijeru, pred nagminkanim usnama fuk-

sije, predstavljala sam savrgenu sliku umjetnika vaginalne ere. Ja

sam cvala, a Elmore se mrgodio. Sve sam rjede i rjede osjeCala

njegov jezik na svom klitorisu i njegov kurac na svojim bedrima.

I sve smo manje i manje pjevali »Ljubav ee naga vjeena biti«.

Sve smo eeke nalazili izlike da sami odlazimo na drukvene veCe-

re, sve se eegee jedno na drugo zalili prijateljima, sve Cegee se

izdirali u kuhinji, u kupaonici, u djeCjoj sobi.

Tko zna zagto brakovi propadaju? Razlozi su tome nedoku-

Civi koliko i razlozi zbog kojih par uopae i nastaje. Zivimo u svi-

jetu u kojem su se drastieno promijenila sva pravila o ljubavi i

braku i nastavljaju se mijenjati u sve kraeim ciklusima. Nekad

je svrha braka bila radanje i odgajanje djece; danas je malo bra-

kova sposobnih izdriati pritisak tog dogadaja. Djeca su nesnosan

prekid ovisnosti i narcizma, te dvije sragtene opsesije nageg doba.

A ako je jedno dijete prekid — zamislite gto su tek dvoje Jer je

einjenica da je narav Covjeka stvorila i kompliciranijim i pametni-

jim nego gto je to za nj dobro. Mi smo stvorenja kojima, da bi

uspijevali, pa eak i samo ostati, oeajnieki trebaju prioriteti, a u

modernom su dobu nagi prioriteti postali premutni. Ljubav je

isuvige promjenjiva da bi se za nju moglo 'iivjeti. A umjetnost

je presamotna. Ljubav i umjetnost su dovoljni. Ali ako je jedan

umjetnik iena, a drugi mugkarac, eiji rad dolazi na prvo mjesto?

Mugki ego, navala testosterona, i veCina drugtvenih pravila dikti-

raju da mugkarac mora biti glavni, ill ee spustiti nos. No gto

ce

biti ako, na trenutak, zenin posao bude u usponu? I gto ako ona

ERICA JONG

SVE2ENSKI BLUES



stavlja hranu na stol, bag kao i sisu bebi u usta? Bi li se ona tre-

bala pretvarati, sve zbog njegova ega, da ne radi sve to gto radi?

poktaala

sam. Ali nisam mogla odriati iluziju. Kad su

bebama bile dvije godine, imala sam najuspjegniju izlozbu u zi

votu, i to iste one godine kad se Elmore posvadao sa svojim trgo-

vcem i otigao iz njegove galerije, i to su bili ti dogadaji-blizanci

koji su nagem braku zadali zadnji, samilosni udarac.

Elmore se odselio, i ostavio me s mojirn uspjehom i groznim

dvostrukim blizankama (jer Mike i Ed nisu bile nimalo laka

djeca), velikim smedim standardnim pudlom Bonerom (nazva-

nom po Michelangelu Buonarrotiju i Rosi Bonheur), i lako

dostupnim analgeticima: dzinom, votkom, vinom i drogom. Jer

bag sam tada poeela imati probleme s pieem i drogom.

Ostala sam sama sa svojim bebama i poslom, i osjeeaj je

napugtenosti bio divlji. Osjeeala sam da sam kdinjena zbog

svog uspjeha (a gto je, zapravo, i bila istina). I po prvi put u 'Zi-

votu nisam bila dorasla situaciji. Ili, drugim rijeeima, po prvi sam

put u zivotu

,

ja (koja sam se smatrala od toga izuzetom) doivjela

sudbinu veeine

oeela sam se osjeeati kao sirtva.

Kako sam mrzila taj osjeCaj Citav sam iivot prezirala zene

koje su cviljele, Z'ene koje su proklinjale 'Z'ensku sudbinu, 'iene

koje su tvrdile da je za njih s ljubavlju gotovo. Ja sebe nikad

nisam

zvala

feministicom. UZasavala sam se to etikete. Ali me

materinstvo radikaliziralo na Cudan i nov naein. A to gto sam

ostavljena s dvije 'ienske bebe pobudilo je u meni osjeCaje tako

u'iasavajuee da nisam ni znala gto bih s njima poeela. I tako

sam se propila.

Povrginski gledano, 'ivot se nastavio. Moj iivot bi se tegko

mogao nazvati siromagnim. Imala sam veliCanstven tavanski

stan, kual na ladanju, pomoCnicu, dadilju. Ako sam se ja osjeCa-

la ostavljenom uz takav sustav podrgke, zamislite samo gto mora-

ju osjeeati druge 'iene Netko me udario u samo srce moje ljud-

skosti. Ja sam ispunila svoje poslanje i kao umjetnica i kao zena, i

da me za to kazni, Elmore je otigao.

Ali budimo pogteni. Elmore je imao i svojih problema. U

platformu 'ienskih udru'ienja trebalo bi ugraditi dasku koja govo-

ri da mugkarci u pedesetoj zaslusiuju poseban oprost, a Elmore je

vee navrgio pedeset petu. I mnogo se brinuo. Njegovo srce, nje-

gov penis, njegova karijera, sve je zakazivalo — a to sam bila ja, u

trideset gestoj, i Citav mi svijet ni do koljena (ili se bar tako

einilo). On to nije mogao podnijeti, a nisam to, po svemu sudedi,

mogla ni ja.

I tako smo se, da sve to bude jog i gore, razigli. I oboje smo

poCeli sve vise piti. I jebavati se okolo. I od svega smo se toga

osjeCali samo jog gore (iako to vidim tek iz ove perspektive), a

bebice su trpjele zbog nage sebienosti, kako to bebice obiCavaju

Promijenila sam m noge ljubavnike — m lade, starije, vrgnjake —

all nigta me od toga nije stvarno diralo. Trazila sam ekstazu, pre-

osjetljivost. Dok je istina da je brak s drugim umjetnikom najveCa

od svih ekstaza, a ja sam je izgubila. Oplakivala sam smrt — smrt

moje krasne male obitelji — koju nigta nije moglo nadomjestiti.

Lupala sam tako glavom nekoliko godina, pokugavajuei negto

raditi, pokugavajuei odgojiti malene, s alkoholom koji je postajao

sve veea prepreka (a za koji sam stalno nijekala da je ikakva) — i

onda sam srela Darta.

+

Dart nije bio samo veliki jebaC; bio je to princ na bijelom

konju. Pronagao me je kad je moja samouvjerenost bila na

samom dnu, i digao me nogom u tur. Digao me kurcem u

picu — ili nogom u guzicu; sve je to isto, zapravo, jer mi je ubriz-



ERICA JONG

SVEkENSKI BLUES



PriCa o Pigmalionu mnogo je vee puta isprieana i preprieana

- ali nikad u njoj umjetnik nije bio iena, a mugkarac Galatea

Eliza Doolittle postaje prildnica, ali je na koncu ipak dobra dje-

vojka (»Ja sam dobra djevojka, jesam, jesam «). Bez obzira bila

rijee o Shawovoj verziji (gje se pobuni protiv Higginsa) ill o ver-

ziji Lernera i Loewea, u kojoj ona ostavlja Freddyja Eynsford-

Hilla i odlazi oeinskom liku Rexa Harrisona, ona na kraju ipak

postaje odana jednome mugkarcu - te tako, ukratko, oznaeava

put svim ienama u drugtvu.

No gto se zbiva s nagim Pigmalionom kad je stvoritelj iena a

njezino stvorenje mugkarac? Jednostavno: stvorenje izdaje stvori-

telja sa gto je mogude vise mladahnih gizika.

Ne mote se reei da me je Trick/Dart

zelio

izdati. Nego je

sada, zahvaljujuei tome gto sam ga ja ponovo stvorila, postao zvi-

jezda, pa su ga poeele opsjedati mlade mudrice. Seksualnost gto

sam je ja otkrila u njemu izbijala je i iz tih golemih fotografija, iz

tih kaubojskih slika, i to su osjeeali svi koji su te slike gledali.

Dart je postao vlasnigtvo svijeta, i sve se iivo htjelo s njim poje-

bati. Za gto sam si prokleto sama kriva. Kao obdavateljica Bessie

Smith, trebala sam biti toliko pametna pa poslugati savjet gto ga

nudi u svom »Praznokrevetnom bluzuo.

Kada nacres dob rog sevca ne idi okolo i ne laj: brzo oe mu druga

postaviti guz — ostat Oe ti samo praznokrevetni bluz...

Ali sam upala u jamu gto sam je sama iskopala: umjetnik je u

meni bio jai od zene. 2estoki bi ljubavnik svog ljepotana drzao

zamotanog. 2estoki je umjetnik umjesto toga od njega napravio

zvijezdu — i uslijedio je kaos.

Umjetnost preoblikuje 'Z'ivot jog vise no gto zivot oblikuje

umjetnost. Zamislite gto bi bilo kad bi Helga silazila s korica

Timea i Newsweeka i padala u zagrljaj svakome mladiCu koji je

poieli? Sto bi tada ucinio Wyeth? Poludio? Odao se drogi i

piCu? Ali on je bio od Zena makn - i paten i modeliran, uvijek

na mekom, njihovo mezime'e. A onda se uplelo i vrijeme, koje

sve umekgava. On je imao Helgu (u kojem god to smislu bilo),

ali je imao i gospodu Wyeth. Ali nije takva i sudbina zenskog

umjetnika. Imala sam svoje blizanke, imala sam Darta, a sad su

sve te drapae"oze poCele zivkati i pitati za Darta. I to mi se Cinilo

bar sitnu mrvu nepravedno.

Ali dobro, ja sam jaka, pomislila sam. Izvuei Cu se nekako iz

svih tih kriza. Spolno nevjerstvo nije najgora stvar na svijetu.

Neka Dart dere te svoje gmrke, samo ako se uvijek vrati kuei.

Ili sam bar tako mislila. No pokazalo se da je to lakk reei

nego

‘

to nas vraaa na ljeto o kojemu priCam, i u kojem Leila (ja o

sebi govorim u tredem licu samo u gall - ili u Casovima stragne

krize) Ceka kraj telefona da se Dart pojavi na svom motorkotaeu.

Blizankinje su u Californiji s ocem (koji predaje na Univesity of

California). A ja sam u Connecticutu, i pokugavam napraviti bar

negto slika za sljedeeu izldbu. Ali je moja koncentracija sasvim

vjetrom raznesena - moja je muza odletjela iz krletke. Govorim

sebi da je moja muza u meni i da bih morala moei raditi, ali ja

zapravo samo Cekam zvuk Dartova motocikla na pogljuneanoj

stazi, i zvonjavu telefona koji

de

najaviti njegov dolazak.

Connecticut je zeleno lijep, kako to samo Connecticut zna

biti - a ja sam sasvim u govnima. Sama sa svojim psom u

svom silosu-atelijeru, i nema Cak ni Mike i Ed da me malo rastre-

su, i od svega mogu samo

Cekati

da zaCujem drobljenje gljunka

pod kotaCima Dartova motorkotaea, koji kao da mi prelazi ravno

preko srca.

82 3

ERICA JONG

ST7E2ENSKI BLUES



4

Izigravanje Penelope

L9Y-udeile Zack xiAo4i,

te& K wicenze,

(9)i'ec, ketice x444,

te& '

4 r u z 4,

ac.

cea 0a,Z, ?la

je lw(goot

.04,

e/ma/ii taj maca/xae.

Bessie Smith

p

enelopa je to znala, voleei Odiseja: kad godinama Ceka

mugkarca da se vrati kuei, Zena poludi.

Ja dekam. Ja dekam. I dok Cekam, pokugavam slikati. A

kako ne mogu slikati, pijem. A kad se napijem, padam u odaj. A

kad se on vraea kuei, tog je petka vet ponoe. U gradu je bio

dan, dva, tri dana — izgubila sam svaki osjedaj. A svo sam to vri-

jeme prelivjela jer sam telefonski razgovarala s Emmie, a tim sam

se bavila i u torn trenutku.

»Vratio se«, velim 6eguCi Bonera po trbuhu golim noinim

palcem. (Pas, koji odraZava moje raspololenje, kako to psi obida-

vaju, djeluje potigteno kao i ja.) »I gto da radim? I gto da radim s

pgtoljima?«

»On ima

pgto/je?«

pita Emmie.

»Emmie«, velim ja, »goyim imaju pigtolje.«

»Mislim, ja nemam«, odgovara Emmie.

»Ti za mene nisi nikad bila

goyim«,

velim ja.

»Hvala«, veli Emmie, shvadajudi da je to bio kompliment.

»Samo mi obeeaj da deg mu reei da skloni to pigtolje iz kuee.

U redu?«

udno, zar ne, kako se sve veze odmataju unatrag? Kad sam

se prije pet godina upoznala s Dartom, on se vozio na motociklu,

kojeg je ostavio za volju krvavo crvenog mercedesa kojeg sam mu

ja kupila. A sada, tko zna zbog dega, on se ponovno vozi na

motociklu, a mercedes (DART — svoj alter ego) ostavlja u garaZi.

On se zbog nedeg osjeea stragno krivim — on, koji osjeea toliko

malo krivice, u usporedbi s realnim ljudima.

Motocikl se zaustavlja uz urlik i puf-puf-puekanje, i onda

Cujem cipele kako gaze po pogljuneanoj stazi.

Sprejam se Lumireom, kugtram kosu i tram na vrata. Ne

Zelim da vidi da sam bila pri telefonu s Emmie, koju ne podnosi

zato gto zna (a svi to mugkarci instinktivno znaju) da priCamo o

njemu. Da je takav razgovor potreban radi golog opstanka, to

nijedan mugkarac ne razumije (ili moZda i razumiju — i bag

zato ih ne podnose: Kako se usudujemo da ih nadiivimo?).

Oni znaju samo da mi imamo negto gto oni ne smiju ni dotaei

niti u to prodrijeti: sestrinstvo zajednidkih osjeCaja, sigurnosnu

mreiu koja nas hvata kad nas odbace i mi padamo.

»Lutko«, veli Dart, pa skida kacigu a la Darth Vader i hvata

me za dupe.

»Bok, dragi«, velim ja i podiZem pogled oeekujuei poljubac.

Nikakvo »Gdje si to dodavola bio?« iii »Zagto me nisi nazvao?«

ERICA JONG

SVE2ENSKI BLUES



Ako 'iena zeli imati zivotinju poput Darta, onda mora biti disci-

plinirana i pametna, i ne smije nikad odati da je ljubomorna,

nikad pokazati posesivnost.

No vaj, to je nemoguce. Cak su i 'iene samo ljudi.

Nikakav poljubac ne dolazi.

»Radila si?« pita on, kao da zna da mi je sjebao koncentra-

ciju, i kao da mu je zbog toga drago.

»Da«, lakm ja. »Na novoj seriji slika.«

»Mojih?« pita on, pohlepan da mi bude muza, unatoe tome

gto vise ne pokuje svoju stranu sporazuma.

»Naravno, dragi.«

»Lakg mi?« pita on. »Osjeeam da mi lazes. A ti znag gto sli-

jedi kada lakg, zloCesta djevokice, je li da zna?«

»Da«, velim ja, kao curica, i vrlo uzbudena.

»Idemo u atelijer. Da vidimo gto si napravila.«

I onda stupa kroz stra'2"nja vrata, i prelazi travu, i ulazi u moj

silos-atelijer, i pritom ispugta jareei zapah crne kok i pragine s

puta.

A u mom atelijeru, sve je u kaosu. Prazna platna poslagana

uza zid, odbaCene goleme fotografije s izloibe filmskih scena

(po nekima sam od njih Cre"kala akrilikom, i fotografske slike pre-

krivala warholesknim 'ivrljotinama), odbaCena platna s kaubojske

izloibe, jedna slika blizankinja za dvostruki portret nazvan

Doppelganger keeri,

koju sam odbacila, ne smatrajuei je dovoljno

dobrom, kao i uobleajeni autoportreti koje poCinjem kad god pri

ruci nemam neki drugi model.

Kaos u mom atelijeru samo je zrcalna slika kaosa u mojoj

glavi — m ilijun toga zapoCeto i n ista dovrgeno — divljeg bacakanja

u pokugaju da nadahnuee pronadem u proglosti, u djeci, u sebi.

»I znaei — lagala si«, veli on. »I znag kakva je kazna.«

»Znam«, velim ja i silno se uzbudujem.

»Legni na gtafelaj«, veli on, »i skini traperice.«

Isadora: M a cisto ne mogu povjerovati da bi Leila uCinila tako ntho.

Na koncu konca, ona je umjetnica, heroina, feministica. Ztho bi dala torn

putzu da je zlostavlja?

Leila: Ljubay. Nisi valjda zaboravila na ljubav?

Isadora: P a kakve to veze ima s ljubavlju?

Leila: Svakakve. Ovo je prk'a o onoj tankoj granici izmedu Ijubavi i

s

amoungtenja. Ovdje gov orimo o preosjetliivosti. Sigurno si je ponekad

i sama trazila — ili moida sanjam?

Isadora: C itala sam Pricu o 0, ali nisam toliko naivna da na ovo

nasjednem.

Leila: Cekaj malo.

On mi potek zatvarde, a ja sam, ved predvidajuei taj trenu-

tak, ispod traperica odjenula bikini od crne dipke. On mi svlael

traperice sa zadnjice, ali Cipkaste gadice ostavlja na miru. A onda,

nakon gto je iz visoke crne kone Cizme izvukao jahaei bid, poei-

nje me dragkati lakim ubodima u zadnjicu, pri emu posebno

uiiva u Cinjenici da sam naslonjena na vlastiti gtafelaj, na koji

je postavljen jedan moj nedovrgeni autoportret.

Ttka koinatih zrnaca uzbuduje me toliko da mu se vise ne

mogu oprijeti. Poniknje je vise mentalno no tjelesno, jer me

ne boli toliko bid koliko saznanje da je za sve to dane gto ga

nije bilo bio s drugom zenom. Dok me ujeda za zadnjicu, ja

ga potkem i krikovima i isprikama. (Ja mu se isprieavam za

nje-

gov

grijeh - kako zaljubljenim 'ienama i

ok me on tako

bkuje - isprva lagano, pa sve jade i jade - moja pica poeinje pati-

ti za njim, grijati se za nj, bubriti za nj. I ni trenutak prerano on

me povlaei na pod i preklapa me, crnom kosiom na crnu Cipku,

hladnim metalnim zatvaraCem na topli bijeli trbuh, i na koncu mi

njegov tvrdi paroasti kurac poeinje bosti utrobu, pronalazedi

moje sredigte, pronalazedi svoj dom.

»Vjegtice«, sikee on.

>>Moj muZjaCe, moja mjero, moj paru«, stenjem ja.

Grizem ga za uho, grizem do krvi, relim, zabijam nokte u




njegovu zadnjicu pod bijelom dokevitom, umazanu rukm, gto je

nosi ispod motociklistieke jakne.

A kad se nagao duboko u meni, on zastaje, stek me vrlo Cyr-

sto, grize me za vrat, do krvi, i zatim se opet poeinje micati u

meni.

»Vjegtice moja, moj paru«, mrmlja on, i uranja u mene i jog i

jog i jog. I vidim kako mu se, trenutak prije nego ee svrgiti, izob-

Hello lice.

»Daj mi do kraja, sve, lutko, sve«, jeCim ja, i on svrgava u

meni u grCenju tako jakom da je zadrhtala i slika iznad nas.

»Volim te, Leila.«

»Znam.« Uzimam mu glavu na dlan, kao bebinu. I znam.

Znam da cu uvijek biti njegova gospa, njegova ljubav, njegova

Guinevere. Ali hoeu li moei podnijeti bol koji uz to ide, ja to

ne znam.

A neki dio mene — dio koji je jog uvijek Louise Zandberg,

moMa, onaj dio mene koji bi moj psihijatar nazvao zdravim

umom — stoji podalje od svega toga, i veli: S tim treba prestati,

jer to ne mogu prdivjeti.

On ostaje sa mnom preko Citavog vikenda. I taj je vikend

davolski divan poput vikenda na poCetku nage idile. U krevetu

provodimo sate i sate i slugamo naizmjence Mozarta i Toma

Waitsa, dok nam se pas — vige ne onako potigten — gnijezdi

pod nogama. Zajedno kuhamo, odlazimo na duge getnje — ali

samo zato da bismo zastali kraj potoka i pojebali se u gumi.

Kupamo se u krasnom jezeru kraj mog imanja. Piknikujemo.

Razgovaramo. Opeimo.

PoCinjem se opugtati, ponovno se osjeCam voljenom,

ponovno osjeCam da zivot i nije tako ruzan, da ponovno mogu

i raditi i osjeCati. Ona stisnuta gaka u mojoj svijesti poeinje se

otvarati.

I bag kad se to poeinje zbivati, Dart to otkriva svojim gestim

eutilom vjegtca. OsjeCa kako se otvaram prema njemu, kako

volim i njega i sebe — i onda on pogleda na zlatni Rolex koji

sam mu ja kupila (upravo smo se njdno pogevili na kauCu u

dnevnoj sobi kraj otvorene vatre, i bag je deset sati u subotu uve-

Ce), kad on veli:

»Lutko, moram

Igeupana iz same sebe, biCevana i izbiCevana, ustajem zajedno

s njim — a lice mi izobliCeno od bola kao njegovo u trenutku

svrgavanja — i odlazim s njim do kupaonice, gdje ga gledam

kako se brije (i divi se vlastitom lieu kroz moje oci kojima ga gle-

dam), kako se pljuska Vetiverom (mirisom s kojim sam ga ja

upoznala — a koji mu tako dobro pristaje), i zatim ponovno sapi-

nje prepone crnom koom i odlazi od mene.

Ja se ne bunim. Tvrdo sam odluCila otvoriti Baku i pustiti ga

da ode, zato gto znam da ee se, samo ako ga ne drum, mo'ida

vratiti po svojoj vlastitoj slobodnoj volji.

On Ceka da ga poCnem preklinjati i moljakati, ali mu neeu

prirediti to zadovoljsto. On Ceka da ga upitam kamo ide, ali

neeu. Celjust mi je stisnuta, obrve su mi skupljene, no ja mu

samo pomakm pri toaleti, pomakm mu da se odjene, iako

znam da ce ga po svemu sudeei skidati netko drugi.

Sva se moja poprili;ena volja i disciplina koncentrirala na to

da ga pustim da ode, da ne pokakm bol (iako je za mene pot-

puna misterija kako bi on to, znajuei me koliko me zna, mogao

ne opaziti). Boner tuli od bola, kao u moje ime.

»Shh, gtene«, veli Dart i mazi ga nosom kako bih voljela da

mazi mene.

Gledam Darta kako bez donjeg rublja ulazi u traperice od

erne koze. (»Mrzim donje rublje — kako me sapinje«, rekao mi

je jednom zgodom. 0, Cuvaj se mugkaraca koji ne nose donje

ERICA JONG

ST7E2ENSKI BLUES



rublje — mati te je upozorila na takve mugkarce ) Gledam ga

kako navlaei doleevitu od crne svile (onu zamrljanu rukm osta-

vio je meni da mu je ja operem). A ja se sabirem na vlastitu

hrabrost i pokugavam ga ne sapinjati. Ponekad je pustiti nekoga

da ode negto najtek na svijetu.

I onda, u zadnjem mogueem trenutku, kad me ved ljubi za

rastanak i stavlja kacigu, neki vrag u meni, neko stvorenje ne

od moga mesa, neki

dybbuk koji me zaposjeo, najednom lane:

»Ali, ako te zatrebam, gdje te mogu naCi?« Rijedi jog nisu ni iza-

gle iz mene, i ja se ved kajem, i 'iarko zelim da ih mogu vratiti, i

odajavam poput prokletnika u Danteovu Paklu, koji neprestano

iznova dini fatalno djelo.

A on se okrede i skoro ispljune ove rijedi:

»Ne oeekujeg valjda da deg me nadi nakon gto si me izbaci-

la «

I on ved odlazi, i daje gas motoru, i ponovno krede prema

New Yorku — ili ved prema demu.

Ja si natadem jog eagu vina i zovem Emmie. Pigtolje sam

zaboravila i spomenuti.

Moja najbolje prijateljica Emily Quinn spasila mi je zivot ved

toliko puta da se toga ne volim ni sjedati. Taj produkt samostan-

skih kola i bogatunskog djetinjstva na Manhattanu i u Virginiji,

danas zivi od pisanja publicistidkih knjiga o pomodnim temama.

Sedamdesetih se obogatila

Rada& zene.

U osamdesetoj joj je

pedantno istrakna biografija Victorie Woodhull pribavila veliko

uvdiavanje; a sada, za devedesete, pie prvu golu i nieim ograde-

nu knjigu o menopauzi.

»Jesi ii ikad pomislila da demo doivjeti da u modu doge i

menopauza?«

upitala me prije nekoliko dana — iako mi se dini

da su prole godine.

»2ivjet demo dovoljno da dozivimo bag sve«, odgovorila sam

joj. Ali sad vise nisam tako sigurna. Dartov me odlazak unigtio

na sasvim nov naein. Uvijek sam mislila da sam ja onaj jedini

koji prdivljava — da se poskthm torn isuvige zlorabljenom fra-

zom. Vederas se pitam.

Emmie je opora, ali zna utjegiti; ona me kroz taj rastanak s

Dartom provodi s beskrajnom njdnogeu. Dok joj je zvonio tele-

fon, zamigljala sam Emmie s kestenjastom kosom do ramena i

okrunjenu rajfom od crnoga barguna, njezine zapanjujude jago-

didne kosti, vitak stas i krasno visoke grudi. Ona izgleda onako

kako bi u pedesetoj trebale izgledati sve zene. Smirena, mudra,

vitka, bistra oka, kovrdava taman koliko joj treba da bude kn-

stvena — i beskonadno blaga. Podesto govorimo kako demo se

smijati do smaka svijeta. I obje odekujemo da demo i u sedamde-

setoj raditi, hihotati i geviti se.

Ali Emmie veeeras nije kod kude i ne pige, kao gto to tako

desto dini subotom uvede. (Emmie ima u Parizu oknjenog lju-

bavnika, grdkog brodarskog magnata koji doplovljava u newyor-

gku luku dovoljno desto da bude sretna i odlazi dovoljno desto

da ona mote pisati — gto je novi aratliman ne bag sasvim nepri-

vlaCan za profesionalnu zenu s kraja stoljeea.)

Telefon zvoni i zvoni. Naposljetku gkljocne, i vezu preuzima

Emmiena telefonska sekretarica.

Grmljavina Bacha i potom:

»Dobili ste 798-2727. Molirn da nakon onog glupog sitnog

cvila ostavite poruku.«

U pomoe « vrisnula sam u telefon, i onda, malo razmislivgi:

>>U Connecticutu sam « Spustila sam slugalicu.

Ne promise mi rafinirana okrutnost Dartova odlaska bag u

ERICA JONG

SVE2ENSKI BLUES



subotu uveee. Bag kao ni koliko je okrutno to gto me je pojebao,

pa tetogio, pa nestao. Razmigljam o svim krizama gto smo ih pre-

patili za posljednjih gest mjeseci — i sasvim mi je jasno da cu, ako

Zelim preiivjeti, morati prekinuti s Dartom, i to sasvim. Bol je

prejak. Svaki put kad prihvatim neki njegov stil ponaganja — pro-

gli sam tjedan preko kartice dobila raeun za hotel u kojem je

odsjeo s nekom drugom curom; tjedan prije toga, sliku nekakve

ofucane sitne plavuge nalik na konobaricu iz prevarnice u kojoj

se vrte treeerazredni filmovi; tjedan prije toga ljubavna pisma

od ridokose koja je prije radila u galeriji — raste mu cijena. Ja

znam da sve to dolazi od njegova osjeCaja nedoraslosti — stalno

je samo model, nikad umjetnik — i da ga upravo on tjera na to

ekscese. A znam da me na svoj naCin voli. Ali to vige nije

dovoljno. Jer i ja moram voljeti sebe. Dobri brod Leila mora

nastaviti plovidbu, no kako da je nastavi kad joj je dolje pod

palubom pirat koji joj bugi rupe u trupu? Gdje da Covjek povuee

crtu izmedu opragtanja i samoobrane? Voljela bih da mi dadu

peni za svaku zaljubljenu Zenu koja je sebi postavila to pitanje.

Sama s nijemim telefonom, svojom bocom, svojim psom i

svojim kaosom u atelijeru, naprosto sam se urugila. Kao da

sam poeela gubiti vlast nad ostatkom svojega Zivota. Kraj takvog

razaranja, say moj uspjeh ne vrijedi nigta. Iz toga eovjeka mogu

izvuei djeca — ali moja djeca eak ni nisu tu.

Razmigljam o Dartu: on je njegova najbolja kreacija. Ako ne

zna slikati i kipariti, to je samo zato gto su se sve njegove umjet-

niCke sposobnosti istrogile na stvaranje vlastite osobe, gto je

zamjetan podvig. On stalno izmiglja nekakvog novog sebe —

kako da onda izmiglja negto gto je samo slika? Umjetnik mora

biti lijevak gto vodi od muza do materije. Dart je i muza i vlastito

djelo. Ja sam samo fotografirala to gto sam vidjela. Protejski, pro-

mjenjiv — sad Usamljeni JahaC, sad harlekin, sad Elvis Presley —

Dart je bio beskrajno inspirativan, beskrajno zdearavajuei,

beskrajno zavodljiv. I nije tu bila rijee samo o njegovu kurcu —

nego i o njegovoj magti. I kako se uklopio u moju. Najbolji se

ljubavnici znaju sluziti ne samo kurcem nego i magtom. Pri

emu je potonje mnogo rjede od prvog.

Rugim se u krevet i ostavljam upaljena sva svjetla — u krevet

gto ga je tako nedavno pomazao Dart. Razmigljam o svim okrut-

nostima koje mi je priredio — o nepotrebnim laZima o sitnicama i

krupnim laZima o krupnim stvarima. Razmigljam o tome kako

sam vidjela njegov motocikl parkiran na kolodvoru onog dana

kad je rekao da ide pomodi susjedi pri liCenju kuee. Razmigljam

o svim onim zgodama kad bih se javila na telefon, i kad bi mi

onaj s druge strane spustio slugalicu eim bi mi Cuo glas. Razmig-

ljam o slikama drugih siena gto ih je ostavljao po kudi, o racu-

nima, ljubavnim pismima, doznakama za kreditne kartice. Dart

de sljedeCeg vikenda navrgiti tridesetu. Hoe li onda sve to pre-

stati — ili je to tek poCetak? Da eekam dok ga to prole, ili da

promijenim brave i dam mu nogu? Tko bi me mogao posavjeto-

vati — tko osim toga glasa u meni?

Onaj glas koji Sybille, moja analitiCarka, zove glasom zdrave

svijesti. »Ali gto o tome mislite pri zdravoj svijesti?« uvijek me

pita. I ja toeno znam na gto ona time misli. Ona misli na glas

onog strastvenog advokata u meni, na onaj zdravi, centrirani

dio mene koji je na

mojoj

strani, na taj sjajni zlatni grumen lju-

bavi prema sebi okruZen bezdanom tminom. No ja uzalud oslu-

gkujem glas svoje zdrave svijesti — jer Cuti ga mogu samo na pre-

kide, kroz krCanje svoje opsjednutosti.

Pu'iem u svoj veliki razbacani krevet i navlaelm pokrivaCe.

Boner mi se smjegta do nogu i ispugta krupan, pse6i uzdah.

Moj krevet je moje utoCigte. Spomenik i strasti i celibata. To je

bijelo lakirani antikni seljezni krevet s kovrCama od 'ieljeza i

ERICA JONG

ST7E2ENSKI BLUES



mesinga, i pokriven sjajnim kiltom, proizvodom sekte Amish, s

izvezenom kaleidoskopskom zvijezdom, te uregen girlandom

jastuka svih velieina u jastuenicama od antikne krem i bijele eip-

ke

Ja se u torn krevetu osjeeam

sigurnom.

Kad se u nj uspnem,

poeesto pijem. Povukla se u svoj krevet — ja savrgeno razumijem

osjeeaj pribjdigta u toj frazi. Pred velikim panoramskim prozo-

rom (probijenim u zidu iz sedamnaestog stoljeea) giri se sanjivi

zeleni Connecticut, sad prekriven pokrovom tame. Unutragnjim

okom vidim sisate grbe brda, njegove crvene hambare, njegove

srebrene silose, gto se gnijezde pod zlatnim Mjesecom u treeoj

eetvrtini, napol skrivenim oblacima gto kraj njega jedre.

Ja volim to driavu. I u tim se brdima osjeCam sigurno, kao u

majeinu krilu. I ovdje volim raditi: dovoljno daleko od eudovigta

New Yorka da ne eujem njegovo mentalno kreanje, pa ipak

dovoljno blizu da uhvatim njegov gromoviti naboj. Ali ja sam

ipak sisanee tih njdnih sisatih brda — pa bila u Toskani i i okru-

gu Litchfield, Umbriji ili Venetu. Od svega na svijetu od toga mi

je drdie samo more. Sredozemno, Tihi ocean, Atlantik, Egejsko

more, Karipsko more — svako bi more dobro doglo.

More, more. Dart i ja samo nekad sanjarili da otplovimo na

»sladome otoke«, kako su ih zvali pirati u osamnaestom stoljeCu.

Voljeli smo Karibe, i na vrhuncu nage idile poeesto bismo znali

pobjeei na Barbados, Jamaicu, Tortolu, Sveti Kitts i Sveti Barts.

Dart me na Jamaici uCio plivati, na bijeloj pjegeanoj plazi kraj

Port Antonija. Na Tortoli me ueio jedriti i roniti s dihalicom.

Kad razmigljam o njemu vidim ga kako pliva kao plavokosa

mugka sirena — veliki visoki plavi WASP (odrastao na tenisu i

plivanju i gadanju) i kako sitnu 2idovku plamene kose (odraslu

na tjelesnom kukavieluku) uci da se ne trza na 'eekiCarku, kako

da bude tjelesno hrabra, kako da u prirodi vidi prijatelja i u

moru prirodni element; kako da se u vodi giri a ne skuplja od

straha.

Mnogo me emu naueio. I mnogo mi toga dao. I to nije bila

neravnopravna razmjena. Ja sam mu davala darove, ueinila ga

zvijezdom, no i on je darivao mene — a od svih je darova najvedi

bio taj gto me vratio iz mrtvih. Ljubavnici jedan drugom daruju

iivot. Zbog toga ljubav i jest tako neodoljiva — pa govorili grin-

tavci gto ih volja. Tko da se opre Covjeku koji ti vraea osjedaj da

si

ko da se opre soli i spermi i moru i

shakti,

stvaralaCkoj

sili prirode? Jer ljubav i nije drugo nego dar 'Zivota. (Iako je gdje-

kad moramo platiti siivotom.) I ako umjetnici vole tako Cesto i

tako Z'estoko, to je zato gto je u njima bijesna zelja za zivotom.

Pijem svoje vino i plaCem. Gubitak mi se Darta eini dubo-

kim, ponornim, smrtonosnim. Da imam broj te male konobarice,

ja bih nazvala, ponizila se, ponudila mu sve gto Zell, samo da se

vrati. No hvala Bogu, ja njen broj nemam.

Ustajem i stavljam Bessie Smith. I dok ona kriei bluz za blu-

zom, ja se plaCem uljuljavam u san, dok gore sva svjetla.

0

lade- Jerm kjema

l

ecevo-

o aWar at a, to dar 7w/um/kW

agaAcya #"64ta* (1 49

1;

9

km,e/in

a 4e,

nelf,ative meat

kw

tvoje4n.

wine, vi Java/ate me /*myna-

bmilde/lea

lac/

/

tc, Leao,16.

c76(zet me (hear' Itat lumol)e

daticem maim om outice. lade- x/net

weoi & ma xijeei cvve.•

nelcad dada ma/ma, aatid tato

—

oad ari, with

;

ore

ERICA JONG

SVEkENSKI BLUES



5

Zemlja Jebanija

(ili Sveienski bluz)

kaice

(16,

ro "aro tar; tufa

-gad nct lea/r

4, xect

Bessie Smith i Clarence Williams

V

ratila sam se na Ya le — ili je to nekakav kri'2"anac Yalea i

Glazbe i umjetnosti. Visoko iznad parka u Convent

Avenue netko je napravio kavez koji stoji nad prekrik-

nim CeliCnim traverzama poput stare uzdignute 'eljeznice na

Third Avenue, koja je u djetinjstvu grmjela kraj

Bloomingsdale'sa. Tu, visoko na nebu, stoji posebna soba, nalik

na kavez, gdje se susreeu ljubavnici koji tele uei u zemlju Jeba-

niju.

I ja sam otigla onamo — markirajuei sa svih mogueih satova, i

riskirajudi da ne testiram godinu — i kad sam stigla, prije svega

sam povukla rolete — bili su to venecijanski roleti: a kakve bi

druge i imala zemlja Jebanija?

I u stanju visokog uzbudenja sad dekam da stigne moj ljubav-

nik — Dart.

I u snu, vlana sam, pulsiram, i usiasno sam uzbudena.

Nekako znam da o tom sastanku ovisi ditav moj

On stik, odjeven ne u crnu kozu nego bijelu svilu. I on je

zapravo Elvis Presley a ne Dart — crne kose, ddmekasta, podbu-

la lica, a usne su mu kao na Kewpieovoj lutki, pa se mehanidki

otvaraju i zatvaraju poput plastienog doktora Dentonsa. I mokla

on zaista i

jest

orijagka Kewpieova lutka a ne dovjek. A ipak ga

zel im — kako ga

ovladim mu zatvarad na trapericama od

bijele svile, raskopdavam mu bijelu svilenu kaubojsku bluzu,

grlim ga, milujem ga, mrmljam mu rijedi ohrabrenja i ljubavi. I

onda, kad otvaram glic satenskih traperica, vidim da umjesto

penisa ima duboku zasjekotinu, u kojoj puzu gliste, goladi,

pukvi. Zgadena — no ipak i dudno uzbudena — pokugavam

mu zatvoriti glic, ali ne mogu. Crvi i goladi migolje van. Jedan

pli" se polako, ostavljajudi sluzav trag, probija niz sjajno bijelu

nogavicu. Kad povladim zatvarad, glistama odsijecam glave. Pod-

ikm pogled na Dartovo lice i vidim da mu se odgulilo lice Kew-

pieove lutke. Ispod nje je praznina — bijela praznina. Bezlidne

odi, nos, usta, nalik na glavu drvene lutke, ispranu morem.

Gorko razodarana, guram tog dovjeka-lutku u stranu i poku-

gavam nadi put iz zemlje Jebanije. Ali vrata nema. Oko mene je

samo taj kavez iznad grada — New Yorka? New Havena? — gdje

sam zarobljena zauvijek. I dujem majdin glas, kako mi veli:

*Louise, ti uvijek mislig da pravila koja vrijede za druge ljude

ne vrijede i za tebe « A moje zdrave svijesti nema nigdje na vidi-

ku.

Budim se u zelenom, pitomom i dobrodudnom Connecticutu,

s dignutim svim roletima i ukljuCenim svim svjetlima i stereom.

Pred mojim se panoramskim prozorom njigu jablani i kukute.

ERICA JONG

SVE2ENSKI BLUES



Pod mojirn brdom su crveni hambari i srebreni silosi spokojnog

okruga Litchfield. U svojem sam bijelom 'ieljeznom krevetu, i

plovim kroz kozmos na Z'eljeznom brodu, ali zaostali dojam sna

ne '2"eli se izgubiti.

Protdem se na sredini kreveta i pugtam da me san ponovno

obuzme. Sad se slike poeinju razmatati, onako kao gto vuneni

rukavi pulovera spadaju s krtthiih pletadh igala. Pokugavam

puzati unutar tog sna, makar i samo da ga shvatim — no san je

ved nestao. Sama sam u krevetu u zelenim brdima Connecticuta,

a gdje je Dart, to zna samo Bog.

Zamigljam da je moj krevet intergalaktidki brod. U torn bije-

lom 'eljeznom krevetu, u toj bijeloj kudi preklopne grade, ja pli-

yarn kroz univerzum. Ispod mene, u crnom svemiru zmirkaju

zvijezde. Svud oko mene, na asteroidima, ljudi su koji su se dota-

kli mojega 'Zivota: moje blizanke, i magu mi poput dvije male kra-

ljevne koje je nacrtao Saint-Exupery; moja mati, Theda, mage mi

iz svoje intergalaktidke ludnice; moj otac pravi ptice od origami-

ja, i one plove kroz svemir do blizanki (blizanki koje nikad nije

vidio, no koje, naravno, vidi). Snack, Thom, Elmore, Dart — svi

mi oni magu sa svog asteroida. Emily na svom asteroidu sadi

ru'iienjak i hvali zapanjujudu energiju postmenopauzalnih Z'ena.

Zemlja je, vidim, sieugna spora gto jezdi kroz svemir. Sa svog

motriligta na intergalaktiekom krevetu — koji je sad otigao sa

Zemlje, pa sam i bez napora plovi kroz kozmos, sa mnom u nje-

mu — ja vidim ne samo sieugnost Zemlje ved i njezinu zapanjuju-

du ranjivost. Zemlja, Mjesec, sve zvijezde mogu se utrnuti u

sekundi jednim samo zapuhom kozmidkoga daha. Ja sam u kre-

vetu i jezdim kroz prostor-vrijeme, i jedina mi je utjeha moj pas.

SamoCa je konadno pribjthgte, gto retie neki stari mudri

roshi.

Pa

ipak je to nekakva mnogoljudna samosa, samosa napudena i

duhovima i stvorenjima od puti. Sa svog kreveta magem svima

koje sam ikad voljela. I to me vizija smiruje. Posreem, ustajem

i izlazim iz kreveta, pugtam Bonera, i trljam odi.

Zatim u kuhinju — i zaustavljam stereo sistem i stavljam jog

jednu plodu Bessie Smith,

SveZenski bluz.

Dok Bessie pjeva

»Moj mili je otigao«, ja gkropoCem loncima i tavama, kuham

kavu, stavljam kuhati zobenu kagu, koja mi se uopde ne jede.

7,1,

je otdae,

,

ne race

xe,i4.

Fe&

Ltd

xec'e x,cdta,

ne race ni xXoffoxit

— c

qua

pixt

victim

ra voh.

ae )We

94i/xtjet x/Acrift.

CA- ne 1,97/Li /ti

l a t&12

Dok slugam Bessie Smith sve mi se dini tako jednostavno.

Glas 'enskoga bola koji proride mugku nepredvidljivost, i koji

kroz pjesmu tvrdi da izmedu mugkarca i 'iene nije nigta novo

pod Suncem. Mislig da de ti puknuti srce, mislig da se nitko

nikad nije tako osjedao? Pa mislim, to je Bessie da te podsjeti

da su milijuni 'iena — crnih, bijelih, zutih, smedih — prije tebe

tako plakali, i iste te jade pretvarale u bogatu, zvudnu pjesmu.

Da li me to tjegi? Pa ne bag.

U kuhinji, na pultu, ditav red praznih boca koje mi u srcu

unose stravu. Jesam li ja popila sve te boce Pomerola, Meur-

saulta, Pinot Grigia? 6ni se jedva mogude. Sigurno smo ih

Dart i ja popili zajedno. Ali bubnjanje u glavi i suhoda usta uvje-

ravaju me da ja s tim praznim bocama moram imati bar nekakve

veze. Glava mi pulsira, a koordinacija mi je nikakva. Pijem kavu

kao da je eliksir 'iivota, a onda posrCem do kupaonice oprati

ERICA JONG

zube. Na putu prolijem kavu po hrastovom podu, zamalo se na

SVE2ENSKI BLUES



njoj okliznem, pa kleknem da je obrigem kupadim ogrtadem, i

nastavijam dalje.

Suodavam se s vlastitim licem u kupaonskom ogledalu. I ne

svida mi se to gto vidim. Lice mi je puno bola, pododnjaka,

usta su mi napudena i ttthla, obrazi podbuli i bijeli. Moje je

lice zrcalo mojega Zivota; jednolidnije od vedine lica, ono ne skri-

va nista. To je lice zene u dubokim jadima.

Oduvijek sam izgledala deset godina mlada od svoje kronolo-

gke starosti — ali se sad podinjem pitati. Sad kao da izgledam

deset godina starija. Od toga gto mi taj dovjek radi, sigurno ne

postajem ljepga.

Moje je lice kao moja paleta. Znam na njemu svaki palac —

svaku uvedanu poru, svaki madd, svaku ovjegenu kesicu kole,

svako mjesto gdje je izgubilo boju. Moje nekod kestenjasto-zelene

odi otupjele su i postale muljave. Moje ticijanske vitice sad su

neopisive kovrde na nekod rusiiCastim obrazima. Rastvaram

kupadi ogrtad i pregledavam tijelo. Cak su i grudi pobijedene,

i kao da su se ovjesile. Velike ruZiCaste bradavice, sto su ih voljeli

i hvalili svi moji mugkarci, od Snacka do Darta, kao da su se sku-

pile u porazu. A brazgotina iza carskoga reza, koja je dosad izbli-

jedjela u bijeli patent-zatvarad od puti, smjegten iza crvenkastoga

grma, opet je ljut i upaljen. Okredem se da na bedrima vidim

crvene natekline. U grudima mi poskakuje srce. Kako sam ih

dobila? Toga se ne sjedam.

Do nosnica mi dolazi smrad zagorotine. Trdim u kuhinju i

nalazim lonac sa zobenom kagom kako se dimi i gori na gtednja-

ku. Prodoran mi miris spaljenih sitarica ispunjava nos. IskljuCu-

jem gtednjak i uz zveket bacam lonac u sudoper. On opako psi-

de. Natadem u nj hladnu vodu, i nos mi napada oblak zobenog

smrada. Ali i kome je do zobene kage?

Zvoni telefon.

»Hej, gto je bilo?« To je Emmie (koja je, na trenutak, blizu

onoliko koliko se i ja mogu pribliliti glasu zdrave svijesti).

oZagorjela mi je zobena kaga, pizda joj materina«, velim ja.

» s

Sto je to sinod bilo s Dartom?o

»Otigao je. Prvo me je pustio da se sva opustim i zagrijem i

otvorim, a onda je otigao — svinja. Najradije bih mu odrezala

kurac i nabila mu ga u usta. Najradije bih ga ubila — sve bih

ih pobila. Oni su Marsijanci. Ne mogu nas naprosto jebati.

Moraju nas najprije otvoriti, pustiti da ih zavolimo, pojebati

nas, i

onda

otidi. Spremna sam za ulazak u lezbijsku komunu.

Daj, Emmie — hodeg mi biti cura?« (Lezbijska je komuna

medu nama stari gtos. Tamo demo i podi kad napokon dignemo

ruke od mugkaraca. Znadi uskoro.)

»ekaj malo. Zaustavi se. Reci mi gto se zapravo dogodilo.«

I ja pokugavam, strpljivo pokugavam objasniti sve gto se

dogodilo izmedu mene i Darta od njegova dolaska do njegova

odlaska. I pridam joj sve, i ispugtam samo crvene masnice na

bedrima i paradu praznih boca. Ispugtam, ukratko, sve.

»I onda, kako si se osjedala kad si jutros ustala?« pita me

ona.

»Zagto?«

»Daj reci.«

»Probudila sam se u panici, nakon svih tih groznih snova. A

najprije sam od svega osjetila odaj — ditav mi se moj 'Zivot udinio

lud, pogandrcao, kao da se oteo svakoj vlasti. Osjedala sam se

suicidalno. A onda sam se poCela sabirati, i onda sam do'iivjela

viziju, u kojoj sam na krevetu lebdjela kroz kozmos...« Podinjem

plakati. »Emmie, ja vise ne mogu tako. Ne mogu to izdtiati. Sve

je samo

bol, bol, bol.«

»A gto mislig zagto?«

100

01



ERICA JONG

SVE2ENSKI BLUES



nekakvom malom drapaeozom, i sad mu stragno nedostajem.

Otkrio je koliko ja zapravo vrijedim. Jurim do telefona. Mo'ida

je to glas moje zdrave svijesti.

»Gospoda Sand?« Nepoznat glas.

Da?«

»Gospodo Sand, ja sam Wesley Hunnicutt, i predstavnik sam

Memorijalnih vrtova Paugussett, Connecticut«.

»C'ega?«

»Memorijalnih vrtova Paugussett. Sad zovemo sve kueevlasni-

ke u okrugu, zato gto bismo vas rado upoznali s jedinstvenom

prilikom da kupite grobnu parcelu...«

»Kupim

Sto?«

»Grobnu parcelu za sebe i svoje najblae i najdrak.«

»Otkud yam moje ime?«

»Buduei da ste kueevlasnik u gradu Roxburyju, do vageg se

imena mote doei u gradskoj vijeenici. Ako biste imali trenu-

tak...«

»Grobna parcela «

»Mislim, mi smatramo da je to investicija u mir duge, u

komadie spokoja.«

Silovito spugtam slugalicu.

I rugim se na pod jecajuei, i pritigeem obraz na toplo drvo

poda, na mjesto na kojem smo Dart i ja tako eesto ljubovali.

Dolazi Boner i lize mi lice. Razmigljam o onom zakukuljenom

tipu u

Amadeusu

koji je dogao do Mozarta i naruCio rekvijem,

navijegtajuei njegovu smrt. I to se bag dogodilo

meni.

Smrt mi

je zakazala sastanak. (I nije rekla kad ee se vratiti.)

Lupam eelom o pod poput autistienog djeteta. Lupam njime

dok se ne raskrvari, i ne osjeeam bol. Napokon se bol javlja, a s

njim i novo trzanje svijesti.

»Bole«, izgovaram glasno. »Ne zelim umrijeti. 2elim se vra-

titi '2"ivotu. 0, Boze, vrati mi iivot.«

Kada, dva sata potom, Emmie otvara vrata i ulazi u kueu, ja

jog klecim na podu predsoblja, s Celom prekritim zapeCenom

krvlju, a kraj mene lezi pas.

Isadora: Stvarno si iz Leile napravila beznadan sluOaj. Svi oe misliti da

sam to ja. Svi Oe red da i ja tako lupam celom o pod i bavim se sado-

mazobistiaim glupostima i poniiavam se zbog nekakvog tikvana. Ali

meni nikad nije bilo tako gadno. Z asto mora biti tako patetiOna?

Leila: U svakoj se ieni krije taj potencijal.

Isadora: Ne u meni. Ne u tebi.

Leila: Tvoje je sjeOanje vrlo selektivno. Nisi li i ti lupala Oelom o pod?

Isadora: Nikad.

Leila: Niti se opijala do obamrlosti?

Isadora: No dobro — jedanput, dvaput.

Leila: I podlegla plot], drogama, kurcu?

Isadora: Opet to rijec. Nemoj je, molim te, vise nikad izgovoriti.

Leila: A kara? M ogu li nastaviti sa svojim karnim pjesmama?

Isadora: ZnaCi li tebi ista to sto ja govorim? Ti si moje stvorenje, no ti

si, kao da si mi dijete, zaZ'ivjela i vlastitim iivotom.

Leila: Nisi li bas to i ieljela?

Isadora (uzdahnuv§i): Kako malo poznajemo ono za sto molimo Boga.

ERICA JONG

SVE2ENSKI BLUES

purgera, kueanica i ostalog connecticutskog sitnog svijeta u sam-



6

Iskustvo snaga nada

-C4 iur/un lam w,ecti ciZrina.

neene,

r

jLmy

94# owne, kolu rn 5con

Wesley Wilson

1

tako sam, eto, dospjela na svoj prvi sastanak Anonimnih

alkoholieara.1 6

Zamislite bijelu neoantiCku crkvicu u seoskom Connecticu-

tu, u koju nitko ne ulazi na prednja vrata, all zato sva sila svijeta

ulazi na strdinja. (0, vradanje u crkvu na stra'Z'nja vrata ) Jedan je

od njih i moj vodoinstalater, gospodin Raffella; zatim je tu neki

skovreani, sjedobradi umjetnik iz New Milforda gto sam ga jed-

nom zgodom upoznala na nekoj drugtvenoj veeeri (a za koga se

ne sjedam kako se zove); pa knjaniearka iz mjesne knjanice;

nekoliko odrpanih pubescena i nekoliko izribanih i izglancanih;

jedan stari crnac s pet-gest zubi; nekoliko solidno izgledajueih

16 Alcoholics Anonymous (AA), organizacija koja organizira tajne kru'ioke izlije6enih i

aktivnih alkoholkara, a u svrhu njihova lijeCenja. (Op. pr.)

tastim hlaeama i koguljama od madraskog platna.

ZaSto se tre-

sem?

Emmie me vodi u prijemnu prostoriju kripte, kao da su mi

dvije godine, i kao da sam prvi put u djeejem vrtieu. Prostorija

je intenzivno zadimljena i intenzivno prijateljski nastrojena. Ljudi

sjede u stolicama na sklapanje ili stoje uz jedincati stol, pa piju

kavu, pale eik na eiku, jedu kekse, grle se, prieaju. Moja je

prva sielja da pobjegnem glavom bez obzira.

Kog ja to vraga

radim tu?

Moj vodoinstalater kima glavom i veli: »Dobro dogli.« Ja sam

toliko smetena da ne odgovaram. Ni gospodica Bonton ni nje-

zina suprotnost, moja mati, nisu me naueile gto se kdie kad te

na sastanku Anonimnih alkoholieara pozdravi tvoj rodeni

vodoinstalater. Emmie me vodi do espresa, mijega mi kavu s

puno mlijeka i geeera, i odvodi me do stolca pri ulienom zidu

prostorije.

»Kako si znala da se sastanci othiavaju tu? Ti eak ni nisi iz

Connecticuta.«

»Postoji knjiga sastanaka.«

»Djelotvorna si u pieku materinu«, velim ja.

Ona me gleda i smjegka se. Njdno.

»I ja sam, kad sam prvi put dogla, umirala od straha. Bag kao

i svi ostali.«

»I gto sad moram raditi?«

»Nigta.«

»Znag da je to za mene najtdi posao na svijetu.«

»Zato sam te i dovela ovamo. Ako se gnugag, ne morag vise

dolaziti.«

»Nikada?«

Emmie se smije.

ERICA JONG

Na zidovima su natpisi na malim hrastovim ploCicama.

SVE2ENSKI BLUES

Ja zakljueujem kako bi Fleur iz Bostona, sitna, ustragena



»EGO=Eto, Gospodin ode.« »Sve po redu.« »Misli.« (Ta je

okrenuta naopako.) »Lri polako.« Banalnosti. Zar ti ljudi ne

govore engleski? Tu su i dva pregolema svitka. Jedan je naslov-

ljen s: »Dvanaest stepenica.« A drugi s: »Dvanaest tradicija.«

Prvi redak dvanaest stepenica glasi: »Priznali smo da smo pred

alkoholom nemoCni — da vine ne vladamo svojim "ivotom.« Dalje

nisam ni Citala.

»To su stepenice — ali prema

'c'emu?«

pitam Emmie.

»To je tvoje brdo«, veli ona. »Nazovi ga kako hoCeg.«

»Mount Leila«, velim ja.

»Je li to imenica iii glago1

1 7 ?«

»Glagol«, velim ja prpogno da prikrijem

Mrzim taj 'iargon. I oCajniCki zelim otiCi.

»Ja ne spadam ovdje«, velim Emmie.

»Pokugaj prevesti prvu stepenicu: 'Otkrila sam da sam pred

Dartom nemoCria, da sam izgubila vlast nad svojim "ivotom.' I

tad poCni slugati i vidi svida li ti se to gto Cujeg.«

Podigla sam korak na prvu stepenicu i umjesto »alkohol« sta-

vila »Dart«. Svojim 'Z"ivotom zaista vise ne vladam. Moj se Z'ivot

pretvorio... I poCinjem plakati. Sto nitko kao da ni ne opaa,

osim jedne 'iene koja mi prilazi i grli me. »Na pravom si mjestu«,

veli mi ona i na iutom mi papiriCu daje svoj telefonski broj.

Nagavgi se u svijetu u kojem je prijaznost pravilo a ne iznimka,

najednom zelim otiCi.

PoCinje sastanak.

Nakon gto netko izgovara najavu i Cita preambulu punu rijeCi

poput »snaga«, »ljubav«, »solidarnost« i »trezvenost«, neka zena,

koju predstavljaju kao Fleur iz Bostona, ustaje i poCinje govoriti.

17

Neprevediva igra rijeCi. »Mount« je »brdo«, ali i »popni se« (Cak i u seksualnom

smislu.) (Op.pr.)

dugica, stara otprilike Cetrdeset pet godina, mogla savrgeno glu-

mid Blanche DuBois u

Tramvaju zvanom C 'eZnja.

Ima paperjastu

smedkastu kosu, daleki pogled u zelenkastim oCima, i upravo pti-

Cju mrgavost koja djeluje skoro krhko. Zapeka su joj tako lomna,

da se Cini da bi ih slomio i dodir.

»Govori se«, poCinje ona, u jakom dijalektu iz Back Baya,

»cla alkoholiCari izobliCuju i zivot ljudi oko sebe. Ja se jog nikad

nisam zaljubila u Covjeka koji nije alkoholiCar, a rijetko kad i

pijem, ako to nema nekakve veze s mugkarcima koji se pojavljuju

u mojemu iivotu. Oni piju, pa tako pijem i ja. Ja pijem, shvaCate,

ne zbog piCa, nego zbog ljubavi.«

Zadnje na svijetu gto zelim Cuti jest priCa o sieni koja se oslo-

bodila ljubavi. Itiasnuta sam — ali ne miglju da bi program

mogao zakazati, nego da bi mosida mogao uspjeti. I gnugam se

sve blagosti i sigurnosti u toj prostoriji. 2elim da mi se vrati tut-

njava: ona tutnjava iznutra.

»Probudila sam se u mnogim posteljama ni ne znajuCi kako

sam u njih dospjela, i nagledala sam se mnogih koji su kraj

mene hrkali, a da nisam ni znala kako se zovu«, rekla je Fleur.

4sprya su to bili mugkarci s kojima sam igla u gkolu, mugkarci

iz poznatih obitelji, mugkarci Ciji su roditelji igli u crkvu, no na

kraju su to bili mugkarci koji nikad nisu igli ni u kakvu gkolu,

koji vine nisu imali nikakvih ni obitelji ni majki, i koji u crkvu

nikad nisu ni

Je li me moj iivot doista doveo ovamo — u crkvenu kriptu, da

slugam banalnosti? Ta ja sam umjetnica. Moj zivot nije

nikad

bio

kao iivot drugih ljudi. U ovom sam trenutku u Dubrovniku s

Dartom, i tandrkam se kaldrmom u zastavi. PonoC je. I srpanj.

Ne moemo naCi hotel. Citav dan pijemo bocu za bocom dorna-

,

C e

g

vina — i kad se auto, nad kojim sam izgubila vlast, poCinje

ERICA JONG

okretati na skoro okomitoj ulici, za dlaku promagujemo masivni

SVE2ENSKI BLUES

vana. Izmedu fragmenata Fleurine pride i sanjarenja o Dartu, ja



zid tvrdave. Ja vrigtim.

»Promagili za dlaku ill milju, lutko, isto nam se pige«, veli

Dart.

»Kad je stigla policija i pronagla moju curicu«, veli Fleur, »ja

sam bila u spavadoj sobi, bez svijesti...«

Dok sam ja bila u Dubrovniku s Dartom, jedna je curica

umrla. Mala curica. A ja imam dvije.

Trudim

se slugati, ali se

nikako ne mogu koncentrirati na njezine rijeCi.

Umjesto toga Citam svitak naslovljen s »Dvanaest stepenica«.

1.

Priznali smo da smo pred alkoholom nemoeni — da vise ne

vladamo svojim zivotom.

2.

Povjeruj da nam dusevno zdravlje mote vratiti Sila veea od

nas.

3.

Odluel da ee§ svoj i zivot i volju predati brizi Boga onakva

kakvoga ga mi vidimo.

Mth'da je, pomigljam, Bog zapravo zdrava svijest.

»Drugo su mi dijete uzeli i pronagli mu skrbnika«, veli Fleur.

»Mene su poslali u zatvor, gdje sam si tri puta pokugala oduzeti

ivot i onda su me zatvorili u zatvorsku dugevnu bolnicu, gdje

sam ostala sve dok se napokon nisam rastrijeznila i poCela mije-

njati svoj

Daj stani malo, pomigljam, dok mi niz obraze teku suze.

»Zagto bag ja? vikala bih na Boga — i zagto bag moja kei? I

godinama nisam uspijevala nadi zadovoljavajudi odgovor. Pijana,

dovodila bih u kudu strance. Isto sam tako mogla ubiti i sebe i

svoju djecu i u automobilskoj nesredi iii po'iaru ili ih sludajno

ustrijeliti pigtoljem kojim sam se branila od uljeza — uljeza gto

sam ih sama pozivala u kudu, s ljubavlju kao isprikom.«

2elim iskljuelti Fleuirnu pridu, bag kao gto je ielim i dalje slu-

gad. Nervozna sam, u meni negto bjesni — a opet sam kao priko-

drhtim i vrpoljim se. Ustajem i hvatam Baku keksa, pa se vradam

u svoju preklopnu stolicu.

4.

Napravili smo studioznu i neustrasivu moralnu inventuru

vlastite osobe.

5.

Priznali smo Bogu, sebi, a i drugim ljudima stvarnu narav

nasih zala.

6.

Bili smo sasvim sprem ni prepustiti Bogu d a ukloni sve to

pogre§ke naravi.

Potom slijedi duga, dosadna prida o stepenicama Fleurina

oporavka, oporavka u kojem je i prida o njezinoj borbi da spasi

preostalo dijete — sina koji se, vjerovali ili ne, zove Donegal.

Fleur je tako »trijezna« ved ditavo desetljeee. Kder koju je izgu-

bila sad bi imala devetnaest godina. Ona radi u djedjoj bolnici za

najnliu pladu i nalazi »posebno zadovoljstvo« brinudi se za dje-

vojdice u pubertetu. Javlja kako se ved najmanje sedam, a moida

i deset godina, sve otkako se rastrijeznila, odride seksa — daj stani

malo — all je nedavno »upoznala mugkarca koji me voli zbog

svega gto sam prepatila i zbog mira koji sam naglao. On joj je

sa sobom doveo drugu kder, u kojoj ona sluti gansu »da razbije

svoju karmu«.

Isuse, kako mrzim Pollyanne. Ali najgore tek dolazi.

»Sarno zahvaljujudi Programu«, veli Fleur, »sretna sam gto

sam iiva. Na podetku svakog dana pitam Boga za savjet, a svake

vederi idem spavati zahvaljujudi mu. Moja je posebna zadada u

bolnici da dajem savjete adolescenticama. Pokugavam im pomoCi.

tako 'gto im objagnjavam da u ljubav spada i ljubav prema samo-

me sebi, i da svaka u sebi ima vrt, i da ne moraju imati mugkarca

da bi opravdale svoje postojanje. Cini mi se da to djevojke ne

znaju dak ni u ovo navodno feministidko doba. One misle da

bez mugkarca nisu nigt a, pa se prinose na 'Z'rtvenik romantidne

ERICA JONG

ljubavi, seksualne ljubavi — i zaboravljaju na Boga, zaboravljaju

SVE2ENSKI BLUES

Za vrijeme grupnoga rada, ja gmrcam i prouCavam stepenice.



na bosiansku ljubav, zaboravljaju na sve osim na slijepu potrebu

da se potvrde kroz mugku pdinju. I zato posvuda trate predmet

ljubavi, iako, ukratko, najvredniji predmet ljubavi lei bag tu — u

njima samima.«

»Idemo odavde u tri pieke materine«, velim Emmie.

»Jog malo«, veli Emmie.

»Nakon svih tih pokugaja samoubojstva«, veli Fleur, »otkrila

sam da smrt svoje djevojeice mogu osmisliti samo tako da nasta-

vim iivjeti i poslije nje i da svoj zivot posvetim sluibi drugim dje-

vojeicama. I u torn sam poslu otkrila trajnu radost — i bol — koji

su promijenili sve gto sam prije znala i mislila. Ne znam zagto je

Bog odluCio da mi pogalje tako gorku pouku, ali sam je vjero-

jatno sama navukla tolikom svojom krajnjom tvrdoglavogeu. Jer

vjerujem da mi sami oblikujemo svoje pouke prema vlastitim

potrebama.«

Njezin govor pozdravlja ogamueena gutnja. A onda, polako,

prostorija se poeinje vraCati u iivot. Jedan po jedan, ljudi ustaju

i pljegeu i grle Fleur.

Slijedi pet minuta odmora za kavu, a onda poeinje rad u gru-

pi.

»I takvi su svi sastanci?« pitam gaptom.

Emmie se smije.

»Nije nijedan. Ovaj je poslan samo za tebe. Program je kao

eliksir Mary Poppins: on se pretvara u lijek bag za onu bolest

koja te muei. Trazila si lijek za seksualnu ovisnost? Sad ga imag.«

»Ali ja se najmanje od svega ielim

elim ja.

»Znam«, yell Emmie. »Odupiranje lijeeenju je prva stepenica

prema izljeeenju.«

»Moram li govoriti?«

»Samo ako 'ielig da ti bude bolje.«

7.

Smjerno ga zamolismo da ukloni nage mane.

8.

Napravili smo popis svih ljudi kojima smo ucinili zlo, i

odlucili da im svima to nadoknadimo.

9.

Izravno smo to ucinili svim ljudima gdje god je to bilo

moguee, a da pritom ne ueinimo zlo ni njima ni drugima.

10.

Nastavili smo voditi osobnu inventuru, i kad smo ucinili

neglo ruzno, smjesta smo to priznali.

11.

Trudili smo se da kroz molitvu i meditaciju usavrgimo nagu

svjesnu vezu s Bogom

kakvim ga vidimo,

i molili se da

spoznamo Njegovu volju i da smognemo snage da je i izvr-

12.

Nakon gto smo, kroz te stepenice, do2ivjeli dugevno budenje,

pokugah smo tu poruku prenijeti alkoholicarima, a tih smo

se naeela drzali i u citavom svo m zivotu.

Na kraju, nakon gto je progla kogarica i malo prije no gto ee

se raspustiti sastanak, Fleur se ()bra& meni.

»Gospoda s crvenom kosom«, veli i pokazuje na mene.

Ja gledam Emmie, trakei savjet. Mo'ida se to govornica

zapravo obraea njoj.

Ona slijde ramenima.

»Ja sam Leila«, velim ja. »Nisam pila vee eitav sat.«

»Samo naprijed«, veli Fleur. »Bit Ce vrijedno truda ako se

potrudite.«

Sad se skoro svi okreeu prema meni i poeinju pljeskati, kao

da sam nekakva junakinja.

Poslije sastanka, ljudi jog ostaju uz kavu i kekse. Prilazi mi

nekoliko iena i daje mi svoje telefonske brojeve. Uzimam sve

ERICA JONG

te papiriCe i guram ih u svoj Filofax, s namjerom da ih bacim

SVE2ENSKI BLUES

zu? Ah, na prijelazu iz gezdesetih u sedamdesete, prije nego gto



eim stignem kuei. Ali ako ih uzmem, onda bar mogu otiei odatle.

Dok me vozi kuei u svom starom srebrenom volvo karavanu,

Emmie mi veli:

»Znag li da ja na tim sastancima prvu godinu nisam progovo-

rila ni rijeei? Samo sam sjedila straga i

virila.«

»Ali ja sam morala

negto reei. Iako ni sama ne znam zagto.

NajveCi dio vremena nisam uopee ni slugala. Buljila sam u 'Dva-

naest stepenica' i razmigljala koliko su sliene 'Ljubavnim pravi-

lima'.« »Sto su to 'Ljubavna pravila'?«

»'Ljubavna pravila' provansalskih pjesnika su ni manje ni vise

nego potpuna kodifikacija ljubavi. I napisana su jog pred mnogo

stoljeoa. Ali se u meduvremenu bag nista nije promijenilo.«

»I gto onda mislig o sastanku?« pita me Emmie.

»Dosadno«, velim ja. »A moglo bi se reei i jog esee:

dosad-

nissimo.«

»Znam gto mislig. Neki su sastanci dosadni da umreg. I dim

te davi. I banalno — ja velim stalno banalno. Pa ipak to

pomaie.

Kao gto vele, vrijedno je truda ako se potrudig. Valjda je to to

Milost.«

»I koliko ti to vee dugo radig, Emmie? I zato mi nikad nisi

rekla?«

»Zato gto me nikad nisi pitala.«

»Ipak si mi

mogla

»Zagto? Ako su te pie i droga jog veselili u Z'ivotu, zato bi

to onda

ieljela

doznati? Ti to zapravo i nisi htjela znati, jer da

jesi, onda bi me pitala.«

»Kako si vee dugo elan?«

»Desetak godina. Ukljueila sam se u Parizu, dok sam zivjela

na Boulevard Raspailu. Sjedag se, za moje orgijastiCne faze u Pari-

su droge pregle nas.«

Emmie je u Parizu zivjela izmedu 1969. i 1979., bag u pravo

doba. Tu je napisala i svoju prvu knjigu — knjigu o zenskom

spolnom oslobadanju, gto je, zapravo, bila knjiga o njezinu vlasti-

tom oslobadanju. U Parizu je upala u orgijastieno drugtvo u

kojem su bili svi koji su negto znaeili u svijetu intelekta i filma,

u'iivajuei do besvijesti u drogama i seksu i rock and rollu. Savr-

gen naein proiivljavanja sedamdesetih za djevojku odraslu u

samostanu. Buduei da sam ja tada zivjela sasvim drukeijim "i.v-

otom — najprije s Thomom, potom s Elmoreom, a na kraju s

Elmoreom i blizankama — vidala sam je samo na svojim rijetkim

putovanjima u Pariz. Nisam znala da je ikad bila ovisna o ieemu

osim o seksu i Cokoladi. (Njezina su krizna zaliha bili Tobleroni

od dvadeset pet centimetara.) Ona se sasvim sigurno nije uklapa-

la u moju — ni iCiju — sliku alkoholiCara.

»I tako si se rastrijeznila, a da mi nisi ni rekla. Jesi li znala da

imam problema?«

»Znala sam da mislig da mows upravljati svime u zivotu. Sto

je vee i samo po sebi problem, zato gto ne mokmo.«

»Mislig li da sam ja alkoholiearka?«

»‘Sto ja mislim nije uopee vasino. Ali gto ti

mislig? To je jedna

od svega nekoliko tegkih bolesti koje eovjek mote sam dijagno-

sticirati — bag kao i ljubay. I nije pritom vario gto ja — ili itko

drugi — o tome milli. Mo'ida si ti samo vrtna sorta ovisnice o lju-

bavi, i pijeg samo s mugkarcima. To ja ne znam. Ali zato znam da

je meni Program spasio "ivot.«

>>No daj, Emmie, to je izmotavanje.«

>>Ne, nije. Cinjenica jest da te nikad nisam vidjela

tako pijanu

da si se jedva drZala na nogama, i Cinjenica jest da kroz Zivot

teturag priliCno razborito, i da se pritom brines o svima — pa i

ERICA JONG

o meni — no kao da te sve to jako ne veseli. I sve to s tvojim

SVE2ENSKI BLUES

»Udebljat Cu se kao svinja.«



krasnim blizankama, s meteorskom karijerom, sa svom tom inte-

ligencijom i vitalnoku i duhom — a spremna si baciti koplje u

trnje zbog jednog sasvim ogteeenog mladiCa.«

»Cega?«

»Darta.«

»Ali ja ga volim. Jog nikad nisam osjetila...«

»Ja znam koliko ga volig. Ali koliko volig

Leilu?«

Pitanje me bode, i smjesta na nj odgovaram.

»Ne bag puno.«

»Onda tu negto opako ne gtima. Zato gto se Leilu mote volje-

ti.«

»Moie li

se?« pitam ja, a suze mi teku potokom. »Mok li se

zaista?«

»0, dugo, a zagto, pobogu, mislig da sam ja svo vrijeme tu —

zato gto te se ne mok voljeti? Cak i uza sve te tvoje gagavosti,

ono gto ti zoveg svojim

mishegossom, ti si ipak najbolji Covjek

kojeg znam. Ti dajeg i dajeg i dajeg i dajeg. Svakom

Osim Leili. I sad je red na nju.«

»Ali jesam li ja

alkoholiear?«

»To ne znam«, veli Emmie. »To upitaj sebe, a ne mene.«

••

Lutamo kroz zeleni Connecticut i kupujemo stvari. Kite cvi-

jeaa. Rajace. Cegnjak. Spagete. Potom se vradamo k meni i podi-

njemo kuhati.

Od rajdica pravimo svjdi umak za gpagete, i potom rogtilja-

mo odreske od sabljarke i klipove kukuruza. Dok se tako vrtimo

po kuhinji i oko vanjskog rogtilja, apsurdno smo sretne.

»A u pet sati«, veli Emmie, »jest demo keksiCe i piti 6aj s

medom.«

;Cisto sumnjam«, veli Emmie.

I tako, mo'ida jedan sat, dok sjedim s Emmie i psom u zele-

nilu ranog ljeta u umilnom Connecticutu, u miru sam sa sobom.

Poslije ruCka, ldimo na obronku i gledamo kako prolaze oblaci,

i nadjevamo im imena prema 'iivotinjama i pticama kojima sliCe.

Ali kao da je negto upravo drastiCno krivo, kao da negto nedo-

staje.

»Dart — pitam se kad de mi se javiti Dart.«

»Nadam se nikad. Ali sumnjam da se on mote ne vratiti.«

»Kako to moieg redi?«

»Leila, tebi Dart treba koliko i ribi bicikl. Ti si Dartu mnogo

potrebnija nego on tebi.«

»Ali ako me toliko treba, gdje je onda?«

»Negdje vani, da te izaziva. Ako se vige ne budeg dala pro-

vocirati, onda de on pogandrcati. To izmedu vas je ples. Tebi

je potrebna udica na koju deg se upecati, a njemu treba netko

koga de pecati.«

»A seks?«

»Sto s tim?«

»Nikad se ni s kim nisam tako dobro seksala. A istina je ovo:

ako poCnem o sebi misliti tako dobro, onda vige nedu biti Dar-

tova krpa, a ako vige ne budem Dartova krpa, on me vige nese

jebati...«

»To si ti rekla — ne ja.«

»Ja ne vjerujem da je dobar seks uopde

mogue

bez domina-

cije i zlostavljanja — to je valjda nekako

ugradeno.

Kad ih obo'ia-

vamo, onda se sasvim predajemo. Say se moj intelekt buni protiv

te misli, ali moj

kishkes

zna da je to istina. Kad me Dart jebe,

osje&m se

iiva.

Kad me ne jebe, sva svenem.«

qesi li ikad pomislila da misli i einjenice nisu isto?«

17

ERICA JONG

»Nikad nisam zivjela bez mugkarca. Treba mi seks kao pogon

SVE2ENSKI BLUES

sa

m ti da nije

eli Ed Mike. I onda °tree, da se igraju



za moju kreativnost. Treba mi to preosjetljivost da dodem u

dodir sa svojom muzom.«

»Za pogon tvoje kreativnosti potrebna si samo

ti. A Dart te

oduzima samoj sebi. I tvojim blizankama. I tvom poslu. Ako

sama sebi postaneg sredigtem vlastitog zivota, ako prestaneg

davati svoju snagu, privuei deg drukeije mugkarce — sebi jednake,

a ne dominirajuee ili mekugce.«

»Kao recimo? Thom je bio mekugac. Elmore, usprkos svem

svojem hvalisanju o jednakosti, bio je i dominator i mekugac.

To je bilo jasno eak i blizankama. Kad sam ih vozila na aero-

drom, Ed mi je rekla: 'Mama, zagto moramo iei tati? Tata je

velika beba. Ti nas uzdtiavag. Ti se o nama brineg. On samo izi-

grava gazdu.' A ja sam rekla: 'On ti je otac, i ti ga volig', a Mike

je rekla: 'Jesi ti

sigurna

da nam je on otac?' Apsolutno sigurna',

odgovorila sam. 'U redu, mama', rekla je Ed, 'vjerujemo ti na

rijee.'

I one znaju da je on mekugac i slabid. One znaju na koga se

mogu osloniti, a na koga ne. Ja ih pokugavam uvjeriti kako je

Elmore silan, a one mi se smiju. Deset godina, a vee sve znaju.

Jednom su me Cak upitale jesam li to ikad radila u avionu.

'Da', rekla sam im. 'Na mokro ili na suho?' Razmislila sam tre-

nutak pa rekla: 'Suho."0', veli Ed, 'mama, to se ne raeuna.

Nego smo razmigljale o Klubu ljubitelja visina."Otkud yam to,

malim

pisherkama?' pitam ih ja.

mo', veli Mike. 'I gledale

te tvoje video-kasete', veli Ed. To me gokiralo, ali se pretvaram

da sam mirna. 'Dobro', velim, 'ako ikad budete htjele doznati

negto o seksu, molim, pitajte mamu. Ne idite nepoznatom, vrije-

di?"Vrijedi, mama', veli Ed, 'ali mi ved znamo

sue.'

o

pantriCkom seksu', veli Mike. 'Ho6eg reCi tantri6kom', velim ja,

sretna gto bar o neCem znam bar dlaku vige od njih. 'Rekla

Barbikama.«

Emmie se smije i smije.

»I gto se igraju?«

»Vjerojatno kako Barbie ulazi u Klub ljubitelja visina. S bli-

zancima se nikad ne zna — oni vode jedan svoj, sasvim tajan

zi-

vot.«

Tijekom veCeri, stalno mi se vraea Fleurina priea. Negto mi se

od toga eak poeinje

»Stalno mislim na Fleur«, velim ja, »o ieni koja svojom lju-

bavlju ne vodi svoju djecu do zdravlja, ukoliko se ona do tog

zdravlja ne mogu odvesti ljubavlju prema sebi — znag gto

mislim?«

»Znam«, veli Emmie.

»I zbog toga stalno mislim na Thedu, koja sigurno nije voljela

samu sebe — pa ipak sam zahvaljujuei njoj stekla to ludu smio-

nost, to uvjerenje da mogu sve na svijetu. I zahvaljujuei Dolphu.

Ja sam prava njegova kei. A majeino mi je ludilo u meni na

eudan naein raspirilo ambiciju. Jer zelim iskupiti njezin zivot i

osmisliti njezinu patnju. Da je samo mogla prestati piti.«

»PriCaj mi o 'Ljubavnim pravilima'«, veli Emmie.

»Daj da nadem knjigu.«

Trim gore na tavan i prekapam po policama na kojima

drim knjige iz dana na Yaleu. Evo je, pragnjav, zelenkasti svezak

s naslovom

Talijanski druitveni obi

-

aji fesnaestog stoljeoa

koji sam

Cuvala sve te godine zato gto je to priCa o tradiciji galantne lju-

bavi i njezinu nastavku u renesansi. Vadim knjigu pagjivo kao da

vadim kakav drevni smotak, zapeCaCen u grobu, zagtiCen od sva-

kodnevnog zraka. On se, kao nekakvom Carolijom,

otvara na

stranici naslovljenoj s 'Ljubavna pravila'. Stojim tako sama na

19

ERICA JONG

tavanu i Citam u pragnjavu sune'evu svjetlu sto dopire kroz man-

SVE2ENSKI BLUES

XIX.

Ako se ljubav smanjuje, brzo ee i prestati i samo



VI.

VII.

VIII.

IX.

X.

XI.

XII.

XIII.

XIV.

XV.

XVI.

XVII.

XVIII.

sardne prozore:

Brak nije isprika da se ne voli.

Tko nije ljubomoran, taj i ne ljubi.

Nitko ne mote biti vezan dvostrukom ljubavlju.

Ljubav uvijek iii raste ili se smanjuje.

Sto ljubavnik uzima od svoje ljubljene protiv njezine

volje ne donosi nikakvo blatenstvo.

MuSlarac mote voljeti samo kad dozrije do pune

mutevnosti.

Za mrtvom ljubavlju zaljubljeni neka place dvije

Bodine.

Nikome se, bez obilnih razloga, ne smije uskratiti

ljubay.

Nitko ne moze ljubiti ako ga ne to ne prisili

uvjeravanje same ljubavi.

Ljubav uvijek izbjegava dom pohlepe.

Neprimjereno je ljubiti nekoga s kim bismo se

stidjeli vjencati.

Tko iskreno ljubi, ne zeli uzivati ljubav nikoga osim

voljenog biea.

Ljubav rijetko kad traje nakon sto je razglasimo.

Ljubav koju lako stjeeemo preziremo; ljubav stecenu

s mukom privijamo srcu.

Svatko tko ljubi problijedjet ee kad ugleda ljubljeno

bite.

Srce onoga koji ljubi drhti kad iznenada ugleda

ljubljeno bite.

Nova ljubav otjera staru.

Samo iskrenost eini &vjeka vrijednim ljubavi.

120

rijetko ponovno otivjeti.

XX.

Tko ljubi, uvijek je krotak.

XXI.

Iskrena ljubav uvijek povecava ljubay.

XXII.

Sumnjicenja ljubavnoga biea uvijek poveeavaju

gorljivost i osjeeaje zaljubljenog.

XXIII.

Koga kinje misli na ljubav, taj manje jede i spava.

XXIV.

Svaki je tin zaljubljenog vezan mislima za ljubljeno

bite.

XXV.

Tko iskreno ljubi, smatra da je dobro samo ono sto

ee se svidjeti ljubljenom bieu.

XXVI.

Ljubav ne odbija nista ljubavi.

XXVII.

Tko voli, taj se ne moze nasititi milosti ljubljenoga

biea.

XXVIII.

I najmanja slutnja sili onoga koji ljubi da sumnja u

ljubljeno bite.

XXIX. Nije dostojan ljubavi onaj koga muci pohota.

XXX.

Onaj koji iskreno ljubi zivi u neprekidnom

kontempliranju ljubljenoga biea.

XXXI.

Ng

ta ne brani teni da je ljube dva muskarca, niti

muskarcu da ga ljube dvije zene.

»Ljubav uvijek ili raste ili se smanjuje«, izgovaram glasno.

»Za mrtvom ljubavlju zaljubljeni neka plaCe dvije godine.« I

dthm se tih misli kao da su to sami stupovi moje zdrave svijesti.

Trim dolje i »Ljubavna pravila« Citam Emmie, i ona ih pai-

liivo sluga.

»Zagto te to podsjeea na 'Dvanaest stepenica'?« pita me ona.

»Zato sto ljudi imaju potrebu da sve kodificiraju, Cak i kuca-

nje srca, 'Cak i oCaj. 'Ljubavna pravila' i 'Dvanaest stepenica' su

paralelni svemiri. Oni su kao plutajuCa greda brodolomcu. Tjegi

te kad znag da su i drugi vet progli tim putem.«

121

ERICA JONG

»HoCeg reei da ti nisi jedini Covjek koji posree u zivotu i lju-

SVE2ENSKI BLUES

»Da te odvueem? Ti si odvukla

mene. Mislig da bih prevalila



bavi?« pita Emmie, ne bez ironije. »HoCeg reei da ti

smijef biti

nesavrgena?«

»Upravo tako«, velim, pretvarajuei se da sam pri zdravoj svi-

jesti. To je jedno od prvih naCela Programa, tako me je nauCila

Emmie: 'Ponagaj se kao da.' Cak i ako ne mogu doCi do svoje

zdrave svijesti, moram se

pretvarati

da sam je nagla. I mo'ida,

budem li se dovoljno pretvarala, moida se na kraju budem

mogla prestati pretvarati.

Emmie to no ostaje kod mene, i zatim jog jednu i jog jednu.

Prva su tri dana bez cuge tegka. Svaki dan u pet ja hlepim za

vinom tako iestoko da mislim da cu umrijeti — no umjesto da

ga pijem, odlazimo na sastanak, i potom se vraCam kuei i davim

sladoledima. Ali kao da mi negto nedostaje u iivotu. Dani kao da

su se triput produzili. KuCa je bez Darta pusta, pusta bez blizan-

ki, bez obreda opijanja.

Emmie i ja otpremamo svo vino u spremigte u podrumu i

zakljuCavamo ga, pa zakapamo kljue u zemlju negdje kraj silosa.

»Ako poklig piti, morat deg zvati bravara«, veli Emmie. »Ide-

alno bi bilo da smo ga prolile — ali mo'ida priredig zabavu, pa de

ti trebati.«

»Koliko Cu jog morati Cekati dok prestanem svaki dan u pet

'iudjeti za vinom?«

»Mislim da si ti poput veCine iena — da pijeg s mugkarcima.«

»No kako u mom iivotu vise nema seksa, onda vise ne tre-

bam ni piti, je li tako?«

»Nisam rekla da toga nese biti vise nikada...«

»0, Emmie, zagto sam ti dala da me ikad od\ruCeg na taj pro-

kleti sastanak?«

toliki put samo radi

sastanka?«

etvrtog dana odlazim do svog silosa i poeinjem mrtvu pri-

rodu. Emmie je u gostinskoj sobi, prostrta na vodenom krevetu,

i Cita pol tuceta knjiga o osteoporozi, dok istodobno na oku i

nosu drzi galone umaka od rajeica gto ih pravi u kuhinji. Citava

kuea ima miris talijanskog restorana. Ti me kulinarski mirisi umi-

ruju — bag kao i Emmieno drugtvo.

Kad stikm u svoj silos, poeinjem mrtvu prirodu. Pdiljivo

odabirem elemente: tucet bijelih jaja velieine S u Laliqueovoj kri-

stalnoj zdjeli kojoj po rubu plegu menade, jaje od bistrog kristala,

bijeli porculanski vre za mlijeko u obliku krave, cilindrienu vazu

od bistroga stakla s bijelim rusiama i kalama, a pod sve to stay-

ljam antikni stolnjak od bijele Cipke, kojeg skupljam u nabore da

izgleda poput snijdnih Alpa.

Kraj te mrtve prirode podikm svoj mali putni gtafelaj, stay-

ljam na nj svjek napeto platno, istiskujem uljene boje, umbru,

oker, plavu, zelenu i sve nijanse bijele, i poeinjem se gubiti u iza-

zovu pronalaknja kaleidoskopa boja gto se krije u rijeei »bijelo«.

Posve sretna, posve zadovoljna, osjeCam se kao da mi je opet

deset godina i kao da sam ponovno stekla ono istinsko svoje ja

gto sam ga poznavala prije nego gto su ples seksa i plimni valovi

hormona zaposjeli moj zivot. I sretna sam — sretna kako nisam

bila ved godinama.

Stik i pet sati, a ja ne osjeCam potrebu ni za pidem ni za

sastankom. Slikam kao u transu, sasvim udubljena u dramu bije-

lo

g

stolnjaka, lomovima promjenjiva svjetla na kristalu, menada

gto plegu kako su plesale veC stoljeCima, zenstvenih jaja, krave

Pun, mlijeka, i oblaka punih kige na potamnjelu nebu.

122

123

ERICA JONG

I sad mi najednom nije vaZan ni zalazak sunca, jer svoju

SVE2ENSKI BLUES

»Lutko — gto je s tobom?« pita on.



mrtvu prirodu slikam ne u stvarnom svjetlu, ved u svjetlu svoje

svijesti. Ukljue'ujem sna'ne reflektore koji mi slue pri fotografi-

ranju i nastavljam slikati. Doline stolnjaka svjetlucaju kao da su

posute alpskim snijegom. Na jaju se vide male kalcificirane

kvrzi-

ce, nalik na jajagca koja se spremaju probiti svoje folikule. Kri-

stalno jaje kao da u svojim dubinama krije buduCnost. Rue i

kale otvaraju mi se pred oCima.

U transu slikam i slikam. Glava mi je bistra, srce mi pjeva u

grudima, sva sam u ekstazi.

Oko jedanaest sati, dolazi Emmie s tanjurom gpageta, Cagom

ledene kamilice s medom i zdjelom iz koje se presipaju narezane

breskve.

Sjedimo za mojim risaeim stolom, i ona me gleda kako

jedem.

»VeC Cetiri dana trijezna«, veli ona.

»Maze/ toy.

Sretno ti bilo.

I Bijela ti je Bozica poslala dar da to proslavimo.«

Okredemo se i gledamo u mrtvu prirodu, naizgled ved sasvim

gotovu. U njoj je nekakva jasno& kakvu moji radovi nikad nisu

imali. Znam da sam na tragu neeeg novog — neCeg onkraj i kau-

boja i autoportreta, neCeg Cistog, jasnog, kompleksnog, gto svje-

tluca kao snijeg.

»L'chaim « veli Emmie i nazdravlja mi Cagom kamilice. Kuca-

mo se Cagama, pa se smijemo i smijemo.

Dart zove kasno to nodi. Moglo bi biti oko jedan sat, i

Emmie ved spava.

Kad dujem njegov glas u slusalici, srce mi izvodi dudan pies.

Mislim da sam deznula da me nazove, ali sam sad malo izbadena

iz sedla. 2eljela bih saduvati bistrinu gto sam je stekla.

»0, samo slikam«, velim. »Kao obieno.«

»Da li ti nedostajem?«

»Naravno.«

»I ti meni stragno nedostajeg, lutko«, veli on, a glas mu se

lomi. »Nitko ti nije ravan — nijedna nije tako umiljata, divlja i

seksi. Lutko, vradam se kudi.«

Za Cetiri sam dana postala kraljica; sad sam ponovno pijun.

Kad se pojavi Dart, Leila nestaje.

•

Bacam se i prevrdem po krevetu, dekajudi da dode, i ne mogu

zaspati. Ustajem i gminkam se, stavljam na se parfem i svilenu

spavadicu, stavljam dijafragmu i vradam se u postelju. Voljela

bib da imam snage redi mu da mi se vise nikad ne pojavi na vra-

tima, all je nemam. Emmie spava u gostinskoj sobi; moje se

vldZ"no platno sjaji u atelijeru. Ldim u krevetu, kao da Cekam

dybbuka da dode po mene. Pred mojim prozorom, pun Mjesec

s aurom lebdi nad brdima. Pugtam da me ponese san, pa se

budim i otkrivam da su ved tri sata. Ustajem, umivam se, perem

zube, stavljam d'iemper na spavadicu i odlazim u getnju padi-

nom.

Mjesec je opisao ved skoro ditav svoj luk. Aura se izgubila, i

on sad lezi s druge strane horizonta. Zurim u nj, pa devet puta

sagibam glavu, i pokugam zamisliti najvedu ielju. Uvijek se prije

ta zelja odnosila na Darta. Ali sad se odnosi na mene: Zelim da

imam snage zadfiati bistrinu koju su mi donijela ta detiri dana.

Nisam jog pravo ni zazeljela, kad dujem pudkanje Dartova

motocikla i brizganje kamendida po prilaznoj stazi. Pas laje. Spu-

gtarn se na koljena na padini i diem ruke prema Mjesecu.

124

25

ERICA JONG

Za gto se to molim? Molirn se za povratak svoje zdrave svi-

jesti.

SVE2ENSKI BLUES

Dart stenje i okreee se, i ispugta me, i najednom sam slo-

bodna i digem. Proteiem se na ledima, a misli mi lete. Znam



I bag sam na koljenima, imobilizirana mjeseeinom, kad on

ulazi u kucu, otvorivgi vrata kljueem, i juriga prema spavaonici,

i trai me, i zatim juriga ponovno, ovaj put u pravcu silosa.

Najednom me hvata panika — zbog neCeg sam uvjerena,

ugleda li kristalnu mrtvu prirodu, da Ce je unigtiti (jer Ce mu

biti tako jasno da je izgubio mjesto moje muze). Ja tram za

i viCem: »Dart, Dart«, i sustikm ga trenutak prije nego

ce uei u atelijer.

I grlim ga, i odvlaCim van, na travnatu padinu. I tu, pod pod-

rugljivim Mjesecom, sparujemo se kao vjegtica i vjegtac, pa vrigti-

mo i plaCemo u rosnoj travi, i prevrCemo se i prevreemo i smi-

jemo kao ludaci i Cak se kotrljamo niz brdo do kraja mog ha-ha.

Tu zastajemo na rubu jarka i opet se jebemo, gonjeni plavom

puninom Mjeseca.

»Lutko, kako si divlja — divlja«, veli Dart, koji ne zna da je

sva ta moja divljina samo zato da ne doge do moje mrtve priro-

de, niti da u svom tom morn vrigtanju i svrgavanju, ja za sebe

ipak zadriavam komadie srca — mali zdravi trezveni kutak koji

se vise nikad nee dati.

Odvodim Darta do kreveta, gdje se on rugi, ispuhan, pa me

obujmljuje rukama i spava mi na prsima kao beba. Imobilizirana

njegovom potrebom, ja lelim budna i gledam kako se iza drveCa

poCinje dizati ru'iiCasto svjetlo zore. S jedne strane moje spavao-

nice zalazi Mjesec: s druge se dine Sunce. Ja lthm u sredini —

Lida s Horusom u narueju, Astarta s Adonisom, Rea sa Zeusom

kome je sudeno da je zbaci s prijestolja.

No hoeemo li ikad moei s njezina prijestolja zbaciti i Zemlju?

Jer Zemlja je tu, pa gto god da cinili. Trebamo samo skinuti cipe-

le i obnoviti doticaj tabana sa tlom.

126

da ce spavati satima, znam da je on djeCaeiC koji mora puno spa-

vati, a napose poslije seksa.

IzvlaCim se iz kreveta, navlaCim trenirku i papuCe, i polako

se, na prstima vraCam u atelijer. Je li moguee da je ona mrtva

priroda tako dobra kako mi se uCinilo?

U atelijeru je miris terpentina, i borov, drvenast miris zemlje.

Palim svjetlo — i tu, na slikarskom stalku, svjetlucavi je zavjet

novoga

»Hvala ti, MjeseCe«, velim.

U bijesu odugevljenja ispirem kistove, Cistim paletu, stavljam

na stalak novo platno, a prvo stavljam sa strane, da se sugi. Pre-

mijegam kristalne elemente svoje mrtve prirode i poeinjem drugu

verziju te albino studije — ova je mnogo fantastienija i apstraktni-

ja, i tu je i Mjesec koji zalazi iza usplesalih menada i jaja preobra-

knih u male uzvitlane planete i krave koja brizga mlijeko u

zvjezdani univerzum.

Ja slikam i slikam — zanesena, sretna, zamigljajuei Citav niz

slika na tu istu, kristalnu temu, pri Cemu svaki od tih predmeta

— Mjesec, menade, jaja, krava, mlijeko — postaju amblem novoga

zivota za zene, djecu, planet. Nazvat Cu to

Albino iivoti I, II, III,

i tako do beskraja, a napravit Cu Cak i velike slike jaja, menada,

bijelih rtfia — uzimat cu stalno tih nekoliko istih elemenata i pro-

matrati ih sa svih motriligta, u svim veliCinama.

I vidim novu izloku, novo stvaralaCko razdoblje, nov naein

odraavanja svog zivota. U 8.00 ja jog slikam tako — misli mi

galopiraju, srce mi je puno — kad Dart dotetura sa galicom

kave i veli:

»Sto je bilo, lutko, ne volig vige spavati u mom zagrljaju?«

Ja

se okreeem i gledam ga, i te rua'aste vjede, i ta rasku-

127

ERICA JONG

gtrana playa kosa, tih sto osamdeset osam centimetara macho

SVE2ENSKI BLUES



mugkosti — i pomalo me gnjavi gto me je prekinuo. A pomalo

se i bojim.

»‘Sto mislig?« velim i pokazujem na novo platno.

Dart teturajuei odstupi (nije li malo okamenjen?).

»Zbilja to zelis znati, lutko?«

»Da«, velim, i lakm.

»Mislim«, veli on. »Znag da mislim da si ti najveei slikar

poslije Michelangela, ali se ipak sjedam doba kad si po Citavu

noe spavala u mom zagrljaju i nista to ne bi moglo otkinuti.«

Potom lijepo puei usne, znajuei da osjeCam ubod krivice — kao

da je say taj kaos prekinutih spona moje djelo. I on se okreee,

i krupnim korakom grabi iz sobe, pugtajuei me da se divim obli-

ku njegovih lijepih listova.

F

mmie i Dart i ja doruCkujemo u atmosferi nelagode. Pri-

reduje ga Emmie — prepeCeno '2"idovsko pecivo, diem,

jaja, svjda kava, breskve. Iako se ne gura izmedu

mene i Darta, ja je ipak osjedam, a osjeda je i on. Emmie je na

mojoj strani. Ona nista ne govori, nista ne eini (ali nam servira

prekrasan dorueak), pa ipak ona Dartu ide na jetra jer osjeea

da mu oduzima vlast nada mnom. Volio bi joj reei da ode, ali

to, naravno, ne mok ueiniti. Kad sam sama kod kuee, i Cekam

da on dolazi i odlazi kako ga volja, sasvim sam u njegovoj milo-

sti. Ali kad je tu i Emmie, vise to nisam.

To je paradoks slabog mugkarca i jake 'iene: oni iz nas iscrpe

svu snagu u nadi da demo tako postati ravnopravni protivnici.

Ali kako tu snagu ne mogu apsorbirati, oni pritom obave samo

negativni dio posla, pa nas samo ispugu. U drugtvu koje

sluibenu

rnge daje mugkarcima, granica je izmedu mentalnog i fiziekog

7

Slikarica i iigolo

afze 6a/cm weianog malicaw

,

ect ne wtae

,..76riteJe

acy" a Ito+ tozee/Jo/Fa/ma dale.

Bessie Smith

29

ERICA JONG

zlostavljanja uistinu vrlo tanka. Tko mote otkriti gdje prestaje

SVE2ENSKI BLUES

trud, zato gto je zvijezda i gto je nepoznat, zato gto je uspio i gto



jedna, a poCinje druga? Dart me nikad ne tuCe (osim u spolnoj

igri), niti mi stavlja pigtolj na Celo, ali svo to oru'ije gto ga drzi po

kuCi, i svi ti njegovi posve nepredvidljivi dolasci i odlasci, ostva-

ruju isti cilj.

Emmie: »I onda, Dart, kako je u New Yorku?«

Dart (smrknuto): »Sve isto.«

Emmie: »I gto si radio?«

Dart (zlovoljno): »Malo ovo, malo ono.«

Leila: »Dart, isprieaj Emmie o svom novom projektu.«

Dart (podiiuCi pogled): »IzloTha novih umjetnika? Zgrada

gto je gradimo?« (Dart uvijek ima tucet projekata, od kojih nikad

nijedan ne sazrije, i koji svi trate injekcije kapitala — mog kapita-

la.)

Leila: »0 kojoj hodeg.«

Dart: »Mislim — to zgrada je pretegko sranje. Nijedan radnik

ne dolazi na vrijeme, gradevni inspektori trate sve vela mita, a

grad nas gnjavi stalnim pozivima na sud. Lutko, ja to radim

samo zbog tebe.« (Pogled koji otvara dugu.)

Leila: »Znam — i nemoj misliti da to ne znam cijeniti.« (Ta mi

je apsurdna tvrdnja trebala zapeti u gdu, jer znam da je Citav taj

projekt samo jedna velika namjegtaljka: jalov pokugaj da Dartu

podignem samopogtovanje.)

Emmie: »No nije li uzbudljivo to obnavljanje zgrade?«

Dart: »Uzbudljivo tebi, uzbudljivo

njoj —

zato gto vi ne mora-

te biti tamo.«

Emmie: »Mislila sam da volig gradevinske radove.«

Dart: »Naravno. Bag volim nezahvalan posao...« (Prijekoran

pogled — na koji ja, medutim, reagiram s osjeeajem krivice.

Dart je Zell° da kupim to zgradu, zbog koje sad tako gorko pri-

govara. Na kraju cu ja biti kriva i za njegovu lijenost i za njegov

je propao.)

Leila: »Ali, dugo, ti to radix tako

dobro.o

Dart: »Ja bih ti zelio biti najbolji na svijetu, ali ti nikad nisi

zadovoljna. ‘to god da radim, nikad nije dosta — ne mogu pobi-

jediti, ako znam da cu izgubiti «

Leila: »To

nije

istina.«

Dart: »Da, istina je — tako si kritiCna prema meni. Ti to ne

kakg, ali ja to osjeeam. To stalno visi u zraku.«

Emmie: »Bit de najbolje da se vratim svojoj osteoporozi.« (Pa

gmugne u gostinsku sobu.)

Leila: »Za ime B0e, o emu to priCag?«

Dart: »Stalno ti svime nastojim ugoditi — poziram ti, obnav-

ljam tvoje nekretnine — no ni to nije dovoljno. Nikada. Jer me ti

ne shvaCag ozbiljno. Godinama to veC preklinjem da se oknimo,

a ti neCeg. Kako ja samog sebe mogu shvadati ozbiljno ako se ne

zelig za mene udati? Odnosig se prema meni kao prema svom

a ne svom mugkarcu. Nije onda nikakvo Judo da se osje-

dam kao makro, kao, pastuh, kao taj jebeni pratilac. Ti me ugko-

pig — i onda samo, sve plegudi, ideg naslikati jog jednu mrtvu pri-

rodu.«

Ja ustajem i grlim ga. »Ljubavna pravila« mi grme u glavi:

»Neprirnjereno je ljubiti nekoga s kim bismo se stidjeli vjenCati.«

Kao da sve to duje, Dart me odguruje od sebe.

Dart: »Znag gto mi se juder dogodilo? Igao sam kroz Harlem,

jer sam igao kupiti nekakav gradevni materijal« — ditaj: drogu —

»a onda mi je neki krupni crnac doviknuo: 'Ti si zigolo, mali,

a da to ni sam ne znag. Hej, bijeli dedko — ti si rodeni

Dart to izgovara sa smjesom ponosa i gadenja — gto je jedin-

stvena kombinacija, kojom je ovladao oponagajudi oca.

eila: »Ti nisi zigolo, ljubavi — ti si moj

ljubavnik.«

ERICA JONG

Dart (dok mu se niz obraze kotrljaju suze): »Da, jesam,

jesam, jesam. Ali ako se ne udag za mene, ja sam samo tvoj

SVE2ENSKI BLUES

dajuei i da cu zanijeti i da neeu, jer moja je ambivalencija sad

potpuna. Sa svojom novootkrivenom bistrinom opdiam da je



tvoja igraeka. I svi to znaju — samo

ti

to ne znag «

Ali sad sam skoro vee i sama sva u suzama. Ja znam da Dart

u sebi vidi

li gto da radim? Ja mu ne mogu prepraviti

sliku o sebi, ueiniti ga cijelim, zdravim u tijelu i glavi. On to

mora ueiniti sam.

On me hvata za ruku i odvlaCi me natrag u spavaonicu.

Zakljueava vrata. Na bijelom zeljeznom krevetu, dok sunce pre-

plavljuje prekrivae, on me poeinje seksati, i lize me i dragka i

tako svrgavam i svrgavam. Moji su orgazmi Cudno hladni i ligeni

osjeCaja. Cisti refleks. Robotika, a ne strast. »Ljubav uvijek ill

raste ili se smanjuje«, eujem kako mi govori zdrava svijest. Poku-

gavam mu uzvratiti, no Dart mi ne dopugta da mu dotaknem

kurac. »Ne, lutko — ja dfiim ruku na upravljaCkoj palici.« Nakon

Cega me dovodi do jog jednog svrgavanja i jog jednog — sve dok

to ne postaje skoro bolno, i poeinjem ga moliti da prestane.

Isadora: Stoi

Leila: Nekad si to volYela.

Isadora: Vo lim kad je to njeino i slatko, a ne samo masaia

Leila: Izgleda da si se promijenila od zadnje knjige

A onda me dik na koljena, trdii da se uhvatim za hrpu

jastuka, pa me manijaCki jebe otraga.

Najednom zastaje, jer je svojim tvrdim, zakrivljenim kurcem

napipao dijafragmu, pa posek u mene i vadi je — i baca preko

eitave sobe kao plastiCni »leteCi. tanjur«. Ja ispugtam krik i poku-

gavam je uhvatiti, ali me on Cvrsto dth, i jebe me i jebe i jebe,

dok i on ne svegi u divljem grCenju, puneei me svojim sjemenom.

»Lutko, lutko, lutko«, jesei on, i povlaCi me za sobom na kre-

vet, prekriva me svojim tijelom, mokrim od znoja i sperme. I

lezim tako s njim, svladana, uzeta, ispuhana — istodobno se na-

seks njegovo orrAe, ali neki rudimentarni dio mene prihvaea

to kao sudbinu 'ienstva.

Dart pada u dubok san, a padam i ja. U snu dajem sisu novo-

rodeneetu, koje na mene podik pogled, i najednom se pretvara

u porculansku kravicu. Kroz san mi plegu elementi moje mrtve

prirode — jaja, rune, ljiljani, menade, kristalna zdjela i krava — i

imobilizirana sam pod Dartovom tdinom, ne mogu ustati i slika-

ti. To de biti moja verzija pakla, pomigljam: imobilizirana pod

nekim mugkarcem — da ne mogu ustati i slikati — i tako Citavu

vjeenost.

Plovim u fantastieni san o profesoru Maxu Doerneru, Ciju je

knjigu

Umjetnikovi materijali

mnogo reklamirao jedan moj pro-

fesor na Yaleu — isti onaj koji me upoznao s »Ljubavnim pravi-

lima«. Ali u snu me ne podueava taj profesor, nego sam Max

Doerner:

»Vafe flike su hista defintegracija«, veli profesor Doerner.

»Napuftili ste tefniku starih majftora.« Siroko grabi po atelijeru.

»Pigmenti Gips s hepilom Ftari lan « uzvikuje on. »Staro

mafno vapno odlefalo u jami Benozzo Gozzoli Benozzo Gozzo-

li Benozzo Gozzoli

Profesor Doerner je kepec. On otvara glic i mane kurcem

citavoj klasi.

»Staro mafno vapno « vide.

U jednom trenutku to tirade (blistavo mi sunce veli da je

zacijelo vee skoro podne), ja se budim kraj usnuloga Darta,

sve se nadajuei da plod sinoenje Jude seksualne borbe neee

biti trudnoea. I s blizankama imam sasvim dovoljno posla.

Sama pomisao da bih mogla zonglirati Darta, blizanke, jog jedno

dijete i svoju umjetnost, Cista je iluzija. Svako platno gto sam ga

132 33

ERICA JONG

SVE2ENSKI BLUES

otela kaosu stvoreno je na rae'un htonskih bo'ianstava koja kliCu

trakei krv, krv, 'iensku krv, i radanje pod svaku cijenu. Svaka

»Zaista.«

»Da.« Nosom mi mazi kosu, grudi, pupak. »Boie — boli me



'Z'ena koja uspijeva

arta

naslikati trebala bi dobivati frontovku pla-

Cu — jer je to boj koji se odvija na nebu, izmedu Zeusa i Ree. A

nikad ne bih abortirala jer, usprkos svim svojim politlekim uvje-

renjima, ja ipak u svakom jajagcu vidim zapoCeti ljudski iivot, i

ne bih ga mogla unigtiti bag kao gto ne bih mogla ni razderati

vlastito platno. Ali na neki naCin ipak imam sreee, jer bag nisam

stragno plodna zena, tako da me ne muCe trudnoCe kao neke.

Jedina je trudnoea proizvela dvije lijepe kaeri, koje su mi, bar

dosad, donosile uglavnom radost i smijeh — iako de uskoro

dodi i bol, samo se nadam da du za nj biti spremna.

Znam da je boj izmedu kivota i umjetnosti boj bez prestanka.

Pretdak i za mugkarca, koji nije zadukn za sam opstanak vrste.

Ali za sienu, to je istinska dilema i zezalica, koji se nikad nese

razrijegiti — sve dok, mokla, ne izbore oslobodenje od menopau-

ze, o kojem Emmie toliko prida. Da li joj vjerujem? Emmie,

napokon, nije nikad rodila i ne zna kako majdinstvo preobra'Z'ava

srce. No jesam li ja Dartova mati — i i mati svojih blizankinja? Ili

majka nekog koga jog nisam ni upoznala? Da imam sina, Dart se

nikad ne bi toliko zathiao u mom iivotu. Ta mi se misao podinje

vrtlo'Ziti po glavi.

Prestani,

velim samoj sebi, i na trenutak uspi-

jevam zadrijemati, sve se nadajudi da de san prekinuti taj veseli

pies brige.

Kad se Dart budi, ved je vrijeme rudku. iiiasnuta kakvu je

novu psinu smislio za danas, ja se budim naglo, u trzaju strave,

obuzeta sieljom za pidem, za sastankom, za bilo

dim, samo da to

nije Dart.

Dart se okrede i smijek mi se svojim laknim modrookim smi-

jegkom.

»Lutko, tako si lijepa.«

glava, usta su mi puna pamuka, i moram oprati zube.«

A onda skade u kupaonicu da obavi svoja peruckanja.

Razdirana izmedu ielje da ga dekam da se vrati i pojebe me i

kelje da skodim iz kreveta, ja samo iekim, potpuno izgubljena

pred samom sobom, i moram priznati da mi je posljednjih neko-

liko dana bilo mnogo lakge bez njega nego ko mi je bilo vedinu

dana provedenih s njim.

Najednom me obuzima u'iasna misao: ‘Sto kad bi sve gene

sebi priznale da mugkarci mnogo vise gnjave nego gto vrijede?

Zamislite kako bismo onda bile slobodne Ali to priznanje otvara

takve ponore strave Ako majka, koja se sama uzdrZava, i koja

ima djece koliko ieli, jos uvijek ovisi o mugkarcima, onda je ta

potreba zacijelo duboka i bezdana. I ta potreba nije samo spolna.

Mokla je to 'Z'elja za potvrdom u svijetu u kojem sama dinjenica

da si kena nije dovoljna potvrda? A kad demo mi napokon naudi-

ti da potvrdu trdiimo u samima

sebi?

Dart se vrada u krevet. I baca se pod pokrivade onako kako

sam ga desto vidala da skade u Karipsko more.

I ljubi me u vrat, ugi, grudi. I kao da me opet kani tucati, ali

se oboje suzdriavamo, kao da smo se dogovorili. Sjedam se kako

mi je Dart jednom zgodom rekao: »Ovo ti je na kredit, lutko.« U

njegovu se tonu osjetilo priliCno 'ialjenje, kao da je njegov stay

»Ne mogu ti dati nista osim ljubavi, lutko«, mudio dak i njega.

On se seksom uvijek slukio kao oru'Z'jem, svo vrijeme ialeei

zbog dinjenice gto je to jedino orusije koje mu stoji na raspolaga-

nju.

Kad je krevet jedino mjesto gdje jedan odnos sasvim funkcio-

nira, onda oboje na kraju postaje nervozno. A postaju nervozni

zato ko ne kele nikad ustati iz kreveta. I postaju nervozni zato

134

135

ERICA JONG

gto

moraju

ustati iz kreveta. I postaju nervozni zagto gto je zemlja

Jebanija zemija u kojoj se gube sve granice. Za preosjetljivoku si

SVE2ENSKI BLUES

preosjetljivosti; a zapravo tdim predaji. Prihvaeanju univerzuma.

PrihvaCanju Cinjenice da to zapovijeda Bog, a ne Leila.



udjela, pa ona to ipak tiasava.

Dart i ja kao da smo stigli do kraja duga i vijugava puta. Seks

poeinje blijedjeti. (»Tko voli, taj se ne mok nasititi milosti ljub-

ljenoga biCa.«)

»Lutko«, veli Dart i baca svog posljednjeg jockera, »morali

bismo prestati piti i drogirati se. Ja sam spreman poei u AA —

a ti?«

Mislim, to je tema o kojoj smo Dart i ja prieali s vremena na

vrijeme, all ne bag nedavno. To je kao da je Dart intuitivno osje-

tio moj razgovor s Emmie i sad je spreman na sve, samo da se

nastavi nag mrtvaeki pies. Samo gto ja u svom odgovoru nisam

bag tako ciniena.

»0, ljubavi«, izgovaram kao robot, »to bi bilo prekrasno « A

tuna je Cinjenica da to mislim sasvim ozbiljno.

I eto kako se Dart i Emmie i ja na kraju nalazimo na istom

sastanku u onoj istoj neoantiekoj crkvici.

Dartu je nelagodno, on sjedi ukoCen na stolici, i oCajniCki se

ogledava.

I meni je nelagodno, i osjeeam se zbog neeeg odgovornom za

to kako ce reagirati na Program. 'S'to ako mu se sastanak ne svi-

di?

s

to ako ode s Programa? Hocu h i ja onda doei u napast da

prekinem? Emmie je u pravu. Ja mislim da mogu upravljati svi-

me.

Negdje duboko u toj tjeskobi krije se i kljue metda u koji

sam pretvorila svoj iivot. Kad bih naprosto mogla biti i prestati

glodati uvijek istu nthiu staru kost o tome kako sam kriva za

svaaje osjeCaje. Ja zapravo teiim predaji. Mislila sam da tdim

Sastanak poeinje govornikovom preambulom i uvodom, a

govornik je sijedi mugkarac pedesetih godina, koji kompulzivno

pugi i kojem se trza desno oko. Pitam se je li Dart opazio koliko

taj Covjek uznemiravajuee sliei njegovu ocu.

Dart struie nogom po tlu kao 'idrijebac. Kao da ga obuzima

stragna tjeskoba. Mislim, zagto

ne?

Nije h na prvom sastanku isto

bilo i sa mnom?

Govornik, koji se predstavlja kao Lyle iz New Yorka, poeinje

svoj monolog.

»Ako zaista elite znati kakav sam bio pijan, za razliku od

sada, kada sam trijezan, moram yam reei samo to da sam s

prvom 'ienom i sedmero klinaca iivio na otoku kraj obale Maine.

Na kopno se moglo samo malim gliserom. A mene je najvige

zabavljalo da uzmem gliser i nestanem tjednima, i ostavim obitelj

nasukanu. Kad bi se moja prva iena poCela buniti, obrisao bill

njome pod. Nije da se time ponosim, all bih dogao kuei, izmlatio

sve zivo, pa opet na put. Oni su bili moji zatvorenici — shvaeate?

— i ja sam mislio da to oni

moraju

trpjeti, zato gto ja plaeam raeu-

ne. Nimalo se ne ponosim time gto sam se prema njima odnosio

kao prema svom vlasnigtvu.«

Dart pagjivo sluga, all se ne mogu domisliti kako na to rea-

gira.

Ernmie gapee:

»Prestani pogadati gto Dart osjeCa — gto ti osjeCag?«

»Ljutnju«, velim. »I zgraanje.«

Lyle nas

tvlja svoju sagu o zlostavljanju zene, djece, psiholo-

gkom zlostavljanju, mentalnom zlostavljanju. Svijet je tako pun

136

37

ERICA JONG

najraznovrsnijeg zlostavljanja. Da sam ja Bog, sve bih to izbrisala

i krenula ispoCetka. I ljutim se, slugajuCi say taj cugolog. Ni sa

SVE2ENSKI BLUES

Isadora: Za pravo mi se ne svidaju to poglavlja gdje od lazis u AA. 0

AA-u je zapravo nemogu& pisati. To Ito se ondje zbiva zmidi banalno



Cim se u njemu ne mogu identificirati. Mugkarci u Programu

su takvi nasilnici, pomigjam. 2ene su 'irtve, a mugkarci grubijani.

A gto sam ja? Pomalo i jedno i drugo?

Lyleova priea zavrgaya rastrijdnjenjem u skupoj ludnici,

odlaskom od prve obitelji i osnivanjem druge, s deset godina

Programa i tome kako ga je on uCinio ako ne boljim Covjekom,

a ono bar Coyjekom koji se vise ne opija i ne mlati zenu i djecu.

Poslije, u grupi, ostajem zapanjena time koliko mugkaraca za

sebe tvrdi da se moie identificirati s Lyleom. Ja ga mrzim, mrzim

njegovu nasilnost, njegovo pravedniCko dranje. Ta mrsinja je

razapinjudi osjeCaj u atmosferi neosudivanja gto vlada na sastan-

ku. No je li sad, samo zato gto je priznao takvo gnusno ponaga-

nje, opet sve u redu?

Dart dine ruku.

»Ja sam Dart, ovisnik o drogi i alkoholiCar«, veli on, »i ovo je

moj prvi sastanak. Vaga me priea podsjetila na to kako mi je otac

jednom dtiao glavu pod vodom i pokugao me ugugiti zato gto

sam mu odgovarao. Pun sam sukobljenih osjeeaja, all mi je drago

gto sam tu. I svim se srcem zelim rastrijezniti.« Ljudi gledaju

Darta kao da je njegova ispovijed u njima pokrenula negto

snatio. Koliko se pijanaca u ovoj prostoriji probijalo kroz utapa-

nja i premlaCivanja samo da bi stigli ovamo, u kriptu ove crkve u

seoskom Connecticutu? Pomigljam gto je sve bilo protiv nas, i oCi

mi se pune suzama.

I grlim Darta.

»Ljubavi, tako

se ponosim tobom«, velim, i najednom preo-

kreeem migljenje o Lyleovoj pria Ako ona mole u Dartu izazva-

ti takvu reakciju, onda zacijelo negto i vrijedi. Cak odluCujem

prieekati sa sudom o ljudskom rodu i ne pobiti ga Citavog.

Zasad.

ali zapravo nije. Grupni se proces ne moie b aciti na papir.

Leila: I Ito mi onda ti predlaieI? Da ostavim naIu heroinu pijanu,

oe'ajnu, beznadnu? AA je pomogao men::

Isadora: To znam. Na koncu konca, tamo sam to poslala ja. To je

samo jedan od m nogih putova samospoznaje. Cim ebvjek shvati da se

odgovor knje u... c'Vm eovjek prestane kriviti druge ljude...

Leila: Tiho. Ovo je moja pri&a.

ERICA JONG

SVE2ENSKI BLUES

Sam mu ja, u svom novom deliriju, zbog toga gto je

zaista tu,

sve to sama ponudila, gto je on, isprva oklijevajuCi, i prihvatio.



8

Bijele noe l i poslije

teae E

da,

Itesfr

a e

a/ma ieda4Viat.

t

a,

Itofrxavi xa me

fa sa/ma je,440at.

sa/mo, da pie

1 , a ,

~km deini

r

s ama.

Bessie Smith

D

art se rastrijeznio do daske — bar za neko vrijeme. Pro-

gram je postao njegov smisao 'iivota. Ostao je na lada-

nju sa mnom Citav tjedan, i dnevno odlazio na po bar

dva sastanka, i stalno govorio samo o Programu, Programu, Pro-

gramu — poput obraCenika na neku novu religiju — i nije ni pio

niti se drogirao.

Ali je na rdeun toga izmuzao sve gto se dalo izmusti. U ime

tog svog novog »obraeenja« nagovorio je da ga stavim na platnu

listu svoje kompanije i to za tisuCu dolara tjedno, a i da mu

nabavim platinsku kartu American Expressa na njegovo osobno

ime. Ne bih mogla reCi da me za to zamolio otvoreno — nego

Bila sam sva u ushitu zbog nageg novog zivota. Zajedno smo

odlazili na sastanke, zajedno smo radii

, zajedno e'itali AA knjige.

Ali zato nismo zajedno i spavali. Ili, toCnije, zajedno smo spavali,

ali se nismo jebali. U trijeznom je stanju Dartov neumorni kurac

sasvim omlohavio. U trijeznom je stanju Dart, koji nikad

,

nije bio

bez volje (niti bez "elje) izgubio i jedno i drugo. U trijeznom je

stanju Dart plakao i bjesnio i vrigtao i spugtao se u dubine svoje

duge, ali nije tucao.

Impotentni Dart bag i nije bio lijep prizor. Bio je siguran da

je dogao na kraj zivota. Svi se mugkarci identificiraju sa svojim

kurcem, no u Dartovu je shiCaju ta identifikacija bila potpuna.

Le‘iao je u krevetu mlohav kao i njegov organ. I plakao stvarnim

suzama. I mene krivio za sve.

Pokugala sam sve moguee. Crne haltere s dvodjelnim donjim

rubljem; erne haltere bez donjeg rublja. Trikove s jezikom, rad

prstiju, ulje za bebe. Erotske filmove, erotske knjige, magazine

od

Hustlera do Puritana —

zaista postoji i takav Casopis — od

Penthousea

do

Screwa.

Nigta nije pomoglo. U mojirn je ustima

Dartov kurac bio mlitaviji od mog jezika. Driala sam svog djeCa-

CiCa u naruCju i njihala ga.

»Svakom se to dogodi s vremena na vrijeme«, rekla sam,

osjedajuCi kako mi ta nova uloga postaje veC pomalo dosadna.

»Meni nikada«, odgovorio je Dart, »Cak ni kao malom djete-

u.<,

»Dajem ti rijeC, to de se popraviti.«

»Otkud da

ti

to znag?« upitao je Dart eangrizavo.

A u srcu sam bila vine na njegovoj nego na svojoj strani. Ako

b

Cilo« da kuo dovede kakvu guskicu, i to bih mu

di g

Pu

st

>i

a

zlif

141

40

ERICA JONG

SVE2ENSKI BLUES

Visio je na meni — nazo vimo to tako — C itav tjedan, a na kraju

je ponovno nestao na svom motociklu, ponijevgi sa sobom platin-

to bila

ja.

Ili, u najmanju ruku — dio mene koji nisam mogla slo-

bodno izraziti — zloCesti detko koji je divljao u meni.



sku kartu, tekovnu knjaicu i mlitavi kurac.

I tad sam zaista pukla. I tad sam se zaista pokljela napiti,

baciti se pod kotdee vlaka, zapaliti kaubojske slike i filmske sce-

ne. Emmie je ponovno dogla da me u tome sprijeti.

»Ne zelim vise '2"ivjeti«, rekla sam joj. »Trezvenost m i je uzela

sve do tega mi je bilo stab: seks, posao, Darta...«

»To naprosto nije istina«, veli mi ona. »Samo se sad osjeeag

tako. A osjeeaji nisu Cinjenice.«

»Emmie, ja mrzim vlastiti kivot. Moj sivot je govno. Sasvim

sam sjebana. Ili neizjebana. Mrzim te glupe sastanke. Mrzim te

trogne, dimljive kripte i ustajale Oreose i kavu iz plastitnih

Gaga. Najbolje je u Programu bilo gto mi je vratio Darta, no

sad mi je odnio i njega. Ne mogu to podnijeti. Tako patim.«

»Znam da patig«, veli Emmie. »I nista ne mok izbrisati taj

bol, no kad bih ti rekla da de za godinu dana eitav tvoj '2"ivot

biti sasvim drukCiji, bi ii mi povjerovala?«

Ustajala bih sasvim odjevena i odlazila na sastanke AA, i sje-

dila tako, s nogom preko noge i u minisuknji, za dobrobit mog

v

odoinstalatera, stare dame koja je na Route 7 prodavala antikvi-

tete, za bivgu glumicu koja je u gradu vodila trgovinu delikatesa.

S Ceinjom bih gledala u stamenog tridesetogodignjeg konjskog

veterinara koji je obilazio konjugnice po Citavom okrugu (nadala

sam se da de obiei i

moju

pregradu) kao i u proCelavog tipa koji

je u keljeznariji prodavao Gavle te vozata limuzine, s nosom

malinske boje, i koji me sad vise nije zvao gospoda Sand nego

Leila samo zato gto smo oboje bili u Programu. I razmigliala

bih kako bih se pojebala sa svim tim tipovima, ali bismo umjesto

toga otigi na kavu i pritali o Programu.

Postala sam redoviti posjetitelj kafiCa u gradu gdje smo odla-

zili poslije sastanaka, i Cak mi se pot"eo i svidati

osjeCaj da sjedim

i razgovoram s mugkarcem a da ga pritom ne odmjeravamkao

seksualni objekt. Potela sam slugati mugkarce, slugati gto mi ima-

ju redi o svom kivotu, o svoj im kenam a sadagnjim i bivgim, svoj im

otevima, svojim frustracijama, svojim kurcima. I shvatila, ako

prestaneg u mugkarcu gledati nekoga tko de te dovesti do

orgazma, napraviti ti bebu iii ti spasiti kivot, da ti onda on

moke zaista postati prijateljem i da deg u njemu otkriti bite ljud-

sko koliko i ti. Shvatila sam da sam Citavog kivota u mugkarcima

vidala samo neprijatelje i plijen — a da toga uopee nisam bila

svjesria — i da su stoga i oni na mene morali gledati na isti natin.

A shvatila sam i da kivot bez seksa nije najgora stvar na svijetu.

To je kao post. Prva su tri dana zaista gnusna, ali nakon toga

usprjevag se iz toga iskobeljati, pa ti se poCinje Cak i svidati.

Kad sam prestala od mugkaraca stalno negto oCekivati, otkrila

sam da otkrivam kojegta Cije postojanje dotad nisam ni slutila.

»Ne.«

»Ali bode. Mogu te samo zamoliti da nastavig odlaziti na

sastanke i cekag. Pokugaj kivjeti dan po dan. Ne pokugavaj nista

predvidati. Sve de ti to toliko promijeniti kivot da neeeg ni sama

povjerovati. SjeCag se svojih menada i kristala? Od sada pa na-

dalje, kivot de ti biti menade i kristal.«

Ali nije bio. Bili su samo uspaljenost i praznina i suze. Osje-

Cala sam se kao sirote. citavom sam utrobom osjeeala

i

Dart nedostaje. On je bio dio mene — mo'ida neodgovoran i lud

— ali dio koji je kelio trCati, skakati, piti, drogirati se, biti Dona

Giovanna, Donna Quixota, ludi lutalica bez stalne adrese i s

milijunom laknih imena. Dart mi je bio dragocjen zato gto sam

142 143

ERICA JONG

Dobra su raspoloienja bila dobra — alt zato zla gora od zla.

Ponekad bih se vozila kroz krajinu u DARTU i

.

pjevala koliko

SVE2ENSKI BLUES

ili pijun. Kroz mene je tekao zivot, i zbog toga treba pogtovati i

moje tijelo i urn. To su hramovi duha. I ne mok ih se tek tako



me grlo nosi, a drugom bi se zgodom srugila u krevet osjedajudi

se kao zadnje govno, i oeajnieki trazila svoju zdravu svijest, no ne

uspijevajudi je nadi. Gledala bih se tada u zrcalo, gtipala se za

kou ispod brade, i zakljueivala da prolazim kroz menopauzu i

da se sugim od nedostatka dobre jebaeine. Ja nisam od onih

'iena koje five bez seksa i ne bune se. Nedu ja samo tako, mirno

otidi u tu duboku nod. Tvrd sam kurac uvijek smatrala sred-

stvom za ochiavanje ljepote i zdravlja — a sad sam iivjela bez

glavnog sredstva za njegovanje ljepote, bez najzdravije hrane i

uspavljujueeg napitka. Razmigljala sam o samoubojstvu na razliCi-

te naCine — ritualnim samoumlaeivanjem vlastitim slikama, trova-

njem ugljienim monoksidom, ili da se odvezem preko litice u

Dartovim kolima. (Nisam to mogla uciniti pilulama za spavanje

ili sredstvima za umirivanje, zato gto sam bila u Programu )

Ali bih tada unutragnjim okom vidjela izbezumljen izraz na

licu svojih preslatkih blizaneica — njihov uzas, osjedaj da su izda-

ne, njihovu izgubljenost — pa bih se predomislila. Nema teorije

da to napravim mojim curama. Poeela sam shvadati da svi moji

postupci imaju posljedice.

Shvadanje posljedica vlastitih postupaka nije isto gto i osjedaj

krivice. Gri'2"nja je savjesti beskorisna. Bag kao i kad Covjek sam

sebe bieuje. Ali shvadanje da tvoji eini imaju posljedice i da

mokg birati, negto je sasvim drugo. To je ono glavno eemu

me Program poCeo ueiti. PoCela sam shvadati da sam energetsko

polje, i da njegovo gibanje odzvanja kroz univerzum. I ja sam za

to odjeke poeela preuzimati odgovornost — i zaslugu — i shvadati

da nisam nikakva 'irtva »sudbine«. Da, Bog, Bo'ianstvo, Viga Sila,

Duh Sveti, svi oni djeluju

kroz

mene; i ja sam ljudska posuda za

bo'iansku energetsku silu. Ali biti posuda nije isto gto i biti 'irtva

odbaciti.

Isadora: Moram priznati da me poeinje moriti svrab cim upadnth u

takve price u stilu Shirley Malarkey o ViS 'oj Sili, Hramovima duha, iscje-

liteljskim kristalima and so w etter. Vee je i sama seksualna raspuktenost

gadna sam a po sebi, no sva to spiritualna stanja jos sam o stavljaju na ljutu

ranu ljutu travu

Leila: M ilijuni iena nude da spiritualnim rjegenjima u ovom nag em

poludjelom o visnickom druktvu...

Isadora: D rugim rijecima, »Tako ti je to, lutko«?

Leila: Za nekoga tko je pokrenuo eitavu tu pricu, zaista si uskogrudna.

Isadora: Oprosti sto sam to poeela, zaista mi je zao. Mislim da bi nam

svima bilo bolje u krinolinama i s po jasevima nevinosti.

Leila: Valjda ne mislik..

Isadora: Bez komentara.

Leila: Mogu li onda nastaviti?

Isadora: Svoje dukevno traganje za sve novtjory i boljom preosjetljiva-

eu? Samo izvoli.

Poeinjem meditirati — na swij naein. Sjedim sama na svom

obronku (vlati me trave gkaklju po koljenima i guzici, a sitni

mi mravci bezazleno puiu preko imobiliziranih nogu) i izogtra-

yam pogled negdje na pola puta (na grbavom oblaku, na srebre-

nom. silosu gto svjetluca na suncu) i blagoslivljam Boga gto mi je

dao iivot.

Poeinjem opdiati gto nikad nisam opdiala: crvene grmove

malina gto rastu uz prilaznu stazu; lopoee u mom obragtenom

srudencu, zlatni ligaj gto prekriva kamenje na njegovu rubu. I

poeinjem zahvaljivati Bogu na ligaju, na malinama, na oblacima.

I podinjem ga hvaliti.

Jednoga dana, dok sjedim na travi i zurim negdje u nejasnu

daljinu, poemiem ponavljati kao mantru: hvala ti hvala ti hvala ti

hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti

144

45

ERICA JONG



SVE2ENSKI BLUES

Dart mi predaje kutijicu iz Tiffanyja, i u njoj zaruCniCki

prsten s velikim safirom, okrukn kvadratno brugenim dijaman-

















hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti hvala ti, i sa svakim ponavljanjem

osjeCam sve veal i veal zahvalnost, i sve vise i vise da

Znala sam da dah koji hvali Boga zivi i izvan mene i bez

mene, i da me Bog postavio ovdje zbog svrhe koja mi u ovom

trenutku ne mora biti jasna. Moram samo gtovati dah u sebi i

odaslati ga u univerzum. Kad bih ga unigtila, bila bi to hereza

velika kao i kad bih unigtila svoje slike ili zadavila moje blizanke.

Pivot mi je dan. I torn daru moram samo redi da.

A onda se Dart vratio kuCi. Vratio se okamenjen, i donio mi

darove gto ih je kupio mojim novcem i mojim kreditnim karti-

cama. Nigta me ne mok toliko izbaciti iz ravnotde. W.H.

Auden veli da u moralnom smislu mnogo vise zbunjuje kad te

namagarCi biskup nego trgovaCki putnik. Ali kad primag darove

za koje de ti uskoro stin rantni, onda te to zbunjuje jog vise i od

toga.

tima.

»Udaj se za mene«, veli on, »ili cu opet otin.«

Mislim, to bag nije prosidba o kakvoj svaka zena sanja. Bez

obzira koliko voljela Darta, bez obzira na to gto bez njega ne

mogu zamisliti zivot, ipak znam da bi udati se za nj znaCilo udati

svoj zivot za jad i zbrku gto je sada doivljavam: to je kao zatvor-

ska kazna. Jer sve de uvijek biti ovako — nagli dolasci i bolni

odlasci, razbijena spokojnost, mir napet do todke sloma, bez

nude za idim drugim u bududnosti.

»Dart, ljubavi«, velim ja, »hajde da se uzmemo nakon prve

godine Programa, vrijedi?«

Dart se mrgti na mene.

»Ti me odbacujeg«, veli on.

Sto je mokla istina. Telefon u kuhinji zvoni. Oboje letimo

prema njemu. Ja stikm prva.

»Halo?« velim. Netko dige u slugalicu, pa je spugta. Zamig-

ljam onu plavugu sa slike koju sam nagla, i na ridokosu dija

sam pisma nagla, i brinetu diju sam gminku nagla u DARTu.

»Tko je bio?« pita Dart.

»To ti reci

meni.

Ja nemam prijatelja koji bi nazvali i onda,

kad se javim, spustili slugalicu. A ti?«

»Ti mi ne vjerujeg?« drekne Dart i lupajudi nogama ode u

•

spavaonicu.

»Kako da ti vjerujem kad me ostavljag danima i onda se vra-

6ag s mirisorn tudeg parfema, s tudim rukm na kogulji? Kako da

ti vjerujem kad mi kupujeg darove za moj vlastiti novac i jog ode-

kujeg da ti zahvaljujem, kad bjesnig i lupag nogama po kudi zato

sto ti nisam zahvalna na takvom ponaganju? Kako da ti vjerujem

kad ne zasltfiujeg povjerenje?«

ERICA JONG

»To je to « vrigti Dart. »Zadnja kap Ne mogu ostati sa

ienom koja mi ne mote vjerovati — to je tako poniavajuee Ja

SVE2ENSKI BLUES

da Cinig ono gto je najbolje za Leilu. Budi sama sebi najvanija

stvar na svijetu — ne morag stalno biti nekom na raspolaganju.

Dart je epizoda — i to

dosadna. Ti si mu



odlazim « i baca u mene prsten i odlazi (ali ne ostavlja kreditnu

karticu). Kao u panchama navike, bacam se na pod i plaCem, i

osjeCam kako je to zaista kraj zivota. I slugam kako motocikl

puCka po prilaznoj stazi i kako opet odlazi iz mog

Isadora: Ne bi li jednom za promjenu mogla plakati i u stolcu?

Leila: Bi li mogla ti?

Dok lezim tako na podu, a suze mi padaju na hrastov pod,

poelnje se daniti kroz prvo svjetlucanje zore, i moja zdrava svijest

se vrada. Ja ne moram tako zivjeti. Ne moram pugtati da mi svaki

drugi dan netko razbije samopogtovanje, a samo zbog preosjetlji-

vog seksa. Cak se i seks pretvorio u negto gto prije nije bio. Kad

poeinjem uvidati gto to Dart Cini sa seksom, on mi postaje sve

manje zavodljiv. I vidim u e'emu je igra. A s videnjem dolazi i

sloboda. Ustajem s poda, brigem suze i zovem Emmie — koja

je, hvala nebesima, kod kuee.

»Dart je opet otigao.« »I hvala Bogu«, veli Emmie.

»I skoro mi je drago zbog toga.«

»Hvala Bogu i na tome«, veli Emmie.

»Osjeeam se skoro ushieeno. Skoro da zelim da se nikad i ne

vrati.«

»Na to Cu te podsjetiti«, veli Emmie, »kad se tome budeg

najmanje nadala.«

»Znam.«

»Vidi — zagto ne dodeg u grad i ne budeg malo kod mene?

injenica je da ne mislig raditi. Mokmo na sastanak otiei i u

New Yorku, ili otiei da nam gataju iz tarota, ili naprosto otiei

na veeeru u gradu...«

»No gto ako Dart riazove, a mene nema?«

»Samo neka zove... To je i za njegovo dobro«, veli Emmie.

»No svejedno, umjesto da brineg gto je s Dartom, bilo bi ti bolje

Uhvati svoj 'iivot.

dala svu moe gto je nad tobom ima.«

Pri pomisli da bih mogla otiei u grad i ostaviti telefon, to

kueno boanstvo, bez skrbi, najednom me hvata panika. Mogla

bih otiei i u svoje potkrovlje u gradu, ali se nekako bojim onoga

gto bih ondje mogla zatedi.

»No daj«, veli Emmie. »Ako se odvezeg do grada, pckastit cu

te veCerom.«

»Neka ti bude«, velim i osjeeam da donosim najhrabriju

odluku u

Stavljam prsten gto mi ga je kupio Dart i velim sama sebi:

»Udaj se za mene « To je jog jedino rjegenje mojih brdenih

dilema koje jog nisam iskugala.

Ljeto je u Connecticutu u punom velleanstvenom zamahu, i

ja sam preuzela vlasnigtvo nad automobilom gto sam ga kupila

za Darta. Sa svojom vanjgtinom u boji volovske krvi, i sjedalima

od bijele kok, i novom glazbenom linijom, i obnovljenim moto-

rom, on vozi kao erotski san. No Dart je unutra napravio svinjac,

kao gto svinjac radi iz svega. Na podu pokvareni alat, zdrobljene

kutije papirnatih maramica, kore od banana, kogtice od bresaka.

On s tim automobilom postupa kao njegov otac s kuCom na Rit-

tenhouse Squareu: kao s kakvim elegantnim kamionom za smeee.

Sto je sramota za novac njegove zenske, jer ga nije sam zaradio.

Taj me svinjac dovodi do bjesnila, i to mi bjesnilo daje snage da

se odvezem do. New Yorka.

Jezdim'prema gradu s Bessie Smith navijenom do daske. (Ja

imam dva kompleta Bessie Smith — ploee kod kuee, i kasete za

148

49

ERICA JONG

auto.) I pjevam skupa s »Kuharom«, jednu od njezinih najevoka-

tivnijih pjesama:

SVE2ENSKI BLUES

Isadora: Gdje je Margaret Mead, sad kad je trebamo?

Leila: ko ne odes na Trobriane i ne dal mi mira?

Isadora: Zato Ito se iz svega ovog bez mene nikad neeeS" ispetljati



_ec4e/m, kid

/xemm eel tec,

Xact i mi jea 'a t o 4 e e t e c .

g; more da

V/01 12t

iLe/ Ice i tcwa

Dok vozim, u glavi mi se bistri, pa poeinjem razmiVjati o svojoj situa-

aji — i to, nadam se, iskreno. Zelim slobodu da radim svoj posao, i to me

dovelo do to samotne situacije. Ostavila sam Thoma da bih s Elmoreom

imala djecu, i onda sam ostavila Elmorea zato Ito bi na kraju objesio

nos svaki put kad bib stavila kist na platno. A pustila sam i Da rta da

mi se skine zato Ito se nisam vise htjela s njim drogirati. I on je na§ao dru-

gu s kojom Ce to raditi. Zar je moguee d a je to tako jednostavno?

Nitko nije pripremio moj naragtaj 'iena — nas baby-boome-

re

18

, nas koji smo trudni trbuh na populacijskoj krivulji — na pro-

mjene koje su nas zahvatile kao spol. A 'ieljele smo imati sve — i

ljubav i posao, i slikanje i djecu — pa smo to i dobile, ali smo to i

skupo platile: platile usamljenogeu i izolacijom. A nitko nas na to

nije pripremio zato gto nitko nije ni znao

kako

da nas na to pri-

premi. Jer nas je zahvatio Cudan povijesni trenutak. 2ivot nagih

majki i baka u to se naprosto nije uklapao. Da se to dogodilo

godine 1920. ili 1945., ja nikad ne bih ostavila Thoma Winslowa

i pogla za svojim blizankama i dvostrukom karijerom u Chianti. I

da se to dogodilo 1930. ili 1955., nikad ne bih ostavila Elmorea i

splela se s Dartom. Moja je generacija Z'ena eksperimentirala s

novim sivotnim obrascem, obrascem gto ga iene jog nikada

nisu iskugale, u Citavoj ljudskoj povijesti. I nije onda ni

Cudno

da se osjeCamo tako izgubljeno, malo kao parije, malo kao pio-

niri. Jer mi krgimo sve 'enske tabue — jer svoj kreativni kivot, i

izrdiavanje svoje lienosti, stavljamo pred zahtjeve othianja vrste.

18

Baby Boom, ii, pomalo uStogljeno, djdja konjuktura, oznae'aya poratno razdoblje

eksplozije nataliteta. (Op.pr.)

Nije nikakvo eudo da osjeCamo da smo izdale svoje majke i

bake i, poCesto, i nagu djecu i mugkarce. Ali za nas nije bilo

rituala. Razbile smo staro, ali nismo izgradile novo. Jer nije

bilo obrazaca. Rasplele smo proglost, ali nismo isplele buduenost.

Kako to ueiniti? Ah — pitanje stoljeCa.

A mugkarci? I mugkaci su bili izgubljeni i sami bag kao i mi.

OCekivali su podrgku, a dobili nogom u jaja. Oeekivali su od nas

da budemo topla tijela u postelji, ruka i rukavica, roditeljice dje-

ce — a morali su nas slugati kako kvocamo o nagoj unigtenoj krea-

tivnosti. I ieljeli su gto su ieljeli odvijeka: topli guz u krevetu.

Kako bi mrtva priroda, s menadama i kristalom, mogla

ikad

zamijeniti topli guz u krevetu?

Teorija toplog guza: C'itava se povijest dade svesti na eeinju

za toplim guzom u krevetu. Pomislila sam to, i u sebi se smijala i

smijala i smijala.

Bravo, Leila, bravo, pomislila sam. Ako nigta drugo, barem se

smijeg — i to je napredak.

Utjegno je gledati na svoj kivot kao dio povijesnog procesa:

utjegno, a mokla eak i istinito. Ja sam djelomice 'irtva vlastite

ovisnosti, djelomice pak vlastite nadarenosti i slave, ali sam tako-

der djelomice i ratna 'rtva povijesti: rada se previge 'iena i nedo-

voljno mugkaraca, za nas nije bilo nikakvog obrasca po kojem

bismo kivjele, obitelj se slama i nju zamjenjuje — gto? Nigta.

Pokugavali smo je nanovo stvoriti grupnom ljubavlju: AA,

OA, Al-Anon, terapija. Svi smo mi bili grupa koja se oCajnieki

batrga prema apokalipsi. Trakili smo nove nadine da opet posta-

nerno druk

-

Vene Zivotinje. Trebali su nam novi plemenski identi-

teti, zato gto nas stari vige nisu mogli odrZati. Pokugavali smo

150

151

ERICA JONG

ponovno izmisliti ljudsku vrstu po crkvenim kriptama, s kavom

umjesto misnim vinom, Oreosima umjesto svetim hostijama.

Kry i tijelo: instant-kava i keksi s eokoladnom kremom. Kofein-

SVE2ENSKI BLUES

popne na 37 stupnjava. Sam se zrak pretvara u iivotinju — ra-

zigranu, punu 'Zivota. Volim taj osjeCaj vlainosti na koii, osjeCaj

kad mi znoj za leda lijepi koprenastu bluzu. I taj me dan ne iri-



sko-geeemi udar da nas digne prema Bogu.

Vozim se do SoHoa, parkiram u svojoj gara4 poigravam se

miglju da odem u svoje potkrovlje, pa to odlueujem ostaviti za

iza veCere. M6ida odgadam trenutak hrabrosti, ali oklijevanje

nije najgori grijeh na svijetu — sve dok to Covjek uvida. A

onda kreeem pjegice kroz donji Manhattan da se nadem s

Emmie na dogovorenomu mjestu: Da Silvano.

Grad je proiet onim veliCanstveno prljavim smradom gto ga

dobiva sredinom ljeta — Cista suprotnost zelenom Connecticutu.

Kante iz kojih se presipa smeee, iohari gto dokono prelaze ulicu

kao da je samo njihova, radioaparati navinuti do daske, automo-

bili koji trube, skitnice, prosjaci, ljepugkasti pederi u kratkim hla-

Cama, i silne mlade iene u majicama i minicama koje uzalud,

uzalud pokazuju svoje grudi i koljena. I ja sam opijena energijom

New Yorka. To je carski grad — Rim na kraju carstva, Pariz na

kraju stoljeea, Hogarthov London. To je sredigte zbivanja, usi-

jano do crvenog, i najednom me 'iiva rijeka New Yorka hrani,

nabija, daje mi snagu, a ne crpi je iz mene.

Prolazim kraj posebno miomirisne hrpe smeea, i u svom

novootkrivenom stanju nalazim je skoro lijepom — lijepom kao

obronak u Connecticutu. To je zacijelo mudrost Zena, pomig-

ljam, otkriti u smeeu ljepotu malinskoga grma. I to se zacijelo

krije velika radost: vidjeti svijet u hrpi smeea kao i u srebrnom

silosu.

itav grad kao da se tali Iz njega se giri onaj posebni, rasta-

ljeni osjeeaj kakav se stvara u neke dane kad se temperatura

152

tira, nego u njemu Lthvam — gto je jog jedan dar AA.

Svaki je dan dobar dan, eak i onaj log. Svaki je dan dar. Miris

je moida ruian, ali bismo se trebali veseliti gto uopee imamo

nos. Nitko nam nikad nije obeeao nos. Nitko nam nikad nije

obeeao raj na zemlji. Nitko nam nikad nije obeCao ni nos na

zemlji.

Zurim u hrpu smeea i razmigljam o vrtu. I hrpa je smeea na

svoj naein lijepa — kante se presipaju svim tim jadnim ostacima

nagega iivota: prepolovljene naranee blistaju kao presjeCena

sunca, aluminijske se limenke sjaje kao ukrasi na bo‘iienom

drvcu, zgu'Z'vane vreeice u svim duginim bojama, pivske boce u

svim nijansama zelene trave i smede zemlje.

A ja taj vrt u hrpi smeea vidim zato gto, najednom, taj vrt

osjeCam u sebi. Prije bih uvijek svoja prsa zamigljala kao zapet-

ljani splet prekinutih vena i presjeeenih arterija. Uvijek bi prije

iz njih tulila praznina, praznina kojoj je trebao kurac da se osjeti

cijelom, praznina koja je traiila jog jednu eagu vina, jog jednu tra-

vu, jos jedan ludi odlazak u Hong Kong vee sljedeCim letom. Ali

sad sam poeela do'iivljavati taj okus spokojnosti, taj

soupon spo-

kojnosti —

i on me posve preobrdiava. No odakle on dolazi?

To je valjda Milost.

Najednom vidim unutragnjost svojih prsa, i najednom vidim

vrt pun suricokreta gto poginju glave, ote'iale od sjemenki. I cini-

je u briljantnim nijansama ruiicaste, naranCaste i crvene. I kogare

fuksija s ovjegenim crvenkasto-purpurastim zvonima, i kaos crve-

nih afia, i potkresana stabla bijelih rtia, i mogusne nevene gto

gikljaju iz Zemlie. To je

moj

vrt, i nitko mi ga ne moie uzeti,

bez obzira koliko tko izdaje moje tijelo. Taj vrt je samo moj;

153

ERICA JONG

taj me vrt odriava na 'iivotu; on raste zato gto rastem i ja. Najed-

nom ga zelim naslikati. 2e1im se odvesti ravno kudi i smjesta to

naslikati.

SVE2ENSKI BLUES

»udno je da mi to ti velig, jer sam, vozeci se k tebi, razmig-

ljala o tome kako mi predstavljamo jednu sasvim novu vrstu



Umjesto toga se nalazim s Emmie pa odlazimo na veCeru k

Da Silvanu. Dok ulazim, prepoznajem i klimam glavom peto-

rici-gestorici ljudi iz mog posla — umjetnicima, trgovcima, dizaj-

nerima kataloga, ljudima koji vise po izlokama i ljudima koji

se nadaju da de ih netko zabunom smatrati takvima.

Tu je i jedna otmjena plavuga gezdesetih godina kojoj je muz

mafiozo, i koja je svoju galeriju na West Broadwayu osnovala kao

praonicu novca — no to joj nista ne smeta da bude glavna faca u

New Yorku. Pride o trgovanju umjetninama u New Yorku, o

kojima najradije ne bih znala nista. Dart i njegovo unigtavanje

kao da su najednom jako, jako daleko.

Emmie je sjedila za stolom uz prozor i pila Tab s limunom, i

sva se presijavala.

»Izgledag sjajno«, velim ja. (Ili, kako to veli vic, iivot se dijeli

u dvije faze: mladost i »izgledag sjajno«.)

»I ti«, veli Emmie. »S Dartom si izgubila i sve bore od stresa

na licu.«

»Osjeeam se prekrasno«, velim ja. »Najednom mi se Cini kao

da mi zivot ne prestaje, nego tek podinje.«

;C'udno, zar ne?« veli Emmie i smije se svojim treperavim

smijehom. »Sjedag se kako u Zlatnom notesu

dvije 'iene nepre-

stance ponavljaju:

ar ne?'«

»Nisam to Citala veC

godinama«,

velim ja. »Kao srednjogkolka

sam se pokugala prisiliti, ali mi je bilo jako tegko.«

»Pa dobro, proCitaj to sada. To je priCa o nagem zivotu. 'Slo-

bodne

navodnim znakovima, dakako.«

srednjem su nas vijeku spaljivali kao vjegtice«, veli

Emmie.

emo talijansku veCeru koja danas prolazi kao

echt

a r

useu

newyorgki jelovnik — smokve i prosciutto,

gpagete, teleei odrezak,

salata od povrtnice. Zabavlja me kako garmantni mladi konobar

— s konjskim repom i smaragdnom naugnicom u lijevom uhu —

dovozi na kolicima specijalitete kao da je na audijenciji za broad-

wayski mjuzikl. Tako je to u New Yorku, pomigljam, gdje je sva-

ki konobar glumac. U Italiji su konobari konobari.

»Moida bismo mogle malo putovati zajedno«, velim, »do

Evrope.«

»

.

Sto? I ostaviti Darta ovdje?«

»Jebeg Darta«, velim ja, s razmetljivom hrabroku koju, u

torn trenutku, zaista osjeeam. »A gto je taj prsten?« pita Emmie.

»Bag je prekrasan.«

»ZaruCila sam se«, velim ja.

»Kako, molim?«

»Zarueila sam se za Louise Zandberg. Leila Sand se zaruCila

za Louise Zandberg.«

*hazel tov«,

veli Emmie, sa svojim izgovorom iz samostanske

gkole. »Sretno ti bilo.«

Ispijamo svoje Tabove i radosno jedemo svoju hranu, pa se

okredemo po restoranu i klimamo glavom i domahujemo raznim

ljupkirn stvorovima iz tog skroz-naskroz iskvarenog svijeta. Vee

samo rnoj dolazak u grad razveselio me i usreCio. Ja ipak pripa-

dam nekamo drugamo, a ne samo podu mog predsoblja, da na

njemu plaCeni. Moja se zdrava svijest vratila, i dobro mi dogla

»Ne znam zato to ne Cinim CegCe « velim ja.

154

55

ERICA JONG

»Zato gto samujeg u Connecticutu, gdje samo pijeg i Cekag

kad ce dodi Dart da te pojebe«, veli Emmie. Potom klaframo

o prijateljicama, o Emmienoj knjizi o menopauzi, o tome kako

SVE2ENSKI BLUES

u

samljuju. Slazi jednom Covjeku koji te zaista voli, i vise nikom

ne mokg vjerovati i vige ti nitko nece vjerovati «

Isadora: Govorancija Govorancija



mi se uskoro vraeaju moje blizanke, o mojim novim slikama. 2iv-

ot je ponovno lijep — Cak i bez Darta. U jednom trenutku ja usta-

jem i odlazim na pi-pi.

Dok idem prema toaletu opdiam, za logim stolom, u Sibiru

rezerviranom za nepoznate i neslavne, lice one ofucane male pla-

vuge Cije sam slike nagla medu Dartovim stvarima. Ona to sjedi,

samodopadno se smjegka i Cita

New York Times. Na stolici do

njezine je bijeli laneni sako koji sam kupila Dartu.

Srce mi preskaCe najmanje deset otkucaja. Probija me znoj.

Nestaje mi dah.

Djevojka podik oCi, na trenutak na meni izogtrava pogled,

Cini se da me isprva ne prepoznaje, pa se vraea Citanju novina.

Pogled na to najednom o'iivjelo lice s onih fotografija ispunja-

va me panikom. Gdje je Dart? Zacijelo u mugkom toaletu.

Odlazim u zenski nuznik

pokugavam pigkiti

ali ne mogu,

znajuCi da je on s druge strane zida. Sjedam na gkoljku i hvatam

se za glavu. Odjednom i oCajna i sasvim zbunjena, napokon se

uspijevam prisiliti da se popigkim, ustajem, popravljam gminku

i otvaram vrata. Vani je ona ofucana plavuga, naslonila se na

vrata mugkog zahoda, i gapde negto u drvo. I tada me opa'2"a, i

ovaj put prepoznaje, pa se okrede i vraCa k stolu.

Glasno kucam po vratima mugkog zahoda.

»Znam da si unutra, kukavice — izlazi van «

Nema odgovora. Lije se samo pugtanje vode.

»Svinjo jedna « vrigtim. »Prestani se skrivati preda mnom

Izlazi van «

Kvaka se okreCe, i iz mugkog nunika izlazi prepadnuti Dart.

»Nevolja je s

zlijeCe iz mene, »gto te one u'Z'asno

On polako uzmiCe prema mugkom zahodu, taj veliki macho,

koji je stalno stavljao na velika zvona kako gtiti i mene i moje bli-

zanke.

On me gleda mole6ivo, kao da veli: »Mama, oprosti.« I slije-

ze

»Poku.i'ao sam«,

veli on. Nevolja je gto znam da je to istina.

Iza nas se pojavljuje ona cura.

»Nadam se da si ga mokte priugtiti. Jer je on

jako

skup«,

velim.

»Novac nije sve u ivotu«, odgovara ona, stisnutih ustiju,

tako da mi je jasno da joj se tu'iio na mene, kako na nj premalo

trogim. Ha Za to gto sam na nj potrogila mogla bih na jugu

Francuske kupiti osrednju vilu

»Svakog dana postajeg sve slieniji ocu«, velim ja.

»To je niski udarac«, uzvraCa mi cura.

»Nizak, no istinit.«

Dart ne govori nigta. Neka se oko toga babe Cerupaju, veli

njegova gutnja.

»Tako vas ialim«,

veli ona, sa svim prezirom gto ga dvadeset-

petogodignjakinja mote osjeCati prema zeni od Cetrdeset Cetiri

godine — prezirom rodenim iz blaknog neznanja. »Idemo,

mili«, veli ona.

I odvodi ga pod ruku do stola gdje ga ved Ceka odrezak

American Expressa — skupa s platinskom kartom Ciji raeuni stau

na moju adresu.

»0, neCeg«, velim ja. »Sad sam ti zadnji put platila veCeru.« I

grabim karticu i razdirem odrezak i bacam komadiee preko gla-

ve, kao konfete.

156

157

ERICA JONG

SVE2ENSKI BLUES

»Bag prekrasno«,

veli cura i prezrivo pljuje, pa iz otrcanog

nove'anika vadi MasterCard neke banke u Ohiju.

»Evo«, veli gefu sale (koji se dosad vee pojavio da vidi kakva



se to tuea zametnula). »Ovo ja plaeam.«

»I jog kako deg platiti«, velim dok se udaljavam stupajuei

nogama, da bih ponovno sjela do Emmie za nag stol. »I plaeati

i plaeati.«

;Sto ti se to zaboga

dogodilo?« veli Emmie.

»Zar nisi e'ula?«

»U susjednoj je sali bila nekakva guzva, ali nisam shvatila gto

je to bilo.«

Ja se znojim i nemam daha.

»Upravo sam odigrala svoju posljednju scenu s Dartom«,

velim ja. »A sad Cu ovo poderati popola i promijeniti brave.« I

dajem Emmie kreditnu karticu na kojoj pige: Darton Venable

Donegal IV.

»Sad je samo naga«, velim. »Zagto da ne napravimo vjegtieji

sabat i spalimo je? A pepelom bismo mogli zaCiniti nag vjegtieji

lonac...«

»to se

dogodilo?«

pita Emmie.

»Vidig onaj par?« pitam. »To je Dart i moja zamjena. Nadam

se da ima kredita — jer de joj trebati.«

L

Vaatit,Z mi ad daxa ma /ca"

ata/vi one Jam,

4:lizete #eta Iviecurk, jeix ycc nenta jeda4t

d a r e .

g

,da/v, ta, je.g

,

a/Fri na dim&

Leola P. Wilson i Wesley Wilson

ije zapravo ni vdino tko prekida vezu. Bio to on ili ti,

bol je isti.

Spavag s nekim skoro pet godina, njugig mu znoj, osje-

C a g

. kako se noeu o tebe trlja dlakavim nogama, i za nj se vdeg. I

njegov odlazak osjeCag kao amputaciju. I onda izlazig potrdiiti

drvenu nogu, iako znag da ti to bag nista nese pomodi.

Pritom- nije vdino znag li ili ne znag da ti taj Covjek Cini zlo. I

nije vaino znag li ili ne znag da je on zao. Na kraju ljubavne veze,

pretplaeujeg se na gkolu logike Stelle Kowalski: u mraku se

izmedu dvoje ljudi dogadaju stvari zbog kojih im sve ono gto

se dogada na svjetlu izgleda sasvim u redu.

Prva je noe bila najgora. Prisilila sam se da spavam sama u

potkrovlju, koje je bilo puno Dartovih razbacanih stvari — a i

stvari njegove male drapaeoze. A i ona je bila priea za sebe. Nje-

159

9

Smionost i posljedice

ERICA JONG

SVEkENSKI BLUES

zin musavi, 'iicom napeti grudnjak i zamrljane gaCice bikinija

drsko su visjeli prebaCeni preko moga sudopera; njezine napol

potrogene kontracepcijske pilule bile su na mom kredencu; nje-

shvada vrijednost prirodnih mirisa.) Pobacala sam i sve ostale

stvari, pa zatvorila prozor i srugila se na krevet, tako odajna da

nisam mogla ni plakati.



zin parfem (Charlie ) bio je na nodnom ormarieu.

Progla sam kroz njezine stvari nogena bijesom i radoznaloku.

Kroz njezinu prljavu kozmetiCku torbicu, punu slomljenih koma-

diCa jeftine kozmetike kakvu nikad ne bih stavila na sebe, kroz

smotanu zmiju gumenog tuga zataknutu u najlonski d'iep njezine

klupske torbe. Kroz njezin najlonski kudni haljetak, okieen

i akvamarinskim cvijeCem. I njezine izgdiene kudne papu-

de, od prljavog akvamarinskog frotira.

Pomislila sam na trenutak da od svih tih pronadenih pred-

meta (i ranijih fotografija) napravim kolaz i nazovem ga

Dartova

drapa&za —

ali je bol bio prejak, i zato sam pustila da bijes nad-

vlada umjetnost i sve to pobacala kroz prozor. Veliki je prozor

tavanskoga stana trebalo najprije malo podia., pa ga zatim okre-

nuti u stranu. (Za velik sam ga novac dala napraviti u Njemadkoj

i dopremiti ovamo.) Kad bi se otvorio, dovjek bi pomislio da bi

mogao skoditi niz svih gest katova — ali sam se othrvala napasti. S

tavana sam osjedala vrudinu ulice, slugala pjevanje automobilskih

guma na mokrom ploCniku (jer je bag zakigilo), dutjela vabljenje

otvorenog prozora.

Pobacala sam na ulicu sva to govna te bezimene drapadoze:

kontracepcijske pilule, toaletnu torbicu, kozmeti'eki pribor —

sve. Sminka je prsnula i rasula se dolje po ulici, i milijun je

komadida smrskanoga zrcala donijelo zlu sredu (njoj, ponadala

sam se, ne meni — iako, tko bi to mogao znati?). Toaletna je tor-

bica nekoliko puta poskoala, a onda joj je pukla kesa, i sad je

ldala na ulici kao udav koji je progutao ragbijsku loptu. (Mrzim

'ienske koje stalno dezodoriraju pice; mislila sam da je Dart

dovoljno pametan da nema posla s tqkvima; mislila sam da

Nema gore izdaje nego kad ljubavnik u tvoj krevet dovede

drugu 'ienu; sam madrac titra od njihova seksanja i ne da ti spa-

vati; snovi su ti zardieni njihovim izdajniCkim ljubakanjem. I znag

koliko je kljuCna bila tvoja uloga u njihovoj ljubavi, koliko si u

njoj i sama sudjelovala, i od te ti se misli gruga krv. Nikakva

korist od uvjeravanja da se njihova ljubav, prestavgi biti tajna,

sad razvodnila i oslabila. Nikakva korist od uvjeravanja da sad

i oni osjedaju nekakav gubitak. Lei na krevetu i ne uspijevag

nadi nikakav polo'iaj koji bi te pozvao u san. I Leda, i bok, i

trbuh, i drugi bok — sve svrbi od njihova seksa, ditava ti koa

vrvi od njega, kao da su ti se buhe naselile u krevet.

Oko tebe vrije grad. Veliki, zapareni Rim na kraju Carstva.

Vrigte policijski automobili, bolnidka se kola probijaju kroz ulice,

na plodnik budno padaju poklopci kanti za smede, boce se lome,

jerihonske trube iz geta urlaju beskondene pjesme o poplavi hor-

mona, kregendo je to testosterona gto trai estrogen i estrogena

gto traii testosteron — kucanje svemirskoga srca.

Svatko ima nekoga, a ti si sama. Svi trljaju zdjelicu o zdjelicu,

bok o bok, a ti si sasvim sama.

Najednom dolazi ljubav i napada te. 2elig pozvati rune

uspomene, ali se sve lijepe vradaju u poplavi. 2eljela bi ga mrziti,

ali je ljubav jog tu, i pulsira kao izvadeno srce. 2elig zaboraviti,

ali se stalno samo prisjeeag.

Dalmatinska obala ljeti, Dart koji lezi na suncu kao mladi

bog. Njdne purpurne zile na njegovim vjedama. Zlato njegovih

prsa. Tragovi pukotine na delu na mjestu gdje ga je jednom zau-

stavio vjetrobran, u sudaru u okrugu Bucks, u koji ga je gurnula

konjska doza kokaina. Dart kako ubija zvedarku, odnijevgi joj

160

161

ERICA JONG

SVE2ENSKI BLUES

glavu saemom. Dart kako to jebe na podu tvoje kuee u Connec-

ticutu. Dart kako baca strelice. Dart kako odlazi. Dart kako se

vraCa. Dart se, naravno, uvijek vraea.

Moje je stanje pakao jer Darta tako dobro shvadam. On je

moja beba, moja ljubav, moj mugkarac, i ja ga zelim hraniti i gti-

titi unatod tome gto me kolje. Kad bi Dart napisao svoju stranu



Ali ovaj put dvojim. Hohgtapleru treba cilj, da bi se osjeeao

stvarnim. Pijancu treba pide. Ovisniku igla. Kurcu pica. Kamo su

nestale sva moja milostivost i zahvalnost?

Ustajem, palim svjetlo, odlazim do bara. I tu, u ozrcaljenom

ormarieu gto ga je, posebno za ovaj stan, kreirao Ettore Sottsass,

promatram paradu boca: Chivas Regal, Jack Daniel's, Stolich-

naya, Beefeater, Canadian Club, Pernod, Lillet, Cinzano, Noilly

Prat... Boce me tjege svojim jantarnim i kristalnim svjetlom. Te

me boce podbadaju i dragkaju.

I gto to mijenja na stvari? pomigljam. Zagto ne?

Odeepljujem Chivas (iako skoe nikad nije bio moje pide) i

izazivam samu sebe da trgnem jednu na eks. Sto i Cinim. Pa

jog jednom. Pa jog jednom. Cim mi se u glavi podinje mutiti,

shvaeam u gto sam se uvalila. Izlijevam pide u slivnik i razbijam

bocu o pod.

Oni su mi sastanci unigtili volju za pidem. Prije sam pila, i

eekala da mi gkljocne u glavi (kako to veli Brick u

Ma&i na vru-

eem limenom krovu),

a sad se

gnu.i'am

tog mutda u glavi. Istog

Casa kad se pojavi taj mutd, znam da je sa mnom gotovo: da

sam osudena na tjedan depresije i tuge i gnuganja nad samom

sobom. Osudena na dug i vijugav pad do dna zeeje rupe.

Bacam se i prevrdem po postelji, i dekam da mi se cuga

nekako izvude iz sustava. Progoni me onaj Dartov ustragen

pogled. Sjedam se kako je ona drapadoza stalno govorila u njego-

vo ime, pa sam oeajna. Zeljela bih utjegiti Darta, a ne ga optu'2i-

vati. Zbog nedeg znam da je Dart 'rtva vlastite slabosti i beznada

— i da je daleko izgubljeniji od mene. On svoju ovisnost mrzi

gore nego ja, pa ipak on ne zna zivjeti ni na .koji drugi naCin.

gto bi on rekao? Da ga je velika, zla Leila kastrirala i da se

samo zbog nje osjeda slabim? Da mu je velika zla Leila odnijela

sve gpekule? ShvaCam problem Covjeka koji je model, a ne

umjetnik.

Jednom, dok sam bila na umjetniCkoj akademiji, pozirala sam

jednom prijatelju — figurativnom slikaru koji se zvao

i koji me slikao Citav mjesec (vjerujem zato gto je bio zaljub-

ljen), no na kraju sam ispala kako mi se nije ni najmanje svidjelo.

Sjedam se tog osjedaja da sam pod djelovanjem neeijeg uroka,

nedije zle magije, a sjedam se i osjeeaja da nad time nemam

nikakve vlasti. A Dart se stalno tako osjeCa. Dart pokugava

upravljati mnome tako gto u moj stan dovodi tu drapaeozu, i

gto je jebe u mom krevetu.

Nemogude. Palim svjetlo, obladim se, listam kroz AA knjai-

cu, pa izlazim u potragu za nekim sastankom koji traje Citavu

nod. Omotavgi stegna traper-platnom, odvaujem se izadi, u

potrazi za utoeigtem od patnje. Dok koradam, ravnodugna na

opasnost, pred oeima mi promieu listovi knjige mojega siivota.

Koliko mi je jog godina ostalo za slikanje? Mogla bih jog danas

umrijeti na ulici, no mogla bih poivjeti jog jednu, dvije, deset,

dvadeset, trideset godina. Potrogila sam ved vige od polovice

Kad Citam, mala mi slova ved plegu pred odima. Periode

su mi ved preduge i prekratke. Kad zakigi, ved me bole i koljena

i zglob u laktu. Nemam kada patiti zbog Darta. C'eka me posao.

Pronalazim sastanak (u trognoj crkvi nekoliko ulica od stana)

i susredem se s ljudima — skitnicama, ulidarima, beskudnicima.

Taj cjelonoCni sastanak, koliko je prilika za molitvu i prona-

loienje puta, toliko je i mnogima krov nad glavom. Starcima i

162

163

ERICA JONG

staricama koji nemaju gto za jesti osim tih geeemih keksa, i nista

za piti osim to bljutave kave ili Baja.

Kakva je to otrcana, dronjava hrpa ljudi Neki nemaju ni

SVE2ENSKI BLUES

vlastitom salu, m oja je kolegica iz gkole — n adarena slikarica, koja

je prije mene imala svoju galeriju, 'iena kojoj sam negda zavidjela

jer se Cinilo da je uspjela, dok sam se ja jog borila za prvo pri-

znanje kao slikarice. Rivka je bila eudo jog u gkoli. Motala se



zubi, dok drugi razgovaraju sami sa sobom u strd2njem redu izu-

bijanih drvenih stolieica. gene su mokla i kurve, drugi su mokla

beskudni ludaci, bolesnici, napola kivi, napola mrtvi ljudi. New

York sve vise postaje grad bijede i velikog bogatstva. Ovdje, u

Hogarthovu Londonu, velika dama u posebno kreiranoj haljini

izraava prezir prema prosjaku koji je salijeee na ulici. Ali u Pro-

gramu svi smo izjednaCeni.

Sastanak jog nije poCeo, i ljudi mile okolo, piju kavu i

pozdravljaju se. Svi su jedni drugima stranci, all su povezani pri-

jaznogeu i sporazumom da pokuss'aju biti iskreni. Bag volim AA-

ovu slobodu od normi gto prevladavaju u ostatku nageg drugtva.

Drugdje su pohlepa i lakrost i egotizam upravo pravilo. Ovdje

pak velikodugnost, istinitost, poniznost. Nervozna sam zato std

sam veCeras pila i gto Cu to morati reci, ali yee samo to gto

sam u toj sobi na mene djeluje izljeCujuee. Ljubav se u ovoj pro-

storiji naprosto dade opipati. Tu negdje eeka i moja zdrava svi-

jest.

Netko mi prilazi i tapge me po ramenu.

Isprva uzmieem. 6ni se da je to nekakva prosjakinja; lice joj

pliva u masti, a oCi su joj ukopane u bore. Na glavi joj je crvena

pletena kapa na kojoj se ljuljugkaju gljokice, a na tijelu joj je gator

od crvenog poliestera.

»Louise?« pita ona nesigurno. »Louise?«

»Da.«

»Ja sam Rivka Landesman, sjedag se? Glazba i umjetnost?«

Gledam je u nevjerici. Ta golema prosjakinja gto se valjugka u

oko Andyja Warhola, s njim pravila filmove, prodavala svoje

stvari vainim kolekcionarima, svi su o njoj pisali — i onda je

nestala. 0 njoj yee godinama nisam Cula ni rijeei.

»Kako si ti?« upitala sam je. Pitanje je bilo smijegno. Jer sam

vidjela kako je. Gore joj je nego meni.

Moja je ljubeznost u njoj oslobodila negto: poplavu samosaia-

ljenja.

»Mislim«, rekla je ona, »kad je propao moj eetvrti brak — s

nekim Talijanom — i kad je on zdimio s Citavom mojom 'ivotnom

ugtedevinom, zaista sam lupila o dno. Neeeg mi vjerovati, no lani

sam izgubila sve gto sam imala. Kei mi je otigla u kolech, momak

mi je nestao u Italiji s milijun mojih dolara i tri Andyjeve slike,

napravili su mi djelomienu histerotomiju, hormoni su mi svi sje-

bani, dobila sam trideset kila, umrla mi je mama... I nadam se da

ee mi AA pomoei. Ne znam kamo bih drugamo pogla. Nikad jog

nisam bila tako na rubu samoubojstva.«

Negto u meni uzmiee od samosaaljenja. Osjeeam da se Rivka

sprema u meni zabiti svoje kuke i ne dati mi da odem. Osjeeam

se zarobljeno, klaustrofobno. Ali kad netko traii pomoe, valja

mu pomoei.

Louise«, veli ona, »s kojorn si galerijom sada? Mislig li da bi

pogledali moje stvari?«

»To ne znam«, velim i najednom osjeeam da mi je netko

ispraznio dkep. »Ja nisam ovdje da ti budem agent. Tu sam

zato gto sarnpijana.«

>>Naravno«, veli Rivka, »ali ti si tako sretna. Uvijek si imala

164

165

ERICA JONG

vise uspjeha od mene. Uvijek si bila u pravo vrijeme na pravomu

mjestu. Uvijek na vrhuncu vala trenutka.«

Pogledala sam je s nevjericom. Ona me istodobno vrijeda i

ST7E2ENSKI BLUES

sam da se patnja vrati. Napravila sam s Bogom jednu malu

pogodbu, ako mi se vrati ljubavnik, da Cu se rastrijezniti, i on

mi se na trenutak i vratio, i to me zavelo. Ali Bog ne igra po

nagim pravilima. A mi ne mokmo biti kao prkosno dijete pa



Sastanak\ je otvorila tajnica, koja je u svojoj crnoj ko'inoj

mikrominici, crvenim halterom, s golemim crvenim rajfom i crve-

167

fila osjeeajem krivice. »Pecanje« na sastanku Moe li Covjek

pasti jog

niie

»Ti si tako lijepa. I uvijek si imala mugkarce. Kritieari su ti

uvijek jeli iz ruke. Ti nemag pojma kako je meni bilo tegko...«

A sad mi stvarno struk zivice. 2elim na nju zavrigtati, javno je

optuziti zbog cviljenja i bolesnog bavljenja sobom, Iva joj da je

vjerojatno otjerala svakoga tko joj je htio pomoei, ali onda shva-

Cam da sam bag zbog takve reakcije i trebala doei na taj sastanak:

da u toj zeni vidim svoj odraz — da vidim u gto bih se mogla pre-

tvoriti ako se ne saberem i ne budem ogtra prema sebi, zato da

vidim 'enu koja rasipa zivot izigravajudi irtvu.

»Rivka«, velim joj blago, »ako kelig da ti pomognem da se

rastrijeznig, mogu pokugati. Ni meni ne cvatu rune. Mo'ida ti i.

mogu na neki naCin pomoei — ali me, molim, nemoj vrijedati

pokugavajuei mi nabiti kompleks krivice, tako da idem prodavati

tvoje slike. To nije svrha Programa, i time Ceg me samo otjerati.«

Ona me gleda i ne shvaea.

»Ti mi ne zelig pomoei?«

»Da, zelim ti pomoCi, ali ne ielim da me vrijedag i sa mnom

manipulirag. I ja se hrvem. NoCas sam pila nakon gto veC eitav

mjesec nisam, osjeeajuei se bolje no ikad u zivotu. I jog pokuga-

yam primati stvari jednu po jednu. Jog pokugavam naueiti kako

da vodim svoj zivot. Say moj uspjeh doveo me do pritiska

druk-

e i j e g

od onog kojem si ti bila podvrgnuta — no ipak je to pritisak.

Mi jedna drugoj ne konkuriramo. Mi smo samo posrnula ljudska

bka. Program me doveo do toga da svoj kivot sagledam u spiri-

tualnim kategorijama, i ja sam ga otpirila — mokla zato gto zapr-

avo ne mogu

podnijeti da mi u Eyotu stvarno bude bolje. 2eljela

166

'Dobro, ako Bog ne igra po mojim pravilima, ni ja se

neeu igrati, nego du se unigtiti — i

evo '

Ta nam prilika zaista

nije prukna. Mi mokmo izabrati da li da zivimo ili da umremo

— ali ne mokmo jahati na ogradi. A ako ielimo iivjeti, ne preo-

staje nam drugo nego da se

pokorimo —

ne nagoj volji, nego

Boijoj.«

»0, Njezinoj«, rekla je Rivka.

»Tako je«, odgovorila sam. »Njezinoj. Ili Njegovoj. To nije

nimalo vdino; lista je tagtina Cak i raspravljati o Bojem spolu.

Jer sad govorimo o duhu, o daru zivota — pa zeljeli ga potvrditi

ili zanijekati. I to je Citava priCa.«

Jesam li to pokugavala uvjeriti Rivku — ili sebe?

Rivkine su oei zamirkale. Odbljesak intuicije.

»Skoro pa da vidim«, rekla je ona.

»Naravno da vidig; pa ti si slikarica.« Zagrlila sam je. Nisam

je mogla cak ni obujmiti, pa ipak — zagrlila sam je.

Isadora: Jezi mi se kola kad naga heroina pone propo vijedi o piou i

drogi. Ona je, naposljetku, jedvice trijezna.

Leila: BaS oni medu nama koji su jedvice trijezni nagegee i najjaee

propovijedaju. A kad si se stvarno otrgla od ovisnosti, onda nemag ni

potrebu da propowjedak

Isadora: I nemam pojma kamo si nakanila s tim poglavljem. I vee nju-

§im bogojavljenje. Bogojavljenje na Boweryju. Bole — kako ih rurzim.

,Leila: Pod stare si dane postala tako ahfcha. U g'to se to pretvorila ona

stara Isadora, koja se bojala letenja, no ipak je letjela?

Isadora: Ne pitaj. Za to bi mi trebala jos jedna knjiga.

ERICA JONG

nim sandalama s ugiljenim potpeticama izgledala kao uliCna dro-

lja. Tegko je bilo odrediti koliko joj je godina. Negdje, slutila

sam, izmedu osamnaest i trideset. Ili joj je na licu bio turd izraz,

izraz gto ga ostavlja zivot na ulici. Znala sam da je, u usporedbi s

SVE2ENSKI BLUES

v

eCeragnjeg sastanka. Ali gto znaci to »potpuno spreman«? To

znaCi da trebag biti spreman otvoriti svoje srce Bogu. To znaCi

da se zaista zelig popraviti. To znaCi da je gotovo sa samosaalje-

vanjem. To znadi da si

potpuno spreman

slugati vlastitu zdravu



mojim, njen zivot bio gadan. Samo to gto sam vidjela njezino

Cilo, vrckavo tjelegce i zaCula kako samodopadno Cita preambulu,

natjeralo mi je suze na oCi. Bila sam tako sretna gto sam se vra-

tila, gto sam na sastanku, tako sretna gto postoji taj sastanak na

koji mogu poCi.

Govornica je bio predstavljena kao Lenore B. Much, i doCe-

kana buCnim pljeskom. Clanovi su je poznavali.

Lenore B. je bila valjasta mala crnkinja pedesetih ili gezdese-

tih godina, i ispriCala nam je priCu od koje bi se svima digla kosa

na glavi: muz ju je mlatio, sina su ustrijelili na ulicama Harlema,

kei joj je imala rak dojke, majka rak pluda, brat AIDS. Neki ljudi

dobiju i vige od svoje mjere nevolje, i Lenore je bila jedna od

njih. U AA-u sam napokon shvatila pridu o Jobu i zagto je

Bog zachiao pravo da nas skine, da bi nas mogao igibati zbog

nage oholosti i zaokupljenosti sobom. Bila je to dobra gkola, lek-

cija koju sam ved Cesto mogla shvatiti na sastancima, ali koja bi

mi odmah, Cim bih otigla s njega, izvjetrila iz glave. I sad, sluga-

juei Lenore, ponovno sam se toga prisjetila. Pitala sam se gto

misli Rivka. Nije ni vdino. Pitala sam se gto o tome mislim

ja.

Lenore je pridala o svom 'iivotu, a meni su lutale misli. Gle-

dala sam u svitak s ispisanih Dvanaest stepenica i shvatila da se

na svaku od njih mo'ie utrogiti ditav zivot. Mogla sam od tih nji-

hovih ditaba napraviti konceptualistiCku kompoziciju — ali nisam

zeljela riskirati, plageei se prtljanja po magiji.

Pustila sam stepenice da mi produ kroz glavu, i usredotodila

se na gestu — negto o tome kako treba biti »potpunospreman« da

ti Bog ukloni »karakteme nedostatke« — koja je bila predmet

svijest.

A jesam li bila? Aposlutno ne. Isuvige sam bila vezana uz vla-

stitu patnju i samosaaljenje, isuvige vezana uz Darta, isuvige

vezana za sebe, tako slidnu Dartu, isuvige vezana uz vlastitu svo-

jeglavost.

I, kao gto se Cesto zbiva na sastancima, govornik i ja sudarali

smo se u valovima.

Lenore B. je rekla:

»Dok sam gledala kako mi brat umire od AIDS-a, upitala

sam se: Vjerujeg ti zbilja u duh, ili se samo pretvarag? Jer je

on u svojoj smrtonosnoj bolesti izgubio vjeru, kao gto se skoro

dogodilo i meni. Bilo je to

grozno:

na jezik mu je izbio tumor,

smrad da ti pozli, unigteno tijelo. Ja sam ga njegovala, i mnogo

mi je puta doglo da se napijem, ali sam jog vige htjela psovati

Boga gto mu dade to bolegtinu. I meni moju. I onda me spasila

fiesta stepenica. Napose dvije rijeCi u gestoj stepenici. Rijedi 'pot-

puno spreman'. Jesam li sasvim spremna da se odreknem tijela?

Nisam bila — sve dok nisam vidjela kako mi bratu trune i otpada

put. Mi ne volimo smrt. Mi ne volimo bolest. Jer mislimo, pre-

vige saw vdini i za smrt i za bolest. I mislimo da smo negto

vise

od tijela. Ali je tijelo ovdje vige za pouku. I kad to jednom shva-

thin°, onda umremo. -

I u taj dan, kad mi je Bog uzeo brata Harolda, ja sam blago-

slivljala

Boga. Blagoslivijala sam dan kad sam ga ugledala da tako

kao hrpkostiju i smrdljiva mesa. Sve do tog dana ja nisam

.

jerovala

da sam smrtna. Ali danas u to vjerujem. I zato sam

pot-

168

69

ERICA JONG

puno spremna. I kad god prestanem biti spremna, Bog mi pogalje

podsjetnik...«

U dnu se prostorije najednom zaeuje Cudno hripanje. Neko-

liko se nas osvree i vidi starog skitnicu koji se uhvatio za prsa i

STIE2ENS.KI BLUES

nikako da se naviknu brinuti o sebi. Smrt je onda sigurno veliko

o

lakganje. Nema vise pretvaranja. Ne morag se vise driati. Topla

lokvica krvi na krevetu polako se hladi i lijepi za noge. Povratak

mami, povratak velikim sisama.



presavio.

Gonjena silom koju nisam shvadala, ja jurim prema njemu.

Stareevo lice postaje kameno i plavo, a onda pada naprijed, i

uz glasan

tup lupa glavom u stolicu ispred sebe. I rugi se na pod,

dok se iz njega siri smrad znoja, pigaline, dreka — smrad propa-

danja. Glava mu se okreee na stranu, vjede mu trepere, i tad

vidim da ono gto je ostalo od jedinog vidljivog oka postaje

oblaeno plavo. Usta mu se mieu — bezubo. Tanki potoeid plju-

vaeke slini mu iz usta i pada na pod. Pomigljam na Darta, koji

je oduvijek volio skitnice, koji se s njima identificirao, koji je

zapravo ielio idi gradom i sve ih pokrivati dekama, poput kakvog

ludog lovca u iitu. I pokugavam se uvjeriti da je to tegka gvalja

raspadnutog mesa moj prekrasni Dart. Jer on to jest.

Crvena rupa usta govori:

»Rekao... mu sam... ne idi na jezero... pa je li slugao? Ne,

gospodine. Nikad. Rekao... rekao sam mu... splay ga nee drZati,

no je li slugao? Ne, gospodine. Proglo... sve proglo... ljeto pro-

i zima... i dobra cuga... Rekao sam mu, pokugao uvjeriti...«

Njegovo lice gkriljave boje najednom dobiva sasvim smiren

izraz, i on se vraCa u neko zaboravljeno ljeto na nekom zaborav-

ljenom jezeru, nekom svom nikad zaboravljenom drugu. Mozda

su sad zajedno. I onda mu se opugtaju svi migiei na licu. On je

sasvim spreman. I onda mu popugta mjehur, i ja kleeim u lokvici

pgaline Sto se giri iz njegovih smrdljivih hlaCa.

Mir na njegovu modrikastom licu, dok se oko njega siri urin,

i moCi mi koljena i listove, budi u meni misao na malu bebu koja

se vraCa svojoj mami. 2ivot je za neke ljude tako tezak. Oni

170

Sad oko nas veC stoje sudionici sastanka.

Zapanjena brzinom kojom zivot prelazi u smrt, uspijevam

izreei samo:

»Bok, Bok.«

»Amen«, veli Lenore, koja mi je dogla za leda.

Nekoliko sudionika sastanka plaCe. Netko je otigao pozvati

bolniCka kola (iako je sasvim jasno da ona nagem prijatelju ne

mogu pomoei). A Rivka je pobjegla. Jer nije sasvim spremna.

MoZda jednoga dana bude.

171

ERICA JONG

SVE2ENSKI BLUES

Nije to lako odreei se istodobno i ljubavnika i cuge. Jedna je

ovisnost i sama pretegka. Ali gto mi je drugo preostalo? Za mene

u boci nije vise ostalo nista. Nigta osim potigtenosti i patnje.

Nisam se mogla obmanuti da ce od pica igta postati bolje. Od



10

Tuini bluz

•

c_7Caci ae

,w e a t r i n t

A e d i

fromfiemit

/wctva 4acr.

J. C. Johnson

1

tako sam promijenila brave. Drugo mi zaista nije preostalo.

I nisam to ueinila veselo. Kad je stigao bravar, rasplakala

sam se. Ali nije bilo teorije da bi to drapaCoza mogla jog

jednom u moj krevet. Bilo je to nepodnogllivo. Negdje izmedu

New Yorka i Connecticuta izgubila sam svoju Leilu, i sad je

moram vratiti. Promjena brava bila je prvi korak.

A nije bilo lako. Jer Cu stalno misliti na Darta. Na njegov

kurac. Na njegov umilni napola lupegki smijegak. Na lijepe =gl-

ee njegovih listova. Na nabijena bedra. Na njegov kurac.

Le'iat Cu noeu u krevetu i do kostiju osjeeati kako mi nedo-

staje, nedostaje u crijevima, srcu, vticima prstiju. Kad sam voljela

Darta, voljela sam ga tako 'iestoko da su me Cesto boljele jagodi-

ce prstiju, i sad mi nedostaje i njima. One jog osjeeaju teksturu

njegove k6ie. I nosnicama. Nosnice jog osjeCaju njegov miris.

njega uvijek sve postaje jog gore.

I tako sam se okrenula puCkoj knjiievnosti. Femme 101.

gene

koje vole prevge; Mus'karci koji mrze .Z'ene i zene koje ih vole;

Pametne iene, blesav izbor...

svim knjigama koje obeeavaju izlje-

Cenje od ovisnosti o mugkarcu. Smislila sam dosjetku o grupama

ovisnica o mugkarcu, bag kao i o Anonimnim seksoholiearima. U

jednom sam ludom trenutku pomislila da odem do Anonimnih

seksoholiCara da se

upoznam

s mugkarcima, ali se na to nisam

mogla natjerati. Vee od same pomisli moja bi se zdrava svijest

zahihotala.

Te su knjige bile negto, ali samo negto. One su govorile gto

sve u tvojoj vezi nije dobro (i pritom jasno aludirale da si si

sama za sve kriva), ali nisu govorile i kako ostvariti

dobru

vezu. Jesi ii mazohist? Otirde? SeksoholiCar? Jedeg li slatkige

da si ublazis samotinju? Ili vino? Drogu? Kokain? Mislim,

samo podi tim jednostavnim tucetom stepenica, i sve ce biti

bolje. Morag se usredotoeiti na vlastiti oporavak. Morag biti

sasvim spremna.

_ Cini se da nitko te knjige ne pige za mtakarce.

To 'iene mora-

ju biti sasvim spremne odreei se svojih ovisnosti. Uvijek su 'iene

te koje su zakovane za kopilane bez duge i srca. (Nije li to moida

zbog postotaka: sedam milijuna siena vise od mugkaraca, i zagto

bi se onda mugkarci

morali

znati ponagati?) Na trenutke bih

pomigljala da su te knjige dio wrote autorica, kojima je cilj pre-

oteti druginOenama mugkarce. Jer kad bi sve Citateljice slijedile

tvrdoglave naputke u tim knjigama, mnogi bi se mugkarci oslo-

bodili i ponovno nagli na triigtu. Tako je na trenutak glasila

172

73

ERICA JONG

moja teorija — sve dok nisam shvatila da se njom ne da objasniti

Cinjenica da su neke od tih knjiga napisali mugkarci Jesu li oni

mokla homoseksualci, pa se nadaju da bi mogli osloboditi jog

nekoliko mugkaraca, onih koji su se sad razoearali u eitavom sien-

SVE2ENSKI BLUES

Andre je bio simptom svega nevaljalog u trgovini umjetnina.

On o umjetnosti nije znao bag nista, a nije imao ni pojma gto mu

se uopee svida. Svidalo mu se ono gto se prodaje, i gto se pro-

davalo skuplje, sve mu se vise svidalo. Ako bi se prestalo proda-



skom spolu?

I tko bi mogao kriviti mugkarce gto su se razoCarali u Citavom

ienskom spolu? Mugkarci su tako ranjivi — sva im njihova ranji-

vost tako golo visi medu nogama. Uplageni svojih majki, vrigtavih

'iena — od nas ne trate nigta nego malo mekoCe i nje'inosti. Nije

Cudno da ih uiasavaju vojske vrigtavih iena u pohodu. Da sam

sama mugkarac, bih li

i ja

reagirala bijesom i ii"asnutogeu? U

svojoj zdravoj svijesti znala sam da bih.

Pokugala sam se malo pobrinuti o poslovima. Za vrijeme smr-

tne agonije moje veze s Dartom, kad se sve lomilo i gorjelo, i

sami mokte misliti da bag nisam napravila puno posla.

Nakon uspjeha filmskih scena s Dartom/Trickom, koje su ga

lansirale u zvjezdano nebo SoHoa — sa svime tome pripadajueim,

a napose marigkama i Maricama —

svoj

rad sam bacila psima.

Kako slikati, kad nikad ne znag kad ee ti se ljubavnik — i hoee

li se uopee — vratiti kuei? Bolje je onda biti Georgia O'Keeffe,

koja samuje na svojoj mesi pod oblacima gto jedre nebom (a lije-

pi joj mladi hrvaC nosi gtafelaj, i lijepi mladi lonear katalogizira

djela — nije ona ni blesava). Bolje je zivjeti u uzvigenoj izolaciji

nego stalno traiiti ljubav, i to uvijek na krivom mjestu, kod tri-

kovima punog Darta, ili na darove pohlepnog Tricka.

I tako, sad kad je on otigao, a ja ostala ostavljena na stijeni

svoje napol zblesavljene trezvenosti, pokugala sam se vratiti

poslu. Kad me je moj trgovac, izvjesni Andre McCrae (iz

McCrae Gallery) pozvao na tulum u svoj brlog na Fifth Avenue,

ja sam to prihvatila — iako sam u zadnje doba postala nevidijivija

od niCega.

vati, prestalo bi mu se i svidati. A ako bi se prodavalo jako

dobro, a umjetnik umro, svidalo bi mu se ponajvige. Za njega

je najbolji umjetnik bio mrtav umjetnik — po moguenosti koji

umire na vrhuncu slave. Jednom zgodom, prije nego gto sam s

njim potpisala ugovor, Andre mi je na nekoj drugtvenoj veCeri

u Cornwall Bridgeu rekao kako zaista najvige voli trgovati

mrtvim umjetnicima. »Oni to neee eitavog pobljuvati«, rekao je

tom zgodom. Trebala sam to shvatiti kao upozorenje, ali nisam.

Mislila sam da s njim mogu izaCi na kraj — gto Ce samo pokazati

kako se tegko znam prevariti.

Jedne vruae srpanjske veCeri, u srijedu, povezla sam se iz

Connecticuta u DARTU i parkirala u gardiu u Carlyle, pa pregla

ulicu i stigla u Andreov dvokatni stan na uglu Seventy-fourtha i

Fifth Avenue. Rijee je bila o rijetkoj zgodi — ljetnoj zabavi u New

Yorku, koju je moguee odriati samo u utorak i srijedu uveCe; u

sve druge noei grad je u pravilu prepugten sirotinji. Bogati su u

Hamptonsu, Vineyardu, Newportu, Nantucketu, Mainu, na

Capeu, u Toskani, Grekoj, Veneciji, na jugu Francuske.

Andre i njegova '2"ena Sally izmisliliA jedinstven plan za spa-

gavanje svog braka: odvojene stanove u susjednim zgradama na

Fifth' Avenue. Ova se zabava trebala odf2"ati u Andreovu, veli-

Canstvenijem od to dva stana.

Odlazak n zabave u mrtvo ledeno trijeznom stanju za mene

je bila novost — nova i pomalo jeziva. Jer onda previge vidim, i

previge osjeCam, isuvige sam svjesna svih

1 74

1 75

ERICA JONG

Ulazim u drvetom oblokn lift i on me ispugta na eetrnae-

stom katu — zapravo trinaestom, samo gto je on u ovoj zgradi

preskoCen, da nekom ne donese nesredu. Stan se zapravo nalazi

na trinaestom i eetmaestom katu. Koliko poznajem Andrea, on

SVE2ENSKT BLUES

»Kako si,

Tsatskeleh?«

veli Andre dok osobno otvara vrata i

— sebi svojstveno — ne Ceka na odgo vor. (Andre afektira

Yiddish-

keit

kako bi gokirao

goyima.

On to nabacuje lopatom, napose

kad su blizu Gettyji, Du Pontovi, Mellonsi, koji ga nalaze

sar



se sigurno na rdeun toga izborio za nekakav popust.

Andre se nije rodio kao Andre, i otac mu se nije zvao

McCrae bag kao sto se ni moj nije zvao Sand. Andre McCrae

je samostvoreni lik. Rodivgi se kao Arbit Malamud dvadesetih

ili tridesetih godina u Litvi, zivot je poeeo kao krznar, all je usko-

ro otkrio da je u platnima mnogo vige

pelfa

nego u krznima.

Svoju je prvu sliku, gto voli prieati svakome spremnom da ga

sluga (a kad je rijee o Andreu, Covjeku Cesto drugo ni ne preo-

staje), dobio od svoje prve zene, kad su nakon razvoda dijelili

imovinu. Apokrifnih je priea o Andreovu prvom braku bilo u

izobilju: priCalo se da se oknio curom iz obitelji Rothschild,

Churchill, Vanderbilt, Rockefeller — vjerojatno svima odjednom.

No u svakom sluCaju, bila je bogata, pa je prezrela i kastu i klasu

i udala se za tog malog ridokosog zidovskog gtrebera (sto pedeset

osam, Cak i na gtulama od potpetica), i zivjela dovoljno dugo da

to stigne i pozaliti. Od njega se otkupila jednim Van Goghom

(koji jog visi u velebnom predsoblju — skupa s drugim, novijim

prilozima zbirke). Taj Van Gogh (eija prateea slika visi u Phillips

Gallery u Washingtonu) prikazuje javni vrt u Arlesu godine

1888., kroz koji, kroz ljetno zelenilo, prolaze mugkarac i iena.

Van Gogh je savrgen posjed za Andrea, zato gto mu je Andre

sugta suprotnost. Taj napaCeni umjetnik koji nikad nije prodao

sliku — osim, g to je bila Cista jebaCina iz milosrda, jednu vlastitom

bratu — ali ih je zato slikao gonjen nekom unutragnjom grozni-

corn, predstavlja sve ono gto Andre nikad neee imati, pa se stoga

nada da Ce to moei kupiti ili

nutragnju vatru, unutrag-

nju sigurnost, pokretaCku situ genija.

mantnim.

Svojevrsni zidovski mezimac.)

Sally ulijeee da mi se nagleda haljine.

»Nemoj mi red.. Daj da pogodim. Zoran? Karan? Koos?«

»Ne. Pogadaj jog.«

»Krizia?«

»Ne.«

»Napravila si je sama? Kako si silna.«

»To je stara Zandra Rhodes.«

»Mogla sam znati.« Sally je tako mrgava da bi pala i na pri-

jemnom za Auschwitz. Brak izmedu nje i Andrea je jedan od

onih poslovnih brakova tako dragog srcima newyorgke novCane

elite. Oni umjesto da se jebu, zajedno posjeduju stvari. To je nji-

hov naein seksanja.

Sally nosi haljine broj dva, i poei s njom u krevet isto je gto i

spavati s biciklom. Kosa joj je ludo crvena — iako skupo umjetna,

nesumnjivo djelo monsieur Marca — a njezin secesijski nakit je

uvijek omamljujuei. Kosa joj pokriva kljuCrie kosti, koje bi se ina-

Ce vidjele. Na nogama-nabadalicama nosiyaasijeve cipele, i maj-

storica je diplomatskog ljubljenja zraka. Ona svoj smijegak pali i

gasi kao golu zarulju u jeftinom hotelu. I nikad se ne zna gto

misli. Andre je transparentniji.

Cak i na vlastitoj zabavi, Andreove oei stalno skaniraju pro-

storiju da vide je u njoj i netko vazniji od onog s kim taj Cas

priea. Kada je Andre s vama, stalno imate osjeeaj da se bag

sprema odjezditi od vas, kao strelica. Strelica, Dart. Sve me pod-

sjeea na Darta.

»Kako je Dart?« veli Andre.

176

177

ERICA JONG

»Otigao«, velim ja.

»To je bilo samo pitanje vremena«, veli Andre. >&o pijeg...«

»Tab, Perrier...«

SVE2ENSKI BLUES

bradu. Sve imaju kao britvom odrezan podbradak, kakav narav

ne daje ni dvadesetdvogodignjakinjama. I sve se silno vesele gto

me vide. Ne prolazi mnogo vremena, i ved me vrbuju da dam

svoj prilog za razne gik bolesti: AIDS, sreane tegobe, rak: to



»Roberto de ti ga donijeti«, veli i mak rukom batleru Ju'inoa-

merikancu, i ovaj juri na drugi kraj sobe i veli negto nekoj koja

izgleda kao princeza Di, ali nije. Andre ima

chutzpah slona, i

duiinu koncentracije gnjide.

itava soba kao da pliva. Svi se ti ljudi smiju bez radosti, i

sve to strelice pogleda obraduju prostoriju.

Andreove zabave uvijek imaju nekakav napabirCeno kraljevski

gtih, nekakvu slutnju Hollywooda, nekog slavnog Covjeka iz

medija koji de javljati vijesti, ponekog novinskog vojvodu, wall-

streetskog magnata, baruna iz trgovine nekretnina — i svi su

oni primjereno spareni sa Zenama koje se — poput neke konfek-

cijske odjeCe — pojavljuju samo u veliCinama od jedan do osam.

Medubrojevi ne dolaze u obzir. Tu su, naravno, i umjetnici,

Andreovi umjetnici, no svi su oni pomalo nalik na iivotinje u

zoologkom vrtu kad se ponagaju najbolje gto mogu. Na Andro-

vim zabavama, oni uvijek imaju osjeCaj da su njihovi podvizi

nekako maglovito periferni prema glavnom dogadaju: kupovini

i prodaji. Oni se poCesto gutke napiju iii okamene, sruge se u

gostinskoj sobi ili se diskretno izrigaju u ienskom zahodu, jer

im vjerojatno pozli od tolike blizine beau mondea na koju im

je dao pravo njihov uspjeh.

Sally me uzima za ruku i odvodi do kokogjega gnjezdagca: do

gest 'iena velieine broj gest koje izgledaju toCno kao i ona — samo

gto imaju drugu boju kose (sve su plavuge, u nijansi koja prelazi

iz boje slame u boju zlata), i gto su im kokate noge nasadene na

tanke potpetice.

Prepoznajem imena iz kolumne Liz Smith, i lica iz sredignjeg

inkubatora: neki plastiCni kirurg ove godine izbacuje bag takvu

su trenutno najmodnije pogasti. Jedna plavuga traZi crtd za auk-

ciju, druga opet moje drugtvo za »ekskluzivnu veCericu«, na

kojoj de mjesto meni i slijeva i zdesna prodati na draThi, onda

jog jedna koja trai da odriim sat u gkoli njezine kCeri. Ja bih tre-

bala biti poCakena svim tim njihovim zahtjevima da mi otmjeno

orobe dkpove, a kad bih ja koju od tih iena zamolila da mi

dade svoju dijamantnu ogrlicu, ona bi se ulasnula i pozvala poli-

ciju. Ali umjetnikovo vrijeme i njegov rad i tako nemaju cijene —

ukoliko ga, naravno, ne prodaje Andre.

Ja sam pristojna. I dajem maglovita obeCanja. I tada, opazivgi

poznatog, prelazim na drugu stranu sobe.

To je Wayne Riboud — motociklist iz Nevade koji je postao

zvijezda dana zato gto je pedantno reproducirao dolarske novea-

nice, jene, franke, lire, i mijenjao ih za svakodnevne potrepgtine

poput hrane i odjede. U New Yorku je sad uglo u modu vjegati

po zidovima novac. Nema to nikakvog tajnovitog simbolizma.

Daj pare: to je sve gto znag u zivotu, i sielto trebag znati.

»Kako je, mala?« veli Wayne i zuri mi niz prorez.

_ »Jog sam

>

Tako ti je gadno?«

»Jog gore.«

»Mali zdimio?«

»Mmmm.«

»S kim?«.)

»Zar je to vano?«

»Ne«, veil. Wayne. »Kraj je uvijek isti: drapaCoza, raCuni,

ERICA JONG

muka. Bok, gto su ljudi dosadni. Zagto se za promjenu malo ne

vole?«

»A moieg li to ti?«

»Ne. A ti?«

SVE2ENSKI BLUES

Jonom zbog kade« — (gto je tobo'i omalovasiavajuee ime za njego-

vu jahtu) — »pa u Veneciju na nekakav sprcnuti dobrotvorni bal

u nekakvom sprcnutom palazzu koji su unajmili neki sprcnuti

Lindsayevi prijatelji.« Lionel je sa 'ienom stekao i njene neiidov-



Ja se smijem.

»Zaista ne znam, Wayne.«

»HoCeg da se izgubimo?«

»Kamo?«

»Mokmo plesati. Kod Nella — ako veC nije zatvorio. Bilo

kamo. Mogli bismo napraviti skupljanje smeea oko Manhattana,

da Cujemo Bobbyja Shorta u Carlyleu.«

»Nisi obuCen.«

»Mokmo zdimiti izvan grada. K tebi ili k meni?«

Sad Wayne oponaga poudu u stilu Groucha Marxa.

»Prije bih malo cirkulirala.«

Wayne kima glavom i ide prema zahodu. Ja malo geCem i pri-

lazim Andreovu najboljem prijatelju, Lionelu Schaefferu, koji je

takav gruber yung

da Andre uz njega izgleda kao Percy Bysshe

Shelley.

»Leila, maco«, veli Lionel. ;C'itavu to vjeCnost nisam vidio.

‘S'to je s tobom?«

»A gto je s tobom?«

Nisam ga smjela to pitati. Lionel poCinje recital — gto je sve

kupio

u posljednja va mjeseca. Dvije kompanije. Jednog starog

majstora. Vilu u B aulieu. Stan u Beijingu. (»Sad je na redu Bei-

jing«, veli Lionel.) Jon Bannenberg prepravlja svoj gkuner,

Lavlji

dio.

(Vedina mugkaraca krsti svoje brodove po svojim 'ienama i

keerima; Lionel je svoj nazvao po sebi: to je ldju'C njegove

naravi.)

»U New Yorku sam samo jedan dan. Sutra idem u Pariz na

let balonom znag veC s kim, pa kreCem u London na sastanak s

ske prije. Pokazuje na svoju treeu ienu, Lindsay, tridesetpetogo-

dignjakinju koja se brzo pretvara u repliku njegove druge 'iene,

Lizbeth, i svoju prvu 'ienu, Shirley: obje su organizatorice dobro-

tvornih balova i suhe kao metla. (Jesu li bag zbog fotografije ano-

reksiju poCeli izjedndeavati s ljepotom? Te su Zene dobro ispale,

iako Liasno sliCe mrtvaCkim glavama u zivo. Zar je imica postao

toliko vasiniji od onoga na gto se odnosi?)

Iradora. Da I nikad neer bill" dovolino Lanka.

Leila: Ili dovoljno bogata.

»Leila « pjeva Lindsay.

»Lindsay « pjeva Leila i grli gospodu Bones.

Lindsay je obuvena u Lacroixove plitke cipele, a odjevena u

zvonoliku suknju u boji tregnje, iznad crne podsuknje, i sa zlat-

nom pletenicom preko Citavog kaputida od crnoga barguna.

Izgleda kao da ju je odjenula Scarlett O'Hara, skrojivgi joj

ruho od zavjesa sa Tare. Od Lionela je viga za otprilike dvije gla-

re, a on bi se, sa svojim buljavim plavirribCima, implantiranom

kosom i savrgeno skrojenim odijelom, mogao baviti svakim zami-

slivim poslom — od kokaina do umjetnosti, od izdavagtva do

filma i financija.

A istina jest da je on svoj imetak stekao na novinama, da je

od oca, Izzyja Schaeffera, naslijedio lanac kioska, od oca koji je

putovao posvuda s CovjeCuljkom zvanim Lefty Lifshitz, koji je

nosao pigtoliCinu. Izzy i Lefty nisu bill nepoznati Meyeru Lansky-

icu, iako biste, ad ga danas slugate, mogli pomisliti da je Lione-

loy otac bio oncertni violinist — mit koji je volio othiavati, zato

gto je Izzy svojedobno doista svirao violinu. Lionel daje mnogo

novaca Newyorgkoj filharmoniji i Metropolitan open'

, i svaki

1 R U

81

ERICA JONG

put kad se pojavi s novim Cekom od milijun dolara, Rogers &

Cowan mu za to daju mnogo medijske pozornosti. Lani su ga

u

Manhattan, Inc.

proglasili »Filantropom godine«, u Francuskoj

je dobio Legiju easti, a u Engleskoj Red britanskog Casnika. Sve

SVE2ENSKT BLUES

»U Connecticutu. Slikat Cu.«

»U svom slavnom falusnom silosu?«

»Bag u njemu.«

»A gdje je pastuh?«



to on, u preciznom smislu rijeCi, i nije kupio, ali zapanjuje koliko

su lakovjerni ljudi koji bi ipak trebali negto znati o motivima

filantropije. Lionel i Lindsay kreCu se u drugtvenim krugovima

u kojima je dijeljenje milijunskih eekova umjetniCkim organizaci-

jama postalo drugtvenom obavezom koliko i Lacroixova cipela ili

Turnbullova i Asserova kravata.

Lionel otvara sako da mi negto pokak. Unutra, na apstrakt-

nim ornamentom izvezenoj svili, vidim inicijale »LS«, a ispod

toga sitnu markicu koja veli, svilom izvezenim slovima, »Turn-

bull i Chung«. Lionel se smije.

»to velig? Dao sam u Hong Kongu napraviti trideset sedam

kagmirskih odijela, i rekao sam da mi stave te etikete — Turnbull

i Chung. Isusek — opirali su se ko sam vrag — ali sam pobijedio.«

Potom pravi univerzalnu noveanu gestu, trljajuei palac i kdiiprst.

Ja se smijem i grlim Lionela. On vidi u Cemu je igra, i zbog

toga mi se svida.

»Ako se

usudg

to pokazati kod principese Tavola-Calda u

Veneciji, ja Cu te eli Lindsay, bivga stjuardesa iz Kansas

Cityja, koja niti vidi niti Ce ikad vidjeti u Cemu je igra.

»Leila, lutko«, veli Lionel, »ako se ikad otarasig tog pastuha,

ne idi nepoznatim — vrijedi, lutko?« Spugta pogled niz moju

haljinu i zadae obrve.

»Mamma mia,

kakav poitrine.« On to

izvodi pred Lindsay, da joj pokaie njezino mjesto. Ona se pre-

tvara da za to ne haje, ali me ipak, prije no Sto Ce odlutati, stri-

jelja pogledom.

»Ona to ne podnosi«, veli Lionel. »A znag mene — nikad mi

dosta, maco. Gdje Ceg biti ovo ljeto?«

»Otig ao.«

»uj me — nazvat Cu te kad se vratim iz Europe, vrijedi?

Mo'ida uzmem helikopter do tvog kraja gume.«

»Nazovi me«, velim ja. I odlazim potraiiti Waynea. Mozda

mi u zivotu treba bag vulgarni milijuner u odijelima Turnbulla

i Chunga. Bi li to moglo biti gore nego s Dartom?

A gdje je Wayne? Nisam ga vidjela sve otkako je otigao u

zahod.

Probijam se kroz prostrani stan, koji je nedavno preuredio

neki yruCi novi dekorater, jako ovisan o vozikanju Concordeom

do Londona i natrag. Predstavljeni su svi najnoviji trendovi:

jedna je soba u bidermajerskim voenim furnirima i impresioni-

stiCkim slikama; druga je puna vdinih komada namjegtaja, u

pozlati i laku, iz sedamnaestog stoljeCa, s nizozemskim mrtvim

prirodama iz istoga doba, zidova punih mrtvih ptica i voCa; slie-

deCa je soba puna viktorijanizama — ngtonjaea s leopardovim

nogama, svijeCnjaka i stoliCa napravljenih od paroaka i sve tak-

vih stvari, prerefaelitskih slika. Stan je upravo zbrda-zdola. Sally

se Cesto zeza kako se preselila u susjedstvo zato gto se ona i

Andre nisu mogli sloziti oko dekora. Ona je sva za Bauhaus-

minirnalistieki modernizam, on je svom dugom i tijelom za

ekstravaganciju.

Njegov krevet, primjerice, na koji sam naigla u glavnoj spa-

vaonici gto gleda na razlistali Central Park, nekoe je pripadao

Henriku VIII„Magnat veei od Andrea u nj ne bi mogao ni

udi. Ali taj odvratni kraljevski tudorski krevet sa stupovima,

sad je dobio baldahin s ugradenim zrcalima, u eetiri su stupa

83

ERICA JONG

ugradeni stereo-zyuCnici, a tu je i televizor gto se zloslutno dik s

antiknog brodskog kovCega pri dnu kreveta. (Ta je medijska boi-

te

nekoC pripadala mornaru iz gpanjolske armade.)

Kad ulazim u spavaonicu, Wayne lezi napola gol, protegnut

SVE2ENSKI BLUES

»Vidim da gledag kakav mi je

shlong«,

veli Wayne.

»Aha.«

I..?«

»Iskreno govoredi, ved sam smlavljena.«



na Andreovu krevetu, mice sliku na televizoru i ludaCki se

cereka. Sobu ispunja slatkasti miris sinsemile.

»Hodeg sa mnom?«

»Ti si lud, Wayne. Zvat Cu Andrea.«

»Samo ga zovi. Ali on od nas i

osekuje

da se ponagamo kao

ludaci. Zato i jesmo ovdje. 'Pohapsi uobiCajene sumnjivce', veli

svojoj sekretarici. 'Vidi hoee li se tsatskeleh

dovesti iz Connecti-

cuta i motociklist dojezditi iz SoHoa. Mi smo dodatak njegovu

Bamumu. Znag li gto je rekao Barnum?'«

»Ne. Sto je rekao Barnum?«

»Nitko jog nije bankrotirao zato gto je podcijenio ukus ame-

riCke publike. Eto zagto im prodajem novac. Nekad sam i ja sli-

kao suptilne aktove i mrtve prirode, turnerovski svjetlucava neba,

lude polokovske apstrakcije. A sad im serviram negto emu ved

znaju vrijednost — novac. Jebi ih. Od svega mi se toga povraea.

Dodi u krevet.«

»Neal, Wayne.«

»A za kog onda kurca stojig tu? Dodi u krevet.«

»Prtljaj se u krpe, i galjimo tu jazbinu do miloga vraga.«

»Kamo?«

»Bilo kamo. Kod Nella. Skupljanje smeCa. Connecticut.«

»Hodeg se jebati sa mnom ako stavim gumicu?«

»Ne.«

»A ako ne?«

»Mokla.«

Wayne se smije i skade iz kreveta. HoCu vidjeti kakav mu je

shlong, ali

tko to mo'Z'e pod ovakvim okolnostima?

»PiCko«, veli Wayne i opet se smije.

Vozimo prema Connecticutu, gto dalje od grada i u brda

Zemlje mugkatnog orakiea. Dok izlazimo iz grada, osjeaamo

kako nam se glava bistri i srce skade.

Wayne, gospodin Macho, vozi kao pijan. On zapravo i jest

pijan, ali tvrdi da nije i ne prepugta mi volan. Ja mu stalno govo-

rim neka me pusti da ja vozim, a on mi stalno govori ne. Svaki

put kad se okrene da mi to kak, dobijem zapuh pijanoga daha.

C'itavo njegovo tijelo zaudara na alkohol i drogu — negto gto prije

rastrijdnjenja nisam ni opaala, no sad me to rugi s nogu. I tjera

na

povraeanje.

»Wayne, pusti mene da vozim«, velim. »Jebemu, to je moj

auto.«

»Lutko, sa mnom je sve u redu«, veli on i zamalo se zabija u

odbojnik, dok se uspinje rampom mosta Triborough.

»Daj mi da ja vozim... Ti si pijan.«

»Ja nisam

pijan«, veli on pijanim glasom, okrede mi se i

zamalo se sudara s naplatnom kuCicom. Wayne ima dudne zubi-

de, do tri detvrtine prekrivene desnima. Kosa mu je riga, zelene

oci prigkiljene, a nos mu je irski, spljogten i izvijena vtika. Pijani

vilenjak. Mislim na sve one zgode kad bih se s Dartom napila i

okamenila da bismo se mogli ludo seksati, i shvaCam da sam sad

ved izvan tog svijeta, trijeznoku izolirana od mugkaraca i seksa.

Mokla me vige nitko nikad i ne opali. Nesnosan mi je smrad tog

Covjeka. Iz svilinjegovih pora zaudaraju alkohol i droga. Kako

da to jog nikad nisam osjetila?

Nikad nisam oboavala kokain; sinsemila i vino bile su moje

184

85

ERICA JONG

omiljene droge. Ma zapravo, ne Cak toliko ni sinsemila i vino

koliko seks — seks je bio moja omiljena droga. Seks bi preda

mnom izbrisao svijet. Seks je bio moj opij, moj analgetik, moj

laudanum, moja ljubay. Seksom sam ubijala bol 'iivljenja — trava

SVE2ENSKI BLUES

Ja sam kao oduzeta. A to je taj glas mugkog autoriteta koji

veli »daj ne davi«.

Daj ne davi, Leila. Nekad si u tome u'iivala. Pijana sam se

mnogo puta vozila u automobilu koji je tako garao cestom, i



i vino bili su samo moji putovi prema krevetu. Otvori usta i

zatvori oCi. Ragiri noge i skupi vjede. Otvori srce i zatvori

U misli mi se vraea stih iz pjesme gto sam je Citala na kole-

»Kao vosak prima, kao mramor dra« Don Juanovo srce.

Byronov

Don Juan.

Dartovo srce. Kao vosak prima, kao mramor

dra Ne ielim se vise zaljubiti u Don Juana.

Zamigljam umjetninu na temelju te vizije, umjetninu naprav-

ljenu od mramora — lanog mramora — i stvarnog voska. Zvala bi

se Don Juan,

i bavila bi se svim mnogobrojnim moguenostima te

teme. Mramorno srce. Srce od voska. Srce bez srca.

Ali ja sam, mislim, donna Giovanna, dok je Dart bio svo-

jevrsna karmiaca osveta — osveta zbog oe'ijukanja. 2ivjela sam

za seks, za zaljubljivanje u zaljubljivanje, za lomljenje (ili bar

skupljanje) srdaca — a Dart je bio osveta bogova. Oko Ceg se vrt-

imo, to nas i pogodi, kako to vele na Programu. Dart je bio vid-

ljiva manifestacija moje ovisnosti.

Isuse. Wayne se opet skoro zabio u rasvjetni stup. Otvoreni

automobil, pijani vozae... mogao me ubiti Ili, jog gore, mogao

me je spljeskati i obogaljiti. A moram odgojiti blizanke, i Ceka

me posao.

»Smjesta stani.« (0, zdrava me svijest jog nije sasvim ostavi-

la.)

»0, lutko — daj ne davi«, veli Wayne i opet zamalo udara o

odbojnik. »Sa mnom je savrgeno sve u redu.«

Od uiasa se grCevito hvatam za sjedalo. Vrludamo s kraja na

kraj, pravimo lijene zmije oko bijele crte po sredini ceste.

mislila kako je to super. Ali nije.

»Wayne, stani.«

»Znam jedan birc«, veli Wayne. »Samo daj da te do njega

odvezem.«

Automobil nastavlja garati. Pokugavam mu oteti volan, ali mi

ga on istrgne iz ruke. Dok se otimamo, automobil ide s kraja na

kraj.

Ne znam vise sigurno je li opasnije opirati se ili se ne opirati.

»Vozi me tamo«, velim.

Wayne vozi kao lud sve do Westchestera, gdje pali gumu po

sporednim cestama i na koncu pronalazi mali cestovni lokal

zakopan u lisce ljetne noei.

Parkira automobil pod upravo drskim kutom, stavlja kljueeve

u dkp, hvata me oko pasa i vodi unutra.

Jukebox se drelji. Ljudi piju. Kad ulazimo, cure nas za barom

odmjeravaju pogledom.

»Hej, cure « veli Wayne slinavo. »HoCete se pojebati s pra-

vim umjetnikom?«

Ne djeluju mi bag impresionirano.

Wayne pronalazi barski stolac sred ljepote — izmedu tri mla-

de djevojke koje, pomigljam uz ubod bola, ni zajedno nemaju

moje godine. (to, naravno, nije istina, ali se, onako trijezna, osje-

Cam kao Stara momarka.

1 9 )

KreCem prema zahodu, a Waynea ostavljam s ljepoticama. Tu

najprije pigkitn.,/pa se umivam, pa popravijam gminku. Temeljito

19

Ancient Mariness, aluzija na Coleridgeovu »Pjesmu o starom mornaru« (»The Rime

of the Ancient Mariner«). (Op. pr.)

186

87

ERICA JONG

se razgledavam u zrcalu. Brada mi se po Cinje pomalo spugtati, a

podoanjaci se produbljuju. Osjeeam se stara.

Moja me smionost

provukla kroz mnoge situacije, no sad se poeinjem pitati je li to

dovoljno. eeznem

za nekim tko bi me malo tetogio. Cini mi se da

SVE2ENSKI BLUES

»Sigumo ste me s nekim pobrkali.«

»Ni sluaajno. Uvijek pamtim lica. Imali ste tog slatkog deaka,

pa ste ga fotografirali. Bila je na televiziji emisija o vama Hej —

pa to je sjajno. Hej, Liza — hej, Jennifer.« Okrede se dvjema pri-



tako, sasvim sama, skaCem yea godinama.

0, Ceznem za mugkar-

cern koji ae me tetogiti, za taticom kojem Cu moai ispovjediti sve

svoje jade — ne bi li to za promjenu bilo bag zgodno? Nekoga tko

bi

meni

kupio Rolex, ili kaubojsko odijelo, iii automobil.

Moj tata nije nikad bio takav, Cak i dok sam ga jog imala.

Moje najnjeinije uspomene na Dolpha su sjeaanja na trenutke

kad mi je pravio origami ptice, ili kad je izylaCio srebro kao kara-

mel, pa mi od njega pravio nakit.

Kad mi ja mati umrla, pronagla sam jedan od njegovih bro-

geva gdje skuplja praginu u kutiji za nakit. Moji inicijali, urezani

u srebro, ispreplitali su se sa srebrnim srcem. Louise Zandberg,

znana i kao Leila Sand. Kao vosak prima, kao mramor

Poput uspomene na tatu. 0, kako nas nagi tatice veal za sve

nage ovisnosti, kad nam u nage sitne djevojaCke mace utisnu

paketid vagarske ljubavi. Tata On dolazi i odlazi. Pa pobjegne.

I ostavi mamu i svoju malu curicu, i ona zauvijek Cezne za Covje-

kom koji znade naprosto ispariti.

Van iz toaleta, natrag u bar. Wayne okrukn slatkim curi-

cama, i oCijuee. Ruka oko pasa osamnaestogodignje kovraave

ridokose, koja se smije i smije i smije i s njim se kucka Cagama,

i bag je briga gto smrdi na cugu i vozi kao crvena opasnost.

Ja skakuCem do njih, sjedam za bar, i Cujem Waynea kako

veli maloj da ga nazove u grad, pa joj onda na vlazni rupaia

ivrlja svoj telefonski broj. Druga cura, koja sjedi do nje, gleda

me gladno, pa veli:

»Hej, vidjela sam vas na TV-u Niste vi napravili one velike

slike svog momka, ili tako negto?«

jateljicama. »Ova maCka je zbilja sjajna. Fotografirala je tog tipa

u kostimima.

I gdje je on sada? Zbilja je

sladak.«

»Otigao za svim slatkim mugkarcima.«

»Onda ste to zbilja bili. Isusek. Bag ste sjajni. Kako bih ja

voljela biti umjetnica.«

Wayneu kao da je pomalo nelagodno gto vise nije u centru

pa'inje.

»Cure, vise me ne volite?« poCinje se duriti.

»Mogu vas negto pitati?« Sad govori cura koja se zove Jenni-

fer, s dugom crnom kosom gto joj se spugta niz leda, i u miniha-

ljini od gaze.

»Naravno«, velim ja.

»Zagto se uvijek zaljubljujemo u svinje? HoCu red., mokla

nas pali njihov bezobrazluk?«

Ja se smijem.

»Prva 'iena koja na

to

uspije odgovorititit ae proglagena

sve-

ticom:«

da li se vi

zaljubljujete u svinje?« pita njezina prijateljica

Liza, s kosom boje lana i licem skandinayskog andela.

»Bag je to reklao,

prekida je Jennifer. »S njom je

isto

kao i s

nama.<<

»To jedna moja engleska prijateljica zove 'Velikim pitanjem o

mugkarcima-svinjama'«, velim ja komiano imitirajuai engleski

izgovor. to su vede svinje, to se mi vige palimo', veli ona.«

Djevojke

a mene pogled, i Cekaju na odgovor.

»Pa zar se nikad

ne opametimo?« pita Jennifer.

»Ovisi o«, velim ja.

188

89

ERICA JONG

»Ovisi o eemu?« pita Liza.

»0 tome jesi ii ili nisi napokon shvatila da se Veliki Tata

nece

vratiti kuci i da moral sama sebi biti Veliki Tata.«

Djevojke me gledaju, razrogaeenih oCiju i pune strahopogto-

vanja.

SVE2ENSKI BLUES



»A kako ste dogli do

toga?«

pita Jennifer.

»Kad do toga dodem, javit Cu vam«, velim, pa guram ruku

Wayneu u caep i tako opet dolazim do kljueeva svog automobi-

la.

On misli da ga ja to pipam, pa mu se na licu pojavljuje bla-

ieni izraz. A onda mu sviee da mu ja to samo vadim kljueeve.

»Moram uzeti negto iz pretinca za rukavice«, velim ja. »Ili

pretinca za

fukavice,

kako ga ja zovem.«

»Dobro, lutko«, veli Wayne, i u tom uvodu sluti negto sek-

sualno.

Ja uzimam kljueeve, izlazim iz motela, ulazim u DARTA,

pokreeem motor, i sama kreeem za Connecticut. Wayne de

svoj put kudi mei s ljepoticama ill bez njih. To ovisi o njemu.

Mokla me u iivotu vise nitko ne opali, ali sam bar iiva — i u

tom mi se trenutku to Cini sasvim dovoljno.

11

Trezvenjatki bluz

9i

toe& Jcvm J ty.Acta ofilet,

et Fake erx,ca 694.

»Klonuli bluz«

S

lugajuei Bessie Smith i slikajuei trijezna kao suza. Brave su

promijenjene. Dart je otigao. Ne oeekujem da de mi se

javiti, a blizanke se ne vraeaju jog tjedan dana.

U silosu sam sama, gledam kroz prozOT-Ia brda Connecticuta

i slikam. Da se Dart doveze na motociklu, dobri bi me stari

Boner upozorio laveom. Radim na jog jednoj verziji menada i

kristala. Ponekad u ushitu, ponekad u beznadu. Samoea umjet-

nika negto je gto se ne mok prenijeti nijednoj drugoj siivoj

dugi. Ja, moj slikarski stalak, pogled na brda, vonj primordijalnog

terpentinskog mirisa, okamenjenost vlastitom samoeom i drvena-

storn aromom otapala, hiperglikemijski ushit gto mogu slikati

sama i hipoglikemijska depresija zato gto znam da bih tako

sama mogla ostati do smrti.

Ako sam odlueila (a Cini se da jesam), da me ne odvlaCe u

postelju Wayneovi ovog svijeta (a koji se, jog dok su s tobom,

190

91

ERICA JONG

vee dogovaraju s drugim curama), da ne pui'em pred Dartom i

da njegovim drapadozama ne pladam veCere, gto mi je onda pre-

ostalo osim beskonaCne samoee pred slikarskim stalkom?

Ja ga volim i ja ga mrzim. Zahvaljujem Bogu gto mi je dao da

SVE2ENSKI BLUES

lako 2eljela bih biti poput onih starih slikara fresaka koji su

posjedovali takav talent, takvu vjegtinu, takvo poznavanje Cak i

kemije, da su mogli nanijeti boju i prije nego se vapno stiglo osu-

giti, stvarajuei dojam sprezzature —

tog eudesnog talijanskog ide-



mogu iivjeti od tog samotnog bldienstva, i proklinjem Boga zbog

samoee koja mi gnjeCi crijeva.

Svuda po svijetu ljudi se zovu telefonima, faksiraju pisma,

krue po koktelima. Kad god pomislim da mi negto nedostaje,

trebam se samo odvesti do New Yorka pa da vidim koliko mi

malo toga nedostaje.

Na zabavama mi nedostaje ta blaena samoea. Kad sam u

svojoj samoCi, mislim da mi promiCe »2ivot« zato gto ne idem

na zabave.

Ali gto »Z'ivot« uopee jest?

Moj zivot

, u svom najistinskijem i najCigeem obliku, kao da je

i sazdan od tog stajanja pred gtafelajem, njugenja terpentinskoga

vonja i slaganja nijansi bijeloga na bijelo platno pred zelenim

brdima. Mogla bih to stajati tako Citavu vjednost. A zapravo

mi se i cirri da tako pred njim i stojim ditavu vjeCnost. To je

tvoj 'iivot, Leila Sand, pomigljam, to je tvoje tvojstvo. Kako si

sretna gto si ga nagla, ili mu se vratila prije nego gto je prekasno.

Doziva duhove umjetnica iz proglosti — Mariette Robusti, »La

Tintorette«, Lavinije Fontana, Rosalbe Carriera, Elisabeth Vigee-

Lebrun, Adelaide Labille-Guiard, Angelike Kauffman, Anne

Peale, Rose Bonheur, Berthe Morisot, Mary Cassatt, Kathe Koll-

witz, Paule Modersohn-Becker, Vanesse Bell, Georgije O'Keeffe

— da me gtite poput redova andela-duvara, oslikanih u vldinom

vapnu na kakvom mletadkom stropu. Sva ta tehnika, ljubav,

beskonaCna sposobnost podnogenja patnje, sva ta kurdia, sva

ta srCanost, srce

tih zena koje su crtale i slikale usprkos svemu,

dolaze mi u holne prste. 0, Ce'inja da ono tegko izgleda tako

ala da se tegko udini naizgled lakim — koji de ostati Citavu vjed-

nost, ili bar pet stotina godina.

Razmigljam o sinoenjem prizoru u baru. Sve su se to mlade

ljepotice skupile oko Waynea. Razlika izmedu Cetrdeset i Cetvrte

i dvadeset druge u ienskom se siivotu ne svodi samo na izgled. Ja

ne

izgledam

logije od dvadesetdvogodignjakinje — nekim mugkar-

cima izgledam Cak i bolje — ali ja suvige toga

znam.

Tee me je

opeiniti. I ja ih ne gutam tim Zednim oCima. Ja ne njugim govno

i velim da je

Je li sve to samo pitanje hormona?

Estrogen fiber alles?

Narav

nam daje trideset godina sljepila na sve mugke gluposti kako

bismo mogle roditi maksimalan broj beba. A onda se estrogen

poCinje povladiti, pa se ponovno vraeamo samima sebi. Vradamo

se blaienstvu gto smo ga upoznale u devetoj godini zivota , kad

smo bojale po bojankama. Vraea nam se nag 'ivot, naga samo-

stalnost, naga mod. Je li to onaj trenutaleiad se pretvaramo u

vjegtice koje treba kamenovati na trgovima? Ne zato gto smo

nego zato gto previge toga znamo.

Dorasle smo njihovoj

igri, a oni to ne vole.

»ja volim svog deeka vise nego sebe«, pjeva Bessie, »i da

nema mene, nikoga imao ne bi...« Ah, estrogenske pride. Vapaj

'ienske plodnosti. »Ja volim svog dedka vise nego sebe.«

Moramo

li se mi zaista tako osjeCati da bismo ih primile u svoja tijela i

radale djecu, stavljajuei tako bududnost vrste nad vlastitu budud-

nost, ,spokoj i mir duge?

Da, Cini se da je tako.

Lomim se i pldeem. Padam pred noge slikarskog stalka i pla-

ERICA JONG

eem Slane suze, koje mi klize u uglove usana. Prilazi pas i life mi

lice. »Trebala bih si nabaviti 'ienskog mastifa«, veli Enid Bag-

nold. Dame izvjesnih godina uvijek na kraju zavrge na zivotinji

i vrtlarstvu, kao utjehi. Idem li i ja prema tome? Trai h to od

SVE2ENSKI BLUES

redu — imag olovku? Graham s groMicama, mlijeko,

banane, kava, jabuke, odresci od purana, rakni kruh, majoneza,

goreica, piletina s rogtilja, tunina, eajni keksi, Cokoladni sladoled,

aspirin, Valij, jogurt. To bi to moglo neko vrijeme drzati na

zivo-



mene moja zdrava svijest?

Ustajem i koraCam. Pomigljam da odem na sastanak i odba-

cujem to misao. Pomigljam da progeeem psa, ali to odgadam.

Pomigljam na piee, ali si velim da danas ne pijem — odlueujem

se tako dan po dan.

Telefon. Eto gto trebam ueiniti — nazvati prijatelje. To je

posljednja ovisnost koja mi je jog dopugtena.

I tako poeinjem nazivati. Prijateljicu Mariju u Pariz, gdje je

ved skoro ponod i kigi. Prijateljicu Lorelei u Veneciji, gdje je sko-

ro ponoe, i takoder kigi. Mog bivgeg deeka Stana u New York,

gdje je isti i sat i vrijeme kao ovdje. Starog prijatelja Juliana u

Los Angeles, gdje je sredina popodneva, gdje je suneano, gdje

je sve puno '2"utog smoga.

Julian se zakljuCao u svoju kueu na Hollywood Hillsu, i igra

se sa sintesajzerom. Kroz svoj Kurzweil, Julian komunicira s gla-

zbom sfera.

»Sto ljudi jedu?« pita Julian preko kontinentalnog razvoda.

»Sto ljudi...

3

"to?«

»Jedu«, veli Julian. »'Sto jedu?«

Pomigljam na Juliana, koji je mrgav i sitan, sa sijedom kosom

koja mu pada na ramena. Julian ima oei koje zapanjuju — to su

oei vanzemaljca, s planeta na kojem svi imaju kvocijent inteligen-

cije 503.

»Ne znam gto ljudi jedu«, veli on. »Otkako je Christina otig-

la, zivim na samim picama — ali sad bih 'ielio i nekakvu pravu

hranu. Ali da me ubijeg, ja ne znam gto ljudi jedu. Izdiktiraj

mi popis da mogu stvoriti zalihe.«

tu.«

»Hvala ti, hvala«, veli Julian, a glas mu zvuei iskreno

zahvalno. »Ne znam kako da ti zahvalim.«

»Ne brini — smislit du vee negto«, velim. Na Julianovu plane-

tu postoje astralni opservatoriji, ali ne i robne kude.

»I onda, gto je jog novog?« pitam Juliana.

»euj ovo«, veli on. »To je pjesma kvarkova pri parenju.«

Uho mi ispunja nezemaljski zvuk. Zvuk Julianova Kurzweila

koji sparuje kvarkove.

»A za gto je to?« pitam.

»Za veliki film koji bi se zvao

Guranje«,

veli Julian.

»To si sad izmislio«, velim ja.

»I ja bih volio.«

U svom sadagnjem raspoloknju, najednom mi dopire do svi-

jesti koliko je eudna to paueina prijateljsPa. Kako smo svi bliski

a ipak tako otudeni — sami u svojim domovima, gdje slikamo ili

pigemo ili skladamo ili se zivkamo telefonom preko Citavog svi-

jeta. Svaki od nas zivi sam i zaziva kroz kozmos mrdu voljenih

prijatelja koje rijetko vidamo. Ponekad, kad se sretnem s dobrim

prijateljima, njihova me tjelesna nazoenost vrijeda. 'Sokira me gto

ih vidim u tjelesnom obliku. Naviknuta sam na njihove glasove,

no njihova lica izgledaju isuvige napeto, uznemiravajuee napeto.

Priprernarno _Ii se svi mi za zivot u svemirskim kapsulama? 2ivi-

mo li zbog toga u ljugturama, izmedu kojih se drugtveni zivot

odvija digitalno? Ljubavne partnere dotiCemo i njugimo. Ali pri-

jatelja sve Ceke »posjeCujemo« sam o elektronski — Cak i kad zivi-

1 9 4

9 5

ERICA cTONG

mo samo tri kuee dalje. Sto to znaCi? Ljudski se rod priprema za

svemir?

Pas laje. Dolazi netko stvaran.

Nekoliko trenutaka traje samo zanijemjelo oCekivanje. Potom,

zvuk cipela na gljunku. Potom, kucanje na vrata. (Atelijer-silos

ST7E2ENSKT BLUES

Gubi se « On me gleda kao histeriCno dijete. (U ovakvom bi tre-

nutku moje blizanke lupile svojom desetogodignjom nogom i

zare'iale: »Nije pogteno.«)

»Lutko, sve sam pokugao«, veli Dart. »Ja sam bio sjeme, a ti

Citava guma. Nisam mogao rasti u tvojoj sjeni.«



nema ni zvonca ni brave.) Treim dolje otvoriti vrata, i u kuCu

ulazi Darth Vader, s ru'iom u ruci.

Mogao bi biti i Marsijanac iz svemira, iii neka druga vrsta

spielbergovskog vanzemaljca, najavljena jarkim svjetlom i logim

televizijskim prijemom.

»Leila«, veli Dart, »pred odlazak za L.A. moram poljubiti

nekog tko mi donosi sreCu.«

Ja ga gledam — taj glupavi smijegak, taj ustrageni izgled lica,

taj Cisti chutzpah,

da se vraea nakon one scene u restoranu — i

obuzima me bijes.

»Ja nisam Blarney Stone«, vrigtim. »Ja sam iena «

»Leila, lutko«, veli Dart. »Pozvali su me da dodem u L.A. na

audiciju za film o mladom umjetniku, i pred polazak to moram

poljubiti.«

Mislim, to mote i ne mora biti istina. Mogla bi to biti Dar-

tova najCigCa izmigljotina, no u tome je moglo biti i zrnce istine

— poput onoga zrnca gto ga japanski lovci na bisere gurnu u

gkoljku da nesretnog mekugca namame na luCenje dragocjenog

tjelesnog sjaja. S Dartom se nikad ne zna koliko to ima bisera,

a koliko plastike.

»Bag ti se posreCilo«, velim. »Postajeg zvijezda.«

»Lutko, oprosti mi«, veli Dart. »Mokla jednoga dana sa

mnom i bude moguCe 'iivjeti.« I stavlja na lice onaj krotki smije-

gak koji kao da govori: voli me.

»Gubi se odavde«, krielm ja. »Ja nisam tvoj amulet, da me

dirag da ti donesem sreCu I nisam ti majka Niti tvoj bankar

»0 — za sve sam, znaei, ja kriva? Moja je sjena bila prevelika?

Kako volim kad me netko svu isprejebe, a onda me za to jog i

krivi.« Ali je nevolja u tome gto znam da u tome gto on govori

ima i istine. Njegove istine.

»Ti si uvijek bila moja umjetnica«, veli Dart, pada na koljena

i grli me oko bedara. I plaCe stvarnim suzama. I moCi mi trape-

rice.

Razdrta izmedu bijesa i oeaja, na trenutak se otimam, zeleci

ga i zeleci da ga ubijem. (to nije bitno drukCije od onoga gto

Covjek Cesto osjeea prema vlastitoj djeci — ubiti ili maziti, pitanje

je sad.)

Rugim se na pod, i plaCem obilne slane suze, i tako se grlimo,

i oboje plaCemo.

Dok se tako ljuljamo jedno drugom nagrljaju, vrijeme kao

da stoji. Nikad nisam mislila da postoji toliko suza Kao da ih

napaja 6itavo more. One su beskrajne — plimni val rasola gto

nas vraea u neko prenatalno postojanje u kojem se dtiimo poput

blizanaca gto se grle u amnionskoj kesi.

On je ja, i ja sam on, i veza je to tako duboka i neslomljiva da

me zgromljuje jog i sada. Onaj varalica u meni, srcolomac, krivo-

tvoritelj, garlatan — svi su ti aspekti Leile/Louise utjelovljeni u

Dartu, i ja sam ga voljela kao ono negto djetinje u sebi, djevojCi-

cu koja nikad nije dobivala dovoljno ljubavi i koja je, da je dobi-

je, bila spremna i lagati i varati i garmirati, lomiti zbog nje srca,

umirati za njom i plakati. Dr'2"ali samo se tako, Cinilo se, eone,

196

97

ERICA JONG

geologke epohe, svjetlosne godine. Plakali smo zajedno kao gto

smo se nekad jebali.

I tada, bez rijeCi, ustajemo, razdvajamo se, i Dart se ponovno

spugta stepenicama silosa. Dohvaeam kist pa na obrazu menade

SVE2ENSKI BLUES

— a sve se to zbiva nakon druge ljetne histerije zbog AIDS-a

medu heteroseksualcima — pa ne znag da li da im prusiig Kinseyev

upitnik ili prezervativ, ili oboje, tako da na koncu ne Cinig nista,

nego ih ispratig do vrata, pa nakon eednog pruianja obraza na

poljubac, odlazig u krevet.



slikam toCkicu svjetla. Suza. Ali samo jedna. I Darta vise nema.

•

+ +

Poslije vidim da je uzeo neke svoje stvari. Bijelu kaubojsku

kogulju, cizme, gegir, negto nakita. I nije me briga. Zanima me

samo to da je ku6a bila zakljuCana, a da je on ipak u nju

ugao, ne ostavivgi traga: ni obijene brave, ni otisaka prstiju,

nikakva traga. Savrgen provalnik. Roden za to. Ili moida nikad

nije stvarno ni postojao. Iznikao iz zemljanog humka, poput

patuljka. Malik Tintilinie. Peter Pan. Rogato vjegti6e bo'ianstvo.

I, poput svih vragova, naga vlastita kreacija.

•

Darta nema. Neu potanko opisivati tjedan izmedu njegovog

konaCnog odlaska i dolaska blizanki. OsjeCaj potpune amputaci-

je. Kako sam pogledom slijedila svakog pod kacigom i na moto-

ciklu, i kako sam se zamalo spijeskala o mnoga razliCita i drevna

bjelogoriCna stabla; kako su me zivkali beznadni udvaraCi — moji

bivgi mugkarci, prijatelji sa studija; one prve, sve blatnjave, koji

su uteturali za tog prvog postamputativnog tjedna: lakge ranjeni-

ke, koji bjesne zbog svojih razvoda, djece u pubertetu, koja su

vee ovisnici, zbog svojih poslovnih zajutraka... pa iskrenuti na

leda zaplivaju do tvog bara da se posluk tvojom nealkoholnom

toplinom. Ve6inom su dolazili na plaC nad sobom i razgovor, slu-

teei u meni jog jednu izgubljenu dugu, kojoj je mrsko u smiraj

biti sama, i onda zirkaju u tebe, i ti zirkag u njih, i mislite sek-

sualne misli, ali zaldjue'ujete da je to naprosto prevelika gnjavdia

Imag svoj stari i vjerni bijeli plastiCni vibrator — na koji si, da

ostaneg u trendu, navukla prezervativ Excita — a imag i svoj mra-

morni kurac u naravnoj velicini, dvadesetpetcentimetarski obre-

zani primjerak gto ti ga je poslao poznati japanski kipar nakon

otvorenja tvoje izloibe Dartovih filmskih scena u Tokiju.

Mramorni je kurac od bijelog carrarskog mramora, Cistog kao

Michelangelova rana Pieta — ona u Vatikanu, kojoj je nedavno

neki divljak razbio lice. On je hladan u svojoj bijeloj CistoCi. —

napol Brancusijeva ptica, napola Marinijev konjski kurac — pa

mu treba Citava vjeCnost da se zagrije u tvojoj hladnoj ostavljenoj

piaci. A ti ga grije i grijeg, osjeLjuei kako se mramor grije na

povrgini, no iznutra ostaje hladan, kao i tvoje srce. Kao vosak

prima, kao mramor dra U tome se i krije u'iitak toga — u stva-

ranju tih veza. Seks, pa e"ak i seks sa samom sobom, svodi se na

zatvaranje nekakvoga kruga, na gkljo7Aje sinapsi, nekakvih

kozmiCkih sinapsi koje ti krajeve iivaca povezuju sa zvijezdama.

Kako je to tegko, i kako je tegko uspostaviti vezu s drugim

Covjekom, ili sa samim sobom, ili, napokon, s Bogom. Proletjeti

kroz zid puti i izletjeti u duh, otvoriti se kozmosu u neonskom

bljeskanju orgazma.

Moj Bok, moj Bok. Dart, Dart, Dart, Dart. Grim se oko

Michelangelo-Brancusi-Marinijevog mramora, izvikujem Dartovo

ime i Bozjeune kao da je to isto. Niz obraze mi teku suze. Sva

sam se pretvorila u tekueinu. A mramor? Mramor se napokon

zagrijao.


Hvala Bogu da su se blizanke vratile kuei i da se mogu izgu-

biti u majeinstvu. Citavo im je kueanstvo poteklo ususret — moja

kogeata pomoenica, mugkaraea Natasha, sa svojom crnom, pan-

kerski na Cetku ogiganom kosom, naugnicama nalik na sigurnosne

_Zvvvt ae yrtorre xcrawyriea Jcvnta mat/ieaa

ah

olea frenut _Vieielceycicva

Eto kakav je psihijatar bila Sybille.



igle, girokim ramenima, konjskim licem i sjajnim zelenim oCima.

»Ravnateljica kueanstva«, Lily, koja je nekoe davno bila dadilja, a

ozim se na aerodrom s Lily i Natashom po Mike i Ed. Sve

sad glavna Amazonka u nagoj amazonskoj komuni — ‘S'kotkinja

mo jako uzbudene gto eemo vidjeti cure.

tihog govora i velike spokojnosti. Cak se i moja psihijatrica vra-

azvedene se mame na kraju eventualno, ili nauCe materinsku

tila iz Evrope i najednom postala dostupna — u svojoj slamnatoj

jubav — kad su bebe s oeevima — na tjedne spremati u friiider,

kolibici u Cornwall Bridgeu — moja psihijatrica, nevjerojatno bri-

li polude. Ja sam do sada vee dobrano naueila to lekciju. Kad

ljantna doktorica Sybille Panoff, koja je pravila freudistieko-jun-

ike i Ed nisu kod kuee, ja ih istjeram iz glave — ali ne i iz sno-

govsko-reichovske analize, ali i gatala iz tarota, dijelila zdraystve-

a. NauCila sam kako da ih zadriim u blizini, pa ipak daleko.

ne savjete i ozdravljujuee kristale. Doktorica Panoff je studirala s

auCila sam se kako da suspendiram osjeaaje. Ta ce vjegtina

Melanie Klein u Londonu, Wilhelmom Reichom u New Yorku i

iti vdina u posmrtnom iivotu, ako ga ima. Jer mi smo, naravno,

Henryjem Millerom u Big Suru. Bila je, da se najbldie izrazim,

ee u zagrobnom 'iivotu: on presijeca nag svijet, uvlaeeei se i

eklektik.

zvlaeeei iz njega kao geeerna nit. Jedan smo dan smireni i sve

Neko sam vrijeme vjerovala da bi njezine iscjeliteljske moei u

am je jasno, drugi pak dan grozniCavi i uhvaeeni smrtonosnom

srednjem vijeku bile jake kao i u dvadesetom stoljeCu. Sybille je

etljom. Cini mi se da sam oduvijek bila opsjednuta mitom o

bila obdarena divljom parapsihologkom snagom, skoro do grani-

erzefoni, kao da sam nekako slutila da cep zivjeti iivotom u

ce telepatije. U dugi pjesnik, ona je primjenjivala oblik analize

ojem

i trebati njezina mudrost da mogu izdtiati kroniene

koja je u dva dijela bila eisti rieet, u jednom metampsihoza,

dlaske svojih keeri. One odlaze i dolaze — do Hada i natrag —

dok je ostatak bio okultna znanost. Sybille je, na gto upueuje i

kad se vrate, uvijek je proljece.

njezino ime, bila vjegtica. To su govorile i njezine crne oei i

kam na aerodromu u stisci ljudi — rodaci gto se valjaju u

duga crna kosa. Govorilo je to i njezino ruho u boji gafrana. A

biteljskoj groznici, vozaCi limuzina gto umiru od dosade pa

govorila je to i njezina kolibica, nasadena na rub slapa i puna

uge i dangube sa staldastim, ravnodugnim cam ljudi koji eeka-

maeaka i kristala. 2ivjela je petnaestak minuta od mene, pod

u neznance. I nose velike papirne lilihipe s imenima tih stranaca.

laznim tudorskim slamnatim krovom negdagnje lane vodenice

li Clanovi obitelji nose svoju strast i svoja oeekivanja: bljesak u

na imanju la22'nog milijunera. Pod nagim se seansama jog okretalo

ure oCekivanja i bijesa — 6itave se obiteljske povijesti Cita-

mlinsko kolo. Macke su skakale s naslonjdea na naslonjaC. Na

u u njihovim ushodalim stopalima, njihovim zabrinutim

jednom je naslonjdeu bio jastuk na kojem je bilo izvezeno:

erodromi su me uvijek duboko pogadali, budili u meni

200

01

ERICA JONG

zelju za plaCem. Svi ti odlasci i dolasci, gubici i njihove nadokna-

de Svi ti ljudi gto odlaze visjeti iznad slabo sloknih krhotina

svojega 'iivota Toliko slagalica Toliko odlazaka

U nage je doba putovanje postalo droga. Postoje ljudi koji su

se toliko navikli na dolaknje i odlaknje da vise ni ne mogu sta-

SVE2ENSKI BLUES

»Kako ste samo narasle«, veli Natasha, i eini se da je i sama

narasla, eak i u tridesetoj. Sve one, kad odu od mene, kao da

narastu Cetiri prsta, osim Lily koja, poput svih kuma iz bajki,

ostaje uvijek umirujude ista.

»Kako je bilo kod tate? '

to ste radile?« pitam. Kredemo



jati na mjestu. Ako se ne uspinju na avion i nekamo ne odlaze,

osjeCaju se nekako prikradenima, poput kockara bez ietona, ili

ovisnika bez igle, ili seksoholiCarke bez mramornoga kurca.

Blizanke

Ulaze kroz izlazna vrata i dine se Cetiri prsta vine no prije dva

mjeseca, neuredne, musava lica, s razvezanim vezicama — bag kao

dvije desetogodignjakinje koje su bile kod oca.

»Mama Mama « Vial to skoro jednoglasno. Prekrasno je

gledati radost koja im se u torn trenutku pojavljuje na licu. I

moje srce: cirri se da lomi svoje opne, da se giri, da se gra

oko njihova dolaska. Vode provaljuju brane. Oplaknuta sam

suzama, koje potom brigem i skrivam. Moji medeni kolaCiCi,

moje velike curice, moje sitno iverje DNA gto se kovitla kroz

univerzum. Moje dvostruke miljenice, moja dva grumena Coko-

ladnog sladoleda, moja dva slatka gteneta, iz kojih zraei prodorna

mogusna aroma nimfi, moje kaugumagke Reebokove bebe, s dvo-

strukim musavim smijegkom.

»Kako je protekao let?« pitam Cisto da negto kakm, kad se

nema gto reCi — vee samo grliti. I zato se grlimo. Pa se grlimo i

grlimo i grlimo. C'itava se amazonska komuna grli. Pet iena grli

jedna drugu.

»Hrana je u avionu ista pugiona«, veli Ed.

»Aaaagh«, veli Mike, pa se desetogodignjaCki pravi da

povra&.. >> to ste jele?« pita Lily — jer je to njena domena.

»Negto na brzinu, kao obiCno«, veli Mike.

»Aha«, veli Ed. »UobiCajeno misteriozno meso...«

prema pultu za izdavanje prtljage.

»Tata je sa svojom novom curom, koja nas stalno

kupa«,

veli

Ed.

»Aha«, veli Mike. »Ko luda je bez kupanja.«

Sad, kad je Dart otigao, to vijest o novoj curi ujeda me u srce.

Zar srce

nikad

ne ozdravlja?

»Ko luda bez kupanja?« pitam. Blizanke izgledaju musavo

kao i uvijek kad dolaze od oca. U Mikeinoj kestenjastoj kosi

ostaci su uljepljene kaugume, a Edina kestenjasta kosa visi mlita-

vo oko musavog lica. I obje imaju naprtnjade iz kojih se prelije-

vaju sve stvari koje desetogodignjakinje smatraju bitnim za '2"ivot

na ovom iii bilo kojem drugom planetu: kaugume, krizna zaliha

dokolade, najmilija musava pligana '2"ivotinja (Mike ima Medu

Trapera, Ed pak Williama Shakesbeara

2 0

), biljeznica u koju

dojmove (»Califomija je silna. Fali mi mama«), nekoliko knjiga

Judy Blume, Norme Klein i Roalda Dahla,)najice s duhovitim

izrekama (»Pogled gore, divljaeino, dolje nema inteligentnog

'iivota.«)

»Gdje je Dart?« pita Ed.

»On obidno dolazi po nas, zar ne, mama?« pita Mike

oprezno.

0 toj strani problema Dartova odlaska jog nisam razmigljala.

Pa mislim,

m je najbolje red. istinu. Ja klinkama uvijek

kakm

a najblai mogudi nadin.

»OtiSao je u Californiju«, velim, »potrdiiti posao na filmu.«

20

doslovce Williama Tresimedu; aluzija, dakako, na Williama Shakespearea. (Op.pr.)

202

03

ERICA JONG

»0«, veli Mike.

»HoCeg redi da je prekinuo s tobom«, veli Ed.

»Vidjele smo to se sprema«, veli Mike.

»Aha«, veli Ed. »Njemu nisu svi doma.«

»Zasluiila si boljeg, mama«, veli Mike.

SVE2ENS.KT BLUES

ili Normu Klein. I tko je to bio gubitnik? Nitko drugi nego ja.

Protratila sam

Dok tako lezim, pokugavam zbrojiti sve nestale noCi, sve sate,

minute, sekunde, izbrisane iz mo'iclanih stanica. Nemogude. Sad

mi je sve tako bistro da mi se svijet na trenutke cirri nestvarnim.



Ja ostajem razjapljenih usta.

•

Blaknstvo je kad su one kod kude. Vozikamo se. Kupujemo.

etamo kroz nage malinovo grmlje, i beremo blistave crvene

bobe gto se presijavaju kao mali grozdovi venecijanskoga stalda.

A noau se kutrimo u krevetu sred pliganih

Blizanke su se odlueile preseliti u gostinsku sobu da bi bile

blik mami — kao da znaju da ja trebam njih koliko i one

mene — a nodu se uspinjem na vodenu postelju i lijekm izmedu

njih, i njugim njihov nimfieni miris, i pipam njihova gteneCa tijela

osjetljivim, novorodenim jagodicama prstiju upravo otrijdnjena

Covjeka.

Dok tako noeu lezim s njima, razmigljam o svim trenucima

kad sam ih zamalo ligila majke, bjesneei zato gto je sama nisam

imala, pokugavajudi zbog vlastitog samosa'Z'aljenja napakostiti

Elmoreu ili Dartu ili Dolphu ili Thedi, uvjerena da bi oni jako

zalili kad bih se, okamenjena, zabila u drvo. Ali bi me netko

ipak

a. I te dvije dugice Sto ih drzim u narueju.

Svaka sekunda kao da je ziva, nastanjena 'iivotinjama, biljkama,

mineralima, molekulama. Ziva Citava je Zemlja ziva dok tako

jezdi kroz kozmos, a ja se ljuljugkam na vodenom krevetu sa svo-

jim keerima u maternici prostora-vremena. I ne vige sama.

»Mama, znag li ti kuhati?« pita Ed.

»Zagto?«

»Tata veli da ti ne znag kuhati«, veli Mike.

»Naravno da znam kuhati. Gledaj.« Izbacujem ruku iz vode-

nog kreveta, dohvaCam telefon i zovem piceriju.

Blizanke se smiju i smiju. Cetrdeset pet minuta potom sve

sjedimo na klimavom vodenom krevetu i demoliramo skoro vru-

Cu pizzu sa sirom.

»Bag smo te se ukljele«, veli Mike.

»Aha«, veli Ed. »Ti si najbolja mama na svijetu.«

»Hvala«, velim i diem pogled.

I shvaCam gto to znaei biti dvaput bgoslovljen, dvaput

roden.

A Lily dolazi pa nas kori gto smo pizzom zasvinjile krevet.

Kako je ljuto kajanje tek zapoCetog trijeznog stanja Kolike

protraCene godine Kolike protraCene nodi kad sam bila prepi-

jana da bih svojim netom steCenim jagodicama mogla osjetiti

put svojih kderi. Ja sam im Citala, s Cagom u ruci, izigravajuei

pred njima pajaca dok bih im Citala Roalda Dahla ili Judy Blume

u neke dane, stvarnost postaje nepodnogljiva. Sanjam

Darta. Jedne nodi, on je sa mnom — presijava se njegov zlatni,

migiCavi g tit prsa.

"t7 snovima ga vidim i njugim. Tko zna zbog

Cega, no nosi moje biserje — nisku za niskom. I roni u more.

A kad izranja, biseri su izgubili svoj sjaj, i izjedeni su, i u njiho-

vim se srcima pokazuju plastiCna zrna.

204 05

ERICAJONG

»Lutko, zao mi je«, veli on stragljivo. »Ja te volim. Oduvijek

si bila 'iena mog '2"ivota — ali ja nemam snage da te volim kako

treba.«

Druge jedne nod., medu svojim sam stvarima pronagla Darto-

vo pismo.

SVEkENSKT BLUES

Trudila sam se svega se toga ne prisjeCati, jer mi je bilo mnogo

lakge ne prisjeeati se.

I onda mi u tom pismu negto upada u oci —

rad. Dart je u

svom razlaganju dana na sate rad

jedva i spomenuo. »Upudivanje

posluge« je sve na tu temu. Sve to izgleda kao da je opisao zivot



Najdraia moja (pile on), ovaj kratki iivot §to nam je dan moiemo

provesti u mukama ili blaienstvu. Ovisno o perspektivi, divot move biti

tragiean, eudan i l prekrasan.

Njegovo trajanje dni se jos kraoim ako ga razloimo na sate. Od dva-

deset eetiri sata na dan, bar trecinu provodimo spavajuei. Jog' tri do Best

sati tro§imo na jelo. Dva sata na toaletu, kupanje i odijevanje. Onda gubi-

mo eitav sat (ili vise) na seljenje s jednog mjesta na drugo; potom je tu i

vrijeme provedeno za telefonom (dva sata), potraeno na donosenje

odluka i upueivanje posluge (jedan sat); i tu negdje, sve onako usput, neo-

eekivano protratimo ill izgubimo jos jedan sat. To nam ostavlja tri sata za

rad, pisanje, ljubovanje, tjelovjeibu, smijanje, boravak s obitehi, bivanje sa

samim sobom, istraiivanje kakve nove ideje (jesmo li nahranili psa i zalili

cvlieoe?), promaljanje dnevnih dogadaja itd.

I sada, hooemo li ta tri dragocjena sata na dan potrogiti na brigu ill

strah od najgorega? D aj da uzmemo ta tri sata i ne§to s njima isplaniramo.

Tri sata puta 365 dana godgnje je 1095 sad. I sad, koliko nam je godina

iivota jos preostalo? Moida eetrdeset I onda to pomnoiimo s eetrdeset i

dobivamo 43.800, i kad to podlielimo s dvadeset eetiri sata dnevno i dobi-

jemo 1825, to oemo pothjeliti s jos 365 dana u godini i dobiti pet.

To je pet godina. Pet budnih; pet sidesnih; pet kratkih godina u eetr-

deset §to smo zajedno.

0, ljubavi moja, ja bih s tobom ielio provesti eitavu vje&nost, a ne pet

godina.

Sa svom ljubavlju

Dart

Poeinjem plakati, jer se sjeeam Citave vjeCnosti gto smo je

imali prije nego smo izgubili svoj raj. I prisjeCam se kako je

mio i njeian Dart znao biti prije nego gto je sve pogo ukrivo.

svog oca.

To je pismo ekvivalent Venovih Cestitki, veli moja zdra-

va svijest.

»Kad se Dart vraea?« pita me Mike jedan dan, odlazeCi u

krevet.

»Ne znam«, velim ja.

»Mi mislimo da ste se opet svadali«, veli Ed.

»Ne vjerujem da Ce se vratiti«, velim ja.

»0, mama«, veli Ed.

»Bag mi je drago«, veli Mike. »Uvijek sam ga se bojala.«

»I ja«, veli Ed. »Sve otkako je njoj skinuo gaCe i nalupao je.«

»Sto je to ueinio?« pitam ja. »Kada?«

»Prije nego je otigao.«

»Zagto mi niste relde?«

»Mama, nismo htjele da se brineg«, velik Mike.

»Aha«, veli Ed. »Ti se uvijek samo brineg.«

»Znag, mama, gto tebi treba: jedan

bogati

eli Mike.

»Netko s Porscheom«, veli Ed.

Rolls-Royceom«, veli Mike.

»Ili BMW-om«, veli Ed.

»Netko,

bogat«,

veli Mike.

»Aha«, veli Ed.

»Ako su svi oni tudumi, onda ti je najbolje naCi nekog s

/ovom«, veli

»To je glupo«, veli Ed.

»Mugkarci ne vole kad ti imag say novac«, veli Mike.

»Ali gto je s oslobodenjem?« pitam ja.

206

07

ERICA JONG

»Mugkarci to ne vole«, veli Ed.

»I oni jog uvijek vode stvari«, veli Mike.

»2ao mi je, mama, all tako ti je to u eli Ed.

»Al i mi to moramo

promijeniti«,

velim ja.

»Pusti to, mam a, i uzmi im lovu«, veli Mike.

SVE2ENSKI BLUES

2



»Nadi jednog s Po rscheom«, veli Ed.

Pravi milijuner

t

acialc -k/0 4 e a c k .

s xexe4qmolnge&mant at/raga —

,oaf cia eta 6ncvnt xa/revit svoi

Jama teXe, eto

;

nemamla.

Calvin Carter

D

anny Doland iz Dallasa vozio je Porsche. Danny

Doland iz Dallasa bio je visok, deb

edesetih

godina, zabavan i apsolutno

potkoen. Danny Doland

je bio usligana molitva mojih desetogodignjakinja.

»Udaj se za nj«, rekla je M ike.

»Daj, mama«, rekla je Ed.

S Dannyjem sam se Dolandom upoznala na sastanku na slije-

po. Preko jednog mog starog ljubavnika, Tylera Levinskog, koji

se nedavno osienio

shiksom

godine. (Jog jedna: kategorija postaje

prenatrpana.) Tyler if bio Cio, pedesetih godina, bog at ( iako ne

bogat kao Danny): trgovao je antikvitetima.

2elio

me je, zbog

praktiCnih razloga, vidjeti udanu za kojeg od svojih starih pajda-

ga, kako bismo mogli putovati u Cetvero, a on me povremeno

208

09

ERICA JONG

posjeCivati u krevetu. Nema dvojbe da me bag zbog tog skared-

nog razloga i upoznao sa svojim partnerom Dannyjem, koji je

skupljao sve od Velike umjetnosti i Rijetkih knjiga do Vrijednih

antikviteta i Arhivskih vina, pa je bio spreman razmotriti i mene

kao novu akviziciju. Nikad nisam opazila nigta neobieno u Cinje-

nici da se netom otrijdnjena osoba uda za vinskog kolekcionara.

SVE2ENSKT BLUES

tama, koje odreduju mjesto za stolom, pige uvredljive no laskave

opise svojih gostiju, kao da voli zdeikavati slavne.

Da ne bude zabune, u Dannyja sam se Donalda bila ludo

zaljubila. Niti jesam, niti sam ikad bila, cinieni kopae zlata.

Kad smo se Danny i ja upoznali na toj prvoj veCeri u Berkshire-



Ali zagto ne? pomislila sam. Znat Cu se othrvati svemu tome gto

se eufonijski naziva chteaus. I Danny je bio inteligentan, veliko-

dugan, Teksaganin, veliki kozer. Prije nego je postao

antiquaire,

bio je izdavae u Londonu. (Njegov je novac bio star — bar za

Texas — naslijeden, i jog zelen.) I bio je naCitan. I duhovit.

Objavljivao je nobelovce i smeee, i sjano je znao oponagati i jed-

ne i druge. (Mogao se recimo, umotat u leopardoski gal i opo-

naati Jackie Collns. Ili bi znao zapjevavati savrgeno kao I.. Sin-

ger.) Kao a mu sva to knjikvna priznanja nisu bila dostatna,

imao je i velieanstveno imanje u Berkshiresu, koje je nekoe posje-

dovao prijatelj Edit Wharton - talijaniziranu vilu kraj The

Mounta, zvanu Lunabella. Lunabella je imala vlastiti zimski vrt,

vlastiti zatvoreni plivaei bazen (povezan s vanjskim tajnim prola-

zom), vlastitu plesnu dvoranu (sa zvjezdanim nebom naslikanim

na svodu). Edith Wharton je to bila pozvala gospodina Fuller-

tona, ali on nikad nije dogao.

Danny Doland iz Dallasa je bio moja posljednja gansa da se,

kao sastavnica para, ukrcam u arku sa srebrninom. Danny Do-

land iz Dallasa bio je moj posljednji jurig na

normalnost. Ako

sam zapala u nevolje trakei svog dybbuka,

svog demonskog lju-

bavnika, onda du zacijelo biti sigurna s dostojanstvenim i Cestitim

purgerom, koji odlazi na aukcije u Sotheby's i odsjeda u Clarid-

geu, koji organizira drugtvene veCere za osam (u osam), prije

kojih Danny Doland doslovce

uvjezbava svoje viceve, i po kar-

su, kod Wheatleigha, jedne vrude ljetne yeeeri, pogledi su nam se

spleli, i oboje smo se srugili.

Oei su mu bile isprano plave, sitne i sjajne. Bio je zasljeplju-

juee delay, imao je dvostruki podbradak i pozamagan trbuh, koji

je, medutim, prikrivala njegova visina — osim u krevetu. Nosio je

Zute tregere i crvene leptir-kravate. Nosio je kap sa srebrnom

glavom, a ponekad bi ga i vrtio. Nosio je i svilene bokserice s

monogramom »DD« na nogavici. Ponekad bi nosio dak i gama-

ge. Sve je to, u mojoj uvrnutoj glavi, pretpostavljalo sigurnost.

(Nisam bila navikla na mugkarce koji uopde nose donje rublje

— pa jog i krojeno po mjeri.) Ved sam u Zivotu imala

mugkarca-lutku, a Danny Doland nije bio nicija igradka; malo

sam shvadala da i Danny Doland ima volan u svojim rukama, i

da ga drzi dvrsto koliko i Dart — pa makar i na

adin.

Na toj nagoj prvoj veCeri, nag Zedni razgovor izbrisao je ditav

svijet. Danny je volio Italiju, Turnera, Blakea; skupljao je moje

filmske scene. Biznis je izgovarao kao »bidnis«, a impresivan

»impredivan«. On je ved godinama pratio moj rad, a posjedovao

je i jednu moju ranu sliku kojoj sam nekako izgubila trag. Blje-

snulo mi je kroz glavu da bih je mogla vratiti ako se za nj udam.

Ali bill eak i bez toga, pala pre njegovim fatalnim garmom. Jer

Danny je bio zabavar, mazan, topao. Kao galica kakaoa s kojom

odlazite u krevet. Nakon pet godina odldienja u krevet s auto-

da-feom, izgledaki je privlaeno. Otigla sam na Lunabellu s Dan-

nyjem i pala mu u krevet.

210

11

ERICA JONG

VruCi kakao. Cak i slike kojima smo se sltfilli u krevetu,

odnosile su se na hranu.

»Voljela bih ti preliti kurac Cokoladnim sirupom i onda ga

polizati«, rekla sam mu.

»Ako prva stigneg do njega«, odgovorio je Danny (a da mi

SVE2ENSKI BLUES

patibilnosti — na svim podruCjima osim u krevetu — planirali smo

svadbu, renovacije, gto demo kupiti (jer nije li ljubav u osamde-

setima bila samo preludij za kupovinu nekretnina, a u vigim Ida-

sama, umjetnina?).

Danny Doland je angaiirao arhitekta da u Lunabelli napravi



pritom ipak nije objasnio kako bi se toliko izvio).

•

U dobu mugkaraca bez obaveza, Danny je bio nabijen seljom

da se vete. VeC mi je na drugom sastanku darovao nakit (secesij-

sku kopCu — »sad smo se skopCali«, rekao je), na treCem mi

ponudio brak, a na Cetvrtom mi darovao Filofax od slonovske

kok, sa svojim imenom (ili inicijalima) ispisanim kraj ruCka i

veCere na svakoj stranici. Planirao je safarije po Keniji i unajmlji-

vanje dvoraca na Rhoni. Kupit de mi piano nobile

palaca na

Grand Canalu — i

motoscofo

da do njeg mogu odjuriti. U Luna-

belli de mi napraviti nekakvu talijaniziranu ludoriju i dati za ate-

lijer. I kupit de mi klasiCni Aston Martin da me vozi do njegove

ladanjske ku6e u Hampshireu i Silverado da me vozi do njegova

ranCa u Texasu. Slutim da mi ga je poslala moja bosiica da pro-

vjeri moju odluCnost, jer je nakon nevjerojatno dinamiCne navale,

Danny Doland najednom smalaksao.

I sad dolazi ono najelidnije: meni to bag i nije bilo jako

vaZno. Impotencija je, napokon, najsigurnija zagtita od side.

Osim toga, upoznala sam i odnos utemeljen na razdiruaem seksu,

i znam da on ne rjegava sve probleme. Mokla sam u zivotu imala

dovoljno seksa, pa mi je sudeno da svoje silazne godine prove-

dem na aukcijama.

Ali Dannyju Donaldu je bilo vdino. I bio je

smlavljen gto sam doznala njegovu spolnu tajnu. I od tog tre-

nutka nadalje, poCeo mi je vra6ati milo za drago.

SpoCetka je to bilo suptilno. Jog u prvom rumenilu nage kom-

nekakvu ludoriju, koja je trebala biti moj atelijer. Taj je atelijer

izgledao u svakom pogledu kao glavna kuCa, samo gto je bio skri-

ven u gumarku i nije imao prozora.

Sto je zacijelo privid. Zacijelo Dolandov arhitekt ne misli da

Cu slikati u kudi bez prozora.

Ali je Danny Doland za to imao opravdanja. Svjetlo du dobi-

vati od svjetlarnika na krovu. A »prozori« de biti mramorne ili

vapnenaCke kopije prozora.

»Ali zagto?« upitala sam.

»Zato, ge6eriai, da Citava zgrada ostane klimatizacijski kon-

trolirana. Da bi se bolje Cuvale umjetnine.«

»Ali ako ne mogu pogledati van i vidjeti nebo i brda, kako da

onda stvaram

umjetnost?«

Danny Doland je na mene spustio pogled svojih sitnih blije-

doplavih oCiju, u boji oksfordskih kogulja.

»Sladana«, rekao je, »imat demo savrgeno sjeverno svjetlo,

koje de dozirati posebne, elektroniCki upravljane rolete. Tako

demo dolje imati galeriju — tvoje radove i radove tvojih najznaeaj-

nijih suvremenika: Gravesa, Bartletta, Schnabela, Shermana,

Natkina, Frankenthalera, Twomblyja, Johnsa, svakoga tko se

tebi

svida, bit de to tvoja

osobna zbirka — a gore, slikat deg u

uvjetima koji de osigurati da Ivoja djela nikad ne propadnu.

Zamisli kako je to lijepo znati, geeeriCu «

Pokugala sam zamisliti sebe kako slikam u mauzoleju bez

zraka, bez ptiej.ega pjeva, bez ponekog leptira

se) koji se

povremeno spugta na djelo na kojemu radim — i u'Z'asnula se.

212

13

ERICA JONG

On je, ukratko, zelio iskljuCiti Zivot da bi saCuvao umjetnost. A

kako da stvaram umjetnost bez zivota, koji je pokreCe?

Seksa sam se mogla odreCi. No mogu li se odreCi i

zraka?

Isadora: Reci to sada

»Ljubavi, moram imati bar jedan prozor koji se

otvara«,

rekla

sam.

SVE2ENSKI BLUES

stojuje da te pohvali unatod tome gto si zena. Potom natrag u

Pariz, da naslikag Napoleonov dvor, objavig svoje Souvenirs, i

umreg u osamdeset sedmoj godini Zivota. Kakav 'Z"ivot Ako je

Vigee-Lebrun mogla sama za Francuske revolucije, zagto ja letim

strmoglavce u narudje Dannyja Dolanda?

»Ljubavi«, rekoh, »jesi li ikad ditao memoare Elisabeth Vig-



»Razgovarat Cu s arhitektom, sladana«, odgovorio je Danny,

»ali ti mogu odmah reCi da Ce mi odgovoriti da je to vrlo loga

ideja. Jesi li ikad bila u knPnici Beinecke?«

»Naravno, dragi — pa ja sam, ne zaboravi,

pohadala

Yale?«

»Naravno da znam, geeeriCu. I onda zacijelo znag koliko je

bitno

da zrak bude primjereno kontroliran.«

»Ali ja zelim nabiti

zrak, dekontrolirati ga, natjerati ga da se

vrtlozi promatradu pred odima, natjerati

shakte da iskadu iz slike

i promijene iivot...«

»To je tako romantidan nadin m igljenja, geCeriCu. Vidi — upra-

vo si izvadila i naslikala svoje srdagce, i sad pusti mene

da brinem

o duvanju djela, mok?«

Pomislila sam na muza Elisabeth Vigee-Lebrun, koji je potro-

gio say novac gto ga je zaradila kao dvorski slikar Marie Antoi-

nette.

Dolazi Francuska revolucija, pa tvojoj najboljoj prijateljici i

omiljenom modelu, skupa s obitelji, skidaju glavu, a ti najednom

otkrivag da je tvoj muz potrogio say plijen Bez prebite pare,

odlazig 1789. — kakva godina da se ode od kuCe bez nova& u

dkpu — pa obilazig dvorove u Italiji, Austriji, Njemadkoj, Rusiji,

i tako, slikajuCi krajolike, ponovno stjeCeg imetak. U Francuskoj

se nastavlja krvoproliCe. Tvoj bivgi muz, koji se mogao zvati i

Danny Doland, okrenuo je jedra prema vjetru, i sad radi za

novu vlast kao aukcionar. VraCag se kuCi i odbijag se upoznati

s krvavim malim Napoleonom, pa smjesta kreCeg za Englesku,

gdje ukusom vremena jog vlada sir Joshua Reynolds, koji se udo-

ee-Lebrun?«

»Lebrun, Lebrun? A tko je to uopee?«

»Dvorska slikarica Marie Antoinette, a poslije na Napoleono-

vu dvoru — no bila je to naprosto slikarica koja je zivjela od svog

kista i prelivjela u vrlo burnim vremenima.«

»Nije li ona pravila one krasne prekrasne Zenske portrete?«

»Mmmm«, rekoh, odludna da dobijem prozore i svjeii zrak.

»Vidi, geeerieu, daj tog arhitekta prepusti

meni,

a ti se posve-

ti slikarstvu. Ja znam, geeeriCu, gto je za tebe najbolje. Nisi li u

svom malom zivotu imala isuvige oluja? Sad ti, medena, treba

netko tko Ce te gtititi, preuzeti brigu o poslovima,

osloboditi

te

da mokg stvarati. A ja to, geeerieu, znam. I to de mi stvoriti tak-

vo

zadovoljstvo «

Rastapam se od njegova ljubavlju ispunjena tong. Od njego-

vih sam se rijedi, uostalom, uvijek rastapala. Ta dudna kombina-

cija Dallasa i Londona, bila je prvo u gto sam se kod njega zalju-

bila. U to i njegovu visinu.

»Kako bi te mugkarac tako visok i tako bogat mogao ne zagti-

titi?« pita me moja zdrava svijest.

»Smislit Cu ved naein«, veli moja opsesija.

to se tide zagtite, naravno da je zelim — to tko je ne

tko je zeli vige od kronidne skitnice — skakada, kako vele u Engle-

skoj? Covjek ne mo'z'e dovijeka iivjeti u previranjima. Covjek ne

mok dovijeka ostati sam. Odlazim zagrliti Dannyja Dolanda, no

on me odguruje.

214

15

ERICA JONG

»Onda dobro, sladana, to smo rijegili.«

»Sve dok od mene ne budeg trasiio da slikam u mauzoleju«,

velim ja.

»Tko je ikad govorio o mauzoleju?« pita Danny. Ali shvaCam

da je on uvrijeden na neki svoj umilni nacin, i da je spremio jog

jednu prinau za neku budueu upotrebu.

SVE2ENSKT BLUES

naslovima poput

Pohota u Las Vegasu, Cherry Ready se i'koluje,

i Ludi za koom)

i predloio mi da ih pogledamo. Bila sam za.

Jog sam imala haltere i sve sprave gto sam ih bila kupila kad je

trezvenost Darta

ligila potencije, i nisam imala nista protiv toga

da ih dopremim u Lunabellu. Nosila sam haltere i kombine od

crne Cipke jog dok su ih moje prije u feministiCkoj umjetniCkoj



Nakon to neprilike, Danny poCinje s potpunom eliminacijom

tjelesnog kontakta.

A poCelo je priliCno bezazleno. Opazila sam, kad god bismo

Danny i ja zajedno noCili u Lunabelli (a nikad nismo boravili u

mojoj kuei), ako bih ja spavala pod pokrivaeem, on bi spavao na

njemu, i ako bih ja bila gola, on bi nosio donje rublje.

Sitnica, doista. I na gto da se Covjek 'iali? Bili smo odrasli,

sredovjeeni ljubavnici. Imali smo svoje navike, svoje zivote, svoje

kuee i djecu. (On je imao jednog sina na Choateu, drugog u Le

Roseyu.) Ali je bilo jasno da me Danny Doland ne zeli grliti.

Melodija »Krasne romanse« stalno mi je svirala u glavi.

Jedne ljetne noei, skupila sam hrabrost i upitala ga gto je s

tim.

»Ja ti bag nisam lud za grljenjem«, odgovorio je. »Nemoj me

forsirati, geeerieu.«

Sto je bila nedvojbeno provokativna opaska upueena vlastitoj

zaruCnici, novoj ljubavnici, najveeoj ljubavi u iivotu. Ali sam se

prema tome uspjela postaviti

zrelo i ne reagirati.

»U redu«, rekla sam Dannyju. »Ne moramo srasti bokovima.

Sve je u redu, ljubavi.« I tako sam se okrenula i zaspala i sanjala

razdiruee erotiene snove s Dartom. (Dok bih spavala s Danny-

jem, uvijek bih sanjala Darta.)

Kad taj manevar udaljavanja nije uspio, Danny je promijenio

tehniku.

Jedne je veCeri kuCi donio hrpe erotskih video-filmova (s

kabali smatrale znakom izdaje, pa sada, kad je takva odjeea

postala gik, ja ni dalje u njoj nisam vidjela zla. Mugkarci reagiraju

na vizualne stimulanse, rezonirala sam. Oni su naprosto

zaostali

za 'ienama.

I tako sam ustala i kurvanjski pokazala crnu Cipku, pa smo

Danny i ja ukopCali video i pogledali

Cherry Ready se .i. koluje

— pornid zapanjujuee rediteljske kvalitete, koji je prikazivao pro-

pupalu mladu »Cherry« kako to radi s Citavim nizom mlatimu-

dana u Malibuu, Santa Monici, Bel Airu, Beverly Hillsu.

Bila sam fascinirana. Mi smo trebali povjerovati da Cherry,

mlada starleta, napreduje u karijeri zahvaljujuei tome gto pugi

producentima, rdiserima i studijskim mogulima (od kojih je

jedan podsjeeao na Darta), dok mi, naravno, svi znamo da su

takva umiljavanja u filmskom biznisu isuvige uoblajena da bi

mogla igta doprinijeti icijoj karijeri.

Taj pornie je zapravo jako neduian. Jer on pretpostavlja da

na svijetu postoji nekakva seksualna pravda. I kad god se scena-

risti zaglibe, samo poveeaju broj sudionika u krevetu: numeriCka

pogregka.

Danny se upalio na Cherry. Ja nisam. Ne bag jako. Ali sam se

zato upalila na to gto se upalio Danny.

Obi'en° bi mi trebala

Cita-

va vje'enost dragkanja jezikom i prstima, slinom i uljem za bebe,

da bi mu — koliko-toliko — otvrdnuo. Ali je ovaj put skoCio, oran

za borbu. I ugao u mene. I pao.

Opet Cherry. Opet ulje za bebe. Leda uz leda, trbuh na

216

17

ERICA JONG

trbuh. Nastavili smo se truditi — sve dok na kraju, iscrpljeni,

nismo zaspali.

Postala sam struNak za porno filmove. Poeela sam pomiglia-

ti da napravim porno film kao spomenik svojoj ljubavnoj vezi s

Dannyjem. Ja se nisam bila spremna predati, no on, Cini se, jest.

»Zbog tebe, geeerieu, osjeeam na sebi takav pritisak«, rekao

SVE2ENSKI BLUES

»Ali, Danny, ja ne zelim pastuha na kakve sam navikla. Bag

zato sam ga i

izbacila.«

»Ali ti on nedostaje, geeerieu. Priznaj. Da ti nedostaje.«

»Ovaj razgovor postaje smijegan.«

»Priznaj, geeerieu.«

»Ne da mi se vise o tome.«



je on napokon jedne veCeri u Lunabelli. »Sve to tvoje inzistiranje

na brdenoj idili...«

>&o to moje?«

»Pa tvoje inzistiranje da se vjeneamo. I sve to tvoje seksualno

inzistiranje, geeerieu. Osjeeam takav pritisak.«

U torn sam se trenutku ja osjetila pod velikim pritiskom.

»Danny«, rekoh, »ti si inzistirao na braku, ne ja. I ti si stalno

taj seks vjegao na velika zvona. A ja sam tobom sasvim zado-

voljna. Ja te volim...«

»Iako sam manjkay...«

»Ja te

volim. I ne

mislim da si manjkay. Moida to ti tako

mislig.«

»Daj, geaerieu, nemoj mi samo servirati taj psihologki gmarn.«

»Ljubavi«, rekoh, »ne zelim se s tobom svadati. Stani. Molirn

te stani smjesta, prije nego gto oboje kdiemo negto gto eemo

»Ti mislig, gederieu, da je seks vdian, a ja, sasvim jedno-

stavno, to ne mislim.« Svaki par ima svadu kojoj se stalno vraea.

A ovo je bila naga. Otkrili smo je rano, i nikad nismo odstupili.

»Mislim, seks jest vdian«, rekla sam ja, »ali izmedu dvoje lju-

di nije vdian samo on. Moulin te, nemojmo se svadati.«

»Ti, gederieu, mislig da je seks ono najvainije izmedu dvoje

ljudi. Zaista to mislig. Priznaj. A ja nikad neeu biti pastuh na

kakve si navikla. Trebali smo se naei kad mi je bilo dvadeset

godina.«

»Priznaj.« Danny je ustao, promijenio kasetu, obukao donje

rublje i potonuo na krevet. I samo je lezao tako, pod tth.nom

svog velikog uzbibanog trbuha. Na ekranu se pojavila nova

kaseta:

Pohota u Las Vegasu.

Jedan je od krupjea izgledao kao

Dart. Mogla bih se zakleti da je to zaista on. Ali kako bi, za

ime Boje, mogao tako brzo lansirati svoju filmsku karijeru?

Ali jednog cu dana ja doista lezati u krevetu s kakvim impotent-

nim Dannyjem i gledati Darta kako gevi drapaCoze u pornieu. To

je neizbjthro. Poetska pravda.

Gledala sam

Pohotu u Las Vegasu

kao da mi se radi o glavi.

Je li to Dart ili haluciniram? Granada ili Asbury Park? Je l'ja to

ludim? Sto se dogodilo s mojom zdravom svijegeu?

Danny je u meduvremenu poCeo masturbirati, s ed. se

pri-

tom uljem za bebe — a slika Darta (ili njegova dvomrka) sluzila

mu je pritom kao vizualno pomagalo. Krasna romansa, zaista.

Sto bi iz ovog napravio Fred Astaire? On drka; ona sjedi priko-

vana za televizijsku sliku svog ranijeg ljubavnika (ili njegovu sliku

i priliku); a Citav svijet misli kako su sretni.

Danny drka prkosno, kao da veli: Kome

ti

trebag? A kad je s

tim gotov, podi'Z'e pogled prema meni, kao da trdii odobravanje.

»Sigumi seks«, velim ja i spugtam se u vinski podrum.

Vinski je ppdrum pravo 'Cud°. Fotografirao ga je

Architectu-

ral Digest,

badnjevi su osvijetljeni reflektorima i vldinost je

218

19

ERICA JONG

savrgeno kontrolirana; on lezi ispod Lunabelle kao gto je dija-

mant velik kao Ritz ldao pod mitskim gorskim dvorcem Scotta

Fitzgeralda. Ja ulazim u nj, kao Tezej u Labirint, pregledavam

nekoliko boca rijetkoga Bordeauxa, pa kao sredstvo za opijanje

izabirem Mouton '45. Dok mi srce leti, otvaram vino onako

kako me je Danny bio nauCio, uzimam Cagu iz bara vinskog pod-

SVE2ENSKI BLUES

tegki, voCni, predmamurluCki osjeCaj, ali nema onog gkljocaja. I

sad lutam vinskim podrumom i s Cagom u ruci Citam etikete.

Tu su chateaui iz Pomerola: Petrus, Trotanoy, Lafleur, La

Conseillante, Rouget, Le Gay, Bon-Pasteur, Petit-Village, Clos

Rene, La Violette, La Croix-de-Gay... A tu su i chateaui iz Mar-

gauxa i Medoca: Palmer, La Lagune, Malescot-Saint-Exupery,



ruma, nataCem, oplakujem rubinski crvenom smjesom dno Cage,

pa njugnem i mljackam vino po mekome nepcu.

I sad, trebalo bi reCi da ovih tjedana s Dannyjem nisam pila.

Pa mislim, ne bag sasvim. Ali sam zato kugala, njugkala, i uCila o

nosu, bukeu, finigu. (0 svojoj vezi s Dannyjem, poslije Cu reCi:

»Dobar nos, log finig.«) I nisam igla na sastanke. U pieu Cu se

znati i sama svladavati, zakljueila sam. To je ono gto u Programu

zovu »migljenje-pigljenje«.

Ali svi su tako odobravali moju vezu s Dannyjem — Andre,

moj agent; Sybille, moj psihijatar; blizanke, njihova vilinska

pomajka, Lily. Zagto? Zato gto je bogat. Zato gto je iz

Dallasa.

Zato gto ima palaCe s obje strane Atlantika (a da razne stanove

i ne spominjemo). Zato gto mi kupuje dragulje (i pomiCe).

Zato gto napokon imam pravog milijunera, kakav i dolikuje

mom statusu slavne umjetnice. Nitko ne pomiglja da sam ja pija-

nac, koji se, radi kamuflak, zaljubljuje u vinskog kolekcionara.

Nitko osim Emmie. Ali nju izbjegavam. Nisam je nazvala sve

otkako sam se zaljubila u Dannyja Dolanda. A ona, znajuei da

se moram na svoj naCin spustiti do dna, zvala me je povremeno,

ali nije njurgala. A skoro da bi mi bilo drak da jest.

Samo jedan gutljaj, mislim nosa zabijena u balon Cage Tiffany

Bordeaux. I onda jog jedan. I jog jedan. I potom Citavu Cagu.

Kakav mu je okus nakon svih tih trijeznih tjedana? Metalan,

sladak, kiseo, kao liker djetetu. U glavi mi poCinje fini zuj, onaj

La Tour-de-Mons, Paveil de Luze, Camuet... i Gravesa: Haut-

Brion, Domaine de Chevalier, Carbonnieux...

(Oh, ne opijam se toliko vinom koliko tim ljupkim francu-

skim imenima koja mi se valjaju po jeziku jog pitkiji od vina.)

Pa chateaui Pauillaca: Latour, Mouton-Rothschild, Lafite-

Rothschild, Pichon-Longueville, Comtesse de Lalande... i Saint-

Emiliona: La Tour-Figeac, Troplong-Mondot, Couvent-des-Jaco-

bins, La Clotte, Ripeau, Villemaurine... (Nisam jog izigla ni iz

Bordeauxa, a veC mi se mota )

Lutam izmedu vinskih etiketa, i razmigljam o prekrasnim

francuskim dvorcima, o njezinim zmijolikim rijeka: Loiri, svjetlu-

cavoj Rhone, o suncu gto se odraava od mjegina u Bordeauxu.

Claret, kako ga zovu Englezi, jer daje bistrinu, clarity.

In vino

veritas,

kao da donosi istinu. Ali meni ono donosi samo suze.

PlaCem i pijem, pa se prostirem po podu podruma, i nastavljam

cijediti bocu. SliCica na etiketi poziva me u sunCani svijet dvoraca

i svjetlucavih rijeka, hladnih podruma i yruCega sunca. Ali tu na

podu, ja lebdim u vremenu, i vidim djeliCe svog iivota nabacane

zajedno kao u kaleidoskcpu.

Srebreni silos. Plisirana haljina sa gljokicama. Dartov kurac.

Dartovo pismo o vremenu i vjeCnosti. Tijela mojih dviju lutkica

gto mirigu na Cokoladu. Dolph, Thom, Elmore, Dart, Danny.

Misli mi lete ka? gto su letjele kad sam bila na travi — jedne bijele

budne noai uz barta nakon mnogo ljubovanja. (Od trave se nje-

mu spavalo, dok je mene razbudivala — gto je paradoks kod tako

220

21

ERICA JONG

dobro sloenog para.) Je li me tu dovela moja hegira — do yin-

skog podruma zakopanog negdje u Berkshiresu, da tu pijem kla-

ret i postajem mamurna?

Posreuei ustajem i lutam kroz kudu, i pregledavam Dannyje-

vo skupljeno blago: njegovu umjetnidku zbirku (Monet, Modi-

gliani, Warhol, rana Sandova), njegovu zbirku daga (Lalique,

SVE2ENSKI BLUES

Darth Vader giga kraj mene i zeli me pritisnuti uz rub ceste.

Neko se vrijeme igram s njim, veselo se igramo lovice po brdu i

dolu, i gto sirena glasnije vrigti i vrigti, sve sam uzbudenija. On

me napokon zbacuje s ceste, na meld lakat.

»Dart « klidem, a rijedi mi polako zamiru u ustima. Jer poli-

cajac na motociklu doista slidi Dartu — bag kao i krupje, bag kao



Gall), njegove antikvitete (Queen Anne, Georg, Biedermeier). I

razmigljam o svom iivotu kao dijelu to zbirke. Drugtvene vedere

s unaprijed uvjeibanim vicevima. Prava zbirka umjetnina. Pravi

ljudi. Klimatizacijski kontroliran zrak, vicevi, vino, slike. I mislim

ponovno o Elisabeth Vigee-Lebrun, o Francuskoj revoluciji, o

godini 1789., o siivotu do osamdeset sedme Umjetnici znaju ziv-

jeti nevjerojatno dugo. Moida je preda mnom jog detrdeset

godina slikanja. I kako da to izvedem bez svjekg zraka?

Peh,

pomigljam. Dolphova se lc& vraea kuai.

U halteru i svilenim darapama, i u svilenoj haljini prebadenoj

preko njih i bosih nogu, ja uzlijeCem u nod u DARTu, sans voz-

adke dozvole, sans novaca,

sans svega.

I jurim kroz berkshirsku ponod, odjevena u svoje porno-

ruho, i osjeeam svje" ljetni vjetar na vrueim obrazima, i pjevam,

koliko me grlo nosi, »Moj mileni ode«...

Sve dok ga ne ugledam u retrovizoru. Darth Vader na svom

motociklu, dovjek s maskom, moj

dybbuk,

moj demonski ljubav-

nik. On uopde i nije otigao u Hollywood. On me slijedi Bag tu u

Berkshiresu, on me kani zaustaviti i udiniti me svojom tu na rubu

ceste. Srce mi se da'e; pica mi se vlaa 0, Dart, znala sam da deg"

se vratiti Snop njegova fara probija mi stranje staklo. A sirena

mi probija srce.

Sirena? Otkad to Dart ima sirenu?

i porno producent.

»Vagu dozvolu, gospodo«, veli policajac i gleda u moje

oskudno ruho.

»Uhhhh«, velim. »Znam da mi neeete vjerovati, ali sam samo

pogla u drogeriju, kupiti pampersice za bebu koja ima proljev «

Policajac me ne gleda u odi.

»Molim vas, gospodo, pokaite mi svoju vozadku dozvolu«,

veli Dartov dvojnik, dok mi pogledom pregledava dekolte. Na

um mi dolazi supijana misao da mu potegnem zatvarad i uzmem

ga tu i sada. Ili bi se to okvalificiralo kao podmieivanje policije?

Isadora: Kako to da N asa Junakinja, svaki put kad se susretne s likom

muaog autoriteta, mole misliti samo na to kako bi mu sisala kurac?

Leila: Tko se sada sluii tom rijeCju?

Isadora: Nemoj se izmotavati pri&ama o vokabularu. Odgovori mi na

pitanje.

Leila: Zato S'to se seks mkad ne mo le odvojiti od policije.

Isadora: 0, daj se skin s toga. To nije zemlja Jebanija — to je globa za

prebrzu voZ'nju.

Leila: Od koje se moja imenjakinja (a tvoj alter ego) ieli izvuci. Dokk

god je iena mladolika i u feteilnoj dobi, i dok je muaa rci tele, ona se ne

mole othrvati napasti da zaigra i na p osljednji adut.

Isadora: N ije li to line za§ti6eno kopirajtom?

-

Ostalo je historija — ili histerija (kako su obidavali govoriti

gezdesetih). Privedena u gradieu New Egremontu u Massachu-

settsu od policije grada New Egremonta, oglobljena zbog pre-

brze voZnje, nedolidnog odijevanja, pijanstva i drugih puritanskih

222

23

ERICA JONG

novoengleskih zloCina, oslobodena kaucijom koju su platili Dan-

ny i Andre, i poslana, osramoCena,

in loco pa rentis,

u rodno mje-

sto, natrag u svoj silos. Za dlaku sam izbjegla da se pojavim u

naslovu

New York Posta,

zato gto je to bio dugi Irma dan na

Srednjem istoku, ali sam zato postala

Timeova

»sitna vijest«.

»Privedena zbog vo'nje u pripitom stanju u Berkshiresu, poznata

SVE2ENSKI BLUES

3



je umjetnica Leila Sand priznala da je kriva za upravljanje voz-

ilom pod utjecajem alkohola.« VAS — vo'inja u alkoholiziranom

stanju, kako to vele u Programu. VjeCno antialkoholiCno stvara-

nje — to je rizik u koji bih se upustila udajom za Dannyja. Bio bi

to samo drukCiji zatvor.

OptuZnica je prihvaCena, dozvola mi je oduzeta, i tako se vra-

earn u svoj silos kao u kueni zatvor.

Danny nestaje. Emmie se pojavljuje. Ona i Lily i Natasha i

Mike i Ed preuzimaju brigu nad mojim zivotom. I policija se sla-

te

e, umjesto na preodgajanje, mote poslati pod pasku dok-

torice Sybille Panoff iz Cornwall Bridgea, Connecticut koja,

izmedu ostalih kvalifikacija, ima i magisterij iz Obiteljske terapije

i LijeCenja alkoholizma i ovisnosti.

Spagena ponovno, no tko zna zagto? Gdje su sad moje mena-

de i kristal? I gdje je, o gdje je, moja zdrava svijest, sad kad mi je

najpotrebnija?

Spiritus contra spiritum

j

e fret, a/

the ea ma ctei 14*.

Bessie Smith

billeina slamnata koliba, u kojoj se Cuo gtropot mlinsko-

ga kola, bila je savrgen ambijent za Disneyjevu vjegticu.

Prepuna zbirki kazalignih uspomena — jer je Sybille u mla-

dosti (prije neodredenog broja godina) bila glumica — koliba je

izgledala kao kakva ekscentriCna novoengleska staretinarnica,

gdje je roba izmijegana s vlasnikovom imovinom, tako da bag

nije sasvim jasno gto je to za prodaju.

»Kava? C'aj?« pita Sy elle.

»Mouton '45«, veliml ja i smijem se.

Sybille mi upueuje uvrnut pogled i odlazi u kuhinju u dugoj

crnoj svilenoj haljini.ja idem za njom.

Dok ona klopara Cajnikom i galicama, ja pri'eam.

»Mislim, u Dannyju Dolandu zaista sam se razo6arala. Cujem

da je otigao u Hampshire, gdje rijetko ima uragana.«

»Tebi nije sudeno da se udag za civila«, veli Sybille. Nije bag

224

25

ERICA JONG

jasno sluzi li se tim izrazom u vojnom ili show-bizz smislu. Bez

obzira koliko joj drag bio Dannyjev novac, sad se ipak Cini da

je u njemu vidjela uljeza, zato gto se »bavio poslovima«.

»Ti to, dugo, jog ni sama ne znag«, nastavlja ona, »no ti si na

pragu sasvim novog 'ivota. I zato se pri radanju koprcag, kao

svaka beba. Dart i Danny su tu sporedni.«

SVE 2ENSKI BLUES

Nas je naprosto toliko prokleto prevge, a njih tako prokleto pre-

malo. I ne smijemo pred njih postavljati nikakve zahtjeve, jer

nam pobjegnu. Od nas se oeekuje da napravimo sve kompromi-

se. To je prokleta napravda.«

»I dobra prilika.«

»Ne'g ti prilike «



Ja duboko uzdigem.

»Mislim, ode moja zadnja gansa da postanem normalna...«

»Dugo, trgovanje antikvitetima - bag kao i umjetninama -

osamdesetih godina ekvivalent je ranijem trgovanju nekretni-

nama. I to mote raditi svaki

gruber yung

gipkog jezika. Oni misle

da su jako pametni zato gto trguju umjetninama, ali se oni,

naposljetku, i dalje have samo

trgovinom. Ali

kako se drie

ovjek bi rekao da su oni to i

stvorili. Ali ti ne bi trebala biti

dio

nz-

ije

zbirke. Jer ti si svoja vlastita zbirka.«

Sybille mi okreee svoj elegantni profil. Sa svojih sto osamde-

set tri centimetra i pedeset pet kila, jog bi mogla glumiti Kleopa-

tru i i Gertrudu ili lady Macbeth, i prikovati za sjedala eitavo gle-

daligte.

»Sybille, mislim da du ostatak zivota provesti sama - hoeu

reei, bez mugkarca. Ja ih plagim. A i oni su svi tako ustrageni.«

»VeCina, ali ne svi.«

»Ali njihovi me strahovi tako rastiiuju. Citav su nas siivot

ueili da od njih trdiimo vodstvo i podrgku. A onda stikmo u

srednje godine i shvatimo koliko su oni u'Z'asno krhki. To je

kozmiai

tuino. Vidim u emu je tu igra, i doge mi da se raspla-

Ja trdiim partnera, a sve gto nalazim svodi se na kigoloe i

ustragene sredovjeCne bebe.«

»Sad morag malo biti sama, sama sa svojim curama. SamoCa i

nije negto tako stragno. Vidi mene «

»Mi smo

uvijek same. A oni uvijek odu nekoj novoj nimfeti.

»To je prilika da pronadeg svoju zdravu svijest«, veli Sybille,

»i da joj u sebi uspostavig mostobran, tako da i kad si sama,

nikad nisi sama. Da naueig razgovarati sama sa sobom blago i

njeino, da naueig samu sebe tetogiti. Bez obzira koliko bila

sama, moja zdrava svijest uvijek mi je druica. I zeljela bih ti

to dati.«

Bespomodno gledam Sybille, gto je stara navika. Ali podinjem

shvadati gto je mislila redi.

»Leila, za kivot je potrebna hrabrost«, veli Sybille, nalijevajudi

mi daj. »A da bi se 'iivjelo velikim kivotom, potrebna je jog vela

hrabrost. To u gto si se ti upustila, nije nimalo lako. Netko te je

izdvojio da pravig slike svijeta. U nekom drugom dobu, umrla bi

pri porodu, iii bi te kamenovali kao vjegticu. A tebi je dan rije-

dak talent. I ti ga sad morag zagtititi - dak i kad to najmanje

»I onda?«

ne mokg iivjeti hrabar kivot bez tih skokova vjere. Pone-

kad sve izgleda tako sumorno, i ti mislig da znag konac pride. Ali

ga ne znag. A ako napi3es kraj pride, on ti u izvjesnom smislu

postaje sullen. Ili se hipnotizirag negativnim mislima. A najvani-

je gto mokla mokg_nauCiti jest to da to ne Cinig - ved da potvr-

dujeg pozitivne vrijednosti dak i kad ne znag ishod. Znag li gto se

~tkrilo o ljudima izvrsnima na nekom podrueju?«

»Ne, ko?«

»Oni jako dobro podnose neznanje, neodredenost, to ko

226

27

ERICA JONG

nemaju vlast nad zbivanjima. Jer samo ako mo'iemo podnijeti da

nad zbivanjima

nemamo

vlast, oslobadamo prostor za mogude

ludo. Umjetnosti, zaljubljivanju, magiji. Neznanje otvara prozor

dudesnog. Neznanje omoguduje spoznavanje.«

»A ja bih 'ieljela znati hose li me itko ikad vise opaliti.«

»Karte vele da«, odgovara Sybille, i smije se. »Ali karte vele i

STTE2ENSICT BLUES

da i postoje. Seks de otidi kud i slijepo crijevo i mandule, pa

demo svi, vjerojatno, biti mnogo sretniji. Taj veliki motor plodno-

sti i zudnje koji nam je dao Bog, sad de biti predan tehnidarima i

preveden na kompjuterski jezik. Bitovi umjesto biCenja, input

umjesto intimnosti, fajl umjesto fuka. Svi demo samo razmjenjiva-

ti kataloge i pretvoriti se u trnude odbljeske na treperavu ekranu.



da deg za svaki put svom psihijatru morati platiti deset dolara.«

Potom dohvada crvenu limenku za kekse na kojoj pige »Ama-

retti di Saronno«.

»Deset dolara za svaki fuk«, veli ona. »I kad se skupi, idemo

to skupa zapiti.«

I potom me umata u veliki materinski zagrljaj.

• ••

Vratila sam se sastancima, svom poslu, blizankama. Nema

vise sastajanja s mugkarcima. Nema vise traganja za svetim gra-

lom kurca. Bilo je toga i previge. Odbit du samu sebe od sise lju-

bavi, osloboditi se seksa, nauditi se sama Cegati gdje me svrbi ili

to prestati osjedati. Transcendirat du seks i zarediti se.

Nigta zato gto sam to godinama smatrala 'iivotnom silom.

Nigta zato gto sam mislila da su seks i kreativnost isto. Ne

mogu se splesti s mugkarcem a da (na kraju) ne poklim i piti,

i ako se ne zelim propiti, onda se ne smijem splesti s mugkarcem.

Otigla sam se testirati na sidu, ditav sam tjedan zivjela u stra-

hu, i onda osjetila veliko olakganje kad mi se sestra obratila sa

sliedeCim eufemizmom: »Vag nalaz je negativan.« To je taj vrli

novi svijet gto smo ga sami stvorili — i seks je jog jedna 'rtva

modernizma.

Na kraju demo i tako svi zivjeti u svemirskim kapsulama,

komunicirati digitalno, i nositi srebrnaste skafandere u kojima

de nam genitalije biti tako daleko od pogleda da demo zaboraviti

‘

to smo ved ionako. U Boijem kompjuteru zvjezdanog plavetni-

la. Oplodnja in vitro, sredignji inkubatori, skinnerovsko odgaja-

nje djece. Umjesto prirodnih majki, imat demo »zamjenske«.

Umjesto odeva, imat demo »davatelje«. Umjesto djece imat

demo — gto? I to je kvaka. Ljudska su bida predugo bila premalo.

I to je srz nage evolucijske dileme: njezina slava i jad. Za dvade-

set pet godina ovisnosti, zacijelo smo stekli neke dudne navike.

•

Moje blizanke, u desetoj godini zivota, bile su tako samodo-

statne da sam se podesto osjedala kao uljez. (Jedna mi je majka

blizanaca jednom zgodom rekla: »Dok ne navrge treeu, neeeg

stidi ni oprati zube; nakon toga se toliko vdu jedna za drugu

da im vise nisi potrebna.«)

esto sam im zavidjela — zavidjela na samodostatnosti, i einje-

nici da nikad nisu same. Ujedinjene protiv svijeta, one odlaze u

gkolu, na kampiranje, mami i tati. Ujedinjene protiv svijeta, one

jagu svoje Appaloosa pcae — Nebo i Flagg. Ujedinjene protiv

svijeta, odlaze brati maline, planinariti, biciklirati.

Jedinica je nedjeljiv broj. Ali je jedinica usamljena. Dvojka je

djeljiva, ali se nideg ne boji. Kao majci, bilo mi je drago zbog to

njihove povezanosti. Ali sam tako ostala iskljueena na nekakav

duboko bolan mein. Ponekad bih zakljela da za drugtvo

imam dijete koje se rodilo samo.

228

29

ERICA JONG

Dan po dan, u Connecticutu se girilo zeleno ljeto. Drveee je

olisnatilo i potamnjelo. Noei je ispunjalo cvreanje cvreaka i bas

buenih zaba. C'itam Thoreaua, Lao-tzua, Suzukija. Pokugavam

u sebi stvoriti svijest poCetnika.

»Kroz nesavrgeno postojanje mokmo doei do savrgenog

SVE2ENSKI BLUES

zao ples molekula, i ja bih mu se pridruiila i bez droga, i pijan-

stvo bi bilo jog jade bag zato gto sam u to ugla neposredno. Moja

ruka, gto baca kameneie u vodu da razbije njezinu nebeskoplavu

povrginu, postala bi jedno sa zrakom kroz koji se giba, jedno s

kamenom gto ga drzi. Molekule neba, tijela, kamena, sve poveza-

ne, gto zajedno plegu iskonski ples, gto se zajedno kovitlaju u



postojanja«, rekao je Suzuki. »Trebamo u nesavrgenosti otkriti

savrgeno.« »Moramo se naueiti kako da ponovno probudimo

svoje ja i odriimo ga budnim, ali ne pomodu mehaniekih poma-

gala, ved pomodu beskonaenog oeekivanja zore koja nas ne napu-

gta ni u najdubljem snu«, rekao je Thoreau. »Mudrac svoju oso-

bu stavlja na zadnje mjesto, i ona dolazi na prvo«, rekao je Lao-

tzu. »Prema njoj se odnosi kao prema neeem vanjskom i tako je

uspijeva saeuvati. Ne uspijeva li njemu ostvariti svoje osobne

ciljeve samo zato gto je Igen misli o sebi?«

Pokugala sam uvjdbati vjegtinu nedjelovanja. Pokugala sam

na zivot gledati kao na razbibrigu, a ne muku. Pokugala sam

ne einiti nista, zato gto je ne ciniti nista najte'ii posao od svih.

Pokugala sam samu sebe naueiti da mirno sjedim.

I tako bih sjedila na rubu svog ribnjaka i promatrala mregka-

nje povrgine, modrilo neba u zelenilu vode, oblake gto jedre

preko nabora vode, 'iabe gto skaeu kroz nebo, kukce gto se uta-

paju u oblacima.

»Vodeno polje izdaje duha koji se krije u zraku«, veli Tho-

reau. »Ono posjeduje novi zivot i gibanje. Ono je posrednik

izmedu zemlje i neba.«

Na rubu svog ribnjaka, na rubu univerzuma, spoznajem da se

neka vrata otvaraju samo pred samodom, i da se neke brave

otkljudavaju samo suzama.

Ponekad bi me smrt lipanjskoga kukca potresla duboko kao

smrt vlastite majke, pa bih se rasplakala. Ponekad bi mi se uka-

iskonskom kovitlacu.

Shvatila sam da su i ruka, i nebo, i kamen sve jedno te isto,

da je tijelo nebo i nebo da je tijelo, i da kamen nije nista krudi od

vode ili zraka, i da za nidim ne treba plakati, zato gto je smrt

samo jog jedan djelid toga plesa, i da se taj ples nastavlja vjeCno.

Sjedila sam na rubu svog ribnjaka, zurila u povrginu vode, u

povrginu vjeCnosti, i onda mi se vratila majka.

Stigla je kroz prolistalu gumu, gazedi po trulim kladama, a na

glavi joj je bio gag avi crveni gegir. Izgledala je kao

meshuggeneh

iz

Singerove pride.

»Louise«,

rekla je, »ti si nikakva majka i nikakva kdi. Kad si

mi, jebemu, zadnji put dogla na grob?

Cvijeee.

Ja eak ni ne

oee-

kujem

nikakvo cvijede. Ili da me nazoveg. Tako je, nikad me ne

nazoveg.

Mama, majko, mamice.

Te ti rijedi nikad ne prelaze

preko usana. Odlazig do Emmie, do Sybille, do Lily. I gto, kvra-

gu, mislig, kako se ja zbog toga osjedam? Kao onda kad si otigla

onoj tatinoj fifici na Eight Street i

njoj priCala o svojim proble-

mima. I gto, kvragu, mislig, kako sam se zbog

toga

osjedala?

Ha? Odgovori mi, LoCisse —

pardon, —

Leila, gospoda Sand.

Sad si postala tako velika marka, da te ne mogu dobiti ni na tele-

fon, nego samo preko sekretarice. 'Stan Leile Sand.' A sjedam se

kad sam ti brisala giaicu «

Sjedimo zajedno u kineskom restoranu kraj Dyckman Streeta.

Zmaj sreConoga, tako se zove. Theda postaje sve pijanija i pijanija

ispijajudi daikirije (stalno ih naruCuje uz piletinu s limunom te

230

31

ERICA JONG

slatku i kiselu svinjetinu). Cijedi iz mene prieu o mom ocu i

Max. Ja ne ielim odgovoriti. Ne ielim se naCi izmedu eekiea i

nakovnja.

»Da li se puno svadaju?« pita me ona. A ja samo sjedim i

mrgodim se.

»Odgovori mi Da li se svadaju?«

»Ne znam, mama.«

SVE2ENSKI BLUES

ljudi gto mrmljaju, bijednici, kao gto pie na Kipu Slobode: »zbi-

jene mase svjdeg zraka edne.«

Miss Podzemne je kozmetiCarka, all bi zeljela postati model.

To joj nikad nese uspjeti. Blizanke Wrigley nude yam »Dvostru-

ki uzitak, dvostruko veselje«. Nude yam brzopis kao rjegenje svih

problema. I veCemje teCajeve u gkoli Roberta Louisa Stevensona.



»Ti pokvareno dijete Odgovori mi «

»Mama — all kad ne znam.« (Mokla mi je gesnaest godina,

jajovodi su mi u stalnom previranju zbog Snacka, moj se iivot

oteo svakoj vlasti negdje izmedu Dyckman Streeta i Eighth

Streeta;

moj je zivot voinja podzemnom sieljeznicom izmedu

dva '2"ivota.)

I tada, iz vedra neba, na glavu mi silovitim udarcem sputa

svoj notes. Potom baca na pod piletinu s limunom i poeinje raz-

bijati tanjure i Cage, i vrigtati:

»Odgovori mi Odgovori mi «

Ja ustajem, dohvaeam zelenu gkolsku torbu i trim kudi, na-

dajuei se da du stiei spakirati stvari prije nego gto ona doge.

U svojoj sam sobi, i trpam stvari u putnu torbu, kad se otva-

raju vrata i u sobu ulijeee Theda, vitlajuei kigobranom.

»Oca volig vise od mene « vrigti ona. »Priznaj Priznaj

»Ne volim, mama.«

»Priznaj « vice ona i mlati me kigobranom. »Njega volig naj-

vige «

volim tebe, mama«, mumljam ja, »ali me ti ne Cujeg «

»Ti me ne volig « vrigti ona. »Ti si pokvareno, zlo dijete «

Ja zatvaram torbu, grabim je, i kao bez due jurim iz kude.

Dolje, u utrobu podzemne zeljeznice, u usta podzemnog

New Yorka, puna vrudih kokica i omota od bombona. Jurnjava

vlakova, ljudi gto se zajedno njigu u znoju, neoprani, siromagni,

»Hoeu van, van, van«, mrmljam uz truckaranje kotaea, u

kojemu Cujem i majein glas kako na mene vrigti. Cujem je u

lupi kotaea, u oceanu, u pljuskanju tekuee vode. I uvijek je

Cujem — sve do danagnjeg dana.

»Mama — ja te volim « vrigtim. »Zaista te volim « I s tim rije-

Erna Theda nestaje u sredigtu mog ribnjaka, kao kamen gto stva-

ra beskrajne kolobare.

Lice mi je mokro od suza. I one padaju na kamen, na kojemu

sjedim, na kojemu svjetlucaju listidi liskuna.

»Majko « vrigtim

u zelenu lisnatu gumu.

»Majko «

I jeka mi govori da me je Cula.

I onda dolazi ono. Zemlja ispod mene — kamenje, tlo, kukci,

sve — najednom postaje prozirna, i tako sjedim iznad zvjezdanoga

neba.

Ispod mene su zvijdda — Orion, Veliki Medvjed, Mali Med-

vjed, Vlagiei. Ispod mene je beskonaena praznina i punina svemi-

ra. Nalet krvi u glavu govori mi da sad po prvi put vidim.

U

mome je miru beskrajna etivnost; u toj je aktivnosti beskonaean

mir.

Ja znam da su se

e

ks, ples hormona, blistanje puti, odbljesak

na grozdu, kap lanenog ulja, suza, terpentin, sve samo male

manifestacije tog nepromjenjivog beskraja u stalnoj mjeni. I shva-

Cam da bag taj beskraj moram vidjeti, i da bez trijeznosti nikad

ne bih imala

232

33

ERICA JONG

»Kucni u nebo i osluhni zvuk«, veli zenovska izreka. I ja

kucam.

»Majko «

dozivam je, kao Hamlet duh svog oca. »Majko «

A

zeleno mi lisde na drveeu gugtanjem odgovara: »Pst, Louise, i ja

volim tebe, i nikad near umrijeti.«

I potom tigina. ‘uma se opet smiruje do vlastitih zvukova:

SVEkENSKI BLUES

14



cvreak, list, pad lastavice.

Iz gume izlazi srna, u pratnji dva mala Bambija. Oni pasu i

grickaju niske grane i njdno grmlje, Jule svoje velike ugi, i spu-

gtaju svoje njdne papke, pa prilaze sasvim blizu mjestu na koje-

mu sjedim u svom uvjdbanom miru, na rubu ribnjaka.

Mama srna dolazi na rub ribnjaka i viri u nj, kao da gleda

vlastiti odraz, a onda se i bebe povode za njom, pa njdno sitnim

papcima lome suhe graneice. 'S'uma je 62ivjela od svakovrsnog

zivota — to su jeleni, rakuni, gljive, kukci, lieinke, zmije, crvi, lep-

tiri. »Priroda ee podnijeti i najpomnjiviji pregled«, veli Thoreau.

»Ona nas poziva da prinesemo oei i njezinu najsitnijem listu i

pogledamo njezinu ravnicu iz motriligta kukca.« To je kao da

se molekule slahi u razne oblike — sad u srnu, sad u mugkarca

ili enu, sad u lisce — reagirajuei na nekakvo boansko polje

sila, no kao da su svi ti oblici, na neki mein, jedno.

Dva divlja mala ljudska Bambija iskaeu iz gume, i vrigte:

»Marna « A srna i njezini Bambiji bivaju prognani, natrag u svje-

tlucavi zeleni svijet gume, izgubljen u svojim pjegama.

»Mama, gto to radig?« pita Ed.

»Nigta.«

»Zagto?« pita Mike.

»Zato gto je to najtde od svega„«

»Ona je eaknuta«, veli Mike Ed, »ali draga.« I onda me dola-

ze zagrliti na rubu univerzuma.

Ispovijed

411e ea a

Bessie Smith

a se jog nikad nisam ispovjedila na sastanku. Vidjela sam

kako to rade drugi — i pokugavala ih euti i ne euti — ali

sam se grozila napraviti taj smok. A sad je Emmie mislila

da bih to

trebala

ueiniti. Nisam Bak ni eitav mjesec bila trijezna.

Ja za to nisam Bak ni ispunila uvjete. Pa ipak, jednog sam dana

otigla na sastanak u svoju bijelu crkvicu, a onaj koji je taj dan

trebao govoriti, nije se pojavio.

»Tko bi ielio govoriti?« upitao je tajnik sastanka.

Moja

se

ruka digla i Cez mog znanja.

»Ja « ispalio je moj zdravi urn.

I prije nego gto_sm i shvatila gto se zbiva, ved sam sjedila za

klimavim stolom na nogarima i pred ditavom grupom, i istresala

svoju priCu zadimljenoj prostoriji.

Hodu li se ikad sjetiti gto sam to govorila?

Ispovijed je na sastanku kao porod, kao zaljubljivanje, kao

234

35

ERICA JONG

zemlja Jebanija. Tegko se sjetiti gto si einio, kako si govorio, pla-

kao. Rijeei se samo sipaju iz tebe, prgte ti izmedu usana — i onda

se, a da ni sam ne znag gto se dogodilo, eitav tvoj zivot promi-

jeni.

»Rodila sam se u sanduku u radionici kuluncaije na Eight

Streetu«, poCela sam, »od majke alkoholiearke, oca alkoholiCara,

SVE2ENSKI BLUES

Samo dalje. Samo dalje.

»Umjetnost je veza, ona je zatvaranje krugova, odzivanje uni-

verzumu. I ja, ako zelim cvasti, moram osjedati tu vezu, tu tjele-

snu vezu. Ili sam bar tako mislila. Trebao mi je mugkarac da

pokreee moju umjetnost, da je odobrava, da mi daje dopugtenje

za oholu zelju da budem 'iena i stvaratelj. A negdje duboko u



i tako ugla u zivot u kojem sam se morala snalaziti vlastitom

pameeu.«

Zastala sam i pogledala lica svojih slugaea. Gdje de te, osim

ovdje, itko saslugati? Ako voljeti znaei slugati, onda sam voljena,

iako to ne zasluiujem.

»Pritisak zbog tog snalaknja vlastitom pameeu bio je tako

oCajniCki teak da sam tu pamet pokugala izbrisati na svaki

moguei naein — travom, kokainom, drogom — sve dok ne bih

sasvim prestala osjedati... sve osim ljubavi gto mi je kroz prste

probijala na platno, sve osim bola duge gto se dine prema Bogu.«

Zatvorila sam oei i nastavila.

»udno je to, krenuti ni od eega, i izgraditi svoju buduenost

sa svojih deset prstiju, svojim °Etna, svojim umom — iako to,

naravno, svi radimo. No zato moramo stalno praviti skokove vje-

re. I moramo, prije svega, vjerovati u sebe. Ali kako da vjerujeg u

sebe kad znag da si lomno ljudsko bide, kad nikad ne znag kad

de se nadahnuee pojaviti a kad nestati, kad morag Cekati da ti

Bog probije kroz jagodice prstiju?«

Otvorila sam oCi; prostorija je jog bila tu.

»U svojim najbistrijim trenucima, pala bih na koljena pred

slikarskim stalkom, okrenula dlanove i zazvala Boga, Bozicu, svo-

ju muzu. Ali je uvijek bilo i dana kad nisam mogla moliti, nisam

mogla meditirati, nisam mogla slikati; i tada bih pokugavala

raspiriti vatru travom, vinom, kokainom — iii mojom pravom dro-

gom, mojom glavnom drogom: mugkarcima.«

sebi ja sam osjeeala da to dopugtenje nemam. OsjeCala sam da

svojom smionoku izazivam bogove. I tako bih se hvatala ljubav-

nika, kao da to sila dolazi iz njega, i nakon nekog bih vremena

povjerovala da je on, a ne ja, stvorio to djelo.

I tada, neizbjdno, on bi me poCeo zlostavljati. Ili bih ja poCe-

la zlostavljati samu sebe. Sasvim bih mu se bila predala, povjero-

vala da je bag on omogueio ostvarenje djela, i kad god bi on oti-

gao, mene bi hvatala opsesija, postala bib nesposobna za rad, za

meditiranje, za odnos s djecom i onda, naposljetku, kad bib od

sebe odgurnula posao, ako on ne bi bio tu, ne bih vine ni bila

sposobna za rad. A on, znajuei da sam se odrekla sve svoje

moCi, on bi me ostavio i potraio drugu '2"enu, koja je

koja postavlja jasnije granice, i uz koju se stoga osjeCa

sigurni-

j i m . < <

Sad sam se vee osjedala lijepo. Rijeei su tekle.

»Moj je alkoholizam moj hobi. Ja sam, kako vi to zovete,

'umjereni' pijanac. Nikad nisam izgubila sve — svoju kueu, svoj

automobil, svoj bankovi, raeun, svoju djecu. Nikad se nisam

zabila u drvo i zavrgila

I

na intenzivnoj njezi. Ali sam dopustila

da me preinlate — eak sam to i

trabla —

a dopugtala sam i da

me financijski siluju Kad u novinama vidim slike premlaeenih

siena, ja znam da sam jedna od njih, i da bi, da nije Bo'ije milosti,

i moje oCi mogle biti tako zaCepljene oteklinama, da bi i meni

sista mogla biti nateCena i playa. Ja se

osjec'am

kao premlaeena

Ja znam da sam pijana lupala glavom o pod do krvi, i

236

37

ERICA JONG

znam da sam, pijana, iskljueila noeu farove u nadi da cu sa sebe

zbaciti tegko breme zivljenja. Znam da sam troSila novac kao

pijanac, jebala se kao pijanac, i kao pijanac trazila nekog da

me zlostavlja. Znam da sam za preosjetljivost, za ekstazu, bila

spremna skoro na sve, eak ako bi to dovelo i do samouniStenja

— kao gto ponekad i jest.«

Zagledala sam se u plave oei iene eije me je lice uvijek tjegilo.

SVE2ENSKT BLUES

pretueenim 'ienama. Sjeeate se slika to 'iene u novinama —

kako se zvala? — koja je pustila da joj ljubavnik na smrt izmlati

njezinu djevojeicu? Ja se identificiram i s njom.«

Jedna po jedna, uznjihane se ruke pretvaraju u male plotune

rijeCi. Sve ono gto sam smatrala najuvrnutijim, najneobienijim,

najsramotnijim u onome gto sam isprieala, pripadnici su grupe

prihvaeali kao poznat osjeCaj. Nigta ljudsko nije strano. Nigta



»Ja sam u ovom Programu bila nevaljala. Doplovila bih i

otplovila. Kad sam prvi put prestala piti, dobila sam velik, velik

dar — novi niz slika. A onda je moj ljubavnik ispario, pa sam

izgubila do pod nogama i pala s ruba svijeta. Nikad nisam uspje-

la biti trijezna ni Citav mjesec. Nisam uspjela nzpraviti Cak ni prvi

korak. Ja stalno nijeCem svoj alkoholizam, govorim sebi da to

mogu i sama, da mi nije potrebna nikakva grupa, nikakav zatit-

nik. Cak sam i poSla i zaljubila se u vinskog kolekcionara da

samoj sebi dokasiem da ne dolazim u napast.«

(Smijeh u dvorani.)

»Sto velite na takvo odricanje? Tako sam zahvalna gto ste mi

danas dali da govorim, zato gto mi ljubav u ovoj sobi govori da

sve to necu morati obaviti sasvim sama. Ja eak ni ne zaslu'iujem

ovu ispovijed. Ja sam tek, i to jedvice, na prvoj stepenici.«

Zastala sam, spustila pogled i otkrila da su mi dlanovi otvo-

reni na stolu kao u molitvi.

»No dobro«, dodala sam, »mislim da sam se napokon uspela

na prvu stepenicu. I priznajem da sam nemoena, i predajem se.«

I potom se prostorijom prolomio glasni pljesak.

Vratila sam se sebi iz zemlje transa.

s

uma uzdignutih ruku ziba se kroz zadimljeni zrak.

»Izvolite«, velim razabravgi lijevu plavooku 'enu u koju sam

stalno zurila.

»Ja sam Mary, alkoholiCarka. I ja se uvijek identificiram s

ljudsko nije neoprostivo. Mi nismo ljudska biCa koja prolaze

kroz spiritualna iskustva; mi smo spiritualna biCa koja prolaze

kroz ljudska iskustva, da bi odrasla.

Pomislila sam na Kristovu poruku o praStanju, na Jobovu

poruku ljudskome rodu, na tvrdnju Thomasa Mertona da se naj-

dublji vjerski osjeeaji u biti ne daju prenijeti. Nemoguee je pre-

nijeti ono gto se zbiva »na sastancima«. Banalnost toga. Trans-

cendentalnost toga. Transcendentalnu banalnost.

Pa ipak to daje ploda. Ako se upitate kako i zagto, jezik yam

staje u usnoj gupljini i poeinjete sipati trivijalnosti.

Mokla se to, u krajnjem izvodu, svodi na prihvaCanje. Na

bezuvjetnu ljubay. Sastanci su jedino mjesto gdje eovjek ljubav

ne treba zasluziti. Zato gto nitko od nas zaista nije zasluiio da

bude voljen. A svi mi zaslukijemo da budemo voljeni. Voljeni

bezuvjetno.

•

Ljeto se vuklo dalje Czeleno, lisnato, celibatno. Puno Tho-

masa Mertona i Lao-tzua, Thoreaua, sastanaka, seansi kod Sybil-

le, i branja malina s_blizankama.

Poku'gala sam slikati, ali nisam imala puno sre6e. Motor je

nestao. Ljubav me grupe nije mogla pokretati onako kako je to

Cinio Dart. U meni je zavladalo nekakvo zatigje.

U mom su se Zivotu mugkarci uvijek pojavljivali kao nekak-

238

39

ERICA JONG

vom magijom. I to logom. Crnom, ako ne bijelom. Ali sad vise

ne. Dart nije nazvao. Danny nije nazvao. Silina je moje ielje za

Dartom posustala. I nisam ga vise mogla pukom keljom natjerati

da nazove. Usput, prva iena koja uspije usavrgiti to tehniku

zaslukit ee Nobelovu nagradu za kene. Kako stvoriti dinamit

golom silom kelje. Cekanje kraj telefona — to stara 'ienska zabava

— postat ee najgori od svih jada u suknji. Ono gto unigtava, to je

SVE2ENSKI BLUES

sati

voditi evidencija.) A u to doba nitko i nije brinuo o zarazi —

iako si mokla i trebala, znajudi Darta kakav jest.

Izbjegla si herpes. Izbjegla si — hvala nebesim a — i sidu. Imala

si jebenu sreeu sretno se jebuei. A sad je seks postao negto tako

bivge, da bi sad bila sretna da se imag zbog Cega

brinuti.

Ali tvoja

mjeseCnica — tvoje »mjeseCno cvijede«, kako su to zvali u doba

Vigee-Lebrunove i Adelaide Labille-Guidard, tvoj »stalni posjeti-



taj osjeaaj nemodi, taj osjeeaj da nad neelm nemag nikakve vlasti.

Digi u telefon. Natjeraj ga da zazvoni. Povuci staru pupCanu vrp-

cu i natjeraj je da pulsira.

Naravno da bi ga mogla i nazvati — kad bi znala gdje je. Ali je

on otigao u drugu zemlju, u zemlju za koju nemag vizu, u zemlju

ialjenja.

I tada, najednom, s ubodom bola, preskoCivgi jedan otkucaj

srca, ti shvaaag da \Tee dugo vremena nije nazvao jog netko —

da crveni telefon nije zazvonio, da nisi osjetila izvjesno tegko pri-

vlaCenje k zemlji: da ti kasni mjeseCnica.

U Cetrdeset eetvrtoj, tvoje mjeseCnice i tako nisu bile pouzda-

ne kao nekada. Ti si nekad po njima namjegtala sat, prema njima

vodila putni dnevnik: mjesec dana dugo putovanje mjeseCnicom

je poCinjalo i zavrgavalo — tim tragom crvenog flomastera, torn

grimiznom mrljom na bijelim stranicama tvog Filofaxa. »M-1«

obieavala si pisati za prvi dan. I »0« za znag vee gto. (Cudno

da nisi pisala »J«. Je li to ostatak stidljivosti?) I potom koliko

puta. I potom inicijale dotienoga kurca.

Ali s tim si vee odavno prestala, osjeeajuei da tvoja plodnost

nije vise tako pouzdana. Pet godina sa spiralom (nakon gto si

rodila blizanke) iskvarilo te do stii. Seks sa Dartom gest i sedam

puta na dan nije trebalo biljekiti. (Tko bi to, uostalom, i

mogao

Bilo je toga i previge da bi se o svemu moglo i

poku-

telj«, tvoj pad s krova — \Tee debelo kasni. I bradavice su ti

pomalo meke i nedvojbeno su vibe smede no rtileaste. A iz

pupka ti u picu teCe blijeda traka smedkastog pigmenta. Je li

moguee da si — u Cetrdeset Cetvrtoj — ostala trudna?

Mongoloidni blizanci

No jesu li Dartovi ili Dannyjevi? Ili od svakoga po jedan?

Jedan plavi Adonis? Drugi Celavi trgovac umjetnina? U analima

opstetricije-ginekologije dogadale su se i Cudnije stvari

Moj Bok Trudna Ali si potajno ushieena. U krvi ti se mije-

gaju uias i radost.

»ije je to dijete?« svi de pitati.

»Moje«, reei deg ti, smjegkajuai se kao Mona Lisa. Ti eezneg

za jednim djetetom, prisnim prijateljem koji ee izravnati snage u

torn njdnom boju s blizankama — je li moguee da de napokon

doei? Jer, znag, ako nisu mongoloidni blizanci, onda je deCko.

Vidala si vee majke s djeeaCieima, i zavidjela im na dosiivotnoj

ljubavnoj vezi. Djevojeice obo'2"avag — sestrice, kenice, klone tvoje

kosti i krvi i uterusa. Adz; djeCacima kudis — za zjenicom oka —

za malim penisom gto jagi na tvom materinskom koljenu, ukrude-

noj mugkosti u pelenama — za svojim djeCdeieem.

Sretna. Nema dvojbe koliko si sretna. Maternica, u jedanae-

stom satu svog kivota, zvoni kao sat s kukavicom.

Ljudi nazivaju. Ne Dart i ne Danny, ali zato Andre, Lionel,

stari prijatelj Julian iz Los Angelesa. Negto te vuCe da im ka."eg,

240

41

ERICA JONG

ali se suzdtiavag. I ne kdieg nikome. 6.k ni Emmie. Cak ni

Sybille. Niti odlazig ginekologu. Dobroj staroj dr. Letitiji Hyman,

koju u gall zovu lezbijskim ginekologom, a koja prakticira u Brid-

gewateru. Ona nosi Space Shoes i kovrdastu narandastu kosu.

Gradena je kao vreda grejpfruta i fivi s onkologinjom dr. Eleanor

Q. Oliphant. Ti se pita gto znadi onaj Q. Questa, Quintana,

Quisling, Quixote? 2elig im puno srede. I ljubavi. Dvjema starim

SVE2ENSKI BLUES

Do 3.00 ujutro sve je bilo gotovo. Sjedila sam na zahodu i

krvarila u gkoljku, i svijetlocrvena arterijska kry mijegala se s

tamnijim ugrugcima, i suze su tekle s krvlju.

Fascinirana, ti'asnuta, uhvatila sam veliki ugrugak na koma-

did bijelog toaletnog papira i pogledom potraila svog izgublje-

nog sina. Stavila sam maksi-uloak i otigla na mjesedinu pokopati

svog nikad rodenog mugkog nasljednika.



damama gto five slobodnim sivotom u svijetu koji nije stvoren za

U sivotu si stigla u fazu kad se divig svakoj feni koja se nije

predala u umrla. Koja se nije izopijala do smrti. Koja uzgaja stare

ruse (Mogus, Bourbon, Albu) izmedu hibridnih dajeva i sivo joj

se jebe gto svijet misli o njoj i o tome kako provodi svoje nosi.

Neka lezbijke cvatu Neka cvate maternica Kad bi 'iene vladale

svijetom, za svaku bi se rodenu bebu dobivala medalja, kao i za

svaki menopauzni miljokaz (A svakako bi trebalo dijeliti medalje

za svaku menopauzu koja nije zavrgila samoubojstvom.) Ved je

tegko i pretegko biti dobra curica i lijepa mlada sena — ali poku-

gaj biti stara i fensko u kulturi koja potonje mrzi jog vise nego

prve. Da siivi quixotidna Letitia i njezina ljubljena Quintana

Ali se ipak nisam odvezla u Bridgewater. Mosida sam slutila

ono najgore.

I tada, jedne vederi — ustvari sam sutradan odekivala Lionela,

da se spusti helikopterom u moj ogranak gume — to se najgore i

dogodilo.

Stajala sam u silosu, i zurila u skicu svojih blizanki (koje su

mrzovoljno pristale pozirati na podu usred krda ponija-igradaka

pastelnih boja), kad mi je naglo grdenje u utrobi reklo da se zbiva

negto zlo. Snagom sam volje suzbila grd, ali se on vratio. Otrdala

sam do zrcala u kupaonici, skinula suknju,ki jog se jednom zadiv-

ljeno zagledala u svoje krupne, okrugle sise smedih bradavica, u

trbuh sa smedim prugama. A onda sam se slomila i zaplakala.

Ponovno pun mjesec. Plavi mjesec. Padina gto se sputa od

silosa, divlja trava gto se njige, kosa neobiljeenih grobova. Pri

mjesedini kopam malu rupu i zakapam ga izmedu lidinki i golada.

Rodio se i umro, ili se nikad nije ni rodio — u demu je za-

pravo razlika, ako je sve jedno? Mjesec je mrtav, pa ipak daje

svjetlo. Dolph i Theda su mrtvi, pa ipak oni, kad im se svidi,

tegkim korakom gaze kroz moju connecticutsku gumu. Cak i

svi moji stari psi — Renascence, Robie, Tara — za kignih nosi

dolaze gmrcati na vrata silosa, i moljakaju me da ih pustim unu-

tra. I fivi i mrtvi ovdje su u iskonskom plesu. Vidovnjaci ih vide,

vidovnjaci ih duju. A mi se samo pretvaramo da ih ne dujemo i

ne vidimo, kako bismo ostali pri sebi. Previge gumova Prejaki

prijem I zato otfiltriramo mrtve i grlimo nod.

Zbogom.

•

Ulazim u sobu svojih blizanki i sjedam na rub Edina kreveta,

i promatram kako je disapie mile, i usnama joj pipam vrele obra-

ze. Potom se selim do Mikeina kreveta i nad njezinom usnulom

glavom izrid'em molitvu. I njugkam njen vrat — smedkast, pretpu-

bertetski, predmenstrualan, kao u gteneta. U nju ulijede duga nje-

zina mrtvoga brata.

Curice moje i kloni, u ovom Bete mi 'Zivotu i vi biti dosta. Ja

vas volim. A mom sparugenom penisu na mjesedini nije sudeno

da postoji.

242

43

ERICA JONG

5

SVE2ENSKI BLUES

»Maco « prva je rijee iz njegovih usta.

Blizanke se cerekaju i pretvaraju se da se boje. Natasha nate-

ze

ihericu u uhu. Lily najavljuje da ee za rueak, u roku pod

petnaest minuta, biti peCeni pilidi. A ja stojim zapanjena, odje-

vena u majicu optoCenu staklenim draguljima, kreaciji Lily

Farouche, u trapericama pripijenima uz tijelo, i s maksi-ulogkom

natopljenim krvlju Zandbergovih.



Lezi

mislim da to volim

(ili, to je dobro pitanje, mlada damo)

cexonaak frxdva

ado

;

ja

a.

Piano Red

0

d dugevnog razbudenja do posjeta Lionela Schaeffera

— koliko se doslovno mote shvatiti fraza »od subli-

mnog do smijegnog«?

Helikopter slijeee. Blizanke, Natasha, Boner, Lily i ja, svi tra-

m° pozdraviti tu kozmieku pojavu, tog putnika iz druge galaksije

— galaksije Molohove UFO na nagoj zemlji Wall Street dolazi u

okrug Litchfield

Zrak se muCka. Muekalica za jaja se okreCe. Bojim se da bi

mojim blizankama mogao odsjeei glavu, i zato ih zadtiavam.

Lionel ell° silazi iz svog helikoptera, odjeven u Turnbull i

Chungovo odijelo. Sa sobom nosi rukom radenu torbu za spise,

rad Cellerinija iz Firence.

244

»Dodi u silos«, velim i ostavljam Lily i Natashu da tetoge

pilota kavom i ugtipcima. Blizanke skakueuei odlaze, pa hihoeu

i udaraju se laktovima. Jog jedan dilber. Udvarae. One to smatra-

ju stragno smijegnim. A u svojoj zdravoj svijesti, to smatram i ja.

I u silos odlazimo. Pozivam Lionela da skine sako i kravatu,

no on to odbija ueiniti, moida jer zeli saeuvati tu formalnost, taj

kontrast izmedu Litchfielda i Wall Streeta.

Nudim mu da sjedne na viktorijansku sofu presvueenu crve-

nim bargunom, na kojoj mi inaCe sjede modeli ili — u proglosti —

lutajuei dilberi jebaekog zanata. (Bilo je vdino tucati se u studiju

— nekad sam tako mislila — kako bi mi kreativne vibre ostale

energizirane.)

Crveni bargun nije bez bijelih tragova, i Lionel to smjesta

opdia.

»ZloCesta curica«, veli on.

»To kod mene najvige volig«, odbijam udarac, iako me boli

maternica.

»Istina«, veli Lioner»Dobro vodig dijalog«, veli. »Pa se

pitam jesu li ti usta dobra koliko i jezik.«

»Kako u to mokg i posumnjati?«

»U redu«, veli-Lionel, »pokai mi svoja najnovija remek-dje-

la.«

Poeinjem premjegtati platna — dvostruki portret blizanki,

odbaeene Dartove filmske scene — pa izvlaCim tri najbolje slike

245

ERICA JONG

iz serije menada i kristala. Cudno je kako mi je, da poenem cije-

niti vlastita djela, potreban stranac u atelijeru. Kad sam sama, ja

samo trunem u svojoj hrpi kreativnog komposta, ne razmigljajuei

uopee o svom talentu, pa ti"iyam u samom procesu stvaranja,

nesposobna da ocijenim proizvod. Kad mi se u atelijeru nade

stranac, tek onda postajem sposobna osjetiti vrijednost djela.

Pokazujem Lionelu menade i kristal, i najednom zalim to mu

STIE2ENSKI BLUES

predsjedavajueih dama. Dobro bi ti dogao jedan mali provod.

Susret u gondoli i say taj dkz. Sto velig?«

»Mrzim

Veneciju«, velim ja. »To me odmah podsjeti na

Oscara Wildea i njegovu izreku da je to kao da u lijesu putujeg

kroz kanalizaciju...«

Lionel se smije.



ne mogu pokazati vise.

Lionel se odmiCe i baca pogled na platna.

»Mamma mth«,

veli. »Hoeeg li mi odmah prodati jednu, ali

da ne kakg Andreu? No daj, lutko, dam ti sto somova — McCrae

neee nikad doznati.«

»Lionel, on je tvoj najbolji prijatelj — i

moj agent. To bi bilo

amoralno.«

»Kad kakg 'amoralno', time samo pokazujeg koliko si stara.

Amoralno—

schmoral —

posao je posao. Andre ee uzeti — koliko?

?

Pedeset posto? Ja ti dajem

dvije stotine somova — zelenih. Moks

ih staviti u bankovni pretinac za crne dane. Ili se mokmo tram-

piti. Tko Ce znati?«

»Znat ee Andre kad je objesig u svom stanu — a znat ee i

Lindsay.«

Lionel lascivno dine obrve.

»Lutko — Andreu au red da si mi to

dala u nastupu strasti.

Zar mote traziti pedeset posto sperme? Ha? Ti svoje slike

smijes

dijeliti kao ljubavne darove, zar ne? A gto se tiee Lindsay, jebi je,

ili bolje, tko je jebe. Nju brine samo hoee li je pozvati na prijeme

s tim njezinim ljubljenim kosturima — gospodom Remson, gospo-

dom Basehoar, tom jebenom lakom princezom Tavola-Calda...

Sto me na negto podsjetilo: imam dvije karte vigka za bal Viva

Venezia u Veneciji drugi tjedan; hoe doCi? Kupio sam Citav

stol za deset somova — morao

sam — jer je Lindsay jedna od

»0, da«, nastavlja on, »slika. Dvjesto pedeset u plavoj kuver-

ti, i Andre zna koliko je i znao. Ili, ako ti je draw, mogu ti dati i

dijamant koji vrijedi dvjesto pedeset. No daj, Leila, lutko, gto u

tome ima zla?«

»Nema zla, ali...«

Ne mogu reei da ne dolazim u napast. I ne mogu reei da mi

ne treba to salate. Porezna mi sluka dahee za vrat zbog nekak-

vih lakih olakgica na koje me navukao moj stari knjigovoda, a

osim toga imam i problema na dohodovnoj strani, onih koje

svi umjetnici povremeno osjeCaju. A osim toga sam i blokirana

u kreativnom smislu. Kao i obieno. I ne znam otkud ee se stvo-

riti moje sliedeee platno. Ili moja sliedeea izloka. Lionel mi za

sliku nudi dvaput vige od mog uobiCajenog honorara — i to

bez provizije, i uz krasne ganse da zeznem poreznike. I zato dola-

zim u napast. Pa ipak zbog neeeg ne mogu. Voljela bih reei da je

to zbog moralnosti ili patriotizma, ali je zapravo negto drugo —

svojeglavost, tvrdoglavi Zandbergovi geni. Znam da Lionel preko

mene ieli potuei Andred,Cla sam jog jednom upala u mugku igru

moei, i istina je da ne zelim Lionelu pruiti to zadovoljstvo. Zlo

mi je yee od toga kako se mugkarci u tim medusobnim borbama

sluk '2'enama kao nijunima — i ne zelim se dati manipulirati,

makar mi to punilo &ep.

»Hvala, all ne, hvala«, 6ujem samu sebe. »Ali cu ulaznice za

Viva Venezia uzeti.«

246

47

ERICA JONG

»Ljudi, bag si meshuga«, veli Lionel, »ali talentirana. Ali slike

su ti grom.«

»Nisi ih pravo ni pogledao.«

»Tako dobre slike nije ni potrebno gledati«, veli Lionel.

A Lily javlja da je rueak na stolu.

RuCak je serviran na tratini na rustienom stolu od klada gto

ga je Dart napravio na poeetku nage idile. (Njemu iz povrgine

SVE2ENSKI BLUES

enu-umjetnika. Zato ito bih radije posluiila gozbu nego je nasli-

kala.

Sjedamo i zvacemo.

Lionel se zeza s blizankama.

Najednom se iz rukom radene firentinske torbe za spise Cuje

glasan bip bip bip,

i Lionel trei do nje, uz gkliocaj je otvara, pa

vadi mobitel.



vire hrdavi eavli — tipiena dartovska kreacija — a noge od brezo-

vih kladica jog su oblokne korom. Promatramo li to kao umjet-

ninu, ona je estetieki konfuzna — bag kao Dart — i u torn trenut-

ku, dok sjedim tako s niskim malim milijarderom koji mi ne

zagrijava krv, to me samo rastu'iuje.)

Rustiena gozba koju nam iznosi Lily upravo je krasna: peeeni

piliei s hrskavom koiicom, pire od mrkvice (da natjeram blizanke

da jedu povree), mladi krumpir u kori, svjek rajeice i bosiljak iz

nagega vrta. Obrok je postavljen na rukom vezene podlogke

duginih boja, uz njih su i laneni ubrusi u boji zimzelena, a sve

je poslukno u francuskom ladanjskom zemljanom sudu urege-

nom motivima mongolijera, iznad kojih je postavljen moto

»Je

suis libre«

ispisan finim potezima kista. (Te sam tanjure kupila

jednom u Francuskoj, kad sam bila puna hrabrosti da se razve-

dem od Elmorea, i kad mi se ueinilo da je u njima utjelovljena

sva moja smionost — koja je u meduvremenu pobjegla, jer su

moju mongolijeru probugili Dart i droge i alkohol.) Sredignja

su pojava na stolu plameni plavi razlieci. Posve sam svjesna,

dok Lily slate gozbu i doziva blizanke i Natashu, koliko sve to

zacijelo izgleda idilieno — napose putniku iz Molohove galaksije.

Umjetnik u svom prirodnom habitatu: Georgia O'Keeffe na svo-

joj mesi, Romaine Brooks s Natalie Barney u Villi Gai u Firenci,

Louise Nevelson u Maloj Italiji. A takoder je tu i zelja u meni da

svoj zivot pretvorim u umjetniCko djelo — a to je stupica za svaku

»Sto je bilo?« pita nepoznatog sugovornika.

Stanka, pa veli:

»Reci tom kopiletu da mu dajemo gezdeset pet dolara po dio-

nici — i ni centa vise. I ne bojim se nadigravanja. Ovo je igra

naprosto tako.«

Lionel govori dijelom zbog mene a dijelom zbog sugovornika

na drugom kraju nice. I on je ovisnik — ovisnik o preuzimanju

kompanija. Prepoznajem tu zagrijanost, u visoku razinu adrena-

lina; pokugavala sam naueiti kako se zivi u drukeijem stanju:

umjerenosti, zlatnoj sredini. Meni to izgleda dosadno, no znam

da se tu krije tajna zivota. U drugtvu koje slavi ovisnost, kako

mei zivot bez nje?

Lionel krupno koraea, i spugta se nizbrdo s telefonom, pa se

okreee i kordea natrag. Vidim kako mu se lice grei od bijesa. Bag

se bio spremao uzivati u rueku — kad ga je negto povuklo natrag

u njegovu ovisnost. Kako je telefon razorno orude Razornije od

strojne pugke ili volovskfg`a biea. Gozba se najednom pretvorila

u zuc.

On sjeda, proklire svoje 'Ake, ali je posve zaokupljen dru-

gim mislima, i ne osjeea okus nieega.

»'Sto je to nadigravanje?« pita Ed, kojoj nista ne promiCe.

»To je dobro pitanje, mlada damo«, veli Lionel, no u torn

trenutku telefon ponovno zvoni.

248

49

ERICA JONG

On psuje, ustaje, javlja se, i ponovno kora& niz tratinu, i

negto mrmlja u slugalicu.

Ja ga promatram, i razmigljam kako ee taj telefon skratiti nje-

gov posjet, i pitam se je li mi to uopde vdino. Jedno sam se vri-

jeme bavila magtanjem o vezi s Lionelom kao rjegenjem svojih

problema — no sad vidim da je Lionel, na svoj naein, jog manje

od Darta sposoban sjediti na jednome mjestu, od onog Darta

SVE2ENSKI BLUES

Bezdana jama sielja. To su nage vrijednosti, i to je svijet gto

smo ga mi stvorili. Nikad nam nevezanost nije bila potrebnija

nego sada.

Lionel juri kroz rudak, s uhom naCuljenim prema telefonu.

Kad smo napunili lica, vradamo se u silos, s uvijek spremnom

torbom koja uvijek mote zasvirati. Raspoloknje je dana uni-

gteno. Tu, na svom zelenom obronku, osjedam krdanje New



koji mi ponovno nedostaje u vrgcima prstiju, u utrobi. Jer je

onaj djeeak bio njegov — u to sam sigurna.

Kad god se prepustim magtanju o mugkarcu koji de me gtititi,

koji de me hraniti, uvijek vidim da je jog u goroj nevolji od mene,

da je odajniji, groznidaviji, jog ispunjeniji spilkima. Dart je stalno

nekamo letao. I Danny takoder, opet na svoj nadin. A sad Lionel.

Morat du nauditi sjediti sama. Nitko ne zna kako da me tome

naudi. Cak i ja — sa svojim gagavim polutrezvenjagtvom — kao

da sam spokojnija od svih mugkaraca koje znam.

Lionel stupa natrag, pa sve negto mrmlja i psuje.

»Ta jebena kopilad veli da dionice vrijede sedamdeset pet

dolara po komadu — ma ti su jebeni u glavu...« I vidim u njemu

muijaCko ludovanje za pobjedom, pobjedom, pobjedom, i pitam

se bi li ijedna 'iena htjela i i mogla brinuti o tome kao gto on bri-

ne. 2enarna se iivo sere za takve pobjede — ili sam bar ja takav

sludaj. Ja volim plodove novca kao i svi drugi — kude, automobi-

le, odjedu, mod, samostalnost — ali se nekako osjedam i slobodni-

ja i sretnija kad ne radim po narudibi, kad radim za ljubav a ne

novac. I sretna sam gto sam odbila Lionelovih dvjesto pedeset

tisuda. Mo'ida je to ludo, ali je lijepo znati da stjecanje stvari

nije prvo na listi mojih prioriteta.

Pa ipak znam da se moja strast prema Dartu ne razlikuje bag

puno od Lionelove strasti za preuzimanjem kompanija ili

Andreove za preuzimanjem umjetnika. Trogite, trogite, trogite.

Yorka. I osjedam zelju da Lionel ode da se mogu vratiti sjedenju

na svom ribnjaku, ne radedi nista i radedi sve.

Lionel olabavljuje kravatu, i napokon skida sako.

»Lezi, mislim da to volim«, veli grleei me. Ja hihodem. Sve je

to tako gagavo — ponuda za sliku Andreu iza leda, nadigravanje,

obavezno udvaranje. Ja stalno trdiim ljubav na sasvim krivim

mjestima.

»Zagto se smijeg, lutko?« pita Lionel.

»Zato gto je sve to tako blesavo.«

»Sto to?« pita Lionel, povrijeden.

»2ivot.«

Razmigljam o tome, kad mugkarac i 'ena zajedno legnu, kako

on razmiglja o pobjedi a ona o ljubavi, i zato to nikad nese gti-

mati. Nikad. Dva bi spola mogla biti i dvije razlidite vrste.

»Reci gto ti je u glavi«, veli Lionel.

»Samo kako nemamo dovoljno vremena da to obavimo kako

treba. Tvoja de torba zap:lgtati. Utrdat de moje blizanke. Treba

nam ditav vikend, ditav (jedan.«

Lionel me mazi po vratu. ja razmigljam kao zena. Mugkar-

cirna nije nista drak no pojebati i pobjedi — napustiti primordi-

jalnu gpilju i vratiti-se nadigravanju. 'ena je to koja zeli vikend ili

ditav tjedan.

Lionel me _WU.. Njegov je poljubac zadudujude vlazan i

topao, strastven, dubok. Igra mi se dojkama.

250

51

ERICA JONG

bih ti dati sve«, veli on, »bag sve.«

Sputa ruku i poeinje otvarati glic, i tad se torba za spise

ponovno oglasi piskom.

»Vrag neka ga nosi«, veli bacajuei se prema njoj.

S jednom rukom na glicu a drugom na telefonu, on nastavlja

svoje nadigravanje.

SVE2ENSKI BLUES

»Lutko, moram iei«, veli mi sasvim nepotrebno. »Vidimo se

kasnije.«

Meni se trbuh gra Treim promijeniti ulo'iak, pa ga poljubiti

za rastanak i otpratiti do helikoptera.

Shvaeam da se u ovakvom stanju i tako ne bih mogla seksati.

Koga to pokugavam obmanuti? Lionel se breca na pilota, koji se

sun& na travi. On skaee poput poluroba, gto i jest:



To je svijet gto su ga oni stvorili, svijet u kojem seks stalno

prekidaju nadigravanja, i oni to vole. On demoralizira Cak i ljude

poput Darta. Oni 'five radi jebanja, pa ipak se zbog ljudi poput

Lionela osjeCaju kao zigoli. I gdje je odgovor? Tko to zna?

»Reci kopiletu da Cu mu otfikariti jaja«, govori Lionel, vjero-

jatno svom advokatu, ili struenjaku za nadigravanja, iii nekom.

Dok govori, erekcija mu se povlaCi. Fantaziram da mu ga

pugim dok govori preko telefona, da postavim "ensku mod protiv

mugke, alt. se svladavam — i to ne samo zato gto me boli utroba.

Zbog nastojanja da ostanem trijezna te su mi igre postale manje

privlaene no gto su nekad bile. Jer u svojoj seksualnoj igri vidi

vlastiti glad za moeu i dominacijom. I vidim sebe u Dartu —

kao Donnu Juan, kao Donnu Giovannu. Poeinjem prozirati vla-

stite trikove. Lijep je dio seksa Cista tagtina, zar ne? Ti slatki trnci

kad navodig nekoga da se u tebe zaljubi, narcistieka zelja da te

netko

ikad to prije nisam uvidala, ali sad to sasvim sigurno

vidim. Kad jebaCina uspije, pobjeduje prirodin narcizam. Jog

jedna beba za njezinu momead. Da, momead. Ali, nadrnudrivgi

nju, vjerojatno smo nadmudrili i sami sebe. Bog je ljudskim

bieima dao previge umne snage i nedovoljno mudrosti i suosjeCa-

ja — u tome je tuna istina. Otfikarena jaja, doista.

Lionel negto frtlja, pa povlaCi zatvarae" jednom rukom, dok

drugom drzi telefon.

»Budi tamo u roku jedan sat«, gunda on.

»Da, gospodine Schaeffer. Odmah, gospodine Schaeffer.«

Pilot je lijepi plavi shagetz,

dvaput vigi od Lionela. Lionel

pred njim oeito vat

.

izigravati gazdu. Zacijelo su kozaci koji su

mu silovali baku shall tom pilotu — i on im to nije zaboravio.

Rotor se poeinje okretati i brutalizirati zrak iznad moje meke

zelene padine.

»Nazvat du te sutra « veli Lionel, izgovarajuei staru mugku

reeenicu.

Zagto se, pitam sebe, uopee trude? Rijetki su oni koji i

stvarno nazovu — i °hien° su to oni koji to nisu obeeali.

Te nodi, i dalje krvaredi, pokugavam nazvati Darta. Zovem

Los Angeles, i pokugavam najprije s novim brojevima na poziv-

nom 213, pa potom s novim pretplatnicima u dolini (818).

Nemam sreCe. U Citavom girem gradskom podrueju Los Angele-

sa ne uspijevam mei nikakvog Darta, Dartona ili Tricka Donega-

la. Razmigljam da li da nazovem broj one njegove drapaeoze, no

onda shvaeam da ga nikrnisam ni imala. Ja zapravo ne znam ni

kako se ona zove.

Ali da sam imala

ikakav

broj, ja bih zvala i zvala i zvala do

duboko u nod, i 6elcala da netko digne slugalicu, i da je spusti,

pa bih ponovno zvala i ponovno eekala. I napokon, sva oCajna,

nazivam broj srarih Donegala u Philadelphiji. Telefon zvoni i

zvoni. U onim vjeCnostima izmedu signala, pred °Etna mi se

252

53

ERICA JONG

TIE'2ENSKI BLUES

ponovno odigrava eitava naga veza. Napokon se netko javlja. To

je Dart i veli »Halo«.

Treskam slugalicom i odlazim u krevet, dok iz mene lipti krv.

16



Praznokrevetni bluz

ki

,e / v e t m

lexcexien

aye/ient (tai

Lciecie/xe

Jain euctin mki

J. C. Johnson

S

ada, kad znam gdje je Dart, on me poCinje opsjedati kao

da se nisam nikad od njega ni oslobodila. Pa i nisam. On

mi i dalje redovito dolazi u snove. Da spolna strast nije

tako silna veza, Bog je ne bi izmislio kao ljepilo izmedu dva

biea tako razliCita kao gto su to mugkarac i 'iena. Moj je dugevni

mir odnijela voda. Dart se vratio u moj 'iivot.

To se dogada iznenaeo kao napad u zoru, to je svojevrsni

seksualni Pearl Harbor. Samo sam mu Cula glas s druge strane

'iice, i veC ne znam za sebe.

Vrtim se i bacam po postelji, i razmigljam kako bih lako

mogla uskoCiti u auto i odvesti se tamo gdje je on. U Phillyju

bih mogla biti yeC za

6

etiri sata, ako bih vozila kao da mi je

vrag za petama. I prisje&m se svega lijepog — njegovih ljubavnih

254

255

ERICA JONG

pjesama, o tome kako se prema meni odnosio divlje zagtitniCki

kad bi me prepoznali ljudi na ulici, njegove ljubavi prema blizan-

kama.

Lijep pokugaj. A zapravo sam na njih bila stragno ljubo-

morna, i kako su rasle, sve sam se vise bojala da ce ih zlostaviti.

Ali bilo je zgodno, u mojoj Cdnji za njim, na sve to zaboraviti.

Moja je zdrava svijest pobjegla iz krletke. Osjeeam njegov miris;

SVE2ENSKI BLUES

mi, dok bi me jebao, u uho pjevugio pjesme Bessie Smith,

Thom bi citirao Johna Keatsa, Johna Donnea i Johna Miltona,

i to na klaftre — sve te Johnove; a on je volio i Browninga i

Byrona i znao skoro napamet

Childe Harolda i Don Juana i

Prsten i knjigu. Elmore je volio

Cantos

Ezre Pounda. A Dart,

Darth, D'Artagnan, Darcy, citirao je Shakespeareove sonete i

Nerudine ljubavne pjesme. ‘-to vrijedi ljubav ako se ne mok pre-



i vidim vitice dlaka na njegovu trbuhu.

Isadora: Oprosti mi, all ako jos jednom spomend te proklete

ili taj posrani miris, ja cu...

Leila: Zavrgtati?

Isadora: Znam to p riOu o mirisu... Moida sam iz svega toga mogla

napraviti knjigu o nju2skanju i ceskanju i pas

s'tedjeti citatelja besmrtne pro-

ze.

Leila: Dobra ideja

Prisjeeam se Dartove njdnosti na poeetku nage veze:.igih

popodneva u krevetima diljem svijeta — hotelskih apartmana,

kolica sobne podvorbe, kreveta s razbacanim donjim rubljem,

krinki, bieeva, hrane, sperme. Pokugavam se sjetiti i svih grozota

— njegovih cura, fotografija, raeuna, okrutnih reeenica od kojih

su mu se krivila usta — ali ga ne mogu mrziti. Za veliku je ljubav

dovoljan i samo jedan veliki ljubavnik: objekt mok biti banalan

kao Lolita ili gospodin Fullerton. Samo gto ljubavnik mora biti

velik. I za ljubav je dovoljan jedan. Jedan koji de davati i jedan

koji ee primati. A primatelj mora imati izvjestan

je ne sais

quoi.2 1

I ne smije biti sasvim ligen garma. I ne smije biti sasvim

bez poezije. (Dart je tako, primjerice, svoje ljubavne poruke —

slane na bezbrojnim eestitkama, u maniri njegovih roditelja —

potpisivao s D'Artagnan, Darth V. ili g. Darcy.) Priznajem da

nikad nisam mogla voljeti mugkarca koji je nepismen. Snack bi

21

fr., ne znam gto. (Op.pr.)

toad u rijeei?

Opet sam sva u vatri. Ponovno svedena na naprgnjak pepela.

Ponovno sagorjela.

Oprljila me rijee »Halo«. Ako to mok ueiniti jedna rijee,

kako se smijem odvaiiti da Cujem dvije? Ili tri Srce mi gori

kao Shelleyevo na onoj plazi u Livornu.

0, Dart je imao izvjesno

je ne sais quoi,

to da. Njegov smije-

gak, njegova njdnost — ili je to bio naprosto njegov kurac?

Zaljubljuju li se 'ienke nage vrste samo zato gto ih je netko dobro

izjebao? Postupa li narav s nama bag tako? Je li to ona tajna koju

Don Juan zna? Poeesto se pitam zagto drugi mugkarci, fini

mugkarci, dosadni mugkarci, ne nadu malo vremena i daju si

truda da prouee

Kamasutru

i druge raznovrsne tekstove o ljubav-

nim tajnama. Jesu li oni nesvjesni vrijednih nagrada koje ih Ceka-

ju ako ienu dobro izjebu? Ali glavni su obavljatelji ljubavnog

umijeea zigoli i grebatori. Kakve su lude fini mugkarci kad ne

uee od njih

Ili oni preziru goli sea (Kao da seks ikad mok biti »gol«.)

Prava ce iena mugkarca vige voljeti zbog njegova kurca nego gto

bi ga ikad mogla zbog njegova nadigravanja ill bankovnog raeuna

— pa govorili

to im drago.

Razdirana izmedu ielje da ga ponovno nazovem, da se odve-

zem do Philadelphije ili se Citavu noC okreCem po postelji, ja

ustajem, odlazim u svoj silos, i otvaram — kao da sam Pandora

256

57

ERICA JONG

gto otvara

svoju

kutiju - kutiju uspomena na Darta, koju sam

bila sakrila (od same sebe ) iza kutija s eavliama za napinjanje

platna, krpica, okvira i limenki sikativa.

Otvaram je drhtavim prstima. Vee samo dizanje poklopca -

to je kutija Bendel'sa - izaziva silno lupanje srca.

Tu su polaroidne studije za Dartove filmske scene - Dart gol,

i mage kurcem (taj je deeko bio spreman za sve); Dart u kuhinji,

SVE2ENSKI BLUES

I tad zvoni telefon u atelijeru - onaj tajni, onaj od kojeg broj

imaju samo Dart i Emmie.

Tram i diem slugalicu.

»Halo?« velim.

'kljocaj. To zove Dart. Privueen silom rezuckanja njegovih

slika. Crna magija. Duga uhvadena na komadieu fotografskog

filma. Veza uspostavljena. I prekinuta. .kare kojima magem odsi-



gdje stavlja kurac na panj i die sataru, tobok da ga odsijeCe;

Dart gol, s dignutim, sprema se pojebati nevidljivu fotograficu.

A onda su tu i sortirane Cestitke - pisamca ljubavi, pa

pisamca isprika nakon svade, zgdivana ukrasna kitica (jedna

od kojih je i ona s onog fatalnog Dana zahvalnosti s njegovim

roditeljima). Pregledavam te artefakte uzbudeno i smeteno - ali

takoder i sa sumnjom i nekom novom distancom. U tom je Dar-

tu negto perverzno i nezdravo. Posebno me uznemiruje polaroid

na kojem die sataru nad kurac. Kao da je spreman na sve, samo

da privuee zanimanje. Dok su u kudi moje djevojeice, tog Covjeka

zaista ne mogu vise pozvati u kudu.

Dok mi srce puca, uzimam sve te fotografije, razglednice,

osugeno cvijede, pa ih poanjem slagati u kolaz. Kako me sve

vise obuzima nekakav bijes da tu ljubavnu vezu pretvorim u spo-

menik, kako groznica raste, dohvadam gkare i ljepilo pa poeinje

rezati, lijepiti, pa eak i packati po tim krhotinama i komadidima

svog zivota s Dartom.

Pandorina kutija,

tako to zovem, dok me

sve vise obuzima bijes da iz svog zivota napravim

Kad bi Dart vidio taj kolaz, bi li ga volio ill mrzio? Tegko je

to redi. Bi li to potvrdilo nag rastanak iii ga zalijealo? Dart je

toliko narcisoidan da skoro mislim da bi mu se to

svidjelo.

Pro-

lazi me drhtaj pri pomisli da mi je Cak i u torn trenutku vise stab

do mojega rada nego do ljubavi. Kad bih morala birati, drai bi

mi bio model od ljubavnika - no je li bag tako?

jecaju Dartu kurac. Nehotice?

A zatim se vradam svojoj Ceinji. Osjedam bol u jagodicama.

U trbugnoj gupljini nekakav Cudan osjedaj. Ljubav? Ovisnost?

Najednom jedrim ulicom u Dubrovniku. Uzimam ljepilo i Dartu

vradam njegov kurac.

0, Bok - hodu li se ikad vratiti sebi? Ceznem da se zalju-

bim, no ljubav unigtava - a nista manje od toga i ne osjedam

kao ljubav ‘to je netko gorljivije nezavisan, to vise eezne za

samounigtenjem. Boj se nastavlja. Boj izmedu ljubavi i ropstva.

Ja Ceznem da se dadem, da se vratim, da se ponovno dadem.

Dok po dasci slakm odrezane komadiee Darta, dok ga slakm

i razlakm, vojujem sa samom sobom. Sto bih ieljela vise? Vlast

ili ljubav? Moe ili ljubav? Zar se to dvoje iskljueuje? Ili je to tako

samo kod mene? •S'to to znaa biti umjetnik koji na sve komadide

svog Z'ivota gleda - sasvim doslovno - kao na materijal? Je li on

zbog toga osuden na nesreeu,

e to, na koncu konca, jedino

blaknstvo? Ne znam relgovor ni na jedno od tih pitanja.

Znam samo da pokugavam nauati voljeti i sama to pitanja. Jer

su ona sve gto imam.

Diem slugalicu-

- zovem - aii ne Darta, nego Juliana u Los

Angelesu. Juliana, koji vjerojatno sklada elektronsku glazbu za

jog jednu svoju svemirsku operu. Juliana, koji toliko slici Albertu

Einsteinu - sa svojim busom snijeinobijele kose, sa svojim veli-

258 59

Il

ERICA JONG

kim, iskriCavim oeima — da ga ljudi zaustavljaju na ulici i pitaju

ga je li on zaista Einstein.

»E=mc2«, uvijek im odgovori Julian, i tako iz zbuni jog vise.

»To de ih naueiti pameti«, gap& mi Julian, i namiguje kao

vilenjak.

Juliana obo'iavam vee godinama. Julian je moj pajdo, moj

duhovni voda. Velim sebi, ako ne dobijem Juliana, smjesta cu

SVE2ENSKI BLUES

»Leila — morala bi oCekivati da eeg Darta oplakivati bar

malo.

Pa bila si s njim pet godina.«

»'Za mrtvom ljubavlju zaljubljeni neka place dvije godine'«,

velim ja, citirajuei »Ljubavna pravila«.

»Ali on nije umro, zar ne?« pita Julian.

»Ne. To je samo citat iz kodeksa otmjene ljubavi gto su ga u

trinaestom stoljeCu sastavili trubaduri.«



nazvati Darta. Ali je Julian kod kuee.

»Kako smo, najljubljenija moja gospo?« pita on.

»Najgore. Grozno.«

»‘Sto je bilo, lutko? «

»Ja ne znam da li slikam ili zivim. Ne znam ubijam li Darta ili

sebe. Upravo sam napravila kolai od krhotina svojega zivota — i

sad sam u

koldiu; i ne mogu van.«

»Poznat mi je taj osjeeaj«, veli Julian.

Preprieavam prieu posljednjih nekoliko tjedana — Dart otigao,

sastanci AA, pravi milijuner, neuspjesi, kako vidim sebe da sje-

dim na kozmosu, pa posao, iivot, mute svega toga.

»Isto je to i sa mnom, kad se zakljueam u kueu, jer me davi

rok. Spavam tri sata, odem pod hladni tug, pa tri sata prekam po

sintesajzeru. Prekanje, spavanje, spavanje, prekanje, sve dok vige

ne znam gto sam — glazbena zica ili eovjek — a to mi nije eak ni

vaino. To je blaknstvo. To su muke. Pa ipak, to i ne mokmo

birati. To je ono gto moramo raditi. Ali ti si bar umjetnik. A ja

sam samo stara kurva, koja rmbaCi po sintesajzeru da dobije svo-

ja dva bijedna milijuna godignje. Dobro plaeena flundra. Ne tako

dobra kao zvijezde koje se trzaju na moju glazbu — ali gto da radi

siroto momCe?«

VeC sam Julianov glas daje mi osjecaj da sam se vratila svojoj

zdravoj svijesti. On me razumije — moj rad, moje opsesije. Kakav

je blagoslov imati takvog prijatelja.

»Vidi vraga«, veli Julian. »Kad ne znag gto deg, citiraj truba-

dure. Eto zagto te volim.«

»Julian, hodeg li mi praviti drugtvo na balu Viva Venezia?«

izleti mi iznenadae iz vedroga nebj. Mislila sam da to zamolim

Darta, ali sad mi je najednom jasno da to

moram

pitati Juliana.

Julian oklijeva. Boji se u to uskoeiti, boji se da Cu ga povri-

jediti. Julian se gtiti od iivota svojom duhovitogeu, svojim gtoso-

vi.a, svojom kuenom izolacijom, skladanjem. On skoro nikad

ne

izlazi.

»Julian, toliko mi dugujeg — u zamjenu za onaj popis potrep-

gtina.«

»Kakav popis potrepgtina?«

»Onaj koji sam ti dala kad si umirao od gladi jer je otigla Cri-

stina.«

»0 — to.«

»Htjela bih da me zauzvrat povedeg na ples. Mislim to

ozbiljno.«

»S tobom se zaista trko pogadati«, veli Julian i smije se.

»Mislim to ozbiljno. Morag mi obeCati.«

»Daj mi da malo razmislim«, veli Julian, »pa cu te nazvati.«

Potom svira nekakav sablasni akord, pa spugta slugalicu.

Vraeam se svom kold2"u na temu Darta — Pandorinoj kutiji.

260

61

ERICA JONG

Da li mi se to samo prieinja, ili mi Dart zaista namiguje? Zbilja

izgleda kao da to Cini.

»Nazovi me«, kao da govori. »Nazovi me.«

•

Sto je to u stvaranju gto u Covjeku budi istodobnu zelju za

unigtavanjem? Indijci su imali pravo glede Kali – koja je stvara-

SVE2ENSKI BLUES

od prisnosti, od vezanja, straha od padanja, straha od letenja,

straha od jebanja

Lijepa prva zajedniCka veCera, pa uzvratni susret, pa kino,

kazaligte, sigurni kondomirani seks na Cetvrtom sastanku, bez

razmjene tjelesnih tekueina, pa se vraCaju u svoj Filofax, kao

da ih polakm medu svjek Ciste plahte bolniCke postelje.

emu ta gnjavaa? Zagto naprosto ne ostati tu, na ladanju, i pre-



laeki element i razaralaeki element sjedinjen u jednoj stragnoj

bozici majci. Dok rezuckam i lijepim i premeeem komadide svo-

jega zivota, osjedam se kao Kali. Kad bih se usudila, dodala bih

koldiu i krvavi ulozak, skupa s Dartovim odrezanim (i vraeenim)

kurcem.

Kako bi se inaee Covjek usudio stvarati, kad se ne bi usudio

unigtavati? Ludost je ona ista ludost, ta groznica u krvi, ponos

zbog stvaranja svijeta ni iz Cega. U groznici, izludena, ja gledam

u izreske i komadide kojima se igram eitav dan, i u glavi mi bub-

nja. Pile mi se u sljepooeicama trzaju. I boli me grlo. A boli me i

vrat. To nije negto gto bi se dalo izlijeeiti za jednu no u krevetu

s pravim mugkarcem.

Odlakm gkare i odlazim do Rolodexa, i poeinjem ga listati.

Kakav je to spomenik promjenjivosti Pola je telefonskih brojeva

zastarjelo; oni koji se nisu razveli ili se poknili, u meduvremenu

su umrli Kakvu stopu smrtnosti odrdiava Rolodex Uzimam

Filofax (gdje driim imena posebnih, prisnih prijatelja: »bliskih

osobnih prijatelja« kako to vele u Hollywoodu – kao suprotnost

'emu? »neosobnim« prijateljima?) i listam sad kroz

to: kroz svoje

stare deeke, zaboravljene mukve dobrih prijateljica iii zaborav-

ljene mukve zaboravljenih prijateljica Sve to ne obeeava bag

nigta Pravim mall popis potencijalno jebljivih mugkaraca u

svom Rolodexu i Filofaxu – i srce mi tone. Koliki se problemi

kriju iza svakog od tih imena Kakve neiskazive dubine straha

tvarati svoj iivot u kolai?

Poeinjem rad na kompoziciji

Seks u doba side,

koja se temelji

na svim mojim zastarjelim stranicama iz Filofaxa i karticama iz

Rolodexa. Na golemoj fotografiji, koji prikazuje Darta kao

rock-zvijezdu, poeinjem slagati stranice Filofaxa, kartice Rolode-

xa, stare

Playbille,

jelovnike, pa zatim ponovno Dartove polaroi-

de. Izrezujem

Playbille

i jelovnike u senzualne, eak genitalne

oblike, razudujem polaroide, pa eak i u samo sredigte kompozi-

cije lijepim jedan ntheasto umotani Excita kondom. Prolazim

kroz hrpe starih magazina, traim onaj u kojem je ona zapanju-

juea slika 'iene koja se neduno masira po vratu vibratorom falu-

snog oblika. I glasno se smijem tom ldinjaku. Dok mijenjam i

premjegtam izrezane komadiee, sanjam o lijepom mladom pastu-

hu kojeg bih mogla pozvati onako jednostavno kao gto se poziva

maser.

Kakav bujni posao za marljive kreativne 'iene Na sidu testi-

rani pastusi za kreativne 'ene (ili preposlene direktorice) koji se

ne zele emotivno vezati.41 naravno da to ne bi iglo. Veeina 'iena

ne zeli pastuhe, ma koliko bili testirani na sidu – jer zele

ljubay.I

zele

romansu.

I zbog toga taj posao ne bi nikad upalio.

Ne bi upalio ni.za mene —bez obzira koliko privlaena bila

fantazija. Ja se mogu

pretvarati

pred samom sobom da

zelim

pastuha, no vaj, ono gto zelim zastragujue je sloknije od toga:

ja zelim ljubavnika, partnera, prijatelja, tatu, bebu. Pastuh bi

262

63

ERICA JONG VE2ENSKI BLUES

bio negto prejednostavno — Cak i kad bih imala i najblaieg pojma

gdje da ga nadem.

I tako nastavljam praviti kol4 kao opsjednuta, sve se na-

dajuei da de sva strast i energija i pouda uei u papir, da de

sva blokirana sperma uei u ljepilo, i da de slike titrati kao orga-

zam, dosiivljen lako i istinski. Taj bih kolai mogla nazvati i

Pra-

znokrevetni bluz.

I mogla bih ga posvetiti Bessie, Bessie Smith,

carici bluza, svojoj heroini.

17



Leila i noeni iivot

g

do-n s

-

e/ita

i, /2 6-nuarIca/yea

Ito friviw je 4 dna

L

c; ti

,a7:"(int ''ena 24a 4i

,

a/Zi mailhawa

frolio je 4 dna

a

,

vd radii I fro/tadoie,

y .dna Ja4 n

Freddie Spruell

0

Wayneu Riboudu nije se eulo sve od one veCeri kad se

izgubio u jatu guskica u onome motelu, negdje u

apsurdnim predgradima New Yorka. I onda, najed-

nom, eto ga na telefonu, kako me salijeCe kao da se nikad nista

nije dogodilo. Mugkarci iroii bi povremeno znali nestati tjednima,

da bi se potom ponovno pojavili, nekad su me mistificirali. Sad

znam da ili bjeie pred intimnostima ili da ganjaju druge 'ienske —

gto se, naravno, svocIi na isto. A Naynea sam ostavila zato gto je

bio pijan — no jesam li?

Koliko mi se puta u 'Z'ivotu dogodilo da je mugkarac koji je

vee pao na mene naprosto zdimio i zaveo drugu '2'enu — tek

264 65

ERICA JONG

toliko da dokaie da se nije dao uloviti? Istina je da sam to Cinila

i sama, i znam kako se zove ta zvijer: strah od prevelikog zbla'a-

vanja. Jesam h ostavila Waynea, pitam se, zato gto je bio pijan ili

zato gto je u meni pobudio negto od Cega sam se uspaniCila?

Nikad to neCu doznati. Poslije AA, sve je u mom 'iivotu dove-

deno u pitanje. I sad ne znam pijem li zato da bih imala ispriku

da mugkarcima padam u krevet, ili padam mugkarcima u krevet

da bih imala ispriku da pijem. Ja ne znam jesam li ja ovisnik o

SVE 2ENSKI BLUES

Spremamo DARTA u moju gardiu, Charlie odlijede, a ja se

nalazim s Wayneom u njegovu potkrovlju na La Guardia Placeu.

Ja na sebi imam grudnjak od crne Cipke u Madonninu stilu,

traperice od crne koze, crne sado-mazo sandale s visokom potpe-

ticom, i crnu motociklistiCku jaknu gto je nekod pripadala Dartu.

Moja je kosa divlje razbarugena voZ"njom s ladanja, i ja je ne

Cegljam. Obuzima me onaj ludi, poluhisteridni osjedaj, koji mi

inade dolazi kad radim kao luda i kad me prekine ono gto se



cugi iii kurcu — ili i jednom i drugom.

A sad me Wayne zove da probanCimo u New Yorku. Jesam

li dovoljno trijezna da to obavim bez piCa?

»No daj, Leila — ne vidaju to ved tjednima.

Umrijet Ceg u torn

jebenom silosu. Daj da probanCimo — u stilu samog cityja. Nedo-

staje mi tvoj hihot.«

»Kako da kaiem ne nekome kome fali moj hihot?«

»Nikako, lutko. Osim toga, sve plaCamo iz mog d'iepa. Bit de

bomba.«

»Uzeli su mi dozvolu.«

»Ha A mislila si da ja

ne znam voziti Ja Cu voziti«, veli

Wayne.

»0, ne, neCeg. Nikad vige.«

»Onda sjedni na vlak iii nadi vozaCa.«

»Sto da obuCem?«

»Crnu kohl.«

»Sarno ne zaboravi da vise ne pijem i ne trogim drogu.«

»Imam ja i

drugih

opojnih sredstava, lutko«, veli Wayne.

»Nigta se ti ne boj.«

+

•

Ostavljam blizanke s Lily i unajmljujem vozada — vitkog mla-

dog crnca koji se zove Charlie — da projezdim kroz Connecticut

u DARTA.

smatra normalnim zivotom. (Kao i obidno, ja ne znam slikam

li ja

»Poljubi me«, veli Wayne. Ja ga ljubim i osjedam vonj cuge.

Iako sam se uspalila, to me iskljuduje. Govorim sebi da jog malo

krvarim, pa da bi seksanje moglo biti opasno. S obzirom da sam

prestala piti, moji mi seksualni signali sporije pale. Moja zdrava

svijest kao da sve vise i vise preuzima komandu. Kakav je

crock

govana ta trezvenost Zbog nje sve gto je nekad bilo lako, najed-

nom postaje tako

Wayne me vodi kroz prometnu ljetnu nod prema East Villa-

geu. Ulazimo u negto gto izgleda kao skladigte mesnice, prolazi-

mo kroz dvostruka ieljezna vrata, i nalazimo se u velikoj prosto-

riji s preklopnim stolicama. Na svakoj od njih netko sjedi. Wayne

i ja stajemo uza zid kraj vrata.

Publika je ridet tipova iz East Villagea, periferijskih odijela i

inozemnih lovaca na uzbudenje. Cujem da netko govori japanski

i njemadki — Osovina je argila invaziju na New York. (I pogo-

dite tko pobjeduje?) Podinje predstava.

Covjek u konatoj maski stupa pred publiku, uspinje se na

improviziranu pozornicu (pokrivenu ceradama), povlaei zatvarad

na ustima, i pita:

»Tko zeli otidi prije no gto zakljudamo vrata?«

Nitko ne ustaje da ode.

266

67

ERICA JONG

»Daj, idemo«, velim Wayneu.

»Tek smo dal«,

veli on. »Nede ti biti zao, na Casnu rijeC. To

de te

inspirirati.«

Gledam mu u 'imirkave zelene oci, njugim mu cugu u dahu.

Htjela bih piti, mislim. I tad velim sebi: Ti to samo mislis da 'elig

piti, zato gto se bojig.

Osjeti strah — ali ne dopusti da te on natje-

ra na piee. To de prod., kao r1.1"no vrijeme. Osjeeaji nisu Cinjeni-

SVE2ENSKI BLUES

koji probijaju ugi. Ja pokrivam oCi, 'ieludac mi se grCi, crijeva

mi se dau kao da cu povratiti.

Publika je skamenjena, nijema. Nitko ne dige. U dvorani

postaje vrude, i sve vrelije.

Provirujem kroz prste. Pozornica je pogkropljena krvlju.

Nekoliko se gtakora izvija u smrtnim mukama. Jog ih nekoliko

mrtvih, rasutih crijeva lde na pozornici. Drugi su se razbjeiali



ce.

Dvorana se naglo zamraCuje, i Cujem kako se 'eljezna vrata s

treskom zatvaraju i zakliuCavaju.

PoCinje. Spugta se tigina. Ljudi se megkolje u stolicama. Upra-

vo

njufim

strah.

PoCinje svirka. Elektronska glazba, Moogov sintesajzer ili

Kurzweil. Znan-fan zvuk koji je mogao stvoriti i moj prijatelj

Julian. A onda svijetla toCka pronalazi mladu 'ienu u crnom, s

golemim nose6im trbuhom. A druga svijetla toCka pronalazi pri-

jetedi maskirani mugki lilc koji vitla samurajskim maCem. (Isti

Covjek koji je najavio predstavu?)

Samurajski maCevalac progoni mladu 'ienu po pozornici stili-

zirano pleguCi, i biCuje zrak svojim maCem. Cini se da je oplide

po vratu, gldnjevima, zapekima — gto su sve tek blijede stabljike

puti u usporedbi s njezinim nabubrelim, u crno ovitim trbuhom.

On uz fijuk spugta mac i pori joj trbuh. Iz njega ispada tucet gta-

kora, koji se hvataju za zrak i skaeu po uzdignutom podu pozor-

nice. Sape lupkaju po ceradi.

Zena vrigti:

»Moje bebe Moje bebe «

Maskirani mugkarac progoni gtakore, izvodi nad njima maCe-

valae'ke finte, odsijeca jednome glavu (mlaz krvi), a druge pro-

hada i odsijeca im udove. 2ena vrigti, vrigti visokim krikovima

bogzna kamo.

Maskirani mugkarac stoji nasred pozornice sa gtakorom, koji

se jog previja, u ruci. Povlaei zatvarae na maski, otvara usta, i

odgriza gtakoru glavu. Potom je ispljune, pa gkropi zenu gtakoro-

vom krvlju.

Ja skaCem i poCinjem lupati po 'ieljeznim vratima kao polu-

djeli klaustrofob. Wayne me pokugava obuzdati, ali ja mlatim

rukama, u'iasnuta da nikad neat pobjeei iz te none more.

Vrijeme se usporava do puzanja, postaje sporo kao u snu,

kao na usporenom filmu, noCria mora devetogodignjakinje.

Nakon, Cini se, Citave vjeenosti lupanja po zeljeznim vratima,

osjeeam kako popugtaju. Waynea i mene pugtaju u hladno pred-

vorje kosturnice.

Jurim na ulicu. Wayne mi je za petama.

»Lutko, lutko, zbilja si podilkila«, veli on i hvata me.

»Ne zelim zivjeti u svijetu u kojem ljudi ovako negto smatraju

zabavom

Drhtim eitavim tijeloc, krvarim iz maternice, koljena mi kle-

caju.

»Mrzim svijet koji smo stvorili Mrzim ga «

»Lutko, daj, *dui. Zovem te na

»Pke To je sve gto ti je palo na jebenu pamet. Svijet tako

rusian da se Covjek mora anestezirati da bi ga podnio Ja ne zelim

'2"ivjeti u torn svijetu. 2elim se vratiti u Connecticut i sakriti se

268

69

ERICA JONG

Ovo su, u pidku materinu, zadnji dani Rimskog Carstva. Da sam

Bog, sve bih pobila i krenula ispoCetka.«

Wayne me vodi u mali bistro, svojevrsnu gpilju gdje je tama

optodena mramornim stolidima, a stolice su izvezene stolice pari-

gkoga kafida. Zatim hrpa europskoga smeda u skladu s namjegta-

jem, pa debitantice-boemi (gto 'five od dividenda) i koje se pre-

tvaraju da su umjetnice, pa mugki homoseksualni modeli, koji se

SVE2ENSKI BLUES

takve stvari, protiv terorizma i torture ne ostaje nam ni molitva.

Jer morag muCitelja otkriti u svom

srcu. Eto zagto sam te htio

upoznati s Madame Adorn. Ali ako je to prejako za tvoju krv,

zaboravimo to. Podi demo nekom drugom zgodom.«

Wayne zove konobara, i ovaj zvrlja radun. Wayne iz svog ele-

gantnog novdanika od telede kok vadi prekrasnu sliku novdanice

od sto dolara izradenu u svim duginim bojama, nalik na novda-

nicu kakve banana-republike.



pretvaraju da su hetero.

Wayne za sebe naruduje vino. Ja trdiim Diet Coke s limu-

nom. Jog pladem i tresem se. Dtiim se za eagu kao da se utapam.

»Ali lutko, to je samo predstava«, veli Wayne.

»To su stvarne iivotinje i stvarna kry i stvarna iena i stvarni

mugkarac. Sad mi samo nemoj poCeti srati o scenskoj umjetnosti.

Mi dopugtamo takve stvari — ali nas seks sve baca u trans. To je

suludo, Wayne, suludo. Ne 'ielim iivjeti u takvom svijetu. Zelim

da ljudi budu blagi i njeini i da se vole. Zagto je sve tako zaje-

bano?«

Wayne me obuhvada.

»Nikad te ne bih doveo da sam mislio da de te to tako smu-

titi. Mislim da onda otpada Madame Ada, made omina. To je tr

bala biti naga sljedeCa postaja. Ali ako te to uznemirava, mokla

bismo jog stigli u kino. Mokla negdje igra

Bambi. Sto se mene

tide, mok. Samo sam mislio da bi morala ovo pogledati zbog

svog stvaranja. To je vdino. To je ono gto se zbiva po velegrado-

vima. Mislim da to morag znati.«

Gladam ga s Cistom mtinjom (napose zbog onog spominjanja

Bambija.)

»Zafto?«

»Zato gto je to tajna povijest nagega doba. Bag poput mojih

novdanica, to dovodi u pitanje nage vrijednosti. Mi smo dio

toga, i ukoliko u sebi ne otkrijemo neki tajni dio sebe koji

voli

Konobar, mladi pederdid od mokla dvadeset dvije godine, sa

strelicom u lijevom uhu i gusarskom zlatnom rinCicom u

desnom, samo zuri u novdanicu, pa veli:

»Jako mi je "ao, gospodine, ali to ne mogu primiti. Mi prima-

mo American Express, Visu, MasterCard...«

»Oprosti«, veli Wayne. »Znag li ti koliko vrijedi ova novCa-

nica?«

»Ne, gospodine.«

»Rekao bih da vrijedi otprilike sto puta vise od svoje nomi-

nalne vrijednosti. Ako to prodag — recimo Leu Castelliju to niz

ulicu, ill Hollyju Solomonu, ili bilo

kome — mokg u caep strpati

disti profit od devet tisuda devetsto dolara. Znag li gto sve mokg

udiniti s devet tisuda devetsto dolara?«

»Da, gospodine «

»GlumaCka gkola za ditavu godinu « veli Wayne. »Novi auto

— pa makar i mali koreanac. Vrijeme. Znag li koliko vrijedi vrije-

me?«

»Gospodine — jako mi je kao, ali to ne mogu primiti. Amex,

Master, Visa — dak i osobni dek uz valjanu osobnu iskaznicu.«

»Koliko vrijedi, gpdina iivota? Moe skromno poivjeti Cita-

vu godinu ne radedi ovaj traljavi posao. Koliko ti to vrijedi?«

»Gospodine,

molirn vas«, veli konobar, odito zbunjen.

»Kako se zoveg?« pita Wayne.

270

71

ERICA JONG

»Bruce«, odgovara konobar. »Bruce Berlinger.«

»I dime se bavig?«

»Glumac sam, gospodine, u klasi sam Stelle Adler, gospodi-

ne.«

»Mislim, Bruce, time Ceg moCi platiti mnogo satova staroj lih-

varki — i sebi kupiti mnogo vremena. Nee reCi da

to

ne ielig.«

»Hvala yam, gospodine, ali ja to ne mogu prihvatiti.«

»Zagto? Moe si to odbiti od place, prodati tu novCanicu

SVE2ENSKI BLUES

»Bruce, molim te, obrati pdinju. Ja ovu novCanicu dajem

ovoj dami, zato gto je ona pravi umjetnik, uvijek spreman upusti-

ti se u rizik. Pazi dobro.«

I potom vadi rapidograf, i potpisuje novCanicu s: »Leili s lju-

bavlju i utrobom i krvlju, Wayne«, pa mi predaje tu stodolarsku

umjetninu.

Bruce iumo odlazi s Wayneovom Amex karticom.

Ja odluCujem da podem s Wayneom pogledati dominu.



svakom

boljem trgovcu umjetnina, refundirati novac i razliku

spremiti u diep. Bit deg bogatiji za devet tisuCa devetsto dolara.

Kako to mokg odbiti?«

»Gospodine«, veli Bruce, »naprosto ne m-m-m-mogu.«

»Onda razliku podijeli s gazdom, ako deg se od toga bolje

osjeCati.«

»Molim vas, gospodine.«

»Mislim, moja je duZnost upozoriti te da se time odriCeg

godine dana zivota. A takoder i da nisi spreman preuzeti rizik,

bez Cega nema pravog umjetnika. Ako veCeras ne mokg donijeti

tako jasnu i jednostavnu odluku, kako deg onda prelivjeti na

nemirnome moru umjetnosti? Talent je negto sasvim obiCno.

Bag kao i lijep izgled. Ali je rijetka spremnost da se preuzme

rizik. Rijetka je spremnost da se pode za talentom do ruba litice,

da vidig znag li letjeti. Rijetka je spremnost da se za talentom

pode u donji svijet da vidig mokg li se izbaviti pjevom. Rijetka

je spremnost da se za talentom pode u labirint da vidig mokg

li ubiti Minotaura. Jesi li Ikar? Jesi li Orfej? Jesi li Tezej? Ili si

samo Bruce, osuden da zauvijek ostaneg Bruce?«

Bruce se rasplakao.

»Amex, Master, Visa«, govori kroz suze.

Wayne duboko uzdige i pruia Bruceu Amexovu karticu.

Potom dine ponovno stvorenu stoticu.

•

Madame Ada iivi u predratnoj zgradi u West Villageu. Ima i

portira. Wayne i ja putujemo sve do razine penthousea, gdje pri-

tigeemo na zvono s doktorskom titulom. Bijela pozivnica na vra-

tima veli: »Institut za psihodramu«.

Tigina.

»Moida nije kod kuCe«, veli Wayne.

Meni je od te pomisli odmah lakge. A onda Cujemo lupkanje

petica po tvrdom podu, i vrata se otvaraju.

Vrata nam otvara plavuga slavenskog izgleda i Cetvrtaste bra-

de, od Cetrdeset i negto godina i odjevena u suknju od bijele

kok, bluzu od plave svile i s ugiljenim potpeticama na nogama.

vrsto mi stek ruku, potom ljubi Waynea u oba obraza, u tali-

janskom stilu.

»Zdravo«, veli ona, pa se smjegka i istodobno pregriza smije-

gak. »Ja sam Ada«, veli s

p

akim ruskim izgovorom,

a svoje

robove, Madame Ada.« mije se. »Udite, udite.«

U velikoj je dnevnoj sobi samo golemi ko'inati kauC — bijeli

nekoliko futuristiCkih talijanskih lampi. Zidovi su oblokni zrca-

lima. Nema nikakvih umjetnina.-Ali je tu zato golema terasa, s

koje puca pogled preko niskih krovova sela prema obrisima

newyorgkog predgrada. Ogamueujuei pogled. Kakav bi po'ielio

svaki ruski emigrant koji se u New Yorku bori za iivot.

272

73

ERICA JONG

Sjedamo na ko'inati kaue, koji usred prazne sobe stvara jedan

veliki U.

»Dakle...«, veli Ada. »Wayne mi je o vama priCao samo sve

najljepge. Veli da smo si jako shale.«

»Kako ste se poeeli baviti tim poslom?« pitam.

Ada se smije.

»Svi me pitaju to isto.«

Prebacuje nogu preko neobrijane noge, njige nogu s crnom

SVE2ENSKI BLUES

pitanje. Takav vas seks mote zaista izmu6ti.

To je droga. On vas

odvodi do krajnosti nakon kojih svaki drugi seks, prijateljski

seks, djeluje nekako previge pitomo.«

»Ta zar prijateljski seks uopee postoji?« pitam ja.

Ada se smije kao da zna gto mislim. I zmirka tamnomodrim

oeima.

Razgovor kreee drugim tokovima — dohvaca se vegetarijan-

stva, knjiga, putovanja. i se nedosljednim da fetigist tijela



gtiklom, i smije se svojim tremolirajueim muzikalnim smijehom.

»Reci cu yam gto sam rekla i Philu Donahueu. Kad sam iz

Rusije dogla u ovu zemlju, jedan me prijatelj Meksikanac odveo

u klub u SoHou gdje su izvodili sado-mazo stvari. Kazamat,

mislim da se tako zvao. Pogla sam iz radoznalosti, bag kao i vi,

ne znajuei gto bih s tim. U klubu sam vidjela ljude vezane i

zaeepljenih usta, rasprostrte i prikovane za stolove, sa kesama

sputanima ko'inatim uzicama. Vidjela sam i domine u crnoj

kozi kako ih bieuju, i dopugtaju im da ih poljube u noini prst

— ili eak ni to — pa sam osjetila gnuganje, odbojnost, a sebe silno

vigom od ljudi koji to rade. Tad sam prvi put naslutila da me to

zacijelo privlaCi. I tada su mi najednom dali maeka s devet repo-

va i upitali me zelim li sudjelovati. I sad, nisam osjeCala nista

posebno, ni ovako ni onako. Preda mnom je lezala gola mugka

zadnjica — zadnjica mladog mugkarca, mladog i lijepog, tvrda i

jedra — i ja sam ga poCela mlatiti.I otkrila kako se u meni upalila

velika vatra da nastavim. Obuzela me divlja strast da nastavim, i

nastavim, i nastavim. Zaista sam ieljela da ga zaboli, da mu

pustim krv, da mu rascijepim meso.« Ada je sve to rekla vrlo

precizno, prenaglagavajuei svaki suglasnik, a samoglasnike slaven-

ski zapjevajud.. Sjedila sam kao prikovana.

»I gto je to opasno, ako je igta?« upitala sam.

»Ah«, rekla je moja profesorica S&M-a. »Postavili ste pravo

ne zeli jesti meso — no pustimo sad to. 2ivot je nedosljedan.)

Dok tako priCamo, u sobu ulaze dva mlada stvora. Jedan je

od njih vitka, djeeaeki playa mlada 'ena u trapericima i kauboj-

skoj kogulji, drugi je sitan mladie s konjskim repom i avijatiear-

skim galom.

»Moja dva osobna roba«, veli Ada. »Rolandu su u bedro

upalili moje inicijale, a Lavinia nosi moju naugnicu provueenu

kroz bradavicu. Mosida yam kasnije pokaiu.«

Lavinia bojagjivo slijde ramenima; Roland se smijegi.

Ja se pogledavam s Wayneom, i on se smije.

»Vee si se upecala?«

»MoLla bi se Leila voljela upoznati i s kojom od gospoda-

rica?« veli Ada.

»Da, rado.«

»Ulovila se«,

veli Wayne.

»Onda idemo u studio«, veli Ada.

Odlazimo iz penthouca, liftom se spugtamo u predsoblje pa,

s osobnim i-obljem u teglju, prelazimo pjegice nekoliko blokova

West Vilagea i stikmo do uske zidanice od opeke kojoj skoro

Citavu fasadu zauzimaju vrata gath'e.

Ada otvara vrata elektroniCkim upravlidCem. U gardii su dva

automobila, a iza njih jog jedna vrata, koja vode u zrcalima oblo-

enu Cekaonicu.

274

75

ERICA JONG

Tu sjede dva mladida u

yarmulkima

zgrbljeni, i zure u pod.

Jedan nervozno svija

payess, drugi lista kroz magazin

Maca u

cizmama.

22

Lavinia, »osobna robinja«, gapee:

»Ovdje nam dolaze mnogi religiozni tipovi. Napose Zidovi i

rimokatolici.«

Blagi Bok — kako bih voljela naslikati to dva mladiea u

yar-

mulkesu

gto dekaju pred vratima domine, zudedi da je slave. Ne

SVE2ENSKI BLUES

s povezom na oeima, ruku vezanih iznad glave u polo'ia-

ju preklinjanja.

Gospodarica Larissa korada oko stola, i govori mu zapovjed-

nim no milozvuenim tonom.

»Kakav si ti zloeesti deeko kad si tako brzo svrgio. Tako

nikad

neCeg zadovoljiti ienu. I gto imag za reCi?«

»2ao mi je, gospodarice«, mrmlja mugkarac.

»Sto je pravedna kazna za tvoj prijestup?«



usudujem se — jer Cujem majein glas: »Nije dobro za 2idove.«

Ada nastavlja kroz Cekaonicu do susjedne sobe, opremljene

svojevrsnim stolom za masdiu s rupama za lice i genitalije.

»To je stol za vezivanje«, veli. »Vidite? Odozdo mokte raditi

gto \Tee treba.«

Uvodi me u zrcalima obloienu garderobu, i pokazuje ditavu

zbirku kok, gume, fetignih plitkih i dubokih cipela.

»Idemo«, veli. »Voljela bih to upoznati sa Larissom, zvijez-

dom medu gospodaricama.«

Idemo dalje hodnikom do jog jednih vrata, oprezno kucamo,

nagto se javlja kultivirani glas:

»Prieekajte, molim.«

Dva roba ostaju s Wayneom; Ada me uzima za ruku i veli:

»116 demo samo nas dvije.«

»Udite « pjevnim glasom veli Larissa.

Ada i ja ulazimo u zamraeenu sobu, u kojoj na stolu za vezi-

vanje potrbugke lezi okovan mugkarac.

Mladahan je i play kao Dart i ima krasno dupence, prekrasno

oblikoyane listove dugih migida, kao i veliCanstvena migidava

leda. Mogao bi to ldati i Dart, s nabreklim kurcem sputanim

22

Puss n' Boots. »Puss« je engleski maca, ali i iensko spolovilo. (Op.pr.)

»Ne znam, gospodarice.«

»Zloeesti deeko«, veli Larissa i ogine ga koeijagkim bidem.

On krikne.

»Mueni glavom, mazo«, veli ona, koraeajudi i milujudi bid.

Larissa je velieanstveno stvorenje — visoka, tamnokosa, bade-

mastih odiju, s prekrasnim glasom, iznimno uspravnog drianja, i

govorom tijela koje veli: »Nemoj me dirati.«

Svoju dugu kestenjavu kosu nosi skupljenu u konjski rep i

vezanu, poput kurca njezine irtve, ko'2"natom uzicom. Njezino

tijelo dugoga struka i dugih nogu odjeveno je u minicu od

crne k&ie, sa strukom utegnutim uzicama i crnim dizmama sa

inirancima do bedara. Pete su joj, kao i Adine, visoke bar pet-

naest centimetara. Zapanjena sam da u njima uopde mote hodati

— pa ipak hoda, i to elegantno kao rasna arapska kobila.

»Kazna?« pita ona. »Ili bolje, izvrgenje kazne?«

»Kako ti zelis, gospodarice.«

»'S'to to retie, dje'

'ederGlasnije.«


»Mmmm«, veli Larissa, vitlajudi ko'Z'natim bidem. »Razmig-

ljam. Da to budeJaiC, madak, it gumena cijev?«


Ona svojim., lakiranim crnim noktima prelazi preko biCa kao

da zeli provjeriti da li dobro ujeda, pa ga njime ogine. Pa

276

77

ERICA JONG

opet. Pa opet. Pa opet. I smijegi se, a crvene joj se usne krive u

grimizni polumjesec u'iitka. On kriel, a lijepa su mu Leda vee

pokrivena crvenim masnicama.

»Ne smijeg krieati,

djththe«,

veli ona. »Kod svakog udarca

morag reei: 'Hvala ti, gospodarice Larissa«, ili cu potrostrueiti

broj udaraca. Jesi me duo, djeeaee?»

»Hvala ti, gospodarice Larissa.«

»Onda dobro.« Sad ga poeinje lemati bag odzbilje. On poti-

skuje krikove, i umjesto da kriei, mrmlja: »Hvala ti, gospodarice

SVE2ENSKI BLUES

prikrivena. Ovdje je ona gola. Drugdje se ljudi pretvaraju da su

civilizirani; ovdje ne. Drugdje se mugkarac i Z'ena ljube, tetoge i

Ovdje se bieuju i govore istinu. A istina, koliko god da

bila uksna, oslobada.

Isadora: Tko je ond a jebad, a tko jebena stranka? Je li to poanta?

Leila: Shvatila si, malena.

Isadora: S kim se to moram pojebati da izadem iz tog filma?

Ja bidujem tog dovjeka sve jade i jade sve dok njegovo m rmljanje



Larissa. Hvala ti, gospodarice Larissa.«

Meni srce lupa sa svakim udarcem. I osjeeam kako se vlaZim.

Larissa, koja je vrlo osjetljiv prijemnik, to i osjeCa. Bez rijeei

mi tura bid u ruku i uzima drugi sa zida. OsjeCam se kao da mi

je dala svoj kurac.

»Sad de mi pomoei jog jedna lijepa dama«, veli ona robu.

»Hvala ti, gospodarice Larissa«, veli on.

Ja mu spugtam bid na zadnjicu, isprva lagano i oprezno, no

onda jade. Larissa i ja ujedamo ga naizmjenienim udarcima, uza-

jamno reagirajuei na pokrete, na ritam.

»Ona je rodena«, veli Ada Larissi.

Moja zdrava svijest ostaje po strani, i gleda me kako ga mla-

tim sve Z"egee i kgee, i zapanjena je gto mu nanosim bol (za koji

mi zahvaljuje). Jedan dodir i svrgila bih, ali ja oklijevam na

samom rubu, zapanjena gto nalazim zadovoljstvo u stvaranju

crvenih masnica na robovim ledima i zadnjici.

Rob, gospodar — gto to uopee znaei? Glava mi se puni

zbrkom slika iz moje proglosti. Ja bieujem Dolpha, Elmorea,

Darta, Darta, Darta. Osveeujem se na Andreu, na Dolphu, na

svakom kritiearu koji je ikad napao moj rad. I shvaeam zov ovo-

ga mjesta, osjeeaja gto ovdje izbijaju, njihovu vrelinu. Posvuda

drugdje u drugtvu borba za mod izmedu mugkarca i zene ostaje

zahvale ne postaje nekoherentno. Ja ne znam tko je on — zna m samo da

je muSkarac, i da je bijes §to ga osjedam prema njemu bezdan i dubo k.

Na jedan mo j udarac, on samo zastenje, i svrS'ava u bijelom mlazu preko

uzica sto mu prekrivaju kurac.

»Hvala ti, gospodarice«, mrmlja. I ja se skoro rugim u

vlasti-

tom spontanom greenju.

Larissa se ponovno prihvaea mueenja roba, i njezine okrutne

grimizne usne zloCesto se izvijaju dok visoko dik crnu svijeCu.

On joj zahvaljuje dok mu je gura u utrobu.

Isadora: M istkno vjendanje muskog i ienskog kod domine Daj stani

malo

Leila: 0, vi, slabi u vjeri

Osjeeam da sam stvarno u paklu, posveCena mraenim bogo-

vima, dok ovaj sputaniAlumi nekakvu svoju privatnu dramu. I

svi smo mi ovdje zato sto ljubav zbog neeega kod nas nije funk-

cionirala, zato, gto nas je napustila naga zdrava svijest, zato gto

zudimo za eistim seksom,

Cistom

moei. Ja se predajem Kali —

ja koja sam nekoe—voljela Demetru i Perzefonu. Tko u eetrdese-

toj nije cinik, taj nikad nije volio ljudski rod.

»Larissa jos nije oslobodila svog roba«, veli Ada. »Ali ti,

mazo moja, ti si rodena za ovakvu psihodramu.«

278

79

ERICA JONG

Wayne me gleda i smije se.

»Vidi, vidi«, veli on. »Ne mogu redi da me to imalo iznena-

dilo. Leila se nikad nije bojala svoje mradne strane.«

Otvaraju se vrata kupaonice, i kroz njih izlazi onaj plavi mla-

did. Doista pomalo podsjeda na Darta, ali je on samo jog jedan

od njemu slidnih ljudi. Svijet ih je prepun

Wayne je imao pravo kad me je doveo ovamo. Bag mi je to

trebalo da se napokon oslobodim opsjednutosti Dartom, da to

ST7E2ENSKI BLUES

Prostorija je osvijetljena svijedama. Taj »Institut za psihodra-

mu« kao da je izmislio Genet. Gospodarica Ada stoji na sredini

pozornice i rukom opipava bid za jahanje.

»Dobrodogao«, veli ona svojoj

Sitni mugkarac u koinoj masci koja mu pokriva ditavo lice

vezan je, i usta su mu zaCepljena, i priCyrken je koznim uzicama

za nevidljive kuke u zrcalima obloknom zidu, i stoji tako u



na svoj nadin shvatim. Tko je to mogao znati?

Plavi se mladiC sagiba i ljubi Larissu u ugiljeni cmi nozni

prst.

»Hvala ti, gospodarice«, veli on. »SljedeCi utorak u Cetiri.«

»Nestani, mazo«, veli mu ona hladno.

»Hvala ti, gospodarice«, veli on i odlazi kudi mlatiti '2"enu ili

prijateljicu.

Wayne mi hvata pogled.

»U jednom trenutku«, veli on, »pronaei du nadin kako da iz

toga napravim umjetnost. Ali u ovom trenutku jog ne znam

kako.

Ali je jako vdino da to

netko udini.

2elim biti Francis Bacon

sado-mazohizma.«

»VeC je Francis Bacon bio Francis Bacon sado-mazohizma«,

velim. »Zakasnio si.«

Wayne se smije.

»Znag li gto je on rekao dovjeku koji ga je intervjuirao, pa

zapitao otkud crpi svoje slike uiasa?« pitam.

»Ne«, odgovara Wayne.

»'Samo pogledam janjetinu na svom tanjuru', rekao je. 'I vedi

mi ulas od toga i ne treba.'«

»Konvertit«, veli Wayne. »I to za samo jedno veCe.«

raspetoj pozi. Ta mizanscena potide na ozbiljna razmigljanja.

Madame Ada se ne gali.

»Ja vas pozivam«, veli nam ona, »da odbacite svoje normalne

identitete i pretvorite se u gospodaricu Luisu i gospodara Blai-

nea. I pozivam vas da tu, u susjednoj prostoriji, izaberete kosti-

me, u demu de yam pomodi gospodarica Larissa.«

To je zapovijed. I mi je slugamo.

U spavadoj sobi izabirem cmi kozni steznik s desetak podve-

zica, dizme sa gtiklom od crvene kok, i kovrdavu crnu periku.

Larissa me uteie u steznik tako da mi se dojke prelijevaju

preko vrha.

Tako uvezana, podinjem se uzbudivati.

Larissa mi pronalazi par crnih najlonica i pomak mi da ih

pridvrstim halterom. A onda mi uvezuje visoke crne dizme —

koje su, gledaj Buda, bag moj broj.

Kovrdava je perika pr avlja griva. Zbog nje se

osjeoam

kao

drugi dovjek. Larissa me minka i pravi mi frizuru. Rui mi je gri-

mizne boje, sjenilo za odi zeleno, obrazi u boji hrde. Ru'iom mi

mak badavice, i uzbuduje me dok me tako dotide dugim sen-

zualnim prstima.

Gospodar Blaine u meduvremenu preobraiava sebe u duble-

ra Errola Flynna.

»To sam oduvijek zelio biti«, veli on dok navlki pumperice

280

81



ERICA JONG

»Nemoj se micati«, zapovijeda Ada. »I nemoj syrgiti. Tko

god syrgi, iestoko eemo ga izbiCevati.«

Nakon tog upozorenja, zelja za syrgavanjem postaje nesavladi-

va. Uspijevam se suzdriati samo tako gto mislim na svoje blizan-

ke, gto sebe zamigljam kao mamu. Zdrava mi svijest visi o niti.

Kako to Wayneu uspijeva, uopde mi nije jasno. Ali maskirani

nije to sreee. Zabrana ga je uzbudila toliko da je svladala njegovu

volju za otporom, i zato on stenje i syrgava u mlaznoj bujici koja

pogada ozrcaljeni zid kao soeni briz kojim kakav adolescentski

SVE2ENSKT BLUES

18

Oproglajni bluz



drkadsiija gada ogledalo.

»Platit eeg za to zadovoljstvo«, veli Ada. »Ustani, Luisa.

Ustani, Blaine.«

Ustajemo i razdvajamo se. Ada svakom daje po jedan jahaCi

NC% jedan uzima i sama, i pokazuje nam kako da biCujemo

maskiranog neznanca. Najprije po stegnima, pa po bedrima, i

potom — divliaeki — po ledima. Dobro naueen, maskirani mugka-

rac zahvaljuje na svakom udarcu, sve dok, say obliven krvlju, ne

poe'inje cviljeti od muke.

»Neka to bude pouka mojim drugim robovima«, veli Ada

glasom od kojeg se ledi krv.

Maskirani samo stenje.

»Razythte ga«, veli gospodarica Ada Wayneu koji stenje.

On izyrgava kako mu je reCeno.

»Skini mu masku«, veli gospodarica Ada.

Wayne potde zatvaraC i skida Covjeku masku.

Pred nogama mi, krvav i napol onesvijegten, lei Lionel

Schaeffer.

A u susjednoj sobi, torba za spise radi

hip, bip, bip.

frata

t a l c ,

/14`iat#ce

xad&ti Je

Bessie Smith

1

tako sam se odrekla Darta i cuge, samo zato da se odam

ropstvu i stezi. Kakav napredak I vraeam se u svoj silos,

svom celibatu, svojim blizankama. Taj me do'iivljaj poku-

njio, kao da sam se spustila u pakao i kao da su me ondje usa-

lamurili sumporom. Ada me zove i zove, i htjela bi da nastavim

»psihodramuo. Ja nju ne zovem. Priznajem svoju mrdenu stranu.

»Ako to naprayig jednoC: onda si egzistencijalist; ako napravig

dvaput, onda si perverznjak«, veli mi moja zdrava svijest. Ali

kakav me mamurluk muCi Gori nego poslije cuge Na dnu

svog oCaja, samija_no ikada, ponovno pokugavam raditi.

Koldii od crne koie i biCeva, sadomazohistiCke filmske scene,

kipovi od cipela i Cizama, negvi i lanaca, opsjedaju me neko vri-

jeme. Odbacujem ih kao prenemaganje i odlu'eujem, sasvim

284

85



ERICA JONG

doista o oslobod'enju. Ta je bolest lukava, zbunjujuea, silna. Velike izjave o

trezvenosti zapravo su samo jog jedan sloj te bolesti. Tko sebe proglagava

»izlijeeenim« ostaje neizljedv. Tko sebe proglagava »trijeznim«, taj je za-

pravo ostao pijan. Tko za sebe kale da se »opora vio«, taj se nikad neee

oporaviti. Ta je bolest kao luk; ima sve te slojeve. Mold ga vjeeno ljugtiti,

i nikad need doei do dna. Zbo g toga je pisanje o rastrijelnjenju najveoa

opasnost — opasnost od pijanstva, opasnost od smrti.

Kod trezvenosti je sigurno samo driati jezik za zubima. »Ljubav

rijetko kad traje nakon gto je razglasimo«, vele »L jubavna pravila.« Ja

to isto mishm o AA. Zbog toga je anonimnost i tako vaina. Zapisivanje

SVE2ENSKI BLUES

»Sto ti to znaCi?«

»Mislim, mokla je to stara neustragiva Leila odrasla. Mo'ida

mi je bio dovoljan i do'iivljaj samo radi stjecanja iskustva. Mokda

je u moju debelu lubanju napokon negto prodrlo. Dosta.

Genug.

Basta.

Najljepge mi pozdravi Adu. A najljepge pozdravljam i tebe.

Dodi me obiei na ladanju kad budeg raspolokn. U ovom se tre-

nutku nisam sposobna baktati s New Yorkom.«

»Ljudi — to ti je

stvarno

zdrmalo vijuge.«

»Mislim da je bag u tome bit svega — zdrmati vijuge. Ili sam



recepta mole razoriti caroliju.

Pa ipak je molda vaino da ispricam svoju pricu, pricu svake iene. A

siguma sam da bih je mogla napisati, sa srcem u grlu, svjesna da ukidam i

zadnji tabu, da dovodim u opasnost vlastitu trijeznost, vlastiti

Sve velike tajne rastu samo u iutnji. Pisati znaei odavati najdublje srcu

poznate tajne: gutnja je uvijek mudrija od svake

To je zacijelo paradoksalno kad se pile za objavljivanje, kad je to tako

cak i kad je njee' o vodenju dnevnika. Umire.S' za svijet, i samo te gutnja

mole iskupiti.

Naziva me Wayne.

»Opet si nestala«, veli. »Ada je za tebe pripravila jog jednu

scenu. Tu je prekrgila vlastita pravila. Ti je ne poznajeg, no to

jog nije napravila ni za koga.«

»Ne«, velim ja.

»Sto ti sad znaCi taj 'ne'?« pita Wayne. »Jog nismo pravo ni

poe'eli.«

sam to«, velim, »vidjela svoju mraCnu stranu, uvjerio

si me, ja sam popustila. I dosta.«

»Ti si se uplagila«, veli Wayne.

»Mo'ida. Mokla sam se i uplagila. A mo'kla sam i doznala gto

sam trebala doznati. Ali sad mi je za neko vrijeme dosta.«

»Leila, to ne slid na tebe.«

»OdliCno.«

to krivo shvatila?«

»Brzo

eli Wayne. »Ili si se usrala.«

»Mokla.«

»Leila, to ne slid na tebe.«

»To si ved rekao.«

ako se tim S&M materijalom poskthg prije mene, ja du

te ubiti.«

»Ne brini. Radim na neCem drugom.«

»Na kmu?«

»Na sebi. Na svojoj zdravoj svijesti.«

»Stvarno si poludjela«, veli Wayne.

+ + o .

Nekoliko dana prije pcgo gto sam trebala podi na bal Viva

Venezia i susresti se s tionelom (Covjekom koji mi je trebao

postati ljubavnik, a Cija mi je prljava tajna sad poznata) i Julia-

nom (mojim astralnim pajdagem), nazvao me Dart.

Nazvao me, a glas mu je zve/Cao zdravo, odmjereno, kao da

ima vlast nad sobom. Predloio mi je da se nademo na ruCku.

A ja, osjedajudi se dovoljno jakom da budem dorasla tako skro-

mnom zahtjevu, na to sam i pristala. Mo'Z'da de taj ruCak potvr-



ERICA JONG

Leila (prepoznajudi tegke gluparije, no ipak osjeeajuei njegov

bol): »Ljubavi, ja shvaCam; ja shvaCam

sve.«

S

to je istina. Znam eak i to da je to, na nekakav eudan naein,

za nj mnogo tete nego za mene — iako on ima novog partnera, a

ja ga nemam, iako je on navodno ostavio mene, iako moji prija-

telji govore da me je iskorigtavao.

Nije istina.

Ada me je nauCila da smo se mi iskorigtavali uzajamno, da

SVE2ENSKI BLUES

Sad sam kod Grittija, i Cekam na Juliana, koji stik za tri

dana. I sva sam nikakva. Nisam trebala doei — Cak ni na tjedan

dana. Najednom me negto bacilo u proglost. Dart mi nedostaje u

kishkes —

da ono dolje i ne spominjemo. Je li to nekakav feno-

men fantomskog uda? Nakon gto sam ga otjerala, sad ga ielim

dotjerati? Nakon gto sam se dugo borila da ga pustim otiei,

sad ielim da mi se vrati. Nakon gto sam se oslobodila, ja Ceznem



smo oboje davali i oboje uzimali, i da smo oboje stvarali psiho-

dramu.

Sto je to pogtena razmjena? Tko zna? Kao gto eesto govorim

svojim blizankama: ;Zivot nije pogten.«

Dart: »Ljudi su tako okrutni. Ljubi im se gledati ljubavne

promagaje. Puca mi srce kad naletim na nage stare prijatelje.«

Leila: »I meni.«

Znam na gto misli. Nasladivanje nad propalom ljubavlju gore

je i od samog prekida. Svi ti ljudi koji jedva Cekaju da ti o tvom

bivgem kaiu sve najgore. Zar ne mogu driati jezik za zubima?

Na rastanku se poljubimo. Ali taj poljubac kao da i nije ono

pravo. Kontinenti su se razmaknuli; njihove se obale vige ne

poklapaju. Dok smo sjedili u restoranu bili smo ludo zaljubljeni

— a sad,

piff... nestalo.

Ja znam

da de me on potraiiti u Veneciji iii Wyomingu iii

Dubrovniku. Ali

zai'to?

Negdje izmedu Sylvie, AA,

Pandorine

kutije

i madame Ade, ja sam ga pustila da ode eak to ni ne zna-

juei, ispustila ga u univerzum. On to zna, i zato mi vjerojatno

nudi da se vrati. On zna da ga neeu prihvatiti. I

ja to znam.

Opsjednutosti je nestalo. A u njezinoj pjenugavoj brazdi? Tuga

— smlavljujuCa tuga — koja pongtava 6ak i poludu koju je on u

meni uzmutio.

za ropstvom. Bojim se da bill se opet mogla odati pieu. Ali je

najtek stradalo zapravo srce. Prazno je kao dok nakon gto je

iz njega izigao prekooceanski brod. Da li mi to nedostaje Dart,

ili sam nostalgiena prema staroj rupi u srcu? Jesam li samo

nostalgiena prema vlastitom bolu?

Dali su mi istu onu sobu koju smo imali na poeetku nage idi-

le — Hemingwayevu sobu. Venecija je, kao i uvijek, grad duhova,

i iz posjeta u posjet nikad ne znag hole li duhovi biti dobroeudni

ili zloeudni.

Ulazim u tu upravo dvorsku sobu sama, iscrpljena, iscijedena

— kao gto je to Covjek uvijek nakon gto mu se zbog prekoocean-

skog leta preslok sve molekule — i tu se raspadam. To je soba u

kojoj smo se Dart i ja tucali gest puta u jednoj nodi, soba u kojoj

smo vrigtali i lajali i ispreplitali se kao mladunead, soba iz koje

nikad ne bismo izlazili dok se ne spusti no — kad bismo izagli

i tumarali noenim clicia Venecije, i razgovarali o Ruskinu,

Byronu, Tintorettu, Shlkespeareu, i o tome koliko se volimo —

samo zato da bismo se potom vratili u tu sobu i opet se tucali.

Dart je otigao, i ja ga pokugavam nadomjestiti meditacijom,

grupnom ljubavlju, dominacijom, usamljeniCkim radom, pisa-

njem u biljeznicu, zdravom svijeku. No veCeras se Cini da nista

od toga nije dovoljno.

Dybbuk

se vratio, moj se spokoj razletio

na komade. Izgubila sam Darta — ili svoju ljubav prema njemu

ERICA JONG

— bag kako sam izgubila svoje zadnje dijete. Izgubila sam ono

djetinje u sebi. Citavo sam ljeto provela u celibatu (ako ne raeu-

namo Dannyja i dominu ), i od toga ojaeala — all mi je sad pobje-

gla sva hrabrost, i hvata me goli ocaj. Svileni zidovi kao da su sva

naga tucanja upili u svoje niti. Bacam se na krevet, rastrzana,

beznadna.

Vraea mi se sva tjeskoba hotelskih soba. Sva ona panika i bol

za koje sam mislila da ih je Program zauvijek odagnao. (To su

SVE2ENSKI BLUES

HOTEL

GRITTI PALACE

VENEZIA

:144 wea:ar

lje,,e/votA• c/a JamJac/ Gad,' alzoi

Jai

%010/

J / M O

Xi/h

.

Wietht0-.2

,wade :tda/U/06

044e

— addCa&

J „ , . _

/e/n4

zaiol)a.

Xdai

ie J4).0 vliierite zatvol

,/rta

a 114a,

ie o/ve

(44:e —

e

0X(4,04n

rdolit leeicao, iccdo, d/ino, mi

,44, keaki

a

Jai/wirit

eJecja620-

AL4nak ie-cbta chwe

j

. „Ire. x-km



najgori trenuci zivota »slobodne«

ad je sama nakon Sto

joj je promjena vremenske zone pobrkala dnevni ritam, sama

nakon pobaCaja, sama nakon strasne ljubavi, sama nakon rueka

sa starom ljubavi.)

ovoj

;r)vota frie04

.

ne

go /104to,iita

gaa

-eta.

J/Ifey 4 4 ,ca ttaya

Svatko ima nekog, a ja sam sama Zak° ne mogu postiei da

igta potraje? Zak° svoj sivot moram stalno prekrajati, odSaraflji-

vati i zagarathivati? Zak() prerastem svakog muSkarca s kojim

zdruim ivot? Ili ja naprosto ljubav odbacujem objema rukama,

izvlae'eei se na unutragnji rast?

Tuga, bol, .364 Prekapam prtljagu i pronalazim AA knjaicu,

i Citam misao za danagnji dan:

Bo2ja je pomoo uvijek dostupna; trebamo mu samo osloboditi

put do nasega zivota i biti spremni prihvatiti Njegovo vodstvo.

JebeS to

Bacit du se u lagunu. Umrijeti u Veneciji bilo bi, bar u umjet-

niekom smislu, sasvim ispravno. Ne odlaze li umjetnici umirati

bag u Veneciju?

Palim svjetlo, dohvadam hotelski papir sa zaglavljem, i Dartu

'vrljam pisamce.

Savijam pismo, paAivo ga adresiram na stan u Hobokenu

(Hobokenu ) gdje on zivi s torn svojom malom drapaeozom,

usred mojih knjiga, odjeee Sto sam mu je ja kupila, filmskih

scena koje sam mu ja napravila. I velim sebi da du mu sutra

po teklieu poslati poslanicu. Sutra. U meduvremenu, pokuSam

malo odspavati.

Ali me san neee, jer mi je let pobrkao dnevni ritam.

Bacam se i prevreem, masturbiram — polako i ceznutljivo,

misled na nj — i tada, u groznici,

ne

misleei na nj. Palim svjetlo

i poeinjem eitati Knjigu rijevod jednog mog prijatelja (a

koju sam ponijela sa sogom jer mi odgovara raspoloknju). Kad

stikm do retka »Spomeni se: 2"ivot moj je samo lahor«, lomim se

i plaeem. U Italiji su tri sata u nodi, ali u Hobokenu tek devet

prethodne veeeri. ,

Okreeem Dartov broj. Bodro, cilo, slugalicu dine automatska

sekretarica.

DrapaCozin nazalni glas.

296

o w .

97



ERICA JONG

Do jutra, svi su demoni prognani. Budim se i silovito otvaram

prozor prema Grand Canalu, i udigem svjetlucanje venecijanskog

jutra. Razmigljam o Elmoreu u Chiantiju, dok je naga ljubav bila

tek iskovana, o rodenju blizanki, i prisjedam se koliko volim Ita-

l iju — ako \Tee ne Veneciju.

Veneciju za koju sam mislila da mogu bez nje. Zelena kaljula.

Pohlepni trgovci. Svojevrsni ciniCni srednjovjekovni Disneyland

naseljen znojavim hordama jednodnevnih izletnika. 0, za neke

SVE2ENSKI BLUES

stvari koje su

zaista

vaZne: djecu, umjetnost, hranu, obitelj, raz-

govor, operu, povrtlarenje, cipele. Krajolik, mjestimice topao i

majeinski, sa sisatim brdima, a krgevit i muZevan drugdje, s falu-

snim vrhuncima. Citavu talijansku Cizmu (a ja ih volim), life sek-

sualni jezik mora. Od rimskog doba do danas, Italija je bila zem-

lja u koju su se ljudi zaljubljivali — gto je danak svemu gto je

trajno, ludo, pogansko, veselo, sjetno, istodobno i banalno i

bo'ianski, u ljudskom duhu.

Sto ne znaei da ne volim Ameriku. Amerika je moj dom, i



je moje prijatelje Venecija

zakon,

oni to eak i five. Moja prijate-

ljica Lorelei u Dorsoduru, a moja stara sugkolarka Cordelia

Herald slika u trognoj gotiCkoj palaCi na Grand Canalu. Nikad

to nisam mogla shvatiti. Venecija mi je uvijek izgledala tako

samosvjesno izvansvjetska. Ali me danas Venecija ogamudije.

Vjerojatno postajem konvertit.

Italija je, naravno, druga priCa — ona je u meni uvijek budila

radost, u njoj sam se uvijek osjeeala kao Pena. Kad god stignem u

Italiju, sjetim se popisa poslovica gto ih je Emmie jednom zgo-

dom skupila za Amazonski

odii• za slobodne zene

(no koji, naravno, nikad nismo napisale). Poslovica broj jedan

je glasila: »Nisi predebela; samo si u krivoj zemlji.« Broj dva:

»Budi vrlo romantiena, no nekretnine ostavi na svom imenu.«

Dalje nismo ni igle. (A zapravo to i samo to dva pravila mogu

odvesti jako, jako daleko.)

Italija. U toj zemlji ne postoji nista gto ne volim: jezik, u koje-

mu sve zvuCi bolje, od »Molim, dajte mi grah«

(I fagioli, per pia-

cere)

do »Ljubim te«

(Te amo).

Ljudi, sa svojom ljudskoku,

anarhie'noku, ekscentriCnoku, pa ipak i velikom vjerom u sve

zato je podjednako i volim i mrzim, onako kako Covjek voli i

mrzi svoje roditelje. I predobro je poznajem. Poznajem njezinu

veliku energiju, njezin pragmatizam, ali poznajem i njezine lude

propovjednike, njezine korumpirane politiCare, njezinu ludu ovis-

nost o novcu. Ono gto volim u Americi jest njezin bezgraniCni

optimizam; ono gto volim je to gto taj optimizam okiva u stezulju

puritanstva. Ako imag X, ne moieg imati Y. Ako imag Q, ne

moieg imati Z. Ako imag um, to mora platiti tijelo. Ako imag

tijelo, to mora platiti urn. Ono gto mrzim kod Amerike jest nje-

zina vjera u dualizam — vjera u pogtenu razmjenu — dok je istina

da gto vige imag, to sve vige imag, a gto vige grabig, da to

manje

imag,

i da gto vige dajeg, to sve vige imag. Jer je Pivot na svojoj

najdubljoj razini

potlatch

a ne burza: obogatiti se mo'emo

samo davanjem. Samo hranjenjem uma hranimo tijelo. Sarno

kroz ljubav prema tijelu zaista volimo urn. Jer su oni nedjeljivi,

ujedinjeni, jedno. Srce AGerike to zna, u svom optimizmu; poli-

tiCko tijelo Amerike to ne zna.

Daj, daj, daj je krik bogova. Sto znaCi is 2ivi,

bog

Cega inaCe i prolazimo kroz ovu sublunarnu sferu? Ne mogu

povjerovati da je to samo zato da skupljamo dtiavne obveznice,

potvrde o pologu i unosne dionice.

Sarno se gibaj, samo putuj. Kad putujem znam da sam u

300

01

ERICA JONG

svom pravom stanju. Jer gto je iivot nego prolazak? Kad sam

bila mlada, Italija me je tjerala da slikam. Umoe'ila sam nogu u

zivotni izvor krgtenja.

Zvoni telefon.

»Pronto.«

»Leila — ovdje Cordelia. C'ujem da si u gradu.« Cordelijino

ju'injaCko zavlaeenje nije se popravilo ni za dvadeset godina u

Italiji.

»Kako si to pobogu doznala? Pa tek sam sinoe dogla.«

SVEkENSKI BLUES

»Schnorreri.« Smijem se.

»Tako mi fali tvoja ludost, Zandbergova.«

A meni tvoja«, velim ja.

Obje se smijemo i spugtamo slusalicu. Prijateljice. Sto bih ja

bez starih prijateljica? Odijevam se i kroz Veneciju staem na

Biennale.

Konac ljeta, maglovita nedjelja u Veneciji. Zvone zvona. Pri-



Cordelia se smije.

»Venecija je jako

malen grad, medena. Naprosto

znam.

Zoveni te da te pozovem na piee izmedu gest i trideset i sedam.

Bit Ce jog poneko — gto voda donese, kako se veli.«

»Bag bih voljela.«

»Ali sam se preselila, dugo. Sad sam u Palazzo Barbaro. Pitaj

recepcionera u hotelu. Svi me znaju. U Veneciji svatko zna

sva-

koga.«

»Ideg na bal Viva Venezia?«

»Ne, dugo, ako ikako mogu pobjeei. To je dogadaj sezone, all

ja takve stvarni naprosto

mrzim. Previge privatnih balova u mojoj

protraCenoj mladosti — dugo, bag sam zbog toga i

otifla

iz Char-

lestona. I sad se trudim motati se, kad je god to moguee, s luda-

cima, ljubavnicima i pjesnicima.«

»Dobra stara Cordelia.«

»Ali, ako moieg, svakako

pogledaj Biennale — ove je godine

stvarno

dobar.«

»Si, gefe.«

»I dodi u gest, da stignemo malo poprieati prije nego dodu

oznojene horde muktaga. Kako ih ti zoveg, clugo?«

»Zovem

1to?«

»Muktagte — na jidigu.«

zor kao da ga je naslikao Monet: koprena vlage gto omekgava

campanile, nebo, vodu. Nije nikakvo Cudo da se slikari roje

bag tu, gdje se zrak i voda iz trenutka u trenutak metamorfozi-

raju u kaleidoskop svjetla. Venecija je jedini grad u kojem je

tri Cetvrtine skoro svakog vidika pokriveno nebom. Dok se vapo-

rettom vozim na Biennale, najednom shvaCam svjetlo Venecije, to

svjetlo gto je privuklo Ruskina, Turnera, Moneta — a prije njih

sve velike venecijanske slikare, od Carpaccia, Titiana, Tintoretta

i Veronesea do Guardija i Canalletta. Najednom vidim Veneciju,

kao da je gledam prvi put. Je li to zbog trijeznosti, trijumfa zdra-

ve svijesti? Zbog mojih menada i kristala? Zato gto sam izgubila

Darta? Sad

vidim

trunje svjetla koje je slikao Turner. I razumi-

jem svjetlo kao da sija u mojoj utrobi.

Na umjetniCkoj sam ademiji studirala kod sjajnog starog

tc

ueitelja, ruskog slikara i zbjeglice Stoloffa. On je stalno govorio

kako se zaista veliko slikarstvo od onog kakvog-takvog razlikuju

samo tonom, onim osjeeajem da slikar nije naslikao samo pred-

loak nego i zrak )7medu sebe i-predlogka, i tako taj predlosiak

preobrazio, uCinio ga jedinstveno svojim. Nikad nisam stvarno

shvatila gto je time 'ielio reCi, sve do danagnjeg dana.

itava je bit slikarstva uhvatiti zrak — to svjetlo gto svjetluca u

302

03

ERICA JONG

zraku izmedu tebe i slikarskog plijena. A zagto? Zato gto samo

tada slikag pies molekula, onaj pies koji tvori ono gto zovemo

»stvamirn«.

I to je bit — naslikati taj pies. Ali ga najprije morag

vidjeti.

Stoloff bi obiCno govorio: »Nisi ovamo dogla nauCiti slikati,

nego gledati.

Jer ako znag gledati, slikanje dolazi samo od sebe.

Ali je \Tana takozvanih umjetnika slijepa.«

On je mrtav veC Citavo desetljeee, ali ja napokon poCinjem

shvaCati gto me to Zelio nauCiti. Kad sam iz svog sustava uklonila

alkohol, bilo je to kao da sam dobila novi komplet osjetila: oCi,

SVE2ENSKI BLUES

mentalne konjiCke figure (negto kao da je poludjela Rosa Bon-

heur pregla na apstrakciju) — bile su posvuda, objegene ili naslo-

njene na zidove.

Cordelia me zagrlila. Potom je otkordeila da me znalaCki

pogleda, kako to dine iene izvjesne dobi. Nisam jog mrtva.

Nisam krenula nizbrdo. Ostalo mi je jog nekoliko lijepih ljubav-

nih veza. (Ldno je kako mi svoje Zivote mjerimo ljubavnim

vezama, onako kako su ih Zene drugoga doba mjerile djecom.)

Cordelia ima plavu kosu koja joj se spugta do pasa, prodorne



ugi, nos — sve to sad radi kao ispod CekiCa. I mogu to dovesti u

rezonaciju s kozmosom bez krCanja; i vidim bez naoCala; i miri-

gim cvijeCe bez gtipalice na nosu

Ali ono gto uCim, povrh svega, jest da Zivot ide dalje. Ono gto

uCim jest da, makar i sama, nisam sama. Dok ne nauCim da sli-

jedim svoj ushit pa ma gdje da me odveo. Ako to vele u Veneciji

nije donijelo nigta drugo, donijelo je bar taj trenutak bistrine.

Napokon sam nauCila lekciju svog starog uCitelja slikara. I sad

se, ako Zelim, mogu i vratiti kuCi.

Ali nisam. Umjesto toga sam u gest otigla do Cordelije.

• •

Cordelia je Zivjela na najvigem katu Palazzo Barbara, u Cijoj je

zapanjujudoj knjanici spavao Henry James kad je poCeo rad na

Krilima golubice.

Stan je bio golem, s kasetiranim stropovima,

sa

salottom

okrenutim Grand Canalu, s jamesovskom knjanicom

obloknom obojenim drvom, s pogledom na venecijanske crije-

porn pokrivene krovove i vrtove na terasama, i kuhinjom koja

je svojedobno Sargentu bila atelijer. Cordelijine slike — monu-

zelene oCi, velisCanstvene jagodiCne kosti. Visoka je i girokih

ramena, tako da je u Armanijevu kostimu i trapericama podjed-

nako elegantna. Grlimo se.

»Izgledag sjajno«, velim ja. »Je li jog u igri isti Talijan — ili

neki novi?«

»Vjerovala ill ne, dugo, jog je uvijek Guido. Mislim da naga

veza

preiivijava

zato gto ne mokmo biti skupa. Te talijanske

veze traju dovijeka. ‘S'to retie Dumas: 'Okovi su braka tako tegki,

da ih mora nositi dvoje — gdjekad i troje.' Jer, sigurno, da smo se

uzeli prije petnaest godina, vjerojatno vise ne bismo bili skupa.«

»I dalje ludo zaljubljeni?«

»Da, dugo. S naglaskom na ludo.«

»Zivi li on jog sa svojom Zenom?«

»0, naravno. Vidim ga od deset do dvanaest ujutro, i gdje-

kad od gest do osam uva. To je vibe od onog gto ima \Tana

braCnih parova. Kako to ono zovu — kvalitetno vrijeme? Nije

to log sistem. A ostalo vrijeme trogim na slikanje.«

»Poklig li ikad s njim i Zivjeti?«

»Naravno. Ali sve manje i manje. UveCe idem u krevet sred

hrpa svih tih umjetniCkih knjaurina, a to ne mokg kad si s

mugkarcem — uvijek se bune. Ponekad, prije nego gto cu zaspati,

304

05

ERICA JONG

poklim nekoga

zagrliti.

Ali me to onda prode — i ved spavam. A

ujutro, on je ved

tu. A ti?«

»Dart Donegal me skoro bacio na koljena — all sad ved

polako ustajem. Na trenutke me zahvadaju refuli slobode koji

me zapanjuju, nekakva sreda kakvu sam dekala eitav

»Sarno se

drii tog osjedaja, dugo; postoji i zivot

iza

oslobode-

nja. Kad se prestaneg bojati da bi mogla ostati sama, sve postaje

jako jednostavno. 2ivot je bogat, i ima ga puno. To nikad ne bih

SVE2ENSKI BLUES

Cordelia ' Ovdje se osjedam kao mjegtanka. Ne bih znala ni

zamisliti ljepgi zivot za slikara — ili ikoga.«

»Ja sam ove godine skoro stekla pravog musia. Trgovac stari-

nama. Bilo je

grozno. Isprva je, naravno, bilo prekrasno — prave

drugtvene veeere, i svi moji prijatelji uzdigu s olakganjem. Leila,

divlja crna vrana, napokon ukrodena, iskobeljala se, nagla si par...

A onda me prestao dirati. I jebati. I to iz inata, mislim, jer sam

ga dirnula u srce. A srce u New Yorku trenutno nije u modi.«

»Nije nikad ni bilo. Zato sam i otigla. I tada je za sve okrivio



mogla ni pomisliti, dugo, all ovo su zaista najljepge godine mog

iivota. Upravo skakudem kroz ulice. I nikad se ne grizem zbog

Guida. On se grize zbog mene, siroto moje milo — osjedajudi

da mu negto nedostaje, i to je istina. Kad mi dodu gosti od

kude — napose mugki — on doslovce zirka, kao gpijun. Siguran

je da se jebem s nekim drugim, gto ja sasvim sigurno

ne

Talijani su

mucho macho —

istodobno i despoti i slabidi.

On misli

da mi ima pravo zabraniti da primam goste, ali da ja nemam pra-

vo razmatrati dinjenicu da on ide kudi svojoj La Belli Barbari.

Dugo, ona je naprosto grozna —

jedna od onih hladnih, pomod-

nih manekenki koje izgledaju vige kao ‘S'vicarke nego Talijanke.

La Pizza Plastica, eto kako je zovem. Kune mi se da se ved deset

godina nisu seksali. Oknjeni se uvijek'u to kunu, no u njihovu

bi slueaju to moglo biti i istina. No ja ga ipak volim. Naravno da

on povremeno gunda, kad mu najednom prosine da sam zapravo

slobodnija od njega. Ali on to smjesta i potisne. Mugkost je zaista

dudesna, zar ne, dugo? Savrgeno nijekanje stvarnosti. U New

Yorku bih vjerojatno zbog toga i ja gundala i zeljela pravog

u Italiji to izgleda bag

kako treba.

2ivot je ovdje tako

ispunjen,

tako

bogat.

Sretna sam ved kad kupujem ribu na Rialtu,

kad gledam kroz prozor i vidim kako prolaze camci, kad idem

prema

traghettu

i vidim gondolijera kako mi mak i vide: 'Ciao,

tebe, zar ne, dugo? 0, Bok — kad mi prijateljice dolaze iz New

Yorka i prieaju o tome gto se sve zbiva izmedu mugkaraca i zena,

onda mi je jog draie gto

sam s Guidom. On je, ako nigta drugo,

covjek.

A u New Yorku kao da su sve sami radoholiearski jupiji,

Ciji dragocjeni tjelesni sokovi otjeCu u Wall Street Ti mi reci — je

li to zaista tako? Otigla sam, napokon, jog 1968.«

»C'ekaj dok ti ispridam o svojoj nodi s dominom.«

»Noe s eiin?«

»Svojoj nodi s madame Adorn u crnoj kozi i o crnoj svijedi

zguranoj u guzicu.«

»Leila, dugo, krajnji ti je das da se pokupig iz New Yorka.

Velim ti, u opasnosti si...«

Zazvonilo je zvonce i najavilo dolazak prvoga gosta.

Kruiimo po knjapicmedu u ko'iu uvezanih knjiga, antik-

viteta, kroz meladi vigetojnih gostiju iz Venecije, New Yorka,

Londona, Pariza, Hong Konga.

To je uobidajeni prijem kod,Cordelije, gto ga organizira kon-

cern ljeta — onaj u koji iz vedra neba upadam ved dvadeset

godina. Uvijekisti elegantni pjesnici-homoseksualci (iako su im

se redovi tuzno prorijedili zbog kuge osamdesetih), isti umjetnici

koji 'five u Veneciji, isti ekscentridni brodarski magnati, isti pisci

306

07

ERICA JONG

koji se oporavljaju od romana koji su propali — ili uspjeli preko

svih i najludih oCekivanja — iste dame izvjesnih godina koje trate

svoje Guide, iste lijepo odjevene lezbijke i ru'ino odjevene lezbij-

ke, isti ozbiljni izuCavatelji povijesti umjetnosti (ili muzikologije

ili renesansnog pjesnigtva), koji dolaze u Veneciju po prvi put i

njugkaju snopove papira u knjiinici Marciana ili Cinijevoj zakla-

di, zvjezdana pogleda zato gto su u Veneciji, okrukni umjetnog-

Cu, i ne mogu vjerovati vlastitim oCima.

I onda, najednom, usred sveg tog starog inventara, jedno

novo lice.

SVE2ENSKI BLUES

»Kada?«

»Sutra, u jedanaest?«

I gto sam drugo mogla reei nego »da«?

(Zdrava svijest:

Probaj, za promjenu, jednom reCi i »ne« )



On pliva prema meni kroz dvoranu punu poznatog podvod-

nog iivota, mugka sirena, fluidnih pokreta, vitak u bijeloj lanenoj

kogulji i bet lanenim ljetnim hla6ama, dok se smijegi pomalo

podrugljivim smijegkom, a jagodiCne su mu kosti nakokne kao

u Pana, a oCi tamno zelene sa svijetlim toCkicama zlata, srebra,

platine, a spletene su mu crnkaste kovrk kao Bakove, a ugi

mu, kunem se, malo i pregiliate da ne bi pripadale satiru.

Spugtam mu pogled na noge, oCekujuCi kopita, ili bar peraje,

ali vidim samo mokasine krem boje i bez Carapa.

Pogledi nam se sastaju i ne odvajaju.

»Ciao, Leila«, veli on, kao da kak: »Ljubavi, daj se okreni,

pa da to sad malo zguza.«

Zrak je pun zlata i srebra. Svaki trun pragine blista seksom.

»Kako znate kako se zovem?«

»Tu sei famosa. Ho visto la sua fotografia molte volte nel gior-

nale.

Oprostite, molim — moj engleski je grozan. Ja sam Renzo

Pisan.«

»Renzo it Magnifico«, velim i gledam mu u morski zelene

On mi do

Wee kosu.

»Imamo istu kovrCavu kosu«, veli on. To je vrlo dobar znak.

Poganska kosa. »Mogu li yam iz gondole pokazati grad?«

308



ERICA JONG

jednog Covjeka. On u mene ulazi isprva sve malo po malo, stalno

ponavljajudi:

»Apri a me, apri a me«

(otvori mi, otvori mi), kao

da se sve njegove potrebe svode samo na to da me uzme, ispuni

me, dade mi da ga Citavog spoznam.

Seks, kad je takav, nije vise seks nego sjedinjenje, premogte-

nje razdvojenosti, ukidanje tijela. I on je tako rijedak, tako

zgromljujudi. I motes ga tra'Ziti vjeCno, i nikad ga ne naCi.

(Zdrava svijest:

Pronalazila si ga i prije, pa deg ga pronadi i

opet.

ST7E2ENSKI BLUES

S Renzom sam zagla duboko u zemlju Jebaniju — unatoe tome

gto je u meduvremenu dogao Julian, i gto stanuje sa mnom u

Grittiju. Popodne nalazim neku ispriku — intervju, fotografiranje,

pile s prijateljicom iz Venecije — i Cekam na doku na Renza da

dode po mene.

On dolazi u dlaku mem u dva, Cim uspijeva pobjedi, lomedi

popola sveti talijanski sat za rueak. Dolazi po mene u malom

motorinu — klasienoj Rivi — pue pue pue —

odjeven u hlaCe od



Leila:

Mo'Zeg li malo zaCepiti? Upravo pokugavam navabiti

samu sebe da se zaljubim )

Spavamo u spletu znoja i sokova; probudivgi se, opet se tuca-

mo; opet zaspemo; opet se budimo i opet tucamo.

»Mi smo kao kakav stari par, ali jako zaljubljen«, veli on. I to

je istina. Poznajemo se potpuno od prvog dodira. Tucamo se kao

na dvanaestu godignlicu, vrativgi se kudi, savrgeno skladni.

Sa svojom kosom od ebanovine i morski zelenim oCima, on

izgleda kao

giovanotto

ispod Bronzinova kista. Oko vrata nosi

crnu uzicu, s lavom svetoga Marka i Davidovom zvijezdom.

On je arhitekt koji po Italiji projektira vane zgrade, i sudjeluje

u nekakvom projektu restauracije venecijanskoga geta. Negto u

njemu budi sve moje Z'enstvo i sve moje Z'idovstvo — gto je

i'estoka kombinacija. U njemu ima negto koljenoviCko, u njemu

je nekakva

gentilezza,

koja mi svrada milli na talijansku renesan-

su. Ali je u njemu i negto blago kalkulantski — on je

furbo,

luka-

vac — gto aludira na iskusnog kazanovu. To je tako tegko odredi-

ti. Zgrabljena za ovratnik i ponovno odvueena u zemlju Jebaniju,

osjedam da je od mene odbjegla sva rasudna snaga i svaka spo-

sobnost migljenja.

(Zdrava svijest: UpomoC )

kogulje, i tijelo mu je jako vitko i mirige na slatkovodnu i morsku

moevaru, ovulaciju i mjesec.

Ja ulazim u Camac, koji de me odvesti do sredine lagune, pa

pjevamo vulgarise ameriCke pjesme — recimo »Jesi veCeras

sama?« — dok tako pudkamo prema suncu, bacamo sidro u sre-

dini lagune gdje, izlozeni pogledima galebova i niskoletedih

aviona, ljubujemo u Camcu, dok Venecija najednom skoro pro-

pada ispod crte nebosklona — niska i beznaeajna, sa svojim hor-

dama turista s Michelinovim vodieima, sa svojom kao kostur

mrgavom drugtvenom kremom gto se skupila na bal Viva Vene-

zia, svojim prijevarnim nadkonobarima, svojim hotelijerima, trgo-

vcima, gostioniearima i lutajudim homieima, koji sad svi praktici-

raju »sigurni seks« pa ma gto da to znaeilo.

Renzo i ja ne praktiAramo sigurni seks. U zemlji Jebaniji,

nista nije sigurno. Mi smo izgubljeni u vodenastoj Atlantidi

posred lagUne, gdje komuniciramo kurcem i piCkom, i gdje raz-

govaram o, sluZ"eCi se samo najru,climentarnijim engleskim i troglo-

ditskim talijanskim.

To nas nepostojanje jezika smlavljuje, ali od toga sve takoder

postaje i mnog9 intenzivnije. Renzo priznaje da engleski govori

kao Zulu. A moj talijanski, nakon tolikih godina, prikladan je

312

13

ERICA JONG

samo za prdivljavanje na pustom otoku, koji je fotografirala Lina

Wertmuller.

Ja njega zovem Carissimo Troglodito (ili Ljubljeni Trog). On

mene Piccola Pittrice (Mala slikarica). Taj pridjev ne bih trpjela

ni od koga drugog, ali kad dolazi od njega, on zvuei kao kompli-

ment. On me jebe iz svih kutova dok mi na

e natjera suze

radosnice. A plaCe i vrh njegova kurca kad mu izroni iz

On ne nosi donje rublje.

(Zdrava svijest:

Mama te je upozorila na takve mugkarce.)

»Piange per te«,

veli on. PlaCe za tobom.

SVEkENSKT BLUES

Zivota. 2eljela bih sve osjetiti, izgubiti se u do'iivliaju a ipak bih

voljela zadtiati mod da se iz toga izyuCem. 2elim se spustiti do

dna lagune a da se ipak mogu vratiti. 2eljela bih dati Citavu

sebe, a ipak zadtiati komadid pomodu kojeg bih se regenerirala

— kao kad hobotnicu razreZu na komadiCe pa bace u lagunu da

ponovno naraste.

Kakav sam to ifiasan iivot izabrala za sebe — ili kakav je to

iivot za mene izabrala moja muza Da stalno ronim i ronim

do dna lagune, u potrazi za preosjetljivoku, u potrazi za unigte-

njem.



Pokugava me iscrpiti do daske. 0, kako su dragi ti medite-

ranci u svom shvadanju svih tih curenja i onoga o 'emu je to

zapravo

i smo Amerikanci izgubili vezu sa

svrhom seksa.

A seks je zbog djece. Zemlja Jebanija je samo mamac; Tunel lju-

bavi vodi u djeCju sobu, kroz gpilje krvave maternieke sluzi i sla-

ne sperme.

A Julian? Julian Ceka u hotelskom apartmanu, i u glavi (i

biljdnici) pige simfonije, znajudi i ne znajudi gto ja to radim u

laguni.

Julian i ja smo dugevna braCa. Mi shvaeamo jedno drugo do

u srce i u dugu, pa ipak se ne jebemo. Oboje smo stranci s dale-

kog asteroida svijesti, i govorimo istim jezikom, jezikom hiper-

prostora.

Kad se vraeam, Julian me pita jesam li se nagla s gondolije-

rom. I ja velim »da«, i potom mu opisujem seks u Camcu s

tim neodoljivim bezimenim gondolijerom. I Julian bulji u

mene, zanijemio, dok mu opisujem svoju avanturu, koja priCa-

njem postaje jog ekstati6nija.

U Renzu i Julianu ja imam dva mugkarca koji zajedno eine

jednog Covjeka — lijek svakoj zeni od depresije

Nevezivanje, govorim samoj sebi. Nevezivanje je kljue Citavog

A ipak sam sretna. Vea sam i zaboravila kako Covjek mote

biti sretan kad seks funkcionira VeC sam i zaboravila gto to

znaei pjevati po ulici i gledati kako se sunce presijava u dragano-

voj kosi. Jer sam zaboravila... Darta

Dok jurimo preko lagune, dok pjevamo kao giparci... zabora-

vila sam Cudo novog zaljubljivanja. Kome sad trebaju Ada i nje-

zina crna koza i crne svijeee?

Isadora: Dobro da se bar jednom o ne6emu slaiemo

Nevezivanje. Moe li se voljeti, pa ipak iivjeti sasvim u sadag-

njosti? Ne skaCe li ljubav uvijek naprijed, u predvidanju? Dok

Cekam da Renzo nazove, hvata me giz, ludilo, opsesija — sve

ono za gto sam se zaklela da vide nikad neau osjetiti. Sanjam

da s njegovim oceanslr oCima dobijem dijete. PoCinju me

boljeti jajnici. Moe li se ne vezati dok te bole jajnici? Moe

li Zenka ijedne erste ikad

biti egzistencijalist?

Julian i ja prieamo eitavu np6, grle6i se rukama i nogama.

»Jednoga dana«, veli on, »i mi demo se tucati — samo to nese

biti zbog seksa, nego zbog ljubavi, dugo provjeravane, istinske

ljubavi.« 0, zemljo obeeana

Julian i ja smo prijatelji oduvijek. On je jedini e'ovjek u koga



ERICA JONG

»Cudno je sve to poCelo«, velim ja. »Jednog su nam dana u

nagu kuCu u Malibuu dopremili jako veliki kueanski stroj — magi-

nu za rublje, mislim, iii je to bila sugilica. A moj suprug, Fred,

ovaj tu, tad je rekao: 'Ljubavi, oduvijek sam zelio spavati u kutiji

— hoe li se jako buniti ako pokugam?'«

»Vi se

zezate«,

veli Gladys.

»Ne uopCe«, veli Julian. »I tako sam u kutiju stavio donju

deku, jastuk, pliganoga medu i tako to, i onda je iskugao. Bilo

je

krasno

I od tada ja spavam u kutiji, a Alice, ova tu, u kreve-

tu...«

SVE2ENSKI BLUES

Julian. Najednom skreee pogled na Gladys. »Je li yam itko ikad

rekao koliko ste lijepi?«

Ona ga ponovno gleda napol u nevjerici, napol u nadi da je

to istina, i onda joj se eitavo lice omekga. Kljunasti nos, paperja-

sta kosa, kestenjasto smede oCi postaju, preoblikovani njegovim

pogledom, najednom lijepi. I vidim kako to fikcija, silom Juliano-

ve volje, postaje stvarnost. I shvaCam da se Citav nag 'iivot mote

tako preobraziti ako samo imamo dovoljno jaku volju, i driimo

je poput laserske zrake Julianovih lijepih oCiju na Gladysinom

odjednom lijepom licu.



»To, naravno, nije ista kutija«, velim ja. »Prva se istrogila.«

»Sad smo, zapravo, upravo kupili

novu

kutiju«, veli Julian.

»Tajna je nageg braka da imamo moguenost stalne nabavke

novih kutija.«

Gladys zbunjeno gleda sad moje, sad njegovo lice, 'ieleei

povjerovati, no ipak ne zeleci ispasti budala (kao svi mi).

»Vi se zezate«, veli.

»Ne uopee«, veli Julian. »Brak je teak i bez obaveze da obje

stranke spavaju u istom krevetu. Kutija je rjegenje.«

»Sigurni ste da se ne zezate?« pita Gladys.

»Naravno«, velim ja, osjeCajuCi da nam je oCuvanje to male

fikcije svima

»A kakvim se poslom bavite?« pita Gladys Juliana.

»Cipelama«, veli Julian. »Nema posla do posla s cipelama.«'

»Zanimljivo«, veli Gladys.

»Zato stalno i dolazimo u Italiju«, velim ja, »zbog trgovine

cipelama. Tu u blizini prave cipele — kraj Padove.«

»Nema posla do posla s cipelama, nijedan koji znam'«, pjeva

25

Neprevediva igra rlieei. »Shoe business« (posao s cipelama) izgovara se skoro kao

»show business«, pa poznata izreka »There's no business like shoe business« dobiva

apsurdno iskrivljen smisao. (Op.pr.)

Sutradan uveCe ponovno sam u laguni s Renzom, i vozimo se

preko voda, i pjevamo.

Laguna je isprugana Suncem na zalasku, a puni se Mjesec

dine na drugom kraju neba. Klikcu galebovi. Isuvige je savrgeno,

isuvige magiCno, previge klige i, poput mnogih kligea, takoder je i

stvarno. Njigemo se na moru u opalescentnom azurno-ru'iiCastom

suncu-mjeseCini, bacamo sidro, i dotieemo jedno drugome kozu

kao da je kdia netom izumljena i kao da smo Adam i Eva koji se

upravo spremaju ukrcati na Noinu arku i razmnoiti Citav ljudski

rod.

Razgovaramo rudimentarnim trogloditskim engleskim i rudi-

mentarnim trogloditskim

j

4lijanskim.

»Tu sei diavolo«, velim.

Ti si jedan vrag.

»A ti

to

volig«, veli on. »Jer tebe samo vrag mo'ie uhvatiti.

Amazonku mo‘ie odnijeti samo centaur.«

I tada rijth zakazuju, i mi komuniciramo jagodicama prstiju,

jezicima, taruei se no'inim prstima po povrgini kok. Vani, unu-

tra, Sunce, Mjesec, sve to vige nema nikakva znaCenja, i mi se

zibamo, on u mojoj i ja u njegovoj barci, u laguni snova, isto-

318

19

ERICA JONG

dobno i tekueoj i zvjezdanoj, vodenoj pa ipak sazdanoj od trepe-

rava svjetla.

»Mio troglodite«, velim ja.

»Pelle di luce, pella liquida di stelle, occhi di luna«,

veli on.

»Siamo animali«, velim ja.

»Anima, animali«, odgovara on.

On se zavahuje u eamac, gto mirigi na seks, na prvi iscjedak, i

vrgak njegova kurca vapi za mnom.

Ljubimo se, ujedamo, isprepliCemo.

SVE2ENSKI BLUES

Ja jog plaeem, ali kad se vraeam k sebi, vidim kako me gleda,

rezervirano, s distance.

»to hoe od mene?« pitam.

»Il sesso«,

veli on. Seks. »I jog jedan par blizanaca. Ako

dodu, bit Cu

monogamo.«

Ah, obeCanja, obeeanja. Taj Covjek neee nikad biti

uomo

monogamo,

kao gto me ni Julian nikad neee jebati. Ali moj razum

je nestao, jer tu, u zemlji Jebaniji, tako negto i ne postoji.

»Mokmo li biti pedeset-pedeset?« pita on. »Iako si ti ama-

zonka? Ili Cetrdeset devet prema pedeset jedan?«



»Koja si ti 'iivotinja?« pita on.

»Sono cane, fedele«,

odgovaram iako znam da sam vige maCka

nego pas.

»Non e vero«, veli on.

»Tu sei gattina.

Vidim ti pandk iako

ih skrivag.«

To me pogada. Je li to istina? Ili samo ljubavna igra?

»E tu?«

»Ja sam lija, lukava lija«, veli on.

(Moja prijateljica Emmie uvijek veli: »Slugaj ih gto ti govore

na poeetku ljubavne veze; jer ti govore kako ce zavrgiti.«)

»Sad spavaj«, veli on i naslanja me ledima, pa otvara drukere

mog eipkastog kombinezona, i poeinj2 me jebati vrlo polako iz

raznih kutova. Oboje napola le'iirno, a meni teku suze niz obra-

ze. On me jebe kao da zeli uei u svaki dio mene, otkriti Ameri-

ku.

Ne mogu prestati plakati i kriCati, a kad poeinjem svrgavati,

on kliee:

»Dai, dai, dai«

(dalje, dalje, dalje) i

»Apri a me, apri

a me« (otvori mi se, otvori mi se).

Staje i giba se, giba se i staje, pa se opet giba — dok ne svrga-

yam, posve puna njega, jer je on u mene ugao za vjeCnost, i on

svrgava sa mnom, puneCi me slanim zvijezdama.

Sa seksa smo pregli na moe, napravili taj neizbjdni skok.

Polakm glavu u njegovo krilo. Nebo se mraCi. Pojavijuju se

zvijezde.

»Imag tako prekrasno tijelo«, veli on. »I sasvim se opugtag.

Prvi put skoro, drugi put bolje, ovaj put sasvim.«

A ja razmigljam koliko se seksa svodi bag na to, na zelju

mugkarca da potpuno ude u zenu

,

zaposjedne je i ueini svojom.

Bez to potrebe za gospodarenjem, posjedovanjem, ne moe ni

biti animalnog seksa. Postoje intelektualne igre na temu spavanja

u kutijama. Postoje i verbalne dosjetke na temu »poslova s cipe-

lama«. Ali bez tog animalnog ulaknja, seks naprosto ne klapa, a

u kmlju se Jebaniju ulazi samo ako seks funkcionira upravo

tako.

Ili se sve, napokon,

ko kuraca, i toga da li oni

funkcio-

niraju? Ili se sve vrti oko njihove velieine? gene vele ne, ne, ne,

jer su ih tome dobro naueili mugkarci koji se boje da su im kurci

premali. Mugkarci vele ne, a mile da, jer svo njihovo ponaganje

govori da je njima itekako vazno

kako im radi kurac. Thom,

Elmore, Dart, Danny, Lionel, Renzo, Julian — nisam jog srela

mugkarca kome zivot nije odredivala veliCina i krutost kurca.

A to je jedino gto se 'ene nikad ne usuduju izgovoriti. To je

21

ERICA JONG

jedino o eemu mi o dlueno la.emo. A zagto? Zato gto je to isuvige

istinito. Velieina i krutost mugkareeva ku rca odreduje njegov

zi-

vot. To odreduje gto de on misliti o sebi. To odreduje koliko de

se on sam sebi svidati . Mugkarac kojem se svida njegov kurac,

svida se i sam sebi. A mugkarac koji se ne mo‘ie pouzdati u vla-

stiti kurac n e mo 'ie se pouzdati ni u sebe. Il i 'ienu. Il i u ijednog

drugog mugkarca.

Zar je to tako jednostavno? Bojim se da odgovor glasi da.

Porno fimovi, ulje za bebe, koza, crne svijeCe, sve su to kompen-

zacije za kurac koji ne funkcionira. Il i funkcionira kapriciozno.

Jer kad funkcionira, treba ti samo glazba i mjeseeina. Ili tigina

SVE2ENSKI BLUES

dobro. Kao vosak prima, kao mramor drii. Nisam li to samo

opet pala na Don Juana?

(Zdrava svijest: Da li to pitag ili mi govorig ?)

Isadora: Ja sam s njom

Leila: S kim to?

Isadora: S tvojom zdravom svije§eu Leila: Daj, molim te, usuti, i pusti

me da uiivam

Ostajemo u laguni, i cijedimo zadnju kap mjeseeine. Potom

me vozi natrag u hotel, Julianu, i mo joj sjetnoj nutrini.



i sunce. Ili sumrak, polusvjetlo... i dobro je svako svjetlo (ili

mrak).

• .•

Pokredemo mo tor i kreeemo u potragu za otvorenom

tratto-

rijom.

Dok motor puska, gledamo gdje demo se vezati. Nigdje

mjesta da parkiramo Rivu (kako slieno New Yorku ) i nijedna

trattoria

otvorena (kako slieno Connecticutu ).

Sjetna sam, jer sam se tako potpuno o tvorila. Pokugavam se

prisjetiti nevezivanja, ali ne ide. 2elim se vratiti svom sredigtu,

svojoj ravnodugnosti, ali me zemlja Jebanija ne pugta. Sasvim

zaboravivgi da je jedini trenutak ovaj sada, obuzeta sam san jari-

jama o nekom budueem zivotu s Renzom.

Napokon negdje nalazimo sendviee i vozimo ih do sredine

mjeseeinom izbrazdane lagune, gdje ih jedemo u snovitu raspolo-

sienju, slugajuei kriku galebova u toj supertigini i gledajuei se. Sto

je Renzova tajna? pitam se. On dio sebe zachiava u rezervi, gto

bih i ja voljela da mogu. Na trenutke me obuzima jak osjedaj da

je on samo talijanski ekvivalent Dartu — samo jog jedan Don G io-

vanni, no ova j put autentiCan: mediteranac, koji svoju ulogu igra

»Nemoj se u nj zaljubiti, dugo«, veli Cordelia.

U vrtu smo u Corte Sconta, i ruCamo, okru'iene uobiCajenim

mnogojezienim hordama koje zaposjedaju Veneciju u tjednu

Regatte.

»Zaljubiti se u

koga?«

Cordelia mi pogledomveli da ne serem.

»U Renza Pisana, naravno. Dugo, on je Rom eo Rialta, Casa-

nova Cann aregija, Don Giovanni Dorsodura, z igolo Palazza del

Giglio, a da i ne spominjem Gritti, Bauer Grunwald, i tako dalje.

Ona ga pugta koliko mu treba da smoei noge — i ostale ugodne

dijelove tijela — a ond a trzne konop, pa on trei kudi s repom —

tako reei — medu nogaj... Od vlastitog zigola, dugo, gori je

samo o naj posudeni.«

»Tko je ona?«

»Pogledaj tamo , pa deg vidjsti... Zbog toga ma lo tige.«

Gledam. Za dugim stolom, napol skrivena iza drvene regetke

obrasle lozom, sjedi lijepa playa pojava u svjetlucavoj ljubieastoj

haljini i s purpurnim gegirom o kieenim purpurnim grozdovima.

Na krhkim joj prstima svjetlucaju veliki dragulji; vrat joj bljegti

322

323

ERICA JONG

od smaragda, koji bi vise pristajali sveCanoj haljini za Viva Vene-

zia nego ruCku u jednostavnom restoranu u Castellu. A kraj nje

sjedi Renzo, pravi cavalier servente, i guli joj smokve.

Kraljuju za stolom punim pomodnih

finocchija

i amerieke

drugtvene kreme. Renzo me ne vidi.

»Kakva je njihova priea?« pitam Cordeliju.

»Nisam bag sigurna da znam citavu

prieu, no oni su u braku

od pamtivijeka. Ona je prava pravcata Prinzessin iz Beea — a on

2idov iz gpanjolske iidovske obitelji. Njega je od nacista pred

sam kraj rata spasila njezina

majka, dok je jog bio beba, odgojila

SVE2ENSKI BLUES

A 'iena mu je glamurozna — iako pomalo hladna. Dala je da ga

slijede. I zna

sve.«

»A kako

ti

to znag?«

»Nemoj me vrijedati,

Zandbergova. Ovo je

moj grad. Veneci-

ja je selo. Vidjela sam kako je zaplivao prema tebi, i nemoj misliti

da nitko nije vidio kako ulazig i izlazig iz mamine rive, i bez obzi-

ra koliko ti inaee bila bajna, smijem li izraziti migljenje da ti nisi

prva

lijepa strankinja koju je zaveo?«

»Je li i..?«

»0, prije stotinu godina. Sjeeam se krasnog vreenja boko-

vima i kurac o kome bih mogla pisati majci — ako bih, naime,



ga kao prava mamma (bag kao i njegova brata blizanca), ali joj je

bag on omilio, pa ga je poslala studirati arhitekturu, oienila ga za

svoju keer, prepisala na nj imanja. OCito su se nekad ludo voljeli,

a moida je to tako jog i sada. Zamisli samo NacistiCka princeza i

zidovski mali prosjak Renzo s keeri i majkom zivi u

Cudnom

menage a trot's. Ja ne znam tko koga kod kuee, ali vani tuca

kog stigne. A i mamma

je priCa za sebe. Kad je jog bila jako

mlada, udala se za grofa od neeega, pa je neki ljudi jog zovu

'kontesa kuharica', zato gto je jednom sudjelovala u televizijskoj

emisiji Julije Child-ish na RAI-DUE. Ona se jako zagrijala za

projekt da se u getu obnove sinagoge. Iskupljuje se za Hitlera.

Ona financira Renzove snove.

On joj je potpuno vjeran, na svoj mediteranski naein. I bri-

ljantan arhitekt. I budi sigurna da znaju sve o tebi, ili ee bar

doznati,

istog Casa Cim zadeg malo dublje. A on ih nikad neee

ostaviti, dugo. Seks je seks, ali novac i poloiaj, to je

zauvijek.

Mamma mu je pribavila sve prve velike narudibe, i on joj je

zbog toga lojalan, iako to jedan Amerikanac ne bi bio, nego bi

je zauzvrat ostavio. Mi

Americani vrlo smo romantiCni i vjeruje-

mo kako treba ici dalje. Europljani su mnogo praktiCniji od nas.

I nikad to, dugo, nemoj zaboraviti. A

La Mamma

je

La Mamma.

imala majku kao gto je Teta Mama. Ali je on za moj ukus

malo previge reptil. Znam da juinjaci naprosto vole Renza. Ali

meni su drdii kad su manje lijepi i

ozbiljniji. A ti si uvijek imala

pik na sirovine, lovce na miraz, zigole i protuhe. I gto ako je ovaj

2idov. (I Spanjolac kao

Don Giovanni.) Ipak ga ne moieg dove-

sti majci «

»Ja nisam

uvijek

imala protuhe...«

»Dobro, ne uvijek. Ali otkako si postala stvarno

slavna. Dugo,

ja to shvaeam bolje nego itko. Sindrom Chera, kompleks Sunnyja

Von Bulowa... mogla bih o tome napisati knjigu. A on je za tuca-

nje

majstor.

To zna tout le monde. Nekako se maglovito sjeCam

nadljudske izthiljivosti. Ali se nemoj vezati. A gto je s tvojim lije-

pim Julianom?«

zbom sfera.«

»Neee ili ne mo'ie?«

»Tko zna? I je li to vaino? Mi smo brat i sestra. Nemoj to

srukti. I to ima svoj 6udni sjaj. I traje duie nego seks.«

»Mi smo prijatelji — nigta vige.«

»Impotentan?«

»Ja vige ni sama ne znam gto to znaei. Julian vibrira s gla-

i

324

25

ERICA JONG

»Gospodine Boe, to je nova bolest uspjegnih mugkaraca:

ogteeenje 'Zudnje. Ili ga ne mogu iii nese didi — iii ga dignu, ali

nese svrgiti. Odbijaju podleei

nedolienosti

orgazma. Strajkaju

protiv zenskog oslobodenja. I to je naprosto

strafno,

eto gto je

to.«

Pogledavam na Renza, i srce mi preskaCe nekoliko otkucaja.

Moida je ostavi zbog tebe,

gap& mi vrag u uho.

»NeCe«, veli Cordelia, eitajuei mi misli.

»Zar sam tako prozima?« pitam ja.

»Svatko

je takav kad se zateleba. I, budimo pogteni, Venecija

SVE2ENSKI BLUES

u barci, na mjeseeini, za svaku lijepu

stranieru.

‘S'to ih iz godine u

godinu vraea u Italiju. Da li znag da moj prijatelj Luke, inaCe sli-

kar, ima prijateljicu — udanu damu, seks-terapeuta iz Los Ange-

lesa — koja svakog ljeta dolazi na dva tjedna u Danielija samo da

bi se jebala s hotelskim gitaristom? On je nekakav svirae, ali oCito

veliki tucae. Super

obdaren, kako Cujem.«

Gledam Cordeliju, i najednom prema njoj osjeeam prezir.

Ona je naprosto

ljubomorna,

pomigljam. Kako bi Renzou moglo

ne

biti stain do mene, bar

malo?

Moe li itko tako geviti, a da mu

nije nimalo stalo?



je Venecija, a prema Talijanima Amerikanci su Vinko, Hinko i

Dinko. Kreeu se kao gelirana krema,

govore

kao Pinot Grigio,

i

jebu

sa svom torn verbalnom pirotehnikom. Progaptani redovi

iii stihovi — popaljeni, ne dvojim, iz libreta Lorenza Da Pontea,

jog jednog venecijanskog Renza. A ime mi se zbilja svida. Renzo

Pisan. Lijepo zvoni.«

»Nikad mi nije prieao o

njoj. Ili mami.«

»Ali

hose, cim

pogrijegig pa ga zamolig da provedete nod, iii

da to odvede na rueak, ill na vikend u Asolo, iii Porto ErcOle.

On

uvijek

dolazi kuei u gest. I pretvara se u tikvu, vjeruj mi

na rijee. I gto mu se dublje zavueeg pod ko'Z'u, to de na kraju

dalje pobjeei. I to mi moeg vjerovati rra rijee. I on se boji oba-

veza kao i svi ti amerieki galebovi, ali on kao amortizer ima obi-

telj. To je talijanski.«

»I kakva je onda razlika izmedu tvoje situacije s Guidom i

ove?«

»C'itav svijet, dugo. Guido i ja smo praktieki u braku, Renzo

igra igru. I ima bogato polje Lijepe Amerikanke, Francuskinje,

Talijanke, to na praznicima, i sve umiru da ih zahvati fatalni

garm Italije. Citaj Luigija Barzinija. Renzo i njemu slicni trebali

bi od talijanskog ministarstva turizma dobivati apanaai Ljuljanje

Isadora: Citatelju, ti zweg odgovor.

Leila: Prestani sugerirati svjedoku.

I bag u tom tre

iutku on prilazi s principessom i njezinom svi-

torn.

»Slavna slikarica Leila Sand«, veli princezi, koja me prelazi

hladnim pogledom, procjenjujuei opasnost. A onda mi Renzo lju-

bi ruku na onaj ogamuCujudi kontinentalni naein pri kojem usne

dotieu kozu samo u najdivljijoj fantaziji. Po tome kako me gleda

— znajuei da ona

procjenjuje kako me gleda — vidim da je iskusan

u pretvaranju. Kao da gleda kroz mene, kao da ne zeli prodrijeti

ni u jedan dio mene, u tijelo jog manje nego u dugu. Ali trenutak

prije nego gto de otiei, on se okreee da me jog jednom pogleda, a

oceanske mu oei svjetlucaju. »Leila,

apri a me, apri a me, apri a

me.«

Julian i ja ldimo budni u nodi, i priCamo kako bismo mogli

prekrojiti

»Idemo na Bali«, veli on, »ili Fiji. Ili Trobriande. Kupit demo

nekakav otoCie.«

326

27

ERICA JONG

»Ti zbilja moieg kupovati

otoke?«

»Apsolutno. Ostatak iivota moiemo proiivjeti a da vige ne

napigemo nijednu notu sablasne svemirske muzike ill ne naslika-

mo niti jedno platno. Nabavit Cu ti dva lijepa mlada Balijca da te

slue — pa demo piti kokosovo mlijeko, jesti tropsko voce, i Citati

Prousta.«

»Prekrasno«, rekla sam i propustila naglasiti da sam ja bez

slikanja kao luda — i da to ne einim za novae. I da ne zelim

biti »slukna«.

Sve to nisam rekla. Rekla sam samo:

»Julian, ti zaboravljag da je

sobna podvorba tvoja religija.«

SVE2ENSKI BLUES

godina nisi vozio podzemnom 'ieljeznicom. Kladim se da ni ne

znag koliko kogta ieton.«

»Pedeset dolara?«

»Neeu ti reei Istina jest, ti stalno bjeiig od svog agenta, svog

poslovnog upravitelja, svojih advokata, telefona, telefona, tele-

fona. Ali znag li kako to izgleda kad ti telefon

nikad

ne zvoni?«

»Telefon neeemo ni imati, imat demo palmin list.«

»Kad ti nikad ne zvoni palmin list?«

»Palmini listovi ne zvone.«

»Da — ali deg poludjeti gto to ne eine.«



»Mogu se prebaciti na kokos«, veli Julian. »Bit je da vige

nikad nedu morati raditi za Hollywood. Pisat du fuge i simfonije,

Cak i pjesme... Je li ti poznato da sam, prije nego sam postao hol-

lywoodska drolja, pisao pjesme?«

»Mislim da sam znala. Izrecitiraj mi pjesmuljak.«

»Dobro — evo jedne gto sam je napisao jednom u Firenci,

dok sam jog bio gtene:

U sjenama sve dulim jablana na brijegu,

Sred redova nevena i zemlje,

i kroz labirint zivica mi Seeemo,

zajedno ka koru sumra'enih zvona...

»Lijepo. Moe li mi reei i ostalo?»

Julian razmiglja. Njegove se pametne ahatne oei okreeu

prema nebu. Komunicira s

Citavim

planetom. E=mc4.

»Ne.«

»Julian, ja te volim iz dna srca — no znag li kako pjesnike

zanemaruju?

Velig da mrzig Hollywood, ali si se ipak navikao

na limuzine, privatne mlainjake, sekretarice; ti ni ne znag kako

to izgleda kad te naprosto ne opaiaju. Za proteklih se trideset

»Ti si vee luda.«

»Istina. A kako demo gkolovati blizanke?«

»Ueitelji, privatni ueitelii. 'Skola je koma. Ona je samo sred-

stvo da se djeca socijalno indoktriniraju, da im se ukljukaju vri-

jedn6ti drugtvene klase njihovih roditelja. Privatni su ueitelji

mnogo

bolji. Odgojit demo ih kao Trobriance — jedine ljude

koji znaju savrgen odgovor na pitanja ljubavi i seksa.«

»A to je?«

»Mislim, djeca su od predpuberteta do otprilike osamnaeste

potpuno seksualno slobodna. Medusobno se jebu ko blesava, i

tako si iz sustava oCiste svu radoznalost. I onda se, u osamnae-

stoj, 'iene i ostaju monogamna — osim na godignjim trodnevnim

Svetkovinama jama, kad se skidaju sve brnjice «

»A gto ako za svetkcwife dobijeg gripu?«

»Toga na Trobriandima nema.«

»Mislig da bi se, odrastavgi u takvoj sredini, Mike i Ed pri-

premile za civilizirani iivot?«

»A gdje ti to, mourn te,

vidif

civilizirani Zivot? U Holly-

woodu? New Yorku? Veneciji? A Cinjenica je da su najbolje

curice odrasle

bez

ispiranja mozga nage kulture. Beryl Markham,

primjerice, koja je odrasla s afriekim ratnicima. Civilizacija curice

328

29

ERICA JONG SVE2ENSKT BLUES

Dart se smije i protiv volje. Manipulacija nije upalila.

»Laku ti nod, ljubavi«, velim vedro i vradam se u san.

uei samo tome da su inferiorne. Onda je bolje imati palmino

de i svetkovinu jama. Time deg im zaista uciniti veliku uslugu.

Razmisli o tome, Leila; ne zezam se.«

»Znag li gto je Gandhi rekao kad su ga pitali gto misli o

zapadnoj civilizaciji?«

»Ne.«

»To bi bila dobra ideja «

I tako se smijemo, i grlimo i na kraju, i dalje hihoeuei i grleei

se, padamo u san.

U jednom trenutku u nodi, zvoni telefon. Prevrdem se na bok

i dohvadam ga.

Onog popodneva pred poCetak bala Viva Venezia, ja sam u

la uni s Renzom, i tucamo se u Rivi.

Toliko sam opijena da mu postavljam zabranjeno pitanje.

»Volig li ti mene bar malo?«

On mi stavlja ruku na usta.

»Ne pitaj o onom najvdinijem u

eli on.



»Leila, lutko«, veli Dart. »Leila, lutko.«

Budim se sva izbezumljena. To je kao telefonski poziv iz

groba.

»'Sto je bilo?« pitam.

»Samo mi nedostajeg, lutko.«

»Prdivjet deg«, velim.

;Seta° sam kroz Madison Avenue, lutko, i koga to vidim u

izlogu galerije — Usam ljenog Jahaea Sjeeag se, lutko, Usam ljenog

Jahaea?«

»Kako bih ga mogla zaboraviti?« (Dart aludira na jednu

moju filmsku scenu na kojoj je bio odjeiven kao Usamljeni Jahae,

s pigtoljem bestidno zataknutim u hlaCe, da izgleda kao nabrekli

kurac.)

»Zahvaljujuei tebi«, veli Dart, »svi znaju za moj veliki revol-

ver...«

Sad ved sasvim razbudena i uvueena u svijet koji sam odgur-

nula, ja velim Cilo:

»Ljubavi — eitav je to svijet znao i

prije.«

»Samo rijetki odabranici«, veli Dart.

»Rijetkih nekoliko stotina

tisuc'a«, velim ja.

330

331

ERICA JONG

20

Divlje iene ne poznaju tugu

SVE2ENSKI BLUES

Unfaira.

Markiza od ovoga ljubi principessu od onoga. Pratilac

od Park Avenue ignorira pratioca od Via Veneto ili Avenue

Foch. Trube se trivijalnosti na tri ili Cetiri jezika. Da, vee smo

bili u Veneciji. Ne, ove godine nismo igli ni u Cortinu ni u

'rad; bili smo u Vailu. Da, u Londonu je bilo zvjerski vruee.

Ne, Orient Express za Bangkok jog nije jog otvoren. Mustique u

sijeenju? St. Barts u veljaCi? Jesen u New Yorku? Bozic u St.

Moritzu? Keniji? Aspenu?

Tko

je pobjegao sa sinom njezine naj-

bolje prijateljice? Pa bag iz Rosaya? Ta nije

valjda

ostavila tog

divnog Pieroa. A je? A gto je s Jamesom? Je li on jog ambasador

u... koja je to ono zemlja bila? I jesu li jog u braku? Dobro, hvala



a)

ad mad' puisicact, ne 4

a Jtwite,

, nal

ne eetcW otidne.

c_97c; .isnotJa/m,

ne/drixdiez dodet,

fr

ala aia ,ack tedo da/itia nosa.

ck# wine ne endajd kxfindt.

24e wine ne lidx/naid &yd.

Ida Cox

B

alu Viva Venezia prethodili su ruCkovi, Cajanke, veCere,

za kojih su newyorgke zene iz visokog drugtva, suhe

kao kost, sa svojim svinjski ugojenim mukvima (ili

pomodno vitkim pratiocima) cirkulirale izmedu talijanskih (i

austrijskih i francuskih i engleskih) iz visokog drugtva, suhih

kao kost i sa svinjski ugojenim mukvima (ili pomodno vitkim

pratiocima), i jedna drugoj ljubile zrak kraj obraza. S obzirom

na to da se sve to zbivalo u Italiji, zrak su ljubile kraj

oba

obraza.

(Da se sve to zbivalo u New Yorku, zrak bi ljubile kraj samo jed-

nog.)

Drugtvo je vrlo u stilu

Town Country,

vrlo u stilu

Vanity

nebesimai

bar na tome. Ona ee to prdivjeti — no hoee li

on?

I tako poCinje bal

To je sparno veee na Grand Canalu, a Palazzo Pisani-Moretta

— golema kueerina iz gesnaestog stoljeea — nekoe poprigte duz

devskih feta i intriga, danas je, vaj, pretvorena u Rent-a-Palazzo.

Ljudi izlaze iz svojih unajmljenih gondola i

motoscafa,

i izgle-

daju upravo skandalozno zadovoljni

sobom. Spakirali su se i

raspakirali. Napojili se i podijelili napojnice. Napeli su se da nad-

mage jedni druge i svoje prijatelje — sirotane — koji su jog u pred-

vidljivom Hamptonsu ili Litchfieldu, Kennebunkportu, Newpor-

tu ili (Bone prosti) Westportu. Venecija je

uvijek

gik. (Ili bar od

prvog do petnaestog rujna.) Prije toga, ne bi me vidjela ni

mrtvog.

A poslije, mislim, treba paziti da se ne zakasni u New

York, London, Los AnPes.

I silaze iz svojih Camaca — Lacroix se tare o Givenchy, Unga-

ro leprga kraj tagerfelda, Rhodes .svjetluca kraj Valentina, Ferre

prozuji kraj Saint Laurenta.

Darling, darlina, tesoro,

ljubavi, milena, najmilija moja,

mileno, ti proraCunata sitna piCko...

I evo nas svih u Italiji, sa svim tih ljudirna gto ih stalno vida-

332

33

ERICA JONG

mo u New Yorku I nedemo s njima prieati ovdje nista

vise no

gto prieamo

ondje.

Ovdje smo dogli da nas se vidi. Mi smo tu

zato gto je to ciljna crta trke gto je treimo vee od druge godine

'iivota. (Ali kako smo uopee u nju upali? To nam sasvim sigurno

ni samima nije jasno.) Mi smo tu zato 3-'to smo tu.

Je li to savrgeno

jasno?

Buduei sam odrasla u Washington Heightsu, ovako bi me

negto moralo dojmiti jog' vise. Sto se doista i dogodilo, bar na

poCetku, kad je moje lice postalo vozna karta, moje ime sezame

STIE'2ENSKI BLUES

A evo i gospode Leventhal, minijaturna drugtvena dama iz

Beekman Placea, Pound Ridgea i Port Antonia. Ona je newyor-

gka kraljic dobrotvorne bolesti — gto je vruCe zeljkovani naslov.

A tu je sa sViVan kreatorom, Ciju novu kolekciju financira njezin

obljubljeni patuljasti panker Mij Nehoc (Jim Cohen eitan

natragke), koji nosi bijelo odijelo kao Nehru, rineicu u lijevom

uhu, smaragdnu kopeu za madietu u desnom, i dimije od sma-

ragdnog satena sa smaragdnim papueama kojima se prsti falusno

zavijaju prema gore.

Mij Nehocova zadnja kolekcija nadmagila je i svoj uzor

Lacroixa. Izveo jeirKodele Maorkinje u kogarama umjesto haljina



otvori se, a moje slike magiena kombinacija koja otvara sve bra-

ve.

Svijet dobitnika No zato su onda svi tako smrknutz? I zato

svi tako zabrinuti, zakinuti, nervozni? Zar bogati ne bi trebali

biti

veseli?

Citala sam F. Scotta Fitzgeralda. I znam da su bogatagi druk-

eiji od tebe i mene. Ali oni grizu nokte od nervoze, tako su gro-

znieavi, tako ustrageni. Mozda su dvadesetih i bill veseli. Ali je

danas bogatstvo kao

posao.

Gdje je nestao pridjev »dokon«? ,

Neka hrtica iz visokog drugtva, tanka kao gtanga (s koZom

okernom i kao gtavljenom, izboeenim Sokovima, eeljusti, lakto-

vima, nosom, koljenima) pluta s crvenim valentinom i rubinima,

drieei pod ruku svog slunika rubinskoga nosa. To je gospoda

Rentier, znamenita »Tanka« Rentier — znamenita po svojoj vitko-

sti, svom pratiocu rubinskoga nosa, svom ueitelju gimnastike gto

ga uzdfiava na Ninth Streetu, i mu‘iu bankaru koji nikad nikamo

ne izlazi. On je sad u svom klimatiziranom brlogu u Park Ave-

nue, gdje gleda kasete starih utakmica za Super Bowl i igra se

sa slugom iz Pakistana (Ismailom, starim dvadeset dvije godine).

I veeeras mi se Cini pametnijim od svih tih uznojenih hordi.

i s polovicama kokosovih ljuski umjesto grudnjaka.

Vogue

je to

nazvao stilom Povratka prirodi i Plemenitog divljaka. (»Nakon

i previge sezona frivolnih ishitrenosti, priroda opet izgleda tako

u'iasno svjek, i prirodni su materijali iznijeli pobjedu «)

A tu je i lady Eglantine Brasenose iz Melbournea, udovica

brodarskoga kralja s ju'2"nog Paficika. Kao i princ i princeza

Rupert od Engleske, za Ciji se otvoreni brak znade od Kensing-

tona do Mustiquea i Hong Konga. Kao i Pia Le Quin, pohotna,

preplanula, amerieka glumica koja se umalo udala za Rothsc-

hilda. Ali nije. (Karijera je bila prva — iako joj je karijera u toa-

letu, kako to vele u Hollywoodu.)

A evo i Renza Pisana sa svojom principessom, koja je i orga-

nizirala tu fegtu, zajedno,sf svojim parom iz New Yorka — vrlo

tankom gospodom Rentier, koja djeluje skoro preparirano, kao

prava mumija visokog drugtva

Ali Renzo nije nipogto mumija.ak i kad je u »smokingu« iz

njega se luci

seks, seks, seks: oCi su mu napol zatvorene, pique

kogulja ispod odijela diskretno zmirka antiknim dijamantnim

gumbima za man'Z'ete, oko vitkog mu je struka giroki pojas od

sive svile, na zlatnom gnu siva svilena kravata, a »smoking« je

334

35



ERICA JONG

On se naglo okreee i zuri niza stube, kao da mi je proCitao

misao.

»Leila « veli on veselo, kao da gospodarica Ada ne postoji.

»Lionel « klieem i ja veselo, kao da gospodarica Ada ne

postoji.

Je li to ono gto zovemo zapadnom civilizacijom — pretvaranje

da ne znamo za svoj tajni

U dvorani gto blista od svijeCa, ljudi se okreeu i okupljaju i

razgovaraju i okreeu leda — kao lutke u glazbenoj kutiji, dok

izvode svoj repetitivni pies na hoduljama.

0, kako je sve to

dosadno

2ENSKI BLUES

su plaeene da okrenu glavu,

da ne vide, a ako i vide, da ne govo-

re. Jednog du dana naslikati negto na to temu. 0, da sam

Hogarth, Goya, Daumier 0, da sam Hogarth... Ovom se kraju

stoljeda hoCe saritidno oko. Posluzio bi dak i Roly-poly Rowland-

son

»Julian, Lionel«, velim ja. »Lindsay, Julian.«

»Leila, Lindsay«, veli Lionel.

»Naravno

da se sjedam Leile«, veli Lindsay. »Tko bi mogao

zaboraviti tako talentiranu umjetnicu?«

»Hvala«, velim.

»Nemojte mi zahvaljivati«, veli Lindsay. »Vi zaista imate



Napokon sam s Julianom, tako da mogu reei: »0, kako je sve

to dosadno « On se smije, suglasan, pa mi s bara donosi Bellini.

Ja ga odla'2"em ne otpivgi ni gutljaja. Jer znam, ako samo srknem,

u glavi de mi poCeti bubnjati, i nede proCi dugo, i zdrava de me

svijest ostaviti.

»Ne smijem vise piti«, velim Julianu.

»Onda nemoj«, veli on. »Na Trobriandima demo 'vakati

betel.«

»Ne mogu doCekati«, velim ja.

A Lionel Schaeffer, i njegova lijepa '2"ena Lindsay, najednom

su pred nama u gomili.

Lionel otvara sako svog smokinga i pokazuje.

»Turnbull i Chung«, veli.

Lindsay pravi grozno lice.

»Ne smijem ga nigdje dovesti«, veli.

Pitam se sluti ii ona za postojanje gospodarice Ade, za njegov

posjet okrugu Litchfield, za postojanje

ikakvog tajnog kutka u

Lionelovoj dugi. OCito ne. Ali ona nosi ogrlicu Palome Picasso

od peridota i dijamanata, a ja ne, i to je onda oCito cijena njezina

neznanja — a unatoC svem mojemu znanju, moj vrat je gol. Zene

dara.«

Vidim da se njen odnos prema meni promijenio. Kad smo se

zadnji put vidjeli, kod McCraesa, htjela me je srezati, da suzbije

Lionelovo zanimanje. Sad joj se strategija promijenila. Sad mi se

udvara

da bi suzbila njegovo zanimanje. Sjedam se kako sam i

sama radila negto shell° s Dartovim drapadozama. 0, kako je

sve to sada daleko Opsjednutost Dartom prekinula je opsjednu-

tost Renzom Je li to napredak? To

izgleda

kao napredak, ali se

stragim da je to opet i samo zemlja Jebanija.

Odlazim u toalet u svojoj azurnoj svili. Red dama vijuga oko

zaslona. Tu, u Veneciji, bag kao i u New Yorku, damske su pro-

storije manje primjerene potrebama od gospodskih. Gentleman-

ski je salon nezauzet. 7)dlueujem osloboditi

gabinetto degli

uomini. I .ulazim unutra u svojoj golemoj plavoj haljini, i tko

bag u tom trenutku izlazi, ako ne Renzo it Magnifico? Trenutak

poslije, on se ved vrada u mugki tgalet, pa pritike vrata i stidno

skriva odi dok se ja hvatam umivaonika pa otirem, perem i bri-

gem ruke. I tada, nevjerojatnom brzinom, on pada na svoja lijepa

smeda koljena, zalijeCe se pod moju krinolinu, oslobada mi pre-

pone i svojim mi iskusnim jezikom istjeruje jauke na usta. Sve se

338

39

ERICA JONG

to zbiva brzinom sna. (A mo'ida to i jest san?

Zdrava svijest:

Nadam se.) Ispod svog smokinga on ne nosi donje rublje. Ostalo

je tigina, pogkropljena uzdasima.

Popravljam gminku. On namjegta kravatu i giroki pojas. On iz

mugkog nunika izlazi prvi, Cedno oborena pogleda. Potom izla-

zim i ja. Vani Cekaju dva gospodina, i gledaju Ltasno blazirano,

kao da se takve stvari u Veneciji dogadaju svakodnevno (kao gto

se i dogadaju).

I vraeamo se na bal

Kad tome dolazi vrijeme, Juliana i mene privode nagem stolu.

Koji nije bag negto. Posjeli su nas gore, s prikrpinama, grebato-

SVE2ENSKI BLUES

nalitiCarki?), dok se Julian osjeea 1.1asno zadovoljan sobom zato

gto je protestirao zbog logeg stola.

»Mislila sam da tebi nisu bitni takvi mishegossi

kao taj logi

stol«, velim Julianu kad smo se ugodno smjestili kod Harryja s

acquom minerale, pecivom i maslacem.

»Pa bag i nisu«, veli Julian. »Ali nam je preostalo jog premalo

ivota da ga potrogimo na sjedenje na tim

stolicama,

s tim

lju-

dima —

ne vidi zlo, ne slugaj zlo, i govori samo zlo.«

»Ali ti je vdino«, velim ja.

»Priznaj

da ti je vano.«

»Leila, zaista, nije.«

»Ali jest.«



rima i potucalima, da nas dalje od Lionela i nisu mogli staviti.

Jesu li se zabunili? Nije li nas bio pozvao za svoj stol? Ili je to

Lionelova taktiCna varka da me zadtii podalje od Lindsay?

(Kao da bismo u toj larmi i mogli prieati.)

Julian gleda tko je sve za stolom. Jedan stari i gluhi, s umjet-

nim zubima koji gkljocaju. Nekakva neznatna predsjednica

neznatnog newyorgkog bala, nekakav modni kreator Cija je zvi-

jezda ved pala, nekakva isprana talijanska glumica — stol bivgih

veliCina na dobitniCkom balu Julian, koji tvrdi da do toga rie

na ovo bjesni.

»Mi smo prestari«, veli, »i prebogati da bismo tri sata sjedili

na tim klimavim zlatnim stolicama « Potom me grabi za ruku, i

vodi kroz zagugljive prostorije, niz crvenim sagom pokrivene stu-

be sve do

motoscafa

koji nas Ceka.

»Idemo jesti u Harry's Bar«, veli, »a onda uzmimo gondolu s

tri sviraCa.«

I tako odlazimo do Harryja u smokingu i krinolini, a ja se

osjeCam zloCesto kako zbog toga gto odlazim s bala i interludija

s Renzom u mugkom toaletu (koliko sad dugujem svojoj psihoa-

»Neal se oko toga natezati.«

»U redu«, velim ja. Ali sam ljuta. Pozvala sam Juliana na svoj

tulum — i sad izgleda kao da je on otigao samo da mi napakosti.

Ili je naslutio mog gondolijera?

Ostavljam se to teme. 2ivot je prekratak. Narueujemo risotto,

fegato alla veneziana.

Zezamo se i gledamo tko je sve tu. Uobi-

Cajeni Venecijanci sa stilom i kriCavi Amerikanci. Za gankom

uobiCajeni zamor. Dva mlada homiCka vjetrogonje s uskladenim

pankerskim frizurama — jedna je crna sa zelenim prugama, druga

platinski playa s grimiznim prugama. Jedna engleska dama izvje-

sne zivotne dobi, koja je smrtno zvono za Vita Sackville-West.

Kineski gentleman rumenih obraza i u staromodnoj svilenoj

I tada, za stolom u kutu, ugledamo Sretan par.

Njoj je cetrdesetak, njemu pedesetak. Ili su mokla istih

godina, samo gto je on ostario gore od nje. Nazdravljaju se Bel-

linijima, dr'2'e se pod ruku, zagledaju si duboko u

»SjeCag se Saint-Paul-de-Vencea osamdeset Cetvrte?« pita on.

Ne Cujemo gto mu odgovara; ali po njezinu smijegku zaklju-

Cujemo da se sjeCa.

340

41

ERICA JONG

»"

to mislig, jesu li vjenCani?« pitam Juliana.

»Ni za milijun godina«, veli on. »2ive u istom gradu. Oboje

su u braku, ali s drugim. Vidaju se srijedom popodne i ovako,

preko praznika. I tako veC dvadeset godina svakog rujna dolaze

u Veneciju.«

»Kako romantiCna priCa « velim ja.

»Ali ne bolja od spavanja u kutiji, ha?«

»Pitam se gto je istina...«

»Bolje ju je ne znati«, veli Julian.

»2elim znati, i zato Cu pitati.« Ustajem, ali me Julian zadria-

va, i potek me natrag.

SVE2ENSKI BLUES

nikaga, gitarista i guslaCa. Dok ponovno pjevam u

Camcu

— ovaj

put s Julianom — upravo sam skandalozno sretna.

Lelujave palaCe pozdravljaju nas iskrenute naglavce u prediv-

noj mjeseeini. Mislim na Renza i grlim Juliana, kao gto bih mogla

grliti Renza, a misliti na Juliana, i onda shvaCam, budem li se

mogla driati za samu sebe, imat Cu sve gto mi treba da do smrti

budem zadovoljna.

(Zdrava svijest:

To si ti rekla — dva mugkarca koja zbrojena

daju jedno Citavo ljudsko bide To svaku 'ienu lijeCi od depresi-

je )

Usput de se uvijek naCi putnih drugova — ili de biti prekrasna



»VeC Cetrdeset godina iivim od

uglazbljivanja

tih fikcija«, veli

Julian. »Ja sam

stvorio

ono gto zovemo romansom. Sve je to stvar

rasporeda iica. Neke melodije trzaju nice srca.

Vjeruj

mi. Bolje je

ne znati.«

»Za ime Boije, Julian, ja naprosto zelim znati jesu li oni

vjen-

»Ne, ti to ne ielig«, veli on. »Bolje ti je ne znati.«

»No gto ako

jesu?«

»Ako jesu, onda Cu se tobom ozeniti, dovijeka se o tebi bri-

nuti, i kupiti otok na juznom Pacifiku, koji de biti samo tvoj.«

Ja ustajem i prilazim Sretnom paru.

»Oprostite«, velim ja. »Negto sam se kladila s prijateljem.

Molirn vas, ako nije nepristojno — no jeste li vjenCani?«

»Da«, veli iena.

»Ne«, veli mugkarac.

VraCam se Julianu i javijam mu njezin »da«.

+

Pjevamo Citavim putem duz Grand Canala, u pratnji harmo-

samosa. Ali za strah nema izgovora. Dok s Julianom pjevam

Grand Canalom, maglovito nasluCujem zivot bez straha. Ali

tko du ja biti bez njega? Hodu li i dalje biti Leila?

(Zdrava svijest: Bit deg Leila Ti deg biti

ti )

Sybille me jednom zgodom natjerala da spremim svoj strah u

njezinu metalnu kutiju.

»Dr'Z'at Cu ga na sigumom dok ga ne poklig natrag«, veli

ona. »Vratit du ti ga kad god zaklig.« Sybille duva moj strah;

moja zdrava svijest i ja mokmo dalje i bez njega.

Te nodi, u Grittiju, J ian i ja pridamo do zore.

»Znam da si u vezi s nekim«, veli Julian, »i mislim, to je

sasvim u redu. Ali zelim da budeg sretna. Moe mi sve ispriCa-

ti.«

»Ti ved znag za mog gondolijera«, velim ja.

»To je vise od gondolijera«, veli Julian.

»0 tome ja ne znam nigta«, velim ja. »Osim toga, kad ti jed-

nom ispridam, nestat de magije.«

342

43

ERICA JONG

»Ali ako ne, lagat eeg gutnjom. A to onda unigtava

nasu

magi-

ju.«

»Tu je dilema, zar ne?«

»Daj mi da ti isprieam jednu prieu«, veli Julian, »prieu o

mom 'Zivotu koju ti jog nikad nisam isprieao, zato gto sam je,

sve do nedavno, blokirao...«

Smjegtamo se u nag posebni poloaj, grleei se nogama.

»Kad sam jog bio sasvim mali i zivio u Torontu«, poeinje

Julian, »moj otac i mati odlazili bi na vodviljske turneje, i moja

starija sestra i ja ostajali bismo dugo sami. Sestri je bilo jedva

petnaest, i bila je jako, jako lijepa — a na neki je naein bila i naj-

SVE2ENSKI BLUES

njezini prsti nestaju u njoj, i onda ih ona s ljubavlju, njeino,

uvlaei i izvlaei. Ja to vise ne mogu izdrzati. Moj penis i njezini

prsti bill su jedno — i svrgavam uz eksploziju od koje glasno kri-

knem. Sestra je podigla pogled, ugledala me, shvatila, i prigla

vratima da me pusti unutra.

'Julie', relda je — ona me zvala Julie — 'nista se ne boj.' Say

sam drhtao. Ona me povela do kreveta. Legli smo i zagrlili se,

i isprepleli noge. 'Julie — ako znag da je to lijepo, onda znag

gto znaju samo malobrojni.' I onda je njdno, njdno, prinijela

moju ruku svojoj vagini i pustila me da istrdiim sve njezine dije-

love, govoreei mi gto da radim, i kako da je diram, i onda je

odmah i ona poCela dirati mene. Bio je to najnjdniji i najljepgi



usamljenija djevojka gto sam je ikad upoznao. Kad se to dogodilo

imao sam desetak godina — i bag poeinjao osjeeati ono seksualno.

Svo sam vrijeme bio tako nadrdien da sam iskakao iz koie — i

poeinjao polutirati — a da sve to uopee nisam shvaeao.

Sestrina soba ima staldena vrata pokrivana muslinskim zavje-

sama, i ona potkraj svakog popodneva ulazi unutra da malo odri-

jema. To je sigurno bilo subotnje ili nedjeljno popodne, jer nisam

bio u gkoli. Radio sam zadaeu u prizemlju, kad sam je najednom

morao negto upitati. Uspeo sam se i pogao hodnikom do njezine

sobe, ali zbog neeeg nisam uletio. Rub je muslinske zavjese bio

malo gurnut ustranu — bila je to jedna od onih zavjesa s mjede-

nom gipkom gore i dolje — i tako sam stao jako mirno i s osje-

Cajem krivice povirio unutra.

Moja sestra lezi na krevetu u svom penjoaru boje breskve,

rastvorenom na stegnima. A preko svjetiljke je prebaCen svileni

rubac iste boje. I Citava se soba kupa u ru±Teastu sjaju.

Gibala je njeinu ruku kraj otvorenog penjoara. Najednom me

uhvatio osjeeaj potpune dezorijentacije. Srce mi poeinje lupati.

Penis mi se ukrutio. Citavo moje bide kao da poeinje pulsirati.

Znao sam da to ne bih smio gledati, ali ne mogu stati. A onda

interludij mojega 'Zivota. Potpuno neduZ'an, seks u Edenskom

vrtu, prije nego se pojavila zmija. A poslije, ldimo skupa, ispre-

pleteni kao sada ti i ja.

A sad dolazi dio o kojem ne zelim priCati, dio koji sam blo-

kirao eetrdeset godina, i vratio ga samo zahvaljujuei hipnozi.

Dva dana potom, usred noei su je odvezli u bolnicu. SjeCam

se samo kako sam stojim pred njezinom sobom i Cujem jednog

bolnieara kako veli drugom: 'Ta kurva neee jog dugo biti na ovo-

me svijetu.' Nikad je vise nisam vidio

»Od eega je umrla?« pitam ja gepavo, kao gto to Cinimo kad

smo smlavljeni osjeCajima i zbog toga pokugavamo utvrditi

»einjenice«, kao da nas ole mogu spasiti.

»Godinama to zapravo nisam znao. Slijepo crijevo, rekli su

mi, ali ja sam znao da nije tako. Sad mislim da je to sigurno

bila izvanmaternieka trudnoea. Naravno da sam bio siguran da

sam je ubio.«

»Naravno.« Grlim ga. Iz oeiju

-mi suze teku potokom.

»Najgore tek dolazi. Moji se roditelji nikad nisu vratili kuei.

Poginuli su u automobilskoj nesreei negdje na Srednjem zapadu.

344

45

ERICA JONG

Ne znam jesu li i doznali za svoju kdi. Ja sam ostao s tetkom i

bratieem. Jedne sam ih veeeri duo kako raspravljaju o meni. 'Ja

ga ne ekla je tetka. 'Suvige je Cudan."Ni ja ga ne Zelim',

rekao je rodak. 'Od njega mi se jdi

pakirao sam svoje

stvari i put pod noge.«

»Imao si deset godina?«

»Imao sam deset godina. A na neki nadir, jog ih imam.«

»Na neki naCin svi ih imamo«, velim ja.

»Eto zagto mislim da ne trebamo lagati o seksu«, rekao je

Julian. »2ivot je prekratak.«

»A seks se ne da rastaviti od ostatka ‘iivota, zar ne? Mislili

smo da se mote, ali ne mok. To je tragedija nage generacije —

SVE2ENSKI BLUES

»Zaista ielig da ti pridam o gondolijeru?«

»Da.«

»Mislim, dok sam to slugala kako prieag o svojoj sestri,

postalo mi je jasno da je moj gondolijer, bag poput Darta,

samo jog jedna verzija nemogudeg ljubavnika — ukratko tate:

tabu mugkarca, demonskog ljubavnika, dyybuka, incestuoznog

inkubusa. On je lijep, ali su prljavi snovi uvijek lijepi. A njega

je nemogude imati. On pripada drugoj, mojoj mami...«

»Kao i svi mi«, veli Julian sa snovitim pogledom u oCima.

»A kad se tucamo, medu nama nestaju sve pregrade — kao

kad ti i ja prieamo.

Zagto ne mokmo imati i jedno i drugo — i



gto smo mislili da nas seks moie spasiti.«

»Nigta nas ne mok spasiti«, veli Julian, »eak ni ljubay. Ali

zato jedno drugom mokmo svijet ueiniti manje usamljenim mje-

stom — ponekad. A ponekad ne mokmo Cak ni to.«

»itav svoj

elim ja, »nisam zeljela nigta drugo nego

spojiti seks i prijateljstvo — a Cini mi se da sam od toga dalje

no ikada.«

»I meni«, veli Julian. »Eto zagto me Trobrijandi toliko fasci-

niraju. 2elio bih znati postoji ii zaista drugtvo u kojem su ljudi

rijegili problem krivice.«

>&o ti mislig?«

»Ako Citag Malinowskog, rekao bib da je tako — ali je on ved

odavno zastario. Otoci Ljubavi, tako su ih zvali dvadesetih

godina, ali mislim da je to samo jog jedan mit o plemenitom div-

ljaku. Gauguin, Robert Louis Stevenson, Melville, Michener —

pomislimo samo na slojeve stvaranja mita. Pa ipak, san o odla-

sku. Ja sam oduvijek sanjao o odlasku... 2elio bih umrijeti

tamo, a mjesto na kojem zelim umrijeti, mjesto je na kojem ielig

put i rijeei?« pitam.

»Ah«, veli Julian, »zato gto bez toga — zagto bismo onda skla-

dali i slikali? Skladamo i slikamo da uskrisimo pali svijet, i samo

zato gto je svijet pao, zato mu je

potrebna

ljepota gto je mi stva-

ramo. U nebu demo biti toliko ispunjeni BcAom ljepotom da

nedemo morati stvarati.«

»Sofizam.«

»Ne, zaista. S'to je lakge naslikati — raj ili pakao?«

»Pakao«, velim.

»I gto je zanimljivije ditati —

Inferno ili

Paradiso?«

»Inferno.«

»

to znadi da nam je p li svijet dan zato da bi on iz nas izvu-

kao nag ljudski potencijal. U raju bismo svi umrli od dosade.«

»A ti ipak zelig otidi na juni Pacifik? 2elig li postati Gaugin

elektronske glazbe?«

»2elio bih o svemu ovom napisati operu«, veli Julian. »A ja

sam na svoj nadin skladatelj koji se posve uzivljava. 2elio bih

pdeeti kako djedadid kroz zavjesu gleda sestru — da potom s

odraslim Covjekom zaplovi put Polinezije u traganju za rajem.

346

47

ERICA JONG

2elio bih napisati veliku panoramsku operu o Covjekovu traganju

za rajem.«

»Svi mi trd2imo raj«, velim ja. »I kao da nikad ne shvaCamo

da ga imamo bag tu, bag sada, dok se ovako grlimo rukama i

nogama u ovoj hotelskoj sobi i plovimo kroz svemir...«

»Ja to znam«, veli Julian. »Ali raj, po definiciji, je uvijek

tamo, a nikada

tu. Cak i da se uda.i'

za tog svog savrgenog ljubav-

nika, ne bi proglo dugo, i oboje biste brinuli o gradevnom podu-

zetniku, liciocu, roditeljskim sastancima, porezu... Tvoj nemoguCi

on postao bi isuvige moguC. Bolje ti je imati njega za seks, a

mene za razgovor.«

SVE2ENSKI BLUES

svojevrsna meditacija. Potpuno fluidan, bez poeetka i bez kraja,

to kao da i nije seks nego putena paradigma nevezivanja.

Mi poznajemo

jedno drugo, tijelo tijelom i dugu dugom. Znali

smo se od prvog trenutka kad smo se sreli i od prvog trenutka

ljubovanja. Nikad oko toga nije bilo nikakvog pitanja, nikakve

sumnje da ce to totalno funkcionirati. Govorili ili ne, jeli ili ne,

uvijek smo, uvijek u harmoniji, sjedinjeni, dodirujuCi se.

On mi dotiCe prsa. Preko nas se mregka voda i svjetluca u

odbljescima sa stropa. Dotie'em mu kosu, bradavice. On mi

sige donju usnu. I skida lanenu kogulju i lanene ljetne hlaCe. Ja

mu ldim u naruCju, njugkam mu pod pazuho, sretna gto ga



»Ali ja zelim seks i razgovor u jednom Covjeku. I time

sigurno ne trdiim previge.«

»Ja to nikad nisam nagao«, veli Julian, »osim u svojim

i zagto bi onda ti?«

»Zato gto ti u to ne vjerujeg, a ja vjerujem. Tko zna zagto,

protiv svih dokaza, ja napokon u to zaista vjerujem. I napokon

vjerujem da to i zaskthijem.« »Onda Ceg ga sigurno i imati«,

veli Julian, »jednoga dana. Ali to vjerovanje najprije moral godi-

nu ili dvije

vjebati. I,

o, da — moral se rijegiti tog gondolijera.«

Grlimo se i pugtamo da nas odnese san.

Sutradan, s Julianovim blagoslovom, polazim vodenim taksi-

jem posjetiti Renza na njegovu eudnom otoku u laguni.

U kuCi nema nikoga osim cvrkutavog kanarinca i nevidljive

dvorkinje. Dvije su princeze otigle na jedan dan u Milano, da

isprobaju zimsku odjeCu. Sunce se ulijeva u prozore. Dok vodi-

mo ljubav, voda se lagune ljeska gljokicama.

Medu nama, tucanje je toliko u sadagnjem trenutku, da je to

grlim, dotiCem ga, i ne zelim nista vise, ne tdim orgazmu.

Pod vodom smo, i plivamo kroz svjetlo. Ved sam miris njegove

koe, dodir njegova barguna, njegova mogusa, dosta mi je za

zadovoljenje.

Fluidnost me njegova tijela ushieuje; Citavo je ono za mene,

bez interpunkcije, bez toCke. Fegta, gto se giba poput Venecijinih

voda, stalno se mijenjajuCi i stalno ostajuCi ista.

On mi sige usne, dojke, veli mi da sam njegova Piccola Pit-

trice; i ne znajuCi kako, mi

smo jedno u drugom i jedno izvan

drugog, nogu prekraenih, nogu spojenih, i on govori »piano,

piano« i giba se, giba, polako giba u meni da potraje gto dune.

Kad god posenem svrgavati, on staje, pugta me da se posve opu-

stim, tako da mi na kraj)nije ni vaino hoeu li svrgiti ili ne, i

osjeeam ga u sebi, kako je sasvim ugao, kako sam ga sasvim uze-

la, vratila ga sebi, vratila ga prirodi.

To je Cudno, zar ne, da se mi ljudi toliko udaljavamo od pri-

rode c s a k

i kad ljubujemo, tako da oCekivanje orgazma, njegovo

forsiranje, pretvara Cak i ljubovanie u negto teologko, negto pove-

zano s oCekivanjima, tjeskobama, pritiscima.

I tako, odluCivgi ne ciniti nista nego samo osjeeati

trenutak,

ERICA JONG

biti

u trenutku, moje tijelo, svojom vlastitom nepostojeCom

voljom, kreee u svoj kregendo. On se giba i giba, staje i staje.

A ja sam veC poCela svrgavati i tad vrigtim i on mi stavlja ruku

na usta (dvorkinja, dvorkinja) i poCinje i sam svrgavati, napol

zatvorivgi smaragdne oCi, a lice mu je kao u fauna, smede, sko-

geno, nasmijano, ozbiljno na rubu orgazma i onda opet tekuCe,

opugteno.

I ldimo skupa, Pan i Ceres, bog guma i boica iita, i njugimo

svoj vlastiti mogus, nag ljubavni vonj — i onda zvona zazvone, i

veC je podne i moramo iCi, mi dvije dnevne Pepeljuge, pretvore-

ne u bundeve zvonjavom podneva.

SVE2ENSKI BLUES

Alpa i iskrzanih vododerina, a duboko ispod je svjetlucava

laguna. A ja nosim ta bolesniCka kolica, pod kojima mi pucaju

Leda, gore-dolje po ledenim padinama zato gto se bojim da jed-

noga dana neCu moCi hodati. I psujem njihovu tdinu.

Baci ta kolica velim samoj sebi. Ti mows hodati Obogaljio

te samo tvoj strah.

Nespretno se uspinjem u kolica i ludo jurim niz vododerinu.

Kolica kao da lete, a zatim se, na dnu, jog malo povezu i stanu.

Kao Cudom, ja ustajem, odjevena u svjetlost, i bacam kolica u

lagunu.

I budim se. Onako gola, odlazim u kupaonicu i stajem pred



• •

...

Skidam svoju masku. Leila, Louise, Luisa odlaze, i sad je to

samo iena,

koju pokreCe nevidijiva muza, dok joj pero gkripi po

biljdnici, a tijelo je boli od ljubavi, i srce joj leti i sretno je jer

zna da nije uCinila nista da bude tako blakna i jer zna da je

boanska ljubav bezuvjetna. Ona je u stanju milosti. Ona bi ska-

kala, kleknula pred Madonu, izmislila skice i slike koje Ce radost

prenijeti ljudima bez radosti, vjeru nevjerniku, ljubav neljublje-

nima. Ona Zeli da svatko okuga i proslavi zivot zato gto je on

gozba. Tu je da ga uzmemo. A morag samo otvoriti usta, otvoriti

Baku, voljeti blfinjega, zahvaljivati Bogu, i veseliti se.

Sveden na najjednostavnije, zivot je molitva. Mi molimo na

mnogo naCina. A ovo je moj.

Prije nego gto Cu te veCeri zaspati, slikama i rijeCima pre-

krivam mnoge stranice i stranice.

• •

.;.

Dok spavam Julianu uz bok, sanjam da na ledima kroz Vene-

ciju nosim bolesniCka kolica. Grad je napravljen od snijdnib

zrcalo. Kupam se u sjaju. Srce mi blista.

Ah, velim, to je to, to je to. To je ono gto trebamo spoznati.

Da nikad ne moramo biti sami. Jer smo sazdani oko boZ"anske

iskre. Tijelo je samo lekcija. NauCimo je i umremo. I driim se

te izvjesnosti Citav dan dok sama istraujem Veneciju.

•

•

•

Sutradan ujutro odvaiujem se poCi na izloibu crtda starih

majstora na lijepom otoCiCu gdje paladijska crkva San Giorgio

Maggiore stoji sred bazena Svetoga Marka. Sa svojim

campani-

lom pod zelenim klobukom, svojim spokojnim klausterom, sa

svojim napugtenim kazaligtem, taj je otok najljepge mjesto Citave

Venecije.

Ostavljam Juliana da prtlja po skladbi u nagoj hotelskoj sobi,

i skrivam se pred Renzom koji bi u dva trebao svojim Camcem

proCi kraj terase u Grittiju. (Zapanjena sam gto mogu biti tako

ravnodugna. Pretvaram li se u mugkarca — ili samo u mudru

enu?)

Sama i ponesena, odlazim pogledati crteie starih majstora.

Crteii

za mene imaju neku neposrednost koja slikama nedo-

ERICA JONG

staje. Jer tu vidig proces, umjetnikov urn na djelu. U samoj se

liniji razotkriva igra uma.

Zastajem pred crtdem Domenica Campagnole, koji prikazuje

mugkarca kako prijeti Z'eni pod lisnatom topolom. Uzvitlani pra-

men na Celu, podignuta ruka, podignuto koljeno, njihovo hrvanje

u tamnom sjeneanju smedega pera i tinte, zaudaraju na umorstvo

ili grubo zavodenje, ovisno o tome kako se gleda. (Je li to oko,

primjerice, uhvatilo bljesak bodda pod ljetnim stablom? I je li

to on bez hlada, ili je to umjetnik samo gtedio linije?)

I tako de se on jednom i zauvijek spremati da je ubije (ili

poljubi). Taj par gto se hrve, uhvaden je jednom i zauvijek trenu-

SVE2ENSKI BLUES

pero koje de iluminirati tog satira, tu nimfu, tu mradnu, zmaje-

vima napudenu gumu.

A tu su, prozradni i opugteni nakon ljubavi, faun i faunica gto

ih je nacrtao Tiepolo. On je ljubi u vrh ljudskoga dela; ona u

ekstazi zatvara kose odi. Njezine su noge dlakave kao i njegove,

ali su u nje i ljudska prsa i ljudsko srce, i nju je rastopila, bar na

trenutak, zemlja Jebanija. Umjetnik joj je podigao desnicu, pa je

igarao, kao da ne zna da li da joj da ili ne da tu mod.

Ja u glavi brigem to garotine. I vadim svoju tekicu s koricama

od marmoriranog papira i hitro crtam svoju verziju Tiepolove

scene. Moja faunica ljegkari opugteno kao i njegova, ali u podig-

nutoj ruci drii crtade pero. I dok drijema naslonjena na faunovo



tak prije nego gto mugka ogtrica probije 'Z'ensku put. Ljubav ili

umorstvo? Sakadenje ili spajanje?

Ne nagavgi odgovor na to pitanje, odlazim od tog crtda i pri-

lazim sliedeeem. Glavosijek svete Katarine zanima me manje, bag

kao i

paesaggio

i karton za Posljednju vederu. Prolazim kraj ski-

ciranih Djevica i skiciranih Sinova, gto je zagrijavanje za stropne

kraj Abrahama koji zrtvuje Izaka, kraj staraca, vitezova,

Bahka — i stisiem do Veroneseove nimfe koja bjdi, kroz lisnatu

gumu (dok joj se pod nogama plete zmajska mladunead), progo-

njena od odludnog satira (koji izgleda f

naravno, todno kao moj

Renzo).

Taj pies seksa — progonjenje, povlaeenje — nimfe i satira,

fauna i faunice, traje ved tisueljeCima. I ja tegko da sam prva

koja ga zeli uhvatiti na papir. Dokle god postoji tijelo, uvijek

de se nadi netko da se digne iz tople guzve u pedini i s mukom

se uspravi na koljena — on ili ona — da nagara slike — ili rijedi — na

zid gpilje, da udobrovolji — ili ozlovolji — bogove i bozice. Mi

nastavljamo razotkrivati svoja srca u nadi da ona nikad nese pre-

stati kucati. Isprazna nada Dokle god zivim, znam da du dfiati

grubo, dlakavo rame, u crtd prevodi tu prolaznu, vremenitu sce-

nu iudnje, ljubavi, kako bi je vidjele i neke budude odi.

Otidi du kudi i napraviti seriju o nimfama i satirima. I tako si

crtanjem probiti put povratka u dugevno zdravlje. Odgovor nisu

ni Trobriandi s Julianom ni Venecija s Renzom. Ja imam svoj

odgovor.

Dr'Zim ga u ruci.

•

•

lsadora Wing

ERICA JONG

POGOVOR

POGOVOR

Bez obzira sto yam dr. Caryl Fleishmann-Stanger rekla iii ne

rekla o »meni« i mom »zadnjem« romanu, ja nisam mrtva, nego

sam se vratila — ja, Isadora White Stollerman Wing, alias Leila

Sand, Luoise Zandberg, Candida Wong, La Tintoretta, Antonia

Uccello,

and so weiter.

Kao sto jedan drugi pisac reee jednom

drugom zgodom: vijest da sam umro ponetto je pretjerana.

Osvrcem se na svoj 2ivot, i sve je zbrka. Moji mutkarci,

Mir i tisina na Ju2nim morima nisu bat sasvim upalili.

»Sebastian Wanderlust« — alias »Julian Silver« — priredio mi

je prekrasne vikende i izlete gondolom po Grand Canalu, ali je

i on, buduei samo covjek, imao skriven plan rada. Kad ga cak



moje dijete, moje knjige, moji satovi letenja, moji strahovi,

moja kontrafobija, mojih petnaest minuta slave. Moje tra2enje

spokoja. U sredini svog zivota, umrla sam i ponovno se rodila.

U e'etrdeset petoj, iena ili propadne ili sebe ponovno stvori,

kao feniks. Jo sam izabrala potonje.

Sto da einim s torn knjigom sto sam je ostavila iza sebe, torn

ljutturom staroga zivota, ostatkom mene kakva sam nekad bila, i

one druge mene, koja je prvoj bacala klipove pod noge? Je li

roman zatvoren sustav — ili se on otvara u svijet poput cvijeta

sto zraci miomirise, cvijeta koji ne postoji dok ga netko ne porni-

rite?

Zamislimo da otvorite ovu knjigu, a kompjuterski yam ap

pusti Bessie Smith i »Svdenski bluz«? Bi li vas to uvjerilo u

besmrtnost? Roman je &lna petlja. Pisac i lik tvore svojevrsnu

Mobiusovu traku. Roman i jitatelj jos jednu. Romansijer pile jer

predvida vlastitu smrt. A ti (citatelj) eitat tu knjigu kad je on

vee mrtav i vracas ga u 2ivot. A ova me je knjiga vratila u 2ivot.

Kao tto su me tvoje oci i srce vratili u zivot (skoro sam napisala

»vratili u smijeh« — sto je takocter istina.) 2 6

26 Neprevediva igra rijeCima. »Life« (iivot) i »laugh« (smijeh) izgovaraju se vrlo

(Op.pr.)

ni raj nije uspio ozlijeciti od one bolesti izazvane civilizacijom,

on je za sve to, poput »Dannyja Dolanda«, okrivio mene. Nismo

mogli spasiti svoje prijateljstvo a

niti

nag' brak poslije toga.

Vrativti se iz raja, odlueila sam pisati samo pjesme, molitve,

meditacije, da eliminiram »ja«, da izmislim novi knji2evni oblik

koji uspijeva uhvatiti bezvremenost postojanja, koji pokutava

dohvatiti onkraj rijea, u beskonaeni i nepromjenjivi realitet

koji je postojao i prije nate brutalise pojave na ovom planetu

koji ee nas dugo nad2ivjeti.

I tako pitanje jesam li ja L eila, Isadora, Louise, Caryl ili eak i

netko deseti, potpuno je i savrseno nevazno. Sve su to samo

maske koje mi se na trenutak lijepe za lice, da bi potom otpale,

makar pritom ispalo i meso ispod njih. Maske su tu samo zato

da nam olaktaju razumiAmje — zato sto od najranijeg djetinj-

stva pa nadalje, najbolje ucimo iz humanoidnih lica. Pa ipak su

to samo maske,

i sva je mudrost bat u toj spoznaji.

S obzirom na to da od sad a nadalje kanim pisati samo pjesme

i psalme, ti, mileni jitaoje, mdcla vise nikad ne preitat nijednu

moju knjigu — zato sto je najdmgocjenijim rijeeima, u jarmu

nateg knji2evnog druttva, sudeno da ih se najmanje

I stoga zbogom. Bili su mi dragi nati zajedniai trenuci. Bilo

mi je drago sto sam to nasmijala i rasplakala. A jest° sam,

354

55

ERIC JONG

piguoi, i sama plakala i smijala se. A ja vas zaista sve volim. I

zaista yam telim spasiti zivot. Kao i svoj.

Od sada cu pa nadalje pisati samo pjesme jer samo one,

postojea izvan vremena, transcendiraju vrijeme. Kad bih mogla

pisati nevidljivom tintom, ueinila bih to. Jer svi mi i tako pi§emo

nevidljivom tintom, i rijeei nam lete u nebo kao sto pepeo iz

pakla leti prema Bo tjem lieu, eiji ih bljesak isparava.

Kao Leila, kao Louise, eak i kao Isadora, sad se opraglam s

vama, moleci vas da se medusobno vo lite koliko god to motete,

da budete hrab ri, tivite s Bogom, i borite se protiv latljivosti

kad god se pojavi — ali prije svega u vam a samima.

• ,•

POGOVOR

koji je dotivio golem uspjeh, i od tada se cijena njegove filmske

glazbe popela na milijun dolara. Uhvaeen u stupicu svog

2ivot-

nog stila i nove

2 e n e (koja je za dva blizanca F errarija narueila

registarske tablice s natpisima ZARADUJE i TRO~I), on

nastavlja kulueiti za svojim sintesajzerom sve do dananjeg

dana, kao impresivni zanatlija, iako ocajan zbog takvog zivota.

»Bean/Da rt/Trick« takoder se obreo na podrueju pozivnog

broja 213, otenio se starijom glumicom, i nastavio sanjati o svo-

joj »Leili/Louise/Isadori«, svojoj jedinoj velikoj ljubavi, glumeei

usput sporedne uloge u

Rambu V

do

X .

On nastavlja giriti svo-

je sjeme uzdut i poprijeko juzne Californije onako slobodno kao

gto je to einio i uzdut i poprijeko New Yorka i Connecticuta, i

pritom psuje svoju karmu, svog oca, svoje zvijezde, sto nije



Stari beletristiear kakav sam bila (a djelomice sam to jog" i

sad) ne mote se othrvati tropizmu da prieu zavrg i na citaljevo

zadovoljstvo (a i vlastito), i zato sada evo — vezivanje slobodnih

krajeva, kao u roma nima osamnaestog i devetnaestog stolje6a.

Kao romansijer sam isuvise dob ra curica a da bih mogla ostaviti

likove da slobodno vise.

Nakon §to je »Isa dora« prestala objavljivati (i sve dute bora-

viti u trapistiekom samostanu), dr. Caryl Fleishmann-Stanger

postala je, zato §to narav ne podno si prazninu, »struenjak« za

njezino djelo i njezin glasnogovornik. Drtala je o njoj seminare,

pisala ueene radove, slala pisma u

Times Book R eview,

pojav-

ljivala se na sastancima Drustva za suvremeni jezik i tako dalje,

sve u slutbi stvaranja Isadore W ing koju nikad nije upoznala i

koja stvarno nikad i nije postojala.

»Sebas tian« ili »Julian« se vratio u Los Angeles, sporazumno

se razveo od potpisane spisateljice, otenio se nekakvim dragim i

mladim curetkom i, taleei se da zapravo

2eli

pisati opere o

ispraznosti ljudskih telja i spiritualnoj transcendenciji, nastavio

pisati elektronsku prateeu glazbu za Columbiju, Foxa, Universal

et alia. Cak je i napisao, producirao i g lazbom opremio film

Pro-

gnan na Papuu

(u reziji, kako se sjeeate, Leonarda Nimoyja),

imao petlje odreei se svog kompleksa Casanove zbog jedine

ene koju je ikad stvarno volio. Ali kad je rijee o mu§karcima

i njihovim oeevima, namjere su zaista peta rupa na svirali.

»Da rt« za svoj neuspjeh krivi svoju 2 e n u i u retrospektivi, iz

godine u godinu, sve vise idealizira »Leilu«.

»Emmie« je objavila svoju knjigu o menopauzi i opet zgrnula

eitavo malo bo gatstvo, dobila za svoj izraz »klimakterieni gik«

mjesto u

Novom Penguinovom rjeatiku citata,

i nastavila

cvjetati zato §to ima

eisto

srce — iako ne bag' tako

eisto (zato

§to je, napokon, ipak pisac). Ona i dalje voli svog otenjenog

Grka, i sretna je kad joj doplovi u grad.

»Andre« se takoder na§ao po d pozivnim brojem 213, nakon

§to je prodao galeriju, razyo se od

2 e n e

ozenio se dvadesetdvo-

godi§njom glumicom, i postao nezavisni producent i fanatik

zdrave hrane. Nasu skromnu kroniearku doista zapanjuje da je

toliko njezinih

likova migriralo pod pozivni broj 21 3, ali znate

vec gto vele o juZ-

noj Californiji — sve sto u Sjedinjenim Dr2a-

vama nije prikovano, na kraju otklizi onamo.

A glo je s »blizankama« ili »Amandom Ace« — djetetom za

nju toll vafrim da joj se

eini dvostrukim, trostrukim, eetvero-

strukim? Na kon majeina nestanka i eudesnog povratka, ona je,

ERICA JONG

u jedanaestoj god ini, napisala knjigu koja je po stala bestseler.

Djeji vodk u zivot,

tako se zvala, i ona je govorila klincima

dana§njice kako da se centriraju i budu dukvno zdravi, citavi,

i eisti od droge, suoeeni sa slomom sulude, ovisnicke civilizacije

svojih roditelja.

Nakon sto joj je dolazak puberteta na trenutak zaustavio

karijeru, »Mike« i »Edo, znana i kao »Amandao, sad ide u §kolu

kao i svako klinee njezina uzrasta, ali ima svog agenta, svog

voditelja poslova, kao i advokata koji prosijavaju ponude (za

TV em isije, filmove, intervjue, ulaganja) sto dotjecu svaki tjedan.

Hoe li se kroz hormonski derbi puberteta probiti bez bar privre-

menog g ubitka smisla za humor, to demo tek vidjeti. Ona je,

naposljetku, mamma kei, a kad je rijee o majkama i keerima,

POGOVOR

•

•

Ne mogu reei da sam to stigla bez vrludanja. Kao prvo, pri-

znajem da sam ope t poeela piti. Ali je oeito eak i to bilo nu2no —

jer sam zahv aljujuci tome shvatila da nisam stvarno lupila u

dno, da s predajom samo oeijueem , ali da se nisam i

stvarno

predala. Jer

nisam

bila sasvim spremna.

Predaju je zapravo izazvao moj posljednji olenjeni mu§karac.

Zvao se Marcus. Upoznali smo se na nekakvoj druglvenoj veeeri

u tavanskom stanu u SoHou — bio je to jedan od onih ispunjenih

skupim umjetninama — Jasperom Johnsom, Cyem Twomblyjem,

Helenom Frankenthaler — i po narudThi raclenim namje§tajem.

I ljudi su bili radeni po mjeri. Eurosmeee. Debitantice besposli-

earke sto zive od rente. Vrijedan nakit iz Vie Condotti i Old



namjere su, vaj, peta rupa na svirali.

•

I tako sam sad kod kuee. Opet u Connecticutu. Na mojoj

padini blistaju javori, kao sto u new yor§kim kantama za smeee

blistaju naranee. Romb svjetla boji strop moje radne sobe. Nad

brdima pluta sablasni puni ekvinocijalni Mjesec.Ja pikm. Bessie

pjeva. Tu je i moja ljubljena kei.

Po prvi sam put u livotu uspjela saeuvati osjecaj da p od kri-

lima imam zraka. N apokon letim.

I ne znam reei je li to zbog mu§karca, zbog knjige, iii zbog

Mjeseca. Mogu yam samo reei da sam se oslobodila tamnice vla-

stite duk i da kroz svijet plovim b ez straha.

To ima nekakve veze s trijezno§ou, koja ima svaku m ogueu

vezu sa slobodom. I nekakvu vezu s

Connecticut, Venecija, New York, California, Ji.dna mora...

je li sve to imalo vazno ako ti je Bog u srcu i svaka ti je rije

meditacija, din hvale?

Bond Streeta. Dvorci na Rajni i ladanjske kuee u Orvietu. Cipele

Azzedine Alaa. Chanelova odijela. Bole blagoslovi modu, jer u

nama odr2ava spre mnost za promjenu — i trivijalnost, kad

tezi-

mo biti duboki.

Imao je sreb renu kosu, kestenjaste oei, svjetlucave eekinje na

bradi izrasle do pet popodne. Dlemper ispleten rukama irskih

ribarskih 2ena. Kra vatu sto su je otkali kostarikanski hipici.

Mokasine od kol'e nerodenog odojka — ili Winnie-the-Pooha. I

on je bio u trgovini umjetnina — kao savjetnik. Dvonolac:

New York i London. Ma jako velika stvar. Ali mi je otopio

srce jer je govorio jidg.

Vee mi se povraealo na eurosmeee i eeznula sam za Brookly-

nom. A njemu je Bro okly) bio u srcu. Kao tati.

Izmedu nas su sijevnule iskre. Zing. Zing. Bim. Barn. Krc.

Pobjegli smo. Do njegove srebrne limuzine sa zacrnjenim sta-

klima i faksoth Posisala sam mu kurac, pa po bjegla, znajuci

da su mu§karci spremni na sve samo da te dobiju — eak i kad

se pretvaraju da te ne 2ele kad_ ti zakljueig

da zelis njih. (0,

taj misterij mu§karaca i 2ena: za§ to nas progone tako neumorno,

kad se na kraju

skamene

od pornisli da bisrno im m ogle prestati

bjeati?)

35 R

3 5 9

ERICA JONG

Poceli smo jednu vezu punu eenjaka, bluza i maslaca. I

sperme. I ope t sperme. Bio je inteligentan, zanimljiv, obdaren

parapsiholakim sposobnostima (no i bez toga bi mi mogao pro-

eitati misli). Imao je oci kao i moja baka. I za dva sam se mjeseca

beznadno zaljubila. A on je bio be znadno o2enjen. I sjedio tako

na dvije stolice, poput eitavog ostatka mu§kog sp ola, i beznadno

nesposoban da postupi drukeije. On me volio; treperio je oko

mene. 2elio se brinuti o meni, no buduei da je bio muguirac,

bio je slab kad je trebalo donijeti odluku. I tako ih ne moraju

donijeti puno, zar ne? Bar kad je rijee o zenam a. Naprosto im

nedostaje prakse.

Jednoga vikenda, sama, izisla sam s nekim starim Sarmerom

eisto da prekinem trans.

POGOVOR

zniti, govorim. Zelim to zato sto Selim. Vise od knjige. Ili

muskarca. Vig

e od svega. 2elim to zato sto to Selim. Zato sto

to 2elim kao sam zivot. Ja sam potpuno spremna.

S tim je izbojem dos la i nekakva lakoca koju nikad nisam

poznavala i svjetlo koje nikad nisam vidjela, kao da mi je Bog

uzeo srce i bacio ga kao djeeji disk preko Mjeseca. Kao da je cita-

vo moje tijelo napravljeno od svjetlosti. I od tada vise nisam pila.

Niti petljala s oSenjenima.

Da, moj cetvrti mu2 i ja doista smo otisli letjeti na juSni

Pacifik, i avion se doista tu i srugio, ali to nipo§to nije i kraj pri-

ce. Dok smo letjeli iznad atola i koraljnih grebena, i silina Zem-



Taj stari garmer bio je pijanica. Znanac iz alkoholnih dana. I

tako smo pili. Pili smo u R oxburyju, u Cornw allu, u Bethelu, u

Reddingu, i u Darienu. Pili smo u R yeu i Harrisonu i Bedfordu.

On je povratio. Ja sam otplovila. Romantieno, ha?

Ujutro sam se probudila u nepoznatom krevetu, pod hrpom

kaputa. Iz susjedne se sobe 'eula svirka. Tanka je colada Indijka

pred zrcalom namatala i razmatala svoj sari. Kraj mene je na

krevetu spavao blijedi mladic.

Panika. Oeaj. U glavi bubnja. Suha usta. Ne mogu se mak-

nuti. Dolazi atomski rat i financijski slom. Rak, sida, paraliza.

Kontaktne mi se leee lijepe za vjecle. &M ini se jecajuei. Ali bez

suza.

Najednom shva eam sa su svi moji dani i mjeseci na suhom

bili uvjetni: BoSe, neeu piti ako se pobrine§ d a ova knjiga doSivi

uspjeh. Bose, neeu piti ako mi dal tog muskarca. Bo2e, neeu piti

ako mi nabavi§ ljubav, poSudu, plijen. Naravno da nisam ni

pomigjala da se cjenkam s B ogom. Ali evo dokaza. Trud uloSen

u ljubavnu vezu me je unekoliko razoearao, i ja sam se u bijesu

opet napila.

Prtljam se iz kreveta i padam na koljena. I tresem se. Suze

mi teku niz lice. 2elim se rastrijezniti zato sto se 2elim rastrije-

ljine kore izbijala kroz ljuskave vode, shvatila sam da je na

nama, zato sto smo prva civilizacija koja je vidjela oblake s

obje strane — do slovce leteei — i posebna od govornost. BliSi

smo Bogu od ljudi iz drugih epoha, pa ipak smo od njega dalji.

Ja ovo zovem Ikarovim do bom. Dobo m vatanih krila. I nije

onda judo da mi tu na§u prazninu poku§avamo ispuniti dro-

gama, hranom, seksom. M i ceznemo za spiritualnim vrijedno-

stima, pa se u zabludi okrecemo § piritualnim. Mi eeznem o za

Bogom, i stoga se u zabludi okreeemo eovjeku.

Mi sebe m ozemo izbaciti iz jedne kulture i ubaciti u drugu —

br2e, zapravo, no sto to naga svijest stiSe registrirati. Iz kamenog

doba u svemirsku eru. Za nas se vrijeme sabilo. Sva doba postoje

istodobno.

Ono sto nikad neat zaboraviti o Juznom Pacifiku jest njego-

va vlaSnost, osjeeaj vlage na ko2i. Vlastito sam tijelo ondje osje-

eala sasvim drUkeije. Znala sam da je sazdano o d vode. I zraka. I

taj miris juznog Pacifika:

frangipani,

kopra,

sago, mu/j i krv. I

taj zamor kukaca u noci. I potpup tama u selima. I zov kulture

kamenoga doba — sto zivi izvan vremena. Ustajuci sa Suncem.

Lije2uoi s Mjesecom. Dani su dugi eone. A eoni samo dane.

Ti zvuci tropske praline — 2am or cvreaka. Novine u Port

ERICA JONG

Moresbyju: Nu Gini Tok Tok.

Je li taj pid2in jezik buduonosti?

Smjesa jezika. Nazubljena brda na pozadini modroga neba.

»Zene i djeca ne nose koplja.«

Kad se avion srusio u Solomonsko more (a nije bio, vaj, Bea-

ver, nego Grumman Goose), nisam se uplasila. Stalno sam pred-

vidala strah — a kad se avion srug'io, bila sam mirna.

Upadanje u kovit. Okretanje. Visinomjer koji se odvija. Kule

od oblaka. Kreanje u radiju. Moj se m uz smije. Kao kamen pro-

padamo prema moru. Modre vode. Vrijeme staje. Moj zivot. Sve-

mir. Jedinstvo tog dvoga.

Otkrila sam u sebi mir onkraj mira — kao da sam o tiSla do

POGOVOR

dala kroz kule od oblaka, a centrifugalna me sila zakiva za pojas,

a brojeanici se giroskopa okretali kao pomahnitali.

Mo j muz se smijao. Oduvijek je 2elio umrijeti smijuei se —

§to se u ovom d ijelu svijeta zove

kuru —

i bio je zbog toga sretan

i presretan. I nije se 2elio spasiti.

To je ne§ to §to jos nisam rekla o »Julianu« iii »Sebastianu«

(nazovite ga kako hoe ete): oeajnieki je 2elio umrijeti prije nego

sto orone. To je bio jedan od razloga zbog kojih ga je ju2ni Paci-

fik vabio, ono S'to ga je neumo ljivo privlaeilo lovcima na glave i

kanibalima. I zbog eega se jako razocarao kad nas nitko nije

pojeo.

On se nadao smrti, nadao da ee je dostiei prije nego ona

dostigne njega. Njegova opera o traganju za rajem bila je najei-



pakla i vratila se pjeva juei.

Adrenalin preuzima vlast — stari animalni dio mozga.

Sasvim mirno, oslobadam se olupine. Sasvim mirno, guram

vrata. Sasvim mirno, plivam kraj morskih pasa.

Kao i po roda, tako se i ovog jedvice sjeeam. Ali sam ucinila

bag' ono pravo. I 2iva sam.

Kad sam prolazila kroz gradove u oblacima izmedu Port Dar-

wina i Port Moresbyja, bilo mi je sasvim jasno da prolazim teri-

torijem Amelije Earhart. Kule od oblaka sto ih je ona opisala —

pune maglenih likova, nalik na garguje, §to se cere zeni toliko

drskoj da izaziva nebesa — nadvisuju

.udne kamene otoke §to

kamenim prstima upiru u nebo.

2ena

koja je u ruci dr2ala palicu, u le2ernoj harm oniji s

voljom vjetra — tako to izgleda sve dok se vjetar ne okrene —

nema se eega bojati od ijednoga mu§karca. »2elim to ciniti

zato §to to 2elim einiti«, napisala je Amelia Earhart svom

mu2u sa svog, kako ce se pokazati, zadnjeg Leta. »Zene moraju

poku§ati uciniti sve §to su poku§ali i mu§ karci. I kad u tome

ne uspiju, njihov neuspjeh mora biti izazov drugima.«

Izazov drugima

Te su mi rijeei zvonile u u§ima dok sam se okretala i propa-

stija isprika: nije on tra2io nikakvu operu, nikakav film; trazio je

zadnji treperavi light-show

svojega

»Pusti ga « kriknuo je kad smo upali u kovit. I poku§ao mi

otrgnuti ruku s palice, nadajuei da ee me tako sprijeeiti da

ponovno steknem vlast nad avionom. Suludo se smijuei, dok

mu je vjetar zabacivao sijedu kosu, poeeo je iz aviona izbacivati

stvari, pojase za spasavanje, hranu, gorivo.

I tada me, i samo tada, uhvatila panika. Da sam b ila sama,

mogla bih to podnijeti — ali da oe me mu§ka ludost upropastiti,

to je bilo previ§e. Jednim silnim zamahom (i sasvim sigurno jedi-

nim za koji mi je sudbina jos ostavila vremena ) spustila sam na

Julianovu snjdnobijelu gl5vu teSku bateriju i — g le "uda — upo-

kojila gal

On je neSlo mrmljao i drijemao i sanjao dok sam ja izvlacila

avion iz kovita

trenutak prije eceonog sudara s isko§enom vodom

— no prekasno da sprijeam i sraz. Pljusnuli smo, kliznuli, poceli

tonuti. Iskobeljala sam se na vrijeme. Sebastian/Julian, protiv

svih svojih zelja, dopustio mi je da ga izvucem u more. Nevoljko

je shvatio da to odlueuje Bog, a ne on.

Otplivali smo od av iona, kutkom oka ga gledajuei kako tone, i

362

363

ERICA JONG

nastavili plivati sve dok nam koralji nisu zagrebali koljena i izre-

zali no2ne prste.

Pred nama je blistao otok. Je li to fatamorgana? Ili moj sun-

eani proplanak? Ili bag' sve? Da .

Devet mjeseci potom, spasio nas je neki amerieki milijarder i

njegova 2ena p oljskoga porijekla, koji su plovili S'kunerom punim

slavnih ljudi, svojevrsnim brodom ludaka, na kojem su nas doce-

kali dobrodoglicom, kao na jednu od zabava »Anda McCraeao.

Meete si zamisliti kulturni sok — nazdravljati iz Tiffanyjevih

§amp anjskih eaS'a punih Kru ga '61, i slikati se pritom za

People

i Time,

nakon §to smo, citavo desetljeee — bar nam se tako einilo

— jeli golace i lieinke, sirovu ribu i trulo korijenje. (U kamenom

se dobu gubi osjeeaj za vrijeme.) Pri emu nisu trebali samo

maniker i pediker, nego i zubar. I tada sam neumoljivo shvatila

POGOVOR

ruskih lutaka u lutkama, poput luka kome se ljugli kora, mi

nastavljamo razotkrivati svoja srca u nadi da nikad nee prestati

kucati.

Isprazna nada

Jer u ovim rijecima kuca moje srce.

Ja (pa S togod da to bilo) zamisljam Leilu, koja zamigja tebe,

mileni stioce, koji trans dom, mir, majku, oca, Boga, Bo2icu, a

nada§ se da ces medu koricama ove knjige naci spokoj. Kao sto

sam ga nada ja, pi§uci je.

Uzmi pero iii kist i naslikaj se iz svog vlastitog ugla.

Udahni. Izdahni. Sjedi mirno.

Ja cu ti pomoei.

Jer ovo je i molitva i moje ljubavno pismo tebi.



za§to dugovjeenost nije bila svojstvena 2ivotu prvih ljudi. (Iako i

tako nije nikakva velika sreca nad2ivjeti svoje zube.)

q.

Sad 2ivim svoj 2ivot kao ratnik. Sad znam da je 2ivot zabava,

a ne tegoba; igra, a ne posao.

VrativS4 se u jesenski Connecticut, na rub vjecnosti, vrativsi

se svom djetetu, svojim (usnulim) rithnim pupoljcima, svome

psu, svojim pjesmama, svom kuhinjskom vrtu i travama i miro-

dijama, sasvim mi je jasno da sam p6sve blagoslovljena. I da

nisam sama.

Gibam se prema svjetlu.

Lepr§ajuoi krilima kao moljac, makar samo da umrem u blje-

sku.

likajuci, moleei se, ljubujuei, umiruoi u prekidima

izmedu svjetla.

Kao §to rece Leila: »D okle god postoji tijelo, uvijek ee se naei

netko da se digne iz tople gu2ve u peeini i s mukom se uspravi

na koljena — on ili ona — da na§ara slike — ili rijeei — na zid dpi-

lje, da udobrovolji — ili ozlovolji — b ogove.«

Moja prija nema kraja: poput kineskih kutija u kutiji, poput

65

EricaJong-Sveenskibluz.pdf

Documents

Transcript of EricaJong-Sveenskibluz.pdf