METALURGIJA

- Potraga za izvorom sirovina stalno je prisutna kod proizvođača oruđa, sve od najstarijih prapovijesnih razdoblja bez obzira o kojem je materijalu riječ- U vezi s time razvilo se rudarstvo kao važna gospodarska djelatnost vrlo vjerojatno već tijekom mezolitika, pa čak i mlađeg paleolitika. Ono ne počinje dakle s kovinskim razdobljima, ali je uz njih vezan njegov osobit procvat i razgranatost.

-Primjeri neolitičkog rudarstva: rudnik kremena u Maueru kod Beča , rudnik kremena Grimes Graves, rudnik cinabarita Šuplja Stena na Avali

I. početna faza primarne obrade bakra vezana je uz samorodni bakar i njegovu uporabu kao petrografske sirovineII. faza: prelazak na iskorištavanje karbonatnih ruda podrazumijeva početak prave metalurške aktivnosti koju potvrđuju ostaci topljenja bakra u naseljima vinčanske kultureIII. faza: serijska proizvodnja počinje s uvođenjem tehnologije lijevanja u kalupima, osobito onima dvodijelnog tipa

Kulture s najstarijim metalnim nalazima

- Izuzevši pojedine, usamljene nalaze bakrenih predmeta već krajem starijeg i srednjeg neolitika (Balomir u Transilvaniji, lokalitet kasne Criş kulture –šilo prizmatičnog presjeka izrađeno od samorodnog bakra), većina je takvih nalaza vezana uz mlađi neolitik. Riječ je o dvije vrste nalaza: ostacima obrade bakrenih minerala (u pravilu oksidnih) i samim bakrenim predmetima

Vinčanska kultura-stupnjevi Vinča Pločnik I i II, odn. Vinča C i D različitih regionalnih varijanti (ali najbrojniji u području Srbije i istočne Bosne, pa Kosova):

- Vinča : komad bakra nađen na dubini 7,5 m tj. u sloju rane Vinče; ovalne bakrene perle nađene kao zatvoreni nalaz na podu kuće u dubini 6,6m, tj. početak kasne vinč. kulture; nalazi cinabarita o kojima je već opširno pisao M.M. Vasić u prvoj knjizi posvećenoj Vinči i pretpostavio da taj cinabarit očito potječe iz rudnika Šuplja Stena na Avali koji je tek dvadesetak kilometara udaljen od Vinče.

Gomolava Ib (VinčaC): bakrene perle, dio prstena, masivna narukvica nađena insitu na ruci kostura u grobu- Divostin-bakrene perle, više komada amorfnih grumena bakra -ostaci bakrenog liva; -Fafos kod Kosovske Mitrovice–u sloju I naselja ml. vinčanske kulture kao zatvoreni nalaz u jamama uz ulomke keramike i životinjske kosti nađeni su ostaci smrvljene zelenkaste bakrene rude pomiješani s ostacima gorenja (mineraloški ugl. Malahit s malo kuprita i azurita), očito je riječ o ostacima rude koja je prošla proces dobivanja bakra- Gornja Tuzla III (sloj odgovara Vinči 6-4m, tj. C stupnju): 22 bakrene perle otkrivene na jednom mjestu; skupina od 13 bakrenih perli; prsten od spiralno uvijene bakrene žice lučnog presjeka; ulomak tanke žice okruglog presjeka; tri ulomka bakrenog šila četvrtastog presjeka;

u blizini građevine višekratno obnavljane uočeni su ostaci bakrenog oksida vj. otpaci prerade bakra- Gornja Tuzla II (Vinča D): valjkaste bakrene perle, manja igla ili šilo povijenog gornjeg dijela, ulomak ukrasa tipa salta leone, 2 udice od žice četvrtastog presjeka, komadi bakrene žice kružnog presjeka, grumeni bakrenog oksida- Velika gradina kod Stapara (Užice): narukvica od bakrene žice pravokutnog presjeka, komad amorfnog bakra, komad bakrene žice.- No najznačajniji nalazi su nalazi masivnog bakrenog oruđa iz ostava u Pločniku

Rudnik bakra Rudna glava također je iskorištavan već u vrijeme vinčanske kulture od strane njezinih nositelja što dokazuju nalazi 4 keramičke ostave na rudarskim platformama s tipičnom vinčanskom keramikom te žrtvenikom s protomama ovna

Ostave u Pločniku - vjerojatno radionica ili ljevaonica na tom mjestu (mlađa vinčanska kultura) -blizina značajnih ležišta bakra u istočnoj Srbiji i sjeverozapadnoj Bugarskoj:ostava I -12 bakrenih dlijeta, dugačka s ravnim sječivom, 1 masivna sjekira-čekić, 5 laganih kamenih sjekira (krečnjak=vapnenac)ostava II -2 sjekire-čekića, od kojih jedna jednostavno ukrašena, 2 dlijeta, 3 bakrene narukviceostava III -5 dlijeta, od kojih pojedina imaju lučno sječivo, 1 sjekira-čekić ukrašena snopovima kratkih ureza u obliku riblje kosti, 1 bakrena narukvica masivnog tipa, fragmentirana igla s dvojnospiralnom glavom, 2 kamene sjekireostava IV -1 cilindrična keramička posudica za topljenje bakrene rude

Klasifikacija najstarijih metalnih predmeta

- nakit -pripada samim počecima bakrene metalurgije: male ovalne perle, narukvice od bakrene žice, često četvrtastog presjeka, s jednim ili više navoja, jednostavne naušnice i prstenje- mala oruđa -uglavnom slijede poznate oblike koštanih izrađevina mlađeg neolitika: bakrena šila, često četvrtastog presjeka- masivna oruđa i oružja: dlijeta, sjekire, bodeži

Predmeti od zlata

- Ostava Split-Gripe osim bakrenih sjekira-čekića, križne sjekire i dlijeta sadržavala je i zlatne bikonične perle, narukvice od zlatne žice, traku zlatnog lima, puce i prstenje (zlatni predmeti iz ove ostave nisu sačuvani)- Privjesak iz Progara (Srijem) –Bodrogkeresztur kultura

Zlatni privjesci ranoga eneolitika

- jednostavni diskoidni privjesci s dvije ili više rupa za vješanje- diskoidni privjesci s perforiranim središnjim dijelom i jezičastim produžetkom za vješanje- prstenasti privjesci

TISZAPOLGAR KULTURA

- eponim: Tiszapolgar-Basatanya, općina jugoistočno od Miskolca(okrug Hajdu-Bihar)

- Rasprostranjenost: plavna područja istočno od rijeke Tise, tj. istočnoslovačka nizina, na sjeveru do izvora rijeke Tise i Bodroga, Alföld, zapadna Transilvanija, rumunjski Banat, Vojvodina -Banat, istočna Bačka i istočni Srijem, južna granica Dunav od Beograda do Đerdapa

-Istočna mađarska nizina –Alföld, prije novovjeke regulacije bila je plavno i močvarno područje-vlaga i tlo pogodno u prvom redu za uzgoj stoke, ali i za poljodjelstvo; vodeni tokovi rijeke Tise i njezinih pritoka povezuju to područje s rudonosnim planinama uokolo (najprije kamen i sol, potom kovine)Iako tu već u kasnom neolitiku postoje predispozicije za razvoj eneolitika, do bitnih promjena dolazi tek s tisapolgarskom kulturom: nestaju naselja tel tipa (izuzetak Crna Bara u Vojvodini), novi oblik naselja uvjetovan je promjenama u gospodarstvu (veći udio stočarstva u odnosu na poljodjelstvo i lov); groblja se odvajaju od naselja (ukopi u redovima, položaj pokojnika određen s obzirom na spol, strogo definirana orijentacija, vanjsko obilježavanje grobova, spaljivanje kao novi ritus; posljednje dvoje ipak nije opći običaj)

Regionalne skupine:

- Lučky (Lucska) -uz gornji tok rijeke Tise, istočna Slovačka, dio Ukrajine- Basatanya-Alfold sjeverno od rijeke Maros, pa do podnožja Bukk i Zemplin gorja, na istoku do transilvanskih Alpi- Tiszaug - prostor između rijeka Tise i Körös- Deszk-uz donji tok rijeke Tise: Vojvodina, rumunjski Banat, zap. dio Transilvanije

Bakreni predmeti sjekire-čekići) svjedoče o visokom stupnju metalurške tehnologije; dokazi o lokalnoj metalurškoj produkciji ustanovljeni su na lokalitetima Lučky,Tibava

Keramika specifični uniformni stil obilježava nestanak slikanja, a češće korištenje plastičnih (reljefnih) ukrasa na tamnoj, sjajnoj površini, te urezivanje i ubadanje /istočni i jugoistočni susjedi u vrijeme tisapolgarske kulture zadržavaju još slikanje kao dominantni ukras: Petresti i Ariusd Cucuteni Tripolje , dok na zapadu kasne lenđelske kulture također zanemaruju slikanje/

- kronologija - 50tih godina uspostavljen je

relativnokronološki slijed za istočnu Mađarsku: Tiszapolgar- Bodrogkeresztur- Baden , a 60tih i 70tih za zapadnu Mađarsku; Lengyel –Balaton/ Lasinja –Baden

60tih je utvrđena istovremenost mađarskog eneolitika Trojom I -V, a to znači 2300 -1900/1850. g. pr. Kr

- s pojavom C14 datuma ovo jekronološko određenje uzdrmano, pa već 1963. I. Bognar Kutzian opredijeljuje mađarski eneolitik u razdoblje između 3300. i 2400./2300. pr. Kr

kalibrirani C14 datumi smještaju eneolitk Karpatske kotline između 4300. i 2900. g. pr. Kr - posljednji prijedlog I.B.K. na temelju kalibriranih C14 datuma bio je:- rani eneolitik 4210 +/- 220-3800+/-220srednji eneolitik 4010+/-220-3595+/-220

- prva prava eneoliticka kultura, mada bakrene predmete vec poznaju i rabe kulture vincankska, Herpaly-Csoszhalom, Oborin, rana Salcuta, u tiszapolgarskoj bakar dobiva gospodarsko znacenje-tiszapolgar i bodrogkeresztur smatrani kulturnom cjelinom gdje je bodr mladi , ali Šiška govori o polgarskom kulturnom kompleksu : Herpaly, Herpaly-Oborin, prototiszapolgar, tiszapolgar, Bodrogk 1, Bodr 2, Laznany

- na području Tiszapolgar Basatanya proteže se obronak brežuljka na kojem je 1929. Mađarski narodni muzej otkrio ranoeneolitičko groblje; između 1950. i 1954. Akademija je iskopala cijelo groblje: 156 eneolitičkih grobova i 1 germanski grob, ali bilo je i naseobinskih nalaza: neolitičkih ( Szilmeg skupina), kasnoeneolitičkih Viss skupina badenske kulture), brončanodobnih (rana Nagyrev kultura), željeznodobnih i sarmatskih-eneolitičko groblje koriste nositelji Tiszapolgar i Bodrogkeresztur kulture

Naselja- rijeda od groblja, najveca Basatanya, Lučky, Deszak- smjestena u plavnim podrucjima na lesnim gredama , nisu utvrdena (Lučky s najpristupacnije strane zasticeno palisadom)- kuće duguljastog i lagano trapeznog tlorisa, nadzemne, drvena građa poduprta okomitim stupovima gradnja kuća ne pokazuje bitan napredak u odnosu na kasni neolitik građene su od tanjih stupova i zidova, pa su i podložnije propadanju; Crna Bara -tragovi nadzemnih nastambi u tehnici lijepa, naboja, pletera i kolja- ognjišta pronađena samo izvan kuća-jame, okrugle ili ovalne, rjeđe četverokutne, šire ili sužavaju prema dnu koje je ravno ili blago konkavno veličine 120 140 cm u promjeru uglavnom su nastale vađenjem gline, a sekundarno se koriste za bacanje otpada

Pokapanje- groblja se lociraju izvan naselja (dokazano za sve skupine, pa je vjerojatno i za Tiszaug u njoj nije pronadeno ni naselja)-neka su dugotrajna: Basatanya, Debrecen-Nyulas, Lučky, Tibava, Deszk, Krstur, Debrecen Nyulas Luč ky Tibava Deszk , Srpski Krstur, Tiszaug-smještena na izdignutim brežuljcima, gredama i padinama, također u blizini vode (zbog transporta i lake orijentacije)-prevladavaju kosturni ukopi, ali dolazi i kremacija u Lučky skupini. Prvi paljevinski ukopi otkriveni su 1880. g. u Lučky : 4 u žari i 3 rastresita. Tibava je biritualna nekropola s oko 10% paljevinskih grobova.grobne jame pravokutnog ili ovalnog oblika, obilježene - vijencem kamenja ili im je dno ispunjeno oblucima no to nije uobičajeno pravilo

- kosturni ukopi najcesce su zgrcenci, a rjede ispruzeni na ledima- odreden polozaj prema spolu (muski-desni bok, zene-lijevi) orijentacija istok – zapad, manja odstupanja- vecina grobova ima priloge: bakrene narukvice u muskim i djecjim, ogrlice od kremena u zenskim grobovima- socijalna diferencijacija -bogati i siromašni grobovi-simbolicni ukopi u Bastanja i Bodszaspartu-grobovi u redovima- vjerojatno bili oznaceni jer nema preklapanja izmedu mladih i starijih- grobovi u naseljim rijetki

Gospodarstvo

-Stočarstvo prevladava: dokazan uzgoj goveda, ovaca, koza, ali i psa svinje se pojavljuju samo kao juvenilni primjerci (uzgoj zbog mesa), dok se goveda, koze i ovce uzgajaju i iz sekundarnih potreba (mlijeko, vuna, koža), a to dokazuje veliki broj odraslih životinja

-jedini nalaz konja: grob 3 iz Deszka B ( domesticirani mali stepski konj

metalurgija je koncentrirana u sjevernoj skupini Lučky, najčešće čekići , u ostalim nalazimo samo gotove proizvode od bakra (najčešći čekićaste sjekire)

prva pojava zlatnih predmeta u tom prostoru: privjesci u obliku diska s 2 ili više rupica koji imitiraju one od spondilusa –u nekropoli Tibava pronađeno je devet privjesaka od tankog raskucanog lima, kružnog oblika, promjera 1,5 -2,5 cm tipološki su najbliži privjescima (idolima?) Gumelnita kulture

BODROGKERESZTUR

- Eponimno groblje Bodrogkeresztur-iskopavao Lajos Bella1920-22. i odredio kao eneolitičko s obzirom na nalaz bakrenog noža- Pusztaistvanhaza-nekropola koju je iskopavao J.Hillebrand i uočio da je riječ o istoj kulturi, pa ju je nazvao bodrogkeresturskom: Kronološki ju je smjestio u početak eneolitika zbog prisutnosti samo jednostavnih bakrenih predmeta- Jaszladany grob 18 -1935. u njemu je otkrivena sjekira s 2 oštrice, tzv. križna sjekira i otada je pripadnost brojnih takvih nalaza sjekira određena bodrogkeresturskoj kulturi, a potonja smještena u razvijeni ili srednji eneolitik

Rasprostranjenost:

- Alföld, pjeskovito međuriječje Dunava i Tise nešto rjeđe, u sredogorju istočno od Budimpešte miješa se s Ludanice kulturom; istočna Bačka, Srijem i Banat, najjužnije nalazište Višesava kod Bajine Bašte, središnja Transilvanija (izolirana pojava, vj. duž rijeke Maros-Decia Muresului), istočna Slovačka (koegzistira uz lokalnu Lažnany skupinu); najkasnija faza kulture ustanovljena je u Šleziji, pa i istočnije sve do Krakova

Naselja- slabo istrazena: Tarnabod, Szekely, Derecske (povrs nalazi , jame, nema tragova kuca)-Crna Bara- naselje tell tipa (Ia potiska kult, II tiszapolgar, III bodrogk)-Gomolava II- eneoliticki humus- mozda kratko i bodrogk

Groblja- brojnija , izdvojena iz naselja- u razvijenoj fazi kulture strogo odreden orijentacija grobova u redovima (istok-zapad), polozaj pokojnika prema spolu, tocno odreden raspored priloga (Milchtopf uz karlicu ili glacu, kalotaste zdjele oko glave, kremeni noževi ispod glave ili uz bok muskarca, uz bok kod zena, zlatni privjesci kod zena na grudima, krizne sjekire kod cela)- kosturni ukopi u zgrcenom polozaju vecinom- osim dva paljevinska ukopa gdje je paljevina razasuta u jami izmedu posuda- cest ukop u grobljima tiszapolgar kulture, ali ne unistavaju te grobove

Periodizacija:- Bognar-Kutzian : starija faza(uocljivi tragovi tiszapol), mlada faza ( elementi Hunyadi-Vajska)-Dimitrijevic¨: Bodrog I (nastavlja s tradicijom tisz, ukrasavanje rogolikim aplikacijama), Bodrog II ( urezivanje kao nasljede Tiszaug skupine,pojava kantaraosa), Bodr III (Hunyadi-Vayska)

Keramika- uglavnom grobna- slabije kavalitete-gruba ker- crveno pecena- ukras: plasticne izbocine, urezivanje s ubadanjem (mreze, sahovice, ljestvicavi motivi, meandarski+ bijela inkrustacija)- Milchtopf- lonac za mlijeko (trbusasto tijelo , dugacak vrat, dvije male rucke uz obod)

Zlatni predmeti-privjesci: plocasti i prstenasti- dolaze u zenskim grobovima na prsima- perlestapici: obicni ili poput zezla, vj. dio ukrasa na glavi- prstenje, narukvice, -mramorne perle- najbrojniji zenski nakit

Metalni predmeti- najvise u maticnom prostoru Alfolda i Erdelju- 200 kom bakrenih sjekira- vecina bakrenih predmeta prilog u muskim grobovima- igle, sila, nozevi, - sjekire: plosnate, cekicaste, krizne (dvojne), jednosjekle, bojne (tijelo okruglog ili ovalnog presjeka)- nakit

BUBANJ-SALCUŢA- KRIVODOL KULTURNI KOMPLEKS

- naziv predložio D. Berciu 1961. g. u Symposium Praque. Smatrao je da je bliža neolitičkim okvirima nego metalodobnim

- eponimni lokalitet Piscul Cornişorului sjeveroistočno od mjesta Salcuţa okrug Craiova-Oltenija; istraživan 1916., 1919., 1920.,1951.

Krivodol- višeslojno naselje u sjeverozapadnoj Bugarskoj, iskopavano 1946. (V. Mikov), 1977. (B. Nikolov)- sloj 2,4-2,8m – 5 građevinskih horizonata, nadzemne kuće

Bubanj, - višeslojno prapovijesno naselje (tel) 5 km JZ od Niša, istraživao 1935. A. Oršić-Slavetić, 1954-1958 M. Garašanin

Rasprostranjenost-Salcuţa: Oltenija, zapadna Muntenija, Đerdap (Baile Herculane), južni Banat i istočna Srbija (Zlotska pećina, Karaburma, Rospi Ćuprija, Baranda, Prigrevica kod Zemuna), - Bubanj: južna Srbija, Kosovo i Pelagonija (Bubanj, Hisar, Crnobuki, Bakarno gumno)- Krivodol: sjeverozapadna Bugarska (Krivodol, Devetaška pešera, Galabovci, Gnjilane, Okol Glava, Zaminec)

-sličnosti s Gumelniţa kulturom dugo su je vremena uključivale u taj kulturni kompleks (Karanovo VI-Gumelniţa), zanemarivši očite vinčanske zasade (kakvih u Gumelniţi nema)- kronološki nešto je mlađa od Gumelniţa kulture

- razvija se u zapadnoj Olteniji na podlozi Vinče C, a u jugoistočnoj Olteniji na supstratu Vadastra kulture, širi se na cijelu Olteniju, krajnji zapad Muntenije, dio južnog Banata (Baranda, Prigrevica kod Zemuna) i istočne Srbije (Rospi Ćuprija, Zlotska Pećina, Karaburma, Bajina Bašta – najjugozap.)- na većini lokaliteta Salcuţa kulturu smjenjuje Coţofeni kultura ili Černavoda III

Naselja:

- u špiljama (Peštera Hotilor, Peštera Romanesti, Zlotska pećina, Devetaška Pešera) - ognjišta, kolibe na ulozu u špilju- telovi (tumbe) na uzdignutim riječnim terasama (Salcuta, Krivodol, Crnobuki, Bakarno gumno, Karmanska tumba)-gradinska tj. na uzdignutim, teže pristupačnim položajima (Bubanj, Hum, Gradac, Hisar, Šuplevec)- sojenička (Ustie na Drim kod Struge - istijek Drima iz Ohridskog jezera, Maliq)

- Nastambe - 16 u Salcuti: male nadzemne ili poluukopane kolibe, ovalnog ili četverokutnog tlorisa (4x4 m, 3x4 m), građene od pletera; veće nastambe s dvije prostorije (do 12 m duljine)

- Pokapanje: rijetki ukopi, u zgrčenom položaju

ženski grob na Lepenskom viru (kostur ispružen na trbuhu); prilozi: keramičke posude, perle

Gospodarstvo

- stočarsko-nomadsko u sjevernim područjima, rudarsko i rudarsko- metalurško (primarna metalurgija) u istočnim krajevima (ist. Srbija, jugozapadna Rumunjska), te poljodjelsko- ribolovno u južnim (Pelagonija)

Keramika

- kvalitetna, oslanja se na kasnoneolitičku tradiciju, osobito vinčanske kulture- crno glačana- kantarosi s 2 ili 4 ručke- askosi- amfore s 2 velike ručke- bikonične zdjele s uvučenim ili zadebljanim obodom, plitki tanjuri sa zadebljanim obodom, katkad ukrašeni iznutra plitkim kanelirama ili crusted slikanjem (crveno, žuto, bijelo), odnosno grafitiranjem

Ukras: grafitno slikanje; crusted slikanje crvenom, bijelom i žutom bojomfiguralna plastika-božice koje sjede na stolici

Nalazi Salcuţa IV

- Salcuţa IV -neki je izdvajaju kao zasebnu pojavu (Galatin kultura u bugarskoj literaturi); pojava pločastih završetaka ručki (Scheibenhenkel); - Opovo kod Pančeva - iznad horizonta vinčanske kulture slijedi sloj s keramikom tipičnom za Salcuţa IV (Scheibenhenkel)- Vinkovci - miješani eneolitički sloj iznad sloja kasne starčevačke kulture: keramika lasinjske, salkucanske i bodrogkeresturske kulture

- rano rudarstvo i metalurgija: -Zlotska pećina –Homoljski masiv bogat bakrom), Pestera Hotilor - rudarska naselja i centri izrade oruđa- šila, dlijeta, igle četverokutnog presjeka s jednim krajem savijenim u volutu, listoliki bodeži, udice, perle- sjekire: plosnate, križne (ostava Šarkamen kod Negotina) -problem dviju ostava iz Pločnika (I. ostava bakrenih sjekira-dlijeta, II. ostava sjekira-čekića) lokalitet pripisan vinčanskoj kulturi, ali novija su istraživanja otkrila i mlae naselje bubanjske kulture pa je pitanje kulturnog opredijeljenja ostava ponovo otvoreno -južni lokaliteti (Bubanj, Pelagonija, Albanija) imaju manje bakrenih predmeta ipak vincanske

HUNYADI-VAJSKA SKUPINA

- Nositelji Černavoda III kulture pod pritiskom stepskih populacija šire se iz donjeg Podunavlja u Olteniju i Banat gdje nailaze na starosjedilačka naselja Salcuţa IV kulture. Ovi pak lančanom reakcijom kreću dalje na zapad i jug (Prigrevica i Baranda u jug. Banatu). Sjevernije zalaze u područje Bodrogkeresztur kulture gdje kao rezultat miješanja oslabjele Salcuţa IV i autohtonog stanovništa nastaje jedna specifična, ali i kratkotrajna pojava Hunyadi-Vajska.

- Jedno od osnovnih njezinih stilskih obilježja je pojava pločastih završetaka ručki (tzv. Scheibenhenkel) kakve se nalaze i na posudama Salcuta IV

- Vajska(jugozapadna Bačka) -groblje od 6 kosturnih zgrčenaca s rukama kod brade, određeni položaj na lijevom (žene) ili desnom (muški) boku prema spolu, orijentacija I-Z; grob 5 (ženski) sadrži kao priloge 3 posude i 2 zlatna privjeska s rupicama

Hrvatska

- I bodrogkeresturska kultura i Hunyadi skupina u Hrvatskoj se pojavljuju samo kao rubne pojave uglavnom u istočnim dijelovima, ali su ostavile uočljive utjecaje u drugim eneolitičkim kulturama. - Miješani horizont Salcuţa IV –Bodrogkeresztur-Lasinja u Vinkovcima

- Grobni nalaz iz Velike Skele u Vukovaru s bakrenim nakitom -Z. Marković pretpostavlja da pripada Vajska-Hunyadi skupini (Vajska je naime blizu Vukovara). - Istoj skupini Marković pripisuje i bogati grobni nalaz iz Vukovara (kosturni ukop sa sedam bakrenih priloga: dijadem, četiri spiralne savijene ploče, dva duguljasta navoja; pet zrna od spondilusa ili kamena), koji je N. Kalicz pripisao Balaton II-III skupini tj. Retz-Gajary kulturi

- Nalazi iz Orolika (iz iskopavanja) i Opatovca (površinski nalazi s višeslojnog naselja, nađeni zajedno s materijalom ranobrončanodobne vinkovačke kulture): keramički ulomci s tipičnim ručkama plosnatog završetka, okomitim i vodoravnim plastičnim rebrima s otiscima nokta ili prsta - Zlatni nalaz Split-Gripe neki također povezuju s bodrogkeresturskom kulturom jer je spomenuta ostava sadržavala i bakrenu sjekiru križnog tipa

Lasinjska kultura

- Lasinjsku je kulturu kao samostalnu pojavu prvi izdvojio Richard Pittioni1954. g. kao Pölshals-Strappelkogel tip kasne badenske kulture.- Josip Korošec1958. g. nalaze iz Slovenije i sjeverozapadne Hrvatske označava kao alpsku facies lenđelske kulture. - Stojan Dimitrijević 1961/63. predlaže novi naziv lasinjska kultura prema lokalitetu Talijanovo brdo u Lasinji na rijeci Kupi uzvodno od Pokupskog prema Karlovcu (preko puta Jamničke kiselice

- Stanko Pahič uvodi naziv Kanzianberg-Drulovka-Lasinja skupina- Nandor Kalicz nalaze iz Mađarske svrstava u Balaton grupu I-III (Dimitrijevićevo tumačenje: samo je Balaton I čista lasinjska kultura; Balaton II pokazuje obilježja kako lasinjske tako i recgajarske kulture, dok je Balaton III Retz-Gajary kultura)- Kalicz kasnije Balaton I vezuje uz Lasinju, Balaton II uz Gajary-Bajč, a u Balaton III vidi protoboleraz

- od osamdesetih godina u mađarskoj je prapovijesnoj literaturi sve uobičajenija sintagma Balaton-Lasinja kultura (N. Kalicz), odnosno za zapadnu Transdanubiju samo Lasinja kultura (M. Karoly)- Nalaze iz Burgenlanda i Donje Austrije Elizabeth Ruttkay najprije je svrstala u epilenđelsku skupinu Bisamberg-Oberpullendorf dok u najnovije vrijeme nalaze iz Koruške i Štajerske naziva skupinom Kanzianiberg-Lasinja.

Rasprostranjenost: - od istočnoalpskog prostora do istočne Slavonije, od Transdanubije do sjeverne Bosne, uključujući i Caput Adriae- sjeverna Hrvatska (međuriječje Save i Drave, Međimurje, zapadna Hrvatska do Velebita), - - sjeverna Bosna (nizinsko i blago bregovito područje između donjeg toka rijeke Bosne i srednjeg toka Save), - kontinentalna Slovenija i zaleđe slovenskog primorja,- mađarska Transdanubija osim njezinog sjevernog i sjeveroistočnog dijela gdje je u to vrijeme Ludanice kultura, - austrijska Koruška i Štajerska

Lokaliteti- Eponimni lokalitet Lasinja na rijeci Kupi, oko 24 km istočno, dakle nizvodno od Karlovca -položaj Talijanovo brdo- Hrvatska: Lasinja, Beketinec, Cerje Novo, Cerje Tužno(Varaždin), Hrsina kod Bosiljeva, Velika Mlinska kod Kutine, Čakovac kod Josipdola, Jakšić, Gradac-Pašnjak, Novoselci, Ašikovci, Koška, Kiringrad, Čiče, Vindija, Velika Pećina, Letičani, Grginac, Veliko Trojstvo, Ždralovi (Bjelovar), Veternica, Vrlovka kod Ozlja, Dubranec u Vukomeričkim goricama, Zbelovo kod Varaždinskih Toplica

- Slovenija: Ptujski grad, Drulovka, Ljubljansko barje (Resnikov prekop, Maharski prekop), Brezje i Zreče kod Maribora, Ajdovska jama, Kevderc, Lubniška jama, Moverna vas- BiH: Gornja Tuzla, Visoko Brdo u Lupljanici, Vis-Modran kod Dervente, Donji Klakar kod Bosanskog Broda, Zemunica Radosavska kod Banja Luke - Austrija: Štajerska –Pölshals (Judenburg), Strappelkogel(Wolfsberg), St. Kanzianiberg, Wildon-Schlossberg, Flamber-Oberburgstall(Lebniz), Raababerg kod Graza, St. Stefanob Stainz, Koruška -Keutschachersee, Maria Saaler Berg, Steinkögeln(Völkermarkt), Ettendorf im Lavanttal- Mađarska: Siklos, Keszthely-Fenekpuszta, Letenye, Nagykanizsa,

- Na spomenutom velikom području rasprostiranja nalazi se više regionalnih skupina (moglo bi se stoga govoriti i o lasinjskom kulturnom kompleksu), koje se razlikuju prema supstratu i utjecaju susjednih kultura. E. Ruttkay razlikuje skupine Balaton-Lasinja (Transdanubija) i Kanzianiberg-Lasinja (Koruška, Štajerska, južno Gradišće.

Tipovi lasinjske kulture prema Z. Markoviću:

- Tip Koška (prema nalazištu Koška-Pjeskana kod Našica) -rasprostire se od Vučedola, tj. Dunava na istoku do okolice Bjelovara na zapadu gdje se isprepliće s tipom Beketinec- Tip Beketinec (prema Beketincu kod Križevaca) -prostire se od Kutine i Posavine do u Sloveniju (možda u Prekmurje), te nešto južnije od Save, kao i u većem dijelu Podravine - Tip Čakovac ili Josipdol-u okolici Ogulina i nešto sjevernije, ima obilježja bliska hvarskoj kulturi- Tip Šafarsko-dosta elemenata Bubanj-Salcuta kulture- Tip Resnikov prekop- Tip Nagykanizsa- Tip Oberpullendorf

Naselja- položaj na nešto većoj nadmorskoj visini (nekoliko stotina metara, ali i na preko 1000 m u Štajerskoj), blago brežuljkasta područja (Požeška kotlina, bilogorsko-kalničko područje, područje oko Balatonaitd.), osobito uz vodene tokove (manje rijeke i potoci, a od većih uz Savu i Kupu), ali zaposjedaju i močvarna i jezerska prostranstva (Koruška, Ljubljansko barje), gradinska uzvišenja, pa i špilje -sve to sugerira kombinirano poljodjelsko-stočarsko gospodarstvo - većina naselja je otvorenog tipa, pretežito su jednoslojna (osim onih u sjev. Bosni i istočnoj Slavoniji i zap. Srijemu) -kratkotrajnost uporabe- stambeni objekti: jamsko-zemunički i poluzemunički, ali poznati su i ostaci nadzemnih kuća (Vis-Modran, Mađarska -Siklos, velika obiteljska kuća drvene konstrukcije u utvrđenom naselju -jarak s tragovima kolaca od ograde), te sojeničke nastambe (Ljubljansko barje, Keutschachersee)

Ostava -Vinkovci-Hotel: lasinjski vrč i 10 kremenih predmeta (nožići, strugala, vršak trokutaste strjelice)

Metalurgija

-U okvirima lasinjske kulture na prostoru Hrvatske zasad nije pronađen nijedan metalni predmet. -Mađarski arheolozi pripisuju jednu vrstu velikih okruglih zlatnih ploča upravo lasinjskojkulturi: okrugle ploče s tri kuglaste izbočine i punciranim ukrasom uz rub. Nalaze u mađarskoj Transdanubiji, u istonom predalskom prostoru te u međuriječju Drave i Save u istocnoj Slavoniji.

Podrijetlo

- J. Korošec-alpska facies lenđelske kulture -izvor je lenđelska, a manjim dijelom i slavonsko-srijemska kultura (=sopotska)- Dimitrijević: badenizirana lenđelska (sopotska) pojava, sopotski supstrat transformira badenska kultura uz manji udio vučedolske, bodrogkeresturske te hvarske kulture- 1973. N. Kaliczu tvorbi Balaton I kulture vidi prije svega vinčansku, a manje i sopotsku kulturu.- 1979. Dimitrijević: lasinjska kultura nastala je na tri supstrata: vinčanskom, sopotskom, zengövarkony-lenđelskom, a u novije vrijeme i alpskolenđelskom- 1994. Marković: tri osnovne vrste supstrata: 1. lenđelski i sopotski (Seče, Lengyel 3 i Sopot 4), 2. vinčanski i butmirski, 3. hvarsko-lisičićki.

BOLERAZ – ČERNAVODA III

- Černavoda III - Boleraz kultura ili skupina → sintagma koja prevladava u najnovijoj literaturi- različiti nazivi ove pojave rezultat su različitih pristupa i različitog njezinog opredjeljenja:1. rana faza badenske kulture (V. Nemejcova-Pavukova, S. Dimitrijević, E. Neustupny2. dva različita kulturna fenomena čiji je razvitak neovisan jedan o drugome (S. Morintz, P. Roman3. obje pojave čine jedinstven kulturni, povijesni i stilski horizont srednjega eneolitika rasprostranjen od donjeg Podunavlja (Dobrudža) na istoku do Alpa na zapadu, teod južne Poljske na sjeveru do središnjeg Balkana na jugu (N. Tasić)

- tretirana kao jedinstvena, zasebna (dakle, ne kao dio badenske) kultura Černavoda III – Boleraz obuhvaća daleko najveće područje nego ikoja druga prapovijesna kultura (čak i njezina genetska nasljednica badenska kultura nije zaposjela tako prostrano područje): donji tok Dunava, čitava Panonska nizina, srpsko Podunavlje, područje južno od Save i Dunava, središnji Balkan, istočne dijelove Austrije (tj. Donju Austriju i Gradišće) te na sjeveru Slovačku i južne dijelove Poljske (poljski arheolozi je nazivaju “flutted culture” odn. Prominista kultura.

- No na tako golemu području razumljive su i lokalne razlike, primjerice u području Černavoda III i Ezerovo kulture gruba keramika ukrašena plastičnim vrpcama ili grubim zarezima češća je nego u Panoniji tj. u okvirima Boleraz varijante gdje je keramika finija i često kanelirana. Razlike nastaju zbog utjecaja autohtonih kultura na novo

formiranu.- za Boleraz je karakteristično paljevinsko sahranjivanje što nije slučaj kod Černavoda III.Cernavodă- mjesto u Dobrudži, Rumunjska, u kojem je izmenu 1917. i 1959. god. istraženo nekoliko prapovijesnih lokaliteta:- Columbia D – nekropola s oko 400 oštećenih grobova Hamangia kulture – kosturni grobovi, ispruženi na ledima, brojni prilozi (keramičke posude, nakit od mramora i spondilusa, antropomorfne figurice od keramike i mramora- nekoliko stotina metara južnije na padini Dunava tel naselje Gumelnita kulture- Dealul Sofia A-D s nalazima na osnovi kojih su definirane kulture Černavoda I (A), Černavoda II (B) i Černavoda III (C i D)- halštatski trački oppidum s nekoliko paljevinskihgrobova- geto-dačka latenska nekropola (4./3. st. pr. Kr.)

- Černavoda C i D – naselje na površini od nekoliko ha, 2m kulturnog sloja → 5 stambenih horizonata; na rubu naselja više ravnih kosturnih grobova posutih okerom, ali bez priloga- velika i dugotrajna naselja na riječnim terasama, lagane, trošne nastambe višekratno obnavljane.- Privreda počiva na stočarstvu (govedo, ovca, koza, svinja) i osobito uzgoju konja.- rala od jelenjeg roga i ručni žrvnjevi svjedoče o poljodjelstvu- lov, ribolov, tkalački obrt- metal je rijetkost – bodež i kalup

područje nastanka i oblikovanja Černavoda III kulture je donje Podunavlje, od rijeke Olt do ušća Dunava, uključujući i Dobrudužu. Nastala je na osnovi Černavoda I kulture i pod različitim utjecajima s istoka i zapada. U vrijeme njezinog formiranja, istočno od nje, u području izmenu Prutu i Dnjestra odvijao se proces indoeuropeizacije neolitičkih i ranih eneolitičkih kultura Tripolje-Cucuteni kompleksa. Isti je proces u nešto promijenjenom obliku utjecao i na razvitak kultura donjeg Podunavlja. I to u smislu promjene materijalne kulture injezinih stilskih obilježja, ali i uzrokujući pomicanje kultura prema zapadu zbog neprestanog pritiska stepskih naroda. Riječ je, naime, o sukcesivnim pokretima stočarskih plemena iz sjevernopontskih stepa.

Černavoda III kultura, osim promjena u materijalnoj kulturi i gopodarstvu (ona je izrazitostočarsko-nomadska) pokazuje i promjene u ritusu pokapanja – grobovi jesu još uvijek ravni ikosturni (autohtona tradicija), ali se pojavljuje običaj posipavanja pokojnika okerom što jeistočni običaj. Pomicanje ČV III prema zapadu počinje negdje u vrijeme Salcuta IV kulture. Po nekima riječ je o pravim etničkim migracijama (Berçiu, Tasić), dok je po drugima u pitanju samo širenje stila i to ne uvijek u smjeru istok zapad (Morintz, Roman)

Keramika- 40 % gruba, izranena od gline s primjesama drobljenih školjaka, gline ilikeramike, s velikim postotkom pijeska fina, sivo ili crnoglačana, metalnog sjaja

Oblici- grube, velike (oko 80 cm visoke) posude, širokog ili suženog otvora, redovito vrlo malogpromjera dna (nestabilne)→ vj. bile ukopane bikonične zdjele s gornjim dijelom izvijenimprema van posude s-profilavrčevi trbušastog tijela, kratkog vrata s ručkom

konične posudice, stalci za voćeširoke, vrpčaste ručke-ušice, vodoravne i okomite ručke, lažne ručke u obliku uhaUkras- plastične vrpce sa zarezima ili otiscima u 1-4 reda ispod otvora, ponekad kombiniraneokomite i vodoravne vrpce- Kaneliranje - široke facette ili glačani žlijebovi postavljeni okomito ili koso u unutrašnjostizdjela, na ručkama- urezane, okomito postavljene, široke cik-cak vrpce koje prekrivaju cijelu površinu posude.- duboko urezani koncentrični krugovi (zdjele, poklopci).

BADENSKA KULTURA

Eponim:Königshöhle kod Badena nedaleko od Beča (Donja Austrija)

Naziv- badenska kultura - Oskar Menghin- Peceler kultur - Janos Banner- Baden-Pecel - Nandor Kalicz- kanelirana keramika - Česi, Slovaci, Poljaci

Rasprostranjenost- gotovo čitava Manarska (izuzevši plavno područje izmenu Dunava i Tise),- sjeverna i istočna Austrija, Moravska, Češka, južna Slovačka, dio južne Poljske, Banat, južna Bačka, Srijem, uža Srbija, Baranja, Slavonija, sjeverna Bosna- Tasić: “užim područjem nastanka badenske kulture mogu se smatrati ravničarske oblasti centralnog i južnog dela Panonske nizije.”

Rasprostranjenost i lokaliteti badenske kulture u HrvatskojDONJA VRBA, GRABROVAC, VINKOVCI, VUČEDOL, BAPSKA, SARVAŠ,BELI MANASTIR

Naselja i naseobinski elementi- badenska je kultura u osnovi poljoprivredna i nastavlja način života supstratnih prethodnika naselja su pretežito smještena u blizinama većih i manjih tokova rijeka (Dunav, Tisa i njihovepritoke), uz jezera (Balaton, Neusiedelsee), na rubovima močvara, ali i na višim obroncima tj.platoima (Fruška gora). .urnevačka glavica u Šumadiji zasada je jedino naselje gradinskogtipa, odnosno refugij, u novije vrijeme ima još takvih na granici Manarske i Slovačke.

Tipologija naselja- pretežito su jednoslojna, a dulja uporaba nekog od njih iskazuje se samo u horizontalnoj stratigrafiji.- južno Podunavlje poznaje i višeslojna naselja gdje badenska sjedaju na starija kasnoneolitička dulja nastanjenost vidljiva je u vertikalnoj stratigrafiji(primjerice Vučedol-Gradac 3 horizonta - baza sloja 9, sloj 9, sloj 8 - potonji je vjerojatnije kostolački, Kukuruzište Streim 2, vinograd Streim 2, Sarvaš 2).

- Stupanj A - Boleraz i Fonyod - prevladavaju jamska naselja bez odrenene dispozicije objekata- Stupanj B - dok su za B1 takoner uobičajene jame za B2 se jedino na temelju Vučedola pretpostavljaju apsidalne kuće (problematično?)- Stupanj C - Beli Manastir = jamsko naselje

Periodizacija

Foltiny i Ohrenberger na osnovi horizontalne stratigrafije Neusiedel am See 1952:- stariji stupanj = Fonyod- mlani stupanj = Uny

Pittioni 1954.:- Fonyod- Uny- Ossarn + Pölshalsstrappelkogel tip

Neustupny 1959.:• A - Boleraz• B - Fonyod• C - Uny• D - Ossarn• E – Bošaca

Neustupny 1969 (1973):• A - starija badenska• B - starija badenska• C - Uny (srednja badenska)• D - Ossarn, Ullo (srednja badenska)• E - kostolačka (mlana badenska)

Dimitrijević 1962.:I A - FonyodI B - UnyII - Baden-Kostolac

Dimitrijević 1979:A = rana ili pretklasična: A1 – Boleraz A2– FonyodB = rana klasična: B1 B2C = kasna klasična: tip Budakalasz - Beli Manastir tip Uny tip Viss tip Hodmezovasarhely - Bodzaspart tip OssarnD = postklasična badenska kultura - horizont raspada

Pokapanje

Pretklasični stupnjevi- paljevinska nekropola Fonyod + 2 kosturna ukopa- paljevinska nekropola Pilismarot-Basaharc (Fonyod stupanj)- kalcinirane kosti ili žara s pepelom polagani su na ili u humus te potom zasuti kamenjemRanoklasično razdoblje- svi poznati grobovi u slavonsko-srijemskom prostoru su kosturni i zgrčenci (Bogojevo, Dobanovci, Vučedol), a za ukapanje se najčešće koriste napušteni jamski objekti u sklopu naselja - kosturni ukop je vj. rezultat utjecaja vinčanskog i sopotskog supstrata

Kasnoklasično razdoblje- tijekom ovog razdoblja prevladavaju kosturni uikopi dok su paljevinski uglavnom pojedinačni i češće su prisutni u sjevernijim područjima Panonske nizine- biritualan ukop: Skorenovac - kosturni zgrčenac pod humkom; Arananska humka kod Mokrina - paljevinski ukop pod humkom- Pokapanje životinja vrlo je uobičajeno - najčešće bovidi, ali i konji

Budakalász – najveće groblje s 221 kosturnim grobom i 1 paljevinskim

Keramički model kola iz Szigetszentmártona (mjesto 30tak km južno od Budimpešte)- pronaden je kao prilog u kosturnom grobu odrasle osobe zajedno s nekoliko keramičkihposuda. Iako se arheolozi ne slažu u tumačenju uloge i značenja ovog keramičkog modela kola, on nedvojbeno pokazuje da su ljudi koji su pokopani u grobu poznavali i koristili kola na 4 kotača. Teška teretna kola (na dnu modela vide se urezi koji nastoje oponašati izgled dasaka) na koja upućuje keramički model, vukla su goveda i bez sumnje su se koristila u transportu različitih dobara.

Center kod Ozda (sjev. Manarska) 7 paljevinskih grobova u antropomorfnim keramičkim žarama

Dvije temeljne novosti:- paljevinski ritus koji sugerira promjene u religijskim poimanjima, - grobovi u tumulima kao rezultat društvenoga raslojavanja.

Metalurgija- Bakrena šila, igle, dlijeta- Nakit: perle, privjesci u obliku zuba- dijadem iz Vörsa (Manarska) u obliku ukrašene vrpce sa suženim krajevima- ogrlice od bakrene žice iz Leobersdorfa (Austrija)- 9 bakrenih torquesa (ist. Austrija) – razlikuju se od brončanodobnih po sastavu metala- trokutasti bodeži: Vučedol-vinograd Streim, Sarvaš

- Razvijenu metaluršku djelatnost dokazuju nalazi peći za taljenje bakra (Dobanovci,Donja Vrba), keramički kalupi (Donja Vrba) i posudice za lijevanje metala (Donja Vrba,Lanycsok

Geneza- nordijsko podrijetlo (O. Menghin, R.R.Schmidt, R. Pittioni)- autohtono podrijetlo – supstrat: vinčanska, sopotska, kasna lennelska, lasinjska, Ludanice(Schranil, Stocky, Schmidt, Nemejcova- Pavukova, I. Torma, M. Garašanin+stepski utjecaj)- jugoistočno tj. anatolsko (V. Milojčić, N. Kalicz, S. Dimitrijević, C. Renfrew)

- istočno-stepsko (N. Tasić)- poligenetsko (E. Neustupny)

KOSTOLAČKA KULTURA

- prve ulomke keramike objavio je 1906. M.M. Vasić s lokaliteta Kostolac-on je pozornost obratio na osobit način ukrasa koji je nazvao “Stichkanal-technik” (tehnika ubodnih kanala), ali se nije bavio pitanjem kulturnog određenja spomenutih nalaza -slične nalaze keramike otkrio je i na lokalitetima Vinča i Žuto Brdo- A. Oršić-Slavetić objavio je slične keramičke ulomke s lokaliteta Čardak, pripisavši ih vučedolskoj kulturi (1935/36)- R. R. Schmidt također je otkrio sličnu keramiku na Vučedolu i Sarvašu, ali ju je pripisao badenskoj kulturi (1938-1945)

- na samostalnost kulture sa specifičnom keramikom ukazao je V. Milojčić pri objavi nalaza iz Šuplje Stene1943. -on je novu kulturu nazvao kostolačkom prema prvom poznatom nalazištu i datirao ju je u bakreno doba, odnosno nakon badenske kulture

- potpunije je spomenutu kulturu obradio pri publiciranju nalaza iz zbirke Sveučilišta u Marburgu, kartirao je 15 nalazišta, pokušao načiniti potpuniju tipologiju keramike, te uspoređujući slojeve Vinče i Vučedola došao do zaključka da je ona mlađa od ranih faza badenske kulture, a istovremena sa srednjom i kasnom fazom badenske kulture te ranom fazom vučedolske kulture

- 1962. A. Benac objavljuje nalaze iz Pivnice u Bosni i time potvrđuje samostalnost kostolačke kulture -u naselju naime kostolaca keramika nije bila miješana s drugim kulturama, nema ni tipičnih badenskih elemenata (mrežasti uzorci, cik-cak ukrasi isl.)

Rasprostranjenost:- istočna Srbija sa srpskim Podunavljem, središnja Srbija s Pomoravljem, -sjeverna Bosna s Posavinom, Srijem, Slavonija (najzapadniji lokalitet Slavča u Novoj Gradiški), Banat, Bačka; - širi se prema Transilvaniji i Olteniji, a na sjeveru preko Mađarske do slovačkih planina

Lokaliteti: Srbija: Zlotska i Bogovinska pećina, Klokočevac, Crnajka(miješanje kostolačke i Cotofeni kulture, ponekad vidljivo na istoj posudi), Manastir kod Gospođinog vira, Padina (groblje), Kostolac, Korbovo, Kostol-opće obilježje ovoga područja je miješanje s Coţofeni kulturom;nalazišta oko Kragujevca(Korićanei Čot), Jelenac kod Aleksinca;nalazista oko Kragujevca (Korićane i Čot), Jelenac kod AleksincaBosna: Alihodže, ObreI I, Pivnica, Donja Mahala, Vis kod Dervente,Srijem: Gardoš, Dobanovci, Belegiš, Stari Slankamen,Gomolava , Petrovaradin (ostava šalica), Mađarski brijeg u Rumi, na Fruškoj gori, Vinča

Hrvatska: Vučedol, Vukovar –Lijeva Bara, Lovas, Sarvaš, Klisa, Kozarac(Beli Manastir), Cerićkod Vinkovaca, Grabovac-Đakovo, Ašikovci, Slavča-Nova Gradiška

Naselja

- ravničarska u dolinama većih rijeka, često na visokim riječnim terasama ili strmim lesnim procjepima odvojenim od okolnog terena, rjeđe prava ravničarska, lako pristupačna (samo u Srijemu)- gradinska u planinskim područjima (Šumadija, Pomoravlje) –naselja manjih zajednica- špiljski lokaliteti : Šuplja stenana Avali–rudnik i naselje u neposrednoj blizini- lokaliteti u špiljama i pripećcima iznad Dunava i u istočnoj Srbiji simbioza su kulturnih elemenata Coţofeni i kostolačke kulture pa se ne mogu smatrati tipičnima za kukulturu kostolaču

Gomolava- stambeni objekti: pravokutne nadzemne građevine (na Gomolavi je utvrđeno tridesetak kuća u tri stambena horizonta, ali ih je vj. bilo i više –slabo očuvani tragovi jer nije bilo požara), ponekad i s dvije prostorije

- većina kostolačkih naselja u Srijemu i Slavoniji formirana su iznad badenskih naselja, a u istočnoj i južnoj Srbiji iznad naselja Bubanj-Salcuţa-Krivodol kompleksa

- apsidalni objekti, možda i s pregradnim zidom (2 na Gomolavi, 2 na Vučedolu) –nisu pravilo nego izuzetak koji je vezan samo uz razvijenu fazu kulture i dugotrajnija naselja Vučedol-Gradac

Pokapanje- nema pokapanja samo pojedinačni grobovi1. kosturn iukopi na Gomolavi(1 grob s kostolačkom zdjelom na grudima, drugi bez priloga) i Vučedolu2. paljevinski ukop iz Dvorova kod Bijeljine–spaljeni ostaci pokojnika položeni su na zemlju i poklopljeni kostolačkom zdjelom3. Padina u Đerdapu –5 paljevinskih ukopa u bikoničnim zdjelama –tipološko-stilski zdjele pripadaju takozvanoj Cotofeni-Kostolac skupina, kao što i područje Đerdapa pripada teritoriju gdje se kostolačka kultura ne pojavljuje samostalno nego u simbiozi s Cotofeni kulturom4. Paljevinski-žarni ukop iz Keszthelya

Periodizacija:

- Dimitrijević je podijelio kostolačku kulturu na. stupnjeve A (horizont Cerić-Pivnica-Ašikovci) B stupanj- pri čemu na području Slavonije egzistira samo stupanj A, a B izvan nje. - Taj se stav temelji na stratigrafskoj situaciji poznatoj do godine 1979. No kasniji nalazi, osobito oni s Gomolove u neposrednom susjedstvu upućuju na postojanje možda i tri razvojna

stupnja, rani povezan još s badenskom kulturom, klasični, samostalni i kasni povezan već s vučedolskom kulturom

Nikolić:

- faza I (Jerinino brdo, Popovići) –lonci grube fakture u stilu Černavoda III, zdjele ljevkastog vrata i kratkog ramena, jednostavno ukrašene redom polumjesečastih ureza ili nizom okomitih linija izvedenih jednostavnim ili brazdastim urezivanjem- faza II – klasična faza, širenje prema sjeveru, jugu i istoku (miješanje s Cotofeni kulturom) –vrhunac razvoja klasičnog kostolačkog ukrasnog stila –najdulja faza po trajanju- faza III –manje područje, jugoistočna Panonija i Cotofeni-Kostolac u rumunjskom Banatu, pojava novih oblika i dekorativnih elemenata koji se prenose u pretklasičnu vučedolsku kulturu (terina, rozete, cik-cak traci, rombovi u negativu, riblja kost, preplet trokuta) –po D. Nikolić ovamo pripadaju Cerići Ašikovci dok je Pivnica starija tj. klasična faza II- Sporadični nalazi kostolačke keramike na badenskimlokalitetima južne Mađarske i lokaliteti oko dunavskog koljena kronološki odgovaraju regionalnim tipovima kasne badenske kulture –Iža u Slovačkoj moguće svjedoči o određenim populacijskim pomicanjima prema sjeveru Panonske nizine, a ne samo o importu ili širenju kostolačkog stila

Keramika

Kostolački stil ukrašavanja:

- fina keramika -brazdasto urezivanje, žigosanje, polumjesečasto urezivanje, obično urezivanje + bijela inkrustacija- kompozicija –simetrično raspoređena pravokutna polja u horizontalnoj ornamentalnoj zoni, motivi raspoređeni u frizu i po metopama, šahovnica- krivocrtni motivi rijetki –sporadična pojava žigosanih kružnica tzv. minirozeta, ali samo u kasnoj fazi razvoja → vučedolski stil

Podrijetlo

- većina autora polazi od stratigrafskog položaja kostolačke kulture u odnosu na badensku te određenih sličnosti u keramičkom materijalu (što bi ukazivalo na njihovu genetsku povezanost), pa pretpostavljaju da kostolačka kultura nastaje na temeljima badenske. Ali pritom zanemaruju različite tehnike ukrašavanja, karakter naselja, stambenih objekata i vjerojatno gospodarstva- podrijetlo brazdastog urezivanja: Dimitrijevićiz Retz-Gajary kulture, D. Nikolić ga dovodi u vezu s vrpčastom (Schnurkeramik) keramikom smatrajući da se brazdasto urezivanje razvija pod utjecajem ili kao imitacija tog načina ukrašavanja

- u tumačenju podrijetla D. Nikolić polazi od pretpostavke da je matično područje nastanka kostolačke kulture južno od Dunava na teritoriju središnjeg Balkana (gdje su kostolački lokaliteti stariji od onih sjev. od Save i Dunava) neposredno nakon prodora kulture Černavoda III i pod njezinim utjecajem što ujedno pomiče položaj kostolačke kulture na kronološkoj skali –ona dakle nastaje istovremeno ili neposredno nakon formiranja badenske i Coţofeni kulture (smatra da se time rješavaju kronološke neusklađenosti i praznine koje se javljaju ako se nastanak kostolačke stavlja tek nakon badenske kulture)

- autohtone populacije koje su sudjelovale u formiranju kostolačke kulture prema tome su kasna vinčanska i Bubanj-Salcuta kultura

- teza da je kostolačka kultura nastala južno od Save i Dunava, dakle u područjima gdje nema badenske kulture, a tek u sljedećoj se fazi širi sjevernije u ist. Slavoniju i Srijem gdje naseljava badenska naselja (dokaz o njezinu dolasku u spomenuto područje je činjenica da se ona ovdje pojavljuje kao već sasvim razvijena), nastala je još 1966. (Tasić), ali je bilo zanemarena s obzirom na prevladavajući stav glede badenske kulture- ova teza, međutim, zasad nema dovoljno čvrstih arheoloških potvrda tj. vrlo je malo takvih lokaliteta

Apsolutna datacija

- Gomolava 2910-2699 BC- Pivnica 3012-2788 BC- Vučedol 3320-2790 BC

- 3300/3200 –3000/2900 BC

COTOFENI KULTURA

- Rasprostranjenost: - rumunjski ogranci Karpata -Transilvanija, dio Banata Oltenija, Muntenija, - dio uže Srbije (donji tok Timoka, Đerdap i Homoljskeplanine) do jugoslavensko-bugarske granice na istoku, sporadična nalazišta oko Vidina i Vrace u sjeverozapadnoj Bugarskoj

Lokaliteti: Ripa Rosie, Ostrovul Corbului, Locusteni, Cotofeni din Dos, špilja Hotilor kod Herculane; Zlotska pećina, Crnajka, Klokočevac-miješa se s kostolačkom kulturom

Retz–Gajary kulturni kompleks

- Prvo poznato nalazište: sojeničko naselje Mondsee-tamošnja kulturna pojava prozvana “Pfahlbaukeramik”(sojenička keramika), kasnije Mondsee ili Altheim-Mondsee skupina- njoj su ubrzo pridruženi i nalazi s Ljubljanskog Barja, Keutschachersee i nešto kasnije s jezera iz Salzkammerguta, ali danas te pojave razlikujemo –Keutschachersee= lasinjska ili epilenđel, Ljubljansko Barje isto, Salzkammergut= rano brončano doba

- J. Palliardi: Stary Zamek kod Jevišovica (sloj C1) -bijelo inkrustiranaTiefstichkeramik- Wossinsky-sedmogradsk itip inkrustirane keramike, kasnije ga Hermann Schroller naziva Furchenstichkeramik- J. Eisner-Furchenstichkeramik- Seewald-Retz grupa- R. Pittioni-Retz+ Waltrahohle nalazi = rani nordijski sloj Mondsee skupina= kasna faza punog nordijskog sloja

- Novotny-Gajary tip- N. Kalicz-Balaton II (Lasinja+ Retz Gajary) BalatonIII (Retz-Gajary)- Točik, V. Nemejcova-Pavukova-Retz tip Ludanice kulture

- tzv. brazdasto urezivanje (Furchenstich)-> urezivanje trzanjem zašiljenog predmeta –isprekidane crte poput brazdi-Podrijetlo: 1. od rovašenja u drvetu2. daljnjim razvitkom ubodnovrpčastog ukrašavanja (Stichband)- Prevladava tzv. okvirni stil (Rahmenstil) –nizovi brazdastih crta, iscrtkani trokuti raspoređeni u zatvorene zone- Ostale tehnike ukrašavanja: rovašenje, duborez, obično urezivanje

- Nomadsko i polunomadsko stanovništvo koje nastava rubna područja Panonske nizine od Transilvanije, južne Slovačke i Moravske preko mađarske Transdanubije i sjeverne Hrvatske do jugoist. alpskog prostora (Austrija, Slovenija), zapravo obodna područja Karpatske kotline s jezgrom u moravskom i donjoaustrijskom prostoru

Naselja

- osim špilja, jamska naselja u lesnim područjima (Retz, Bajč-Vlkanovo, Pecsbagota-Cseralya) te sojenička naselja na jezerima (Mondsee, Attersee)- Drljanovac: ostaci zemunice preko koje je podignuta ranobrončanodobna koliba - Pepelana–nadzemne kuće

RETZ tip- Donja Austrija: Retz, Pfaffstetten

WALTRAHÖHLE -KREPICE-JEVIŠOVICE C-1- Istočna Štajerska, Moravska: Waltrahhle, Krepice-Hradisko, Jevišovice-Stary Zamek(horizont C1), Brno-Lišen-Stare Zamky (horizont III), Hochkapelle-najzapadniji lokalitet (sjev. Tirol)

GAJARY –BAJČtip-Zapadna Slovačka, južni dio Donje Austrije, sjeverna Transdanubija (Gajary, Bajč-Vlkanovo, Ondrochov, Branč)

MONDSEE tip- Gornja Austrija i Salzburg: sojenička naselja na Mondsee (Station See, Scharfling) i Attersee(11 nalazišta), Salzburg-Rainberg, Götschenberg kod Bischofshofena

- Sedmogradski ili Geoagiu-de-Sus tip, ograničen zasad samo na eponimni lokalitet- Retz-gajarski nalazi u Potisju-pojedinačni

KEVDERC-HRNJEVAC tip

- Rasprostranjenost: međuriječje Drava-Sava od Požeške kotline do jugoistočnog alpskog prostora- Lokaliteti: Hrnjevac-Brdo kod Kutjeva, Drljanovac, Đakovačka Satnica-Katinska, Pepelana I (?), Đakovo, Paljevine, špilja Kevderc, Lubniška jama kod Škofje Loke, Levakova jama, nalazišta Balaton III tipa u Transdanubiji (Letkes, Keszthely-Fenekpuszta I i IV, Mozc, Pecsbagota-Cseralya, Patince u Slovačkoj)

VIŠNJICA tip

- Rasprostranjenost: sjev.zap. Hrvatska, jug.zap. Transdanubija, kontinentalna Slovenija- lokaliteti: špilja Vindija kod Donje Voće (horizont A pred i ulaznog prostora špilje -nalazi licenske, lasinjske i recgajarske keramike), Velika pećina kod Višnjice na Ravnoj Gori, Drljanovac kod Bjelovara (kombinacija Višnjica tipa i Kevderc-Hrnjevac) Predjama kod Postojne, Bezgečeva jama kod Velenja, Hočevarica, Nagykanizsa-Sönc, Pecs, Mohacs uti teglagyör

Pokapanje

- Inhumacija- Paljevinsko- Krog, žarno groblje 3 km južno od Murske Sobote: 177 žarnih grobova, 30 cm ispod površine –koncentracija grobova u pojedinim sektorima, ali nije bilo moguće ustanoviti neki određeni plan; ostaci spaljenih pokojnika položeni su u keramičke žare zajedno sa životinjskim kostima (ovce, koze, goveda, jelen, puževe kućice), ukopani u jamu i vjerojatno zasuti humkom

- Od 177 grobova 57 čine dječji čija je najveća smrtnost bila do dvije godine- Prosječna starost odraslih 30 godina –visoka poroznost kostiju ukazuje na pothranjenost- Pokapanje sa životinjama pokazuje da je stočarstvo osnova preživljavanja

prilozi- Rijetki: manji kameni artefakti, keramičke žlice, keramički pršljenci, koštani amulet, bakrena pločica; ukrašene zdjelice u blizini groba- Oko žara razbijeni ulomci lončarije- Većina žara je imala rupu na dnu →izlaz za dušu?

N. Tasić

- Rana faza kulture predstavljena Kevderc-Hrnjevac tipom pojavljuje se u zap. Hrvatskoj i kontinentalnoj Sloveniji te na Balatonu nakon lasinjske kulture –istodobno rani Baden prodire u istočnu Slavoniju i Srijem- Druga faza tj. Višnjica tip nasljeđuje KH i pripada vremenu formiranja ranih kostolačkih naselja u Srijemu i Slavoniji te sjev. Bosni

Tri kontroverzne kronologije:

- visoka –predboleraz (N. Kalicz–Balaton III = protoboleraz)

- niska -paralelna s kostolačkom- dugotrajna -sinkronizacija s bodrogkereszturskom, pretklasičnom i klasičnom badenskom, kostolčakom i vučedolskom (Dimitrijević1979)

Relativno kronološki položaj:

1. lasinjska2. Retz-Gajary3. Baden-BolerazApsolutna kronologija: 3650-3545 cal BC (Hočevarica

Podrijetlo- Dimitrijević: nema supstrata u klasičnom smislu, nego “Nebenstrata”. S obzirom da je osnovno obilježje R-G brazdasto urezivanje pokušava ustanoviti podrijetlo tog načina ukrašavanja pa zaključuje da je R-G istočnoalpskog podrijetla s boleraskim elementima, ali u hrnjevačkom tipu uočljivi su i lasinjski elementi Odudaranje hrnjevačkog tipa zbog naglašenog rovašenja vučedolodinog stila -mogućnost genetskog utjecaja na vučedolsku kulturu nije isključena- Marković: oslanja se na tradicionalnu podlogu, a to je lasinjska kultura (to osobito uočava u Pepelani)., lenđelske kulture i s njima povezanu Stichbandkeramiku, a tek nakon toga dolaze do izražaja utjecaji novih tvorevina (primjerice Bolerazkulture)

VUČEDOLSKA KULTURA I VUČEDOLSKI KULTURNI KOMPLEKS

- Ljubljansko Barje– lokalitet na kojemu su 1875. g. provedena prva planska arheološka istraživanja u Sloveniji (Dragotin Dežman tj. Karl Deschmann, prirodoslovac, političar, kustos, a kasnije i ravnatelj Zemaljskog muzeja u Ljubljani)- spomenute nalaze Moritz Hoernes uvrstio je u svoju kapitalnu sintezu «Urgeschichte der bildenden Kunstin Europa» (prvo izdanje 1898.), a potom i M. Wosinsky 1904. u svoje djelo o inkrustiranoj keramici «Die inkrustierte Keramikder Stein-und Bronzezeit».- U Hoernesovoj sintezi pojavili su se i prvi nalazi s Vučedola

- Kustos i ravnatelj Narodnog muzeja, a i profesor na Arheološkom zavodu Josip Brunšmid 1897. kopa prvi pokusni rov na Vučedolu na položaju Gradac (Burg)- Njegove je izvještaje M. Hoernes uklopio u svoj nešto opširniji rad o novoj prethistorijskoj kulturi 1903. u Mitteilungen der Prehistorischen Komission1. - G. 1928. Vučedol je ušao i u Ebertov Reallexicon derVorgeschichte.- 1929. Vere Gordon Childe u djelu «The Danubein Prehistory» predložio prvo službeno ime «slavonska kultura» - Lokalitet Vučedol veću je pozornost privukao 1933. kada je Viktor Hoffiller objavio izbor nalaza u 1. svesku jugoslavenskog dijela edicije Corpus Vasorum antiquorum.

- prva sustavna i planska istraživanja Vučedola proveo je njemački arheolog i paleontolog Robert Rudolf Schmidt (1882. –1950.) 1938. godine- U Hrvatsku je došao u svibnju 1938. na poziv grofice Sofije Eltz- Suradnici su mu Mirko Šeper (kustos Arheološkog muzeja u Zagrebu), Josip Klemenc (kustos Arheološkog muzeja u Zagrebu), Antun Bauer (Hoffillerov asistent u Arheološkom zavodu), Ivan Marović, te Vladimir Milojčić, student arheologije iz Beograda

VUČEDOL

- kompleks prapovijesnih naselja smještenih na visokom lesnom platou, na desnoj obali Dunava, cca 5 km jugoistočno od Vukovara.- 4 lokaliteta: Gradac, Kukuruzište Streim, Vinograd Streim, Vinograd Karasović

Periodizacija

S. Dimitrijević:

Rana ili pretklasična faza–stupanj A- Slavča (Nova Gradiška), Mitrovac-Gradac (Požeška kotlina), Lovas-Gradac, Belegiš-Šančine, Neštin-Kuluštra- relativno jak kostolački utjecajRanoklasična il izrela faza–stupanj B1- Vučedol, Sarvaš, Gomolava, Borinci, Erdut, Ivankovo- kulminacija vučedolskog stila, horizon tmegaronskih kuća

Kasnoklasična faza- stupanj B2- početak širenja vučedolske kulture- Vinkovci-Hotel, Zók, Moldova Veche

Kasna faza ili faza regionalnih podvojenosti vučedolske kulture stupanjC- horizont maksimalne ekspanzije vučedolske populacije, ali i raspada jedinstvene kulturne fizionomije na niz regionalnih tipova:- slavonsko-srijemski: Opatovac, Sotin, Orolik, Samatovci, Veliko Trojstvo- zapadnobosanski ili hrustovački: Hrustovača, Zecovi- slovenski: Ljubljansko barje, Ptujski grad, Apatovac, neki lokaliteti u Austriji- južnobosanski ili Debelo brdo tip: Debelo Brdo kod Sarajeva- šumadijski tip: Đurđevačka glavica- Makó tip: sjev. Transdanubija, istočna Mađarska, Slovačka, Moravska, okolica Praga, Vojvodina- Nyirség tip: sjev.ist. dijelovi Karpatske kotline

Problem podrijetla vučedolske kulture

- teza o nordijskom podrijetlu:C. Schuchardt, R.R.Schmidt, Wilke, Reinecke, Pittioni- teza o istočnoalpskom podrijetlu: Patay, Tompa Mozsolics, Willvonseder, Benac- teza o južnom podrijetlu: Hoernes, Childe (najmanje pristalica)- teza o autohtonom podrijetlu:Buttler, Korošec, Novotny, Childe (u kasnijim radovima), Benac(tkđ), Dimitrijević, Tasić, Jovanović- teza o djelomičnom stepskom podrijetlu: Garašanin, Kalicz

Pokapanje- Elipsasta nadsvođena grobna komora ispod apsidalne kuće 1 –prilazne stepenice- 2 osobe: muškarac i žena- Inventar: 21 cijela posuda, 30 razlomljenih, 800 keramičkih ulomaka; kosti janjeta, goveda, jelena, svinje i psa

- M.Garašanin: grobnica bračnog para, kao i dječja grobnica iz badenskog sloja pokazuje sličnosti s katakombnim grobovima stepskih naroda

Grob 3/1985 - 8 individua: 1 muškarac (40-45 godina, 7 žena (od toga jedna djevojčica od 9 godina)- Svi osim djeteta i jedne žene imaju na lubanji okruglu brazgotinu, neki i dvostruku, promjera 7-10 mm

- Na dosada istraženim dijelovima naselja otkriveno je svega 18 ukopa –većina stanovnika pokapala se ili izlagala negdje drugdje

VARNA KULTURA

Rasprostranjenost

- Bugarski dio Dobrudže i uski obalni pojas uz Crno more (40-50 km)- Pogranična zona utjecaja Gumelniţa-KaranovoVI kulture - Genetski vezana uz Sava skupinu

Varna-danas jezero, u vrijeme eneolitika duboki crnomorski zaljev

- Naselja: Ezerovo IV, Durankulak, Goljamo Delčevo, Hirsova- Nekropole: Varna, Durankulak, Devnja-Vj. važno trgovačko-metalurško središte

Keramika

- Izvrsno sačuvano keramičko posuđe- Crne ili tamnosive boje uslijed pečenja, ali i premazivanja crnom bojom (potječe od mangana koji je česta primjesa u tamošnjoj glini, ili premazivanja otopljenim piroluzitom- Dio posuđa vj. je oblikovan na lončarskom kolu

ukras

- Grafitno slikanje- Grafitno slikanje kombinirano sa širokim kanelirama- Ukras tipa Ezerovo: plitko rovašena pozadina koja je hrapava i ispunjena bijelom ili crvenom inkrustacijom- Glavni motiv (spirale, meandri, S-motiv, krugovi) fino je glačan i omeđen širokim kanelirama

Metalurgija

- U nekropoli Devnj abrojni nalazi bakrenih čekićastih sjekira tipa Čoka-Varna→istovremenost s Tiszapolgar kulturom

Nekropola u Varni

- Otkrivena 1972. g.- Danas smještena oko 500 m daleko od sjeverne obale jezera, u zapadnom, industrijskom dijelu grada Varna- U vrijeme nastanka nalazila se na prvoj terasi uz zaljev-Istraženo 265 grobova- Nekalibrirani 14 C datumi stavljaju je u vrijeme između 3600. i 3200. g. pr. Kr.

Kategorije grobova

SIMBOLIČNI GROBOVI-45 grobova bez ljudskih ostatakaa) bogati grobovi -velika količina zlatnih predmeta, oruđa i nakita od bakra, kremena i drugih materijala; skeptarvj. drveni presvučen zlatnim cjevčicama (3)b) grobovi s maskama ljudskog lica (3)c) obični simbolični grobovi (28)d) grobovi s dijelovima ljudskog kostura-parcijalni ukopi (7)

GROBOVI S KOSTURNIM UKOPOM U ISPRUŽENOM LEĐNOM POLOŽAJU (80)- pokojnici leže na leđima ruku prekriženih na prsima ili opruženih uz tijelo- antropološke analize pokazuju da je riječ o muškarcima- bogato opremljeni keramičkim posudama, kremenim i bakrenim predmetima, ali zlata nema.- Izuzetak je grob 43 u kojem je pokopan muškarac 40-50 godina s izvanredno bogatim prilozima od zlata (preko 1000 komada ukupne težine 1516 gr)

GROBOVI S KOSTURNIM UKOPOM U ZGRČENOM POLOŽAJU (56)- većinom leže na desnom boku, antropološkim analizama utvrđeni kao ženski

Lasinjska kultura 4350-3950Retz-Gajarska k. 3960- 3600/3500Baden-Boleraz 3640-3340klasicni Baden 3370-2900kostolačka k. 3300/3200-2900/2800vucedolska k. 2900-2500/2450

Rani eneolitik Tiszapolgar; Bodrogkeresztur;Bubanj-Salcuta-Krivodol; Lasinjska kultura

Srednji eneolitik Cernavoda III-Boleraz; Badenska kultura; Kostolačka kultura; Cotofeni; Retz-Gajary

Kasni eneolitik Vučedolska kultura