Braco KOVAČEVIĆ

ELEMENTI SOCIOLOGIJE

ELEMENTI SOCIOLOGIJEBraco KOVAČEVIĆ

Izdavač:PRAVNI FAKULTET, Centar za publikacijeBanja Luka

Za izdavača:Dr Milorad Živanović

Recenzent:Dr Rajko Kuljić

ISBN 99938-675-9-4

DR BRACO KOVAČEVIĆ

ELEMENTI SOCIOLOGIJE

Pravni fakultet-Centar za publikacije Banjaluka, 2005.

S A D R Ž A J

Predgovor

I.SOCIOLOGIJA

1. ČOVJEKLjudska prirodaSvojstva ljudskog bićaProtivrječnosti čovjekova bića

2. LIČNOSTDruštvo, kultura, ličnost

Socijalizacija i ličnostŠta je ličnost

1

Ličnost: uloga nasljeđa i sredineBazična ličnostLična istorija pojedinca

Tipovi ličnosti Introvertna i ekstrovertna ličnost

Integrativna i dezintegrativna ličnostTradicionalna, samostalna i nesamostalna ličnostAutentična i neautentična ličnostOstali tipovi ličnostiKompleks crta ličnosti

Teorije ličnosti3. KONFLIKTNA LIČNOST

1. KONFLIKTIKonflikti i njihovi uzrociKonflikti motivaKonflikti uloga

2. FRUSTRACIJEKonflikti, frustracije i frustracione preprekePrepreke i načini ponašanja ličnostiPodručja ispoljavanja frustracijaReagovanja na frustracijeDobre i loše posljedice frustracijeNačini odbrane ličnosti

4. DRUŠTVO1. Društvo i društveni razvoj

Ljudsko društvo i životinjske grupeDruštvene pojave, procesi i odnosiSvakodnevni život, društveno djelovanje i društvene interakcijeDruštveno komuniciranjeDruštvena pokretljivost i društveni razvoj

2. Društvena promjena3. Društvena struktura

Društveni položaji Društvene ulogeDruštvene organizacije i društvene institucijeDruštvene grupe

4. Društvena slojevitost i društvene nejednakostiBiološke i društvene nejednakostiGledišta o nejednakostima

5. Klase i nejednakostiŠta su klaseKlasne oznake i svojstva

6. Društvo i socijalno otuđenjeŠta je otuđenjeUzroci otuđenjaOblici otuđenja

5. MALE GRUPE1. Male grupe i vrste malih grupa2. Dijade, trijade i vršnjačke grupe3. Radne, proizvodne i profesionalne grupe4. Brak

Šta je brak

2

Poligamni i monogamni brakCiljevi brakaOtuđenje u brakuMužev i ženin brakNehumani oblici braka

5. PorodicaUniverzalnost porodiceZnačaj porodiceUloga i funkcije porodiceTeorijska gledišta o porodiciNuklearna porodicaPromjene u savremenoj porodiciVrste porodiceAlternativna porodica

6. DRUŠTVENI POKRETI1. Društveni pokreti i partije2. Nastanak društvenih pokreta3. Vrste društvenih pokreta4. Novi društveni pokreti

Stari i novi društveni pokretiRazlozi nastanka novih pokretaVrste novih društvenih pokretaSvojstva i karakteristike novih pokretaDjelovanje pokreta

5. Nova ljevicaRazlozi nastankaHeterogenost pokretaStudentnski rebelizamKontrakulturna ikonografija

6. Neoliberalizam, neokonzervativizam i nova desnicaNeoliberalizamNeokonzervativizamNova desnica

7. Ostali novi društveni pokretiEkološki pokretAntinuklearni i mirovni pokretFeministički pokretPokreti za etnička pitanjaNeokonzervativni duhovni pokretiReligijski pokreti

7. POLITIČKE PARTIJEŠta su partijeNastanak partijaFunkcije političkih partijaOrganizaciona strukturaVrste političkih partijaKritika političkih partija

8. INTERESNE GRUPE I GRUPE ZA PRITISAKŠta su interesne grupe i grupe za pritisakVrste interesnih grupa i grupa za pritisakFunkcije i efikasnost djelovanja

9. DRŽAVA, TOTALITARNA I NEOTOTALITARNA

3

1. DRŽAVANastanak državeDržava i preddržavne zajedniceDržava i birokratijaDržava i druge društvene grupeProširena državaOblici državne organizacijeDržava i vlast

Vlast i uticajElementi konstituisanja vlastiVlast i politički legitimitet

2. TOTALITARNA DRŽAVAŠta je totalitarizamTehnološka dimenzija totalitarizmaPolitička dimenzija totalitarizmaTotalitarne države

StaljinizamSocijalizamFašizamNacizam

3. GLOBALIZAM I NEOTOTALITARNA DRŽAVANovi svjetski poredak i nadnacionalna državaOUN kao organizacija novog svjetskog poretkaSuverenost, pravo na samoopredjeljenje i međunarodni poredakLjudska prava i semantika imperijalnog osvajanja

10. KULTURA, MASOVNA KULTURA I KONTRAKULTURACivilizacija i kultura

CivilizacijaKultura

Masovna kultura i kontrakulturaMasovna kultura i potkulturaKontrakultura

11. POLITIKA Šta je politikaPolitika: tradicionalno i moderno shvatanjePolitički konfliktiPolitički simboli Politički mitoviPolitičko otuđenje

12. POLITIČKA KULTURA I POLITIČKA SOCIJALIZACIJAPolitička kultura

Pojam i vrste političke kultureKarakteristike političke kulture

Politička socijalizacija13. IDEOLOGIJA

Šta je ideologijaStrukturalni elementi i funkcije ideologije

14. MOĆŠta je moćShvatanja moći

Funkcionalističko shvatanjeMarksističko shvatanje

4

Elitističko shvatanjePluralističko shvatanje

Porijeklo i vrste moćiPorijeklo moćiVrste moći

Struktura i funkcije moćiStruktura moćiFunkcije moći

Izvori i ograničavanje moći

II.SOCIOLOGIJA PRAVA

1. O SOCIOLOGIJI PRAVAPravna sociologija i sociologija pravaSociologija prava i druge nauke

2. DRUŠTVENE NORME Struktura i vrste društvenih normi Društvene vrijednosti i norme

Moral i društvene norme Običaji i društvene normi

3. DEVIJACIJE I DRUŠTVENE NORME Devijacije Devijacije i devijantno ponašanje

Gomile i devijantno ponašanjeSport i devijantno ponašanje

Religija i devijantno ponašanje Vrste devijacija Gledišta o devijacijama

Biologističko gledištePsihološko-psihoanalitičko gledišteSociološko gledište

Sprečavanje devijacijaPrestupničko ponašanje

Socijalna patologija i prestupničko ponašanjePojavni oblici

KriminalitetUbistvo i samoubistvoProstitucijaKockaAlkoholizamNarkomanijaSkitničenje i prosjačenjePovlačenje i buntovništvo

Psihopatološko ponašanjeZdravo i bolesnoVrste bolestiUzroci duševnih poremećajaAntipsihijatrija

4. PRAVO I SOCIJALNA KONTROLAPravo

Porijeklo prava

5

Odakle pravne normePravne i moralne normeDruštvena uloga prava

Pravna državaPravo i pravna državaDemokratija i pluralizamCivilno društvoJavnost i javno mnjenjeLjudska prava i slobodeParticipativna politička kultura

PREDGOVOR

Kao što je poznato, mnogima je sociologija kao najopštija nauka o društvu apstraktna, nerazumljiva i nejasna pa, zato i – dosadna. Čak i onima koji je predaju i izlažu njene sadržaje, kategorije i pojmove. Ali, stvar sa sociologijom stoji sasvim drugačije. Kao i svako saznanje, tako i njeno ne predstavlja nekakav notes unaprijed i za svagda datih i gotovih činjenica. Ona nam samo objašnjava to što smo i kakav nam je lični i društveni život, kakvi su naši odnosi i zašto smo takvi kakvi jesmo.

Sociologija je opšta ili najopštija nauka o društvu; nastala je relativno kasno, polovinom XIX vijeka. Bavi se objašnjavanjem složenih individualnih i društvenih pojava, i u tom postupku može nam i pomoći. Da je to tako, vidjećemo već iz narednih primjera koji će nam ukazati na samu prirodu sociologije kao nauke. "Zašto ste došli na fakultet? Da, zašto baš? Ili: zašto se ljudi obrazuju ili školuju? Zašto idu u školu i na fakultete, stručne i profesionalne kurseve?"

Upravo su to pitanja na koja Vi, kao i svako od nas može slično, različito, pa i isto odgovoriti. I svaki bi od tih ličnih odnosno pojedinačnih odgovora, ličnih mišljenja i stavova, po svojoj prirodi bili i sociološki određeni. Ono što bismo na prethodno postavljeno pitanje lično odgovorili, istovremeno bi u određenoj mjeri bili i "sociološki odgovori", odnosno imali bi određenu sociološku nijansu, dimenziju, "boju", interpretaciju i objašnjenje. A, zašto je to tako?

O čemu god bismo razgovarali lično ili privatno, mogli bismo reći da bi taj razgovor bio društveno određen, "društveno determinisan" pa, prema tome, i sociološki određen. Jer, sociologija jeste opšta nauka o društvu, ali nauka koja ne objašnjava samo ono što je društveno, nego i ono što je pojedinačno i lično značajno. A ono što je značajno i određeno životom u društvu, značajno je i za nauku o društvu - sociologiju. Kada bismo na prethodno postavljeno pitanje dobili odgovore, onda bismo individualne motive i razloge dovodili u vezu sa društvenim pretpostavkama tih odgovora, odnosno dovodili bismo ih u vezu sa pojedinačnim i individualnim motivima, željama i interesima. Kao nauka o društvu, i najopštija nauka o društvu, sociologija nam objašnjava i daje nam znanja o nama samima i drugim ljudima, o društvu u kojem živimo, kao i o drugim društvima. Njeno saznanje je potpuno suprotno "zdravorazumskom saznanju", jer u objašnjenju društvenih pojava, sociologija odbacuje "zdravorazumski pristup" nastojeći da tom objašnjenju da univerzalno naučno značenje, a ne ono što je karakteristično samo za neko društvo i njegove pripadnike u nekom društveno-istorijskom trenutku. Sociologija nam objašnjava zašto je nešto što je sasvim razumljivo pripadniku nekog društva, istovremeno nerazumljivo pripadniku nekog drugog društva.

Sociologija nam, na primjer, objašnjava zašto u nekim zajednicama muškarci nose suknje, a u drugim ne, ili zašto oni u nekim zajednicama nose minđuše, a u nekim ne. Ili, zašto je u nekim društvima i kulturama običaj da se naklonost i privrženost djeci manifestuje u obliku milovanja po kosi, a u nekim to nije. Ili, zašto su u nekim zajednicama i društvima privlačne debele žene, a u drugim mršave, ili zašto se tokom vremena vrijednosni i emocionalni odnos prema izgledu žene mijenja u jednom te istom društvu. Ili,

6

zašto u nekim društvima ljudi jedu meso neke životinje, dok je to isto meso zabranjeno da se koristi u ishrani u drugim društvenim zajednicama i kulturama. Ili, zašto je nešto sveto u nekoj kulturi, a u drugoj nije. Ili, zašto je čin sahrane u nekim kulturama popraćen horskim ili pojedinačnim pjevanjem, a u drugim nije. Ili... I tako dalje. Mogli bismo doslovno postaviti na hiljade pitanja i ukazati na hiljade primjera. A to, drugim riječima znači da nam sociologija objašnjava relativnost običaja, o čemu, eto, govori i naredni primjer. Naime, jedan francuski antropolog je primijetio običaj plemena da na grobove umrlih stavljaju posudu sa rižom. Iznenađen, zapitao je vodiča: "Vi, dakle, vjerujete da ljudi i nakon smrti jedu?" Zbunjen takvim pitanjem, vodič je postavio protivpitanje koje se odnosilo na evropski i francuski običaj nošenja cvijeća na grobove umrlih: "A vi vjerujete da ljudi i nakon smrti uživaju u mirisu cvijeća?"

Naravno, običaji su različiti od društva do društva, od jedne zajednice do druge, ali su i različiti i u hronološkom smislu u odnosu na jedno te isto društvo. S jedne strane, sociologija ukazuje na relativnost običaja, odnosno ukazuje na postojanje različitih običaja kod naroda a, s druge strane, ona ukazuje na univerzalnost običaja, odnosno na to da je Običaj nešto što je karakteristično za svaku društvenu zajednicu. Ne postoji društvena zajednica koja nema svoja shvatanja i običaje: ona ih stvara, oblikuje i mijenja. Običaji su dio svakodnevne normativne kulture i svijesti ljudi i zato su za sociologiju značajni. Kao što su značajni i za pojedince koji ih se, u manjoj ili većoj mjeri, moraju pridržavati. I od njih se očekuje da ih se pridržavaju.

Naravno, ima i drugih primjera. Pa, sav život je prepun primjera koji u sebi nose bitno sociološko značenje. A naučiti sociološki misliti znači steći širinu pogleda. Tako upravo vidimo da razmišljajući o svakodnevnim pitanjima, mi zapravo i sociološki odgovaramo. A o tome ćemo čitati i u ovom udžbeniku. Međutim, sociologija je relativno mlađa nauka, nastala dosta kasno, polovinom XIX vijeka, ali nauka koja svoje duhovne i teorijske pretpostavke nasljeđuje iz davne prošlosti.

Ovaj udžbenik predstavlja tematske cjeline sociologije kao nauke o društvu, kao nastavnog predmeta koji se izučava na Pravnom fakultetu Univerziteta u Banja Luci. Namijenjen je prije svega studentima tzv. društvenih i humanističkih nauka, ali ga po potrebi mogu koristiti i studenti prirodnonaučnih i tehničkih fakulteta, naučna javnost, kao i svi zainteresovani. Prvenstveno ima namjenu da studente, kritičku, naučnu, intelektualnu i zainteresovanu društvenu javnost upozna sa značajnim kategorijama, pojmovima i temama sociologije kao opšte nauke o čovjeku i društvu.

I

SOCIOLOGIJA

1. ČOVJEK

_______________________________________________________________________________________

Ljudska prirodaSvojstva ljudskog bićaProtivrječnosti čovjekova bića

_______________________________________________________________________________________

7

''Ko je taj ko može da mi kaže ko sam ja?” – pitanje je koje je postavio Šekspirov Kralj Lir. Ali, ovo je pitanje koje sam mogao da postavim ja, kao što ste ga za sebe mogli postaviti i Vi. Ipak, postavio ga je Šekspir ne samo za sebe, nego i za sve nas.

Ljudska priroda

Pitanje kralja Lira odnosi se na bit ljudske prirode, na suštinu čovjekovog bića i kao takvo ono je u literaturi stvorilo nekoliko gledišta koja pokušavaju da daju odgovore na njega:

čovjek je igračka sudbine: u tom smislu se čovjek posmatra kao pasivni instrument djelovanja natprirodnih sila, duhova i bogova, koje postoje izvan njega i koje njim upravljaju; sudbina je pokretač njegovih aktivnosti i njegovog ponašanja;

Čovjek je racionalni gospodar svoje situacije, te da su njegovi motivi, želje, nagoni i ponašanje njegovi, a ne proizvod djelovanja natprirodnih sila: on je taj koji misli, odlučuje i djeluje;

čovjek-mašina: čovjek je složenija mašina od bilo koje mašine, ali se ipak njegovo ponašanje objašnjava ''pritiskom na dugme'', odnosno uticajem fizičke energije, odnosno stimulansa, na receptore nervnog sistema i na njegovo ponašanje;

čovjek-životinja: čovjek se ne razlikuje puno od životinja jer i on ima svoje nagone i instinkte koji utiču na njegovo ponašanje;

proizvod društva odnosno kulture u kojoj se nalazi i u kojoj se razvija; nesvjesno biće:čovjek nije svjestan motiva svog ponašanja.

Tako se pokazuje da postoje različita gledišta o ljudskoj prirodi i ljudskom ponašanju, ali treba napomenuti da čovjek nije samo biološko, već i društveno biće, odnosno biće kulture.

Svojstva ljudskog bića

Čovjek je biološko, prirodno, tjelesno-organsko biće. Čovjek je prirodno biće, djelo prirode i u duhovnom i u materijalnom pogledu; čovjek je tjelesno, trpno i nagonsko biće; on je biološko biće određeno djelovanjem prirodnih zakona. Dakle, čovjek je biće prirodne stvarnosti, a stvarnost bez njega nije ništa, ona je neosmišljena i nekultivisana; samo čovjek daje stvarnosti određeni smisao, svrhu i značaj, oblik i izgled.

Kao tjelesno-organsko biće, kao biološko i prirodno, čovjekovo biće je sastavljeno od organa, organskih funkcija i materije u cjelini. Organi čine živi organizam koji ima svoju funkciju: funkcije organizma održavaju mišićni, nervni, krvni i koštani sistem. Čovjek jeste prirodno biće (materijalno, nagonsko biće), ali treba napomenuti da je on ljudsko prirodno biće, odnosno istorijsko prirodno biće, društveno-istorijsko biće, biće koje se u istorijskom procesu ostvaruje i samoostvaruje.

Čovjek je i psihičko biće. Njegov nervni sistem i mozak su znatno razvijeniji nego kod životinjskih vrsta, a pomoću njih razvija se psiha (svjesno opažanje, pamćenje, predstavljanje, mišljenje). Kao psihičko biće, čovjek ima bitne funkcije saznanja, osjećanja i mišljenja: čovjek je biće svijesti, odnosno svjesno biće.

Odnos životinje prema svijetu je nagonski i određen je nivoom vrste kojoj pripada. Čovjekov odnos prema svijetu je svjesni i svrsishodni; druga živa bića rade po nuždi, a čovjek i kada je oslobođen od nje, čovjek bira, jer je nužnost manja, a svrsishodnost veća; životinja proizvodi nagonski, a čovjek svjesno jer ciljeve unaprijed postavlja, i istinski proizvodi kada je oslobođen od nužde, odnosno prinude.

Kada ne misli da li porodica ima što da jede, čovjek može da istinski proizvodi (stvara); kada student nema para da obezbijedi svoju egzistenciju, on teško može da se istinski posveti svome radu (studiranju, učenju) jer ga egzistencijalna prinuda onemogućava da se istinski potvrdi kao proizvođač (student koji uči). Čovjek je biće rada, praktično i svjesno biće; on je biće svijesti:

čovjek je "homo sapiens" ("svjesno biće"); čovjek je "zoon politikon" ("društveno biće", odnosno "svjesno društveno biće"); čovjek je "animal symbalicum" ("simboličko biće");

8

čovjek je bitno biće kulture baš zato što je svjesno proizvodno i simboličko biće.Čovjek je i simboličko biće. Jer, kada izgovorimo riječi kao što su: "zastava", "himna" , "krst",

"srp i čekić" - mi , zapravo, znamo da ove riječi predstavljaju određene simbole i da oni imaju određeno simboličko značenje.Posmatrano kao socijalni fenomen, ponašanje ljudskih bića nije samo reaktivni čin (koji nastaje kao posljedica uticaja određenih stimulansa), nego je i simbolički čin: ljudsko ponašanje je i simbolički interakcija. Upravo zato što čovjek nekim događajima, pojavama i datumima iz svog života ili iz života svoje zajednice u kojoj živi, pridaje bitno simboličko značenje, postavlja se pitanje: što je simbol i kakva je njegova uloga u čovjekovom životu?

Prije svega, treba reći da je simbol određeni znak, ali ne bilo kakav, nego poseban znak, tj. znak sa posebnim značenjem. Sam po sebi, znak je reprezent nečega u neposrednom asocijativnom pogledu (kao što je to, na primjer, saobraćajni znak koji se asocijativno odnosi na neku instituciju, pravac kretanja, ili nešto slično). Simbol je reprezent nečega ne samo u neposrednom asocijativnom nego i u psihološkom smislu: tek sada u simboličkom postupku označavanja učestvuju složeni psihički i procesi i jedino karakteristični za čovjeka. U tom smislu možemo reći da životinje mogu da “znaju” za znakove i u određenoj mjeri se uslovno mogu odnositi prema njihovom značenju (mada ne razumiju sam smisao značenja kao, recimo, pas, ovca ili mačka kojima gospodar daje hranu ili ih tjera); životinje ne znaju za simbole. Životinje ne znaju za simbole, niti za njihovo značenje. One mogu da uoče neki predmet ili znak i da nauče da se prema njima na određen način i ponašaju (npr. kao i dreseri pasa, slonova, medvjeda, delfina i slično). Ali, životinje ne mogu da shvate smisao ili značenje neke radnje; one ne mogu da shvate simboličko značenje neke radnje ili nekog predmeta. To može samo čovjek, jer čovjek je - svjesno i simboličko biće.

Kao svjesno biće čovjek je simboličko biće. Upravo, zato što je svjesno, simboličko biće, čovjek se bitno razlikuje od životinja. Na ovu činjenicu upozorava antropologija ističući da ljudsko ponašanje nastaje upotrebom simbola, te da su simboli preobrazili naše antropoidne pretke u ljude, a I da je sva civilizacija nastala i održala se jedino upotrebom simbola. I sama kultura je nastala kad je nastao čovjek koji može da govori i da upotrebljava simbole.

Čovjek je biće jezika, a jezik i nije ništa drugo do vrsta duhovne tvorevine preko koje se odvija proces komunikativnog i simboličkog opštenja. U tom smislu se jezik i definiše kao "sistem fonetskih simbola" preko kojih se izražavaju misli i osjećanja. Jezički simboli su proizvodi glasovnog ponašanja koji su povezani uz larinx viših sisara.

Jezik je veoma moćno sredstvo u odnosima između ljudi. Jezik i govor ne predstavljaju skup nebitnih fonetskih simbola, nego jednu "stvarnost" kojoj mi dajemo emocionalno, saznajno i drugo značenje. Ako za nekoga kažemo da je "dobar" ili "loš", da je "rasista" ili "demokrata", "crnac" ili "bijelac", da je "glup", "lud", "ružan", "neobrazovan" i slično, mi zapravo koristimo jezičke "etikete" kojima nekoga ili nešto označavamo, prihvatamo ili ne prihvatamo, i prema čemu se distanciramo ili ne.

Ono što čovjeka posebno karakteriše kao komunikativno i simboličko biće je - učenje. Učenje je osnovni psihički proces u kojem se zbiva proces socijalizacije, a jezik (govor) glavno sredstvo socijalizacije.

Određena vrsta socijalizacije i komunikacije postoji i kod životinja; ona je kod životinja "subjektivna" jer njome izražavaju svoja subjektivna stanja i ne mogu opisivati predmete. Eksperimenti sa šimpanzama su pokazali da su njihove motoričke aktivnosti nadmašile motoričke aktivnosti djeteta, ali i da apstraktna komunikacija nedostaje. Dakle, životinje ne mogu da "govore", jer između govora i mišljenja nema neposredne veze. Životinje su misaono ograničene i nisu u stanju da znak pretvore u apstraktan model - ideju. Zato one nisu u stanju da razvijaju, umnožavaju ili obogaćuju svoj rječnik. Životinje nisu u stanju da izražavaju apstraktne modele I zato je govor ipak bitno čovjekovo svojstvo.

Kao svjesno biće, čovjek je i moralno i vrijednosno biće. Čovjekova djelatnost je vrijednosno svjesna i smisaona aktivnost. Ne postoji društvo u kojem izostaje određena hijerarhija ciljeva, ideala i uopšte vrijednosti prema kojima pojedinci i društvene grupe usmjeravaju svoja shvatanja, mišljenja, stavove, osjećanja i djelovanja. Bez vrijednosti ljudi ne bi mogli živjeti, a ni društvo se ne bi moglo razvijati. I čovjek, njegova kultura i društvo se mogu objašnjavati jedino tako što će se dovoditi u vezu sa sistemom vrijednosti i vrijednosnim orijentacijama. Ono što je karakteristično za čovjekovo autonomno i ljudsko biće jeste to da on nastoji da stalno razvija nove mogućnosti svoje sopstvene egzistencije, da razvija nove vrijednosti i autonomne oblike života. Ali, u klasnom i antagonizovanom društvu čovjek egzistira kao otuđeno biće sa svojim otuđenim vrijednostima.

9

U samoj svojoj suštini, čovjek je praktičko biće, biće rada, odnosno generičko biće. Čovjek je praktičko biće, odnosno proizvodno biće (zato što proizvodi predmetni svijet) i samoproizvodno biće (jer proizvodi sebe, svoje potrebe i sam svoj život). Kao praktičko biće, čovjek je zapravo biće rada.

Između čovjeka i životinja postoji bitna i kvalitativna razlika. Evolucioni proces istovremeno je predstavljao i psihički proces koji je, recimo, kod majmuna: čovjekovih predaka, doveo do visokog psihičkog razvoja. Uspravan hod, razvoj ruku, pojava rada, pravljenje oruđa za rad, pretvaranje stada u društvo, a neartikulisanih krikova u govoru i komunikaciji, predstavljali su temeljnu razliku u odnosu na životinjski svijet. S procesom rada razvijali su se govor i oblici simboličke komunikacije koji su omogućili prenošenje znanja i iskustva bitnih za čovjekov razvoj koji je sada postao kvalitativno različit u odnosu na životinjski. Kao praktičko i radno biće, čovjek je generičko biće, odnosno biće svoje vrste.

Čovjek je individualno biće. Individualnost se očituje u fizičkom, tjelesnom, organskom, fiziološkom, personalnom, psihičkom i duhovnom smislu. Čovjek je individualno biće, odnosno biće pojedinačne egzistencije: čovjek se kao individua rađa, živi i umire. Ne postoje identična ljudska bića niti u fizičkom, niti u psihičkom, duhovnom ili bilo kojem smislu riječi. Čovjek postaje ličnošću s obzirom na činjenicu da je svjesno, slobodno-djelatno i vrijednosno-svjesno biće. Ličnost je svjesni subjekat.

Čovjek je biće svoje vrste, odnosno društveno biće. On je biće svoje, specifične, ljudske zajednice, odnosno biće koje živi u ljudskoj zajednici, tj. u društvu, biće koje nastaje kao rezultat društvene djelatnosti ljudi, njihove svijesti, jezika, govora i komunikacije. Kao što reče jedan teoretičar, “kao što samo društvo proizvodi čovjeka, tako i on proizvodi društvo''. Kako ovo možemo objasniti? Vrlo jednostavno, tako što ćemo reći da: društvenost nije ništa drugo do čovjekovo postojanje za drugoga i postojanje drugoga za njega; u društvu čovjek potvrđuje sebe i preko društva postoji i za drugog čovjeka; čovjek se formira kroz drugog čovjeka (komunicirajući putem jezika, kulture, razvoja proizvodnih snaga, nauke tehnologije i slično); proizvodeći sebe čovjek proizvodi i drugog čovjeka i druge ljude; on proizvodi druge i drugi ga imaju za “predmet” kao svoje drugo biće; sa drugim (makar ne i u neposrednom obliku zajedničkog života) čovjek ispoljava i potvrđuje društveni život.

Čovjek je biće potreba. I to, biološko-fizioloških potreba (hrane, vode, pića, seksa, sna, odmora), kulturnih i društvenih potreba (obrazovanja, pozorišta, muzike, filma, televizije, sporta), kao i emocionalnih i psiholoških potreba (da bude viđen, da bude ''neko i nešto'', priznat i cijenjen, slušan, voljen i seksualno zadovoljan). Čovjekove potrebe su individualne, jer ih ljudi individualno zadovoljavaju, ali i društvene , jer se zadovoljavaju u društvu u kojem individue žive. Potrebe, recimo, za individualnim bavljenjem nekim sportom mogu se ostvariti u potpunosti ukoliko društvo raspolaže neophodnim pretpostavkama (sportski objekti, oprema, sportska infrastruktura, i slično) koje omogućavaju kvalitetno zadovoljavanje tih potreba. Čovjek je zavisno biće zato što ne može zadovoljiti svoje potrebe bez prirodnih i društvenih uslova, tj. bez korištenja prirodne i društvene stvarnosti, kao i bez drugih ljudi. Nezadovoljavanje potreba dovodi do frustracija, nervoza i psihoza.

Čovjek je razvojno biće. Odnosno, čovjek je promjenljivo biće; on je promjenljivo biće i kao individua (rađa, raste, razvija se i umire te u tim procesima čovjek se mijenja i u fiziološkom, psihološkom i duhovnom smislu), ali je promjenljivo biće i kao ljudska vrsta (stalno se mijenja i u fizičkom, i u kulturno-političkom, i socijalnom pogledu). Ove promjene čovjeka kao individualnog i društvenog bića vezane su za način proizvodnje, kao i za promjene društvene svijesti i kulture. Prema tome, čovjek je procesualno, razvojno biće.

Čovjek je dijaloško biće. “Ljudsko” nije neposredno dato, ono se uvijek stvara i razvija u odnosu prema drugim ljudima. Komunikacija je konstitutivna dimenzija ljudskog bića. Ličnost je rezultat individualnog razvitka onih generičkih sposobnosti i osobina koje čovjek kao vrsta posjeduje i u društvu razvija.

I, konačno, iz ovoga do sada rečenog jasno proizlazi da je čovjek biće stvarnosti: prirodne stvarnosti i društvene stvarnosti:

prirodne stvarnosti, jer je kao prirodno detrminisano, tj. određeno biće čovjek određen uticajem prirodnih zakona: on je prirodno, tjelesno, organsko biće; nagonsko biće; biće koje je podložno uticaju djelovanja prirodnih zakona, rađanja, razvoja i nestanka, tj. života i smrti, biće koje je određeno uticajem prirode i prirodom kao osnovom zadovoljavanja životnih potreba za hranom, pićem, i slično; i

10

društvene stvarnosti, jer je i društveno determinisano biće, tj. biće koje je određeno uticajem društva i društvenih odnosa, kulture, vrijednosti i normi.

Čovjek je ograničeno, konačno, odnosno biće smrti. Čovjek jeste neograničeno biće u svojim društvenim moćima, ali je individualno ograničeno biće. Čovjek je konačno i smrtno biće; on je biće smrti. U mnogo čemu je čovjek moćan, ali je, ipak, pred smrću nemoćan. Pa, ni njegova moćna nauka niti tehnika ne mogu da mu obezbijede besmrtnost.

Protivriječnosti čovjekovog bića

Čovjek je i protivriječno biće, a najznačajnije protivriječnosti njegovog bića su slijedeće: čovjek je biće individualno-društvenih protivriječnosti ili dvojnosti. Sasvim nam je jasno da se

individualnost čovjekovog bića sastoji u ontičkoj izdvojenosti svakog čovjeka, u integritetu čovjekovog bića, i pojedinačnosti njegovog bića i njegove egzistencije, u individualnim, ličnim odlikama čovjeka (tjelesno-duhovnim, karakternim, i drugim). Društvenost čovjekovog bića sastoji se u povezanosti individua s drugim individuama, povezanosti individua sa društvenom stvarnošću, radom, kulturom, društvenim tvorevinama i vrijednostima. Međutim, postoji dualitet ili protivriječnost između individualiteta individualnih bića i društvene stvarnosti koja želi da konformistički ujednači individue stvarajući njihovu društvenost. Ljudi će uvijek živjeti kao individualna bića, ali će društvena realnost nastojati da individue pretvori u društvena bića, da ih konformira i integriše u postojeće društvo i njegovu kulturu. Sukob će se javljati kao posljedica ovog dualiteta. To je onaj sukob između tzv. ''individualnog karaktera'' i ''društvenog karaktera''. Na primjer, ljudi imaju svoje stavove o određenim društvenim pojavama, pojedinačnim ili institucionalnim nosiocima moći, ali ih ne mogu iskazati jer se boje konsekvenci koje bi potom nastale. Dijete ne smije da kaže ocu sve ono što o njemu misli, učenik učitelju, ili sportista svome treneru, jer se boje da bi ih to "lupilo po glavi".

Čovjek je biće prirodno-društvenih protivriječnosti ili dvojnosti. Čovjek je prirodno biće, tj. tjelesno biće sa prirodnim funkcijama, ali je i društveno biće, tj. čovjek je i stvarnost u kojoj živi kao rezultat svoje društveno-istorijske djelatnosti. Čovjek je prirodno, ali i istorijsko-prirodno biće, dakle, društveno biće i biće kulture. Međutim, postoji dualitet, odnosno protivriječnost između čovjeka kao prirodnog, i čovjeka kao društvenog bića. Postoji sukob između nagonske i svjesne strukture njegovog bića, sukob između nagona i društvene stvarnosti u čovjekovom mišljenju, osjećanju i ponašanju. Frojd je govorio o sukobu između ''principa zadovoljstva'' (u čijoj je osnovi libido kao pokretačka energija strasti i želja) i ''principa realnosti'' (kao izraza društvenih normi, regula, pravila).

čovjek je biće čulno-umne protivriječnosti ili dvojnosti. Čovjek je biće tijela i duha, čulnosti i uma. Čulnost je osnova emocionalnosti, mišljenja i vrijednosne ljudske svijesti. Bez nje nema estetskih doživljaja, niti emocija, a bez emocija nema ljudskih vrijednosti (što je umna stvar). Iako će postojati sukobi između čulnog i umnog “svijeta” čovjeka, ipak taj sukob ne smije da se desi na uštrb čulnosti ili umnosti. Favorizovanje jedne od tih dimenzija negirao bi se čovjek kao čulno-umno biće, tj. kao psihofizičko biće.

čovjek je biće fizičko-psihičke protivriječnosti ili dvojnosti. Čovjek je jedinstvo fizičkog i psihičkog; to nije ne protivriječna harmonija, već burno jedinstvo u kojem prevagu ima jedan ili drugi činilac. Čovjek nikada nije slobodan od protivriječnosti svoje egzistencije. On ne može da se oslobodi svoga uma i kad bi htio; on ne može da se oslobodi svoga tijela dokle god je živ. Čovjek je psihofizičko biće tako što postoji jedinstvo, ali i psiho-fizički dualitet, dvojnost i protivriječnost.

čovjek je biće komunikativno-paranoidne protivriječnosti ili dvojnosti. Čovjek je biće komunikacije, ali i biće koje se povlači, tjeskobno biće i biće anksioznosti i straha. U liftu se ljudi ne gledaju "u oči", nego spuštaju poglede. S prelaskom iz jedne sredine u drugu, ili iz jednog u drugi klub, osobe mogu osjećati taj sukob između potrebe za komunikacijom i paranoičnog straha od nje (recimo, kada đak ili sportista prelaze iz neke male, seoske, sredine u veliku urbanu sredinu pa, kako se to u žargonu kaže, "ne mogu da se snađu'').

11

Ne postoji nekakva opšta karakteristika ljudske prirode, ona koja je karakteristična za sve ljude: ljudska priroda je protivrječna i problematična, ona nije fiksna i konstantna i svaki se čovjek razlikuje od drugog čovjeka. Za ljudsko biće neki kažu da je neodređena životinja, kao i to da priroda pojedinca predstavlja domen neograničenih mogućnosti.

Početak dvadesetog vijeka pokazao je da svijet nije onakav kakav je do tada izgledao, a takođe da i društvo i čovjek nisu onakvi kakve su ih zamišljale prethodne generacije. Na pitanje "ko je čovjek?" grčki, srednjovjekovni skolastički, renesansni i prosvjetiteljski filozofi su davali određene odgovore jer su vjerovali da im je jasna bit ljudske prirode. Ali, već početkom dvadesetog vijeka, pa nešto kasnije u periodu Prvog i Drugog svjetskog rata i perioda pojave mračnih snaga političkog iracionalizma, nacionalizma i rasizma, koji su veličali nasilje i rat i koji su odbacivali razum i dostojanstvo ljudi - ljudi više nisu mogli dati jasan odgovor na prethodno postavljeno pitanje jer nisu imali jasnu i preciznu predstavu o ljudskom biću. Tako je baština prosvjetiteljstva bila ukinuta a pred intelektualce se ponovo postavio problem preispitivanja mnogih predstava, pa i onih o - čovjeku.

2. LIČNOST

_________________________________________________________________________________

Društvo, kultura, ličnostSocijalizacija i ličnostŠta je ličnostLičnost: uloga naslijeđa i sredineBazična ličnostLična istorija pojedinca

Tipovi ličnosti Introvertna i ekstrovertna ličnost

Integrativna i dezintegrativna ličnostTradicionalna, samostalna i nesamostalna ličnostAutentična i neautentična ličnostOstali tipovi ličnostiKompleks crta ličnosti

Teorije ličnosti

_______________________________________________________________________________

Jedno od osnovnih, temeljnih i bitnih svojstava ljudskog bića je - društvenost. Čovjek je biće svoje, specifične, ljudske zajednice; on je biće koje živi u ljudskom društvu koje i nastaje kao rezultat društvene djelatnosti ljudi, ljudske svijesti, jezika i govora, i u krajnjoj liniji, kulture u kojoj živi. Kakav je taj društveni odnos između čovjeka i njegove kulture?

1. DRUŠTVO, KULTURA I LIČNOST

Kao što je poznato, između životinjskih vrsta i ljudskih bića postoji ogromna razlika. Životinjsko ponašanje je pretežno određeno instinktima, ono je nagonsko i urođeno. Čovjekovo ponašanje je naučeno, oduhovljeno i, kako se to obično kaže, kultivisano. A zašto je to tako?

Čovjek živi u društvu tako što u okviru različitih društvenih odnosa učestvuje u stvaranju materijalnih u duhovnih vrijednosti, odnosno učestvuje u stvaranju kulture. Egzistirajući u društvu, čovjek u zajedništvu sa drugima razvija temeljne sadržaje svoga života, kako one materijalne, tako i one duhovne i

12

kulturne. Tako se on pokazuje ne samo kao biće rada ili proizvodno biće, nego i kao biće kulture, odnosno "kulturno biće". Svaki čovjek je proizvod svoje kulture: onakvo kakvo već jeste, ljudsko biće predstavlja proizvod i refleksiju kulture kojoj pripada. Upravo, u tom smislu teoretičari i određuju čovjeka kao "društveno" odnosno "kulturno biće", kao "dijete svoje kulture" ili "biće svoje kulture", i slično. A to zapravo znači da svaki čovjek posjeduje neki svoj vrijednosni sistem koji usklađuje sa vrijednosnim sistemom drugih društava u cjelini, odnosno sa vrijednosnim sistemom društva u cjelini, odnosno sa vrijednosnim sistemom neke kulture. Da bi mogao da usklađuje svoj vrijednosni sistem sa vrijednosnim sistemom društva, neophodno je da raspolaže osjećajem vrijednosne i kulturne istovijetnosti, odnosno neophodno je da raspolaže osjećajem - identiteta.

U okviru određenog vrijednosnog sistema tokom života pojedinac stiče individualni osjećaj identiteta kroz različite procese, oblike i odnose poistovjećivanja (identifikacije). Određeni sistem vrijednosti prisutan je u većoj ili manjoj mjeri, u većem ili manjem nivou, u svakom pojedincu kroz kojeg i djeluje upravljajući njegovim osjećanjima, mišljenjem i ponašanjem. Pod uticajem i pritiskom kulture kojoj pripada ovaj sistem vrijednosti stalno djeluje na nas čime nas neprekidno i oblikuje, odnosno oblikuje našu ličnost. To je moćan regulator procesa socijalizacije odnosno regulator oblikovanja kompleksa naših osjećanja, mišljenja i ponašanja, regulator koji nije statičan već dinamičan, dakle takav koji se u skladu sa razvojem društva stalno razvija i stalno vrši pritisak na nas. A to zapravo znači da čovjek nije isključivo genetski, nego i društveno i kulturno determinisano i oblikovano biće.

Uzmimo za primjer srodništvo i njegovu ulogu u procesu socijalizacije. Ono je značajno sredstvo regulisanja međuličnih odnosa. Antropološki istraživano posebno u nerazvijenim društvima, pokazalo se da srodništvo ne predstavlja samo sistem imena ili oblika obraćanja, već da predstavlja i sistem uzajamnih prava, dužnosti i obaveza. Tako srodništvo učestvuje u regulisanju međuličnih odnosa. Sjetimo se odnosa između unučadi i baka i djedova, ili djece i njihovih ujaka i stričeva, pa će nam biti jasnija slika značaja srodništva kao individualne i kolektivne predstave.

Da čovjek nije samo proizvod biološkog nasljeđa već i kulture, da brojni društveni faktori utiču na razvoj emocionalnog i psihičkog života individua, dovoljno je za ilustraciju uzeti nekoliko primjera.

U Indiji su svojevremeno pronađene dvije djevojčice za koje se smatralo da su odrasle među vukovima. Ono što je za njih bilo karakteristično je da su imale ljudski oblik, ali ne i ljudsku svijest upravo zato što su odrasle izvan ljudske sredine. Odrasle su izvan ljudskog društva i zato nisu mogle razviti svoje ljudsko biće niti u fizičkom, a niti u psihičkom smislu. A to zapravo znači da anatomska struktura i biološke predispozicije čovjeka nisu dovoljne za pretvaranje biološkog bića u ljudsko biće, već da je za takav prelaz neophodan i socijalni uticaj, to jeste uticaj društva i njegove kulture.

Čovjek je, nema sumnje, društveno biće kulture. Time što je društveno biće i biće kulture, čovjek je i biće grupe. Od ''rođenja pa do smrti'' ("od kolijevke pa do groba"), čovjekov život se razvija u grupi, te se može reći da je on, kakav već jeste, određen i uticajem grupe. Drugim riječima, dijete koje je potpuno bilo odvojeno od svakog društvenog kontakta kao član "grupe koja se igra" zauvijek će kao odrasla osoba imati poteškoća u saobraćanju sa ljudima. Ono neće moći naučiti sve ono što treba da nauči da bi postalo ličnošću.

Naravno, i životinje uče, uče ono što pripada njihovoj vrsti. Mladi lavići uče od roditelja vještinu lova; svraka uči kako da otvori posudu sa jogurtom; "najpametnija ptica Ostrva" (Ujedinjenog Kraljevstva) uradi čitav niz intelektualno i manuelno složenih radnji kako bi došla do hrane; koati tako brzo okreću smrtonosno tarantulu da ova ne može da je ugrize; ušata lisica brzo otkine škorpionu rep u kojem se nalazi smrtonosni otrov i brzo ga pojede kao specijalitet; slonovi nauče oko 25 komandi svojih vlasnika; psi dosta mogu da nauče (da donose novine, čuvaju stoku), itd. Znači i životinje mogu da uče, iako je "kvalitet" njihovog učenja drugačiji od čovjekovog. A, uticaj grupe u procesu učenja i razvoja individue ima poseban značaj. Eksperimenti sa majmunima otkrili su da izolacija u djetinjstvu stvara u odrasloj dobi ne samo povučenost i antiseksualne i antifamilijarne pojedince. Majmuni odgojeni odvojeno od ostalih malih majmuna nisu kao odrasli sudjelovali u igrama grupe. Iako fizički zdravi i dobrog uzrasta, bili su sasvim nesposobni da se pridruže opštoj gužvi. Oni bi se skupili nepomični u uglu prostorije, obično ruku čvrsto priljubljenih uz tijelo ili pokrivajući njima oči. Kad odrastu u potpuno zdrave primjerke svoje vrste, ne pokazuju nikakav interes za seksualne odnose. Ako su ih prisilili na parenje, ženke su rađale potomke na normalan način, ali su se onda prema njima ponašale kao prema velikim parazitima koji pužu po njihovom tijelu. Napadale su ih i ubijale ili se na njih uopšte nisu osvrtale.

13

Uzmimo još jedan primjer koji pokazuje ulogu kulture i društvenih grupa u oblikovanju ličnosti: blizanke Meri i Mebl. Bile su odvojene kao bebe, živjele i razvijale se u različitim sredinama: Meri na selu radeći i živeći seoski život, a Mebl u gradu, u otmjenoj sredini. Srele su se nakon 28 godina kada se pokazalo da, iako su imale istu fizičku konstituciju, imale su i čitav niz međusobnih razlika: Meri je bila zapuštena, gruba a i nivo inteligencije je bio niži; Mebl je bila dotjerana i otmjena, a njen nivo inteligencije je bio visok.

Navedimo poznata antropološka istraživanja o uticaju kulture na njene pripadnike. Tako, na primjer, jedno istraživanje navodi primjer tri plemena konstatujući da među tim plemenima koja žive na bliskom lokalitetu postoje značajne razlike kako u pogledu načina organizacije društvenog života, tako i u pogledu oblikovanja ličnosti. Tako pripadnici jednog plemena preferiraju osobine: kooperativnosti, međusobnih saosjećajnosti, tolerantnosti i odgovornosti; pripadnici drugog plemena osobine: svadljivosti, kompetitivnosti, neprijateljstva i agresivnosti, a pripadnici trećeg plemena preferiraju osobine i sklonosti ceremonijalnosti i formalističkog ponašanja.

Navedeni primjeri jasno pokazuju da kultura igra veliku ulogu u oblikovanju ličnosti jednog društva. Ali to, zapravo, s druge strane posmatrano, znači da su pogrešne predstave o tome da je ponašanje životinja genetski određeno a ponašanje čovjeka naučeno. Čovjek nije samo biološko ili samo društveno biće. On je i:

biološko, i društveno biće.

Čovjek nasljeđuje određene biološke sadržaje a u društvu usvaja obrasce ponašanja. Zaista, više nego bilo koja druga vrsta, čovjek se, upravo da bi preživio, oslanja na naučene obrasce ponašanja. Naučnici tvrde da čovjek nema instinkta, odnosno da nema genetički programirane direktive da se ponaša na određen način.

Nama je poznato da je čovjekovo novorođenče bespomoćno. Nije ono samo ovisno o starijim pripadnicima svoje vrste, nego je takvo da mu nedostaju oni obrasci ponašanja koji su mu potrebni za život i opstanak u društvu. Prije svega, ono se oslanja na biološke nagone (na primjer glad), ali i na naklonost odraslih koji će udovoljiti njegovim nagonima. Ali, da bi opstalo, dijete mora naučiti i vještine, navike, znanja, prihvaćeni i odobreni način ponašanja, odnosno mora naučiti kulturu društva u kojem živi. Ako se kultura uopšteno može odrediti kao "način života" pripadnika jednog društva, kao "ukupnost ideja i navika koje se uče", odnosno kao "nacrt za življenje", onda se može reći da upravo kultura određuje kako će članovi društva misliti, osjećati, kako će se ponašati i kako će oblikovati svoja shvatanja i svoj pogled na svijet.

Dakle, kultura određuje način ponašanja, a njegovi članovi obično kulturu shvataju kao nešto samo po sebi razumljivo; ona postaje dio njih da je oni i nisu svjesni. A, da je to tako, evo primjera: dva pojedinca, jedan iz Sjeverne Amerike, a drugi iz Južne Amerike, razgovaraju u dvorani dugačkoj desetak metara. Pri tom započinju razgovor na jednom kraju dvorane a završavaju na drugom, pri čemu se "sjevernjak" neprestano povlači, a "južnjak" ide naprijed. Svaki od njih pokušava da uspostavi "uobičajenu udaljenost za razgovor" koja je definisana kulturom kojoj pripada, ali se pri tom "sjevernjak" zbog velike blizine svog sagovornika osjeća nelagodnim, dok se "južnjak" osjeća nelagodno kada razgovara na "većoj distanci" na koju je navikao "sjevernjak". Tako se zapravo pokazuje da kultura određuje i definiše prihvaćeni i uobičajeni način ponašanja za članove nekog određenog društva. I sljedeći primjer jasno potvrđuje prethodnu tvrdnju: među Indijancima plemena Sijuks smatra se da je nekorektno odgovoriti na pitanje u prisustvu drugih koji ne znaju odgovor. Takvo bi se ponašanje smatralo "nekulturnim", odnosno arogantnim i hvalisavim, jer ono otkriva neznanje drugih, što se tumači kao pokušaj da se ugrozi njihovo samopouzdanje i da se oni ponize i postide. Takođe pripadnici plemena Sijuks smatraju da je pogrešno odgovarati na pitanje ako čovjek nije sasvim siguran u ispravnost odgovora. Kada ovo ne bismo znali, a našli bismo se u njihovoj sredini, ovakvo ponašanje bismo pogrešno mogli odrediti kao izraz neznanja, što nije tačno. Koliki je problem razumijevanja nečije kulture pokazuje i sljedeći primjer iz antropološke literature. On govori o jednoj antropologistkinji koja je imala velikih problema u načinu ponašanja kada je trebala da u filipinskoj zajednici odgovarajuće reaguje na smrt jednog člana te zajednice. Primarna kultura tog antropologa dopušta izražavanje boli na apolonijski način, što znači suzdržano. Filipinska zajednica, kojoj ona izvorno nije pripadala, u tim prilikama se ponaša dionizijski: ponašanja su burna. Tako se i tuga izražava, a ljudi se mogu tom prilikom ponašati agresivno prema drugima ili prema sebi. Neprilika je bila u tome što su reakcije te osobe prethodno bile tako oblikovane njezinom kulturom, da je, kada se pokušala prilagoditi novim prilikama, a i uprkos tome što je

14

kao antropolog poznavala probleme kulturnog relativizma (što ju je obavezivalo na tolerantnost), ona doživljavala u datom trenutku neki unutrašnji otpor dionizijskim izljevima boli. To govori da se osoba, premda kasnije nauči običaje nove kulture, ipak ne može (uvijek) spontano ponašati u novim prilikama.

Da kultura određuje način mišljenja, shvatanja, ubjeđenja i ponašanja, evo još nekih primjera koji se odnose na gestove i emocionalna stanja. Mnogi gestovi predstavljaju značajan i bitan dio komunikacije među kulturama, tako da se za njih može reći da se mijenjaju veoma sporo i kada se mijenjaju to se obično dešava u vremenu društvenih i kulturnih prevrata i promjena. Uzmimo, za primjer, one gestove koji se odnose na "da" i "ne". Antički Grci su imali razvijenu kulturu i umjetnost gesta, tako da su klimali glavom naniže kako bi izrazili slaganje, a odmahivali u stranu kako bi pokazali neslaganje. Kasnije su, pod uticajem istočnjačkih kultura, promijenili svoje kretnje. Ili, pravoslavni Albanci klimaju glavom nadole kada žele da kažu i izraze "da", a zabacuju je unazad kada žele da kažu i izraze "ne". Kod nekih naroda se odmahuju glavom u znak odobravanja, a klima u znak neslaganja. Organizacija porodičnog života, porodična struktura i odnosi u njoj, bračni odnosi, i zakoni, pravila pozdravljanja i udvaranja, običaji slavljenja rođendana, imendana, krsne slave i Nove godine, seksualni tabui i seksualne slobode -– sve je to manje-više slično i manje-više različito jer zavisi od kulture i sredine u kojoj se živi. Tako su, na primjer, običaji vezani za ljubav, seks, brak i porodicu drugačiji na Baliju i Tahitiju od onih kod Eskima, Amerikanaca ili Srba. Kao što je poznato, porodična struktura odnosa na Baliju se temelji na izrazitoj bliskosti a brak je poligaman. U Zapadnim zemljama je struktura porodičnih odnosa otuđenija a brak je zakonski određen kao monogamni. Takođe, učenje emocija ljubavi i mržnje, dobrote i zla, kao i učenje oblika ponašanja u porodici, grupi vršnjaka i društvu –- određeno je sredinom i kulturom u kojoj se osoba nalazi. U Japanu je točenje vode ceremonija. U Engleskoj je pijenje čaja, u našoj kulturi je pijenje kafe, dok je u plemenskim kulturama Afrike i Azije to razgovor. Kod balkanskih naroda postoji izražena impulsivnost i prelaz iz jednog emocionalnog stanja u njegovu suprotnost. Tako radost ustupa mjesto plaču i jadikovkama, čupanju kose i busanju u grudi, a plač i jadikovke prelaze u smijeh i veselje. S druge strane, neke kulture sputavaju izražavanje suprotnih emocionalnih stanja i krajnosti, nastojeći da ujedine suprotnosti u neku "kulturnu sredinu" ili "središnji put" u izražavanju emocionalnih stanja: puritanska kultura, kineski tao, indijanska nirvana, grčki soprosyne, evropski prosvjetiteljstvo. Na Balkanu nije preovladavao takav "središnji kulturni tip" izražavanja emocija nego put krajnosti i esktremnosti: plača i smijeha, čovječnosti i nečovječnosti, časti i sramote, grijeha i dobrih djela.

Kultura određuje i način ishrane. Evo primjera: antropolozi su istraživali zabranu korištenja govedine i svinjetine u Izraelu i došli su do određenih zaključaka. Odgovarajući na pitanje zašto stari Izraelci ne koriste svinjetinu, teoretičari tvrde da razloge treba tražiti u uslovima života na Bliskom istoku. Uzgajanje svinja je predstavljalo opasnost sistemu preživljavanja stanovništva. Izraelci su se doselili u Palestinu negdje 1200 godina prije Hrista zauzevši brdovito i do tada neobrađivano područje. Odmah su šume na brežuljcima Judeje i Samarije posjekli i pretvorili u navodnjive terase. Tako se prirodno područje pogodno za svinjogojstvo smanjilo, a svinje je sada bilo neophodno dodatno hraniti žitom, što je bilo veoma teško u uslovima kada ga nije bilo dovoljno ni za ljude. A, s druge strane, potreba za vještačkom hladovinom, vlažnošću i vodom povećali su troškove uzgajanja svinja. Tako su svinje postale ekonomski skupe i ekološki neisplative. A, pošto je kod ljudi ostala izražena potreba za prirodnim bjelančevinama i mašću, bilo je neophodno naći način kako da im se stvori zabrana koja bi obezbijedila kolektivni opstanak. I on je nađen u vjerskom tabuu koji je zabranjivao uzgoj i korištenje svinjskog mesa. Naravno, ovaj tabu je prisutan i u drugim sredinama, kao i u drugim religijama, npr. u islamu.

Naši pojmovi o organizaciji individualnog i društvenog života, o održavanju tijela, higijeni, načinu ishrane, oblačenju i ophođenju u kontaktima sa drugima - određeni su uticajem kulture u kojoj živimo. Upotreba psećeg ili mačijeg mesa u ishrani je u nekim kulturama i društvima dozvoljena i dopuštena i to meso predstavlja pravu gurmansku poslasticu, dok kod pripadnika drugih naroda i kultura, sama pomisao na njihovu upotrebu izaziva osjećanja muke i gađenja. Jevreji i muslimani ne jedu svinjetinu, a Indijci govedinu, dok je upotreba tog mesa u ishrani sastavni dio menija mnogih naroda.

I sam pojam ljepote je kulturno određen. Ako za primjer uzmemo žensko tijelo, komparativna istraživanja pokazuju da istočne kulture ne

preferiraju tip ženske ljepote koji se odnosi na šire bokove, veće grudi i tanji struk, kao osobine koje predstavljaju simbol ženske ljepote u zapadnim kulturama. Pomenimo i primjer ženske ljepote koji se odnosi

15

na kinesku provinciju u kojoj su posebno cijenjene djevojke sa malim stopalima, tako da već od njihovog rođenja majke na različite načine svojoj ženskoj djeci onemogućavaju i usporavaju rast stopala. Sljedeći primjer se odnosi na afričko pleme u kojem se pojam ženske ljepote odnosi na izduženi vrat koji se uz pomoć alki već od samog djetinjstva oblikuje. Navedimo i primjer jednog plemena u kojem su “na cijeni” izrazito debele žene.

Kultura ima veliki značaj i igra veliku ulogu u društvu i njegovoj organizaciji života koji se odnose na: vaspitanje, porodicu, udvaranje, prosidbu i ženidbu, kuhanje i način ishrane, vrijeme obroka, tabue u načinima ishrane, pozdravljanje, igre i folklor, svetkovine, pogrebne obrede, rangiranje ljudi i statusnu diferencijaciju, organizaciju života u lokalnoj zajednici, vjerovanja i religiozne rituale, praznovjerje i magiju, gestove, načine davanja poklona, gostoljubivost, stanovanje, higijena, seksualna ograničenja i zabranu incesta, pravila nasljeđivanja, žaljenje, odnose prema srodničkim grupama, stid kad su u pitanju prirodne funkcije, lična imena, njegu odojčadi, trudnički status, vlasnička prava, prinošenje žrtava nad prirodnim silama, obrede inicijacije, statusnu diferencijaciju, kontrolu vremena, itd.

Svakako postoji određeni univerzalni kulturni obrazac koji se javlja kao proizvod "bazičnih potreba". Svi oblici ljudske djelatnosti ili društvenog ponašanja podliježu socijalizaciji. Socijalizacija čovjeka "ide u smjeru univerzalne kulture”, jer u svim kulturama je prisutna:

socijalizacija osnovnih bioloških potreba čovjeka, izvjesna organizacija ljudske zajednice, društvena svijest ili način predočavanja društvene egzistencije, i stvaralačke i kulturne djelatnosti čovjeka u užem smislu.

Socijalizacija i ličnost

Čovjek postaje članom društva i ličnošću upravo učeći i usvajajući svoju kulturu. Proces kojim kulturu usvaja naziva se - socijalizacijom, ili podruštvljavanjem. Proces socijalizacije se može shvatiti kao proces “pretvaranja” djeteta kao biološke jedinke u ličnost, kao društvenu jedinku.

Proces socijalizacije je proces podruštvljavanja osobe, proces koji podrazumijeva postojanje dvije bitne pojave, kao što su:

individualizacija, koja podrazumijeva formiranje autonomne, samosvojne i sebi svojstvene osobe, odnosno ličnosti, i

kultivizacija, koja podrazumijeva usvajanje i internalizaciju društvenih i kulturnih vrijednosti u sredini u kojoj se ličnost razvija.

U svom interakcijskom odnosu sa okolinom, društvom i kulturom u kojoj živi ličnost prolazi kroz nekoliko faza socijalizacije:

fazu hominizacije (u okviru koje tek rođena osoba u procesu socijalizacije razvija svoje genetske predispozicije i postaje čovjekom);

fazu elementarne socijalizacije (u okviru koje osoba prihvata i stiče društvene norme, kulturne obrasce, vrijednosti, znanja, vještine i navike);

fazu inkulturacije (u okviru koje osoba ima aktivan i stvaralački odnos prema kulturnom nasljeđu); fazu kreacije (u okviru koje osoba unutar vlastitog kulturnog sistema postiže svoju autonomiju i

stvaralačku slobodu). U životinjskom svijetu, već po dolasku na svijet, mladunče je najčešće sposobno da se brine o sebi.

U ljudskom svijetu to nije tako: dijete nije sposobno da se brine o sebi, niti može da preživi bez pomoći roditelja i odraslih osoba. Da bi bilo u stanju da opstane i da se brine o sebi, dijete mora proći proces socijalizacije, kao proces preko kojeg postepeno prelazi iz biološke individualnosti u svjesnu društvenu osobu, odnosno ličnost koja je stekla neophodna znanja i vještine za snalaženje u kulturi i društvu. Tako se socijalizacija pokazuje kao neka vrsta ''kulturnog'' i ''društvenog programiranja'' osobe, odnosno njenog ''gajenja'' i ''uzgajanja''. Bez socijalizacije pojedinac ne bi ličio na ljudsko biće; pomoću socijalizacije individua postaje društvenim bićem i društveno normalnom osobom, a društvo prenosi i čuva svoje vrijednosti. Ljudska biće se rađa ne samo kao najbespomoćnije biće među svim vrstama živih bića nego i bez ikakvih znakova onih osobina koje smatramo da odlikuju čovjeka kao posebnu vrstu živih bića. Rađa se snabdjeveno samo određenim brojem nagona i refleksa, kao nehumanizovana, nekultivisana i

16

nesocijalizovana biološka kreatura. Ljudska jedinka se rađa bez ikakvih znanja i navika rukovanja stvarima i ophođenja sa ljudima, bez sposobnosti govora i komunikacije, bez ikakve kulture i morala; rađa se sa impulsima koji čak otežavaju socijalne kontakte i socijalni život. Ali, istovremeno, ona se rađa sa mogućnošću da se razvije neuporedivo više nego svaka druga vrsta živih bića. I u najtežim uslovima podignuta ljudska jedinka postaje kvalitativno drugačija od bilo kog drugog živog bića, biće koje se, među ostalima, služi sistematski oruđima i govorom. Ali ona to postaje tek učenjem putem djelovanja socijalnih faktora. Tek postepeno, živeći u ljudskoj sredini i učeći u njoj, ljudska jedinka stiče navike, znanja, osobine i načine ponašanja koji joj omogućavaju da živi i djeluje u društvu i da postane osoba i ličnost. Sve to ona postiže procesom socijalizacije.

Ono što je karakteristično za proces socijalizacije jeste formiranje identiteta ličnosti i njene sposobnosti za nezavisno mišljenje i akciju. Sociolozi ističu da se ovaj element lako ilustruje kroz fenomen učenja jezika. Niko od nas ne pronalazi za sebe jezik koji uči u djetinjstvu i svi smo mi omeđeni čvrstim lingvističkim pravilima. Istovremeno, međutim, razumijevanje jezika jedan je od onih osnovnih činilaca koji omogućuje formiranje naše samosvijesti i kreativnosti. Bez jezika ne bismo bili samosvjesna bića i živjeli bismo više ili manje sasvim od danas do sutra. Ovladavanje jezikom potrebno je radi obogaćenja života simbolima, radi sticanja svijesti o našim posebnim karakteristikama i radi praktičnog snalaženja u sredini u kojoj živimo. Socijalizacijom osoba stiče ogroman fond znanja, navika i vještina, razvija često veoma složene osobine i sposobnosti i stiče sve one kvalitete kojima se suštinski razlikuje od svih drugih živih bića.

Dvije su grupe efekata socijalizacije: formiranje za život u društvu i za funkcionisanje društvu važnih osobina i načina

ponašanja i, razvijanje od biološke jedinke u ličnost sa mnogim karakteristikama zajedničkim za sve

ljude, ali i sa svojim specifičnim osobinama.Postupak i proces socijalizacije ("primarne"), u okviru koje se novorođenče oblikuje prema

opštim obrascima svoje kulturne sredine, i "sekundarne", u okviru koje se pojedinac uči ulogama i normama ponašanja člana društva, pokazuju da se društvo i ličnost međusobno prožimaju te da predstavljaju jedan neraskidiv način postojanja čovjekovog života i razvoja. U cjelini posmatrano, društvo se sastoji od socijalizovanih ličnosti kao dijelova društva koji u procesu socijalizacije - personalizacije nastoje ostvariti i uskladiti individualne i društvene potrebe, te usvojiti pravila, norme i vrijednosti kulture i društva kojima pripadaju. Ljudi žive i opstaju u društvu upravo zato što u procesu socijalizacije usvajaju kulturu.

Da bi se razumio pojam ličnosti u odnosu na blizak pojam čovjeka, neophodno je istaknuti primjer bebe kao djeteta. Tek rođena beba jeste čovjek i pripada ljudskoj vrsti homo sapiens, ali nije ličnost. Da bi postala ličnost, neophodno je da se iz biološke jedinke razvije u društvenu osobu i to je jedino moguće u procesu socijalizacije, procesu koji se neprestano u životu odvija u okviru mnogobrojnih tzv., agenasa, medijatora i promotora procesa socijalizacije, kao što su: pojedinci, grupe (porodica, vršnjačke, radne) i institucije (vaspitne, obrazovne, kulturne, sportske).

Koliki je značaj socijalizacije u pretvaranju čovjekove biološke jedinke u društvenu ličnost, pokazuju i neki poznati primjeri.

Prvi primjer: početkom 1800. godine u južnoj Francuskoj se pojavilo "čudno stvorenje" koje je hodalo uspravno ali je više ličilo na životinju nego na čovjeka. Pokazalo se da je to bio dječak od nekih 11-12 godina koji je umjesto govora puštao krikove. Nije znao ni za ličnu higijenu. Policija ga je smjestila u jedno sirotište iz kojeg je bježao i u kojeg ga je stalno vraćalo. Nije želio odjeću i nju je sa sebe kidao kada su ga oblačili. Nije mu se znalo ni za roditelje. Ljekari su ga podvrgnuli ispitivanju i pri tom nisu utvrdili neku veću nenormalnost. Ono što je pokazao jeste nedostatak razumijevanja značaja nekih predmeta i oblika ponašanja koji proizilazi iz njihovog korištenja. Tako je, na primjer, pokušao da kroz ogledalo dohvati krompir koji je u njemu ugledao iako se krompir nalazio iza njegove glave. Međutim, poslije nekoliko pokušaja, uspio je da ga dohvati rukom preko ramena. Prebačen je u Pariz gdje se započelo sa postupkom mijenjanja "od životinje do čovjeka", ali se pokazalo da je uspjeh bio mali. Nije bio zainteresovan za igre ili igračke i nikada nije bio u stanju da nauči više od nekoliko riječi. Zatim je uspio malo da napreduje i umro je 1828. godine, u dobi od oko četrdeset godina.

Drugi primjer: početkom XX vijeka nađeno je dijete u šumi, pored jednog malog mjesta u Francuskoj. Dijete su roditelji ostavili da umre, ali je ono nekim čudom preživjelo. Kada je pronađeno,

17

pokazalo se da više liči na životinju nego na ljudsko biće: hodalo je četveronoške, živjelo je u prebivalištu - rupi u zemlji, koristilo je životinjske krike, nije znalo za bliske odnose i nije se brinulo ni za šta osim za opstanak.

Treći primjer: u Indiji je pronađena djevojčica Kumala, koja takođe nije odrasla u ljudskom društvu i koja se ponašala kao životinja.

Sve to pokazuje da biti ljudsko biće podrazumijeva postojanje ljudskih osobina koje mi učimo u procesu socijalizacije.

Socijalizacija predstavlja jedan dugotrajan proces u okviru kojeg osoba u interakciji sa drugim osobama u društvenoj sredini, usvaja značajne i svrsishodne obrasce mišljenja, osjećanja, shvatanja i ponašanja. Evo, jednog primjera koji govori o učenju polnih uloga u procesu socijalizacije: Kad bi muškarci od rođenja bili manje čuvstveni, samostalniji i agresivniji, ne bi se momčići trebali opominjati "da ne cmizdre kao curice", nego da se "ponašaju kao veliki dječaci", da se "ne daju terorisati". Kad bi ženama bilo urođeno da budu mile i uredne, zašto bi trebalo koriti djevojčice, koje se tuku s dječacima i prljaju svoju haljinicu? Mogli bismo dječacima dati da se igraju lutkama, a djevojčicama praćkama, ali vrlo mali broj roditelja to dozvoljava. U našem društvu odvija se jedan masovni vaspitni program, usmjeren na to da se djevojčice i dječaci različito ponašaju. A onda se kasnije kaže: takvi su jednostavno muškarci (ili takve su jednostavno žene). Drugim riječima, mi smo stvorili razlike među polovima, odnosno polne uloge, pa se poslije čudimo tim razlikama.

Socijalizacija je proces u kojem bespomoćno dijete postaje svjesno sebe i postaje ličnost jer je steklo neophodna znanja, vještine i svijest potrebne za snalaženje u društvu. Socijalizacija nije gotova, dovršena, konačna pojava, nego proces koji traje dok je osoba živa. Dok živi osoba usvaja one vrijednosti za koje smatra da su neophodne za njen opstanak u društvu i njeno snalaženje u njemu.

Pored onog što bi se nazvalo "kulturom društva" ili nekom "dominantnom" i "objektivnom kulturom", antropolozi su ukazali na značaj tzv. "subjektivne kulture". Ljudi nisu neki automati koji podražavaju "kulturu društva", nego je sa svojom manjom ili većom voljom manje ili više prihvataju, odnosno prihvataju je na svoj manje-više sličan način i daju joj određeni smisao i značenje.

Iako izgleda da kultura postoji kao nešto objektivno dato, ljudi joj daju manje ili više racionalni, simbolički i iracionalni smisao. Ako ljudi ne vjeruju u svoju subjektivnu kulturu, onda je postojanost kulture društva i samo društvo dovedeno u pitanje. U skladu s određenim granicama, ljudi čine određene stvari po svojoj volji, ne predstavljaju automate čijim mislima, osjećanjima i ponašanjem vladaju zakoni koji regulišu neki društveni sistem: djelovanje društvenih ustanova treba podrazumijevati kroz primanje ciljeva, stremljenja, ideja, vrijednosti pa i odluka članova društva.

Šta je ličnost

Smatra se da vrhunac u psihologiji predstavlja proučavanje ličnosti, mada bismo mogli reći da i u drugim društvenim teorijama vrhunac naučnog istraživanja predstavlja proučavanje čovjeka, odnosno, mogli bismo reći da cjelokupno saznanje o društvu i društvenim pojavama u krajnjoj liniji predstavlja prilog razumijevanju čovjekove ličnosti, tj. onog što je oblikuje i uobličava, zbog čega je drukčija kod svakog čovjeka, kako se razvija i mijenja u toku života, kako i na koji način dolazi u dodir sa drugim ličnostima i kakve su posljedice tog kontakta. Upravo, zato se prije svega, i postavlja pitanje: šta je ličnost?

Danas se izraz ličnost služi kao oznaka neke osobe. Jer, kad opisujemo ličnost "osobe X", mi zapravo opisujemo njene osobine. Upravo, po svojim individualnim osobinama ličnosti se međusobno razlikuju. To zapravo znači da pojmovi "čovjek" i "ličnost" imaju i različita značenja. Termin "čovjek" je sociološka i antropološka oznaka za pojedinca i ljudsku vrstu (homo sapiensa), a termin "ličnost" je, prije svega, psihološka oznaka za osobu. Posmatrano sa stanovišta individue, čovjek ne mora postati ličnošću (npr. mentalno retardirani i slični), ali ličnost uvijek mora da bude oznaka čovjeka. Psiholozi definišu ličnost na različite načine a te definicije uključuju: lične crte, sposobnosti, vjerovanje, stavove, vrijednosti, motive, karakteristične emocionalne reakcije i stanja raspoloženja koji se nazivaju temperamentom, kao i ono što se naziva karakterom - čovjekovim moralnim likom i vladanjem. Smatra se da je osnovna priroda ovih procesa

18

vjerovatno ista kod svih ljudi, ali da je za svakog ponaosob jedinstven samo poseban način na koji se procesi različito manifestuju. U sociološkom smislu se ličnost dovodi u vezu sa društvom i u tom smislu se ističu sljedeće bitne pretpostavke, karakteristike, svojstva i sposobnosti, kao što su: dispozicija zajedničkog života; dispozicija učenja; sposobnost promjene okoline i sebe; simbolička komunikacija i estetska sposobnost. Pa, šta je, onda ličnost i kako se i na koji način ona može definisati?

Ličnost se može definisati kao organizacija ili skup osobina koje se formiraju uzajamnim djelovanjem osobe i sredine u kojoj živi i koji određuju njen način ponašanja, odnosno ličnost predstavlja ukupan zbir ili skup svih urođenih bioloških dispozicija, impulsa, tendencija, apetita i instinkata jedne osobe, kao i stečenih dispozicija i tendencija stečenih iskustvom integracija svih osobina koje određuju ulogu i status individue u društvu. U tom smislu treba reći da je ličnost:

distinktivno svojstvo čovjeka, odnosno njegova specifičnost; integralna i jedinstvena cjelina, te neponovljiv entitet; sistem koji ostvaruje stalnu interakciju sa sredinom, tj. ličnost je rezultat i proizvod uticaja na

pojedinca sredine o čemu je još i Aristotel govorio: čovjek je ''zoon politicon'', tj. političko, odnosno društveno biće;

društveno biće. Ličnost je manje-više čvrsta i trajna organizacija karaktera, temperamenta, intelekta i fizičke

konstitucije pojedinca koja određuje njegovo specifično prilagođavanje sredini. Tako bi se pod pojmom integriteta ličnosti mogla podrazumijevati ličnost u cjelini, pod pojmom jedinstvenosti ličnosti njeno karakteristično ponašanje u različitim situacijama; pod pojmom specifičnosti“ličnosti” mogla bi se podrazumijevati osobenost, odnosno ono što je specifično za svaku ličnost ponaosob i što je od drugih osoba odvaja, dosljednost ponašanja, odnosno ponašanje koje će u sličnim situacijama osoba izražavati na sličan način.

Kada se opisuje neka osoba, onda se time istovremeno ističu određene osobine ili crte ličnosti. Kao što smo vidjeli, ličnost se može uopšteno definisati kao organizaciona struktura osobina ličnosti kao što su: karakter, temperament, inteligencija, motivacija, stavovi, fizička konstitucija, itd. Sve ove osobine ili crte ličnosti čine dispozicije koje najčešće predstavljaju karakteristike ličnosti koje one na svoj način ispoljavaju u određenim situacijama. One se međusobno razlikuju po tome da li neku od ovih osobina imaju ili ne i u kojoj mjeri je ispoljavaju. Činjenica je da ima mnogo različitih vrsta ili crta ličnosti. Pojedine se tiču temperamenta a neke, opet, sposobnosti, interesa, motiva, karaktera, inteligencije, stavova, vrijednosti, itd.

Ličnost: uloga naslijeđa i sredine

Ličnost je proizvod nasljeđa i sredine, urođenosti i kulture, genetskog i društvenog faktora, ali i tzv. "lične istorije pojedinca". Nasljeđe, sredina i "lična istorija pojedinca" su faktori konstituisanja i razvitka ličnosti. Da li su čovjekove sposobnosti, a posebno inteligencija, urođeni ili su određeni okolinom - pitanje je oko kojeg su se sporili teoretičari. U razmatranju pitanja faktora nastanka i razvitka ličnosti izdvojile su se tri teorije: nativistička, empiristička (teorija miljea), i dinamička teorija ili teorija konvergencije.

Prema nativističkoj teoriji, odlučujuću ulogu u formiranju i razvitku igraju biološki ili nasljedni faktori koji određuju fizičke i psihičke osobine. Tako, na primjer, u okviru ovog teorijskog mišljenja Aristotel govori da je čovjek “po prirodi” slobodan a rob “po prirodi” neslobodan, tj. rob; Lombrozo govori o “urođenom kriminalcu”. Niče o “natčovjeku”; nacionalsocijalizam o “arijevskom” čovjeku a teoretičari “savremene” ili “nove desnice” o “biološkom talogu” i biološkoj aristokratiji. Ali, bez obzira na ovakva isključiva gledišta, treba reći da genetika vrši određeni uticaj na osobu. Svaki pojedinac ima svoju sopstvenu genetsku strukturu, ali ta struktura nije nepromjenljiva. Na nju se može uticati, a jedan od takvih uticaja treba tražiti u okolini, sredini, društvu i kulturi. Kultura utiče na to čovjekovo antropološko jezgro i na taj način doprinosi oblikovanju osobe.

S druge strane, empiristički teoretičari (teorija miljea), ističu odlučujuću ulogu okoline, odnosno socijalnih faktora, tj. ''sredine''. Čovjek je shvaćen kao “"tabula rasa"”("prazan list papira"), odnosno "ništa"

19

ili "praznina" na kojoj svoj “pečat” i tragove ispisuju različiti društveni faktori i faktori kulture. Ovo će stanovište preuzeti i bihejviorizam koji pod učenjem podrazumijeva promjene ponašanja kao rezultat iskustva. Predstavnici ovog pravca negiraju biološki nagon svodeći sve na vježbu i obrazovanje. Smatraju da ne postoje naslijeđene sposobnosti i psihološke konstitucije. Ljudsko ponašanje se sastoji od aktivnosti za koje smo bili nagrađivani i pohvaljivani, i ono je usmjereno posljedicama koje očekujemo od budućih oblika ponašanja. Učenje se odvija tako što učimo od drugih ljudi, ponašanjem njihovog ponašanja, ili uočavanjem posljedica koje ponašanja imaju za druge ljude.

Treća teorija naziva se dinamičkom ili teorijom konvergencije. Njeni teoretičari ističu da je ličnost biološki i socijalno determinisano biće, odnosno, da na njen razvitak utiču biološki i socijalni faktori. Čovjek nasljeđuje razne dispozicije (fiziološku strukturu, biofizičku “bazu”) a kako će se ona kasnije razviti upravo zavisi od okoline: o tzv. “ličnosti” djeteta se ne može govoriti jer nedostaje uticaj okoline a on se ostvaruje preko različitih metoda i medija socijalizacije individua. Dakle, prema dinamičkoj teoriji ili teoriji konvergencije, na razvoj ličnosti utiču biološki i socijalni faktori. Komponente bioloških faktora čine: nervni sistem (od kojeg zavise mnoge dispozicije i ponašanja, inteligencija i temperament), endokrini sistem (sa žlijezdama sa unutrašnjem lučenjem koje regulišu metabolizam), tjelesna konstitucija (koju čine morfološka struktura: veličina glave, trupa, udova, i fiziološka struktura: mišića, nerava, endokrina, koje regulišu i prenose genetski sadržaj). Biološki faktori, odnosno nasljeđe, predstavljaju urođene dispozicije i osnovu za obrazovanje osoba. Određen broj bioloških crta predstavlja rezultat nasljeđa i utiče na određene sposobnosti, na primjer, loše zdravlje. Nativistička teorija upravo prenaglašava njihovu ulogu zanemarujući uticaj i druge grupe važnih faktora: socijalnih.

Socijalni faktori čine tzv. “sredinu”, tj. uslove u kojima ljudi žive, odnosno, skup prirodnih (geografsko-klimatskih) i društvenih faktora, (društva, društvenog i političkog sistema, porodice, škole, tradicije, kulture, itd.). Socijalni faktori djeluju na različite načine. U sadržajnom pogledu, socijalni uticaj omogućava širenje znanja društva (proizvodnog, tehničkog, kulturnog), kao i širenje shvatanja, vjerovanja i stavova na svoje članove. Što se tiče formi uticaja društva i društvenih institucija, one mogu biti pozitivne ili negativne, sa pozitivnim ili negativnim uticajima na pojedince ili društvene grupe, a što se tiče metoda uticaja, može se reći da su one brojne a najčešće su sljedeće: metode uvjeravanja (argumentima, primjerima, dokazima), metode identifikacije, metode imitacije, te metode uslovljavanja i prisile (pritiscima, prijetnjama, kaznama). Naravno, različita su i sredstva uticaja, kao što su: verbalna (govor, riječi), simbolička, tehnička ( TV, novina, knjige, radio, film, video). U cjelini posmatrano, efekti uticaja socijalnih faktora zavise od sadržaja, formi, metoda i sredstava uticaja socijalnih faktora, položaja pojedinca u društvenim grupama, proizvodnje i socijalne stratifikacije, kao i od izloženosti različitim uticajima. Socijalni faktori, ili okolina, a u to nema sumnje, djeluju na osobe. Uzmimo za primjer: brak. Izbor bračnih partnera ne predstavlja samo izraz "ljubavi na prvi pogled" ili stvar nekog slučaja i razmišljanja "baš me briga kakva će mi djeca biti". Osobe koje ulaze u brak razmišljaju o ekonomskim i socijalnim, moralnim i vrijednosnim, medicinskim i uopšte zdravstvenim komponentama druge osobe. Ulazak u brak predstavlja neku vrstu selekcije jer osoba sebi bira osobu koja joj "u svakom" ili "nekom pogledu odgovara". Slabo razvijena, neishranjena, ružna ili bolesna osoba nema šanse za brak u društvenim sredinama u kojima kao vrijednosne komponente dolaze do izražaja: tjelesna razvijenost, ishranjenost, ljepota i zdravlje.

Ranije navedeni faktori utiču na oblikovanje ličnosti a proces kojim individua postaje ličnost, odnosno proces kojim ličnost usvaja svoju kulturu, društvene i političke vrijednosti, stavove, ideje, ideologije, ubjeđenja, poglede i obrasce ponašanja, naziva se - s o c i j a l i z a c i j o m.

Kulturološka i antropološka istraživanja jasno pokazuju da su crte ili kompleksi crta ili osobina ličnosti određeni i uticajem kulture i društvenih odnosa. Čak je i ispoljavanje emocija uslovljeno uticajem kulture društva (npr. Kinezi a i većina sjevernoameričkih Indijanaca se suzdržavaju u ispoljavanju emocija; u zapadnim društvima se agresivnost često manifestuje fizičkim napadom, dok se kod Eskima ona manifestuje u obliku pjevanja podrugljivih pjesama; Kinezi ispoljavaju gnjev i fiksiranjem širom otvorenih očiju, iznenađenje plaženjem jezika a nezadovoljstvo i neslaganje udaranjem o dlanove; zviždanje je u Japanu izraz učtive poslušnosti prema superiornoj ličnosti, negdje je znak odobravanja, dok je u Evropi znak nezdovoljstva prema recimo, govorniku, pljuvanje je negdje izraz krajnjeg prezira, dok je kod plemena Masai ono izraz postojanja dobre volje; mokrenje je najčešće izraz teškog napada i uvrede, dok je ono kod afričkih vračeva znak prenošenja snage i moći na drugu ličnost, u znak poštovanja prema nekome se negdje

20

ustaje, a negdje sjeda pored onog pred kim se želi ukazati poštovanje, itd.). Kultura i socijalni faktori u cjelini ne utiču samo na ispoljavanje emocija i emocionalnog ponašanja, nego i na jezik, učenje i pamćenje, mišljenje i sveopšte ponašanje. Kultura, dakle, u najširem smislu bitno utiče na oblikovanje ličnosti. Od njenih sadržaja (ideja, običaja, normi, vrijednosti, institucija) zavisi proces oblikovanja individua. Otuda ona i ima, pored ostalih funkcija (oblikovanja i mijenjanja prirode, komunikativnosti među individuama, akumulativnosti dobara i vrijednosti) i normativnu funkciju. Pored načina ponašanja, osjećanja i mišljenja, ličnost u svom društvu uči od svoje kulture što je dobro a što zlo, što je poželjno a što nepoželjno i nedopušteno, što je lažno a što istinito, što je lijepo a šta ružno. Kultura je ta koju procesom socijalizacije uči individua da bi postala ličnošću.

Bazična ličnost

Procesom socijalizacije se formiraju određene crte u kulturama i društvima koje se smatraju tipičnim za sve pripadnike jednog društva ili kulture (što, naravno, ne znači da se pojedinci međusobno ne razlikuju po svojim individualnim crtama). Kulturna antropologija nastoji da utvrdi razlike između crta koje su lične i onih crta koje pripadaju jednom društvu i koje su karakteristične za određeno društvo.

Pored ličnih crta, tj. crta karakterističnih za jednu ličnost, postoje i “opšte crte zajedničke” ličnosti, tj. opšte crte karakteristične za jedno društvo. Takva ličnost, koje ja tipična za jedno društvo, pleme, narod ili kulturu, naziva se- ''bazičnom ličnošću''.

Antropologija je pokazala kako su karakterne razlike “bazične ličnosti” uslovljene društvenim odnosima i kulturnim specifičnostima. Tako je, na primjer, jeno pleme kod svojih pripadnika razvijalo osjećaj za društveni položaj i ugled, takmičarski duh i isticanje; drugo je razvijalo agresiju, nasilništvo i militantnost podstičući frustraciju svojih pripadnika, a treće vrijednosti kao što su pažnja i razumijevanje u odnosu prema drugim ljudima, te estetski odnos prema prirodi. Prisjetimo se, na primjer, spartanskog militantnog načina vaspitanja ili fašističkog, nacističkog i boljševičkog načina vaspitanja i oblikovanja autoritarnih crta ličnosti ili, recimo, humanističkog ideala proklamovanog od strane teoretičara renesanse i prosvetiteljstva, itd.

Izučavajući neka plemena, antropolozi su utvrdili i to da izvjesne crte ličnosti tipične za ''civilizovanog'' ili ”bijelog čovjeka” ne postoje kod pripadnika primitivnih plemena kao, na primjer, Edipov kompleks ili pubertetska kriza. Ove pojave su posljedica razvoja patrijarhalne civilizacije i interpersonalnih odnosa u patrijarhalnoj porodici.

Takođe utvrđeno je da određenoj kulturi, odnosno civilizaciji odgovara određeni tip ličnosti. Evo za primjer komparativna razlika koja se odnosi na dva različita plemena: društveni i kulturni obrasci društva jednog plemena određuje njihove članove da budu mudri a ne borbeni ljudi, te da konpeticiju ili takmičenje treba prezirati. Najviše što ljudi treba da cijene jeste sklad između čovjeka i prirode. S druge strane, članovi društva drugog plemena smatraju da se čovjek potvrđuje tako što se suprotstavlja drugom čovjeku, što je s njim u konfliktu i što želi da ga ponizi i podvrgne sebi. Najviše što ljudi treba da cijene nije sklad između čovjeka i prirode već vladanje svijetom i gospodarenje stvarnošću.

Komparativno proučavajući razlike između neopismenjene afričke i opismenjene zapadne kulture, jedan istraživač je zapazio da je neopismenjeni afrički čovjek u duševnom i fiziološkom smislu više biće zvuka a manje biće vizuelnog svijeta, te da mu perspektiva, trodimenzionalnost kao i druge karakteristike zapadne tekovine nisu jasne. Zatim, afrički seoski čovjek je ekstrovertan i neposredno izražava svoj temperament, za razliku od zapadnjaka koji je suzdržan i koji razmišlja u prostorno-vremenskim i uzročno-posljedičnim vezama. Usljed vaspitnih uticaja koji obrazuju Afrikance u djetinjstvu i tokom cijelog života, čovjek počinje shvatati da je prilično beznačajan u odnosu na veći značaj koji imaju porodica ili klan. Pojedinac nije shvaćen kao nezavisna i samodovoljna jedinka, tako da se ličnoj inicijativi i ambiciji dozvoljava samo malo oduška. Nasuprot suzbijanju na intelektualnom nivou, dopušta se velika sloboda na temperamentalnom nivou, i od čovjeka se očekuje da bude veoma ekstrovertan i da veoma slobodno izražava svoja osjećanja. I dok se zapadno dijete rano upoznaje sa kockama, ključevima i bravama, slavinama i mnogim drugim stvarima i zbivanjima koji ga prisiljavaju da misli u terminima prostorno-vremenskih odnosa i mehaničke uzročnosti, afričko dijete umjesto toga dobija vaspitanje koje mnogo isključivije zavisi

21

od govorne riječi koje je srazmjerno visoko nabijeno dramatičnošću i emocionalnošću. Smatra se da je s pojavom pisane, i još više štampane riječi, došlo do preduslova da riječi izgube svoje magijske moći i osjetljivosti. Tako se pokazuje da nepismeno afričko seosko stanovništvo pretežno živi u svijetu zvuka, za razliku od Evropljana koji žive pretežno u svijetu vida. Zvuci su dinamične stvari ili oznake dinamičnih stvari - kretanja, zbivanja, djelatnosti zbog kojih čovjek, uglavnom nezaštićen od opasnosti života u šikari ili savani, mora biti na oprezu. Zvuci gube veliki dio značaja u Zapadnoj Evropi gdje čovjek često razvija i mora razvijati sposobnosti da se na njih ne osvrće. Dok za Evropljane uglavnom važi da ''vjeruju u ono što vide'', za seoske Afrikance stvarnost mnogo više počiva u onome što se čuje i što se govori. Oko im je manje prijemni organ u odnosu na uho kao glavni prijemni organ.

Tako se pokazuje da je ličnost proizvod kulture društva i ona se razvija prema modelu koje je društvo utvrdilo. Društvo ne može postojati bez pojedinaca jer ono u njima postoji tako što oni prenose društvene vrijednosti. Tako se pokazuje da postoji određeni odnos između strukture društva i strukture ličnosti te da je taj odnos funkcionalan kako bi pojedinci "funkcionisali" normalno u društvu. Dakle, normalno i patološko su određeni društvom, društveno determinisane pojave, odnosno pojave koje su definisane od strane društva.

U tom smislu treba reći da neka sredina stvara sebi ''bazični tip ličnosti'' neophodan za njen ekonomski i društveni razvoj (npr. ''japansko čudo''), neka opet za, recimo, sport (npr. ''bivša'' SR Njemačka), ili neki sport (u Japanu sumo, na Kubi boks, u Engleskoj za fudbal, i slično).

Međutim, treba reći da načini ponašanja unutar jedne kulture nisu apsolutne nego relativne prirode. Supkulturne, kontrakulturne i druge pojave pokazuju da se pored jedne dominantne kulture stvaraju i drugi modeli kulture koji u manjoj ili većoj mjeri mogu biti u suprotnosti sa dominantnim kulturnim obrascima ( u tom smislu su nastali "grafiti", rok muzika i druge supkulturne i kontrakulturne pojave).

Lična istorija pojedinca

Pored uloge i značaja bioloških (nasljednih) i društvenih faktora u formiranju ličnosti, treba pomenuti u značaj same ličnosti pojedinca, odnosno, kako to neki kažu, lične istorije pojedinca.

Ličnost se razvija u veoma složenoj strukturi bioloških, individualnih, društvenih i kulturnih elemenata, ali i onih koji se odnose i na ono što se zove lična istorija pojedinca. U procesu odrastanja dijete se nalazi u odnosu prema drugima: roditeljima, braći i sestrama, rodbini, komšijama, vršnjacima. I svi oni predstavljaju dio iskustva koje dijete u procesu socijalizacije usvaja. Koje i kakve sadržaje će usvojiti ne zavisi samo od uticaja sredine u kojoj se osoba nalazi, nego i od same ličnosti pojedinca. I, upravo, uticaj nasljeđa, društva i samog pojedinca, ukazuje na to da je svaka osoba posebna i samosvojna

2. TIPOVI LIČNOSTI

Svakodnevno vidimo da se ljudi međusobno razlikuju po mnogo čemu. Drugim riječima, primijetimo da među njima postoje razlike i da oni žive kao različiti tipovi. Postoje mnogi teorijski pokušaji da te razlike i sličnosti objasne kao određene tipove ličnosti. Evo nekih.

Introvertna i ekstrovertna ličnost

Za introvertne ličnosti je karakteristično da su nespretne, preosjetljive, povučene u sebe, okrenute unutra”, tj. uvučene u sebe i sklone bavljenju unutrašnjim životom te ih, kao takve, karakteriše: subjektivnost po svojoj orijentaciji, bavljenje idejama, maštanjima, unutrašnjim životom. Ove osobe su blage prirode, povučene, uzdržane u ispoljavanju emocija, sklone pretjeranoj analizi sebe i drugih; njihovi kontakti sa ljudima su rjeđi i slabiji, one se slabo prilagođavaju situacijama u koje zapadnu. Za introvertne ličnosti Jung kaže: "Introverti su neodlučne, zamišljene, povučene osobe, ne opuštaju se lako, strašljive su, uvijek pomalo u defanzivi i teško podnose nepovjerljivo posmatranje";

Ekstrovertne ličnosti su otvorene i spretne u kontaktima, okrenute ''prema vani''”i kao takve ih karakteriše: otvorenost ponašanja, zainteresovanost za društvene i neposredne akcije, realističnost, dobri

22

kontakti sa ljudima, neosjetljivost na kritiku (''debelokožac''), burno izražavanje emocionalnih izraza, optimizam.

Treba pogledati grupu vršnjaka, sportsku grupu ili neku drugu, pa će nam lako biti razlikovati introvertne od ekstrovertnih osoba. "Ekstroverti su, napominje Jung, susretljive, naizgled otvorene osobe, lako se snalaze u svakoj situaciji, brzo stvaraju veze i često se bezbrižno i sa puno povjerenja upuštaju u nove situacije zanemarujući razmišljanje".Ono što treba naglasiti jeste to da je nemoguće sve osobe svrstati u jedan od dva pomenuta tipa ličnosti, jer obje karakteristike i oba obilježja su prisutna u svakoj osobi, a najčešće prevladava jedan od ta dva tipa, što ne zavisi samo od same ličnosti, nego i od situacija u kojima se osobe mogu naći ( u nekim situacijama se mogu ponašati introvertno, a u drugim ekstrovertno).

Integraciona i dezintegraciona ličnost Za integracioni tip ličnosti karakteristično je da sve njegove psihofizičke funkcije reaguju kao

cjelina, da postoji brza promjena asocijacija ideja, promjenljivost, umješanost i praktičnost. Za dezintegracioni tip ličnosti je karakteristično da njihove psihofizičke funkcije reaguju odvojeno,

da postoji naglašenost volje, zatvorenost, strogost, ozbiljnost, sklonost razmišljanju, krutost, sporost asocijacija ideja, istrajnost, grubost, neosjećajnost. I ove tipove ličnosti lako možemo uočiti i razlikovati u svakodnevnim situacijama i društvenim grupama pa, prema tome, i u okviru sportskih grupa. Tako možemo primijetiti da neki sportisti prihvataju ''pravila igre'' (trening, obaveze, norme), dok drugi, ponašajući se nonkonformistički - ne.

Tradicionalna, samostalna i nesamostalna ličnost

U nastojanju proučavanja modela ili tipova ličnosti postoji i shvatanje koje ističe tri glavna tipa ličnosti koji se poklapaju sa tri glavna tipa društva, a definisana su u odnosu na ono što usmjerava akciju pojedinaca:

tradicionalna ličnost, čijim aktivnostima upravlja tradicija (tradicionalna društva: seljaštvo);

samostalna ličnost, tj. onaj tip ličnosti kojim upravlja njegova sopstvena svijest koja određuje njegovo ponašanje koje je tokom djetinjstva interiorizovano u obliku društveno određenih a individualno prihvaćenih vrijednosti i normi;

nesamostalna ličnost, koja se ponaša u skladu sa predstavom drugih osoba o njoj.

Autentična i neautentična ličnost

Autentična ličnost je ličnost koja razvija svoju individualnost i koja izgrađuje svoj sopstveni stil; njeno ponašanja je stabilno, neograničenog je intelekta, odnosno intelektualnih sposobnosti, okrenuta je budućnosti, ima svijest o promjenama i kritički se odnosi prema postojećem; ne veže se ''slijepo'' ni za koga i nizašta (''vođe'', ideje, partije, pokrete, grupe), sigurne su u svom odnosu prema ''spolja'', tolerantne su prema drugim ljudima.

Neautentična ličnost je ličnost sasvim suprotnih osobina: ona ne razvija svoju individualnost, ne izgrađuje svoj sopstveni stil, ponaša se nestabilno, ograničenog je intelekta, okrenuta je prema sadašnjosti i ima strah od promjena, apologeta je postojećeg stanja, veže se ''slijepo'' za druge, nesigurne su i netolerantne.

Ostali tipovi ličnostiDemokratska ličnost je ličnost za koju su karakteristične sljedeće osobine: otvorenost duha,

prihvatanje sebe, imanje povjerenja u druge ljude, realizam, svijest neopterećena statusnim razlikama, prijateljski odnos, proširenje i izražavanje ličnosti.

Autokratska ličnost, odnosno nedemokratska ličnost ima osobine sasvim suprotne od prethodno naznačenih za tip demokratske ličnosti.

23

Prema odnosu prema vrijednostima, odnosno prema svojoj filozofiji života u kojoj dominira neka vrijednost, ističe šest tipova” vrijednosti:

teorijski (preovlađuje interesovanje za otkrivanje istine; nastoji da posmatra i rezonuje a glavni cilj u životu okreće prema sređivanju i sistematizovanju sopstvenog znanja);

ekonomski (preovlađuje interesovanje za ono što je korisno; bavi se stvaranjem dobara vjerujući više praksi nego teoriji, više u ono što je korisno nego što je lijepo);

estetski (preovlađuje interesovanje za oblik i sklad; vjeruje se da je ljepota najviše “dobro”);

društveni (preovlađuje interesovanje koje izražava ljubav prema ljudima i interesovanje za probleme drugih ljudi);

politički (preovlađuje interesovanje za vlašću, dominacijom i uticajem na druge ljude i okolinu);

religijski (preovlađuje interesovanje za shvatanje jedinstva univerzuma).Takođe, može se govoriti o:

nesujetnoj (skromnoj, altruističkoj, častoljubivoj, istinoljubivoj, nezajedljivoj, filantropskoj) i

sujetnoj ličnosti (neskromnoj, egoističnoj, mizantropskoj, zajedljivoj) ličnosti.

Kompleks crta ličnosti

Naznačavajući nekoliko poznatijih tipologija tzv. “čistih” ili “idealnih” tipova ličnosti, neophodno je reći da se svaka od tih tipologija temelji na apstrahovanju nekog segmenta ličnosti pridavajući mu posebno i čak pretjerano značenje. Zato se može reći da su pomenute tipologije više vještačke teorijske konstrukcije i da nisu dovoljno podesne za primjenu na složenu strukturu čovjekove ličnosti. Zato se smatra da je neophodno izgraditi složenije tipologije crta ličnosti jer je utvrđeno da postoje izvjesni sklopovi crta koji obrazuju tzv. sindrom crta.

Empirijska istraživanja su pokazala tendenciju da se crte kao što su urednost, tvrdoglavost, tvrdičluk, tačnost i pretjerana čistoća zajednički javljaju kod ljudi. A to se pripisuje sindromu kompulzivnosti. Ali, zašto se ove crte javljaju, odnosno, zašto se javlja sindrom kompulzivnosti, rješenje nudi psihoanalitička teorija. Ona smatra da je jedna od posljedica pritisaka na individuu, njene kontrole i stvaranja nagona za saglašavanjem, konformizmom, i pretjeranom kontrolom, što se ispoljava posredstvom različitih crta koje sačinjavaju kompleks ili sindrom kompulzivnosti.

Pod pojmom "konformizma" se podrazumijeva, kako se to ističe, voljna imitacija preovlađujućeg načina akcije”, “instinkt potčinjavanja”, samoponižavanje i “poslušnost, “bjekstvo od slobode”. Konformizam je posljedica socijalnog pritiska i normativnog socijalnog uticaja koji određuju norme i pravila prema kojima osoba usaglašava svoje obrasce mišljenja i ponašanja; pojedinac prestaje biti pojedincem tako što usvaja onakvu ličnost kakvu mu nude i pružaju kulturni i politički obrasci života postajući onakvim kakvi su i svi drugi. Konformizam je mehanizam pomoću kojeg djeluje “anonimni autoritet” koji čini da ličnost djeluje onako kako to i drugi rade: “ja” moram da se saglasim jer ne smijem biti drugačiji, jer ne smijem da ''stršim''.

Negativna strana konformizma je ta da utiče na stvaranje submisivne orijentacije (podaništva, pokornosti, podređenosti) u shvatanju i ponašanju osoba, one orijentacije koja se pojačava autoritarnim vaspitanjem. Upravo, drugi sindrom crta ličnosti predstavlja sindrom autoritarnosti.

Na autoritarnost kao snažan izvor antidemokratskih tendencija, političke diktature pa i “demokratskih” tendencija svojevremeno ukazali su mnogi teoretičari. Oni ističu da“autoritarna svijest” predstavlja “glas pounutrenog (interiorizovanog) spoljnjeg autoriteta, roditelja, države, ili nekog drugog autoriteta” u kulturi i društvu u kojem pojedinac živi. Struktura autoritarnog karaktera je “struktura karaktera takve ličnosti kod koje se osjećaj snage i identiteta zasniva na simbiotičkoj podložnosti autoritetima i istodobno na simboitičkom dominiranju nad onima koji su potčinjeni njezinom autoritetu. To jest, autoritarni karakter se osjeća snažnim kad se može potčiniti i postati dijelom preuveličanog i obogotvorenog autoriteta (kojeg do neke mjere podržava stvarnost) i kad istodobno može preuveličavati sebe, uključujući i one koji su potčinjeni njegovom autoritetu. To je stanje sado-mazohističke simbioze koja mu daje osjećaj snage i osjećaj

24

identiteta. Bivajući dijelom velikoga’ (štogod to bilo), on postaje veliki, da je sam, bez drugih, on bi se pretvorio u ništa. Upravo stoga je prijetnja autoritetu i njegovoj autoritarnoj strukturi za autoritarni karakter prijetnja njemu samom – prijetnja njegovom mentalnom zdravlju. Zato je on prisiljen boriti se protiv ove prijetnje autoritarizmu, kao što bi se borio protiv prijetnje svom životu ili svom mentalnom zdravlju. Teoretičari su utvrdili sljedeće osobine autoritarnog karaktera ličnosti: 1. konvencionalnost –- koji se manifestuje u prihvatanju konvencionalnih vrijednosti i njihovom krutom

održavanju, u prihvatanju i pokoravanju i poštovanju autoriteta; 2. autoritarna submisivnost -– koja se manifestuje u prihvatanju idealizovanih i glorifikovanih autoriteta

grupe; 3. agresivnost – koja se ispoljava u nastojanju da se oni koji ne prihvataju konvencionalne vrijednosti i

autoritarnu submisivnost kazne, preziru i odbace; 4. poštovanje vlasti i pozitivan odnos prema njoj - se manifestuje u identifikovanju sa subjektima moći tj.

onima koji su nosioci autoriteta dominacije, discipline i moći; 5. antireceptivnost - koja se manifestuje u suprotstavljanju svemu što je subjektivno i imaginativno; 6. destruktivnost i cinizam –- koja se manifestuje u potcjenjivanju humanih vrijednosti i odbacivanju

humanosti (ova vrijednost se manifestuje i prepoznatljiva je u stavu: kakva god bila ljudska priroda uvijek će biti konflikata i ratova);

7. korištenje mehanizma projekcije - manifestuje se u projektovanju vlastitih nesvjesnih impulsa u spoljni svijet;

8. rigidnost mišljenja, praznovjerica i steretipičnost mišljenja – manifestuje se u sklonosti traženju mističnih uzroka sudbine pojedinca i grupe;

9. moralna hipokrizija –- manifestuje se u lažnom moralisanju, u pretjeranom isticanju određenih vrijednosti i njihovom čestom pominjanju.

Polazeći od prethodnih gledišta, može se reći da se pod pojmom autoritarnosti može podrazumijevati sindrom ličnosti za koji je karakteristično da u svojim uvjerenjima, mišljenjem i ponašanju, ličnost poštuje moć subjekta moći, subordinaran odnos, i poslušnost prema subjektu moći, ali i dominaciju nad objektom moći. Zato je autoritarnost značajni psihološki mehanizam utemeljenja podaničkog mentaliteta, arogancije i bezobzirnog demonstriranja vlastite moći prema nižem autoritetu uz istovremenu servilnost prema višem autoritetu. Autoritarnost je složena psihička pojava koja se počinje stvarati u djetinjstvu i porodici kada roditelji ili vaspitači naglašavaju ulogu vaspitne obaveze i slijepe poslušnosti odnoseći se prema djeci kruto, strogo, disciplinovano i rigidno. Ono što će se kasnije u društvu dešavati samo je nastavak autoritarnog odnosa iz porodice, primarnih društvenih grupa i vaspitnih institucija. Društva su najčešće utemeljena na autoritarnoj društvenoj klimi i autoritarnim vrijednostima kao što su: prijetnja, prisila, pritisci, progoni i izopštavanje.

Psihološka i psihoanalitička istraživanja autoritarnih ličnosti značajno su uticala na daljnja istraživanja složene strukture ličnosti te su, u tom smislu, uticala na oblikovanje različitih teorija ličnosti. Naznaka o tipovima ličnosti pokazuje određene razlike između ljudi, a naznaka o teorijama ličnosti govori o tome što je bitno za formiranje ličnosti: da li iracionalni, nagonski strukturalni elementi ličnosti, ili racionalni, socijalizacijski i društveni elementi. Da li je ličnost nešto što je stvoreno rođenjem, da li je to nešto što je stvoreno u prvim godinama razvoja ili je nešto što se stvara i razvija tokom čitavog života - pitanje je na koje će pokušati odgovoriti i rasprava o pojedinim teorijama ličnosti.

TEORIJE LIČNOSTI

Postoji više teorija ličnosti, od kojih ćemo one najznačajnije pomenuti i na ovom mjestu.1. Psihoanalitička teorija ličnosti je Frojdova teorija koja se suprotstavila isključivom

psihološkom istraživanju jednostavnih psihičkih elemenata iz kojih je struktuiran svjesni doživljaj. Frojd se suprotstavlja takvoj orijentaciji ističući da se pojedinac i njegovo ponašanje ne mogu objasniti svjesnim doživljajem jer je njegov psihički život nalik ledenom brijegu u moru čiji mali dio viri iznad površine a njegov veći dio nalazi se ispod nje. Frojd smatra da je psihički dio samo u manjem dijelu u domenu svjesnog a da je veći dio nesvjestan; velika masa psihičkih procesa upravo pripada području nesvjesnog gdje se nalaze

25

pokretačke snage i motivi ljudskih postupaka, potisnute želje i misli, ideje i predstave. Prema Frojdovom mišljenju, upravo ovaj nesvjesni dio upravlja čovjekovim postupcima i ponašanjem. Frojd je otkrio ono što se naziva nagonskim životom čovjeka i zato se može svrstati u naturalistički pravac: nije razum taj koji uvijek upravlja našim ponašanjem i zato čovjek nije isključivo racionalno biće; čovjekovo ponašanje je određeno iracionalnim impulsima i duboko ukorijenjenim nagonima. Naime, već od samog rođenja mi zadovoljavamo naše fizičke i psihičke potrebe: za dojenjem, jelom i pićem, mokrenjem, toplotom, fizičkom blizinom, i slično. I to činimo zahvaljujući "principu nagona", odnosno "principu zadovoljstva" koji se nalazi u nama.

Prema Frojdu Id je podsvjesni "rezervoar instinkata", odnosno "kotao pun uzavrelih uzbuđenja" koji stalno nastaje da se zadovolje. Ko "neukroćena strast", Id je primitivna, infantilna, iracionalna i asocijalna dimenzija ljudskog bića koja ne pozna moral, vrijednosti i svijest o dobru i zlu. To je čudna sila koja se rukovodi "principom zadovoljstva" a ne "principom realnosti" i zato se ni na šta ne obazire osim da napetost razriješi kroz seksualno rasterećenje, smanjenje bola ili prestanak gladi. Kada Id ne uspije da zadovolji svoju energiju, ljudi su nervozni, ljuti, nesretni, nezadovoljni i frustrirani. Zadovoljenje Ida vodi našem zadovoljstvu, ali njegovo potpuno zadovoljenje je pogubno za civilizovani život. Objašnjavajući strukturu ličnosti, Frojd ističe da instinkti i nasljedni sadržaji čine sastavni dio ličnosti koje naziva Id (ono) a koji predstavlja taj "princip zadovoljstva", odnosno "princip nagona" kao svojevrstan rezervoar cjelokupne psihičke energije i koji teži da po svaku cijenu postigne zadovoljenje svojih nagona i instinkata. Ali, zadovoljenje nagona i instinkata se ne može u potpunosti i lako ostvariti jer ljudi žive u sredini u kojoj egoističko i nezaježljivo zadovoljavanje nagona izaziva reakcije osude i prezira te sankcije prema takvim osobama. Tako "princip zadovoljstva" prilagođavamo "principu realnosti" i izgrađujemo naše ja (ego). A, ono što ne želimo, ne smijemo i ne možemo ostvariti, mi - potiskujemo.

Upravo, zato ego (ja) vodi računa o realnosti u kojoj se čovjek nalazi i koji dopušta da se zadovolje oni nagoni koji su u toj realnosti dozvoljeni. “Ego je razuman sluga jednog nerazumnog silovitog gospodara”, Frojdov je stav koji govori da “ego” odlučuje šta će se nešto izvršiti od onoga šta “id” hoće. Treći strukturalni dio ličnosti koji Frojd naziva super-ego” (nad-ja) predstavlja izraz principa, normi, kodeksa i moralnih propisa, normi i zahtjeva okoline i onog što u procesu socijalizacije pojedinac usvaja vaspitanjem i obrazovanjem kroz različite metode i postupke: introjekcije, identifikacije, imitacije, uslovljavanja, itd. Mi znamo da nešto "ne smijemo učiniti", da je "to sramota" ili "da je to nedopustivo" te da će izazvati osudu okoline. Ono što Frojd naziva i određuje kao "nad-ja" ili "super-ego", može se odrediti kao neka vrsta naše savjesti. Upravo, ovaj "nad-ja" nas obavještava kada su naše želje "ružne", "neprihvatljive", "nedopustive" i "prljave". A to se odnosi na čovjekove erotske i seksualna želje. I kao i druge, i ove želje se prema njegovom mišljenju, pojavljuju već u ranom djetinjstvu. Možemo vidjeti kako se već u ranom djetinjstvu mala djeca igraju sa svojim polnim organima i seksualnošću i kako roditelji govore "Fuj" ili "Ne smiješ to raditi" i dijete najčešće kažnjavaju za to. Tako nastaje osjećaj krivice koji će mnogi ljudi osjećati i kasnije u svome "nad-ja" kada god je nešto u vezi sa polnim organima i seksualnošću. Iako su seksualne želje i potrebe prirodne i veoma važne u razvoju osoba, one osjećajem stida i krivice potiskuju njihovo značenje i tako zapadaju u neurotično stanje sukoba između želja, s jedne strane, i osjećanja krivice, s druge strane.

Frojd posebno naglašava da između “ida”, “ega” i “super-ega” često dolazi do sukoba te da prilikom svakog sukoba ličnost postaje nesigurna, strašljiva i anksiozna, a u situaciji snažnijeg sukoba neurotična. Da bi pojam potiskivanja i neuroze bio jasniji, evo primjera koji Frojd navodi iz svog psihijatrijskog života. Jedna pacijentkinja je bila tajno zaljubljena u svoga zeta. Kada je sestra umrla, ona je pomislila da je to trenutak da se on njome oženi. Ali, ta je njena misao bila u sukobu sa njenim "nad-ja"; misao je bila neprihvatljiva i ona ju je - potisnula, odnosno gurnula u dubinu nesvjesnoga u sebi. "Ta mlada djevojka se, piše Frojd, razboljela i pokazala ozbiljne simptome histerije, a kad sam je primio na liječenje, pokazalo se da je temeljito zaboravila tu scenu kraj sestrinog kreveta i ružnu, samoživu želju koja se pojavila u njoj. Ali, tokom liječenja se sjetila, kroz najjače duhovno uzbuđenja reprodukovala patogeni trenutak i ozdravila kroz tu terapiju". Tako je Frojd došao do zaključka da čovjekova svijest predstavlja samo mali dio ljudskog duha te da je ona kao mali dio ledenog brijega kojeg vidimo iznad površine. Ispod te površine, odnosno ispod naše svijesti nalazi se ono podsvjesno ili predsvjesno. Ono se u nama nalazi, ali smo ga zaboravili i ne možemo ga se sjetiti. Mi u našoj svijesti ne držimo sva naša iskustva, neka koja su nam "neprijatna", "ružna" ili "odvratna" mi potiskujemo jer su neprihvatljiva za našu svijest ili naše "nad-ja". To

26

je nešto što postoji kod "zdravih" i "normalnih" osoba, ali to je i ono što kod nekih osoba dovodi do povećanih psihičkih napetosti i tegoba i mada to potiskuju, ipak kod njih izaziva nervozu.

Frojdizam i psihoanaliza su se nalazili u direktnoj suprotnosti sa marksizmom i marksističkim objašnjenjem položaja ličnosti u društvu. Frojdizam i psihoanaliza su nastojali da izvedu revoluciju u dušama i mentalitetu ljudi, a marksizam da izgradi državu revolucionarne vlasti. U tom smislu su frojdizam i psihoanaliza ušli u medicinske, akademske i druge institucije društva i tumačeni su kao pokreti eksplozije želja i zadovoljstva , upravo onih istih koji su tokom rata i u poratnom dobu potiskivani i odricani. Evo kako ovu eksploziju ''individualnog oslobođenja'' potiskivanih želja a seksualnih naročito, objašnjava jedan teoretičar: ''Naša zapadna društva su postigla dovoljnu visinu tehničkog razvoja, pa zato više nisu potrebni napori i odricanja (potiskivanja). Došlo je vrijeme odmora, uživanja, naslade, prijateljstva. Tu lekciju prenose njemački studenti pariskim studentima i tako se ona javlja kao glad i poruka u eksploziji Maja '68. - 'uživajte bez suzdržavanja, slobodno'!''

Bilo je to shvaćeno kao poruka frojdizma i psihoanalize, te će se u tom smislu razviti i ideja ''orgazmičke revolucije'' (''seksualne revolucije''), odnosno ideja seksualne slobode i nepotiskivanja želja. Tako će ova plima emancipacije i oslobođenja od normi šezdesetih godina XX vijeka doći u sukob sa građanskim moralom i religijom jer će opravdati bračne razvode i dječije sukobe sa roditeljima u porodici. Tako interpretirani, frojdizam i psihoanaliza će odbaciti predstave, slike i pojmove žrtve, asketizma i puritanizma, odricanja i moralnog čistunstva, požrtvovanja i samoodricanja. "Sada je sve bilo dopušteno'' i ''što da ne bude'' - kako se govorilo. I desilo se da muževi masovno napuštaju žene a žene muževe, a da djeca jedva čekaju da im roditelji umru pa da se ''oslobode''. Tako se opšta nemoralnost proglašavala ''nemoralnošću'' i tražila svoje opravdanje u nauci: psihoanalizi. Time se pokazalo da su ljudi u frojdizmu i psihoanalizi tražili ''dobre savjete'' za oslobođenje od svoje napetosti u školi, braku, porodici i društvu, čime je započeo period postojanja ''postmodernog društva'' u kojem će dotadašnji autoriteti (Oca, Muža, Porodice, Škole, Šefa i Preduzeća) izgubiti svoju vrijednost.

2. Personalitička teorija ličnosti - teorija crta ličnosti je Olportova teorija koja ličnost definiše kao dinamičku organizaciju unutar pojedinca onih psihofizičkih sistema koji određuju njegovo karakteristično ponašanje i mišljenje. Ličnost, dakle, nije statička struktura već dinamička organizacija koja se relativno stalno mijenja; ona je organizacija relativno trajnih opštih osobina ili crta ličnosti. Crte ličnosti (ambicioznost, upornost, poštenje) su psihološka osnova strukture ličnosti koje daju osobeni karakter ličnosti pojedinaca.

3. Teorija težnje za savršenstvom (superiornošću) je Adlerova teorija u kojoj naglašava da je prvi izvor čovjekove motivacije urođena težnja za savršenstvom (superiornošću) te da je glavni cilj života – usavršavanje. Pravci kojima se osoba orijentiše ka savršenstvu nazivaju se kompenzacijama. Adler smatra da svaka osoba postaje vrlo rano u djetinjstvu svjesna svoje slabosti ili nedostatka te da uočavanjem manje vrijednosti angažuje težnju za nadvladavanjem ili kompenzacijom nesavršenstva. Kompenzacija može imati direktne oblike: dijete koje muca i koje zbog toga doživljava neprijatnosti da savlada svoj nedostatak postajući rječit: “govornik-Demosten”; ili može imati indirektne oblike: dijete sa tjelesnim nedostacima može da se posveti idejama; priprosta djevojka može postati uspješna poslovna ličnost; ponižena osoba u “građanskom životu” može postati hrabra i cijenjena ličnost u ratu. Razvoj ličnosti nije ništa drugo do neprekidan proces reakcije na manju vrijednost – stvarnu ili fiktivnu. I upravo zato što se manja vrijednost može javiti u mnogo oblika, zato težnja za superiornošću ima neiscrpnu pogonsku moć – Adlerova je tvrdnja koja se nesumnjivo pokazala posebno tačnom i u objašnjenju psihosocijalne strukture totalitarnih pokreta.

4. Teorija osnovne strijepnje (anksioznosti) je Hornajeva teorija koja je nastala opisima “neurotične ličnosti našeg doba”. U ovoj teoriji ličnosti Hornaj polazi od pojma temeljnog straha. Smatra da su poremećaji odnosa između roditelja i djece – manifestovani u obliku ravnodušnosti, nepravde i zanemarivanja – upravo doprinose stvaranju straha. U tom slučaju dijete se u takvim odnosima i situacijama osjeća izolovano i na njih reaguje na različite načine: agresijom, kako bi se osvetilo; uslužnošću, da bi ponovo zadobilo naklonost, i slično. Takve reakcije u djetetovoj duši mogu biti sastavni dio njegovog karaktera koje Hornaj definiše kao potrebe neurotskog karaktera, upravo zato što predstavljaju nastojanje da se riješi problem, ali to rješavanje nije dovoljno realno i racionalno.

Hornaj ističe da osnova strepnja potiče iz bilo čega što dijete čini nesigurnim (dominacije roditelja, previsokih zahtijeva i očekivanja, nedosljednih postupaka, ravnodušnih odnosa). Protiv strepnje se dijete

27

počinje boriti tako što se prilagođava na različite načine a uglavnom iracionalnim postupcima. Ukoliko je strepnja jaka i dugotrajna, onda se te metode prilagođavanja uobličavaju u postojane motivacione obrasce i javljaju u vidu “neurotičnih potreba” pod kojima podrazumijeva potrebe koje su neumjerene, nezasite i nerealne kao, na primjer: za naklonošću i odobravanjem; za moći; za perfekcijom; za nekim na koga će se osloniti; za svođenje života u okvire užih granica; za iskorištavanjem drugih; za povlađivanjem; za ugledom; za divljanjem; za ličnim uspjehom; za samodovoljnošću i nezavisnošću; za savršenstvom i nepovredivošću.

Hornaj smatra da ove potrebe mogu postojati kod svake osobe i da su one čak i poželjne. Međutim, ukoliko one zagospodare osobom, onda one postaju neurotičarskim. One tada ometaju prilagođavanje životu i zato što su mnoge od njih neuspješne, one neminovno izazivaju sukob. Hornaj smatra da osnovna strepnja, “neurotičarske potrebe” i sukobi kojima oni vode nisu biološkog (instinktivnog) već društvenog porijekla: proističu iz poremećaja u razvoju dječijeg iskustva pod uticajem kulture. Neurotske potrebe stvaraju unutrašnje konflikte koje osoba može realno prevladati ako spozna ljubav i ako stekne povjerenje okoline.

5. Teorija bjekstva od slobode je Fromova teorija koja je djelimično slična Hornajevoj teoriji jer i From smatra da je ličnost proizvod društvenih uslova pod kojima ne podrazumijeva, kao što to Hornajeva čini, pretežno porodične uslove nego cjelokupne društvene odnose koji svojim uticajem oblikuju ličnost. From ističe da se dijete tokom svog razvoja postepeno osobađa roditeljske kontrole koje nameću primarne grupe. Ta novostečena sloboda može kod njega da stvori usamljenost i strah koji će ga emocionalno izdvojiti iz svijeta. Tada je dijete prinuđeno da “bježi od slobode” nastojeći da vrati svoju bezbjednost tražeći nove djelotvorne odnose sa drugim ljudima i grupama. A, s druge strane, ono može pokušati da ponovo stekne osjećanje sigurnosti potčinjavanjem autoritetu i neumjerenim usaglašavanjem sa društvenim propisima. Da li će potraga za bezbjednošću i sigurnošću imati negativne ili pozitivne posljedice, zavisi od prirode samog društva. Svako društvo stvara poseban tip ličnosti koja mu je potreban, odnosno stvara poseban karakter ličnosti.

From smatra da suštinu ličnosti čini karakter koji je određen kako individualnom, fizičkom, konstitucijom i temperamentom kao karakterističnim načinom reagovanja pojedinca, tako i ukupnošću društvenih i kulturnih uticaja kojima se osoba prilagođava a proces njenog prilagođavanja društvenim uslovima zapravo je proces formiranja ličnosti. Međutim, postoje dva tipa ili dvije vrste karaktera:

individualni, i društveni.

Individualni karakter se sastoji od osobina po kojima se jedna ličnost razlikuje od drugih u istom društvu i u istoj kulturi.

Društveni karakter se sastoji od “prosječnog karaktera” ili presjeka pojedinačnih karaktera zajedničkih većini pripadnika jednog društva. Društveni karakter proizilazi iz “dinamičkog prilagođavanja ljudske prirode društvenoj strukturi” te se njegova funkcija može posmatrati kako sa stanovišta pojedinca tako i sa stanovišta društva. Ako se individualni karakter više izjednačava sa društvenim, ako individualni nagoni osobu tjeraju da čini ono što je nužno i poželjno u datim društvenim uslovima, onda će mu on omogućiti uspjeh, status, egzistenciju, opstanak. Neće biti proganjana i iz društvene i političke zajednice ekskomunicirana. Ako se društveni karakter posmatra sa stanovišta društvenog poretka, onda se može reći da je on neophodan mehanizam njegovog funkcionisanja upravo zato što “internalizuje spoljašnje potrebe, te tako ljudsku snagu upreže u izvršavanje zadataka datog ekonomskog i društvenog sistema''.

6.Teorija međuljudskih odnosa je Salivanova teorija prema kojoj je ličnost shvaćena kao relativno postojan obrazac ponovljenih međuljudskih situacija koje odlikuju čovjekovo življenje. Ne postoji ličnost izvan odnosa među ljudima; sve što je ljudsko, djelo je i rezultat individualne i društvene interakcije. Ličnost nije uspostavljena u ranom djetinjstvu kao što je Frojd mislio nego se neprekidno uspostavlja, formira i razvija kroz nove vidove međuljudskih situacija i odnosa.

7.Teorija aktualizacije ličnosti je teorija koju iznosi Abraham Maslov mada sam pojam “aktualizacije ličnosti” potiče od psihijatra Karla Junga koji je smatrao da postoji osnovna težnja ka potpunijoj realizaciji sopstvenih mogućnosti. Takođe, ovom pojmu pridaje značajnu važnost i Alfred Adler koji je pod njim podrazumijevao težnju za savršenom (superiornošću), odnosno usmjerenost ka usavršavanju ličnosti. Takođe, ovom pojmu “aktualizacije ličnosti”, koji dovodi u odnos sa fenomenom potreba, pridaje bitno značenje i Abraham Maslov. Fenomen aktualizacije ličnosti Maslov dovodi u vezu sa čovjekovim potrebama i motivima. Maslov razmatra pet nivoa potreba, počev od “nižih” ka “višim”: fiziološke potrebe

28

(zadovoljenje gladi, žeđi); potrebe za sigurnošću (bezbjednost, red, postojanost); potrebe za pripadanjem i ljubavlju (za naklonošću, identifikacijom); potrebe za poštovanjem (za ugledom, uspjehom, samopoštovanjem), i potreba za aktualizacijom ličnosti.

Prema Maslovljevom mišljenju, ukoliko se potrebe ne zadovoljavaju, dolazi do poremećaja “prirodnog” razvoja. “Prirodan” tok razvoja obuhvata postepeno “nicanje” suštinskih potreba i njihovo zadovoljavanje. Najpovoljnija društvena sredina je ona koja omogućava zadovoljavanje svakog nivoa potreba, odnosno koja omogućava da osoba ne bude pod vlašću nižih potreba, ona koja omogućava slobodnu aktualizaciju ličnosti. Doista, mali broj osoba je dostigao punu aktualizaciju ličnosti a na osnovu istraživanja nekih istorijskih ličnosti koje se ističu i po svojoj aktualizaciji ličnosti (Betoven, Linkoln, Ajnštajn, Švajcer), Maslov izdvaja karakteristike za koje smatra da predstavljaju zajedničke odlike ličnosti koje su dostigle svoju aktualizaciju: realističko opažanje svijeta; prihvatanje sebe sama, drugih iz svijeta kakvi jesu; neusiljenost ponašanja i unutrašnjeg preživljavanja; usredsređenost na probleme prije nego na sebe samog; sposobnost da se izdvoji; nezavisnost i samodovoljnost; svježina procjenjivanja ljudi i stvari; sklonost ka dubokim mističkim doživljajima; identifikovanje s ljudskom rasom; duboki emocionalni odnosi s malim krugom prijatelja; demokratski stavovi i vrijednosti; sposobnost da se razlikuju sredstva od ciljeva; filozofski prije no neprijateljski smisao za humor; stvaralaštvo; otpor prema konformizmu.

* Većina ovih teorija je monistički profilisana jer u prvi plan ističu jedan faktor koji predominantno

utiče na razvoj ličnosti (kao, na primjer, libido, težnju za savršenstvom, osnovnu strepnju). Teorije koje u prvi plan ističu ulogu više faktora nazivaju se pluralističkim teorijama. Ali, i jedne i druge, imaju i zajedničke karakteristike.

Nijedna od teorija ličnosti ne može u cjelini biti opšteprihvaćenom teorijom, jer nije toliko obuhvatna da bi mogla da prekrije složeno područje koje se naziva čovjekovom ličnošću. Ali, svaka od tih teorija je značajna jer doprinosi boljem razumijevanju psihološkog, antropološkog i sociološkog fenomena ličnosti pa i onih fenomena s kojima su čovjek i ličnost povezani: agresijom, nasiljem, konfliktima, politikom i ratom, tj. socijalno-patološkim pa i psihopatološkim fenomenima.

3. KONFLIKTNA LIČNOST

________________________________________________________________________________

KONFLIKTIKonflikti I njihovi uzrociKonflikti motivaKonflikti uloga

FRUSTRACIJEKonflikti, frustracije I frustracione preprekePrepreke I načini ponašanja ličnostiPodručja ispoljavanja frustracijaReagovanja na frustracijeDobre I loše posljedice frustracijeNačini odbrane ličnosti

_______________________________________________________________________________

Ljudi svakodnevno žive u komplikovanim uslovima koji predstavljaju prepreku u saradnji i sporazumijevanju: između njih se pojavljuju sukobi, konflikti, stanja nerazumijevanja i otuđenosti. Sam život

29

je prebogat otuđenim i konfliktnim situacija i pokazuje ogroman broj primjera različitih vrsta, oblika i manifestacija konflikata, frustracija i otuđenja, upravo zato što je i sam takav.

U svim kulturama se nalaze određene teškoće koje se ispoljavaju kao konflikti u životu svakog pojedinca, često se nagomilavaju I dovode do straha, anksioznosti, depresija I neuroza. Razlike u civilizacijama stvaraju razlike u neurozama. Ljudi su konstruktivni, ali postaju destruktivni kada kulturne I civilizacijske poteškoće I teškoće međuljudskih odnosa, sprečavaju prirodan razvoj njihove ličnosti, a harmonična integracija fizičkih I intelektualnih elemenata ličnosti je pretpostavka unutrašnjeg jedinstva ličnosti, njene prilagodljivosti sredini I uspostavljanja skladnog odnosa sa ljudima.

1. KONFLIKTI

Čovjekovi unutrašnji sukobi ili konflikti predstavljaju sastavni dio njegovih duševnih doživljaja. Od djetinjstva mi učimo da ih pozitivno i produktivno rješavamo kako nas ne bi odveli u neurotizirajuće stanje. Okolina koja onemogućava njihovo rješavanje jeste neurotizirajuća, frustraciona i otuđujuća.

Konflikti i njihovi uzroci

Pod pojmom konflikta podrazumijeva se sukob između dva ili više neudruživih procesa ili stanja, želja i motiva, nagona i htijenja, interesa i namjera, odnosno, podrazumijeva se stanje nezadovoljstva, napetosti i emocionalne neuravnoteženosti koje se pojavljuje kao posljedica postojanja sukoba između različitih interesa, motiva, želja, htijenja i namjera.

Pod ovim pojmom može da se podrazumijeva i situacija u kojoj se čovjek nalazi kada se nađe u dilemi koje od tih motiva, želja, interesa ili namjera treba da zadovolji, mada je sveukupno njihovo zadovoljenje veoma važno.

Konflikt je složena pojava koja ima i svoje odgovarajuće uzroke a oni mogu biti: unutrašnji i spoljnji. Unutrašnji uzroci su oni uzroci konflikta koji proizlaze iz emocionalne, karakterne i uopšte psihičke strukture ličnosti, na osnovu koje ličnost reaguje na uticaje i poticaje okoline, kao i na sopstvene nagonske poticaje. Na primjer, student nema dovoljno intelektualnih sposobnosti da završi studije, te pod pritiskom porodice, zapada u konfliktnu situaciju. Ili, sportista nema psihomotoričke sposobnosti za bavljenje određenim sportom. Ili, osobe nemaju dovoljnu obrazovanost da bi se mogle uključiti u neko njima neophodno i važno društvo. Spoljnji uzroci konflikta su oni uzroci koji proizlaze iz spoljnjih uslova i okoline, te društvenih odnosa u kojima ljudi žive. Na primjer, od osobe koja pripada ''gornjim'' slojevima, traži se i očekuje da završi studij.

Konflikt je takva pojava koja se može manifestovati kao: konflikt motiva, i konflikt uloga.

Konflikti motiva

Konflikt motiva je takav vid manifestacije konflikta koji se pojavljuje kao posljedica sukoba ili nezadovoljavanja svih motiva koji su trenutno prisutni. Posebno se izdvajaju četiri oblika konflikata motiva:

prijatnost nasuprot kazni; lična dobit nasuprot principa; uspjeh nasuprot neuspjeha; nezavisnost nasuprot pripadanja.

Kada je riječ o konflikta motiva poznatim pod nazivom prijatnosti nasuprot kazni, onda je riječ o sukobu između ''principa zadovoljstva'' i ''principa realnosti'' (prijatnosti nasuprot kazni): osobu pokreću impulsi koje društvo nastoji da kontroliše i prigušuje. Pojedinac može da ima želju za zabranjenim seksom, seksualnom nastranošću, kriminalom, agresijom, nasiljem i ubijanjem, dakle, može imati individualnu potrebu i želju (''prijatnost'') za pojavama koje su izložene zabranama i kaznama (''kazna'') kojima društvo nastoji da očuva sebe, svoje pripadnike i svoje običaje. Rezultat takvog sukoba između individualne želje i

30

realnosti, zadovoljstva, odnosno prijatnosti i kazne, je konflikt. Živeći u društvu sa drugim ljudima, pojedinac doživljava mnogobrojne konflikte koji nastaju kao rezultat sukoba između njegovih želja i njegovog straha od društvene kritike i kazne. Muškarac ili žena mogu imati želju za vanbračnim vezama, ili, recimo, na sportskom području, trener može da ima emocionalne i seksualne želje i aspiracije (''prijatnost''; ''princip zadovoljstva'') prema nekoj sportistkinji svoga kluba, ali se boji reakcije okoline (''kazna''; ''princip realnosti''). Ili, obrnuto. Neki sportista želi da omalovažava i dovodi u pitanje stručni rad trenera; student ima psihološku potrebu i želju da ismije i ponizi profesorovo predavanje, ili da iskaže svoje nezadovoljstvo prema njemu. I sve to znači da se svi boje da ispolje svoje motive, namjere, želje ili htijenja ( ''princip zadovoljstva'', ''prijatnost''), s obzirom na moguće sankcije (''princip realnosti'', ''kazna'') koje bi mogle da se ostvare.

Drugi oblik konflikata motiva - lična dobit nasuprot principa - javlja se onda kada su društveni standardi dobro "internalizovani" u vidu moralnih i etičkih principa neke osobe, te kada se javljaju konflikti između njenih želja za ličnom dobiti i potrebe da se izbjegnu osjećanja prestupa, osjećanja da se krše principi i da se poremećuje oformljeno mišljenje koje se ima o sebi. Ljekar koji ima privatnu ordinaciju može da se nađe u ovoj ambivalentnoj poziciji koja pokazuje sukob između saosjećanja i brige za zdravlje pacijenta i želje za što većom zaradom. Poslovan čovjek želi da brzo stekne novac, ali osjeća da bi posao bio etički neispravan; djevojka želi da ima predbračne odnose ali se taj čin smatra grešnim u okviru tradicionalnih obrazaca života. Igrač se nalazi u konfliktnoj situaciji između novčane ponude da učestvuje u ''lažiranju'' utakmice i etičkih principa koji ga ''upozoravaju'' na moguće posljedice tog postupka, itd.

Treći oblik konflikta motiva - uspjeh nasuprot strahu od neuspjeha - je oblik konflikta koji se javlja kao posljedica želje za uspjehom i straha od neuspjeha, što bi za posljedicu imalo gubitak samopoštovanja i dostojanstva. Čovjek želi da napreduje, ili da završi studije, ali osjeća da su njegove moći i sposobnosti nedovoljni da to učini te se kao posljedica takvog konflikta mogu javiti osjećanja prezira, gađenja, pretjerane kritike i samoponižavanja. Na isti način, rascijepljen između želje za uspjehom i strahom od neuspjeha, može da razmišlja učenik, sportista, trener i bilo ko drugi ko želi uspjeh u nekom poslu a boji se neuspjeha.

Četvrti oblik konflikta motiva - nezavisnost nasuprot pripadanju - je oblik konflikta koji se javlja kao posljedica sukoba između želje za nezavisnošću i autonomnošću i potrebe kao i nužnosti da bude član neke grupe. Pojedinac odbija da pristupi vladajućoj političkoj partiji koja, na primjer, njegovo odbijanje kažnjava gubitkom posla, građanskih prava, prijetnjama, progonima i ugrožavanjem njegove fizičke egzistencije. Dijete u porodici želi veću samostalnost, ali roditelji to ne dopuštaju (npr. u izrazima kao što su: "ako misliš da sam odlučuješ, onda se osamostali"). Supruga u braku želi veću samostalnost, ali muž to ne dopušta, ili obratno. Djevojka koja se zabavlja želi prisne i neposredne odnose i kontakte sa drugim muškarcima, ali se njen mladić suprotstavlja njenom motivu i njenoj želji. Sportista želi da bude samostalan i nezavisan, mada mu to organizacija sportskog kluba i sportske igre ne dopušta. Ili, trener u odnosu na upravu kluba. Ponekad potreba za samostalnošću dovodi do egoističnog ponašanja pojedinca i njegovog izbacivanja iz grupe; ponekad je, opet, sklonost grupi toliko snažna da se gube lična autonomija i samostalnost.

Pored prethodnih oblika konflikata motiva, mogu se pomenuti i drugi oblici. Kao, na primjer, konflikt motiva pri radu koji se javlja kao posljedica sukoba između želje za egzistencijalnom sigurnošću i statusom, i nemogućnošću da se oni ostvare kroz neki posao ili aktivnost. Neki posao može da obezbijedi bolju egzistenciju i profesionalni status, ali i da ugrožava zdravlje osobe. Takođe, ovaj konflikt se može izraziti i kao posljedica sukoba između čovjekove potrebe, želje i motiva da se potvrdi kao stvaralačko biće i stereotipnog, dosadnog i otuđenog rada koji onemogućava stvaralačku potvrdu osobe. A može se ovaj konflikt izraziti i kao posljedica čovjekove potrebe za komunikacijom i interakcijom i radnih uslova u kojima je čovjek izolovan i usamljen, itd.

Konflikti uloga

Osobenost i suština društvenog života je nužnost usklađivanja različitih uloga, ali je proces prilagođavanja i usklađivanja uloga, veoma konfliktan.

31

Često je izvor konflikta uloga prisutan u neskladu između zahtijeva između uloge i sposobnosti osobe da je ostvari. Dijete inteligentnih osoba može biti prosječne inteligencije kojom ne može ispuniti "ulogu" koju od njega roditelji očekuju (recimo, ulogu pravnika, sudije ili advokata, ulogu obrazovane i uspješne osobe i osobe ''od karijere''). Ili, student ne može da ispuni pretpostavljenu ulogu kandidata za završavanje studija, a sportista ulogu vrhunskog sportiste jer im to njihove sposobnosti ne dopuštaju odnosno onemogućavaju.

Konflikt uloga se može javiti i u obliku koji se naziva konfliktom raznih uloga. Zapravo, to je najčešći oblik konflikta koji proizlazi iz zahtjeva za istovremenim uklapanjem u mnogo različitih uloga. Kao primjer za ilustraciju može poslužiti konflikt koji proizlazi iz činjenice da učitelj, nastavnik ili profesor u razredu ima svoje dijete, te da u razredu osjeća konflikt između uloge nastavnika i uloge roditelja. Ili, teolog koji mora da propagira ljubav, praštanje i milosrđe istovremeno blagoslovi vojnike koji idu u rat. Ili, zaposlena žena teško može da uspješno igra ulogu majke svoje djece, supruge, domaćice, sestre, komšinice, rođake, poslovne žene, itd. Takođe, konflikt se može pojaviti i kao posljedica njene želje za nezavisnošću i uloge koju ima kao majka i supruga. Ili, konflikt nastaje u situacijama u kojima student ima razne i mnogobrojne uloge koje je teško usklađivati.

Može se govoriti i o konfliktu oko centralne uloge. Centralna uloga je uloga koja predstavlja psihološku i socijalnu osovinu oko koje se grupišu ostale uloge a najčešće je povezana sa zvanjem koje neko u društvu obavlja. Konflikt je upravo rezultat "nesporazuma" između pojedinaca i društvene sredine oko izbora njegove centralne uloge. Npr. neko odabere ulogu velikog ljubavnika zanemarujući sve ostale uloge koje su vezane za njegovo zvanje i zanimanje što ga, nužno, dovodi do sukoba s okolinom i pada njegovog statusa. Ili, student svoju centralnu ulogu studenta pretvara u ''gluvarenje''. Ili, sportista odabere neku drugu ulogu (kockara, alkoholičara, pušača, zavodnika i avanturiste) zanemarujući svoju centralnu ulogu sportiste.

Konflikt se može javiti i kao posljedica postojanja difuznih uloga koje sprečavaju formiranje postojanog i čvrstog identiteta ličnosti. Naučnici opisuju proces formiranje identiteta ličnosti kao proces u kome se različite uloge, sa kojima se adolescent identifikuje, postepeno usklađuju i organizuju tako da se postigne konkretan sklop vrijednosti, motiva, sposobnosti i temperamenta. Sa takvom organizacijom osoba izgrađuje svoj sopstveni identitet, postaje sopstvena ličnost koja, sada, nailazi na problem očuvanja sopstvenog identiteta u situaciji kada se adolescent približava stanju i dobu odrasle osobe.

Konačno, treba pomenuti još jedan konflikt socijalnih uloga –- "socijalne hibride". Ovo je pojam koji služi kao oznaka za osobe koje sudjeluju u dvije ili više kultura i socijalnih sredina. Evo jednog u literaturi često pominjanog primjera sa Jevrejima: kada je Jevreju omogućeno da sudjeluje u kulturnom životu naroda u kojem živi, pojavljuje se novi tip ličnosti koji se naziva kulturni hibrid. A to je čovjek koji živi i nikada do kraja voljan da, čak ako mu je to i omogućeno, prekine sa svojom prošlošću i svojom tradicijom; on nije ni potpuno prihvaćen zbog različitih predrasuda u novoj zajednici dviju kultura i dvaju društava koji se nikada potpuno ne pokrivaju ili sjedinjuju. Zato je emancipovani Jevrej bio i jeste, istorijski i socijalni granični čovjek.

Ovo što se ističe za Jevreje istovremeno se odnosi i na pripadnike "mješovitih brakova", imigrante ili sportiste i sportske radnike u nekoj zemlji, i slične. Polazeći od pojma "kulturnog hibrida", može se govoriti o pojmu "socijalnog hibrida", tj. o pojmu pod kojim se podrazumijevaju osobe koje istovremeno sudjeluju u životu dviju ili više društvenih grupa te zato često usvajaju uloge i vrijednosti koje su različite, pa i suprotne, u zavisnosti od koje socijalne grupe potiču.

2. FRUSTRACIJE

Konflikti se pojavljuju kao posljedica postojanja određenih prepreka koje sprečavaju ostvarenje uloga, želja, zahtjeva, motiva, nagona, htijenja i interesa, i to u situaciji koja se naziva frustracionom situacijom. Frustraciona situacija za sportistu može biti sam sportski susret, odnosno mjesto odvijanja sportskog događaja, za studenta ispit, za vojnika vojnička disciplina i vojnički život, za profesora predavanje, itd. Sav život je prožet raznim frustracionim situacijama.

32

Konflikti, frustracije i frustracione prepreke

Ljudi ne zadovoljavaju lako svoje motive, interese i želje, i u svom životu često dolaze u situacije u kojima u potpunosti ne mogu da ih zadovolje te, tada, ulažu posebne napore da otklone smetnje njihovom zadovoljavanju.

Frustraciona situacija je situacija u kojoj se javlja frustracija, odnosno to je situacija u kojoj čovjek nailazi na određene prepreke, i zato je spriječena u zadovoljavanju onog što hoće I što želi; I nije u stanju da uskladi svoje uloge i zadovolji svoje motive, želje, prohtjeve i interese i zato zapada u stanje frustracije: frustracija je pojava sprečavanj I osujećivanja zadovoljavanja onoga što ljudi žele, to je psihičko stanje ili psihički doživljaj napetosti, treme, nelagode, nervoze i straha, doživljaj koji se javlja kad se naiđe na prepreku zadovoljenja motiva, želja, prohtjeva, nagona, interesa i sličnih poticaja, stimula i nadražaja.

Prepreke mogu biti: prirodne, socijalne i, psihičke. Pod prirodnim preprekama se podrazumijevaju prepreke koje poizilaze iz okvira geofizičke

sredine (klime, flore, faune, topografskih uslova) koja u većoj ili manjoj mjeri, pozitivno ili negativno, utiče na individualnu, kolektivnu i društvenu organizaciju života. Npr., pala je kiša koja je uprskala osjetljivu lijepu haljinu; živi se i stanuje daleko, što onemogućava aktivno bavljenje sportom. Ili, sportista želi da u pauzi između treninga, izvede djevojku u šetnju, ali je pala kiša i to spriječila; ili, otišao je na izlet, ali je zapadao snijeg i ne može da se vrati na vrijeme kako ne bi izgubio povjerenje ili naklonost trenera. Polazeći od prethodnih primjera, tako se može govoriti o postojanju objektivnih fizičkih prepreka ili barijera koje mogu uticati na stvaranje frustracije. Čovjek osjeti glad ili žeđ ali nema hrane ili vode da glad ili žeđ zadovolji (npr. u pustinji), ili nema dovoljno finansijskih sredstava za obezbjeđenje neophodne ishrane kako bi se bavio nekim sportom. Ili, sportista ne može da trenira zato što prirodne ili klimatske okolnosti to ne dopuštaju (npr. napadao je snijeg na teniski teren; plivač ne može plivati jer je zbog hladnoće ispuštena voda iz bazena, a zimskog bazena nema).

Pod socijalnim preprekama se podrazumijevaju one prepreke koji proizlaze iz okvira društvene sredine ili tzv. socijalnog miljea (pravnih i društvenih propisa, shvatanja ljudi, ekonomskih pretpostavki, društvenih predrasuda) i koje sprečavaju, onemogućavaju ili otežavaju zadovoljenje individualnih i kolektivnih interesa, motiva, želja i prohtjeva. Roditelji sinu zabranjuju da izabere određeno zanimanje ili da se oženi određenom djevojkom; zabranjuju mu da se bavi nekim sportom jer to ne dolikuje njihovom statusu; ljudi izbjegavaju kontakte sa ljudima drugih vjeroispovijesti, drugih nacionalnosti, zanimanja i statusa; osuđuju "miješane brakove", i slično. Ili, roditelji ''visokog statusa'' brane sinu da se bavi nekim za njih ''nedostojnim sportom'' (npr. fudbalom) kojim bi on želio da se bavi. Ili, ekonomske i finansijske prepreke (klub nema neophodnu sportsku infrastrukturu, tople svlačionice, tuševe, grijanje, opremu, i slično) onemogućavaju optimalno bavljenje sportom.

Pod psihičkim preprekama se podrazumijevaju interpersonalne i intrapersonalne prepreke koje se ne nalaze izvan ljudi već upravo prepreke koje se nalaze u samim ljudima. Riječ je o preprekama koje mogu biti uslovljene fizičkim nedostacima (nedovoljnim intelektualnim razvojem, neznanjem i neobrazovanošću); emocionalnim preprekama koje proizilaze iz temperamenta, emocionalnih nestabilnosti i kompleksa ljudi (posebno kompleksa inferiornosti i kompleksa krivice). Kada neko od sportista ima ovakve prepreke, jasno je da se ne može uklopiti u neku sportsku grupu, klub ili organizaciju. Temperament, stavovi, karakter, pa i fizički nedostaci (nagluvost, tjelesna konstitucija, i slično) mogu biti prepreke koje onemogućavaju neophodnu integraciju sportiste. Na primjer, sportista želi da napreduje u sportu, ali za to nema dovoljno individualnih sposobnosti, fizički je nespretan (''loš materijal"), psihički rastresen. I na emocionalnom polju mogu da se jave prepreke: na primjer, zbog straha od povrede sportista ne smije da izvede određene aktivnosti (recimo, fudbaler nije smio da udari loptu glavom u situaciji koja je ''mirisala na gol'', jer se prepao da će se povrijediti).

Ljudi se međusobno razlikuju prema uspješnosti rješavanja problema: neki za najmanji neuspjeh (npr. studiranja) postaju obeshrabreni, ljudi, bijesni, nervozni ili neurotični; neki opet pojačavaju napore kako bi ostvarili postavljene ciljeve. Otpornost prema neuspjehu naziva se frustracionom tolerancijom, odnosno podnošenjem ili tolerisanjem frustracije. Upravo, u ovom smislu odnošenja prema postavljenim ciljevima može se reći da su neki ljudi frustraciono tolerantni, jer lakše podnose ometanje I sprečavanje

33

ostvarenja postavljenih ciljeva, dok su drugi frustraciono netolerantni jer im svaka smetnja u ostvarenju postavljenih ciljeva izaziva obeshrabrenje, potištenost pa i agresivnost.

Prepreke i načini ponašanja ličnosti

Naznačene prepreke utiču na načine ponašanja osobe a, u krajnjoj liniji, postoje dva načina ponašanja:

prilagođeno ponašanje koje se zasniva na razmišljanju o preprekama, motivima i situacijama koje onemogućavaju ostvarenje motiva, i zato ovo ponašanje ne mora da završi u frustracijama. Npr. nedolazak djevojke na zakazani sastanak mladića navodi da ide na neku zabavu gdje će naći drugu djevojku; članstvo u nekoj ne baš željnoj političkoj partiji ostvaruje neku dobit a prekid sa internacionalnim ubjeđenjima i prelaz na nacionalnu identifikaciju i priklanjanje nacionalnoj grupi obezbjeđuje materijalni, a u ratnim okolnostima, i fizički opstanak, itd;

suprotno ovom obliku je neprilagođeno ponašanje, odnosno, takvo ponašanje koje se temelji na snažnim emocionalnim reakcijama i nedovoljnom ili onemogućenom razmišljanju o preprekama i situacijama koje onemogućavaju ostvarenje motiva, interesa, želja i prohtjeva pojedinca. U našim prethodnim primjerima, nedolazak djevojke na zakazani sastanak mladića navodi na patnju, frustraciju i nesposobnost da izađe iz prethodne frustracione situacije koja se doživljava potpuno nesnošljivom, nepromjenljivom, "teškom" i zatvorenom, isto kao što neučlanjenje u neželjenu političku partiju ili nepriklanjanje nacionalnoj grupi u određenim okolnostima može da pojedincima donese više problema, veći nivo frustracije i patnje nego u suprotnom obliku ponašanja. Klasičan primjer nerealističkog reagovanja ili ponašanja poznat je iz vojne istorije, grčko-persijskih ratova (V vijek prije naše ere): persijski car Kserks je naredio da se "išiba more" zato što mu je nevrijeme potopilo veći dio njegove vojske.

Upravo, polazeći od prethodne razlike između prilagođenog i neprilagođenog ponašanja, mogle bi se naznačiti karakteristike prilagođenog i neprilagođenog, odnosno frustriranog ponašanja. Prilagođeno, motivisano ponašanje je ponašanje koje je orijentisano prema cilju a neprilagođeno, frustrirano ponašanje je ono koje nije usmjereno prema adekvatnom cilju; kod motivisanog ponašanja napetost popušta kada je cilj postignut a kod frustriranog ponašanja napetost je povećana ako ponašanje dovodi do još veće frustracije; kod motivisanog ponašanja kažnjavanje otežava stanje frustracije; na području motivisanog ponašanja ponašanje pokazuje raznolikost i snalažljivost u problematičnoj situaciji a kod frustriranog ponašanja ponašanje je stereotipno i kruto; kod motivacionog ponašanja ponašanje je "konstruktivno" dok je frustraciono ponašanje "nepromišljeno" i usiljeno; motivisano utemeljeno učenje napreduje i vodi razvitku i zrelosti ličnosti dok učenje u frustriranim situacijama vodi njenom nazadovanju.

Prema dinamičkom prilazu istraživanju konflikata, postoje tri tipa konfliktnih situacija: tip približavanje - približavanje (dvostruko privlačenje, odnosno dvostruko približavanje); tip približavanje - izbjegavanje (privlačenje-izbjegavanje), i tip izbjegavanje - (dvostruko izbjegavanje).

U slučaju prve konfliktne situacije, konflikta dvostrukog privlačenja (približavanje-približavanje) riječ je o postojanju dviju različitih vrijednosti i o sukobu dvaju pozitivnih motiva. To znači da čovjek može da se nađe između dva cilja teško se odlučujući koji da ostvari. Npr. mladić se može dvoumiti između dvije djevojke i da ostane bez obje; ili, mladić razmišlja o izboru djevojke za zabavljanje: o djevojci koja mu je mila, ali ne i dovoljno lijepa, i djevojci koja je lijepa, ali nije mila; ili, djevojka razmišlja između dva mladića koji joj se dopadaju; ili, fudbaler između dva kluba; pojedinac između dvije poslovne ponude, itd. Kada se mladić dvoumi sa kojom od dviju prijateljica da izađe onda se u njemu nalazi sukob dvostrukog privlačenja (privlačenje-privlačenje) jer su mu istovremeno obje djevojke privlačne. Neophodno je da se odluči između dviju pozitivnih alternativa.

Za ilustraciju može poslužiti priča o Buridanovom magarcu koji je gladan stajao na sredini između dva jednaka plasta i, dvoumeći se - crkao.

U drugom slučaju, ambivalentnosti (približavanje - izbjegavanje) konflikt se javlja kada je u pitanju ta ista vrijednost ili cilj koja je istovremeno ili podjednako privlačna i odbojna, koja istovremeno i privlači i odbija. Riječ je o privlačnom i istovremeno odbojnom cilju koji komplikuje situaciju a koja još

34

više postaje konfliktnom ukoliko se pojavi više ciljeva na psihičkom području neke osobe. Npr. vojnik želi da se istakne, ali se boji ranjavanja ili pogibije. Ili, djevojka voli slatkiše, ali se boji da će se udebljati. Ili, dijete želi da učini nešto što roditelji izrazito brane, da, recimo, razbije prozor komšiji koji njega i njegove drugove stalno tjera da se ne igraju ispred njegove kuće; ili, osoba želi da postigne neki cilj a, istovremeno, zbog teškoća koje ju prate, želi da ga izbjegne. "Kada bi se mogao položiti ispit, a da se ne uči" – razmišljanje je koje izražava ovaj sukob ili konflikt. Student mora da uči mada mu je učenje neprijatno te bi radije išao sa društvom unaprijed znajući da ukoliko ne bude učio može doživjeti neprijatnosti zbog neuspjeha na ispitu. Kada student želi položiti ispit a ne želi da uči, onda se on nalazi pod uticajem sukoba istovremenog privlačenja i odbijanja. Jedna te ista "stvar" (ispit) za njega je istovremeno privlačna i istovremeno odbojna, pozitivna i negativna.

Takođe, iz patriotskih razloga te da bi zaštitio porodicu i otadžbinu čovjek se odaziva na poziv na mobilizaciju mada mu je odazivanje neprijatno jer mu stvara frustracioni osjećaj gubitka života, ali isto takođe zna da dezerterstvom i neodazivanjem na mobilizaciju može doživjeti čitav niz neprijatnosti: u mjestu u kojem živi, na poslu, u krugu prijatelja, u porodici, itd.

U trećoj vrsti konflikta: dvostrukog odbijanja (izbjegavanje - izbjegavanje) ličnost je prinuđena da bira između dvije jednake odbojne alternative, da bira jednu od dvije neprijatne stvari, odnosno da ''od dva zla bira ono manje". Ovakva vrsta konflikta nastaje kada dođemo u situaciju da smo prinuđeni da odaberemo jednu od dvije neprijatne stvari. U ovakvu situaciju dolazi vojnik koji se boji borbe, ali se boji i posljedica koje bi imao u slučaju njenog izbjegavanja. Dakle, on se plaši borbe, ali i dezerterstva. Takođe, ovakva vrsta konflikta se javlja u dilemi: ići zubaru ili trpjeti bolove. Ići zubaru ili trpjeti bolove je situacija u kojoj se manifestuje sukob dvostrukog odbijanja (odbijanje-odbijanje, izbjegavanje-izbjegavanje). Riječ je o sukobu, odnosno odluci između negativnih alternativa. Ili, student koji završio studije dvoumi se o izboru i odabiru jednog od dva posla - od kojih je jedan štetan po zdravlje ali dobro plaćen i drugi koji je slabo plaćen ali nije štetan po zdravlje. Ili, čovjek se dvoumi između odazivanja ili neodazivanja na mobilizaciju znajući da će time sačuvati "goli" život mada će izgubiti posao, stan, prijatelje. Ili, bokser koji se boji poraza, ali se istovremeno boji i njegovog izbjegavanja. Ili, ljekar treba da saopšti pacijentu ili njegovoj rodbini da boluje od teške, neizlječive bolesti, i tako se nalazi u situaciji da istovremeno ne želi da ne kaže tužnu i tragičnu istinu, ali i da ne može da je prešuti.

Područja ispoljavanja frustracija

Kao što se moglo vidjeti, konflikt i frustracije su različite, pod određenim okolnostima, međusobno povezane pojave. Dok je konflikt relativno stalni pratilac individue, frustracija nije. Frustracija se kao emocionalno, psihičko i psihofiziološko stanje pojavljuje ukoliko je konflikt intenzivnijeg obima i ukoliko su konflikt i frustraciona situacija dublji i trajniji. Tada se pojavljuje frustracija koja se može manifestovati na različitim područjima čovjekovog života:

psihičkom, fiziološkom i socijalnom području.

Na psihičkom području frustracija se manifestuje kao poseban doživljaj koji je prožet napetošću, tremom, nervozom, neugodom, tjeskobom, zlovoljom, tenzijama, nemirom i inhibiranošću. Kada sportisti kažu da su im se pred meč ili u toku njega ''odsjekle noge'' (što jeste drugi izraz za tremu, napetost, nervozu i inhibiciju), onda oni time potvrđuju činjenicu da je frustracija zahvatila njihovo psihičko područje i da se na njemu manifestuje. A, kada studenti kažu da su pred ispit nervozni ili da imaju tremu, i oni tako ističu postojanje frustracije na psihičkom području.

Na fiziološkom području frustracija se manifestuje u promjenama rada i funkcionisanju unutrašnjih organa (npr. znojenje dlanova, bljedilo, “oduzimanje daha”, “bol u grudima”, ''lupanje srca'', crvenilo na obrazima, grčevi i bolovi u stomaku).

Na socijalnom području se manifestuje u poremećenim odnosima sa drugim ljudima (poremećenim odnosima sa ljudima, izbjegavanju kontakata, neintegrisanošću u "društvo", odsutnošću, introvertnošću, ''zatvaranjem u sebe'', "bjekstvom od slobode", svađanju i prepiranju, netolerantnošću i

35

grubošću u odnosima sa ljudima, ekskomunikacijom iz grupe, i slično). U klubu se lako mogu uočiti socijalne posljedice postojanja frustracija: na primjer, u odnosu članova uprave i stručnog štaba, trenera i igrača, između samih igrača, (da li neko nekoga, kako se to u žargonu kaže, ''gotivi'' ili ne).

Dakle, frustracija se može manifestovati na: ličnom i socijalnom području.Na ličnom području frustracija se manifestuje kao poseban doživljaj praćen napetošću,

nelagodom, tjeskobom, neraspoloženjem. Na socijalnom, odnosno društvenom području, frustracija se manifestuje u poremećenim odnosima sa drugim ljudima i sredinom u kojoj osoba živi.

Pored prethodnih karakteristika frustracije treba pomenuti još nekoliko značajnih pojava. Prva se naziva kumulativnošću frustracije. Ono što može biti karakteristično za frustraciju je da se napetost i druge negativne pojave ranijih frustracija ne gube nego da se nagomilavaju i kumuliraju. Npr., dvojica komšija se dugo ne podnose i svađaju tako da jedna psovka može biti dovoljna da se potegne pištolj i komšija ubije. Tako zadnja uvreda i psovka same po sebi ne bi dovele do zločina ali je već postojala akumulisana frustracija koja je "prevršila mjeru" i “potegnula pištolj”. Ili, recimo, u određenom trenutku profesor u amfiteatru izbacuje sa predavanja studenta čiji postupak i nije neposredno izazivao profesorovu reakciju, ali je njegov postupak predstavljao reakciju akumulirane frustracije izazvane kontinuiranim ili čestim onemogućavanjem studenata da profesor održi predavanje. Iz sličnih razloga, kada neki sportista uporno onemogućava izvođenje trenerskog rada, trener može da dođe u situaciju da prema njemu ispolji neki agresivni gest, itd.

Druga pojava povezana sa frustracijama naziva se infiltracijom. Naime, to je oznaka za pojavu kada se frustracija u jednoj aktivnosti negativno odražava na aktivnosti koje s tom aktivnošću nemaju nikakve veze. Npr. neki učenik slabo odgovara u školi (ili student na ispitu) ali ne zato što ne zna gradivo već zato što mu se u porodici dešavaju neke pojave koje ga frustriraju. To se prenosi u školu izazivajući indukovanu frustraciju. Drugim riječima, kada učenik ili student slabo uče ne zato što ne žele ili ne znaju, nego zato što su razočarani zbog nesnošljivih i loših odnosa u porodici (svađa, tuča, vrijeđanja, ponižavanja i povređivanja), onda se njihova frustracija infiltrira upravo u školi izazivajući "indukovanu frustraciju".

Ali, treba pomenuti i treću pojavu povezanu sa frustracijama a ona se naziva frustracionim rasterećenjem ("katarzom"). Zapravo, pod ovim pojmom se podrazumijeva emocionalno rasterećenje koje otklanja napetost kao uzrok frustriranog doživljaja. Tako će naš učenik ili student bolje završiti kada "sve štima" u porodici.

Međutim, treba reći da je frustracija pojava svakidašnjeg života i da na nju čovjek nastoji da na određen, manje-više racionalan ili iracionalan, način i reaguje.

Reagovanja na frustracije

Frustracija je pojava koja nastoji da obuhvati ličnost, ali i ličnost nastoji da na frustraciju reaguje određenim reakcijama. U krajnjoj liniji, poznata su četiri oblika reakcija na frustraciju.

Prvi se naziva reorganizacija aktivnosti pod kojim se podrazumijeva promjena onih aktivnosti ili oblika ponašanja koji ne daju rezultate u rješavanju frustracione situacije (npr. profesor napušta prosvjetni rad, trener ili sportista svoje oblike rada, student studiranje, i počinju da se bave poslom na kojem će se uspješno dokazati, recimo "biznisom").

Drugi se naziva okretanje ljudima pod kojim se podrazumijeva nastojanje frustriranih osoba da se priklanjaju drugim osobama tražeći od njih pomoć.

Treći oblik je suprotan prethodnom i naziva se okretanjem od ljudi, što znači da osoba ne reaguje niti direktno niti indirektno na izvor frustracije nego se povlači u sebe osjećajući se nemoćnom, apatičnom, introvertnom i rezigniranom. Konačno, četvrti oblik reakcija na frustraciju naziva se okretanjem protiv ljudi koje je najčešće praćeno agresijom.

U krajnjoj liniji posmatrano, reakcija na frustraciju može biti: realistička, i nerealistička.

Realističko reagovanje na frustraciju je ono reagovanje koje je naišlo na prepreku u ostvarenju cilja ponovo pokušavajući da ga ostvari. Student koji je pao na ispitu bolje se pripremi za sljedeći ispitni rok. Takođe, realističko reagovanje može da se ostvari i tako što će se ponovo pokušati postignuti cilj ali sada drugim, pogodnijim i cjelishodnijim, načinom. Ne uspjevši da položi ispit, student traži pogodniji način.

36

Realističko reagovanje je i ono reagovanje u okviru kojeg se motiv koje se ne može zadovoljiti prvobitno postavljenim ciljem zadovolji drugim ciljem koji može da zamijeni prvobitno postavljeni cilj. Dakle, neki teže ostvarljiv cilj zamjenjuje lakše ostvarljivim ciljem koji ipak može da zadovolji motiv. Na primjer, ne mogavši dati teži ispit student se zadovoljava dajući lakši ispit. Nemogućnost osvajanje jedne djevojke zadovoljava motive osvajanjem druge djevojke. Ili, neuspjeh u učenju može se "nadomjestiti" uspjehom u sportu ili muzici. Takođe, moguće je da se motiv zadovolji i indirektnim putem te se tada, umjesto ciljeva kojima se neposredno zadovoljava motiv, mogu postaviti ciljevi koji ga posredno zadovoljavaju. Student koji nema djevojku može postati prijatelj nekoliko djevojaka te u društvu s njima može posredno zadovoljavati svoje motive. Ono što je karakteristično za realističko reagovanje na frustraciju je da se frustracija otklanja a da se ne izazivaju negativne posljedice.

Drugi oblik reakcije na frustraciju naziva se nerealističkim reagovanjem koje se javlja onda kad se situacija koja je izazvala frustraciju nastoji riješiti na taj način što se traže, bez svjesne namjere da se to učini, različiti načini da se pred osobom otkrije neuspjeh u ostvarenju određenih ciljeva. Upravo, tada osoba prikazuje odnosno falsifikuje pravo stanje sebi i drugima, skrivajući posljedice. Npr. brojnim razlozima koji se ne tiču njega samog, student opravdava neuspjeh na ispitu ili prekid studiranja ("krivi su drugi"). Ili, pojedinac u društvu pravda svoj niski socijalni status isključivo uticajem vanjskih faktora.

Dobre i loše posljedice frustracije

Frustracije mogu imati: pozitivne, odnosno dobre, i negativne, odnosno loše posljedice.

Kod pozitivnih posljedica prepreke koje onemogućavaju ostvarenje ciljeva ne moraju da dovedu do neuspjeha u aktivnosti, već mogu da koriste razvitku ličnosti. Frustracija time može biti uslov odvijanja aktivnosti pa, prema tome, i razvijanju određenih pozitivnih osobina ličnosti. Frustracija može imati negativne posljedice koje se odnose na napuštanje ranije prihvaćenih ciljeva, zamjenu jednih sa drugim ciljevima, kao i onemogućavanje i sprečavanje zadovoljenja nekih snažnih motiva. Takođe frustracije na području opšteg ponašanja dovode do dezorganizacije čovjekovih aktivnosti npr. blokiranje mišljenja, ("gubljenje živaca") a na socijalnom području, tj. na području odnosa među ljudima, frustracija se ispoljava u poremećenim socijalnim kontaktima i napetostima u odnosima sa drugim ljudima.

Negativne posljedice mogu se manifestovati u obliku: agresije (kada prinuđena da se odrekne zadovoljenja nečega, ličnost postaje ljuta i svoju ljutnju

usmjerava na izvor frustracije), dezorganizovanog i krutog, rigidnog ponašanja (kada ponašanje postaje manje cjelishodno, kada se

gube složeniji i finiji načini reagovanja i kada se osoba vraća na jednostavnije i primitivnije forme ponašanja),

anksioznosti (kao osjećanje nespokojstva, nesigurnosti, tjeskobnosti, strepnje i neodređenog straha a koje se javlja zbog ugroženosti osjećanja samopoštovanja),

u obliku korištenja određenih odbrambenih mehanizama, kao i u najtežem obliku psihosomatskim poremećajima, tj. poremećajima psihičkog života.

Načini odbrane ličnosti

Na različite načine ličnost može da reaguje na frustraciju. Zajednički, oni se nazivaju odbrambenim mehanizmima. Pod pojmom odbrambenih mehanizma podrazumijevaju se manje-više podsvjesni duševni procesi kojima se čovjekov "ego" brani od nagonskih i emocionalnih duševno negativnih sadržaja. Doista, treba reći da postoje i fiziološki odbrambeni mehanizmi čija je funkcija da organizam štite od bolesti, da postoje fizički odbrambeni mehanizmi koji podrazumijevaju korištenje različitih fizičkih sredstava radi vlastite odbrane, ali daje ovdje prevashodno riječ o psihičkim odbrambenim mehanizmima. Pogledajmo najznačajnije.

37

A g r e s i j a je jedan od odbrambenih mehanizama koji se ogleda u tome da osoba direktno napada izvor frustracije, ili njegove supstitute. Na primjer, frustrirana majka ošamari ili istuče dijete kao izvor svoje frustracije; ili, to isto učini brat sestri ili sestra bratu; ili potčinjeni pretpostavljenom i obratno: ili učesnik u sportu drugom učesniku (trener igraču, i obratno; igrač sudiji).

O d r i c a n j e ili n e g a c i j a je psihički mehanizam odbrane kojim osoba "svjesno" odriče postojanje neke neugodne ili teške situacije. Na primjer, neki zatvorenici logora se ponašaju tako da neće da vjeruju da je stvarnost ono što se s njima događa. Ili, vojnik u ratu "ne vjeruje" da se nalazi u izuzetno teškoj situaciji koja mu ugrožava život. U filmu ''Titanik", poslije brodoloma, našavši se u smrtonosno hladnoj vodi, Di Kapri hrabri djevojku govoreći joj da će imati lijep život. Ili, nekom pojedincu je poginuo prijatelj a on tu činjenicu ne prihvata i ne može da prihvati kao realnost i istinitost. Ili, sportista odriče teškoću nekog meča. Psihički mehanizam odricanja omogućava im da do izvjesne mjere održe svoj psihički integritet, kao što taj isti mehanizam sportisti pred izuzetno značajan meč omogućava psihičku stabilnost, ili da omogućava vojniku pred bitku da ostane "mirnom", "trezvenom" i "stabilnom" ličnošću.

P o t i s k i v a n j e je psihički mehanizam kojim se potiskuju iz svijesti motivi koji su u suprotnosti sa postojećim društvenim normama. Tako se iz svijesti u "podsvijest" premještaju određene misli, afekti i namjere i tako potiskuju seksualni, agresivni ili nasilnički impulsi, nagoni ili želje, ili se sprečavaju da dođu u svijest. Npr. trener potiskuje svoje emocionalne sklonosti prema nekoj igračici; sportista potiskuje svoju psihičku energiju tako što zaboravlja neprijatne detalje neke loše utakmice. Ili, mnogi ljudi zaboravljaju imena onih koji im nisu dragi (recimo, u okolnostima međuetničkog rata, pripadnici jedne etničke grupe se ne mogu prisjetiti imena poznanika, književnika, pjevača ili glumaca koji pripadaju drugoj etničkoj grupi. Ili, recimo vojnik koji se vratio iz borbe u kojoj se ponio kukavički, zaboravlja mnoge događaje tako da to zaboravljanje može biti trajno.

Prema Frojdovom mišljenju suština potiskivanja se sastoji u tome da se predstave, misli, slike, sjećanja i fantazije odvajaju što dalje od svijesti i prenose (potiskuju) u područje nesvjesnog. Do potiskivanja dolazi kada zadovoljenje nekog nagona koji bi doveo do ugodnosti, može dovesti do opasnosti s obzirom na okolinu u kojoj vrijede norme, pravila i propisi. Tada bi oni zapravo, mogli dovesti do nelagode. Ovi motivi, nagoni I želje se mogu manifestovati na različitim područjima počev od snova pa do neprihvatljivog I čudnog ponašanja I ponašanja koje odstupa od društveno prihvatljivog I “normalnog”. Ovi motivi, nagoni I želje nisu eliminisani ili uništeni, nego samo blokirani tako da ne mogu da dođu u svijest.

P r o j e k c i j a: iskustvo je pokazalo da mnogi ljudi pripisuju drugima vlastite nagone impulse i želje, koje njima samima nisu prihvatljive i žele ih se zapravo osloboditi služeći se mehanizmom projekcije. Zbog određenih društvenih, običajnih I moralnih shvatanja ljudi ne mogu zadovoljiti neke želje, motive I htijenja, ne smiju ih sebi a I drugima priznati, I zato se zadovoljavaju tako što drugima prirpisuju postojanje takvih želja, motiva I nagona.Psihoanaliza tih ljudi pokazala je da su zločini i pravci koji se u ratu pripisuju neprijatelju, kao i predrasude prema nepoznatima, strancima, ljudima druge boje, nacije, religije, te mnoga vlastita praznovjerja i religiozna uvjerenja često su rezultat nesvjesne projekcije sopstvenih želja i impulsa.

Projekcija je često nesvjesna reakcija u okviru koje se vlastita svojstva ili slabosti koju osjećamo kao nemoralna, pripisujemo drugima. "Mrzim te" izriče se često u situaciji u kojoj osoba osjeća mržnju prema sebi ("Ti mrziš mene").

Projekcija može da ima dva svoja vida: pozitivni i negativni. Kada je neko zaljubljen, onda mu osoba u koju je zaljubljen izgleda ljepša, pametnija, plemenitija ("dobrica")- i tada se ta osoba nalazi na emocionalnom području pozitivne projekcije. S druge strane, ako neko ne voli neku osobu, ili mu se ona ne sviđa, onda on svoje negativne osobine, misli i stavove pripisuje toj osobi ističući za nju i optužujući je da je "drska" i "bezobrazna", "nedruželjubiva", "egoistična" i slično. Nekome je mržnja izražena prema nekoj osobi izgovor za navodno postojanje mržnje te osobe prema njoj samoj ( u svojoj mržnji prema drugoj osobi, zapravo optužujući drugu osobnu zato što je mrzi). Projekcija može biti pozitivna, asimilativna, tj. takva u okviru koje se drugim osobama prirpisuju vlastiti stavovi I svojstva, I može biti negativna, odnosno negirajuća, u okviru koje osoba drugima prirpisuje vlastita loša svojstva I namjere ne priznavajući ih kao vlastita. Neko ko je škrt, plašljiv, slab ili neuspješan često o drugima govori da su takvi.

I z o l a c i j a je psihički mehanizam izdvajanja ili odvajanja sebe od nečega. Najčešće se termin koristi kao oznaka za društvenu izolaciju pojedinca ili grupa ali se termin može koristiti i kao znak za sopstvenu izolaciju. Riječ je o samoizolaciji pojedinca ili grupe kao psihičkom mehanizmu i postupku

38

odbrane od dezintegracije. Ovaj oblik izolacije se posebno javlja u zatvorenim, "hidrauličnim" i totalitarnim društvima u kojima je pojedinac doveden u stanje da ne smije ili ne može da komunicira sa drugima u mjeri u kojoj bi to bilo neophodno da učini. Strah od kazne za nedopušteno ponašanje ili mišljenje svodi minimalnu komunikaciju ljudi na najmanji nivo besmislene stereotipnosti. Ali, ovakav oblik ponašanja se može manifestovati i u svakodnevnim, tzv. ''normalnim prilikama''. Recimo, student se ne druži ni s kim, jer mu kontakti stvaraju frustraciju, I povlači se u sebe.

Za izolaciju se smatra da je najpodmukliji mehanizam odbrane jer u reakciji povlačenja osoba potpuno izbjegava konfliktnu situaciju I potpuno odustaje od uspješnog rješavanja problema. Recimo, student napušta fakultet pritisnut strahom od neuspjeha.

Kao agresivna forma izolacije smatra se negativizam, pod kojim se podrazumijeva način reagovanja na frustraciju u okviru koje se izbjegava uznemirenost tako što osobe oponiraju u svim situacijama I što se suprostavljaju bilo čemu I bilo kome, što razvijaju negativističke stavove I za sve imaju svoje “dokaze” I svoje “argumente”; ove osobe su cinične I malodušne.

P o v l a č e n j e je odbrambeni mehanizam koji je povezan sa prethodnim mehanizmom odbrane. Za njega se ističe da je najpodmukliji mehanizam odbrane jer, dok u okviru drugih mehanizama odbrane osoba ostaje manje-više u konfliktnoj situaciji nastojeći da se kroz racionalizaciju prilagodi na nju, izvjegavajući opasne misli i osjećanja putem potiskivanja, dotle je u ovom slučaju riječ o mogućnosti uspješnog rješavanja problema. Povlačeći se, osoba se može potpuno osamiti i izolovati postajući tako pretjerano stidljivom i plašljivom. Ili, može zapasti u stanje apatije. Npr. student ravnodušno sjedi u amfiteatru, muž i žena (''emocionalno mrtvi'') ravnodušno vode svoj život zbog djece, neriješenih stambenih problema ili ekonomskih razloga. Ili, trener ili fudbaler ravnodušno treniraju ili igraju jer su nezadovoljni ukupnim statusom. Konačno, povlačenje može da ima i drugačiji efekat na ponašanje pojedinca tako što on može da razvije negativističke stavove prema svakome i svačemu. U tom slučaju svoj poraz može da racionalizuje cinizmom i malodušnošću.

S u p s t i t u c i j a je psihički mehanizam zamjene bilo čega bilo čime ili psihički mehanizam zamjene cilja. Npr. neke osobe prenose svoje emocije sa ljudi na životinje, ili sa jednih osoba na druge (roditelji sa sina na kćerku ili obratno, trener sa jednih na druge osobe s kojima trenira), jednih životinja na druge (neko mrzi mačke a voli pse).

K o m p e n z a c i j a je termin koji se upotrebljava kao oznaka za nadoknađivanje neuspjeha na jednom području uspjesima na nekom drugom; dakle to je mehanizam nadoknađivanja i uravnoteženja psihičkih funkcija. Mehanizam je prvi opisao Adler kao pojavu "inferiornog organa" koji stvara unutrašnju neravnotežu koja je kompenzovana pojačanim radom tog organa ili zamjenom neke funkcije. Prema tom opštem obrascu u psihologiji je razvijeno nekoliko modela kompenzacije. Jedan se naziva kompleksom inferiornosti ili osjećanjem manje vrijednosti. Riječ je o osjećanju koje je prirodni pratilac dječijeg razvoja jer je dijete svakodnevno suočeno s preimućstvom drugih, vršnjaka i odraslih. Osobe sa osjećanjem manje vrijednosti nastoje da nadoknade, prikriju i isprave svoje mišljenje ili stvarne nedostatke i tako se potvrde kao ličnosti. Ovaj postupak nadoknađivanja neke prethodno slabije funkcije i uloge naziva se natkompenzacijom. Osjećanje niže vrijednosti biva kompenzovano ili natkompenzovano kada se pretvara u volju za moć ili neki drugi modalitet ponašanja. Dječak koji tuče slabije od sebe tim postupkom kompenzuje svoju nesposobnost i inferiornost da izađe na kraj sa jačima; "frajersko" i huligansko ponašanje najčešće ublažava psihički osjećaj inferiornosti ("ja sam niko i ništa, ali se prikazujem da sam neko i nešto") od kojeg pate navodni "heroji"; mali ljudi se često kočoperno ponašaju, govore glasno i nabusito, prave se "važni" nastojeći da tim svojim postupkom ublaže svoj kompleks inferiornosti zbog niskog rasta koji ih muči. Napoleon, Kutuzov, Suvorov postali su velike vojskovođe baš zahvaljujući niskom rastu i potrebi da se "dokažu". Ako se neko osjeća da je "niko i ništa", može da se ponaša kao da je "neko i nešto". Neobrazovani se u društvu mogu ponašati "pametnim" kao da "sve znaju" i "u sve se razumiju". Osobe koje ne znaju izgovarati neka slova (recimo suglasnik "r") nastoje svoj kompleks inferiornosti kompenzovati nekim javnim aktuelnostima (novinara, spikera, političara) u kojima će dokazivati svoju "normalnost". Učenik koji je ispod intelektualnog nivoa svog školskog druga, pokušava to nadoknaditi svojom tjelesnom prednošću u tuči. Djevojka koja se ne može istaknuti ljepotom, može taj svoj nedostatak kompenzirati iskazivanjem ukusa u odijevanju ili obrazovanju. Osobe uvijek traže nove aktivnosti kako bi pronašle svoj mir, zadovoljstvo I ravnotežu ličnosti. Ako je neko imao neuspješan brak, pa ponovo pokuša I ostvari neuspjeh – to može

39

dovesti do ozbiljnog poremećaja ravnoteže ličnosti. Ili, ako je bračni neuspjeh I razvod braka nastojao da nadoknadi uspjehom na poslu, pa I u toj oblasti doživi neuspjeh, takođe I to dovodi do ozbiljnih poremećaja ličnosti, osjećaja bezvrijednosti I depresije.

Adler je posebno ukazivao na značaj kompulzacije ističući težnju čovjeka za moć, a posebno neurotičara. Ono što je bitno jeste izjednačavanje osjećaja manje vrijednosti pomoću kompulzacijskih nastojanja uspjehom u nekoj drugoj aktivnosti, tj. osjećanjem moći.

Ili, na primjer, najveći govornik antičke Grčke Demosten, u djetinjstvu je zamuckivao i rđavo govorio da bi kasnije kompenzovao taj nedostatak, itd. Ili, nezadovoljstvo u životu se kompenzira traženjem i ''nalaženjem'' određenog zadovoljstva na sportskim događajima, stadionima, i slično. Ili, sportski uspjeh države postaje kompenzacijom njenih ekonomskih ili drugih neuspjeha te, tako, instrumentom integracije pojedinaca i društvenih grupa u sam sistem. Takođe, treba pomenuti i kompleks superiornosti, odnosno osjećanje više vrijednosti i nadmoćnosti nasuprot natkompenzacije a pripada terminologiji individualne psihologije, ali je i termin koji je šire prihvaćen, na primjer, u tradiciji njemačke filozofije, u djelima Fridriha Ničea, kao i u mnogim ideologijama. Služio je i služi kao psihološka osnova stvaranja "natčovjeka" ili koncepta "čovjeka posebnog kova", "posebne nacije" ili "posebne rase", kao i osnova odbrane društvenih i političkih neravnopravnosti. Kompenzacija je, dakle, nadoknađivanje neuspjeha na jednom planu uspjesima na drugom na kojem čovjek ima uslova da postigne uspjeh. Neuspjesi u jednoj djelatnosti mogu čovjeka odvesti na područje uspjeha u drugoj djelatnosti. Neuspjeh u sportu ili glumi može biti kompenzovan uspjehom u naučnom ili drugom radu. Sportista koji nije imao sportskog uspjeha kompenzuje svoj ''problem'' tako što postaje uspješnim trenerom. Neki psihoanalitički teoretičari smatraju da su neki ljudi postali velikani upravo zahvaljujući kompenzaciji, te navode za primjer Napoleona, Suvorova, Kutuzova koji su bili mali rastom a postali su velike vojskovođe, čime su zapravo kompenzovale osjećaj inferiornosti zbog malog rasta. Sličan mehanizam kompenzacije je, dakle, i mehanizam natkompenzacije u okviru kojeg ličnost vrši direktan napad na izvore frustracije pomoću ovog mehanizma ulažući dodatne napore kako bi otklonila svoje nedostatke i ostvarila uspjeh. Adler upravo navodi Betovena i Smetanu koji su kao nagluvi počeli da se bave muzikom, komponovanjem pa i dirigovanjem orkestrom.

S u b l i m a c i j a je psihički odbrambeni mehanizam koji je sličan kompenzaciji. Za njega je karakteristična pojava pretvaranja ili prenošenja energije sa jednog cilja na drugi te, tako, on ima funkciju djelimičnog rasterećenja frustriranosti. To je odbrambeni mehanizam kojim neko svoje neostvarene i nezadovoljene motive prema nekome ili nečemu pokušava da ''zadovolji'' ostvarenjem nekih društveno prihvatljivih ili cijenjenih ciljeva. Sublimacija je psihički mehanizam koji kontroliše ponašanje. Društvo ne dozvoljava sve oblike ponašanja, neke čak i zabranjuje. Frojd je istakao da se "princip zadovoljstva" (žudnje, želje) sukobljava sa "principom realnosti" (društvenim normama, pravilima, moralom, sankcijama) i da kao posljedica nastaju frustracije i traume. Čovjek se mora pokoravati nizu zabrana a sukob između društva i želje za zadovoljstvima prouzrokuje mnoga lišavanja. Nemogućnost ostvarenja zadovoljstva potiskuje se u podsvijest gdje napaja snove i neuroze na racionalnom planu, psihičku energiju kanališe na društveno dopuštene oblike ponašanja i djelovanja. Dante je svoju ljubav prema Beatriči, a Aleksa Šantić svoju nedopuštenu ljubav prema Emini, sublimisali su u svoju poeziju.

I n t r o j e k c i j a je takav mehanizam odbrane pod kojim se podrazumijeva psihički postupak prisvajanja i razumijevanja spoljnjeg svijeta pomoću određenih mentalnih slika. Ponekad se pod ovim pojmom podrazumijeva proces internalizacije, tj. proces i postupak usvajanja nečeg što postaje unutrašnjim djelom ličnosti. To je proces kojim se nešto što je "spoljnje" smješta "unutra". Dijete usvaja sliku roditelja onako kako ih ono vidi introjecirajući ih u svoju predstavu o njima. Na isti način individua (dijete, đak, vojnik, sportista) usvaja društvene norme, obrasce ponašanje, vjerovanja i vrednovanja. Proces socijalizacije individua nije ništa drugo do proces internalizacije regulacionih modela i procesa kojima se spoljna kontrola zamjenjuje unutrašnjom kontrolom regulacionog ponašanja. Cilj je prihvatanje društvenih normi bez spoljnih pritisaka, njihova internalizacija u svijesti i podsvijesti. Na primjer, učenik i student usvajaju norme ponašanja sjedeći u školskoj klupi odnosno amfiteatru, isto kao što vojnik čini u kasarni slušajući zapovijedi svojih pretpostavljenih, a sportista svojih trenera. Internalizacija podrazumijeva proces prihvatanja i usvajanja normi kao temeljnih načela, pravila i uputstava ponašanja. Internalizacija predstavlja unutrašnji regulator našeg ponašanja. Kada znamo kako se valja ponašati u amfiteatru, na svadbama, sahranama,

40

rođendanu i u svakodnevnim odnosima sa ljudima, onda to znači da smo dobro internalizovali norme koje su postale mehanizmom regulacije našeg ponašanja.

I d e n t i f i k a c i j a je psihički mehanizam u okviru kojeg osoba preuzima uzor iz spoljne okoline. Dakle, riječ je o postupku poistovjećivanja nekoga s nekim ili nečim. Kada sami ne možemo ostvariti motive, interese I želje, onda za svoj neuspjeh tražimo zamjenu u uspjesima drugih: mi se s njima poistovjećujemo kako bismo u njihovom uspjehu vidjeli svoj sopstveni. Na primjer: kada neko ima želju za putovanjima I pustolovinama a nema mogućnosti da tu želju ostvari, zadovoljava je tako što se uživljava u život I sudbinu junaka romana ili filma I njegovu sudbinu doživljava kao svoju sopstvenu. Roditelji nezadovoljni svojim životom, nastoje da svoje ambicije I želje zadovolje kroz životni uspjeh svoje djece. Često tjeraju djecu da završe fakultet za koji oni nemaju sklonosti I želje, samo zato što su nekada sami željeli da završe takav fakultet a nisu uspjeli (“kad nisam mogao ja, neka završi moje dijete”). Osoba se identifikuje sa svojim roditeljima, prijateljima, vođama, "zvijezdama", trenerima. Tako se dječak identifikuje sa ocem, djevojčica sa majkom, podanik sa "vođom'', bioskopski gledalac sa filmskom "zvijezdom" a ljubitelj rok-muzike sa "rok-zvijezdom" (na primjer, noseći odgovarajuću frizuru, recimo "a la Prisli" ili Brižit Bardo, ili hodajući zavodljivo kao što je to radila Merlin Monro). Kada neko nosi frizuru "a la Elvis Prisli", onda se on s njim, kao svojim "idolom" identifikuje. Mnoge djevojke nose frizure svojih "idola" (pjevačica, glumica, sportistkinja). Dječaci se identifikuju sa očevima, djevojčice sa majkama, đaci sa učiteljima i nastavnicima, a odrasli-već koga izaberu za objekte identifikacije. Identifikacijom pojedinac preuzima uloge u društvu (npr. ulogu svog pola, dobi i poziva). Kćerka se, npr. poistovjećuje sa majkom i to ne kao nosiocem uloge majke nego kao sa individualnom ličnošću. Tako ona dijelom preuzima majčine navike, njezine sklonosti i nesklonosti. Mnogo toga što se prije pripisivalo nasljeđu, zapravo je proizvod poistovjećivanja. Vojnik se identifikuje sa hrabrim starješinom, sportista sa nekim ''vrhunskim'' sportistom (na primjer, fudbaler nekog malog kluba sa Ronaldom) ili trenerom, publika sa klubom ili sportistom kao ''zvijezdom'' i ''idolom''. Djeca nose dresove sa brojevima svojih ''idola'' i s njima se identifikuju na nekakav način: recimo oponašajući ih u sportskim pokretima. Siromašne osobe se poistovjećuju sa bogatim rođakom, u onom smislu kada neko kaže da ima "ujaka u Americi". Djevojka koja voli svoga mladića identifikuje se s njim tako što oponaša njegov način života, njegov način ishrane, osjećanja, ponašanja, razgovaranja i slično. Ona može da zavoli nešto što do tada nije mogla, baš zato što ga voli i u procesu identifikacije je ubjeđena da joj to odgovara. Lica koja izgube bliske osobe (oca, majku, itd.) ne ostaju bez njihovog uticaja i pored toga što ih fizički nema ("oni u meni snažno žive", "šta bi oni rekli da su živi?"). Nekada identifikacija može biti previše snažna (kada žena izgubi muža kojeg je izuzetno voljela, ne želi poslije toga da se veže ni za kojeg drugog). U socijalno-patološkom i psihoatološkom smislu pretjerana identifikacija sina sa majkom ("mamin sin") može da mu bude prepreka za izbor supruge ("nijedna ne zna kuhati kao moja majka"). Takođe ovaj tip identifikacije navijača sa igračima "voljenog kluba" i sa samim klubom može da izazove različite oblike vandalskog ponašanja.

R a c i o n a l i z a c i j a je takav psihički mehanizam u okviru kojeg osoba traži racionalno opravdanje svog postupka, odnosno zaštićuje svoje samopoštovanje pri doživljaju neuspjeha. To je odmbrambeni mehanizam u okviru kojeg osoba umanjuje ili precjenjuje vrijednost i značaj nekog cilja. Npr. student koji ne položi ispit opravdava svoj neuspjeh "slabom srećom", "profesorskom pedanterijom" ili "neobjektivnošću”. Rijetko će neko ko je pao na ispitu reći da je pao zato što nije bio sposoban da nešto nauči, nego će reći da je pao zato što je ispitivač bio pristrasan ili zato što nije imao sreće. Svakodnevno mi racionaliziramo svoje ponašanje kako bismo zadržali dobro mišljenje o sebi I onima koji su nam bliski, koje volimo I koji su nam dragi. Alkoholičar svoju sklonost alkoholu opravdava mnogim razlozima "izvana" (izgubljenom ljubavlju, neuspješnim brakom, nerazumijevanjem na poslu, i slično). Cilj postupka racionalizacije je da se opravda sopstveno ponašanje neistinitim razlozima, da se sakrije prava motivacija i da se, ukoliko je neophodno, uljepša realnost ili postupak. Student ili alkoholičar uvijek opravdavaju svoje neuspjehe omalovažavajući okolinu koja je sa njihovog stanovišta "uvijek kriva za sve", ili uljepšavajući postupak; student tako što će neuspjeh na ispitu opravdavati tvrdnjom da je dobro što će imati priliku da lekcije dobro nauči, jer će mu kasnije dobro ići; alkoholičar svoje pijanstvo može pravdati dobrim "osjećanjima", "katarzom" ili "dodirom sa onostranim svijetom". Takođe, ako vojnik nije postigao očekivane rezultate u obuci, osuđuje svog komandira za to ili sastavljača programa obuke. U racionalizacije se, pored prethodnog tipa reagovanja – opravdanja, odnosno iznalaženja "dobrih razloga" za loše postupke" – ubrajaju

41

još dva tipa reagovanja koji zavise od frustracione situacije. Jedan tip je poznat pod nazivom reakcije "kiselog grožđa", a drugi pod nazivom reakcije "slatkog limuna".

U prvom slučaju (“kiselo grožđe”) riječ je o omaložavanju nečega. Ovo podsjeća na lisicu iz basne koja se, s obzirom na to da nikada nije mogla dohvatiti grožđe, utješno zadovoljavala tako što je rekla: "nije velika šteta jer je grožđe svakako kiselo". U prenosnom smislu to znači da pojedinac razrješava konflikt tako što umanjuje značaj cilja, uvjeravajući sebe i druge kako to i nije vrijedan cilj, da bi uopšte vrijedilo ulagati nekakav veliki trud u njegovom postizanju. Slijedeći tu logiku, može se zaključiti da se u miru može i lijepo živjeti i u činu kapetana I klase i ne iscrpljivati se spremajući majorski ispit. Ili, da se ne treba iscrpljivati u treniranju, kada već postojeći nivo vještine omogućava pristojnu zaradu. Ili, osoba koja nije mogla upisati studij omalovažava ga i za isti može da kaže: "ionako samo štreberi upisuju taj fakultet". Kada ljudi ne mogu da ostvare neki cilj, govore da on I nije vrijedan napora, I da im do njega I nije stalo.

Drugi tip reakcije naziva se uljepšavajućom reakcijom "slatkog limuna" a sastoji se u veličanju, preuveličavanju značaja, uljepšavanju nečeg ili pretjeranom hvaljenju nečeg, sitnih i beznačajnih rezultata u okolnostima koje onemogućavaju ostvarenje pojedinca. Kada je cilj ostvaren, ali daleko od očekivanog – ličnost ga preuveličava kako bi zadovoljila potrebu za samopoštovanjem. Ovaj odbrambeni mehanizam je često prisutan kod sportista, sportskih radnika i klubova, koji svojim stavom "važno je učestvovati" na takmičenju zapravo racionalizuju, opravdavaju i brane slabe rezultate (na primjer, kada kažu da su zadovoljni sa, recimo, zauzetim 26. mjestom). Ono što treba posebno napomenuti je to da je kao mehanizam odbrane, racionalizacija veoma važna za čovjeka sve dok ne postane tipičnim načinom ponašanja. Značajna je jer zaštićuje od negativnih posljedica frustracije u situacijama u kojima subjektivne individualne slobosti onemogućavaju ostvarenje željenih ciljeva.

Kao što se moglo vidjeti, racionalizacija je psihički mehanizam koji je u uskoj vezi sa projekcijom kao psihički mehanizam odbrane. Projekcijom branimo svoj psihički integritet tako što razloge sopstvenog neuspjeha tražimo izvan nas samih. Projekcija nam omogućava da o sebi mislimo bolje nego što je to činjenica. Projekcija se ne usmjerava nasumce već se usmjerava upravo na perceptivno najpoželjnije objekte. Dva su istraživača pokazala da su pretjerano rigidne i konvencionalne moralne djevojke iz koledža, koje nisu željele da priznaju svoje ''nevrijedne'' seksualne impulse, težile da ih projektuju na izvjesne "inferiorne" manjinske grupe, kao što su Meksikanci iz nižih klasa i "osobe koje nose tijesna, pripijena kožna odijela". Zapravo, one su opažale da se ovi "drugi" odaju slobodnom, raspusnom i zavidnom seksualnom životu te im je ovakva projekcija služila da se u njima održi pojam o sopstvenom superiornom "čistunstvu". Kada se razlozi sopstvenog neuspjeha traže u drugim (''drugi su krivi''), onda se radi o projekciji. Na primjer, student koji svoj neuspjeh opravdava pritiskom roditelja koji su ga, eto, natjerali na studiranje, iako on to ''ne želi'', ''ne voli'' ili ''nema sklonosti'', kako kaže. Ili, kada ne položi ispit, student tvrdi da je profesor kriv za to: da ''nije imao razumijevanja'', da je ''bio nervozan'', da ga je ''žena nasikirala'', i slično. Neuredan muž predbacuje ženi da sve drži u neredu; sportista svoj neuspjeh projicira na trenera optužujući ga da ga ''ne ubacuje u tim'' i da mu ''ne daje šansu'', ili da mu ''ne daje dovoljnu minutažu'', itd.

I d e a l i z a c i j a je postupak pridavanja obilježja ideala, odnosno davanja savršenih osobina nekome ili nečemu, što je nesavršeno. U pozadini idealizacije se nalazi određena motivacija ili emocionalni odnos. Majci su njena djeca najpametnija; sinu je njegov otac najjači; mladiću je njegova djevojka "najljepša" ili "najbolja", učenicima je njihova učiteljica ''najbolja'', igračima je njihov trener ''najbolji'', i slično.

K o n v e r z i j a ili s o m a t i z a c i j a je kompleksan psihički mehanizam odbrane koji omogućava obrte ili preobraćanje određenih vjerovanja, stavova, vrijednosti, i ponašanja. Klasičan primjer: učenik ili student koji se nisu pripremili za ispite, a njihova im savjest ne dopušta povlačenje, ipak ostaju kod kuće, ili se pomire sa slabom ocjenom, ali ih ''hvata'' fizička slabost, nemoć ili malaksalost. Konverzija predstavlja prevođenje psihičkih problema u tjelesne simptome. Dakle, u pitanju nije bolest nego konverzija kojom se energija neke želje ili pulsije pretvara u neki tjelesni simptom ili bolest. Konverzija ili somatizacija je odbrambeni mehanizam premještanja konflikta sa psihičkog na tjelesno područje pri čemu se pojavljuje stanje koje se naziva konverzionom neurozom. Dakle, konverzija ili somatizacija predstavlja odbrambeni mehanizam ili pokušaj rješavanja sukoba premještanjem konflikata sa psihičkog područja na tjelesno područje. Posljedica tog premještanja je konverzivna nervoza. Na primjer, student koji se nije pripremio za ispit, a savjest mu ne dopušta provlačenje, ostaje kod kuće gdje će ga uhvatiti malaksalost i slabost. Naravno,

42

negativne tjelesne posljedice nisu namjerno izazvane ili odglumljene – one su rezultat konverzije. Konverzija predstavlja preobražaj psihičkog konflikta u somatske (tjelesne), motoričke (npr. paraliza) ili osjetilne (npr. bolovi ) simptome. Ona je mehanizam stvaranja simptoma koji se javlja kod histerije, koja je nekada bila naročito učestali oblik nervoze. Karakteristično za simptome konverzije je njihovo simboličko značenje. Oni izražavaju potisnute predodžbe putem tijela. Sljedeći primjer pokazuje da stanje koje nastaje skoro doslovice upućuje na temeljni konflikt: Jedna puritanka koja je potisnula svoja seksualna uzbuđenja dobila paralizu nogu. Bila je to zapravo odbrambena mjera protiv straha od izlaska na ulicu. Potisnute seksualne želje u njoj nesvjesno su izazvale strah da će postati prostitutka.

O b r n u t o p o n a š a n j e (r e a k c i o n a ili r e a k t i v n a f o r m a c i j a) kao odbrambeni mehanizam se sastoji u tome što radi obuzdavanja nepoželjnih i neugodnih oblika ponašanja individua se počinje ponašati obrnuto I suprotno od željenog oblika ponašanja. Šekspir je sasvim ispravno rekao da "previše protestovati znači priznati krivicu". U tom smislu se može reći da normalno "čistunstvo" može biti odbrambeni mehanizam skrivenog "nemorala". Pretjerana kritika kriminala može skrivati sopstvene želje kriminalnim radnjama, kao što i pretjerana briga za nečije zdravlje može skrivati želju za njegovom smrću. Pretjerano pokazivanje zabrinutosti za dijete može da maskira potisnuto neprijateljstvo prema njemu; majke koje ne vole svoju djecu, često s njima postupaju s velikom nježnošću; pretjerana učtivost prema nekoj osobi može da znači prikriveni prezir; ako se prema nekoj osobi ne može izraziti i pružiti ljubav, vrlo brzo se prema njoj iskazuje mržnja; hrabrost može da skriva strah, itd.

R e g r e s i j a se kao mehanizam odbrane sastoji u tome da se ličnost sa zrelijeg vraća na primitivne obrasce ponašanja koji su bili karakteristični u djetinjstvu. Regresija se veoma često javlja kod djece koja su ljubomorna na svoju mlađu braću ili sestre koji se osjećaju zapostavljenim, i na takvo frustraciono stanje reaguju ponašanjem ''poput malog djeteta'', želeći da izazovu naklonost roditelja. Ako dijete kome se rodio brat počinje da sisa prst, mokri u krevet ili puže, što ranije nije činilo, ono se zapravo vratilo na niži nivo ponašanja, na ranu dječiju fazu razvoja, tj. na nivo ponašanja svoga brata, odnosno na nivo koji je karakterističan za ponašanje njegovog uzrasta. Svojim novim ponašanjem ono skreće pažnju na sopstvenu zapostavljenost. Slični primjeri se mogu naći i kod odraslih osoba: ako odrastao čovjek nije u stanju da zadovolji svoje motive i želje, on počinje da se vraća primitivnom načinu ponašanja: drži čačkalicu u ustima i nervozno je prevrće, drži prste u ustima, nervozno treska nogama, psuje, vrijeđa, galami i omalovažava druge (ovi oblici infantilnog ponašanja su često prisutni kod publike na različitim sportskim susretima, posebno na fudbalskim utakmicama).

M a š t a n j e ili “sanjarenje” je pokušaj da se frustraciona situacija olakša tako što individua ne mogavši da ostvari svoje želje u stvarnosti, pribjegava mašti, sanjarenju I zamišljanju da se one ostvare. Mnoge osobe maštaju i sanjaju o slavi, podvizima, priznanjima I uspjesima, svojoj ljepšoj budućnosti. Ljudi "vide" sebe kao uspješne, hrabre i pametne: razni ljudi maštaju da budu lijepi i privlačni, djeca maštaju o budućoj profesiji, braku i porodici, mladi "sanjaju" o svojim ljubavnim avanturama a stari o "sretnim" danima svoje mladosti, siromašni da su bogati, ljudi u ratom zahvaćenom području o danu kada će rat prestati. Fudbaler nekog malog i nepoznatog kluba mašta da će igrati u ''Partizanu'', ''Crvenoj zvezdi'' ili ''Realu'', a djevojčica teniserka mašta da će igrati na Vimbldonu, itd. Ovaj odbrambeni mehanizam je veoma čest kod osoba i u određenoj mjeri ne šteti ponašanju i razvoju ličnosti. Međutim, ukoliko postane dominantan i isključiv, ovaj mehanizam odbrane može da zamijeni realistički odnos ličnosti prema svojoj okolini te tako postati štetan i beskoristan.

Ono što treba posebno napomenuti jeste to da mehanizmi odbrane imaju nekoliko opštih karakteristika. Prije svega, osoba koja ne bira niti koristi ove mehanizme svjesno; ona ne odlučuje da potiskuje, racionalizuje ili projektuje - često se takvo ponašanje "automatski" odvija. Koji će mehanizam doći do izražaja zavisi od datog momenta, specifične situacije i karakteristika neke osobe. Sklop mehanizama koji se najlakše izazivaju u određenom pojedincu čini karakterističan splet njegove jedinstvene ličnosti. Osim toga, mehanizmi odbrane mogu da imaju blagotvorne i štetne efekte i posljedice za osobu. Blagotvorni podrazumijevaju umanjenje strepnje (aniksioznosti) i održavaju i povećavaju samopoštovanje ličnosti, a štetni efekti su oni efekti koji dovode do drastičnih poremećaja ponašanja i psihičkih poremećaja. Oni postaju simptomi otuđenosti, abnormalnosti, socialno-patoloških i psiho-patoloških poremećaja onda kada se javljaju u pretjeranoj mjeri. U krajnjoj liniji, ovi mehanizmi se najčešće koriste da bi pred sobom ili

43

drugim osobama sakrili neuspjeh u ostvarivanju ciljeva kako bismo otklonili pomisao da je naša nesposobnost uzrok našeg neuspjeha.

4. DRUŠTVO I DRUŠTVENI RAZVOJ

_______________________________________________________________________________

Društvo i društveni razvojLjudsko društvo i životinjske grupeDruštvene pojave, procesi i odnosiSvakodnevni život, društveno djelovanje i društvene interakcijeDruštveno komuniciranjeDruštvena pokretljivost i društveni razvoj

Društvena promjenaDruštvena struktura

Društveni položaji Društvene ulogeDruštvene organizacije i društvene institucijeDruštvene grupe

Društvena slojevitost i društvene nejednakostiBiološke i društvene nejednakostiGledišta o nejednakostima

Klase i nejednakostiŠta su klaseKlasne oznake i svojstva

Društvo I socijalno otuđenjeŠta je otuđenjeUzroci otuđenjaOblici otuđenja

_______________________________________________________________________________

Na zemlji se život razvija preko dvije hiljade miliona godina; čovjekova ostvarenja oko milion godina a ljudska civilizacija tek nekih pet hiljada godina. Sve to znači da je, istorijski posmatrano, i ljudsko društvo, relativno novija pojava.

1. DRUŠTVO

Društvo je veoma složeni sociološki fenomen a, s obzirom na to da je sociologija nauka o društvu, razumljivo je da se ona bavi i najznačajnijim dimenzijama ovog složenog fenomena. Neke ćemo ukratko i objasniti.

Pojam "društvo" je relativno novijeg datuma i u našem današnjem smislu je nastao sa pojavom građanskih revolucija. Naime, sve do pojave moderne građanske klase i građanskih revolucija pojam "društva" se identifikovao sa pojmom "države".

Ljudsko društvo i životinjske grupe

44

Ljudsko društvo je pojam pod kojim se podrazumijeva određena grupa ljudi koja na osnovu proizvodne djelatnosti stvara društvene odnose, tvorevine i vrijednosti, odnosno stvara društvo u cjelini; to je cjelina ili sistem veza između pojedinaca i grupa, sistem koji je sposoban za svoju reprodukciju.

Svako društvo ima potrebu da se reprodukuje, a da bi se ono reprodukovalo, neophodne su određene pretpostavke, kao što su:

adaptacija prema prirodnoj okolini pomoću proizvodne djelatnosti; integracija njegovih članova pomoću vrijednosti normativnog poretka (običajnih,

moralnih i pravnih normi); hijerarhija društvenih ciljeva i način njihovog ostvarivanja; održavanje dominantnog kulturnog obrasca vrijednosti.

Društvo ne predstavlja nekakav naziv već realan skup ljudi. Svako konkretno društvo istorijski egzistira u:

određenom vremenu (povezujući svoju"sadašnjost" sa prošlošću i budućnošću); prostoru (teritoriji i geografskoj prostornosti); funkcionalnoj diferenciranosti (utemeljenoj na postojanju određenih uloga); vertikalnoj slojevitosti (utemeljenoj na distribuciji društvenih položaja); vrijednosno-kulturnom okviru (tj. društvo je prožeto određenim kulturnim i duhovnim

vrijednostima i materijalnim tekovinama), i individualno-psihološkom okviru (sastavljeno je od individua, živih i konkretnih ljudi,

njihovih međudjelovanja, svijesti, emocija i ponašanja. Da bi pojam društva bio razumljiviji, najčešće i najjednostavnije se dovodi u analogiju sa

životinjskim grupama ili oblicima životinjskog kolektivnog života. Pogledajmo kako.Čovjek i životinje su i biološka i "društvena" bića. Društveni život čovjeka nije njegova posebna

karakteristika u odnosu na životinje. No, bez obzira na tu činjenicu može se reći da se društvo i životinje, sociološki posmatrano, međusobno razlikuju a te razlike treba tražiti u samim pretpostavkama nastanka i razvoja čovjeka. Društvo i životinjske grupe imaju određene "zajedničke", kao i zasebne, različite karakteristike.Što se tiče njihovih zajedničkih svojstava, one najznačajnije bile bi slijedeće:

gregarizam ("gregis"-krdo), kao pojava za koju je karakteristično da i čovjek i životinja koje žive u stadu (krdu) imaju istu nagonsku dispoziciju, tj. sklonost ka udruživanju;

konformizam, kao sklonost podvrgavanja pravilima i oblicima ponašanja grupe kojoj se pripada;

grupna hijerarhija, koja se manifestuje u dominaciji pojedinaca krdima ili društvenim grupama;

ksenofobija, tj. netrpeljivost prema strancima.Pored prethodno naznačenih istovijetnosti između društva i životinjskih grupa, treba reći da među

njima postoje i bitne razlike a one su evidentne u: karakteru promjene, i karakteru načina proizvodnje.

Životinjski svijet se razvija veoma sporo a društveni brže. Štaviše, čovjek može na te promjene i da utiče (npr. metodama genetskog inženjeringa i sl.). Promjene su rezultat samog načina proizvodnje koji bitno razlikuje društvo od životinjskih grupa. Čovjek društvu proizvodi sredstva za proizvodnju i različite oblike "duhovne nadgradnje" (kulturu, jezik, svijest, obrazovanje, nauku); njegov rad je svjestan rad kojim on proizvodi uslove sopstvenog života transformišući sveukupnu prirodu. Životinja oblikuje samo po mjeri i potrebi vrste kojoj pripada, dok čovjek zna proizvoditi univerzalno I zna proizvoditi prema zakonima ljepote. Društvo je proizvod međusobnog djelovanja ljudi; čovjek radom proizvodi društvo kao što i društvo pomoću rada proizvodi čovjeka.

Društvene pojave, procesi i odnosi

Ono što razlikuje društvo od prirode istovremeno razlikuje i društvene pojave od prirodnih pojava:

45

prirodne pojave su stihijske pojave koje se razvijaju nezavisno od svijesti i volje ljudi, što, naravno, ne znači da ove pojave u izvjesnoj mjeri čovjek ne može kontrolisati i usmjeravati, već to znači da je “priroda” tih pojava različita od "prirode" društvenih pojava;

društvene pojave predstavljaju prije svega rezultat svjesnog djelovanja ljudi iako ne treba zaboraviti da i one mogu da sadrže manju ili veću dimenziju stihijnosti a i iracionalnosti.

Društvene pojave nisu isto što i individualne pojave: one mogu imati neke zajedničke osobine, ali se nikako ne mogu identifikovati. Dobro znamo da pojedinac nije isto što i društvo, kao što i njegova individualna svijest nije jednaka kolektivnoj ili društvenoj svijesti. Osim individualne postoji i nadindividualna, kolektivna i društvena, svijest ("narodni duh", "nacionalna svijest", "nacionalna duša" ) koja ima određenu moć prisile nad individualnom sviješću, individualnim ponašanjem i samim individualnim pojavama, ali nikako ne može biti isto što ta individualna svijest.

Društvene pojave predstavljaju rezultat međusobne povezanosti i djelovanja ljudi, i zato njene sastavne dijelove čine:

društveni procesi, i društveni odnosi.

Društveni procesi su sadržajni dio društvenih pojava i kao takvi predstavljaju aktivnost koja se odvija u nekim društvenim pojavama (proces vaspitanja u porodici, obrazovni proces u školama, proizvodni proces u privrednim organizacijama). To znači da je društveni proces zapravo društvena pojava povezanog djelovanja ljudi. Rezultat ili završetak društvenih procesa naziva se - društvena tvorevina. Ona je posljedica razvoja društvenih procesa; ona je vidljiva manifestacija društvenih procesa (npr. dobra ili loša organizovanost u procesu obrazovanja, efikasan ili neefikasan proizvodni efekat proizvodnog procesa, itd.).

Društveni odnosi su okviri u kojima se odvijaju društveni procesi. Društvo se može odrediti i kao istorijski strukturisana cjelina ili totalitet društvenog djelovanja i društvenih odnosa; društveno djelovanje se odvija u društvenim odnosima koji mogu biti različiti I, u tom smislu, se može govoriri o:

proizvodnim, tehničkim, političkim, obrazovnim, vjerskim itd. odnosima; odnosima nadređenosti i podređenosti, ravnopravnosti i neravnopravnosti, saradnje i

takmičenja; dozvoljenim i nedozvoljenim odnosima; neposrednim i posrednim, primarnim i sekundarnim, organizovanim ili neorganizovanim, institucionalnim ili neinstitucionalnim, relativno trajnim ili promjenljivim, ograničenim ili

neograničenim i sl. odnosima.

Svakodnevni život, društveno djelovanje i društvene interakcije

Na naš svakodnevni život utiču drugi ljudi i situacije u kojima se pri tom nalazimo.Kada prilazimo dobrom prijatelju, on očekuje i tačno zna šta ćemo ga pitati (za porodicu, zdravlje, posao, i slično), kao što i mi od njega to isto očekujemo u takvoj situaciji zajedničkog susreta. Društvene situacije utiču ne samo na naše ponašanje, nego i na ispoljavanje naših emocija. Dobro znamo da ćemo se na zabavama ponašati i izražavati svoje emocije na jedan način primjeren tim situacijama, dok ćemo se u nekim tragičnim situacijama ponašati na drugi način i izražavati emocije primjerene tim situacijama. U većini slučajeva mi nismo svjesni svih tih uticaja, ali ćemo se ipak ponašati i djelovati u skladu sa njihovim značenjem.

Društveno djelovanje ili akcija jeste ono ponašanje ljudi koje je usmjereno i orijentisano prema drugim ljudima ili se odvija pod uticajem drugih ljudi. Naš svakodnevni život je život u kojem se svakodnevno odvijaju različiti oblici društvenog djelovanja ili akcija. Mi se pozdravljamo pružajući ruku drugoj osobi, ili ona nas pozdravlja pružajući nam ruku, klimajući glavom, skidajući kapu ili šešir. Zovemo prijatelje, ili oni nas zovu, na druženje, neposredno ili posredno preko drugih prijatelja, rodbine, fiksnim ili mobilnim telefonom, elektronskom poštom, i slično. Dakle, mi djelujemo (akcija) na naše prijatelje, ili oni djeluju (akcija-interakcija) na nas: mi se međusobno družimo i u tom međusobnom odnosu uspostavljamo određenu socijalnu ili društvenu interakciju. Pod pojmom društvenog djelovanja, dakle, podrazumijeva se svjesna i svrsishodna aktivnost koja je usmjerena na postizanje određenih ciljeva. U tom smislu se može reći da društveno djelovanje podrazumijeva:

sviješću obdarene ljude;

46

potrebe koje ih pokreću na djelovanje; interese koji ih usmjeravaju; norme koje ih uređuju; vrijednosti koje ih osmišljavaju, i predmeti i sredstva koji djelovanje omogućavaju.

Budući da je društveno djelovanje i subjektivno određeno, može se reći da ono može biti: ciljno-racionalno, tj. takvo da se temelji na izboru najefikasnijih sredstava za ostvarenje

pretpostavljenih ciljeva; vrijednosno- racionalno,tj. takvo da subjekt djelovanja svoje djelovanje vrijednosno

određuje; afektivno, tj. ono djelovanje koje se temelji na strastima i emocionalnim raspoloženjima

individue, i tradicionalno, tj. ono koje se drži ustaljenih navika ne vodeći računa o promijenjenim

uslovima.U osnovi društvenih odnosa i društvenog djelovanja, odnosno akcija, nalaze se društvene

interakcije koje čine splet međusobnog uticaja i djelovanja različitih individua, društvenih grupa i institucija. Pojedinci u društvenim grupama i društvene grupe se nalaze u određenom procesu komuniciranja sa drugim individuama i društvenim grupama. Taj proces međusobnog komuniciranja je u određenoj mjeri i proces međusobne interakcije. Osobe međusobno žive u interakcijskom odnosu. Interakcijski proces obuhvata njihovo međusobno djelovanje, doživljavanje i ponašanje koje je uslovljeno i međuzavisno. Osobe i reaguju na aktivnosti, ponašanja, mišljenja, osjećanja, ideje, namjere, i sl. Tek rođeno, dijete ne zna ništa o ljubavi i mržnji, dobru i zlu. U prvim interakcijama sa roditeljima, braćom i sestrama, u porodici ili drugim društvenim ustanovama, ono počinje da, u spletu različitih društvenih interakcija, uči i usvaja sve ono što će mu biti neophodno za "opstanak u društvu".

Interakcija društvenih grupa i pojedinaca značajan je društveni proces uspostavljanja različitih društvenih pojava, ona je društveni proces koji ima svoju: sadržinsku i formalnu dimenziju.

Sadržinska dimenzija obuhvata vidove djelatnosti (ekonomske, političke, kulturne, psihološke, idejne, obrazovne) preko kojih se odvija proces interakcije, dok formalna dimenzija interakcije obuhvata karakter odnosa na kojima se zasnivaju te djelatnosti i njihovi procesi. Tako odnosi mogu imati karakter takmičenja ili kompeticije, konflikta, kooperacije, akomodacije, asimilacije, integracije, adaptacije, socijalizacije, itd. U krajnjoj liniji posmatrano, procesi interakcije se mogu manifestovati u protivriječnim i suprotnim tendencijama: asocijativnim i disasocijativnim, antagonističkim i solidarističkim, kooperativnim i kompeticijskim, konjunktivnim i disjunktivnim.

Interakcije su mnogobrojne, a u krajnjoj liniji mogu se svesti na dvije vrste: konjunktivne interakcije (1. konjugare-spajanje), i disjunktivne interakcije (1. dis - ne: konjugare - spajanje).

Konjunktivne interakcije i konjunktivni procesi su oni koji doprinose zajedničkoj saradnji, zbližavanju I zajedništvu osoba, i ovdje spadaju:

kooperacija (1. cooperare - saradnja, sudružništvo) je pojam pod kojim se podrazumijeva saradnja među individuama i društvenim grupama;

akomodacija (1. accomodatio – prilagođavanje I privikavanje u različitim situacijama), i asimilacija (1. "assimilare" - učiniti sličnim, stapanje) je pojam pod kojim se

podrazumijevaju odnosi i interakcijski procesi čvrstog kohezivnog spajanja, stapanja i povezivanja (npr. migranti u drugim državama).

Disjunktivne interakcije I disjunktivni procesi su ona stanja i procesi u okviru kojih dolazi do međusobnog udaljavanja i suprotstavljanja ljudi. U ove procese i odnose spadaju: kompeticija i konflikt, a prema nekim mišljenjima i borba kao nepomirljiv konflikt i sukob koji se okončava jedino pobjedom jedne strane, poništavanjem aktivnosti druge strane, pa čak i njenim uništavanjem.

Pod pojmom kompeticije (1. competitio - takmičenje) podrazumijeva se odnos konkurencije i nadmetanja, proces i odnos u okviru kojeg se suprotstavljaju različiti interesi onih koji u tom odnosu nastoje da ostvare maksimalne prednosti (npr. tržište, bilo ekonomsko ili političko). U savremenoj sociologiji se na kompeticiju gleda kao na ''normalno'' društveno stanje i odnos u društvu, čime se posebna pažnja

47

usredsređuje na načine i mehanizme društvene regulacije, tj. na društvena pravila koja regulišu odnose kompeticije među ljudima i društvenim grupama. U tom smislu se kompeticija razlikuje od konflikta jer je regulisana pravilima i što po pravilu isključuje primjenu sile.

Pod pojmom konflikta (1. conflict - spor) se podrazumijeva društveni proces, odnos i interakcija u okviru kojih se ostvaruje sukob i međusobno suprotstavljanje u pogledu ostvarivanja nekog cilja. Nije regulisan pravilima, ne mora biti miroljubiv jer u sebe može uključivati silu. Ukoliko je snažniji pretvara se u borbu.

Ponašanje pojedinaca ne podrazumijeva samo postojanje njihovih aktivnosti (djelovanja, djelatnosti) i interakcije, nego podrazumijeva postojanje još jedne značajne stvari, a to je – osjećanje. Interaktivni odnosi između osoba su snažniji I značajniji ukoliko su osjećanja razvijenija. Kada se osobe nalaze u pozitivnim ili konjunktivnim interakcijskim stanjima, kada se nalaze u odnosima međusobne vezanosti I privrženosti, poštovanja I razumijevanja, predusretljivosti I prijateljstva, njihova osjećanja su razvijenija I snažnija.

U različitim društvenim prilikama mi se nalazimo u interakcijskim odnosima sa drugim osobama I na njih obraćamo pažnju. Ali, postoji i drugačiji način u okviru kojeg se interakcija može odvijati. Naime, kada prolaznici brzo osmotre jedan drugog, a onda skrenu pogled, onda oni demonstriraju ono što se naziva “civilizovanom nezainteresovanošću”, "građanskim" ili "civilizovanim neobraćanjem pažnje".

"Civilizovano neobraćanje pažnje" se ne smatra ignorisanjem druge osobe jer, pošto je svako svjestan postojanja i prisustva druge osobe, izbjegava da napravi neki gest koji bi se mogao protumačiti izrazom "suvišne nametljivosti". Kada se upoznajemo, najčešće smo "civilizovano nezainteresovani" i kontakte sa nepoznatim osobama pokušavamo ostvariti u smislu “davanja pogleda”, namjere i “probnog iskušavanja” motreći drugu osobu vizuelno ispitujući njenu stvarnu zainteresovanost za komunikacijom. Dakle, nama se drugi “prikazuju” da žele komunikaciju, oni nam je “naslućuju” i mi procjenjujemo da li je ona stvarna ili lažna: počinjemo obraćati pažnju ako procijenimo da je ona stvarna. Manje ili više nesvjesno ispoljavanje "civilizovanog neobraćanja pažnje" ima svoje značenje u svakodnevnom životu, jer postoje situacije u kojima se neki naši gestovi (npr. uporno gledanje drugih nepoznatih ili poznatih osoba ili pretjerano "zurenje" u osobe) mogu protumačiti "znakom neprijatnih namjera". S druge strane, "civilizovano neobraćanje pažnje", kao i slični trivijalni oblici društvenog ponašanja koji mogu izgledati kao beznačajni oblici društvene interakcije, ipak su za sociologiju značajni jer pokazuju da se iza ovakvih interakcija nalaze određeni oblici naših aktivnosti i ponašanja koji nešto govore o nama i našem životu u društvu i koji u našem svakodnevnom životu (saobraćajnih gužvi, urbanih frustracija i užurbanosti, nestrpljivosti, nervoza i bezličnih otuđenih i rutinskih kontakata) daju određeno obilježje.

Društveno komuniciranje

Bez obzira na karakter interakcijskih procesa i odnosa, u njima se razvijaju određeni oblici komunikacija kao oblici simboličkog opštenja u kojem se individue identifikuju sa drugim individuama uspostavljajući karakter društvenog djelovanja i interakcije u skladu sa zahtjevom sopstvenih interesa i ubjeđenja. Socijalna interakcija se odvija u okviru koji se naziva komunikacijom. Komunikacije omogućavaju interakcije, a postojanje interakcija između ljudi podrazumijeva uspostavljanje komunikacija među njima. Postoje dva značajna oblika komunikacija, ili dvije vrste komunikacija, kao što su: verbalne i, neverbalne komunikacije.

Verbalne komunikacije su najčešća osnova socijalnih interakcija. One se odvijaju putem jezika, govora i konverzacije.

Kada nekoga nešto pitamo i on na naše pitanje odgovori, kada nekoga pozdravljamo i on otpozdravi ("Dobar dan, komšija, kako si?"/ "Dobar dan, dobro sam, a ti?..."), kada studentima na ispitu postavljamo pitanja, a oni na njih odgovaraju, mi u procesu interakcije - verbalno komuniciramo. Verbalna komunikacija je nekada autentična ili stvarna, a nekada izražava "verbalnu grešku". Poznato je da mi pravimo verbalne greške kada želimo da svjesno ili nesvjesno sakrijemo ono što hoćemo, i takve pogreške upravo iskazuju naša prava osjećanja o onome što govorimo, a što nastojimo da sakrijemo.

48

Verbalna komunikacija obuhvata ne samo artikulisani govor, nego i tzv. "kvazigovor" ili "parajezik" izražen u obliku visine, jačine, boje i frekvencije glasa, u obliku uzdaha, jecaja, vriska, krika ili plača (Uh, Joj, Joooj, Ah).

Neverbalne komunikacije su one komunikacije koje se ne odvijaju putem govora, već putem: izraza lica i mimike; gestikulacija, položaja i pokreta tijela (pokreta ruku: npr. dva prsta "V" - "victoria"; pravoslavna "tri prsta", fašistička "stisnuta pesnica"; nacistička podignuta ruka), osmijeha, namrgođenosti, grimase, dodira tijela (fizičkim kontaktom, tapšanjem, grljenjem, rukovanjem, itd.). Ove interakcije izražavaju određena osjećanja, raspoloženja, namjere i simboliku.

Nalazeći se neprestano u grupama ljudi međusobno interaktivno verbalno, ali i neverbalno komuniciraju: držanjem svog tijela u određenom položaju, izrazu ili pokretu; gestovima, mimikom i izrazima lica. Na taj način oni mogu da reaguju na ono što neko kaže ili učini. Ali, pored ovih oblika komuniciranja, u svojim interaktivnim odnosima ljudi takođe koriste ono što se naziva koncentrisana interakcija. U raznim situacijama (na ulici, u “kafićima”, diskotekama, u kinu ili pozorištu, na utakmicama, u porodici, društvu prijatelja, na poslu, u školi i na fakultetima) ljudi rutinski reaguju kroz određeno ponašanje, oslovljavanje ili razgovor. To su oni već unaprijed poznati, kako se to u žargonu kaže “stereotipni”, unaprijed očekivani, bezlični, mehanički, dosadni i rutinski “razgovori” sa prijateljima, sa trgovcima, konobarima, i slično. Drugi od nas očekuju određeno ponašanje i mišljenje, kao što i mi od njih to očekujemo, i zato smo u interakcijskim odnosima i međusobnim komunikacijama – “kontrolisano oprezni”.

S obzirom na to da su društvene grupe sastavljene od pojedinaca, razumljivo je da one izgrađuju različite oblike interakcija. U procesu socijalizacije oni se stapaju i integrišu. Kada nisu socijalizovani, onda se nalaze u procesu dozorganizacije. Dakle, u društvenim grupama pojedinci mogu da prihvataju grupne stavove, norme i vrijednosti, ili da ih ne prihvataju, doprinoseći tako grupnoj dezorganizaciji i dezintegraciji.

Društvena pokretljivost i društveni razvoj

Društvo je proizvod djelatnosti ljudi a budući da je djelatnost promjenljiva, razumljivo je da je i društvo "pokretljivo", razvojno i promjenljivo.

Pod pojmom društvene pokretljivosti podrazumijevaju se promjene u društvenoj strukturi koje nastaju pomjeranjem pojedinaca i društvenih grupa sa jedne uloge ili funkcije u profesionalnoj podjeli rada, sa jednog položaja na drugi položaj u strukturi društvenih odnosa i sa jednog mjesta na drugo u okviru teritorijalne organizacije društvenih odnosa.

U tom smislu se može reći da se prema dimenzijama društvenog prostora na kojem se vrši pomjeranje, može reći da postoji više vrsta društvene pokretljivosti:

horizontalna koja obuhvata promjenu geografskog položaja, odnosno stanovanja ili mjesta boravka, kao i promjenu ekonomske djelatnosti, odnosno pomjeranje individua sa jedne društvene uloge na drugu, npr. radnog mjesta, profesije;

vertikalna koja podrazumijeva promjenu društvenog položaja (poboljšanje ili pogoršanje), odnosno pomjeranje pojedinaca i grupa na hijerarhijskoj ljestvici društvenih položaja: sa višeg na niži položaj - silazna pokretljivost; sa nižeg na viši položaj - uzlazna pokretljivost;

prostorna, odnosno teritorijalna pokretljivost koja obuhvata preseljavanje (migraciju, seobe) stanovništva sa jedne teritorije na drugu, a koja ima dva osnovna vida: individualni (pojedinačno preseljavanje, koje je najčešće spontano) i grupni vid preseljavanja koji je najčešće organizovan i koji se označava i pojmom kolonizacije.

Pored prethodnih oblika pokretljivosti, može se govoriti i o: unutargeneracijskoj, i međugeneracijskoj pokretljivosti.

Pod pojmom unutargeneracijske pokretljivosti podrazumijeva se promjena položaja čovjeka koja nastaje u periodu njegovog životnog ciklusa (npr. neko svoj radni vijek započne kao radnik ali i ne završi kao radnik; u svom radnom i životnom vijeku napreduje recimo, kroz zanimanja i položaje: službenika, rukovodioca, političara, i slično). Pod pojmom međugeneracijske pokretljivosti podrazumijevaju se promjene u položaju osobe u odnosu na njegove roditelje. Na primjer, otac je kvalifikovani radnik, a njegovo

49

dijete je inženjer, ljekar, profesor, advokat i slično. U ovom slučaju radi se o uzlaznom obliku međugeneracijske pokretljivosti, a može se govoriti i o suprotnom, silaznom obliku međugeneracijske pokretljivosti na primjer kada je otac advokat a dijete nekvalifikovani radnik. Ono što je karakteristično za tehnološki razvijena, industrijalizovana i urbanizovana društva sa razvijenom podjelom rada jeste povećana društvena pokretljivost.

Za sociologiju posebno teorijsko značenje zadobija ne samo postupak fenomena društvene pokretljivosti, nego i postupak proučavanja uzroka, mehanizama i posljedica društvene pokretljivosti. U tom smislu sociolozi posebno istražuju uticaj pokretljivosti na društveni poredak. Za neke je veća stopa društvene pokretljivosti "politički sigurnosni ventil" jer pruža mogućnost i daje šansu članovima nižih socijalnih slojeva da poboljšaju svoj položaj. Tako postojanje društvene pokretljivosti može da predstavlja izraz postojanja veće demokratičnosti u društvu. S druge strane posmatrano, sociolozi su utvrdili da je kod osoba koje nazaduju na hijerarhijskoj ljestvici, odnosno da je kod onih koji se "kreću prema dole" izraženija tendencija ka konzervativnosti i povećan nivo frustriranosti, neurotiziranosti i psihičke nestabilnosti.

Pored pojma "društvene pokretljivosti", značajan sociološki fenomen predstavlja i pojam "društvenog razvoja". Pod pojmom društvenog razvoja podrazumijevaju se najčešće pokretačke snage društva a one se odnose na:

društvene zakone; klasnu borbu; generacijske odnose i sukobe; nauku i tehnologiju; prirodno bogatstvo i izvore energije; geografske, demografske, nacionalne i internacionalne, međunarodne faktore; ulogu pojedinaca, itd.

Složenost i karakter društvenog razvoja izražavaju se kroz značajne pokazatelje društvenog razvoja, kao što su:

ekonomski rast, kvalitet životnog standarda i kvalitet života, stepen ostvarene demokratije i političkih sloboda.

Društveni razvoj je složeni društveni fenomen koji zavisi od čitavog niza faktora čija se uloga nikako ne može predimenzionirati i apsolutizovati. Svi oni, u manjoj ili većoj mjeri, doprinose razvoju i promjeni društva. Šta se podrazumijeva pod pojmom društvene promjene?

2. DRUŠTVENA PROMJENA

Ni jedan društveni sistem pa, prema tome, i društveno stanje i društvo nisu statični i nepromjenljivi nego dinamični i podvrgnuti procesu promjene. "Sve teče" - kako bi rekao Heraklit, tj. sve se mijenja i razvija. Pod pojmom društvene promjene podrazumijeva se dinamička procesualnost društvene strukture, odnosno "struktura u nastajanju" ili "struktura u nestajanju". U sociologiji se, u krajnjoj liniji, razlikuju sljedeće bitne dimenzije društvenih promjena:

kvantitativna (koja se odnosi na rast, proširenje, uvećanje ili opadanje društvene strukture);

kvalitativna (koja se odnosi na razvoj koji može imati evolutivni karakter, tj. karakter stvaranja viših i složenijih struktura, ili može imati involutivni karakter, odnosno karakter iščezavanja i raspadanja);

vrijednosna (u smislu napredovanja, odnosno progresa, ili nazadovanja, tj. regresa, odnosno povratka na prevaziđene ili retrogradne oblike djelovanja, ponašanja i organizacije života);

instrumentalna (u smislu korištenja i upotrebljavanja određenih sredstava: nasilna i spontana promjena);

vremenska (nagla ili postepena promjena); i radikalna ili neradikalna promjena.

Društvene promjene su različite, I bez obzira na kriterije podjele tih promjena, može se govoriti o:

50

ekonomskim, političkim i kulturnim promjenama; organizovanim ili planiranim, i, neorganizovanim, neplaniranim, stihijskim promjenama; globalnim i parcijalnim (djelimičnim) promjenama; mikro I makro-društvenim

promjenama (evolucionim I revolucionarnim, reformističkim, konzervativnim I reakcionarnim).

3. DRUŠTVENA STRUKTURA

Da bi pojam društvene strukture bio razumljiviji, uzmimo jedan primjer- porodicu.Svaka porodica se sastoji od određenog broja svojih članova koji imaju određen položaj ili mjesto

u porodičnoj grupi (viši ili niži, položaj roditelja ili djece), određene uloge (ulogu djeteta, ulogu oca ili majke, ulogu brata ili sestre, ulogu učenika ili studenta), koji obavljaju određene poslove u porodičnom kućnom domaćinstvu, zatim, koji su vezani različitim individualnim i društvenim vezama sa drugim porodicama i društvenim grupama. Takođe, članovi porodice razvijaju određene emocionalne odnose između sebe i drugih osoba izvan porodice. Oni usvajaju određene vrijednosti, shvatanja, obrasce mišljenja i ponašanja, itd. Time se pokazuje da porodica ima svoju određenu strukturu, kao što određenu unutrašnju strukturu imaju i druge porodične grupe, kao i svaka društvena grupa, pa i društvo u cjelini.

Društveni život je još kompleksniji nego što je to porodični, što je sasvim razumljivo jer je i društvo mnogo kompleksniji strukturalni sistem nego što je to porodica ili neka druga društvena grupa. U tom smislu treba reći da najvažnije elemente društvene strukture čine:

društveni položaji, društvene uloge, i, društvene organizacije, institucije i grupe.

Društveni položaji

Društveni položaji predstavljaju mjesta koje pojedinci imaju u polju društvenih odnosa, mjesta koje oni imaju u društvenoj strukturi, odnosno poziciju u društvenom sistemu. U porodici osobe mogu imati položaj majke, oca, djeteta, položaj supruga ili supruge, položaj supružnika, djece, braće ili sestara. U društvu osobe mogu da budu u položaju učitelja, nastavnika, srednjoškolskog ili univerzitetskog profesora, učenika ili studenta, člana nekog udruženja ili partije, itd. Društveni položaji mogu biti različito rangovani ili vrednovani na hijerarhijskoj ljestvici i u tom smislu se govori o društvenom statusu. Društveni položaji nam pokazuju "ko je" ili "šta je" neka osoba. Kada u svakodnevnom životu neko nekome a za nekoga kaže: "znaš, on ti je budža", ili "on ti je čuveni advokat", onda taj neko zapravo govori o nečijem statusu.

Društveni položaji mogu da se ostvaruju na dva načina: pripisivanjem, ili sticanjem, te se zato i može govoriti da postoje dvije vrste društvenih položaja:

pripisani (askribovani, arbitrarno dodijeljeni), i stečeni.

Društveni položaji koji se nazivaju pripisanim, askribovanim ili arbitrarno dodijeljenim, su oni koje društvo "dodjeljuje" pojedincu bez obzira na njegove sposobnosti, volju, trud ili rezultate njegovog rada. Svojim rođenjem neko može da bude u askribovanom položaju monarha. U plemenu Mundugomori sa Nove Gvineje se onoj djeci koja su rođena sa pupčanom vrpcom oko vrata pripisuje položaj umjetnika. Pripisivanje položaja se može obavljati prema različitim kriterijumima pola, dobi, rasne, vjerske i etničke pripadnosti. Često je to askribovanje ili pripisivanje predodređeni izraz ili izvor postojanja društvenih nejednakosti (npr. ropstva u antičkoj Grčkoj, kastinskog sistema u Indiji, rasne segregacije).

Društveni položaji koji se nazivaju stečenim položajima su oni društveni položaji koji su nastali na osnovu postignutog uspjeha nekog pojedinca: postignuti položaj je rezultat njegove lične sposobnosti, rada, znanja, talenta, upornosti, umješnosti i izbora. Dakle, ovaj položaj nije određen niti nasljeđem niti nekim drugim načinom dodjeljivanja položaja. On je rezultat individualnog napora: profesor, ljekar, advokat, radnik, kompozitor, skulptor samo su nazivi profesionalnih zanimanja i položaja koji predstavljaju rezultat njihovog individualnog uspjeha.

51

Društvene uloge

Društvene uloge predstavljaju niz normi i obrazaca ponašanja koji su vezani za određeni položaj osobe. Tako se može govoriti o ulozi dječaka ili djevojčice, brata ili sestre, oca ili majke, profesora ili studenta, ljekara i pacijenta, itd. Postojanje društvenih uloga znači i postojanje i određivanje očekivanog ponašanja: od ljekara se očekuje da dobro poznaje medicinu i da pomogne pacijentu, od pacijenta se očekuje disciplina medicinskog tretmana, od studenta sudjelovanje u nastavnom procesu, od učenika disciplinovano pohađanje škole i sudjelovanje u nastavnom radu prema uputama učitelja, nastavnika ili profesora. Drugim riječima, društveni položaji određuju mjesta u društvenom sistemu, dok društvene uloge određuju ponašanje osoba koje pripadaju nekom društvenom položaju: društveni položaj nam pokazuje "ko je" ili "šta je" neka osoba u društvenom sistemu, dok društvena uloga nam pokazuje "kakvo" se ponašanje i "kakve" se osobine očekuju od osobe koja zauzima određeno mjesto u društvenom sistemu.

Svaki društveni položaj je određen normama koje određuju ponašanje osoba i tako obrazuju društvenu ulogu. Društvene uloge su te preko kojih pojedinci svoje ponašanje prilagođavaju očekivanom ponašanju koje je vezano za njegov društveni položaj i njegovu društvenu ulogu. Na taj način se u različitim društvenim situacijama pojedinci postavljaju u odnosu na svoj položaj i ulogu, kao i u odnosu na očekivanja drugih da će se on ponašati u skladu sa svojim društvenim položajem i svojom društvenom ulogom. Razlika između društvenog položaja i društvene uloge je u tome što se društveni položaj zauzima a uloga izvodi ili igra u skladu sa postojanjem društvenih položaja. Profesor ne može imati ("izvoditi") ulogu studenta, niti student ulogu profesora.

Sa društvenim položajem i društvenim ulogama su povezani i određeni simboli. Svečane pozivnice ili sjedenje u prvim redovima političke, sportske ili kulturne manifestacije podrazumijeva postojanje određenog društvenog položaja ili ugleda. Nošenje različitih svečanih predmeta (npr. rektori, sudije, vojnici) ne podrazumijeva samo postojanje određenih ceremonija, nego i postojanje određenog mjesta, položaja i uloge na hijerarhijskoj ljestvici društvene moći, ugleda i bogatstva, odnosno na ljestvici društvenog statusa. Spoljnji ceremonijalni dekor samo je izraz postojanja unutrašnje diferenciranosti, društvenih podjela i razlika.

Ono što je karakteristično za društvene uloge jeste njihova normativnost i idealnost, s jedne strane, i realnost ili stvarnost, s druge strane. Naime, život pokazuje postojanje razlika između idealne i stvarne uloge, razliku između onoga što ljudi treba da čine i onoga što stvarno čine. To zapravo znači da postoje razlike između idealne uloge (koja se temelji na određenom skupu normi vezanih za njen društveni položaj) i stvarnog ponašanja, ili stvarnog izvođenja te uloge.

S druge strane posmatrano, treba reći da svaka osoba ima čitav niz ili skup uloga koje su povezane sa društvenim i individualnim položajem. Položaj ljekara podrazumijeva postojanje niza uloga: liječnika pacijenta i pacijenata, kolege, recimo ulogu šefa odjeljenja ili načelnika, ulogu roditelja, supružnika, brata, ujaka ili strica, možda djede, ulogu komšije i prijatelja svojih prijatelja, ulogu kupca u prodavnicama, itd. Slična, ali nikako i ista stvar stoji i sa profesorom ili sa sudijom, advokatom ili inženjerom, učenikom ili studentom što, naravno, zavisi od njihovog društvenog položaja, profesije i zanimanja. Ono što posebno treba napomenuti jeste to da ljudi moraju ispunjavati protivriječne zahtjeve svojih uloga i njih usklađivati. Ukoliko to nisu u stanju da učine, kao posljedica te napetosti se javlja konflikt uloga.

Društvene organizacije i društvene institucije

Društvene organizacije predstavljaju takve društvene grupe u okviru kojih ljudi nisu povezani ličnim osobinama i karakteristikama, nego formalizovanim odnosima. Ono što ih bitno karakterišu su sljedeće osobine: formalizovani odnosi, pisani i precizno definisani odnosi i uloge, položaji i poslovi pojedinaca u društvenim organizacijama.

Društvene organizacije nastaju sa ciljem da svojim organizovanim djelovanjem obavljaju određene društvene aktivnosti i poslove. Često su smještene u posebnim zgradama u kojima na organizovan način sprovode svoje aktivnosti (npr. OUN, FAO, UNESCO).

52

Društvene institucije su takođe značajne u razvoju savremenih društava. One regulišu društvene obrasce ponašanja, propisuju određene postupke za postizanje ciljeva i obezbjeđuju uslove i pretpostavke za njihovo postizanje. Za prihvatanje vrijednosti i normi, društvene institucije obezbjeđuju različite oblike nagrađivanja, a za njihovo neprihvatanje, različite oblike i postupke kažnjavanja.

Najznačajnije društvene institucije su: ekonomske institucije (preduzeća, firme, kompanije), koje služe ostvarenju proizvodnje i

distribucije dobara i usluga; političke institucije (državne i nedržavne, državna i lokalna uprava, parlament, vlada,

sudstvo, policija, vojska, nevladine institucije) koje služe zaštiti građana i obezbjeđenju unutrašnjeg i vanjskog poretka;

naučne institucije (instituti, fakulteti), čija je funkcija proizvodnja, distribucija i transfer naučnog znanja;

obrazovne institucije (predškolske i školske institucije, fakulteti), koje se nalaze u funkciji prenosa obrazovnih i vaspitnih ideja, vrijednosti i znanja;

kulturne institucije (domovi kulture, pozorišta, kina), preko kojih ljudi zadovoljavaju svoje kulturne potrebe;

sportske institucije (sportski klubovi, rekreacioni centri), preko kojih ljudi zadovoljavaju svoje sportske i rekreativno-zabavne potrebe;

religijske institucije (crkve) su one preko kojih ljudi zadovoljavaju svoje religijske potrebe.

Društvene grupe

Društvene grupe su značajni dio sistema društvene slojevitosti. U svakodnevnom životu vidimo da se ljudi udružuju i povezuju kroz razne oblike društvenog grupisanja, odnosno kroz razne društvene grupe. Naravno, što je društvo razvijenije, razvijeniji su i oblici tog grupisanja ljudi. Društvene grupe su značajni segmenti društvene strukture i značajne tvorevine kolektivnog ljudskog života u okviru kojih se uspostavlja interakcijska veza između društva i pojedinca. Čovjek postaje društvenim bićem živeći i zadovoljavajući potrebe i interese u različitim grupama, a društvo opstaje upravo zahvaljujući postojanju zajedničkog života ljudi u grupama. Čovjek je društveno biće, a njegov društveni karakter se manifestuje upravo onda kada se on udružuje i kada se povezuje sa drugim ljudima preko društvenih grupa i s njima uspostavlja manje ili više trajne i stabilne odnose. Kada se dvoje vjenčaju i žene, kada se na određen način djeca neke ulice, zgrade ili razreda druže, kada se ljudi učlanjuju u neku političku partiju ili kada pristupaju nekom društvenom pokretu, ili sportskom klubu, i slično, onda se zapravo svi oni povezuju i udružuju stvarajući neke društvene grupe. Živeći u društvu čovjek živi u različitim društvenim grupama: porodičnim, vršnjačkim, obrazovnim, radnim, profesionalnim, političkim, kulturnim, duhovnim, sportskim i drugim. Kroz ove društvene grupe on ostvaruje svoje ciljeve, interese i potrebe.

Društvene grupe posreduju između pojedinca i društva: preko njih oni zadovoljavaju svoje potrebe, želje, emocije i interese: emocionalne potrebe i želje (dijade onih koji se vole, brak, porodica, prijateljske grupe); ekonomske potrebe (koje proizlaze iz rada i zaposlenosti); političke interese (ako se ljudi udružuju u političke partije i druge političke organizacije); kulturne i duhovne potrebe (ako odlaze u biblioteke, kino, pozorište, kulturne i sportske priredbe, pa i ako su članovi takvih udruženja). Sve svoje potrebe ljudi zadovoljavaju živeći i boraveći u društvenim grupama. Zato su društvene grupe veoma značajne u njihovom životu.

Grupa je ipak nešto više i nešto drugo nego što je to individua ili prost zbir individua. Ona ima svoju strukturu, sopstvene ciljeve, norme i vrijednosne sisteme, kao i odnose prema drugim društvenim grupama. Svaka od društvenih grupa pred čovjeka postavlja svoje zahtjeve, ograničenja i propise. Kakvi će oni biti, zavisi od profila grupe, kao i od profilacije odnosa između pojedinca i grupe. Pa, šta su, onda, društvene grupe?

Društvena grupa predstavlja skup pojedinaca koji imaju istu ili sličnu usmjerenost interesovanja, manju ili veću interstimulaciju, koji stoje u više ili manje određenom odnosu položaja i uloga jednih prema drugima, koji komuniciraju jedni sa drugima “licem u lice”, koja posjeduje sistem svojih vrijednosti i normi

53

koji regulišu ponašanje pojedinih članova, ili su psihološki vezani uzajamno povezanima interesima. Društvene grupe su relativno trajne skupine ljudi međusobno povezanih porijeklom, zajedničkim društvenim djelovanjem, društvenim položajem i ulogom, podjelom rada, određenim društvenim potrebama, interesima, vrijednostima, i slično. One su sastavljene od dvije ili više osoba koje se na različite načine povezane, i koje sebe doživljavaju članovima tih grupa. Iz prethodno navedenih definicija se vidi da sociološki determinisane definicije ističu značaj društvene djelatnosti i društvenu grupu određuju kao skup ljudi koji obavljaju određene društvene djelatnosti pomoću određenih sredstava, a za zadovoljavanje sopstvenih potreba.

Društvene grupe obuhvataju sljedeće strukturalne elemente: ljude; procese i djelatnosti (koje obavljaju polazeći od zahtjeva sopstvenih potreba i interesa); odnose (koji se pri tom stvaraju); sistem normi i pravila ponašanja (kroz koji se stvaraju određene grupne vrijednosti, stavovi,

gledišta i pogledi, ideali i ubjeđenja, etička i normativna svijest); unutrašnju strukturisanost (što znači podjelu na određene uloge); sredstva (kojima se taj proces ili djelatnost obavlja (npr. kramp, lopata, kompjuter), i rezultat (koji treba ostvariti da bi se zadovoljile potrebe ljudi).

Grupe su nešto više nego prost zbir posebnih pojedinaca. Oni predstavljaju posebnu i svojevrsnu cjelinu sa svojim posebnim i specifičnim svojstvima koji se oblikuju i pod uticajem društva u kojem nastaju. Sve to pokazuje da se sasvim jasnim pokazuje, da živeći u društvu, ljudi zapravo postaju članovi različitih grupa. Sve one, u krajnjoj liniji, imaju neke zajedničke karakteristike, ili svojstva, kao što su:

veličina i sastav; organizovanost i unutrašnja strukturisanost; determinisanost određenim standardima, pravilima, normama i ciljevima; zajedništvo interesa, ideala i vrijednosti, te grupnih stavova; povezanost unutar grupe i otvorenost ili zatvorenost prema drugim grupama; postojanje osjećaja grupne povezanosti članova grupe; konformnost, ili prilagodljivost članova grupe samoj grupi.

Društveni razvoj uslovljava ne samo stvaranje sve većeg broja društvenih grupa, nego i njihovo različito kvalitativno i kvantitativno utemeljenje. Društvo koje je sastavljeno iz velikog broja organizovanih društvenih grupa naziva se organizovano ili visoko organizovano društvo. Složenost društvenog života pokazuje postojanje različitih društvenih grupa, kao na primjer:

srodničkih grupa, odnosno primarnih grupa, kao što su: porodične ili rodbinske grupe; prostornih grupa, odnosno teritorijalnih grupa ili zajednica, kao što su: naselja, sela i

gradovi; statusnih grupa, utemeljenih na istim ili sličnim društvenim položajima, odnosno

statusima, kao što su: slojevi ili klase; funkcionalnih grupa, koje nastaju obavljanjem sličnih i srodnih uloga, a u ove grupe

spadaju: profesionalne, političke, vjerske ili ekonomske grupe; kulturno-istorijskih grupa, od kojih posebnu ulogu i značaj imaju: plemenske, narodne i

nacionalne grupe. Iz svakodnevnog života i iskustva vidimo da postoje različite i brojne društvene grupe jer su brojni

i razlozi zbog kojih ih ljudi stvaraju ili u njih ulaze. Ako se dvoje vole, oni svojim emocionalnim odnosom ne stvaraju političku partiju, nego dijadu koja je utemeljena na emocionalnosti, prisnosti i nježnosti. Ali, ako odluče da rješavaju neke svoje interese, onda oni mogu formirati ili ući u već formirane grupe, kao što su: političke partije, interesne grupe, udruženja, i slično.

Dakle, postoje mnogobrojni razlozi osnivanja društvenih grupa te ćemo, stoga, navesti one najznačajnije:

srodstvo: ovo su grupe (npr. pleme, rod, porodica) za koje se smatra da su najstarije; fizička blizina: u ove grupe koje su nastale na osnovu fizičke blizine ubrajaju se:

susjedstvo, radne grupe, školski razredi, i slične grupe; ugovor: ovo su grupe koje traju koliko i ugovor kao pretpostavka njihovog nastanka

(grupe naučnih istraživača, autora projekata i knjiga);

54

status: ove grupe okupljaju i obuhvataju ljude istih ili sličnih statusa, npr. ljekara, profesora, radnika, inženjera;

interes: ovo su grupe koje okupljaju ljude zbog ostvarenje nekih individualnih ili grupnih interesa (različita udruženja ili “društva”: planinarsko, kulturno-umjetničko, ribolovno);

situacija: ovo su grupe koje nastaju u određenim društvenim situacijama koje karakteriše ad hoc okupljanje (okupljanja na sportskim događanjima, gomila, demonstranti, i slično);

vjernost: može biti osnova malih grupa sa neophodnim emocionalnim odnosima (dijade, trijade), kao što može biti i osnovica socijalnog okupljanja izraženog, recimo, kroz oblike postojanja vjerskih grupa i zajednica a, takođe, i političkih partija, društvenih pokreta, i slično.

U svom društvenom životu ljudi (svojom voljom, htijenjem, željom, interesom ili ne) postaju članovima mnogobrojnih društvenih grupa. Za njih one imaju određenu ulogu i funkciju, kao što su:

formiranje pogleda na svijet; određivanje normi ponašanja; kontrola mišljenja, osjećanja i ponašanja; primjenjivanje sankcija u odnosu na (ne)prihvatanje grupnih shvatanja, normi i obrazaca

mišljenja i ponašanja.U društvima postoji veliki broj društvenih grupa, kao što su: male grupe - dijade (imaju dva člana), trijade (imaju tri člana), brak, porodica, radne,

proizvodne i profesionalne grupe, i velike grupe (klase, nacije, političke partije, društveni pokreti). parcijalne (mikro) društvene grupe, i globalne (makro, totalne) društvene grupe; primarne (porodica, dječije grupe, grupe vršnjaka, grupe prijatelja), i sekundarne grupe

(klase, partije, sindikati, profesionalna društva, udruženja, i slično); prirodne (to su one grupe koje nastaju spontano, npr. dijade, trijade, vršnjačke grupe), i

instrumentalne društvene grupe (to su interesne i radne grupe, npr. komisije, odbori, savjeti koje u osnovi formiranja za pretpostavku imaju funkcionalne i interesne veze);

organizovane (to su one grupe koje su utemeljene na podjeli rada, koje obavljaju tačno određenu vrstu poslova, koje imaju svoja pravila, principe i ciljeve organizovanosti; takve su, na primjer, sekundarne grupe), i neorganizovane grupe (to su takve grupe koje se formiraju spontano, stihijski i neplanski, i koje karakteriše odsustvo društvene podjele rada i unutrašnje organizacije);

demokratske (egalitarne), i autoritarne (hijerarhijske) grupe; otvorene, i zatvorene društvene grupe; privremene i stalne društvene grupe; homogene i heterogene grupe: homogene grupe su po svom sastavu (polu, starosti,

interesima, motivima, potrebama) ujednačenije, a heterogene grupe su neujednačenije društvene grupe;

strukturisane, i nestrukturisane: strukturisane grupe (organizacije, male i velike društvene grupe) karakteriše postojanje zajedničkog cilja, akcije i interakcije, podjele funkcija i uloga, postojanje pravila ponašanja, kao i svijest o pripadnosti grupi; nestrukturisane grupe (publika, masa, gomila) su grupe za koje je karakteristična neorganizovana aktivnost i nepostojanje podjele na položaje i uloge;

formalne i neformalne grupe; formalne grupe se temelje na čvrsto i unaprijed regulisanim odnosima, položajima i ulogama članova grupe (brak, političke partije, profesionalne, radne grupe); neformalne grupe su grupe u kojima položaj i odnosi nisu regulisani, već se uspostavljaju i formiraju u grupi; to su grupe koje nastaju spontano, uglavnom iz okolnosti različitih odnosa na poslu i zbog potrebe za društvom i većom sigurnošću u radu;

dobrovoljne i nedobrovoljne; itd. Kao što se moglo vidjeti, društvene grupe se mogu klasifikovati prema različitim

kriterijumima kao različitim pretpostavkama formiranja grupa i postojanja društva u cjelini. Postoje i druge podjele društvenih grupa, ali su prethodne najznačajnije.

55

4. DRUŠTVENA SLOJEVITOST I DRUŠTVENE NEJEDNAKOSTI

Koliko novca imate u svom džepu ili eventualno na nekom računu? Vaš odgovor uporedite sa činjenicom da na računima, u nekretninama i pokretnoj imovini, ljudi imaju na stotine hiljada, milione pa čak i milijarde dolara ili evra. Neki ljudi zaista žive u izobilju, dok drugi u oskudici; neki već u ovom momentu razmišljaju u kojem će luksuznom hotelu ili restoranu ručati, dok će neki gladovati ili tražiti ostatke hrane po kontejnerima.

Sasvim nam je dobro poznato da ni jedno društvo nije homogeno, već strukturisano, stratifikovano i izdiferencirano. Odavno su ljudi primijetili postojanje međusobnih razlika i nejednakosti čije su uzroke i postojanje nastojali da na različite načine objasne. Istovremeno, ljudi su maštali i o egalitarnom društvu u kojem će postojati jednakost, u kojem neće biti eksploatacije, političke dominacije i političke manipulacije. Razmišljali su o društvu u kojem ljudi neće biti vrednovani na temelju ugleda. U takvom društvu niko neće moći imati zadovoljstvo da ističe visoki privilegovani društveni status, niti će trpjeti poniženje da bude degradiran na nivo društvenog položaja koji ne uživa nikakav ugled. Takođe, u takvom društvu neće više biti visokog statusa koji izaziva poslušnost i divljenje ili zavist i otpor onih koji se nalaze na nižem statusu i manje vrijednim položajima. Društveno bogatstvo će biti ravnopravno raspoređeno; bogataši i siromasi, oni koji imaju i oni koji nemaju, postaće stvar prošlosti a riječi kao što su povlastica i siromaštvo će ili izmijeniti značenje, ili nestati iz rječnika. U takvom društvu jednakosti, odnosno egalitarnom društvu, fraza "vlast narodu" postaće stvarnost jer neće više biti onih koji posjeduju moć nad drugima. Društvene pozicije vlasti i poslušnosti nestaće, a eksploatacija, izrabljivanje i tlačenje postaće pojmovi istorije, kojima nema mjesta u opisu savremene društvene stvarnosti. Konačno, ljudi će biti jednaki pred bogom i u očima svojih bližnjih. Iskustvo pokazuje da egalitarno društvo, tj. društvo jednakosti postaje ljudski san. U uslovima izrazitih nejednakosti ljudi maštaju o društvu jednakosti.

Ali, pokazalo se da je takvo egalitarno društvo jednakosti teško moguće izgraditi jer u svim društvima, kako onim najjednostavnijim tako i onim najrazvijenijim, postoji neka vrsta društvene nejednakosti. Posebno onih koji se odnose na razlike i neravnomjernu raspodjelu u bogatstvu (imovine, novca, zgrada, zemlje), na razlike u raspodjeli moći (mogućnosti nametanja volje drugima), kao i na razliku u raspodjeli ugleda (tj. poštovanja povezanog s društvenim položajem).

Već iz do sada naznačenog, vidi se da su društvene nejednakosti i društvena stratifikacija u bliskoj vezi te da, u tom smislu, treba napraviti preciznu distinkciju ovih pojmova.

Kada se pojedinci međusobno razlikuju s obzirom na postojanje određenih karakteristika i osobina, tada se govori o diferencijaciji. Na primjer, mladi se razlikuju od starih, djeca od roditelja, muškarci od žena, studenti od profesora. Međutim, kada se razlika temelji na razlici u položaju, ugledu i moći, onda se govori o socijalnoj stratifikaciji, odnosno vertikalnoj stratifikaciji. Pod pojmom stratifikacije (1. stratum - sloj) podrazumijeva se "slojevitost", odnosno diferenciranost i postojanje nehomogene strukture koja se temelji na razlici u položaju, ugledu i moći individua i društvenih grupa.

Sociološki posmatrano, analiza stratifikacije i stratifikacionih pojava ima za cilj utvrđivanje postojanja različitih vrsta društvenih slojeva i njihovih različitih međusobnih odnosa.

Društvene nejednakosti se odnose na postojanje društveno stvorenih nejednakosti, a društvena stratifikacija, odnosno društvena slojevitost na poseban oblik nejednakosti i hijerarhije društvenih grupa utemeljenih na količini moći, ugleda i bogatstva, svijesti o zajedničkom interesu i zajedničkom identitetu, kao i postojanje sličnog načina života pripadnika drugih društvenih slojeva.

Društvena stratifikacija ima više značajnih obilježja, od kojih i - obilježje postojanja hijerarhije društvenih grupa. A to znači da članovi određenog stratifikacionog sloja imaju određeni društveni položaj, ugled, moć i bogatstvo, zajednički identitet, slične interese i način života i da se po svim svojim karakteristikama u većoj ili manjoj mjeri razlikuju u odnosu na pripadnike nekog drugog stratifikacionog

56

sloja. Takođe, položaj neke osobe u stratifikacionom sistemu može bitno uticati na njegov život, može mu povećati ili umanjiti "životnu šansu", tj. šansu da dobije ono što je predmet njegovog interesa. Analizirajući Zapadna društva teoretičari ističu da životne šanse uključuju sve šanse - da se preživi u toku prve godine po rođenju, da se gledaju umjetnička djela, da se sačuva zdravlje i izraste u visinu, da se u slučaju bolesti opet brzo ozdravi, da se ne postane maloljetni delinkvent i, što je veoma bitno, šanse da se završi srednji ili viši stepen školovanja.

Komparativna sociološka analiza položaja crnaca i bijelaca u SAD može poslužiti kao primjer uticaja stratifikacionog sistema na "životnu šansu" pojedinaca koji pripadaju određenom društvenom sloju. Tako, analiza pokazuje da crnci zajedno sa drugim pripadnicima marginalnih grupa imaju stepen mortaliteta novorođenčadi veći nego bijelci, te da je broj crnih majki koje umiru pri porođaju veći gotovo četiri puta od bijelih. Takođe, iskustvo pokazuje da je manje vjerovatno da će crnci steći školsku kvalifikaciju, da je vjerovatnije da će njihovi brakovi završiti razvodom, te da je vjerovatnije da će imati policijski dosije. Svi ovi primjeri utiču na formulisanje pitanja koje bi glasilo: da li su ove društvene razlike posljedica postojanja prirodnih nejednakosti?

Biološke i društvene nejednakosti

Mnogi su smatrali, ili još uvijek smatraju, da biološke nejednakosti stvaraju društvene nejednakosti, odnosno da su društvene nejednakosti biološki utemeljene. Uzmimo, za primjer:

Aristotela koji piše " da po prirodi postoje slobodni ljudi i robovi, i da je ropstvo prirodno i pravedno za ove druge”, te da su “po prirodi odnosi između muškarca i žene takvi da je prvi nadređen a druga podređena, prvi vlada, a drugom se vlada"; takođe, "pravedno je za Helene da vladaju nad varvarima", jer "varvar i rob" su “po prirodi isto";

jedan teoretičar ističe da je "milioner proizvod prirodnog odabiranja koje djeluje na cjelokupno čovječanstvo", te da su pojmovi jakog i slabog identični s pojmovima marljivog i lijenog, štedljivog i rasipnog ako nam je stalo do preživljavanja marljivog, ostaje samo jedna alternativa, preživljavanje lijenoga;

drugi teoretičar ističe sljedeće: "rast jednog velikog preduzeća nije ništa drugo do preživljavanje najmarljivijeg - a što je po sebi samo djelovanje prirodnog i božanskog zakona";

treći tvrdi da su “neki ljudi rođeni da zapovijedaju, a drugi da slušaju"; "genetički tok civilizacije se sastoji u tome da genetički utvrđene djelatnosti pojedinca utiču na njegove društvene izglede i socijalno ponašanje; drugo, ako je to tako, onda se i stvaraju određene grupe u koje ulaze pojedinci; treće, i konačno, bračne grupe odabiru genetičke sposobnosti pojedinaca i grupišu ih. Iz ovakvog toka možemo konačno vidjeti da je društveno razlikovanje zasnovano na genetičkoj osnovi".

Njemački nacistički teoretičari su tvrdili da je "prirodno pravo" da "arijevci vladaju nad inferiornim rasama"; slično će tvrditi i drugi nacionalisti kao na primjer, onaj engleski koji je rekao sljedeće: "Englezi su narod od prirode određen da vlada nad inferiornim rasama na dobro obe strane". U tom smislu Britanija je insistirala na rezervisanom pravu da bombarduje “crnčuge”,”neposlušne Arape” ili “necivilizovane urođenike”

A, slično ističu i teoretičari "nove desnice" koji govore o tzv. “biološkom talogu” I “biološkoj aristokratiji”. Ono što ih posebno interesuje jeste "borba snažnih" koja kroz prirodnu selekciju treba da ostvari "izbor elite". A što se tiče slabih, njima novodesničari jedino žele "uspjeh u kovanju i prekaljivanju duše".

Dakle, postoje mnogobrojna shvatanja koja ističu da su društvene razlike posljedica postojanja prirodnih nejednakosti. Takođe, treba reći da su mnogi stratifikacioni sistemi popraćeni vjerovanjem da je društvena nejednakost biološki utemeljena. Ovakva uvjerenja su česta u sistemima rasne stratifikacije gdje, na primjer, bijelci tvrde da su biološki nadmoćni nad crncima pri čemu smatraju da je ta "činjenica" neizbježna osnova stvaranja prevlasti bijelaca nad crncima.

Jedan od onih teoretičara koji je među prvima nastojao da objasni odnos između biološki utemeljene i društveno stvorene nejednakosti je Žan Žak Ruso. On je govorio o biološki utemeljenoj nejednakosti kao "prirodnoj ili fizičkoj, jer je uspostavljena prirodom, a sastoji se u razlici u godinama, zdravlju, tjelesnoj snazi i osobinama duha ili duše". Nasuprot tome, društveno stvorena nejednakost "sastoji"

57

se od različitih povlastica koje neki ljudi uživaju na uštrb drugih, na primjer, da budu bogati, ugledniji, moćniji ili čak u poziciji da zahtijevaju poslušnost. Ruso je smatrao da je biološki utemeljena jednakost među ljudima mala i nedovoljno bitna, a da društveno stvorena nejednakost stvara glavnu osnovu sistema društvene stratifikacije. To gledište prema kome društvene nejednakosti nisu biološki utemeljene, te da su društveno stvorene nejednakosti osnova sistema društvene stratifikacije, zastupaju mnogi sociolozi. Upravo zato je neophodno ukratko objasniti pojam "socijalne stratifikacije".

Gledišta o nejednakostima

Napomenuli smo da ljudsko društvo nije homogeno već je heterogeno po svom socijalnom sastavu; sastavljeno je od različitih društvenih grupa i slojeva koji stoje u međusobnim odnosima nejednakosti, diferenciranosti pa i antagoniziranosti. Upravo, analiza socijalne stratifikacije podrazumijeva istraživanje različitih međusobnih odnosa između različitih društvenih grupa i slojeva, njihove strukture i njihove geneze.

Treba napomenuti da u sociologiji postoji nekoliko značajnih pristupa istraživanju socijalne stratifikacije te da se među njima posebno ističu dva pristupa: funkcionalistički i marksistički pristup.

Prema mišljenju funkcionalističkih teoretičara, postoje određene temeljne potrebe i funkcionalni preduslovi pretpostvke koje su neophodne za postojanje društva. A kada je riječ o društvenoj stratifikaciji, onda to znači da njeni dijelovi stvaraju integralnu cjelinu. Da bi društveni sistem funkcionisao neophodan je određeni nivo društvenog reda, stabilnosti, saradnje i konsenzusa koji se razvijaju preko društvene stratifikacije. Drugim riječima, društvena stratifikacija doprinosi održavanju i funkcionisanju sistema. Između pojedinaca i društvenih grupa treba da postoji tijesna međuzavisnost kako bi društvo funkcionisalo; svako u društvu treba da obavlja svoju funkciju i niko ne smije da bude u stanju sukoba i konflikta sa drugim; društvo treba da ograničava neograničene želje, potrebe i interese koji mogu da prouzrokuju konflikte, sukobe i antagonizme u društvu. Ljudi i društvene grupe treba da u društvenoj stratifikaciji rade ono što se od njih očekuje kako bi zadržali svoje mjesto, položaj, ugled i status u društvu i kako bi društvo opstalo.

Suprotan funkcionalističkom pristupu socijalne stratifikacije je - marksistički pristup. On posmatra stratifikaciju kao strukturu koja ne integriše nego dijeli, razdvaja i sukobljava. Socijalna stratifikacija je okvir preko kojeg jedne grupe eksploatišu druge i nikako ne predstavlja sredstvo za postizanje zajedničkih ciljeva. "U svim stratificiranim društvima, postoje dvije velike društvene skupine: vladajuća klasa i podređena klasa. Moć vladajuće klase izvire iz činjenice da posjeduje i kontroliše proizvodne snage. Vladajuća klasa izrabljuje i tlači podređenu klasu. Različite društvene institucije, kao što je zakonski i politički sistem, instrumenti su dominacije vladajuće klase i služe unapređivanju njezinih interesa. Tak kad proizvodne snage budu u zajedničkom vlasništvu, klasa će nestati i tim će biti okončano izrabljivanje i tlačenje jednih po drugima. S marksističkog stanovišta, stratifikacijski sistemi nastaju iz odnosa društvenih skupina prema proizvodnim snagama. U tom smislu se koristi naziv klasa da bi se njime označili glavni slojevi u svim stratifikacijskim sistemima, premda bi većina modernih sociologa ograničila taj termin na slojeve u kapitalističkom društvu. S marksističkog stanovišta, klasa je društvena skupina čiji su članovi ujedinjeni jednakim odnosom prema proizvodnim snagama. Tako, u toku feudalnog razdoblja postoje dvije glavne klase koje se razlikuju svojim odnosom prema zemlji, glavnoj proizvodnoj snazi. To su feudalno plemstvo, koje posjeduje zemlju, i kmetovi bezemljaši, koji je obrađuju. Slično tome, u kapitalističkom razdoblju postoje dvije klase, buržoazija ili kapitalistička klasa, koja posjeduje proizvodne snage, i proletarijat ili radnička klasa, čiji pripadnici posjeduju samo svoju radnu snagu koju iznajmljuju buržoaziji u zamjenu za platu... S marksističkog stanovišta, odnos između glavnih društvenih snaga jeste odnos međusobne zavisnosti i sukoba... S marksističkog stanovišta, politička moć izvire iz ekonomske moći. Moć vladajuće klase stoga potiče iz njenog vlasništva i kontrole nad proizvodnim snagama budući da se drži da je nadgradnja društva - najvažnije institucije, sistemi vrijednosti i vjerovanja - uglavnom oblikovana ekonomskom infrastrukturom, proizvodni odnosi će se ponoviti i u nadgradnji.Tačnije, politički i zakonski sistem će održavati interese vladajuće klase, budući da se po Marksovim riječima "postojeći proizvodni odnosi između pojedinaca moraju nužno izraziti i kao politički i kao pravni odnosi".

58

Kada se govori o socijalnoj stratifikaciji onda se najčešće misli na klase i slojeve koji se nalaze u određenom stratifikacionom hijerarhijskom odnosu. Da bismo shvatili društvene nejednakosti u stratifikacionom nivou jednog društva neophodno se osvrnuti i na sociološki relevantan fenomen - klase.

5. KLASE I NEJEDNAKOSTI

U svim društvima, od onih slabo razvijenih do najrazvijenijih i najmoćnijih društava, pojavljuju se dvije grupe ljudi - oni koji vladaju i oni kojim se vlada; prva grupa, uvijek manje brojna, vrši političke funkcije, monopolizuje moć i uživa u prednostima koje moć donosi, dok druga, brojnija grupa, živi pod upravom i kontrolom prve, a ta uprava i kontrola sprovedena je na manje ili više zakonit način, manje ili više proizvoljno i nasilno.

Činjenicu postojanja različitih društvenih grupa primijetili su i antički filozofi: Platon i Aristotel, prvi, ističući da u svakom polisu, dakle u svakoj državi, odnosno društvu, postoje dva polisa; "polis bogatih", i "polis siromašnih", a drugi, ukazavši na postojanje slobodnih ljudi i robova.

Šta su klase

Neki smatraju da su bitni elementi za određenje "klase": način proizvodnje, obrazovanje, interesi. Znači, kada se ljudi svojim načinom proizvodnje, svojim obrazovanjem i interesima razlikuju od drugih ljudi, onda oni čine posebnu klasu. Kao bitne pretpostavke za određenje "klase" drugi ističu: mjesto u društvenoj proizvodnji, odnos prema sredstvima za proizvodnju, ulogu u organizaciji društvenog rada, udio u društvenom bogatstvu, i,prisvajanje ili neprisvajanje tuđeg rada.

Smatra se da kao glavna klasna podjela postoji između onih koji posjeduju proizvodne snage i onih koji ih ne posjeduju. U klasičnom kapitalizmu se ta podjela i klasna razlika odnosi na postojanje: kapitalista i radnika, odnosno buržoazije i proletarijata. U kapitalizmu osnovne klase čine: proletarijat i kapitalisti (trgovački, industrijski, finansijski), a "međuklase": veleposjednici, sitna buržoazija, seljaštvo i inteligencija.

Kada se kao kriterijum klasne podjele uzme posjedovanje, odnosno neposjedovanje proizvodnih snaga, onda se ističe da su glavne klase u kapitalističkom društvu: posjednička gornja klasa; "bijeli okovratnici" (bez posjeda); sitna buržoazija i klasa manuelnih radnika.

Ipak, u krajnjoj liniji, sociolozi razlikuju ili tri klase u razvijenom kapitalističkom društvu (gornju klasu, koja raspolaže vlasništvom nad sredstvima za proizvodnju; srednju klasu, koja posjeduje obrazovne ili tehničke kvalifikacije, i nižu klasu, tj. radničku klasu, koja raspolaže manuelnom radnom snagom), ili dvije klase: onih koji vladaju, i onih nad kojima se vlada.

Klasne oznake i svojstva

Kao što se može vidjeti, klasama pripadaju oni koji imaju isti ili sličan ekonomski iI politički položaj u društvu, stil i način, obrazovanje, životnu šansu, i slično. U tom pogledu, klase se nalaze u opoziciji prema drugim grupama iste vrste; one su djelimično organizovane; one su djelimično svjesne i nesvjesne svoje jedinstvenosti; one svoje postojanje temelje na solidarnosti svojih pripadnika; karakterišu ih i posebne osobine karakteristične za tu klasu; povezane su određenim vezama, zanimanjem, položajem, pravilima i obavezama koje su najčešće u suprotnosti sa zanimanjem, položajem, pravilima i obavezama drugih grupa.

Mnogi smatraju da je važna klasna oznaka - položaj klase u sistemu proizvodnje, a to znači da jedna društvena grupa može da bude nosilac načina proizvodnje, da prisvaja i rad druge grupe, da raspolaže njenim sredstvima i da tako predstavlja posebnu društvenu grupu, odnosno klasu.

Teoretičari smatraju i ekonomski odnosno pravni odnos prema sredstvima za proizvodnju značajnom klasnom oznakom. A to znači da se klase kao društvene grupe razlikuju prema postojanju ili nepostojanju vlasništva kao osnove stvaranja moći (mada se moć stvara i preko nivoa administrativne, političke i upravne vlasti).

59

Takođe, klasna razlika odnosi se na ulogu klase u organizaciji procesa proizvodnje i raspodjele, što znači da postoje grupe koje organizuju i upravljaju procesom proizvodnje i one grupe koje imaju ulogu izvršioca. Takođe, međusobne razlike se odnose i na različitu raspodjelu dohotka kao i razliku u pogledu potrošnje dobara. Jer, klase ne raspolažu jednakim sredstvima za obezbjeđenje svoje egzistencije.

Klase se razlikuju i u pogledu participacije u političkoj vlasti. Istorijski posmatrano, najčešće je politička vlast predstavljala vlast ekonomski najmoćnije klase (robovlasnika, feudalaca, kapitaliste), kojom ta klasa obezbjeđuje pravo - političke pretpostavke klasnog načina proizvodnje.

Bitna klasna oznaka se odnosi na - klasnu borbu. Pod pojmom "klasnih borbi" se podrazumijevaju različiti oblici društvenog sukoba između klasa kao društvenih grupa. Klasna borba izražava antagonizam ili sukob između klasa koji su posljedica postojanja različitih položaja u procesu proizvodnje. Postoji nekoliko oblika artikulacije klasne borbe: 1. ekonomski oblik klasne borbe, koji se odnosi na preraspodjelu materijalnih dobara, skraćivanje dužine radnog dana, povećanje nadnica, poboljšavanje uslova rada; 2. ideološki oblik klasne borbe se odnosi na sukob ili borbu idejnih shvatanja i ubjeđenja; 3. politički oblik klasne borbe, koji se odnosi na osvajanje političke vlasti a koji se može ostvariti kroz različite nasilne ili nenasilne oblike izvođenja političkih borbi.

Klasna oznaka odnosi se i na - klasnu svijest. Pod ovim pojmom se podrazumijevaju ideje koje klasa ima o sebi i svom društvenom položaju, to je do svijesti doveden smisao istorijskog položaja klase. U tom smislu se pravi razlika između "klase po sebi" i "klase za sebe". U prvom slučaju, riječ je o društvenoj grupi čijim je pripadnicima zajednički odnos prema proizvodnim snagama: društvena grupa postaje u pravoj mjeri klasa samo kada postane "klasa za sebe". Upravo, tada oni raspolažu klasnom interakcijom, imaju klasnu svijest i klasnu solidarnost, razvijaju zajednički identitet, ističu značaj ostvarenja svojih interesa i u tom smislu se organizuju.

Klasna oznaka odnosi se i na - školovanje i izbor zanimanja. Sasvim se jasnim pokazuje da pripadnici društvenih klasa nisu izjednačeni prema stepenu školovanja i izboru zanimanja. Najčešće pripadnici nižih klasa su "nisko obrazovani". Klasni položaj predodređuje socijalni položaj. Pripadnici nižih klasa imaju slabiju "startnu poziciju" koja se odnosi na nivo obrazovanja, izbor zanimanja i sam način života.

I, na kraju, klasna oznaka se odnosi na stil života. I on nije jednak i identičan za sve ljude i zavisi od socijalne i klasne pozicije. Zadovoljavanje materijalnih i duhovnih potreba, kao i sam način njihovog zadovoljavanja, vrsta i način ishrane, stanovanja, odmora i oblačenja - sve to zavisi od klasnog i socijalnog položaja individua.

Kao što smo vidjeli, i klase predstavljaju značajne društvene grupe preko kojih pojedinci žive kako svoj ekonomski i socijalni, tako i ideološki i politički život. U suštini, one izražavaju prirodu i karakter diferencirane i hijerarhijske utemeljene socijalne stratifikacije.

6. DRUŠTVO I SOCIJALNO OTUĐENJE

Živeći u uslovima društvenih odnosa u kojima bitnu ulogu imaju društvena podjela rada i robnonovčani odnosi, privatna svojina i tržište, te interesi i konflikti, možemo reći da čovjek egzistira i kao totalno otuđeno biće.

Šta je otuđenje

Pod pojmom "otuđenja" se u etimiološkom smislu (1. "alienatio" - otuđenje, predaja) odnosi na nekog ili na nešto što postaje tuđe nekome ili nečemu. U filozofskom i sociološkom smislu se pod pojmom

60

otuđenja podrazumijeva iskustvo u kojem ličnost doživljava sebe, ono što radi, i drugog čovjeka kao strano biće. Takva osoba je otuđena od same sebe jer ne doživljava sebe, jer ne doživljava sebe kao svoj svijet, kao stvaraoca sopstvenih akata; otuđena osoba nije u kontaktu sa samom sobom, kao što nije u kontaktu ni sa onim što radi, kao ni sa drugim osobama.

Današnje značenje riječi "otuđenje" odnosi se na antropološku oznaku za određenje otuđenja čovjeka od sebe samog, svoje suštine, i od drugih ljudi. Zato se i može reći da je otuđenje istovremeno stanje i odnos, odnosno da ono ima svoju objektivnu i svoju subjektivnu dimenziju. Socio-psihološki posmatrano, otuđenje je i stanje i odnos u kojem se nalazi ličnost. To je objektivna dimenzija otuđenja uslovljena postojanjem društvenih pretpostavki koji je proizvode, određuju i reprodukuju. Ali, otuđenje ima i svoju subjektivnu dimenziju, onu koja se odnosi na lični doživljaj i osjećanje otuđenja, kao i na subjektivno postojanje otuđenja i kad izostaje lični osjećaj ili lično osjećanje otuđenja: otuđena ličnost ne mora da bude svjesna svoje otuđenosti. Subjektivni osjećaj otuđenosti proizlazi iz objektivnih društvenih uslova u kojima ličnost egzistira. Upravo, zato se postavlja pitanje: gdje se nalaze izvori otuđenja?

Uzroci otuđenja

Ekonomističko gledište izvore otuđenja dovodi u odnos sa načinom proizvodnje. Izvor otuđenja se nalazi u privrednom sistemu koji uključuje razmjenu dobara. U takvom sistemu proizvodi rada postaju roba. Uvođenjem novca kao sredstva razmjene, oni postaju roba za kupovanje i prodavanje, artikli trgovine. Proizvodi rada puki su "predmeti" na tržištu, a ne više sredstvo za zadovoljavanje potreba pojedinaca i zajednice. Od svrhe sami po sebi, oni postaju sredstvom neke svrhe, sredstvom sticanja robe i usluga potrebnih za život. Predmeti više nisu dio pojedinca koji ih proizvodi. Na taj način, "radnik se odnosi prema proizvodu svog rada kao prema stranom predmetu". Otuđenje izvorno nastaje iz razmjene robe u nekom obliku tržišnog sistema. Iz toga se razvija pojam i praksa privatnog vlasništva, individualnog posjedovanja proizvodnih snaga.

Za prethodno gledište bi se moglo reći da je tradicionalno ekonomističko stanovište o uzrocima otuđenja koje svoj pandan ima u modernom ekonomističkom shvatanju uzroka otuđenja, tj. shvatanja koje otuđenje dovodi u vezu sa modernim kapitalističkim načinom proizvodnje. Naime, ono smatra da je savremeni industrijski život prožet podjelom rada, tehnologijom, određenom privrednom strukturom i društvenom organizacijom koji onemogućavaju ispoljavanje ljudskih mogućnosti i koji sve odnose svode na nivo apstraktne bezlične impersonalnosti. Upravo zbog toga što je privredna struktura tržišna i konkurentska, društvena organizacija birokratizovana, u takvim okolnostima tehnologija kod čovjeka izaziva osjećanja bespomoćnosti a podjela rada osjećaj besmislenosti.

Pored prethodnog, ekonomističkog, može se govoriti i o ontološko i socijalno-psihološkom gledištu o otuđenju, dakle, o onom gledištu koje otuđenje izvodi iz socijalnih uslova u kojima ljudi žive ističući da se otuđenje manifestuje u različitim vidovima: nemoći, besmislenosti, beznormnosti, izolovanosti, samootuđenosti. Tako jedni smatraju da sukob između društvenog karaktera i individualnog karaktera ljudi negira ovaj drugi i da ga tako otuđuje. Drugi smatraju da se pod pritiskom društvenog načina proizvodnje stvara ''druga priroda'' koja je otuđena. Treći, opet, ističu ulogu rada u otuđenju. Rad, kao manifestacija privatnosvojinskog odnosa u kojem se cijelo društvo diferencira i podvaja, osnova je ne samo čovjekove tjelesne organizacije, nego i čovjekovog bića. U radu se čovjek manifestuje; radom čovjek stvara predmete, životna sredstva, ali ti predmeti i ta sredstva postaju od njega otuđena. Rad je, tako, korijen i izvor otuđenja, jer u okviru privatnosvojinskih odnosa rad se, kao opredmećenje ljudskih suštinskih snaga, pojavljuje kao otuđenje. Odnosi među ljudima su otuđeni, ali tako što oni postaju predmetnim odnosima, odnosno među ljudima se manifestuju kao odnosi među stvarima. Na tržištu ne komuniciraju ljudi nego predmeti: ljudi dolaze u komunikaciju, u odnos, “dodir” sa drugim ljudima upravo preko predmeta. Hljeb koji kupujemo u prodavnici kao predmet posreduje naš odnos sa prodavačem. Naš odnos kao čovjekov odnos (kupca) sa drugim čovjekom (prodavačem) ovdje je posredovan hljebom kao predmetom. Zahvaljujući hljebu kao predmetu došlo je do odnosa ili komunikacije između ljudi. Tržište nije ništa drugo do okvir gdje se ovakva otuđena komunikacija među ljudima odvija. Tako vidimo da socijalno-psihološko gledište o uzrocima otuđenja zapravo otuđenje izvodi iz socijalnih uslova u kojima ljudi žive ističući da se otuđenje manifestuje

61

u različitim vidovima: nemoći (kada osobe osjećaju da nemaju snage ni moći da odlučuju o svojoj sudbini); apatiji; anomiji; besmislenosti (kada osobe ne vide niti shvataju smisao sopstvenog učešća u društvenom poretku);beznormnosti (kada ljudi osjećaju i vide da su pravne i druge norme izgubile svoju vrijednost); izolovanosti (kada osobe ne vole i ne žele da učestvuju u obavljanju određenih uloga i tako se povlače, odnosno izoluju); samootuđenosti (kada se osobe otuđuju ne samo od drugih ljudi, nego i od samih sebe), itd. Iz prethodnog jasno proizlazi da je otuđenje značajan ne samo psihološki, nego i sociološki fenomen, fenomen značajan i za sociologiju jer se upravo pojavljuje i generira i u procesu društveno organizovanog rada i same društvene proizvodnje. Da li je, stoga, moguće njegovo ukidanje, odnosno, da li je moguće razotuđenje ili dezalijenacija?

Na pitanje: da li je i kako moguće čovjekovo razotuđenje, treba reći da ima različitih gledišta ali da se, u krajnjoj liniji, ona mogu svrstati u dvije grupe: jednu, onu kojoj pripadaju teoretičari koji smatraju da moguće razotuđenje i, drugu, onu kojoj pripadaju oni koji dovode u pitanje mogućnost čovjekovog razotuđenja. Pogledajmo prvi a potom i drugi pristup.

Prvo, razotuđenje je moguće. Na koji način je uopšte moguće prevazilaženje otuđenja? Na to pitanje teoretičari odgovaraju da prevazilaženje otuđenja podrazumijeva ukidanje rada, privatne svojine, kapitala i samog novca, kao fetiša koji praktično vladaju nad ljudima. Dakle, da bi se omogućila izgradnja takvog društva, neophodno je da se ukinu klase, klasno društvo i eksploatacija, privatno vlasništvo, robna proizvodnja, klasna podjela rada.

Drugo, razotuđenje nije moguće - gledište je koje zastupa Frojd koji smatra da je čovjek ontološko biće agresije i otuđenja. Slobodno društvo je, prema njegovom mišljenju, nespojivo sa "čovjekovom prirodom": mogućnost razotuđenja je - čista utopija. Dakle, razotuđenje nije moguće.

Čovjek egzistira kao totalno otuđeno biće, što zapravo znači da postoje različiti oblici u kojima se manifestuje njegovo otuđenje: ekonomski, politički, kulturni, psihološki, itd. Pogledajmo neke oblike otuđenja u društvu jer ćemo o nekim govoriti na drugom mjestu (npr. otuđenje u braku, političko otuđenje)

Oblici otuđenja

Pođimo za ilustraciju od otuđenje proizvoda čovjekovog rada, odnosno otuđenje predmeta koje čovjek proizvodi. Ostvarenje rada je njegovo opredmećenje a opredmećenje se pojavljuje kao otuđenje. Ispit kao ostvarenje, odnosno opredmećenje studentovog rada, ili profesorovo predavanje kao ostvarenje, odnosno opredmećenje njegovog rada je otuđenje njihovog rada: njihov rad nije više dio njihovo ličnosti i rad koji se nalazi u njima, nego je rad koji se izvanjski realizuje u formama ispita ili predavanja. To je rad koji više ne pripada njima, nego drugima (student na ispitu "radi" za profesora jer profesor ocjenjuje da li on zna za pozitivnu ocjenu, a profesor na predavanju ''radi'' za studente jer im objašnjava i ispituje predmetnu materiju). Proizvođač rada se prema proizvodu svoga rada odnosi kao prema tuđem predmetu; proizvodi njegovog rada postaju tuđi. Dakle,"ostvarenje" rada se manifestuje kao "ospoljenje" rada (tj. u obliku u kojem se rad nalazi vani, prelazi iznutra vani), "ospoljenje" rada kao "opredmećenje" rada (tj. u obliku u kojem rad prelazi u predmet, tj. u proizvod, bilo materijalni ili duhovni), a "opredmećenje" rada kao "otuđenje" rada. Proizvodi rada odvojeni su (otuđeni) od proizvođača proizvoda rada. Međutim, rad ne podrazumijeva samo otuđenje predmeta od proizvođača. On podrazumijeva i otuđenje radne djelatnosti, kao i otuđenje u djelatnost rada.

Otuđenje rezultata čovjekove proizvodne djelatnosti, otuđenje proizvoda rada ima svoj osnov u otuđenju radne djelatnosti, odnosno rada. Čovjek otuđuje proizvode svoga rada zato što se otuđio u aktu proizvodnje, što je otuđio radnu djelatnost. Ova djelatnost se otuđuje od njega i postaje mu strana djelatnost, djelatnost u kojoj se čovjek ne potvrđuje, u kojoj se ne osjeća zadovoljnim. To je djelatnost u okviru koje se ne manifestuje kao ljudsko biće nego se, naprotiv, poriče. Nesposoban da ostvari zadovoljstvo u svojoj djelatnosti, čovjek se osjeća zadovoljnim u svojim životinjskim funkcijama, jelu, piću, rađanju, pa i u stanovanju ili nakitu. Kako u prinudnom, otuđenom radu čovjek ne uživa i ne osjeća zadovoljstvo već patnju, bol, frustraciju i nelagodu, jasno je da zadovoljstvo osjeća u svojim "životinjskim funkcijama": jelu, piću, stanovanju, i slično. Dakle, otuđeni čovjek nalazi svoje zadovoljstvo u konzumacaji i potrošnji. Kao što se moglo vidjeti, otuđenje radne djelatnosti se odvija u uslovima društveno otuđenog radnog procesa i radnog

62

vremena. "Idiotizam profesije" (radnika, inženjera, profesora, sudije, itd.) je izraz otuđenja radne djelatnosti koju čovjek ne doživljava kao stvaralački čin već kao prinudnu silu. A budući da takav otuđeni, "parcijalizovani", "razmrvljeni" rad "dijeli" i čovjeka, posljedice se manifestuju u obliku pojava kao što su: bježanje s posla, apsentizam, sabotaža, konflikti, psihološka patnja, traume, frustracije, usamljenost, itd.

Iz prethodnog oblika otuđenja proizlazi i otuđenje generičke suštine čovjeka. Jer, po svojoj biti čovjek je univerzalno, djelatno-kreativno biće. Otuđujući od sebe svoju stvaralačku, univerzalnu djelatnost, čovjek otuđuje od sebe i svoju ljudsku suštinu. Čovjek se od životinje i razlikuje po tome što svojom praksom prerađuje predmetni svijet vršeći transformaciju prirode. Čovjek se potvrđuje kao rodno biće upravo u obradi predmetnog svijeta. Ali, to potvrđivanje je i otuđivanje stoga što se čovjekova generička sposobnost, njegov talenat svodi i otuđuje na profesiju ili specijalizaciju rada ("idiotizam profesije").

I, na kraju, kao neposredna konsekvencija otuđenja čovjeka jeste otuđenje čovjeka od čovjeka. Bilo koji odnos čovjeka prema samom sebi ispoljava se i kao njegov odnos prema drugom čovjeku. Odnosno, otuđenje čovjeka od samog sebe manifestuje se i kao otuđenje čovjeka od čovjeka. Ako proizvođač otuđuje od sebe proizvode svoga rada, svoju djelatnost i svoju generičku suštinu, onda on otuđuje od sebe i drugog čovjeka (npr. student naspram profesora na ispitu ili profesora naspram studenta na predavanju).

Čovjekovo otuđenje na području ekonomskog oblika života neodvojivo je u tržišnim odnosima i od –- novca. Govoreći o novcu kao “univerzalnom predmetu” koji ima ''svojstvo da sve kupuje''”i da ''prisvaja sve predmete'', teoretičari ističu da je univerzalnost svojstva novca u stvari svemoć njegovog bića. S obzirom na to da je novac ''svemoćno biće'', sasvim je razumljivo da je on posrednik ili svodnik između čovjekove potrebe i predmeta zadovoljavanja potreba. “Što za mene postoji pomoću novca, što ja mogu da platim, tj. što novac može kupiti, to sam ja, sam posjednik novca. Kolika je snaga novca, tolika je moja snaga. Svojstva novca su moja - njegova posjednika – svojstva i suštinske snage. To što ja jesam i što mogu nije, dakle, nikako određeno mojom individualnošću. Ja sam ružan, ali mogu kupiti najljepšu ženu. Dakle, ja nisam ružan, jer je djelovanje ružnoće, njena odbojna snaga, uništena pomoću novca”. I dalje: ''Što ja ne mogu kao čovjek, dakle, što ne mogu moje individualne suštinske snage, to mogu pomoću novca. Novac, dakle, čini svaku od tih suštinskih snaga većim, što ona po sebi nije, tj. njenom suprotnošću...Ako nemam novca za putovanje, nemam potrebe, tj. nemam stvarne i ostvarljive potrebe za putovanjem. Ako imam sklonost za studiranje, ili za bavljenje nekim sportom, ali nemam za to novaca, nemam nikakve sklonosti za studiranje ili za bavljenjem sporta, tj. nemam efikasne istinske sklonosti. Naprotiv, ako ja stvarno nemam nikakve sklonosti za studiranje ili bavljenje sportom, ali imam volje i novca, onda imam efikasnu sklonost.''Tako se pokazuje da u svojoj suštini novac ima dva bitna svojstva:

novac je vidljivo božanstvo; on pretvara sva ljudska i prirodna svojstva u njihovu suprotnost; novac je opšta zamjena i obrtanje stvari – on bratimi nemogućnosti, i

novac je opšta prostitutka, opšti svodnik među ljudima i narodima. A, to znači da novac “pretvara vjernost u nevjernost, ljubav u mržnju, mržnju u ljubav, vrlinu u porok, porok u vrlinu, slugu u gospodara, gospodara u slugu, glupost u razumnost, razumnost u glupost. Kako novac sve razmjenjuje i sve zamjenjuje, on je opšta razmjena i zamjena svih stvari, on je izopačitelj stvari. Ko može kupiti hrabrost, taj je hrabar, ako je i plašljiv.”

Otuđenje se manifestuje i na području potrošnje koja je obuhvatila cjelokupan čovjekov život. Savremeni čovjek je opsjednut kupovanjem a kupovanje postaje osnovni cilj i smisao čovjekovog života. Sasvim je jasno da masovne potrošnje nema bez masovne proizvodnje, a masovne proizvodnje i masovne potrošnje bez stvaranja i postojanja tzv. “potrošačkog društva”. U "potrošačkom društvu" proizvodnja za potrebe ustupa mjesto proizvodnji radi prodaje. Da bi prodaja bila efikasna neophodno je da se stimulišu želje, da se stvaraju nove potrebe za novim predmetima, odnosno da se proizvode nove robe namijenjene masovnoj potrošnji. Da bi sve to funkcionisalo, neophodan je instrument koji će preporučivati proizvode, stimulisati želje, razvijati nove nezasite potrebe i tako reprodukovati način proizvodnje. Taj instrument je - reklama.

Reklama utiče na ljude a da oni i nisu svjesni tog uticaja. Uticaj reklame nije "jednodimenzionalan". Prije svega, on zavisi od kulturne i socijalne sredine, od sastava publike, načina proizvodnje, vrijednosti orijentacija, ideološke indoktrinacije i drugih determinanti. Ali, iako grupe različito reaguju na reklamne poruke, one ih većim dijelom i prihvataju. Reklama djeluje i podređuje sebi i emocije i

63

razum. Preko reklame proizvodnja za potrebe ustupa mjesto proizvodnji radi prodaje. Time što razvija i stimuliše potrebe, reklama nije samo pojava koja ima neposredno ekonomsko značenje, nego je i pojava koja ima i određeno ideološko značenje. Ona sugeriše određeni način života, određene vrijednosti, ideje, želje i potrebe; ona je ta koja stvara ideologiju potrošačkog duha, homogenizuje ukuse i potrebe i istovremeno ih standardizuje i unifikuje. Zato je reklama manipulativna.

Ono što posebno treba napomenuti jeste da ubjedljivost i manipulativnost reklame proizlazi iz okolnosti velikog uticaja kojeg ona ima. Reklamna poruka je veoma moćna. I baš zato se može reći da je manipulativna a ne informativna. Jer, ona neposredno ne govori o predmetu i proizvodu već se obraća čovjekovim željama, ona ne govori, na primjer, da su kozmetička sredstva većinom na bazi lanolina nego kažu da ih treba upotrebljavati da biste ostali mladi, lijepi, zdravi, privlačni i već sve kako samo da biste kupili reklamirani proizvod. A kupovinom reklamiranih proizvoda, odnosno njihovom masovnom kupovinom i potrošnjom kupuje se i reprodukuje sam način proizvodnje života.

I nauka i tehnologija su utemeljeni na postupku racionalizacije i instrumentalizacije uma. U okviru određenih odnosa, oni određuju društveno potrebna zanimanja, vještine, stavove, intenziviraju i otuđuju rad, te manipulišu individualnim potrebama i željama, proizvode i šire propagandu, formiraju "javno mnjenje" i "socijalizuju" individue. Preko različitih tehnoloških proizvoda sprovodi se proces ostvarenja

"jednodimenzionalne misli" i ponašanja individua upravo kao proces njihove indoktrinacije i manipulacije. Otuđenje ne zahvata samo ekonomska, politička i socijalna područja čovjekovog života. Ono

zahvata i njegovo emocionalno I psihičko područje, a jedan od takvih oblika odnosi se na – usamljenost.U društvu poremećenih vrijednosti poremećeni su i odnosi između ljudi, a ovu pojavu posebno

možemo primijetiti kod mladih. U želji da oblikuju svoje tijelo, mladići posjećuju teretane a djevojke se pri tom kod kuće i po nekoliko sati dotjeruju pazeći na svaki detalj na sebi: od frizure i boje kose do svakog modnog elementa. Zatim, u diskotekama ili “kafićima” sjede jedni preko puta drugih, gledaju se, žele da stupe u međusobne kontakte, ali ih ne mogu uspostaviti, tako da se to međusobno gledanje “preko puta” najčešće pretvara u krajnji domet njihove međusobne komunikacije. Svaki izlazak je praćen nekim oblikom sasvim razumljive blage nervoze. Tako dotjerani stalno se nalaze u istom društvu ne upoznajući nikog novog i ne uspostavljajući nikakvu bitnu komunikaciju sa drugim osobama, i, sasvim razumljivo, nezadovoljni vraćaju se svojim kućama.

Upravo, jedan od značajnih savremenih oblika ličnog emocionalnog i psihičkog otuđenja je - usamljenost. "Svi smo mi previše zajedno, ali svi mi umiremo od usamljenosti'', kaže doktor Albert Švajcer. I zaista, čovjekov život se odvija u usamljenosti i nemogućnosti da uspostavi stvarni ljudski odnos. Savremena istraživanja pokazuju načine na koje se ''proizvode mase'' usamljenika, i posebno ukazuju na ulogu sredstava informisanja, obrazovanja i politizacije društva: ukazuju na savremeni način proizvodnje otuđene mase ljudi, odnosno ukazuju na problem ''masifikacije'', tj. proizvodnje masa.

Iako ove mase stvaraju različiti oblici društvenih i političkih pritisaka na pojedince, ipak njih stvara i strah od usamljenosti koji ih utapa u grupu i masu bezličnih i neautonomnih individua. Ovaj proces stvaranja masa još je izraženiji u društvenim situacijama prožetim dezorganizacijom, poljuljanošću značaja društvenih vrijednosti i anomijom koji kod ljudi stvaraju izrazita osjećanja usamljenosti.

Iako okruženi drugima, ljudi žive sami i usamljeni. Oni nisu u mogućnosti da uspostave istinske međusobne odnose. "Pakao - to su drugi" - ističe Sartr objašnjavajući ovaj svoj stav na sljedeći način: "Ja" druge ljude ne mogu spoznati (oni su za mene Pakao) i stoga ja se s njima ne mogu odnositi”. Ne samo sociologija, filozofija i psihologija, nego i savremena književnost ukazuje na teškoće individualnog odnosa spram drugih ljudi i usamljenost kao manifestaciju otuđenja u "savremenom" svijetu, i ističe da ljudi žive zajedno ali da su usamljeni (usamljeni pojedinačno i usamljeni u gomili), odnosno da su usamljeni u smislu nemogućnosti prenošenja problema (osjećanja, ideja, mišljenja) drugim ljudima jer to njima ništa ne znači.

Odakle ova pojava - pitanje je koje svoj odgovor jednostavno može da nađe. Odnos prema svijetu i drugim ljudima jedan teoretičar objašnjava formulacijama: "Ja-Ti" i "Ja-to".

"Ja-to" je odnos nezainteresovanosti, objektivnosti, analitičnosti, racionalizovanosti i "hladnoće". To je odnos lišen emocija, odnos koji je filozofski utemeljio Dekart. Sa svojim "Cogito, ergo sum" on je da osnovni postulat nauci za koju su čovjek i svijet puki predmet analize i objekat naučnog (teorijskog i empirijskog) pristupa. Odnos "Ja-Ti" je odnos koji je utemeljen na pretpostavkama zainteresovanosti,

64

subjektivnosti i emotivnosti. To je ono Indijančevo obraćanje "Bratu-Suncu" kao Bratu i Zemlji kao Majci, ili dječije obraćanje krpenom Medi kao "Ti-osobi".

Odnos "Ja-Ti" nije stalni odnos jer se, uzrokovan određenim faktorima koji ga razvijaju, brže ili sporije pretvara u odnos "Ja-to" a ta transformacija zapravo izražava otuđenje, postvarenje ili reifikaciju čovjekovih odnosa. Reifikacija se manifestuje u različitim formama: procesu socijalizacije u porodici, obrazovanju, razvoju nauke i tehnologije, birokratizaciji i tehnizaciji svijeta, kontroli potrošnje i "slobodnog vremena", uslovljavanju potreba, ukusa i ponašanja. Svi ovi i drugi oblici predstavljaju oblike instrumentalizacije i iskorištavanja čovjekovih moći, odnosno predstavljaju oblike pretvaranja individua u predmete ili stvari (reifikacija). Na procese reifikacije individue reaguju usamljenošću a usamljeni ljudi bježe u privaciju. Bijeg u privatnost i privaciju u svakom slučaju je bijeg različitih oblika moći i presije s kojima je suočen savremeni čovjek, a na koje ne može uticati. Te su moći goleme i sveprisutne na svim područjima čovjekovog društvenog života. One ne razbijaju zajednicu samo kao mnogostrukost veza već je razbijaju u njenom nukleusu - u samom pojedincu. Nekada je npr. gradski trg bio istinski forum, a to znači i mjesto tvorenja i zbivanja javnosti. Danas i kada je pun ljudi, ispunjen je gomilom usamljenika, uplašenih individua. Usamljeni ljudi se povlače i bježe od javnosti u privaciju i privatni život.

Povlačenje podrazumijeva otuđenu društvenu pojavu u okviru koje se ljudi povlače iz javnog života u privatnost, pojavu u okviru koje ograničeno komuniciraju i suzdržano sudjeluju u komunikaciji sa drugim osobama. Zajedno sa drugim ljudima predstavljaju gomilu usamljenika koji su prema svemu - ravnodušni.

Ravnodušnost: U Pomračenju u podne Artur Kestler prikazuje kako Rubašov priznaje laž kao istinu prihvatajući sopstveno poniženje. Neposredan povod za opis takvog ličnog poniženja kao psihičkog otuđenja Kestler je našao u sopstvenom iskustvu: posjetio je 1933. godine Sovjetski Savez gdje se susreo sa strašnom glađu koju je izazvala prisilna kolektivizacija iako je ruski režim u svojoj propagandi okrenutoj prema Zapadu prikazivao sovjetski "raj života" na Zemlji. U ovoj knjizi Kestlera interesuju stavovi starih boljševika koje je Staljin zatvorio, mučio i ubijao. Pa, i pored toga, ovi su boljševici vjerovali u Partiju vjerno joj služeći. Kestler prikazuje Rubašova kao glavnu ličnost koja otjelovljuje prirodu starih boljševika. Iako je nedužan, on priznaje krivicu političkih zločina koje nije počinio a zatim je mučen i fizički zlostavljan. Rubašov je svjestan patnji koje je njemu i ruskom narodu nanijela partija. Iako mučen sopstvenim saučestvovanje u zlodjelima partije, uključujući i izdaju prijatelja, Rubašov preispituje politiku i ideologiju partije i političkog režima kojima pojedinac mora da bude potpuno potčinjen pa i žrtvovan. I Rubašov, kao i drugi, slijepo ostaje vjeran partiji i ne može da s njom raskine jer raskidajući s njom raskinuo bi i sa samim sobom. Postajući ravnodušnim, Rubašov priznaje da je učestvovao u zavjeri i tako igra svoju posljednju ulogu za revoluciju, onu u kojoj se istina, pravda i nepovredivost, odnosno integritet ličnosti u potpunosti žrtvuju partiji.

Franc Kafka u Procesu pokazuje kako Jozef K., iako ništa nije skrivio, unaprijed vjeruje da je za nešto neodređeno kriv prihvatajući kaznu. Jozef K. i sam počinje vjerovati da je kriv te upravo i zapanjuje to što zapanjujuće nikog ne zapanjuje. I Rubašov i Jozef K. ne predstavljaju ništa drugo do metafore za određenje onog oblika čovjekovog otuđenja koje se naziva - ravnodušnost.

Ono što posebno treba napomenuti jeste to da se u savremenim postmodernim društvima ravnodušnost ne pokazuje samo u obliku straha od emocija, nego i obliku postojanja straha od ispoljavanja emocija. Ono što karakteriše naša društva jeste to da se ispoljavanje emocija guši i potiskuje (dječaku koji plače najčešće se otac obraća riječima: "nisi djevojčica, što plačeš; to rade samo djevojčice"). Ljudi imaju strah od pokazivanja emocija bojeći se da emocija neće biti prihvaćena, da će biti prezrena, odbačena, ismijana i izrugana. Upravo, polazeći od tih činjenica, možemo prihvatiti tačnim ono gledište koje govori o odvajanju od emotivnog naboja i "bježanju od osjećanja". Kao što pjesnik Pablo Neruda kaže, "svijet je go", odnosno svijet je jedna pustinja u kojem ljudi izgrađuju svoj mikrokosmos nastojeći da u njemu budu autonomni i nedodirljivi.

Čovjek je individualno društveno biće koje se jedino i može razvijati u društvu usvajajući njegovu kulturu. Pod kulturom se podrazumijeva način života jednog društva, način života koji je zajednički za jedno društvo i koji se uči. Kultura u velikoj mjeri određuje kako će članovi društva misliti, osjećati i kako će se ponašati. Bez zajedničke kulture ljudi ne bi mogli sarađivati i komunicirati: kultura je pretpostavka

65

postojanja društva, društvenog poretka i političke vladavine. Proces kojim pojedinac uči kulturu svoga društva naziva se socijalizacijom.

Iako je razvoj čovjeka nezamisliv izvan društva i kulture, ipak se može reći da su u svojoj suštini društvo i kultura manipulativni, represivni i nasilni jer preko različitih mehanizama socijalizacije (porodice, škole, sredstva informisanja, društvenih organizacija i institucija) individue konformiraju i tako integrišu u postojeći kulturni i politički poredak. Ruso je takav postupak nazvao "građanskim treningom" kao političkom tehnikom vladanja koja ima za cilj da ljude privoli "da vole domovinu i njene zakone", a Kant je sasvim tačno tvrdio da "svaka politička zajednica temeljito i dugo radi na unutrašnjem obrazovanju svojih članova" kako bi oni stekli neophodne norme, standarde i modele konformističkog političkog ponašanja i djelovanja. Bilo kako da konformizam definišemo - da li kao nekakav mehanizam pomoću kojeg djeluje anonimni autoritet i koji čovjeka tjera da sebe ostvaruje ne u usamljenosti i kontemplaciji nego radeći ono što rade i ostali ljudi, ili da ovu pojavu shvatimo kao postupak prilagođavanja ličnosti modelima, ulogama i standardima, stavovima i misaonim shvatanjima dominantne društvene grupe - činjenica je da je riječ o prilagođavanju individua, prilagođavanju u kojim se gubi individualna autonomnost. Konformisana individua je adaptivna, depersonalizovana, determinisana i neautonomna; ona je i neophodna pretpostavka - političke vladavine. U svom dosadašnjem razvoju čovjek i nije predstavljao nekakvu "vrhovnu vrijednost" jer je uvijek bio podređen represivnim transpersonalnim subjektima: Plemenu, Porodici, Društvu, Naciji, Partiji. Istorija čovjeka, razvoj čovjeka kroz Društvo i Kulturu, zapravo je istorija čovjekovog konformiranja. Konformizam nema samo društveno i "kulturno" značenje, on zadobiva i bitno političko značenje. Kako se već od samog rođenja čovjek nagoni da uvidi kako postoji samo jedan način njegovog odnosa prema svijetu i to samo onaj kojim će napustiti svoju individualnost i sopstvenost, razumljivo je da je proces konformizacije individua, s jedne strane, proces reprodukcije alijeniranih oblika čovjekove društvene i "kulturne" egzistencije, a, s druge strane, proces manipulacije, depersonalizacije i negacije individua.

Procesi konformizacije i depersonalizacije individua prisutni su ne samo onda kada individue nisu svjesne njihovog postojanja, nego i onda kada su svjesne, nastojeći da ih "izbjegnu" ili da ublaže njihove posljedice. Ova pojava je sve raširenija u savremenim razvijenim društvima koja su klasične oblike "kolektivne" otuđenosti i manipulativnosti zamijenila individualnim oblicima, a za koje neki teoretičari ističu da su "postindustrijska" ili "postmoderna društva". Kakav je čovjekov položaj u takvom "postmodernom društvu".

Klasični društveni poredak zasnovan na autoritativnosti, dominaciji, gruboj prisili i represiji, ne ustupa mjesto novom društvenom obliku nego novom periodu razvoja koji bi se mogao nazvati "postmodernim društvom" a koji se temelji na drugačijim vrijednosnim i etičkim sistemima. Moderno doba sa svojim autoritarnim i represivno-manipulativnim potrošačkim sindromom biva transformisano u "postmoderno doba" za koje su karakteristične pojave: negacija grube dominacije i autoritarnosti, odbacivanje jednoobraznih struktura, težnja ka humanizaciji koja je u funkciji pojedinca, negacije autoriteta. "Postmoderno društvo" utemeljuje novi način socijalizacije koji ne prožima samo ekonomiju nego i sva područja društvenog života. Taj novi način socijalizacije zapravo je proces personalizacije te posmatrati "postmoderno društvo" bez ovog tipa socijalizacije predstavlja iluziju. "Postmoderno društvo" se temelji na socijalizacijskom procesu personalizacije pod kojim se podrazumijeva: hedonizam, kult potrošnje, kult mladosti, emancipacije i seksualnosti, odbacivanje tzv. Imperijalizma Istine (kao nekakve Apsolutne i Jednom-Za-Svagda-Date-Istine) uvođenjem "cool" tolerancije, potvrđivanjem prava na razlike, partikularizme i mnogostrukosti, prevlast individualnog nad univerzalnim, psihološkog nad ideološkim, opštenja nad politizacijom, raznovrsnosti nad homogenošću a permisivnosti nad prinudom.

Kao "novi" tip socijalizacije, proces personalizacije označava prelazak sa "ograničenog" na "totalni" individualizam koji bi se, opet, mogao nazvati narcisizmom. Simbolizacija našeg doba se ne bi mogla naći u Prometeju, Hamletu ili Spartaku. Naprotiv, ona bi se mogla naći u Narcisu jer "narcisizam" ("narcizam") upravo i podrazumijeva transformaciju "ograničenog" na "totalni" individualizam, transformaciju koja na individualnom planu označava: apostrofiranje uloge "ličnog" (identiteta, uživanja, hedonizma), nastojanje da se uživa u životu i "bude svoj", da se poboljša kvalitet života te da se napuste tradicionalne vrijednosti (puratinizma, autoriteta, štedljivosti, asketizma, marljivosti), da se odustane od velikih sistema i politike (apatija, ravnodušnost), da se ne vjeruje u "bolju sutrašnjicu", revolucije i ideale stvaranja "novog čovjeka".

66

Narcizam je, dakle, "totalni" individualizam koji je čak izražen i u sloganima "To love myself enough so that I do not need another to make me happy" ("Dovoljno voljeti samog sebe da ne trebam drugog da me usreći") i "How to live alone and like it" ("Kako živjeti sam i uživati u tome"). Ravnodušnost je, dakle, temeljna etičko-aksiološka komponenta narcističke personalizacije i za nju je karakteristično odvajanje od emocija, bježanje od osjećanja ("flight from feelings"). Da bi ovo bilo razumljivije, evo jednog primjera. Na grupi za sociologiju, na jednom latinoameričkom koledžu profesor je izvršio jedan zanimljiv eksperiment. Predavao je o procesu davanja i odnosu prema odgovornosti. Od studenata je zatražio da daju deset centi za jednu od tri situacije davanja novca. Prvo, u Indiji je bila velika suša, žene i djeca su umirali a ljudi su bili očajni. Bio je potreban novac da bi se obezbijedio život. Drugo, novac su mogli dati fondu koledža za pomoć nastavku studija jednom siromašnom ''crnom'' studentu koji je napustio školovanje. Treće, novcem su mogli kupiti ''Kseroks" mašinu kojom bi pomogli sebi u procesu studiranja. I, šta se desilo? Preko 85 posto studenata su tajnim glasanjem dali svoj novac za kupovinu ''Kseroks'' mašine, 12 posto je dalo za studenta da ostane na studiju, a samo 3 posto je dalo da se održi život u Indiji.

Da bi ukazao na fenomen usamljenosti, ravnodušnosti i ''bježanja od osjećanja'' jedan teoretičar ukazuje na tzv. ''koktel parti'' sindorm. I ističe da se on odnosi na gomile ljudi koji veselo ćaskaju jedni sa drugima učestvujući u onome što se naziva ''čavrljanje'', ali malo ko od njih sluša ili čuje druge osobe. Njihov ''dijalog'' je pretvoren u monolog te bi se za to moglo reći da je to ''pretvaranje vazduha u običnu vibraciju''. Mi ne slušamo, niti vidimo druge osobe, mi vidimo samo sebe: bezosjećajni smo. Ovaj otuđeni psihički sindrom bježanja od osjećanja manifestuje se i u izrazima koje ljudi upotrebljavaju u određenim svakodnevnim situacijama, kada kažu: "Mene to ne interesuje", "ma, boli me briga", "ah, poslije mene - potop", i slično.

Ono što je u širem, sociološkom smislu, posebno karakteristično za "postmoderno društvo" je to da ravnodušnost nije nešto što obilježava posebne ili pojedinačne instance individualnog i kolektivnog (društvenog) života, nego što omogućava Poretku imperativno funkcionisanje. To je, dakle, jedan paradoks u kojem ravnodušnost postaje oblik integracije, te na ovom području upravo treba tražiti uzroke otklanjanja pa i negacije klasne borbe, kao i prevaziđenost revolucije. Individualistički, narcistički proces personalizacije dovodi u pitanje ne samo koncept klasne borbe, nego i koncept revolucije upravo zato što je "samosvijest smijenila klasnu svijest, a narcistička svijest političku svijest". Kao instrument socijalizacije narcisizam sprečava stvaranje interesovanja za jednu sferu prilagođavanja individualne moći interesu društvenog sistema.

Gubljenje interesovanja za javnu sferu vidljivo je na svim područjima individualnog života. Pod uticajem narcističkog procesa personalizacije transformisan je čitav vrijednosni sistem. Strukturalne vrijednosti kapitalističkog društva prve polovine XX vijeka (puritanizam, napor, marljivost, tačnost, autoritarnost, požrtvovanost) proces personalizacije transformiše u vrijednosti egoizma, individualizma i ravnodušnosti. Vrijednosti "modernizma" su zastarjele ustupivši mjesto vrijednostima "postmodernog društva". I klasične "modernističke" kolektivističke vrijednosti (socijalizam, jednakost) postaju zastarijelim upravo zahvaljujući širenju sve snažnijeg procesa personalizacije. Sve su te vrijednosti "lišene svoje supstance" jer budućnost više nikoga ne interesuje: živi se "ovdje" i "sada". Ravnodušnost "postmodernog društva" prekrila je i transcendentne vrijednosti jer je konačno stvorena i kultura koju karakteriše ne samo odsustvo velikih vrijednosti i ciljeva, nego i njihovo potcjenjivanje, ismijavanje i negiranje.

Ono što je, dakle, očigledno jeste to da u savremenim razvijenim društvima dolazi do čitavog niza promjena koje ne poboljšavaju čovjekov položaj. Proces personalizacije koji obilježava kulturu savremenih društava u suštini predstavlja novi tip socijalizacije koji omogućava društvenu kontrolu, manipulaciju, eksploataciju i dominaciju. Otuđenje u današnjim društvima je mnogo kompleksnije i suptilnije nego nekada. Pored ekonomskog, političkog, "kulturnog" i idejnog oblika otuđenja, ne treba zaboraviti sve razvijenije forme psihološkog otuđenja koje razvijaju snažno osjećanje besperspektivnosti i nihilizma. "Masovna kultura" i kultura u cjelini, postaju značajnijim mehanizmima čovjekove otuđenosti i manipulativnosti. Antropološki nihilizam je logična duhovna, psihološka, "kulturološka" i politička posljedica ove pojave bez koje, u širem smislu, nije moguće ni zamisliti mehanizam političke vladavine. Tako se pokazuje da politička vladavina ne podrazumijeva samo postojanje institucionalnog, pravno-političkog poretka, nego i oblike vrijednosti, etičkog, "kulturnog" i duhovnog djelovanja. Ona se ne sastoji samo od empirijskog i normativnog elementa vladavine (političkog sistema), nego i od ideološkog, vrijednosnog i moralnog

67

elementa vladavine, tj. sastoji se od određenih pogleda na svijet, ideja, mišljenja, vrijednosti i oblika ponašanja pripadnika jedne političke zajednice. Ovi idejni elementi političke vladavine šire se i preko različitih područja tzv. "masovne kulture" u okviru koje se razvijaju pretpostavke konformističkog prilagođavanja pojedinaca postojećem socijalnom i političkom poretku. Pomoću tih vrijednosti obezbjeđuje se legitimitet političke vladavine u savremenim tzv. "masovnim društvima". Obezbijeđenim ligitimitetom politička vladavina se manifestuje i kao vladavina političke manipulacije.

Kada se ima na umu to da ljudi bježe od osjećanja i da su međusobno otuđeni, jasno je razumljiv i otuđeni ritual otuđenih interpersonalnih odnosa manifestovan u obliku pozdravljanja pri prvom susretu, tj. u obliku površne "komunikacije" među ljudima koja pokazuje nedostatak autentične komunikacije. Kako se pozdravljamo? Ako pažljivije posmatramo sam način pozdravljanja, riječi koje pri tom izgovaramo i kako pri tom izgledamo, lako ćemo zaključiti da se radi o otuđenju. Za ilustraciju dajemo primjer nezvaničnog rituala pri susretu:

B. "Zdravo".A. "Šta ima?"B. "Ništa, a kod tebe?"A. "Ništa. Zdravo".B. "Aj* zdravo".

Psihičke, odnosno psihološke oblike otuđenosti bismo mogli izraziti i drugim kategorijama kao što su: nemoć, besmislenost, prezir, mizantropija, nekrofilija i nihilizam. O otuđenju kao osjećaju besmisla govori se onda kada pojedincima nije jasno čemu treba vjerovati, kada pojedinci ne posjeduju ni minimalne pretpostavke odlučivanja kako bi mogli vjerovati u postojanje nekog smisla u njihovom životu. U tom smislu oni instinktivno reaguju prezirom kao reakcijom na osjećanje sveopšteg poniženja. Savremeni psihoanalitički teoretičari koji svoja gledišta nadovezuju na Frojdovu psihoanalizu, ističu da su ljudi otuđeni od sopstvenih psihičkih pretpostavki tako što su nesposobni da razumiju svoju mizantropiju, te težnju ka destruktivnosti (uništavanju) i nekrofiliji.

Mizantropija, tj. čovjekomržnja je pojava koja je povezana sa različitim oblicima ljudskog otuđenja, a nihilizam sasvim razumljiva posljedica postojanja sveopšteg otuđenja i postvarenja ljudi. Nihilizam se javlja i kao konsekvenca sveopšteg sistema manipulativnosti, sistema u kojem je sve bezvrijedno i u kojem se svako osjeća ravnodušnim te tako sve i gubi svoj smisao. Čovjek se nalazi u okolnostima otuđenog svijeta koji apsolutno određuje njegov život i prema kojem on postaje nemoćnim i ravnodušnim. On je svjestan, ili ne, postojanja eksploatacije i dominacije, frustracije i otuđenja, bijede i bezvlašća, ali i svoje nemoći da postojeće okolnosti izmijeni.

5. MALE GRUPE

_______________________________________________________________________________________

Male grupe i vrste malih grupaDijade, trijade i vršnjačke grupeRadne, proizvodne i profesionalne grupeBrak

Šta je brakPoligamni I monogamni brakCiljevi brakaOtuđenje u brakuMužev I ženin brakNehumani oblici braka

Porodica

68

Univerzalnost porodiceZnačaj porodiceUloga I funkcije porodiceTeorijska gledišta o porodiciNuklearna porodicaPromjene u savremenoj porodiciVrste porodiceAlternativna porodica

_______________________________________________________________________________

Već smo rekli da postoje male i velike društvene grupe i da među njima postoji značajna razlika u organizaciji, broju i interakciji njihovih članova. Pogledajmo to na primjeru malih grupa.

1. MALE GRUPE I VRSTE MALIH GRUPA

Mala grupa se može definisati kao socijalna zajednica koju čini ograničen broj pojedinaca među kojima postoji stabilizovan sistem odnosa i određene norme ponašanja radi ostvarenja zajedničkih ciljeva, kao i kontakt licem u lice i neposredna interakcija i znatan uzajamni uticaj. Sve ove karakteristike međusobno su povezane i proizilaze, može se reći, iz ograničenosti zajedničkih ciljeva i zadataka.

Ono što karakteriše male grupe jeste: ograničen broj članova (od 2 do 20, pa do 50 i čak 70, ali tako što broj nikada ne može

biti veći od mogućnosti neposrednih uzajamnih kontakata); uzajamno opažanje članova (svaki član poznaje drugog člana i s njim dolazi u neposredan

dodir - "face to face"); neposredna interakcija članova grupe (u velikim grupama interakcija je posredna, a u

malim grupama je neposredna); uzajamna zavisnost i uzajamni uticaj (uticaj i zavisnost se odnose kako na ponašanje, tako

i na obavljanje poslova grupe).U svakodnevnom životu pojedinci su članovi različitih malih grupa kao što su: dijade, trijade,

vršnjačke grupe, radne ili proizvodne grupe, bračne i porodične grupe, itd. Objasnimo položaj pojedinaca u njima i njihov značaj kako za pojedinca, tako i za društvo.

2. DIJADE, TRIJADE I VRŠNjAČKE GRUPE

Dijade su male grupe od dva člana (npr. prijateljske dijade ili dijade onih koji se vole: djevojke i mladića, muškarca i žene, supruga i supruge). Ono što dijade posebno karakteriše je sljedeće: najveći intenzitet međusobnih odnosa, doživljaja, kontakata i aktivnosti. U njima se zadovoljavaju lične potrebe za: afirmacijom, aktivnom vezanošću i afilijativnošću. Njihovo trajanje tj. trajanje dijade zavisi od spremnosti obje osobe, jer napuštanje jedne znači kraj dijade.

Trijade predstavljaju male grupe u kojima značajnu interakciju imaju tri osobe (npr. tri prijatelja, tri prijateljice, prijatelj i dvije prijateljice i obratno).

Ono što je karakteristično za trijade jeste složenija struktura odnosa i različite mogućnosti položaja i uloga članova trijade. Npr., pojedini članovi trijade mogu imati ulogu posrednika koji učvršćuje veze u odnosu na druga dva člana trijade ili ulogu sudije koji izglađuje spor među njima ili da ima ulogu onog koji izaziva sukobe među dvjema osobama izazivajući među njima ljubomoru, mržnju zavist ili pakost ("Dok se dvoje svađaju, treći ima korist").

Vršnjačke grupe predstavljaju male grupe u kojima su članovi: posebno emocionalno vezani, u kojima imaju razvijeno osećanje simpatije i u kojim razvijaju određene zajedničke aktivnosti.

Karakteristike ove grupe su: nepostojanje posebnih grupnih zadataka i ciljeva,postojanje zajedničkih aktivnosti, zadovoljavanje potreba i želja za: afilijacijom, afektivnom vezanošću, kontaktom sa pripadnicima suprotnog pola, zauzimanjem stava prema određenim društvenim pitanjima, oslobađanje od

69

roditeljske zavisnosti, kao i za samostalnošću i sopstvenim identitetom, nepostojanje formalizovane hijerarhije vođstva i moći, već da je ona stvar "unutrašnjih odnosa"; u vršnjačkim grupama postoji izražena konformizacija u odnosu prema normama grupe i rigidan antikonformizam u odnosu na norme odraslih. Ova pojava je posljedica snažno izražene potrebe za osamostaljivanjem i samostalnošću u odnosu na: roditelje, nastavnike, školu, društvene institucije.

3. RADNE, PROIZVODNE I PROFESIONALNE GRUPE

Radne, proizvodne i profesionalne grupe su grupe koje se stvaraju u fabričkim i proizvodnim okolnostima, i kao takve imaju ne samo proizvodnu nego i socijalnu funkciju. "Svaka fabrika ima dvije glavne funkcije: ekonomsku, tj. proizvodnju dobara, i socijalnu, tj. stvaranje i raspodjelu među ljudima".

U krajnjoj liniji posmatrano, može se reći da radne ili proizvodne grupe imaju sljedeće karakteristike: one postoje radi zadovoljavanja određenih proizvodnih potreba, odnosno radi proizvodnje raznih društvenih dobara (u njima se proizvode društvena dobra, kooperira među ljudima, obavlja i uspostavlja interakcije); postoje radi zadovoljavanja određenih socijalno-emocionalnih potreba (potreba za afilijacijom, vezom, potrebe za postignućem kao i potrebe za potvrđivanjem i samopotvrđivanjem); odnosi su manje intimni i manje trajni ( odnosi se rijetko uspostavljaju izvan proizvodne grupe); obaveze i ponašanja su fiksirani normama kojima se regulišu različiti aspekti egzistencije proizvodne grupe.

Pored radnih proizvodnih grupa treba pomenuti i profesionalne grupe koje se formiraju na osnovu postojanja društvene podjele rada. Zahvaljujući činjenici da danas postoji više desetina hiljada zanimanja, sasvim je jasno da je to velika pretpostavka formiranja različitih profesionalnih grupa čiji je cilj zadovoljenje profesionalnih interesa.

Nekada su profesionalne grupe bile poznate pod nazivom "cehovi", sindikati i sl. Danas postoji veliki broj različitih profesionalnih udruženja i grupa, npr. intelektualaca (udruženja profesora, učitelja, ljekara, novinara), profesionalnih upravljača, radnika (rudara, željezničara, metalaca, grafičara, itd.).

Iako postoje različite profesionalne grupe ipak to ne znači da se mogu izvesti zaključci o njihovim zajedničkim karakteristikama. U tom smislu treba reći da su to: jednofunkcionalne društvene grupe (postoje da bi se ostvario jedan cilj, interes ili funkcija); one su stalne grupacije (stalne, zato što je riječ o stalnosti profesije); one su dinamičke grupe tj. grupe sa ubrzanim sistemom koji se manifestuje u načinu konstituisanja, kao i u odnosima unutar grupe i između grupa; one su grupacija sa distancom njihovih članova a ne njihovom prisnošću i intimnošću; one su faktičke ili dobrovoljne grupe (dakle, grupe u kojima članovi učestvuju a da nisu htjeli ili učestvuju sa voljom); one su stvorene grupe za one koji pripadaju istoj ili sličnoj profesiji; one su strukturirane grupe.

4. BRAK

Poznato je da proizvodnja ne podrazumijeva samo proizvodnju materijalnih i duhovnih dobara za zadovoljavanje različitih ljudskih potreba; ona podrazumijeva i “proizvodnju” ljudi, njihovo “stvaranje”, odnosno rađanje. Proces “proizvodnje”, stvaranja ili rađanja započinje obavljanjem polnih odnosa a najčešći društveni prostor obavljanja polnih odnosa s ciljem proizvodnje ljudi jeste - brak.

Šta je brak

Brak se može odrediti kao: društvena grupa ili ustanova u kojoj je ustanovljena i institucionalizovana veza između muškarca i žene, a koja je određena odgovarajućim društvenim normama i pravilima (običajnim, moralnim, religijskim, pravnim); brak je, dakle, takva društveno priznata grupa ili ustanova kojom se normativno regulišu i sankcionišu, odnosi između polova. Međutim, budući da je brak uvijek društveno potvrđena veza između muškarca i žene, treba napomenuti da je za njegovo postojanje upravo značajno da bude priznat i potvrđen od strane društvene zajednice. A to, opet, znači i da je sa stanovišta društva brak formalno potvrđen društvenim normama i običajima, koji regulišu odnos između

70

bračnih supružnika. To je, dakle, njegova formalna strana koja se bitno može razlikovati od neformalne, intimne i lične dimenzije međusobnih odnosa između supružnika, o čemu ćemo malo kasnije nešto više reći.

Pored porodice, brak je jedna od najstarijih društvenih grupa. U toku svog istorijskog razvoja zadobijao je različite oblike, ali se svi oni ipak mogu svesti na dva osnovna oblika: poligamni i monogamni brak.

Poligamni i monogamni brak

Poligamni ili grupni brak ima dva osnovna oblika: poligini (muškarac sa više žena), i poliandrični (žena sa više muškaraca).

Poliginija je, recimo, poznata u islamskim zemljama (gdje prema Kuranu muškarac može da ima četiri žene), u kulturama u kojima je priznata polna suzdržanost žene kada doji dijete, kao i u ratničkim plemenima u kojima više gine muškaraca tako da je, u okviru poremećene biološke ravnoteže između muškaraca i žena, dopuštena mogućnost preživjelim muškarcima da imaju više žena. Da je život sa mnogo žena komplikovan, pa i težak, pokazuje i izjava jednog pripadnika plemena Sivaji iz Južnog Pacifika: “U poliginoj porodici mir nikada ne traje duže vrijeme. Ako muž spava u kući jedne žene, druga je žena mrzovoljna cijeli sljedeći dan. Ako je muškarac toliko nepromišljen da ide spavati dvije uzastopne noći s istom ženom, druga će mu odbiti kuhati, govoreći: Šta i ta je tvoja žena, idi njoj jesti. Ako ja nisam dovoljno dobra da bi sa mnom spavao, ni moja ti hrana nije dovoljno dobra’. Često će se žene svađati i tući. Moj stric je ranije imao pet žena. Najmlađa od njih uvijek je bila goropadna i tukla je ostale. Jednom je vrlo okrutno izudarala najstariju i pobjegla, ali je bila prisiljena vratiti se”. Smatra se da je poliandrija bila izuzetno rijetka pojava, a kao značajan razlog toj činjenici navodi se nemogućnost utvrđivanja očinstva djece. Doista, u nekim se kulturnim sredinama i taj problem nastojao riješiti tako što se žena udavala za svu braću jedne porodice te, tako, nije bilo problema oko nasljeđivanja imena i imovine.

U svojim prvim počecima, grupni brak je bio endogamnog karaktera, tj. predstavljao je brak krvnih srodnika, odnosno bračnu zajednicu više muškaraca i više žena, pripadnika jedne krvnosrodničke grupe. Kasnije je zadobio egzogamni karakter: to je brak lica koji nisu u krvnosrodničkim odnosima (braća ili sestre jedne krvnosrodničke grupe sklapali su bračne veze sa sestrama ili braćom druge krvnosrodničke grupe). Egzogamni brakovi su brakovi u kojima je zabranjen incest, odnosno polni odnos između krvnih srodnika.

Monogamni brak ili brak parova, jednog muškarca i jedne žene je temeljni i prirodni oblik braka, najrasprostranjeniji i najuobičajeniji oblik postojanja bračne veze kako u tzv. primitivnim i tradicionalnim, tako i u savremenim društvima. Međutim, kako je brak društvena grupa koja je poznata i u tradicionalnim i savremenim društvima, ipak treba reći da se njegova uloga, kao i položaj bračnih parova u tim periodima, međusobno razlikuje.

U tradicionalnim društvima brak je imao kako ekonomsku funkciju (obezbjeđenja egzistencije bračnih parova), tako i socijalnu i političku funkciju povezivanja porodica, klanova, plemena. U takvom braku supružnici su se upoznavali preko posrednika i nisu imali nikakva individualna prava izbora ili odlučivanja. Brak se smatrao svetom i neraskidivom ustanovom čije su sakralne crte podržavane religijskim normama. Smatra se da su se u XIX vijeku mladi izborili za pravo sklapanja braka uz “minimalno neposredno miješanje roditelja”. Tako je brak postao institucijom koja je više sjedinjavala osobe a ne spajala loze. Sam cilj sklapanja braka odnosio se prije na zajedništvo bračnih supružnika nego na zadovoljavanje želja i interesa roditelja. Tako će vremenom žene u braku steći i veću samostalnost i pokrenuti čitav niz akcija sa željom za rješavanje ličnih i društvenih problema žene: prostitucije, alkoholizma, muškog nasilja, seksualnog uznemiravanja, i slično.

U savremenim društvima su se položaj i uloga bračne grupe bitno izmijenili; običaj, moral, religiju kao osnovu uređenja bračnih odnosa sada zamjenjuje pravo. Bračni odnosi se demokratizuju: brak se sklapa pravnim ugovorom dvije, individualne, samostalne i ravnopravne osobe. Zakonski propisi su od braka napravili društvenu ustanovu i zajednicu koja se može raskinuti, jer se njena koheziona moć sada ne oslanja toliko na religijska ubjeđenja, moral i običaje, već na spremnost bračnih partnera i njihovu uzajamnu

71

emocionalnu povezanost, razumijevanje, tolerantnost, trpeljivost i zainteresovanost za održavanje bračne zajednice.

Tako se pokazuje da je brak veoma značajna društvena grupa te se, zato se i postavlja pitanje: koji su ciljevi braka?

Ciljevi braka

Prije svega, osnovni cilj braka jeste rađanje ili podizanje potomstva, sve dok ono ne bude bilo sposobno da se samo brine o sebi. Na toj se osnovi čovjek izjednačava sa svim sisavcima i s većinom ptica. Zanemarimo li onaj izvorno manje važan dio tog zadatka – a to će reći zaštitu i njegu podmlatka – onda rađanje ostaje ne samo osnovni cilj braka, već najčešće i jedini cilj polnog odnosa u cjelokupnom svijetu sisavaca. Jer, polni nagon je prirodni nagon, njegovo nam zadovoljenje donosi olakšanje i ugodu, ali ta meka zadovoljstva naprosto su lukavština prirode i nisu sama sebi cilj jer u razdobljima neplodnosti nisu ni na kakvu korist. O tome jasno govori činjenica da u životinjskom svijetu ženka osjeća polnu želju samo u razdobljima kad može začeti, a čim začne, ta se želja gasi, dok za mužjake to pravilo vrijedi samo iznimno, u svega nekoliko vrsta, očito zato što bi ženka – kad bi mužjakova polna želja bila ograničena na tako kratak period – imala uistinu premalo prilike da nabaše na partnera u pravom trenutku; i tako pažnja muške životinje prema ženskoj i njegova osjetljivost - često će nam se učiniti da ga prepoznajemo u vladanju ljudske vrste – ne proizlaze iz pohlepe za pojedinačnim tjelesnim zadovoljenjem (da pohotno zadovolje požudu i glad poput divljih zvijeri’, pogrešno se kaže u anglosaksonskom molitveniku), već ga je usadila priroda da pomogne ženki u njenom osnovnom zadatku rađanja. Taj osnovni zadatak mogli bismo nazvati “životinjskim ciljem braka".

Drugi cilj braka treba tražiti u praksi kontrole rađanja, koja potpomaže eugeničkom poboljšanju rase. Mogućnost da se na lak način odabere ko će biti otac ili majka djece, da se odredi pravo vrijeme i prilike za trudnoću i opet je glavni ključ za eugeničko poboljšanje rase. Kao što s vremenom postaje jasno, pravilno primijenjena praksa kontrole rađanja donosi i mnoge druge prednosti. Za mnoge od nas jedna od najvažnijih prednosti kontrole rađanja svakako je činjenica što ona konačno i potpuno oslobađa duhovni cilj od životinjskog cilja braka.

Otuđenje u braku

Sa liberalizacijom i demokratizacijom društvenih odnosa, ostvarena je formalno-pravna jednakost individua, što je značilo i to da su bračni odnosi demokratizovani. U formalnom pogledu, brak je društvena grupa, ustanova i zajednica ravnopravnih odnosa njegovih članova. Ali, u stvarnom pogledu, brak se pokazuje zajednicom neravnopravnih, otuđenih i nehumanih odnosa.

Već na “prvi pogled” uočavamo i pri površnom posmatranju vidimo da su žene biološki različite od muškaraca. Mada se mišljenja o prirodi i posljedicama te razlike suprotstavljaju, ipak mnogi teoretičari dokazuju da je ona dovoljna za tumačenje podjele rada po polu u svim društvima. A to znači da se ljudsko ponašanje ne može objašnjavati isključivo uticajem kulture, nego i uticajem ljudske biogramatike, tj. genetski utemeljenog programa koji predodređuje čovječanstvo da se ponaša na određene načine. Ove predispozicije nisu isto što i instinkti jer ih kultura može u određenoj mjeri i izmijeniti ali, ipak, njihov uticaj na čovjekovo ponašanje ostaje bitan. Kako napominju antropolozi, čovjek je ove predispozicije djelimično naslijedio od svojih predaka primata, a djelimično su se razvili u čovjekovom životu u lovačkim i sakupljačkim grupama. A kako je čovjek 99% svoga postojanja proveo kao lovac i sakupljač, ovi teoretičari smatraju da je opravdano pretpostaviti kako je čovjek u određenoj mjeri genetski prilagođen takvom načinu života.

Biogramatika muškaraca i žena je slična, ali i različita. Ona pokazuje da su muškarci agresivniji i skloniji dominaciji . Ove razlike su genetski utemeljene i posljedica su razlika izmedju muških i ženskih hormona. Te razlike djelimično potiču od genetskog nasljeđa od čovjekovih predaka primata, a djelimično od genetske adaptacije lovačkom načinu života: mužjaci love, što predstavlja agresivnu aktivnost; oni su odgovorni za zaštitu grupe, kao i za saveze ili ratove sa drugim grupama. Na taj način oni monopolišu položaje moći. S druge strane, ženska biogramatika je ženu programirala za reprodukciju i brigu o djeci.

72

Temeljna porodična jedinica ipak se sastoji od majke i djeteta. “Priroda je htjela da majka i dijete budu zajedno”. Međusobna tijesna emocionalna veza izmedju majke i djeteta je genetski utemeljena zajednička predispozicija posebno važna za dijete jer, ukoliko ona ne postoji, dijete kasnije u društvu neće moći uspostaviti uspješne odnose. Tako se pokazuje da su muška i ženska biogramatika prilagođene podjeli rada po polu u lovačkim društvima, ali i da se nastavlja i u modernom industrijskom društvu. A svaki pokušaj da se ukinu uloge po polu i da se one zamijene istopolnim ulogama, ma koliko to bilo poželjno, značilo bi “ići protiv prirode”.

Genetski utemeljene predispozicije nisu osnova razlike podjele rada po polu i ulogama, nego su to biološke razlike izmedju muškarca i žene, smatraju naučnici. Veća fizička snaga muškarca i činjenica da žene rađaju djecu vode, dakle, iz praktičnih razloga ulogama po polu. Istraživanja koja su obavljena u rasponu od postojanja lovačkih i sakupljačkih hordi do modernih država, dovela su do zaključka da su poslovi kao što su lov, sječa drveta i iskopavanje rude, u suštini muški poslovi i uloge, dok su kuvanje, prikupljanje plodova i bilja, te nošenje vode, šivenje i popravak odjeće, pretežno ženske uloge. Muškarac je zbog svoje veće fizičke snage u mogućnosti da se prihvati težih poslova, a žena je zbog svoje biološke funkcije rađanja i dojenja, vezana za kuću i zbog svoje fizičke konstitucije ograničena na manje naporne poslove.

Slična su gledišta i o ulozi žene u industrijskom društvu koja iznose funkcionalistički teoretičari. Naime, oni smatraju da se izolovana inokosna porodica u modernom industrijskom društvu specijalizovala za dvije temeljne funkcije: socijalizaciju mladih i stabilizaciju odraslih ličnosti. A da bi socijalizacija bila uspješna, potrebna je prisna i srdačna grupa koja pruža podršku, a porodica upravo udovoljava tim uslovima. U njoj je žena prvenstveno odgovorna za socijalizaciju podmlatka. Upravo zato što majke rađaju djecu, doje i njeguju ih, imaju prisniju i jaču vezu s njima; a time što očevi često izbivaju izvan porodice i kućne sredine, jasnim se pokazuje da žene moraju preuzeti glavnu ulogu socijalizacije djece. Tako se pokazuje da je:

uloga žene "ekspresivna" (ona pruža toplinu, sigurnost i emocionalnu podršku kao važne pretpostavke socijalizacije mladih i stabilizacije odrasle ličnosti), dok je

uloga muškarca "instrumentalna" (on kao hranitelj porodice provodi radni dan u takmičenju u društvu orijentisanom na uspjeh); ova “instrumentalna” uloga muškarca izaziva stres i anksioznost, dok je “ekspresivna” uloga žene ublažava, pružajući muškarcu ljubav, pažnju i razumijevanje; da bi porodica uspješno funkcionisala kao društveni sistem, mora postojati jasno izražena podjela rada po polovima: biološke razlike mеđu polovima osnova su podjele rada po polu.

Pored prethodnog gledišta o biološki određenim ulogama i ponašanjem, postoje i gledišta koja ističu da je ljudsko ponašanje određeno i usmjereno kulturom. I pri tom ističu da su norme, vrijednosti, recepti ponašanja i uloge kulturno određene: osobe uče svoje muške ili ženske uloge, a podjelu rada po polovima podržava i opravdava kulturalno određeni sistem vjerovanja i vrijednosti koji kod ljudi stvara ubjeđenje da su uloge prema polu normalne, prirodne i ispravne. A takva gledišta zapravo opravdavaju status quo, degradiraju ženu na kućnu i porodičnu ulogu i legitimišu prevlast muškaraca. Ti se odnosi, smatraju neki teoretičari, moraju promijeniti, a da bi se uspostavila jednakost izmedju muškaraca i žena, neophodno je:

ukinuti ulogu žene kao kućedomaćice; ukinuti porodicu u njenom sadašnjem obliku, kao instituciju u kojoj kćerke uče svoje uloge od

majke, a sinovi od oca, i potrebno je ukinuti podjelu rada po polu u svim sferama života, te na muškarce i žene gledati

jednako, kao na ljude.Ali, stvari ne teku onako kako to žele neki filantropski orijentisani teoretičari. Život pokazuje

sasvim drugu sliku, i to onu u okviru koje se muškarci i žene nalaze u neravnopravnom i otuđenom odnosu. Teoretičari smatraju da je postojanje neravnopravnih i nehumanih odnosa u braku rezultat postojanja i tzv. razlika u obavljanju uloga koje su kulturom određene, tj. postojanja tzv. ''patrijarhalne civilizacije'' u kojoj su položaj i uloga muškarca i žene različiti. Smatraju da u tom smislu treba praviti razliku između “muževljeva braka” i “ženinog braka”.

73

Mužev i ženin brak

Istraživanja “muževljevog braka” jasno ukazuju na blagotvoran uticaj braka na muškarca. Upoređivanjem sa neoženjenim muškarcima, oženjeni muškarci imaju uspješnu karijeru, visoke prihode i zanimanja od visokog društvenog ugleda i visokog statusa, njihovo duhovno i fizičko zdravlje je znatno bolje, a smatra se da je veća vjerovatnoća da će živjeti dužim i sretnijim životom. Na temelju određenih podataka istraživači tvrde da nema bolje garancije za dug život, sreću i zdravlje za muškarce, nego što je žena dobro pripremljena da obavlja “dužnost supruge”, voljena da posveti život tome da se brine za njega, da osigurava, pa čak mu i nameće redovitost i sigurnost dobro vođenog doma.

Međutim, “brak supruge” pokazuje drugu sliku. Naime, ankete pokazuju da većina žena izražava veću bračnu frustriranost od muškarca smatrajući sopstveni brak nesrećnim. Analize pokazuju da žene trpe više stresova, anksioznosti i depresija. Neudate žene su zdravije od udatih žena. Ali najimpresivnije je poređenje između neoženjenih muškaraca i neudatih žena. Niz anketa pokazuje da u poređenju sa neudatim ženama, neoženjeni muškarci više trpe od raznoraznih psihičkih boljki, a njihov nivo primanja i poslovni status znatno su ispod nivoa i statusa neudatih žena. Upoređujući oženjene muškarce sa neudatim ženama došlo se do zaključka da su minimalne razlike među njima, osim činjenice da žene stoje bolje u pogledu simptoma psihičkih tegoba, što upućuje na zaključak da žene imaju početnu prednost koju u braku gube. Paradoksalno je to što mnoge žene tvrde kako su zadovoljne brakom i kako u njemu nalaze cilj, smisao i ispunjenje. Razloge tome teoretičari nalaze u obrazovanju i vaspitanju koje ženama nameću to da se takvima i moraju osjećati. Zapravo, ti razlozi se odnose na tzv. “pigmalionski efekat” i ulogu žene kao kućedomaćice. U braku žena nužno sebe redefiniše tako što svoju ličnost preoblikuje u smislu sopstvenog podređivanja željama, interesima i potrebama muža. Istraživanja pokazuju kako se žena više nego muškarac braku prilagođava, udovoljava suprugovim željama i sve više počinje na njega da liči. Ona u izvjesnom smislu postaje njegov odraz, postaje nekakvim “alter egom”, ali podređenim, pasivnim i bespomoćnim. U braku ona ne nalazi ispunjenje svoje ličnosti, a prilagođavajući se svome mužu, njena se predstava o samoj sebi počinje gubiti, raspadati i nestajati.

Teoretičari tzv. patrijarhalne civilizacije ističu da je patrijarhalna civilizacija stvorila dominaciju muškarca i podređenost žene: žena je podređena u braku, a njena podređenost predstavlja produžetak njene podređenosti u društvu.

Nehumani oblici braka

Savremeni brak još nije postao društvena grupa u kojoj se ostvaruju humani odnosi. U njemu i kroz njega se nehumani oblici manifestuju na sljedeći način: dominacije ili liderstva; eksploatacije ili iskorištavanja; posesivnosti i neiskrenosti.

l. Dominacija ili liderstvo podrazumijeva postojanje nejednakosti među polovima, izraženoj u obliku “dominacije muža” a “submisivnosti žene”, dakle nejednakosti među polovima koja podrazumijeva postojanje dominacije muškarca a pokoravanje i potčinjavanje žene, kako u biološkom, tako i u psiho-socijalnom i svakom drugom smislu. “Muž je češće zaposlen nego žena, njegova zarada je najčešće veća, jer je ženin nivo stručnosti u prosjeku manji, zanimanje muža obično ima veći ugled, on zauzima daleko češće rukovodeća mjesta u društvenom životu. A ima i razvijenih društava u kojima žena na istom radnom mjestu dobija manju platu nego muškarac. Poboljšani društveni položaj žene i veća ravnopravnost polova u vanporodičnom sistemu nisu mogli u većini brakova da obezbijede da partneri imaju podjednake lične resurse. Ostalo je, znači, u mnogim brakovima i dalje liderstvo, dominacija na drugim osnovama, mada mnogo blaža.”

2. Eksploatacija ili iskorištavanje podrazumijeva postojanje eksploatacije u braku. Ova eksploatacija je posljedica tradicionalne podjele uloga na muške i ženske. Kako je patrijarhalna kultura ženi odredila da obavlja svakodnevne poslove u domaćinstvu i oko njega i podizanja djece, jasno je ko je eksploatator, što je naročito očigledno tamo gdje su oba supružnika zaposlena. Eksploatacija je nešto što se tiče svakodnevnog života žene, pa i pored toga što je žena izjednačena sa muškarcem, ipak udata žena koja je zaposlena ne osjeća da je sa mužem potpuno ili dovoljno izjednačena, jer mora sama ili uglavnom sama da obavlja sav kućni posao.

74

3. Posesivnost podrazumijeva postojanje odnosa raspolaganja nekim, kontrolisanja njegovih emocija, stavova, mišljenja i ponašanja. Ona podrazumijeva ograničavanje i “poricanje prava” da može da čini šta i kako hoće, da ispunjava svoje želje na način na koji mu odgovara i kada sve to ne čini na njegovu štetu, odvaja ga od njega samog i spoljašnjeg svijeta.

4. Neiskrenost je izuzetno česta pojava u odnosima između muškarca i žene, supruga i supruge. Supružnici skrivaju jedno od drugog neke crte i osobine svoje ličnosti, neke svoje sklonosti i želje i služe se sitnijim i krupnijim lažima u svakodnevnim svojim postupcima. Temelj njihovih brakova nije povjerenje , koje im održava trajnost, već hipokrizija usljed čega postaju prazne ljuske.

Postoje brojni pokušaji analiziranja i objašnjenja položaja žene u braku i društvu, tj. objašnjenja tzv. ''ženskog pitanja''. Na ovom mjestu ćemo ukratko ukazati na neka zanimljiva gledišta.

Ova gledišta ističu da je postojeći svijet - svijet muškarca, svijet u kojem dominiraju tzv. “muške” vrijednosti. Ovakav svijet čovjek je mogao izgraditi samo zato što je “isključio ženu iz javnog života”. To je racionalizovani svijet u kojem se muškarac “osjeća lagodno” a žena, s obzirom na bogatstvo svog “osjećajnog života i njene potrebe za ličnim kontaktom koji nisu zadovoljeni” - nelagodno. Nalazeći se u svijetu muškarca, svijetu koji je agresivan, ženi je preostalo ili da se u njega uklopi i da mu se prilagodi (za šta je ona sposobna da učini, ali to nevoljno čini jer je svjesna da se njena emancipacija ne može ostvariti prihvatanjem “muških” vrijednosti), ili da u “muški svijet” ponovo unese lično stanovište koje mu nedostaje. Kakav je, onda, položaj žene u ovakvom otuđenom svijetu?

Žena je otuđena više nego muškarac, i to, kako naučnici primjećuju, u obliku: sluškinje; seksualnog objekta, i ukrasa.

Dakle, žena je otuđena kao - sluškinja. U tom smislu se ističe da je ona stvar koja živi preko posrednika-muškarca; ona je lišena prava na ličnu egzistenciju, određena i dodijeljena za službu drugome: roditeljima, braći i sestrama, zatim egoističkom suprugu ili nekom preduzeću koje njen rad potcjenjuje. Stoga i nije čudno što, tretirana kao sluškinja, žena je smatrana privatnim vlasništvom muža, ukoliko ga je imala, a prezrena ukoliko nije bila udata. Njenu poziciju izražava Napoleonov zakonik: ''Žena se daje čovjeku da rađa djecu. Ona je dakle njegovo vlasništvo kao što je voćka vrtlarevo vlasništvo''. A Mark de Sad ide još i dalje kada decidirano predlaže potčinjavanje svih žena svim muškarcima.

S druge strane, otuđenje žene se manifestuje i u njenoj ulozi seksualnog objekta koji zadovoljava nagonske prohtjeve muškarca, predmeta zadovoljenja seksualnih potreba muškarca: žena se tretira i doživljava kao predmet koji je muškarcu potreban da bi zadovoljio njegove nagonske prohtjeve. U postvarenom svijetu i ljubav je redukovana na tehniku. Možemo vidjeti osobe sa raznim knjigama o seksualnoj fiziologiji, osobe koje znaju nabrojati sve erogene zone, a koje ipak ne znaju da je za seksualno uživanje važnija od svih vještina - predavanje osobe drugoj osobi.

Konačno, ženino otuđenje se manifestuje i u njenoj ulozi - ukrasa. Ona je muškarcu potrebna kao dekorativni predmet i sredstvo prestiža, izražavanja statusa i sredstva sticanja bogatstva.

Neki naučnici smatraju da su muškarac i žena ''dva različita svijeta'': muškarac naginje konzervaciji a žena transcendenciji; muškarac ima "osjećaje" za predmete i stvari, a žena za smisao i osjećanja za osobu; muškarac je “objektivan”, a žena subjektivna; muškarac je opterećen kvantitetom, a žena

kvalitetom; svijet muškarca manifestuje primat objektivnog i naučnog na uštrb subjektivnog i

osjećajnog; muškarac voli velike apstraktne i uopštene teorije, a žena – male i doživljene detalje; on voli prljavštinu i nered, ona voli čistiti i rediti; on u sve sumnja, ona sve vjeruje; on uzima sve za šalu, ona sve ozbiljno; muškarac nalazi istinsko zadovoljstvo u mjerenju, vaganju, računanju, kalkulisanju i

manipulisanju, samo da bi bio moćniji, snažniji i jači. Ističući ''građu tijela kao ogledalo duše'' neki teoretičari razliku izmedju muškarca i žene

objašnjavaju na slijedeći način:

75

karakter muškarca je aktivan i ekspanzivan; muškarac je onaj koji je nemiran, unutrašnje nezadovoljan; zadovoljstvo mu može pružiti jedino aktivnost; on je grub I agresivan

žena je pasivna i kontemplativna; žena je duševno nježnije organizovana, kod nje nalazimo više taktičnosti i osjećajnosti, ali i više slabosti i neenergičnosti.

5. PORODICA

Ono što se u prošlosti podrazumijevalo pod pojmom "porodice" nije identično sa najčešćim današnjim pojmom "porodice" izraženim kroz poznato trojstvo: otac-majka-djeca. A kako stvari stoje danas, šta je porodica? I, da li je porodica univerzalna?

Univerzalnost porodice?

Porodica je univerzalna društvena institucija, smatra Peter Mardok koji je do ovog zaključka došao analizirajući uzorak od 250 društava u rasponu od malih lovačkih i sakupljačkih hordi do industrijskih društava. Porodicu definiše na sljedeći način: "Porodica je društvena grupa koju karekteriše zajedničko prebivanje, ekonomska saradnja i razmnožavanje. Ona uključuje odrasle osobe oba pola, od kojih najmanje dvoje održavaju društveno odobrenu polnu vezu, i jedno ili jedno i više djece, vlastite ili usvojene od tih odraslih koji polno kohabitiraju".

Prema pomenutoj definiciji "porodice", njeni članovi žive zajedno, udružuju sredstva, rade zajedno i stvaraju potomstvo. Pri tom barem dvoje odraslih članova održavaju polnu vezu u skladu sa normama konkretnog društva. Polazeći od toga, Mardok zaključuje da je porodica temeljna i univerzalna društvena grupacija koja postoji u svakom poznatom društvu. Međutim, malo kasnije ćemo utvrditi neutemeljenost Mardokove tvrdnje.

Mardokova definicija "porodice" u sebe uključuje barem jednog odraslog pripadnika svakog pola. Međutim, poznati su i izuzeci pravila:

"crna porodica Novog svijeta", i izraelski kibuc.

Istraživanja pokazuju da veliki broj crnačkih porodica ne uključuje odrasle muškarce: "porodična jedinica" se najčešće sastoji od žene i njene maloljetne djece. Dakle, ovakve matrifokalne porodice jasno pokazuju ograničenost Mardokove tvrdnje o "univerzalnosti porodice". Postojanje matrifokalnih porodica, uzrokovano je različitim faktorima, kao na primjer: 1. poligamijom tj. vezom između jednog muškarca i dvije ili više žena - koja umanjuje ulogu muškarca u privrednom životu; 2. ropstvom na plantažama, gdje su muškarci prodavani, a žene i djeca ne, i gdje je autoritet muškarca kao glave porodice opao jer je podređen autoritetu vlasnika plantaže; 3. ekonomskim položajem crnačkih porodica, u kojima muž napušta porodicu, zbog nedostatka sredstava, čime se stvaraju porodice sa ženom na čelu.Tako se pokazuje da uzroci postojanja matrifokalnih porodica nameću potrebu izvođenja novih definicija porodice, te da je Mardokova definicija "porodice" nedovoljna i stav o "univerzalnosti" porodice kao osnove društva - problematičan. A to isto se potvrđuje i primjerom izraelskog kibuca.

Porodica u izraelskom kibucu još je jedan primjer iznimke Mardokove tvrdnje o univerzalnosti inokosne porodice. Naime, istraživanja pokazuju da oko 4% stanovništva Izraela živi u nekih 240 kibuca. Ono što je karakteristično za kibuce jeste: zajedničko posjedovanje kapitala i imovine; glavna grana privrede je zemljoradnja, a postoji i nešto lake industrije. "Porodicu" je u kibucu oblikovao određen niz ekonomskih i ideoloških faktora. Potreba organizacije i uhodavanja života zahtijevala je učešće svih odraslih osoba, tako da je izostao prisan odnos između majke i djece. Takođe, ideologija kibuca je istakla princip ravnopravnosti polova odbacivši tako zapadnjački model roditeljskih uloga, a posebno ulogu majke, kao zaštitnice.

Jasno je da porodica ima različite istorijske oblike i da kada o njoj govorimo najčešće govorimo kao nuklearnoj ili monogamnoj porodici.

76

Značaj porodice

Porodica je društvena grupa koja za svoje članove ima izuzetno ekonomsko, biološko, emocionalno, psihičko i svako drugo značenje. Ona im obezbjeđuje egzistenciju, ona ih personalizuje i socijalizuje i time oblikuje kao individualna i društvena bića. Istovremeno, ona ih oblikuje kao bića agresije i nasilja.

Porodica je naziv za instituciju koja je stara koliko i sam ljudski rod; ona je paradoksalna i nedokučiva pojava. Dobija mnoge oblike. Kada se danas kaže ''porodica'', najčešće se misli na društvenu grupu koja u sebe uključuje muža (oca), ženu (majku) i djecu.

Danas se najčešće pod porodicom podrazumijeva individualna porodica, odnosno nuklearna porodica (koju čine roditelji, biološki ili socijalni, i njihova djeca, biološka ili usvojena) i u tom smislu se, najkraće, definiše i određuje kao: društvena zajednica ili grupa zasnovana na braku i odnosima srodstva; društvena grupa koju karakteriše zajedničko prebivanje, ekonomska saradnja i razmnožavanje; osnovna socijalna institucija i ćelija društva; biološka jedinica; primarna društvena grupa.

Porodica je istorijski promjenljiva primarna društvena grupa, čija su opšta obilježja: da je zasnovana na društveno sankcionisanim biološkim vezama (heteroseksualni odnosi, biološka reprodukcija, emocionalno-duhovna vezanost); da je zasnovana na bio-socijalnim vezama i odnosima (srodnički odnosi i srodničke grupe, polni tabui, podjela porodičnih uloga); da je zasnovana na socijalnim vezama (primarna socijalizacija, razvoj ličnosti, zadovoljenje različitih psihosocijalnih potreba); da je zasnovana na ekonomskim vezama (proizvođačko-potrošačka zajednica).

Iz prethodnih gledišta o pojmu “porodice” proizlaze bitne odlike porodice: porodica je primarna društvena grupa, ''kolijevka ljudske prirode'', područje gdje se stiču prva lična i

društvena iskustva, razvijaju emocionalne veze, intimnost, interstimulacija i interaktivnost; porodica je zajednica različitih polova i djece; porodica je ekonomska zajednica, i porodica je psihosocijalna zajednica njenih članova.

Upravo, zato što predstavlja najznačajniju instituciju primarne socijalizacije, mnogi teoretičari će isticati posebno značenje porodice kako u psihološkom, tako i socijalnom pogledu.

Evo, kako to izgleda na emocionalnom, psihološkom području objašnjava jedan teoretičar na sljedeći način: dijete poslije poroda još je uvijek na mnogo načina sastavni dio majke, i njegovo potpuno rođenje kao nezavisne ličnosti jeste proces koji zahtijeva mnogo godina – koji zapravo traje čitav život. Prerezati pupčanu vrpcu, ne u fizičkom nego u psihološkom smislu, velik je izazov čovjekovom razvoju i njegov najteži zadatak...Ostajući dijete čovjek ne samo da izbjegava osnovnu tjeskobu koja nužno proizlazi iz pune svijesti o sebi kao odvojenoj jedinki, nego takođe uživa i zadovoljstvo zaštite, topline i bezuvjetne pripadnosti koje je nekoć uživalo dijete. Međutim, plaća visoku cijenu, ne uspijeva da postane cjelovito ljudsko biće, da razvije moć uma i ljubavi; ostaje zavisan i zadržava osjećaj nesigurnosti, koji postaje vidljiv onog trenutka kad su ugrožene te primarne veze.

U socijalnom pogledu porodica je organizacioni centar svakidašnjeg okupljanja i organizovanja pojedinaca. Podizanje djeteta treba smatrati vaspitnim procesom u kojem dijete uči koje igre da igra i kako da ih izvodi. Dijete, takođe, prima vještine, rituale i razonode koje odgovaraju njegovom položaju u lokalnoj društvenoj zajednici.Njegovo poznavanje i ovladavanje vještinama, ritualima i razonodama, određuje kakve će mu mogućnosti biti dostupne pod normalnim okolnostima, a igre koje igra određuju kako će iskoristiti te mogućnosti i šta će za njega proisteći iz onih situacija za koje se kvalifikovalo.

Sasvim je jasno da porodica predstavlja veoma značajnu društvenu grupu kojom se sprovodi kompleksni postupak socijalizacije individua. Porodica je organizacioni centar individualnog društvenog života pojedinaca, centar u kojem se emocije, osjećanja, ukusi, mišljenja i ponašanja oblikuju od samog djetinjstva. Društvena svrha porodice odnosi se na: obezbjeđivanje materijalnih potreba (hrane, skloništa); stvaranje društvene zajednice koja izgrađuje složeni sistem i splet porodičnih odnosa; oblikovanje ličnog identiteta, identifikovanje sa društvenim ulogama i integrisanje u poredak društvenih odnosa, podsticanje učenja, i slično. Porodica određuje oblike individualnog društvenog ponašanja, osjećanja, emocionalnih stavova i aktivnosti. Ono što će se kasnije u životu ličnosti događati, rezultat je osnovnog uticaja porodice. Sami korijeni neposrednog ponašanja odraslih osoba potiču još iz iskustva integracije s određenom

77

porodicom u djetinjstvu, ali ga oblikuje i kasnija porodična iskustva. Porodica oblikuje upravo onakvu ličnost kakva joj je potrebna da bi mogla obavljati svoju funkciju. Svaki član porodice u porodičnom životu uspostavlja sopstveni identitet i izgrađuje identitet grupe, usvaja i razvija uloge, te modele osjećanja, mišljenja i ponašanja. A sve to oblikuje porodično nesvjesno svakog člana porodice. Porodično nesvjesno sadrži zajedničke slike, iskustva i uloge koji pripadaju članovima porodice. Dovoljno je posmatrati sopstvenu porodicu i vidjeti kako se zajednička htijenja i snažni osjećaji lako probude i manifestuju, pozitivno ili negativno, ali najčešće pomiješano, u porodičnoj grupi. Nesvjesno u porodici stvara zajedničko emocionalno polje, zajedničke slike svijesti, osjećanja i shvatanja, čiji se efekti uticaja mogu vidjeti u ponašanju i osjećanju ljudi: ono oblikuje karakter osoba.

Ne treba posebno isticati da je porodica najznačajnija primarna institucija, odnosno grupa primarne socijalizacije, ali i institucija političkog učenja. Preko porodice se prenosi politička kultura s generacije na generaciju (“s koljena na koljeno”) upravo tako što se društvena funkcija vaspitanja sastoji u osposobljavanju pojedinaca da prihvate uloge koje će trebati i morati da igraju “kasnije u životu”. Preko porodice se oblikuje karakter individua koji je približan tzv. “društvenom karakteru”, odnosno u porodici se stiče normativna svijest koja individualne želje podudara i usklađuje sa potrebama i interesima društvenih uloga. Upravo, zato se postavlja pitanje: koji je to mehanizam koji omogućava da porodica podržava društveni i politički sistem? Odgovarajući na ovo značajno teorijsko pitanje teoretičari ističu da je to - društveni karakter. Šta podrazumijevaju pod tim pojmom?

Pod pojmom “društvenog karaktera” teoretičari podrazumijevaju medijatora povezivanja i usklađivanja individualnih nagona sa društvenom nužnošću. Karakter je predstavljen kao svojevrstan presjek individualnih osobina jednog društva; karakterne crte su one koje su zajedničke većini članova jednog društva i koje su uslovljene prirodom tog društva. Društveni karakter sadrži samo izvjesne odabrane osobine, suštinsko jezgro karakterne strukture većine članova jedne grupe koje se razvilo kao posljedica osnovnih iskustava i oblika života zajedničkih toj grupi.

Tako se pokazuje da porodica ima funkciju socijalne kontrole a ona je utemeljena na različitim oblicima nametanja normativne svijesti, obrazaca mišljenja, osjećanja I ponašanja.

Uloga i funkcije porodice

Teoretičari najčešće za ovu značajnu društvenu grupu ističu da je: osnovna ćelija društva, društvena institucija, osnovna društvena grupa, primarna grupa, i slično. I u tom pogledu ističu da ona ima više značajnih funkcija:

biološko-psihološku (s ciljem utemeljenja emocionalne i duhovne vezanosti, seksualnih odnosa i reprodukcije ljudske vrste, rađanja i podizanja djece, stvaranja svijesti o srodstvu i ostvarenje interakcijskih odnosa sa rođacima);

političku (s ciljem obezbjeđenja procesa političke socijalizacije, kao procesa usvajanja određenih ideja, ubjeđenja i shvatanja);

socijalnu (s ciljem realizacije procesa društvene socijalizacije, zadovoljavanja potreba za identitetom, sigurnošću i priznanjem, učenjem i usvajanjem uloga, znanja i vještina );

ekonomsku (s ciljem ostvarenja proizvođačko-potrošačkih veza, zajedničkog privređivanja i raspodjele dobara, podjele uloga i rada između muškarca i žene);

zaštitnu (s ciljem ostvarenja zaštite i sigurnosti, te brige za zdravlje, život i postojanje članova porodice).

Teorijska gledišta o porodici

O bitnim funkcijama porodice govore i pišu mnogi teoretičari čija su shvatanja oblikovala tri “opšta” teorijska shvatanja: marksističko, funkcionalističko i kritičko shvatanje.

Marksističko shvatanje o porodici se izgrađivalo u okviru njegove teorije istorije. Prema njemu, porodica se mijenjala onako kako se mijenjao sam način proizvodnje u toku istorije čovječanstva, polnim

78

odnosima i rađanju djece su nametana sve veća ograničenja. Novija gledišta ističu sljedeće stavove o porodici:

prvo, ona je glavna institucija kapitalizma jer mu proizvodi jedan od glavnih artikala - radnu snagu;

drugo, porodica ne samo što proizvodi i obrazuje jeftinu radnu snagu, ona i održava radnu snagu u dobrom stanju i bez ikakvih troškova poslodavca;

treće, porodica reprodukuje stavove bitne za reprodukciju radne snage i klasnog načina proizvodnje: porodica je sredstvo ideološkog prilagođavanja u društvu u kojem se djeca uče konformizmu, pokornosti i poslušnosti; time se polaže temelj za poslušnu i pokornu radnu snagu, kakvu kapitalizam zahtijeva.

Funkcionalističko shvatanje je ono za koje je karakteristično da ono posmatra društvo sa stanovišta postojanja funkcionalnih pretpostavki ili temeljnih potreba neophodnih za uspješno funkcionisanje sistema. Funkcionalisti smatraju da svi dijelovi moraju biti međusobno integrisani kako bi društvo funkcionisalo. Tako je i sa porodicom; ona ima značajne univerzalne funkcije u svim društvima:

seksualnu; reproduktivnu; ekonomsku, i obrazovnu (vaspitnu)

Bez seksualne i reproduktivne funkcije ne bi bilo članova društva, bez ekonomske se ne bi obezbijedila egzistencija, a bez obrazovne i vaspitne ne bi bilo socijalizacije i kulture. Takođe, funkcionalizam govori i o temeljnim i nesvedivim funkcijama porodice, kao što su:

primarna socijalizacija, i stabilizacija ličnosti.

Primarna socijalizacija je tip socijalizacije koja se kroz porodicu odvija u periodu djetinjstva. Određuju je dva bitna i temeljna procesa:

internalizacija (usvajanje) kulture i društva, i strukturisanje ličnosti.

Kada se ličnost jednom oblikuje, ona mora postati stabilnom. A, upravo, stabilizacija odraslih ličnosti porodice predstavlja njenu drugu bitnu funkciju. Porodica pruža emocionalnu sigurnost i zaštitu od spoljnjih pritisaka i stresova svakidašnjice koji prijete destabilizaciji ličnosti. Primarna socijalizacija se odnosi na socijalizaciju u toku ranih godina djetinjstva, koja se odvija uglavnom unutar porodice. Sekundarna socijalizacija se dešava u kasnijim godinama, kad je u nju manje uključena porodica, a sve su jači uticaji drugih faktora, kao što je grupa vršnjaka i škola. U primarnu socijalizaciju uključena su dva temeljna procesa: internalizacija (usvajanje) kulture i društva i strukturisanje ličnosti. Kad se kultura ne bi usvajala, društvo bi prestalo funkcionisati, budući da bez zajedničkih normi i vrijednosti društveni život ne bi bio moguć. Međutim, kultura se ne može naprosto naučiti, ona se usvaja kao dio strukture ličnosti. Djetetova ličnost se oblikuje u kategorijama središnjih vrijednosti kulture do tačke u kojoj ona postaje dio njega.

Najčešće funkcionalistički orijentisani teoretičari govore o pozitivnim funkcijama porodice. Neki, opet, govore i o negativnim funkcijama porodice, nazivajući to - disfunkcijama porodice. U tom smislu se ističe da porodica stvara - “emocionalno poremećeno dijete” zato što svoje napetosti, nezadovoljstva, razočarenja, frustracije, tenzije i sukobe roditelji najčešće projiciraju na dijete koje koriste kao emocionalnog krivca za sve kako bi olakšali svoju napetost. Prema tome, proces prebacivanja krivice i projiciranja djeteta kao “žrtvenog jagnjeta” je u suštini disfunkcionalan za dijete koje postaje emocionalno poremećeno. Takvo se dijete ne može prilagoditi životu, školi i svojoj sredini. Ali, ono što je disfunkcionalno za dijete funkcionalno je za roditelje, porodicu i društvo. Prebacivanje krivice na dijete roditeljima služi za oslobađanje od sopstvene napetosti te se, stoga, taj postupak može shvatiti i kao “proces stabilizacije ličnosti” koji im omogućava da igraju “uspješnu ulogu” u društvu.

Kritičko shvatanje se razlikuje od funkcionalističkog shvatanja. Mada prethodno gledište ističe da je porodica funkcionalna i za članove i za društvo, ili samo za društvo, a ne i njegove članove, ipak treba napomenuti da kritičko shvatanje ističe da je porodica disfunkcionalna i za društvo i za svoje članove pojedinačno. Evo osnovnih gledišta teoretičara ove orijentacije:

79

roditelji i djeca previše oduzimaju jedni drugima; roditelji se svađaju, djeca bune, te se, tako, u porodici razvijaju međusobne napetosti, agresija i nasilje, neprijateljstva i mržnja koji se prenose izvan porodice i izražavaju u društvu;

konflikti između osoba, kao i konflikti u samim osobama, i poremećaji međusobnih odnosa (majčinstva, očinstva, djetinjstva), ugrožavaju i dezintegrišu bračne i porodične odnose te doprinose pojavi agresivnosti i nasilja u braku i porodici;

porodice žive u stalnom stanju tjeskobe: spoljnji svijet doživljavaju prijeteće za sebe i tako se zatvaraju u “porodični geto” u kojem djeca uče netrpeljivu manihejsku podjelu na nas i njih;

proces socijalizacije u porodici je proces pokoravanja djece; u porodici se djeca uče pokoravati roditeljima, a onda, kasnije kada odrastu i kada imaju svoju djecu, podražavaju isti model socijalizacije djece; tako se pokazuje da roditelji preko porodice, s jedne strane, tiranišu dijete a, s druge strane, oblikuju tirane; zapravo, oni nastoje uništiti njegovu individualnost, sprovode jednu samovlastitu disciplinu koja je i suviše grčevita da bi urodila dobrim rezultatima, i oblikuju dijete kao kopiju samih sebe;

u porodici se razvija otuđenje tako što: izostaje autonomija individua jer one moraju da prožive tuđe emocije i nade, internalizuju kritike i pohvale, prihvataju mnoštvo primitivnih odnosa; u porodici se individue susreću sa ograničenom uljudnošću, emocionalnim razvodom roditelja i pseudozajedništvom;

porodica je zaglupljujuća institucija koja sprečava razvoj ''Ja''” i uskraćuje čovjekovu slobodu da razvije vlastitu individualnost;

Porodica je i područje ideološkog pokoravanja i prilagođavanja eksploatatorskom društvu: uzori ponašanja i kontrola koji su zacrtani u porodici oblikuju “dobro prilagođenog, beskonačno poslušnog građanina” kojim vladajuće grupe lako manipulišu; posljedica je društvenih kontrola koje porodični odgoj usađuje u dijete da, dijete, zapravo, u prvom redu ne uči kako će preživjeti u društvu, već kako će mu se pokoriti.

Funkcionalistički teoretičari ističu pretežno pozitivna svojstva porodice i idealizuju porodični život, za što ih neki optužuju za konzervativizam u shvatanjima. Teoretičari kritičke teorije se zalažu za potrebe pojedinaca a ne društvenog sistema, zalažu se za individualnost, autonomnost i dignitet svijesti o sebi, zalažu se za slobodu individue. Marksistički teoretičari naglašavaju činjenicu izrabljivanja i tlačenja u kapitalističkom klasnom društvu koji je izrabljivački i eksploatatorski.

Nuklearna porodica

Pojam "porodice" koji se danas najčešće u Zapadnoj kulturi upotrebljava, kao društvena grupa koja u sebe uključuje muža(oca), ženu(majku) i djecu, novijeg je datuma. Ranije se riječ "porodica" upotrebljavala kao oznaka za grupu rođaka koji žive zajedno. U sebe je ovaj pojam uključivao sve osobe koje su živjele u istoj kući na čelu sa glavom porodice, a nazivao se različitim terminima, kao što su: "kuća", "loza", "soj", "rod", "izdanak", "potomstvo", i sl. Donedavno se vjerovalo da je prije modernog perioda proširena porodica bila preovlađujući oblik porodice u Zapadnoj Evropi. Međutim, istraživanja su pokazala da je osnovna, ili nuklearna porodica bila raširenija. Tako je, na primjer, u periodu između XVII i XIX vijeka u Engleskoj veličina porodice sa poslugom iznosila u prosjeku 4,7 lica, a danas ona iznosi 3,4 osobe. Proširene porodice su bile češća pojava u Aziji i Africi, nego u Evropi. Porodične grupe u Evropi su bile manje zbog postojanja nekoliko razloga: visoka stopa razvoja; djeca su često radila na zemlji pomažući roditeljima, a ona koja to nisu radila, rano su odlazila od kuće i kao sluge ili šegrti radili u drugim domaćinstvima, i nisu se vraćala kući; stopa smrtnosti je bila veća nego danas (žene su često umirale pri porođaju, a i jedna četvrtina odojčadi nije preživljavala prvu godinu svoga života); smrt jednog ili oba roditelja, i sl. Neki istoričari su ukazali na promjene koje su se dogodile u razvoju porodice u periodu između 1500. i 1800. godine. Ukazali su da preovlađuje nuklearna porodica, ali da je ona prošla kroz tri faze:

u prvoj fazi je živjela u malom domaćinstvu i sa čvrstim vezama sa srodničkim grupama; tada porodica nije bila najvažnije središte emocionalne zavisnosti i privrženosti: ljudi u porodici nisu doživljavali niti tražili emocionalnu privrženost, a i seks se nije smatrao potrebom za uživanjem,

80

nego potrebom za rađanjem djece; lična sloboda u izboru supružnika ustupala je mjesto roditeljskim ili srodničkim interesima u izboru supružnika; erotske veze i romantična ljubav su podržavane izvan braka od strane aristokratskih krugova, dok su to teolozi i moralisti smatrali bolešću; porodica je u tom periodu bila labava i kratkog vijeka, raspadala se smrću jednog ili oba roditelja, kao i smrću djece ili njihovog ranog odlaska iz kuće; porodica nije bila cijenjena, bila je neemocionalna i autoritarna institucija;

druga faza je prelazni period koji je trajao od sedamnaestog do početka osamnaestog stoljeća a karakteriše ga da je osnovna porodica bila više odvojena od šire rodbinske i lokalne zajednice; sada se naglašava važnost bračne i roditeljske ljubavi, a paralelno sa tim se oblikuje autoritarna moć oca;

u trećoj fazi, koja je poznata i danas, porodica je oblikovana na emocionalnim vezama svojih članova; u njoj se pojavljuje briga za podizanje djece; dosta je izolovana od širih porodičnih veza; u njoj se pojavljuje osjećaj individualizma, lični izbor kao osnova romantične ljubavi i ulaženja u bračnu vezu; glorifikovan je seksualni aspekt ljubavi u okviru braka nasuprot vanbračnim odnosima koji nisu nestali; porodica je sve više usmjerena prema potrošnji, što je posljedica snažnijeg ekonomskog razvoja i većeg životnog standarda i slobodnog vremena.

Promjene u savremenoj porodici

Porodica je širom svijeta zapala u period promjena, a najvažnije promjene su sljedeće: srodnički brakovi postaju sve manje prisutni; proširene porodice i srodničke grupe gube uticaj i značaj; izbor bračnog druga postaje opšta tendencija; prava žene u braku i njeno odlučivanje postaju sve većim; nivo seksualnih sloboda postaje većim; prava djece postaju većim; razvod i razdvajanje djece postaju uobičajene pojave; usvojenje kao "normalna pojava" u brakovima bez djece; prisustvo sukoba i neprijateljstava, incestoidne zloupotrebe djece i nasilja; stvaranje alternativnih oblika braka i porodice.

Porodica trpi značajne, prije svega pozitivne promjene i one se odnose na sljedeće: srodničke grupe i porodice sa većim brojem članova gube značaj; za ulazak u brak i osnivanje porodice veću ulogu imaju slobodni izbor bračnog druga i lični izbor; pri ulasku u brak, kao i u braku, prava žene su povećana; pravo na rad stvara ekonomsku nezavisnost žene; srodnički brakovi su smanjeni; proširuju se prava djece; uspostavlja se kontrola rađanja; bira se sopstveni stil života.

S druge strane, negativne pojave vezane za porodicu odnose se na: gubljenje vrijednosti i značaja komšiluka; opadanje vrijednosti veličine porodice; opadanju značaja odvijanja društvenog života u porodici (jer se on "preselio" u javne društvene ustanove razonode: kafane, "kafiće", stadione, diskoteke, i sl.); povećanju filozofije hedonizma i individualizma te umanjenju vrijednosti značaja bračnih i porodičnih odnosa uopšte.

Upravo, sa ovim u vezi je još jedna značajna pojava vezana za savremenu porodicu “na raskršću”, a to je pojava u okviru koje je sve više žena koje umjesto porodice biraju svoju slobodu.

Kao što je dobro poznato, žene rjeđe ostavljaju porodicu i najmanje zbog onih razloga zbog kojih to čine muškarci: prestanka ljubavi i strasti, druge žene ili potrebe za slobodom. Kod razvoda i razbijanja porodice najčešće je žena ostajala uz djecu koju je teško podizala čak i onda kada bi to zbog njih činila udajući se po drugi put. Do prije desetak godina žene su se žrtvovale za porodicu koju su ipak stavljale na prvo mjesto. Ali, u novije vrijeme se stvari mijenjaju: sve više žena na Zapadu napušta porodicu. U Italiji je čak 25% muževa bilo napušteno i ostavljeno da se sami brinu o svojoj djeci, a takvih primjera je sve više ne samo u Italiji nego i u drugim zemljama. Žena svoju odluku donosi veoma bolno; porodica se raspada, a muškarci to nikako ne mogu da shvate i da prihvate želje svojih supruga. Sada umjesto žena, muškarci preuzimaju ulogu koja je doskora isključivo bila vezana za žene: oni podižu djecu i vode domaćinstvo.

Vrste porodice

Procesi imitacije i identifikacije mogu uticati na zdravo ili patogeno strukturisanje djetetove ličnosti. Ako su roditelji neurotičari, onda ovi procesi doprinose održavanju neurotičnih konflikata roditelja u porodici. Ali, svi roditelji i sve porodice nisu jednake i u tom smislu se prave оdređene klasifikacije a, s

81

obzirom na prirodu naše teme, navešćemo jednu zanimljivu klasifikaciju. Ona govori o tri vrste porodice: porodici neuroze straha: ''sanatorijum''; paranoidnoj porodici: ''tvrđava'', i histeričnoj porodici: ''pozorište''.

Porodica neuroze straha (''sanatorijum'') izgrađuje svoj sopstveni obred kojem se svi članovi moraju prikloniti. Ali, u odnosu na “zdravu” porodicu, ova vrsta porodice razvija zajednički obred s ciljem otklanjanja različitih strahova u okviru kojih i pod kojima živi. Taj obred joj služi kao odbrambeni mehanizam i kao sredstvo izolovanja od uticaja spoljnjih faktora. Upravo, u takvoj situaciji odvojenosti od vanjskosti stvara se unutrašnja klima “porodičnog sanatorijuma” utemeljenog na različitim vrstama zabrana i tabuizovanim temama o kojima se ne smije raspravljati. To su porodice infantilnih roditelja i infantilne djece, koja i kada odrastu roditeljima se obraćaju sa”mamice” i “tatice”. To su porodice u okviru kojih nema dječijeg suprotstavljanja neprikosnovenim roditeljskim autoritetima.

Paranoidna porodica (''tvrđava'') je porodica čvrstih ideja i shvatanja koje se precjenjuju. Porodične ideje i shvatanja služe odbrani od konflikata. Povećanje paranoidnosti prema “spolja” pojačava “unutrašnju” solidarnost koja, opet, stvara odnose nepodnošljivosti prema “spoljnjim” grupama i pojedincima, njihovim pogledima i stavovima.

Histerična porodica (''pozorište'') je porodica u okviru koje neka središnja histerična ličnost oblikuje histeričnost porodice. Veoma često i svi članovi sa svojim ulogama i ponašanjem igraju оdređene uloge u “kućnom pozorištu”. Okolini djeluju atraktivno, a sebi predstavljaju odbrambene mehanizme kojim se porodica brani od depresije koju stvaraju problemi svakodnevnog života.

Naznačene tri vrste porodice lakše nam omogućavaju da shvatimo složene prilike koje u njima vladaju i koje utiču na oblikovanje određenih karakternih struktura djece. A kakva će se struktura inače razvijati to, naravno, zavisi da li djeca odrastaju u zdravim ili nekim od ove tri vrste porodica.

Jasno je da je porodica “srž svega ljudskog, čak i životinjskog života”, kako kaže Elis. Takođe, jasno je i to da život u porodici nimalo nije lak i jednostavan. S obzirom da porodica ima ulogu socijalne kontrole (jer stvara zavisnost i određene uloge, jer obučava za prihvatanje postojećeg poretka i na tome insistira), jasno je i to da je njen interpersonalni odnos prožet različitim oblicima agresije i nasilja: fizičkim, tjelesnim, psihičkim, emocionalnim, simboličkim. Do Frojdovog vremena, mislilo se da je porodica “sretna” zajednica njenih idilično sretnih članova. Frojd je utvrdio da se u porodici formira karakterna struktura utemeljena na ljubavi i mržnji, ljubomori i egoizmu, represiji i nasilju. Tako se pokazuje da je porodica “nesretna zajednica” jer se upravo u njoj formira neurotična, egoistična, netrpeljiva, anksiozna, strašljiva, frustrirana i represivna ličnost. Zato neki teoretičari s pravom upozoravaju na to da je dom, odnosno kuća ili porodica, jedno od najopasnijih mjesta u savremenom društvu.

Alternativna porodica

Pored osnovne ili nuklearne porodice, treba naznačiti i alternative braka i porodice: komune ili zajednice (u dvadesetom stoljeću porodica postaje predmetom kritike i u tom smislu se

nastoji tražiti alternativa u komunama; pored izraelskog kibuca, navešćemo još jednu ideju komune: svaki muškarac u komuni je oženjen sa svakom ženom i svi su roditelji u zajednici; seksualni odnosi su slobodni, kolektivan je rad kao i podizanje djece);

kohabitaciju (kao alternativu u kojoj kao par, muž i žena žive zajedno ne stupajući u brak); porodice homoseksualaca i lezbejki (mnogi muškarci i žene žive u homoseksualnim i lezbejskim

"brakovima" čak i u sredinama u kojima ceremonija zasnivanja takvih "brakova" ne postoji u zakonu);

život izvan braka i porodice (odnosi se na osobe koje žive same, bilo da kasnije stupaju u brak, ili su razvedeni, ili su ostali bez bračnog partnera koji je umro).

Kao što se moglo vidjeti, male grupe su ne samo značajne sa stanovišta organizacije društva, već su značajne i sa stanovišta individua. Riječ je o grupama koje za svoje članove imaju, prije svega, veliko psihološko, emocionalno i duhovno, ali i ekonomsko i društveno značenje.

82

6. DRUŠTVENI POKRETI

_______________________________________________________________________________________

Društveni pokreti I partijeNastanak društvenih pokretaVrste društvenih pokretaNovi društveni pokreti

Stari I novi društveni pokretiRazlozi nastanka novih pokretaVrste novih društvenih pokretaSvojstva I karakteristike novih pokretaDjelovanje pokreta

Nova ljevicaRazlozi nastankaHeterogenost pokretaStudentnski rebelizamKontrakulturna ikonografija

Neoliberalizam, neokonzervativizam I nova desnicaNeoliberalizamNeokonzervativizamNova desnica

Ostali novi društveni pokretiEkološki pokretAntinuklearni I mirovni pokretFeministički pokretPokreti za etnička pitanjaNeokonzervativni duhovni pokreti

Religijski pokreti

_______________________________________________________________________________________

Klasična politička teorija i sociologija su u dosadašnjoj analizi političkih subjekata najčešće analizirali državu i političku partiju. Ali, zahvaljujući socijalnim, političkim i duhovnim promjenama koje su se u svijetu odvijale počev od 60-tih godina u ovu analizu su uključeni i društveni pokreti kao veoma značajni društveni i politički subjekti. Šta su to društveni pokreti?

1. DRUŠTVENI POKRETI I PARTIJE

Često se pretjerano ističe kao bitna karakteristika društvenih pokreta – neorganizovanost: društveni pokreti nisu organizovani niti strukturisani, a kada to postanu postaju organizacijama. Međutim, iako pokreti najčešće nastaju neorganizovano kao izraz uznemirenosti i nemira, ipak postepeno prelaze u organizovane društvene grupe.

Partije su čvršće organizovane društvene grupe u odnosu na pokrete. One imaju sopstvena dokumenta (npr. statute) u kojima je izražena čvrsta organizacija, dok pokreti nemaju takva dokumenta ili detaljne programe u kojima se nalazi čvrsto uobličena organizacija ili ideologija; političke partije se

83

oslanjaju na članstvo čije je djelovanje zasnovano na disciplini, dok pokreti imaju pristalice koje svoju privrženost pokretima zasnivaju na lojalnosti a ne disciplini; političke partije se bore za osvajanje političke vlasti, dok pokrete primarno ne interesuje postupak osvajanja vlasti nego određeni uslovi i pretpostavke uticaja na vlast. Pokreti su vitalniji (ako izgube vitalne centre, pokreti mogu nastaviti sa radom bez naročitih teškoća), dok su političke partije kruće i manje vitalne (ako izgube vitalne centre, partije teško mogu da nastave sa radom bez teškoća). Pokreti imaju političku, ideološku i organizacionu koheziju, dok partije posjeduju veći stepen ideološke, političke i organizacione kohezivnosti. Pokreti su fluidniji i disperzivniji, dok su partije organizovanije, hijerarhizovanije i birokratizovanije; bitne karakteristike političkih partija su: organizacija, borba za vlast, ideologija i klasno obilježje. Efikasnost djelovanja pokreta zavisi od njihove organizovanosti, i mada njihova organizovanost nije identična sa organizovanošću političke partije, ipak društveni pokreti svoja gledišta moraju oblikovati u doktrinu preko koje bi organizaciono snažnije mogli djelovati: doktrina mora biti atraktivna kako bi se mogli razviti efikasni organizacioni oblici i instrumenti uspješnog djelovanja. U ovom se smislu pokreti i približavaju političkim partijama i to je moguća tačka prelaza pokreta u političku partiju.

Bitne karakteristike ili svojstva društvenih pokreta su: dobrovoljnost - društveni pokreti su otvoreni za dobrovoljno djelovanje; masovnost: društveni pokreti obuhvataju veći ili veliki broj ljudi i društvenih grupa; kolektivna akcija: društveni pokreti kolektivno djeluju; nezadovoljstvo; transcendentnost ili netranscedentnost: društveni pokreti teže promjeni ili

odbrani političkih i društvenih odnosa; ideologičnost: društveni pokreti raspolažu određenom ideologijom u okviru koje formulišu

svoja gledišta i interese; političnost: društveni pokreti teže realizaciji svojih gledišta u političkoj praksi; javnost: djelovanje društvenih pokreta je javno; spontanost i difuznost: društveni pokreti djeluju organizovano ali je ta organizovanost više

“spontana” i difuznog a ne strogo centralističkog karaktera.

2. NASTANAK DRUŠTVENIH POKRETA

Društveni pokreti se formiraju i pojavljuju na svim područjima čovjekovog života: oni su proizvod demokratije modernog doba za koje je bitno karakteristično odvajanje "građanskog društva" od "političkog društva"; društveni pokreti obezbjeđuje formalno-pravnu jednakost ljudi garantujući im osnovna prava i slobode, uključujući i pravo udruživanja i organizovanja. Ustanci robova ili seljačke bune predstavljaju nekakve rudimentarne oblike društvenih pokreta, mada ih je, u savremenom smislu značenja, teško izjednačiti sa društvenim pokretima upravo zato što im nedostaje pravno-politička osnova djelovanja. Oni i nisu društveni, tj. politički, već pretpolitički pokreti.

Ako se prihvati tvrdnja da je bitna komponenta određenja pojma društvenih pokreta dimenzija političke svijesti onda bismo mogli govoriti o etapama kroz koje prolaze društveni pokreti, ili fazama razvoja pokreta. Prije svega, postoji faza socijalnog nemira (u smislu da "nešto nije u redu", a koju karakteriše nezadovoljstvo koje se povezuje sa borbom za političke promjene i demokratska prava); zatim faza reprezentativne demokratije, koja počinje sa uspostavljanjem opšteg i jednakog prava glasa i slobodnih izbora, to je i faza formalizacije (tj. formiranje grupa osoba s kojima pokret počinje dobijati nešto poput programa, normi, pravila i propisa, simbola, ideja, ideologije, muzike i rituala); fazu institucionalizacije (tj. fazu oživljavanja, snaženja i umnožavanja društvenih pokreta koji šire demokratiju postajući trajnim instrumentom političkog života i političke demokratije).

Za razliku od političke pozadine treba voditi računa i o psihološkim mehanizmima koji igraju ulogu u nastanku i razvoju pokreta: razvoju osjećanja pripadnosti i postojanju određenog morala. Motivacioni faktor djelovanja društvenih pokreta izrasta iz sistema potreba: nezadovoljene socijalne, političke, kulturne i duhovne potrebe su motivacioni faktori nastanka socijalnog pokreta.

84

3. VRSTE DRUŠTVENIH POKRETA

Prema načinu organizovanosti, društveni pokreti mogu biti manje ili više spontani ili organizovani. Pri tom, treba reći da se društveni pokreti razlikuju od društvenih organizacija po tome što im je djelovanje difuznije, spontanije pa i šire.

S obzirom na postojanja ili nepostojanja klasne i političke svijesti, društveni pokreti mogu biti: pretpolitički i politički. U pretpolitičke pokrete svrstavaju se: "milenijski pokreti" (mesijanski pokreti u rodovskim zajednicama), seljačke bune i pokreti tzv. "svjetine" i "gomile", kao i ustanci i "zavjere" te organizovani otpori crkve - jeresi, progoni i inkvizicije. S druge strane, u političke pokrete svrstavaju se pokreti koji djeluju kao rezultat klasne i političke svijesti, društvene i političke akcije, klasnih i političkih sukoba i antagonizama.

Polazeći od elementa klasne pripadnosti, društveni pokreti mogu biti: homogeni (pripadnici društvenog pokreta pripadaju sličnom klasnom položaju) i heterogeni društveni pokreti koji obuhvataju pristalice različitih socijalnih slojeva i klasa.

Postoji podjela društvenih pokreta na emancipativne i neemancipativne društvene pokrete: emancipativni društveni pokreti su oni za koje se smatra da proširuju prostore ljudske slobode i demokratije, a neemancipativni iste sužavaju.

Prema odnosu prema društvenim promjenama, društveni pokreti mogu biti: revolucionarni (insistiraju na stvaranju novih društvenih odnosa, oblika i sadržaja života, tj. na radikalnoj izmjeni temelja društva; reformistički (insistiraju na postepenim promjenama prihvatajući osnovne temelje na kojima počiva društvena zajednica); konzervativni (onemogućavaju promjene postojećeg društva insistirajući na održavanju status quoa), i reakcionarni (koji insistiraju na promjenama koje vraćaju unatrag u prevaziđenu prošlost).

Prema osnovi okupljanja, odnosno kriterijumu nosioca, aktera ili učesnika, društveni pokreti mogu biti: klasni, politički, nacionalni, populistički, rasni, vjerski, kulturni, sportski, ženski, omladinski, studentski, radnički i drugi pokreti koji interesno okupljaju i povezuju pristalice pokreta.

Prema geografskom ili teritorijalnom kriterijumu organizovanja, društveni pokreti mogu biti: lokalni, regionalni, nacionalni i internacionalni.

Prema upotrebi sredstava za realizaciju sopstvenih interesa, društveni pokreti mogu biti: nasilni (militantni) i nenasilni ("pacifički").

I, konačno, istorijski i hronološki posmatrano, društveni pokreti mogu biti: "stari" ili "klasični" i "novi" društveni pokreti. Pri tom, uslovno rečeno, "stari" društveni pokreti mogu biti: "lijevi" ( radnički, narodni, narodnooslobodilački pokreti) i "desni" (fašistički, nacistički, staljinistički, i sl.). Takođe, i "novi" društveni pokreti se mogu klasifikovati na "lijeve" pokrete ("nova ljevica", studentski pokret, ekološki, feministički, mirovni) i "desne" pokrete: "nova desnica", neoliberalizam, neokonzervativizam, i sl.

4. NOVI DRUŠTVENI POKRETI

Da bi se shvatio pojam "novih društvenih pokreta", neophodno je ukratko naznačiti razlike između "novih" i "starih" društvenih pokreta.

Stari i novi društveni pokreti

"Stari" ili "klasični" pokreti su pokreti XIX i prve polovine XX vijeka, dok su novi društveni pokreti nastali nakon 6o-tih godina XX vijeka.

Teoretičari smatraju da se nalazimo u prelaznom periodu od industrijskog ka postindustrijskom ili programiranom društvu: industrijsko društvo je društvo eksploatacije i sukoba između rada i kapitala u okviru kojeg se kao osnovni subjekt društvene promjene razvija radnički pokret; postindustrijsko društvo, ili programirano društvo, je društvo otuđenja i sukoba između vladajućih državnih aparata i građana i u kojem

85

subjekt društvene promjene nije više radnička klasa već drugi "istorijski akteri" koji strategiju društvene promjene ne temelje više na sukobu između rada i kapitala nego na pitanju kulture.

Razlozi nastanka novih pokreta

Pojava "novih društvenih pokreta", pored ostalog, predstavlja reakciju i na komunistički boljševički dogmatizam. Prije svega zato što marksizam nije posvećivao pažnju društvenim pokretima: marksizam je bio opterećen dogmatizmom smatrajući da su subjekt revolucije radnička klasa i njena politička partija; marksizam nije želio istraživati "nove društvene pokrete" prema kojima je na izvjestan način gajio podozrenje i prezir. U tom smislu se može reći da je pojava "novih društvenih pokreta" označavala: kritiku marksističke šeme društvenih promjena, kritiku teorije o subjektu revolucije, kritiku klasičnih pokreta, radničke klase, partijskih institucija i sindikata, kritiku klasične marksističke šeme po kojoj pokret posreduje a partija postaje generatorom intelektualne i teorijske proizvodnje klasne svijesti radničke klase. "Novi društveni pokreti" su zagovarali ideju o oslobađanju svih ljudi a ne samo jedne klase. Oni su i nastali upravo zbog izraženijeg nezadovoljstva zbog stanja u pokretu radničke klase dajući izvjesnu alternativu kako političkoj strategiji izmjene društva, tako i samom establišmentu. Većina pokreta se suprotstavlja prilikama koje važe u postojećim društvima izražavajući svoje nezadovoljstvo tako što uobličavaju alternativne organizacije društvenog života. Njihova pojava se upravo i veže kako za neuspjeh starih političkih pokreta, njihovu dogmatičnost i neefikasnost, tako i za pojavu snažnih kriza koje su zahtijevale širenje prostora demokratije i socijalne emancipacije, odvajanje države od građanskog društva te širenja prostora prava i sloboda građana. Zato se većina "novih društvenih pokreta" zalaže za popuštanje zategnutosti u međunarodnoj politici, za humanije i demokratičnije odnose u politici, za nove metode uticaja masa u političkom životu, za promjene u organizaciji rada i života ljudi, za promjenom kvaliteta života, za promjenom položaja određenih marginalizovanih grupa, i sl.

Vrste novih društvenih pokreta

Polazeći od prethodnih naznaka o području djelovanja "novih društvenih pokreta", sasvim je jasno da postoji više vrsta, odnosno veći broj "novih društvenih pokreta", kao što su: ekološki, studentski, kontrakulturni pokret mladih, feministički, mirovni, antinuklearni, pokreti za alternativnu tehnologiju i alternativnu energiju, pokreti za alternativnu ekonomiju, pokreti za autonomiju, građanske inicijative i pokreti za građanska prava i slobode, pokreti za rasnu jednakost i ravnopravnost, pokreti za etnička pitanja, pokreti za alternativnu školu, pokreti za alternativnu medicinu, antipsihijatrijski pokreti, pokreti za psihološku podršku, pokreti za zdravu hranu, pokreti za zdravo tijelo, pokreti za ravnopravnost marginalizovanih seksualnih grupa, novi urbani pokreti, neokonzervativni duhovni pokreti, religijski i neoreligijski pokreti, mistički i okultni pokreti, "nova desnica", itd. U cjelini gledano, područje djelovanja "novih društvenih pokreta" je veoma široko a orijentacija djelovanja u krajnjoj liniji je "desna" ili "lijeva", konzervativna (čak i reakcionarna) ili progresivna.

S obzirom na činjenicu da progresivno orijentisani "novi društveni pokreti" nastoje da demokratizuju društvene odnose, sasvim je razumljivo da su metode njihovog djelovanja - demokratske. Oni ne insistiraju na teroru i militantnim akcijama već na stvaranju brojnih grupa za pritisak koje bi efikasno uticale na postojeće institucije moći. Time insistiraju na stvaranju mirovne političke kulture pa i nove "kontrakulturne" kulture, kao i na stvaranju novih demokratskih vrijednosti i novog načina života.

Svojstva i karakteristike novih pokreta

Prema strategiji djelovanja, može se reći da su "novi društveni pokreti" pokreti koji imaju više zajedničkih karakteristika od kojih treba pomenuti sljedeće bitne karakteristike: oni su istovremeno i politički i kulturni pokreti: osporavaju vlast, način proizvodnje i kulturu nastojeći da uspostave identitet ličnosti; nedostatak klasnog karaktera u osnovi svoga djelovanja;ideološka indiferentnost (određenja kao što su "lijevo" i "desno" više nemaju svoje značenje); pretežno autonomni su u odnosu na partije; transfunkcionalnost (pristalice pokreta se nalaze bez obzira na prostor i ulogu); javni karakter (ciljevi se

86

otvoreno iznose); organizacijsko-moralni neutralizam (odsustvo težnje za dominacijom); zalaganje za mali broj pitanja (odsustva programskih akata); društveni karakter (tendencija mobiliziranja i organizovanja cijelog društva, jer nisu direktno usmjereni prema vlasti, već prema društvu i pojedincima); diskontinuiranost (stepen aktivnosti zavisi od situacije); težnja za samoodređenjem građanskog društva; antiinstitucionalnost, tj. rezervisanost prema institucijama; pretežno nenasilan karakter djelovanja i korištenje novih neklasičnih metoda djelovanja i aktivnosti, kao što su pasivni otpori, građanske neposlušnosti,zaposijedanje ulica i trgova; izgrađuju nove oblike političke kulture; izgrađuju novi jezik kao sredstvo novih oblika komunikacija među ljudima

Djelovanje pokreta

Polazeći od prethodnih karakteristika, jasno je da su dvije bitne dimenzije djelovanja "novih društvenih pokreta": politička i kulturna.

Politička uključuje činjenicu osporavanja postojeće države, odnosno vlasti, a kulturna dimenzija djelovanja se odnosi na osporavanje građanskog materijalizma i dehumanizirajuće kulture te isticanje potrebe zasnivanja novog sistema vrijednosti, stavova, shvatanja, pogleda na svijet, i odnosa čovjeka sa prirodom i svijetom. U tom pogledu možemo i govoriti o alternativnim kulturnim vrijednostima "novih društvenih pokreta" kao što su: komunitarnost (insistiranje na življenju u komunama, malim zajednicama, kao alternativnom obliku življenja u industrijskom društvu i potrošačkoj civilizaciji, odnosno insistiranje na organizovanju života na antiprofiterskim, kooperativnim i solidarističkim oblicima života); osjećaj za prirodu (izraženoj u suprotstavljanju industrijskom životu koji nemilosrdno eksploatiše sirovine, energiju i prirodu zalažući se za kontrolu rasta i razvoja, za poboljšani kvalitet života; "Misli globalno, djeluj lokalno" je osnovna lozinka ove alternativne kulture); alternativna tehnologija i alternativni izvori energije (insistira se na potrebi mijenjanja "prljavih tehnologija" i stvaranju čistih izvora energije i tehnologije koja ne dovodi u pitanje poboljšani kvalitet života); alternativna politička kultura (izraženoj u insistiranju na decentralizaciji, debirokratizaciji, demokratizaciji, samoinicijativnosti, samoorganizaciji i samolegitimizaciji); promjena vrijednosne paradigme (izražene u negaciji materijalizma, tj. materijalizma kao vrijednosti industrijskog društva, i orijentaciji na postmaterijalizam i postmaterijalistički način života za kojeg nije bitno koliko se živi već kako, što zapravo znači da je neophodno humanizovati svijet i redefinisati njegove vrijednosti tako što će se apostrofirati kvalitet a ne kvantitet u životu).

Jasno proizlazi da "novi društveni pokreti" svoju koncepciju i strategiju zasnivaju na novoj tzv. "postindustrijskoj ideologiji" i "postindustrijskoj politici". "Postindustrijska ideologija" se temelji na kritici industrijalizma i zahtjevu za antiindustrijalizmom, alternativnim oblicima političkog života i egalitarnošću. "Postindustrijska politika" se bavi neekonomskim problemima: čistom sredinom, boljom kulturom, kvalitetom obrazovanja, boljom saradnjom u međunarodnim odnosima, većom demokratizacijom, slobodnijim moralom, preobražajem građanskog društva i sl.

Iako ima nekih opštih i zajedničkih komponenti u strategiji političkog djelovanja "novih društvenih pokreta", ipak treba reći da postoje i razlike u teorijskim i idejnim shvatanjima. Pogledajmo ih na primjerima tako što će mo prikazati njihova temeljna gledišta.

5. NOVA LjEVICA

"Nova ljevica" predstavlja "novi društveni pokret" za koji nije karakteristična niti homogenost, niti politička i ideološka jedinstvenost.

Razlozi nastanka

Nastala je kao odgovor na teoriju o "kraju ideologije", lenjinizam, teoriju nastanku klasa i pacifikaciju klasne borbe u "postindustrijskom društvu". Ona je kritički odgovor na institucionalizaciju političkih partija odbacujući gledišta o proleterskoj partiji kao jedinom "osvještenom" subjektu revolucije i

87

društvenog preobražaja. Nova ljevica je rezultat hladnog rata, straha od atomske bombe, protesta Vijetnamskom ratu i, istovremeno je reakcija na odgovor na nepokretnost i birokratizam ljevičarskih političkih snaga.

"Nova ljevica" je nastala i kao rezultat kritike marksizma koji je apostrofirao ulogu organizacije u odnosu na spontanost. Marksizam zapravo i nije posvetio pažnju društvenim pokretima čije je javljanje predstavljalo izazov za sam marksizam i njegove teze o: proletarijatu kao isključivom subjektu revolucije i društvenih promjena, radničkoj partiji kao subjektu osmišljavanja proleterske prakse i socijalizmu kao prelaznom periodu ka besklasnom društvu.

Kao promoter "novog društvenog poretka" "nova ljevica" je ukazivala na značaj novog senzibiliteta u političkom djelovanju, dovodeći tako u pitanje marksistički dogmatizam. Postojanje i djelovanje "nove ljevice" predstavljalo je kritiku klasičnog pokreta, odnosno predstavljalo je kritiku radničke klase i političke organizacije radničke klase koji nisu shvatili značenje kulture i duhovnih potreba ljudi. Dok je marksizam govorio o oslobađanju radničke klase, dotle je "nova ljevica" zagovarala oslobađanje svih, tj. oslobođenje čovjeka i čovjekovog života (a ne samo oslobođenje proizvođača) od represivne civilizacije.

Heterogenost pokreta

Treba reći da "nova ljevica" nije predstavljala nekakav homogeni ideološki i politički pokret. Ali, bez obzira i na tu činjenicu, bio je to pokret kritike totalitarne države i autoritarnosti, hijerarhije i organizacije, pokret koji je zagovarao principe spontanosti, pokret koji je snažno kritikovao postojeću autoritarnu kulturu i njene manipulativne vrijednosti, militarizam i imperijalizam. "Prije svega, ona nije, uz izuzetak nekih mnogih manjih grupa, ortodoksno marksistička ili socijalistička. Karakteriše je duboko nepovjerenje prema svim ideologijama; smatra se da su ideologije nekako izdale, razočarale. Osim toga, i nova ljevica ni na koji način - opet s izuzetkom manjih grupa - nije vezana za radničku klasu kao revolucionarnu klasu. Prema tome, ona sama ne može biti klasno definisana. Sastoji se od intelektualaca, grupe pokreta za građanska prava i od omladine, posebno od radikalnih elemenata omladine, koji na prvi pogled ne izgledaju politički - riječ je o tzv. hipijima... I što je vrlo interesantno: samosvjesni govornici pokreta nisu tradicionalni političari, nego takve prezrene figure kao što su pjesnici, poete".

U bliskoj vezi s pokretom "nove ljevice" je i studentski pokret koji je u određenom periodu i pripadao pokretu "nove ljevice".

Studentski rebelizam

Studentski pokret se pojavio 60-tih godina sa svojim poznatim stavovima osporavanja ("Velikog odbijanja"): vrijednosti potrošačkog društva i postojećeg načina proizvodnje (kapitala), sistema obrazovanja, oblika građanske porodice i braka, sistema racionalnosti i nauke, te tehnokratskog društva i njegove militarističke i imperijalističke države, odbacivanja i kritike rasizma, itd. Pokret je zagovarao oblikovanje tzv. "novog senzibiliteta", nove osjećajnosti, novog oblika ponašanja i izgleda ljudi, novog jezika, kulture slobodnog mišljenja i spontanog življenja, sretnog i radosnog života čiji smisao i cilj nije sticanje imovine i materijalnog bogatstva. Pokret je bio pod snažnim uticajem marksizma, frojdizma i "kontrakulture".

Teoretičari "kontrakulture" pod ovim pojmom podrazumijevaju kulturu "koja je toliko korjenito udaljena od glavnih tokova našeg društva da mnogima već ne izgleda kao kultura nego kao provala varvara". "Kontrakultura" je predstavljala reakciju na vladajuću kulturu: vladajuća kultura je kultura odraslih odnosno način života odraslih; to je tehnokratska kultura integracije zasnovane na privatnoj svojini i kolektivizmu.

U sklopu "novoljevičarskog", studentskog i "kontrakulturnog" pokreta u jednom trenutku je posebnu pažnju izazvao hipi pokret o čijem značenju "prevrednovanja vrijednosti" kaže jedan značajan teoretičar toga vremena: "To mi se čini ozbiljna pojava. Ako govorimo o javljanju nagonske odbojnosti prema vrijednostima društva obilja, ja mislim da je tu mjesto gdje treba da je potražimo. Čini mi se da su hipici, kao i svaki nekonformistički pokret na ljevici, pocijepani. Da postoje dva dijela, partije ili tendencije. Veliki dio toga je puka maskerada i lakrdijašenje na privatnom nivou, i zato, zaista, kako je rekao Gerasi, potpuno bezopasno, vrlo milo i šarmantno u mnogim slučajevima, ali to je i sve. Ali, to još nije cijela priča. Postoji među hipicima, a napose u takvim tendencijama među hipicima kao što su digeri i provosi, jedan

88

inherentan politički element - možda čak više nego u SAD nego ovdje. To je zaista pojava novih organskih potreba i vrijednosti. Takvo iskustvo postoji. Postoji nova osjećajnost efikasne i luđačke razboritosti. Postoji odbijanje da se igra po pravilima krute igre, za koju čovjek zna od početka da je kruta, i revolt protiv prisilnog čistunstva puritanskog morala i agresije koju rađa taj puritanski moral kako to vidimo, među ostalim, danas u Vijetnamu. Bar taj dio hipika, u kome su seksualna, politička i moralna pobuna neko sjedinjenje, stvarno je neagresivan oblik života; demonstracija jedne agresivne neagresivnosti koju postiže bar potencijalno, demonstraciju kvalitativno različitih vrijednosti, prevrednovanje vrijednosti”.

Kontrakulturna ikonografija

Ono što je karakteristično za studentski pokret kao pokret "kontrakulture" jeste prepoznatljiva ikonografija. Bio je to pokret koji je zagovarao bjekstvo od dominantne kulture u komunitarizam, i područje upotrebe psihodeličnih sredstava. Otuda interesovanje za dubinsku psihijatriju, Markuzea, Rajha i Frojda, Gestalt-terapiju, orijentalni misticizam i zenbudizam, anarhističke socijalne teorije i komunitarne eksperimente. Bjekstvo od dominantne kulture je bilo toliko izraženo da se smatralo da promjena sebe sama znači promjenu svijeta. Otuda i slogani, kao što su: "Change yourslf first" ("Najprije promijeni sebe'').Pokret je bio prepoznatljiv po različitim parolama kao što su: "Zarobljeno je dozvoljeno", "Uključi se, uskladi, napusti sve!", "Danas je prvi dan ostatka tvog života", "Vodite ljubav a ne rat"; "Nove gradove a ne nove bombe", "Mašta na vlast", "Budimo realni, zahtijevajmo nemoguće".

Bio je to pokret koji će za razliku od "nove desnice" o kojoj ćemo kasnije još govoriti, zagovarati ideale: mira, jednakosti, slobode i revolucije. Posebno se akcenat stavljao na "kulturnoj revoluciji" a zagovarane su pomalo zbunjujuće taktike i metode djelovanja: "cvijeće umjesto topova", "revolucionarni festival", "vođenje ljubavi umjesto ratovanja", i sl.

Pa, iako je radikalni pojam revolucije banalizovan, ipak se vjerovalo da se radi o novim "revolucionarnim” oblicima djelovanja. Stavljanje u prvi plan pomenutih ideala imalo je za posljedicu nošenje određenih znakova i likova, a posebno znaka mira i lika Če Gevare za kojeg se isticalo da je: "laički Hrist", "Crveni Robin Hud", "Marksistički Sen-Žist", "komunistički Don Kihot", i sl.

Ovaj pokret je svoja ubjeđenja crpio iz ideja kultnih knjiga koje su 1968. godine bile izvorište ideologije i kulture mladih, a one su se odnosile na probleme:

otuđenja, manipulativnog potrošačkog društva i društva moći "administracije", tehnobirokratije i

"mass-media", sindikalizma, revolucije i revolucionarnih subjekata, gerilskog ratovanja, antipsihijatrije, dvoličnog morala građanskog modela porodičnog života i porodice kao “logora i mjesta psihičke nelagode”.

Treba takođe spomenuti i kultni jezik koji je sadržavao neke riječi koje se od tada sve češće upotrebljavaju, kao na primjer: alternativan, antiautoritativan, legalitet, kontestirati, "kontra", represija, i sl.

Stil studentskog pokreta "kontrakulture" bio je prepoznatljiv po svojoj odjeći, ritualima, "argou" i muzici. Bio je to pokret rok - muzike.

Ali, bez obzira na kritičku nijansu ''kontrakulture'' i ''nove ljevice'', ipak je došlo do njihovog sloma. Slom pokreta "kontrakulture" se dogodio onda kada je taj pokret izgubio svoju političku ulogu pretvorivši se u "pokret" ličnog "oslobođenja" (sa upotrebom droge). Ali, bez obzira na to što će, u cjelini posmatrano, ovaj pokret biti slomljen, njegov značaj će ostati veliki: uticaće na današnje društvene pokrete, literaturu i umjetnost, psihoanalizu i psihijatriju ("antipsihijatrija"), afirmaciju ideje civiliteta i civilnog društva, javnog mnjenja i političkog angažovanja omladine, itd.

6. NEOLIBERALIZAM, NEOKONZERVATIVIZAM I NOVA DESNICA

89

Neoliberalizam, neokonzarvativizam i "nova desnica" su društvene i ideološke pojave koje se nalaze u međusobnoj vezi. Pogledajmo kako i na koji način?

Neoliberalizam

Liberalizam predstavlja filozofsku, pravnu, političku I ekonomsku doktrinu koja potiče od prosvjetiteljstva, a čiji su osnovni stavovi sadržani u shvatanjima o:

primatu I važnosti pojedinca u odnosu na državu (uvećeanje ekonomske I političke moć pojedinaca ne predstavlja prijetnju političkim institucijama);

suštinskoj dobroti ljudske prirode (po prirodi su ljudi dobri); primatu razuma kao osnove društvenog I političkog života (ljudi imaju sposobnost da se

racionalno nose sa državnim poslovima, a društvo treba da omogući ispoljavanje ljudskih sposobnosti; obrazovanjem I samodisciplinom se mogu savladati nejednakosti a pojedinci osloboditi od praznovjerja, predrasuda, dogmi I neznanja);

efikasnosti nauke I tehnologije, te neizbježnosti društvenog progresa I napretka; vladi koja najmanje vlada (I koja se što manje miješa u ekonomiju, privatnost I uvjerenja

ljudi (svojim stavom da treba više slobode a manje države liberali su zapravo zahtijevali zaštitu prava vlasništva, pisane ustave, slobodu govora, štampe I vjere, slobodu od proizvoljnog hapšenja, tražili su slobodno izabran parlamen I podjelu vlasti).

Pojam neoliberalizam nije u uskoj vezi sa pojmom liberalizma, nego je u uskoj vezi s pojmom "neokonzervativizma”, a i jedan i drugi sa pojmom "države blagostanja". U političkom smislu, "država blagostanja" predstavlja spoj liberalne parlamentarne demokratije i "socijalne države" a u socijalnom smislu ona predstavlja kompromis između buržoazije i radničke klase i odnosi se na: ostvarenje politike pune zaposlenosti; zaštitu siromašnih slojeva; primjenu progresivnog oporezivanja kojim se socijalni programi mogu brže ostvarivati; određivanje zaštitnog minimuma životnog standarda i stimulisanje mješovite privrede koja povezuje privatnu inicijativu sa opštedruštvenim interesima a koja je suprotstavljena etatističkom konceptu podržavljene i nacionalizovane privrede. I pored određenog uspjeha, "država blagostanja" je zapala u krizu jer se pretvorila u snažnog instrumenta kontrole ličnog života ljudi i sputavanja njihove radne, privatne i profesionalne inicijative. Stvarajući ogromni birokratski aparat koji je trošio velika finansijska sredstva, koncept "države blagostanja" nije mogao ostvariti projektovani ekonomski i socijalni program i bio je napadnut od strane pristalica neokonzervativizma i neoliberalizma.

Neoliberalizam se protivi ekonomskom, političkom i socijalnom konceptu "države blagostanja", odnosno "socijalne države" ističući da je taj koncept razvio ogromnu državnu birokratiju čije je postojanje ekonomski veoma skupo, da je razvio inflaciju i ugušio privatnu inicijativu zato što ljudi nemaju motiv rada i privatne inicijative u situaciji kada i za nerad i nezaposlenost imaju dobru socijalnu pomoć. U tom smislu se neoliberalizam zalaže za državu koja će intervenisati u korist biznisa, profita i kapitala, a ne u korist socijalnih davanja i socijalne pravde. Ova država treba da obezbijedi visoki stepen slobode biznisa i kontrole ljudi, rada, reda i mira. U središtu neoliberalizma nalazi se koncepcija ekonomskog čovjeka, odnosno, homo oeconomicus-a. Klasični liberalizam se zalagao za "lesefer" ekonomiju sa malim djelovanjem i uticajem države, dok se neoliberalizam zalaže za jaku, snažnu i moćnu državu koja će očuvati red i poredak. Tržište a ne ustanove socijalne pomoći su mehanizam uspostavljanja ovog reda i poretka. Klasični liberalizam ističe ulogu i značaj pojedinca u odnosu na represivnu državu, dok "neoliberalizam" ne. Takođe "neoliberalizam" ne prihvata većinu javnih institucija: neoliberali su protiv javnih bolnica jer smatraju da javne bolnice onemogućavaju pojedincu da sam izabere visinu troškova i sam tretman; neoliberali se zalažu za privatne škole, slobodno tržište i slobodno organizovanje; klasični liberalizam bio je suprotstavljen državi, "neoliberalizam" pak "javnom sektoru" izuzev jedne njegove posebne funkcije - naoružavanja; nije moguće održati i izgraditi društvo na neoliberalističkim principima a da se istovremeno ne odvajaju veća sredstva za održavanje zakona i poretka. Otuda neoliberalna potreba za tzv. "pravnom državom" i podrška "nužnosti" naoružanja, vojsci i prevlasti u svijetu. Kako je "ekonomski čovjek" u neoliberalnom shvatanju zapravo privatnik, nadzorni odbor i vlasnik kome je potrebna "pravna država" kako bi zadovoljio svoj korporativni interes kao interes "ekonomskog čovjeka", razumljivo je da se društvo neoliberala može izgraditi samo represivnom i militarističkom državom.

90

Neokonzervativizam

Konzervativizam je politička ideologija koja izvorište svojih institucija I političke prakse traži u istoriji, prošlosti I tradiciji I tradicionalnim vrijednostima, običajima I vjerovanjima predaka; traži ih na području kontinuiteta I društvene stabilnosti. Društvo I državu treba održavati na osnovu tradicije I naslijeđenog poretka pravnih i političkih institucija. Jedino se tako sloboda neće pretvoriti u nasilje, agresiju I razuzdanost nepromišljene mase. Demokratija je zlo za društvo I zato treba izgrađivati “prirodnu aristokratiju”, odnosno vođstvo prosvijećene manjine koja ima osjećaj dužnosti za javnu stvar. U opštem pravu glasa konzervativci vide opasnost za politički poredak. Politička pozicija konzervativizma se nalazi desno od centra.

Konzervativizam ne vjeruje u brze, burne I radikalne promjene (revoluciju), nego u male, sitne I postepene promjene. Konzervativci svoja gledišta oštro suprostavljaju liberalima. Dok konzervativci ne žele da izmjene status quo I u svojim gledištima se usredsređuju se na zajednicu, dotle liberali žele njegovu izmjenu, usredsređujući se na pojedinca upravo naglašavajući značaj individualne slobode. Konzervativci nastoje da održe društvenu hijerarhiju zasnovanu na nasljednoj aristokratiji, dok liberali tvrde da se vrijednosti pojedinca ne mogu mjeriti porijeklom već ličnim dostignućima. Konzervativci smatraju da se država zasniva na tradiciji, a liberali da ona mora razvijati političke I pravne institucije zasnovane na razumljivim principima. Konzervativci smatraju da su ljudi po prirodi dobri I zato sposobni da kontrolišu svoje živote I izgrađuju zajednički društveni I državni život.

Dok neoliberalizam i ističe određenu ulogu osoba (ekonomsku, privatnosvojinsku, kao i onu u smislu radne i privatne inicijative), kao i ulogu tržišta, a države koja obezbjeđuje protok kapitala, privatne inicijative i s tim u vezi ostvarenja minimuma prava i sloboda, dotle se neokonzervativizam zalaže za snažnu vlast, autoritarnu državu, disciplinovano društvo i podređenost pojedinaca i svih društvenih sfera državi. Politička pozadina neokonzervativizma je autoritarna i u koliziji sa konceptom građanskih prava i ljudskih sloboda: individualna sloboda je podređena višoj vrijednosti - autoritetu vlasti. Tako će se represivne etatističke tendencije manifestovati i na području pravnog sistema: sudovi su postali prije organi za opravdavanje nepravde; čime se "država prava" sve više približava "policijskoj državi".

Kako "strah od slobode" izaziva konformizam individua jasno je da je disciplina za "desnicu" značajan momenat legitimizacije poretka. Otuda desnica i insistira na jakoj državi. A to znači da u "vanrednim okolnostima" nije neophodno da se država ograničava pravom i zakonom: država ne mora poštivati zakone. Kad god se javi potreba, ona će proglasiti stanje "opsadnim" uvodeći dodatnu represiju. To će uvijek biti slučaj kada se pojavi "opasnost od crvenih", "državnih neprijatelja" i "nelojalnih". Tada "zakon i poredak" (manifestovani u zabranama, gonjenju, delegitimizaciji političke opozicije, disciplinovanju političkih klasa, gušenju individualnog mišljenja i političkih sloboda) predstavljaju nužno ideološko i političko sredstvo otklanjanja "opasnosti". Uklanjanje ljudi oglašenih za politički nepouzdane, nezdrave, potencijalno subverzivne, služi kao opomena drugima. Teroru na unutrašnjem planu ("u državi") odgovara ideologija i politika militarizma i imperijalizma na međunarodnom području. Tako će se pokazati to da će unutrašnje propagandno upozorenje o "opasnosti od neprijatelja" najčešće implicirati pripremanje za agresiju i rat u cilju "odbrane" i "zaštite vitalnih interesa".

Povezanost između neoliberalizma, neokonzervativizma i militarizma je očigledna. Kapital mora cirkulisati "slobodno" a za takvo nešto je neophodna i jaka država.

Nova desnica

Kriza "države blagostanja" je meta napada neoliberalizma i nove desnice. I jedni i drugi smatraju da je socijalna država, odnosno država blagostanja veoma skupa jer stvara veliku i neproduktivnu birokratiju i tako proizvodi inflaciju. U tom smislu će se nova desnica suprotstaviti egalitarizmu u kojem vidi osnovni uzrok krize. Ali, naravno, postoje i drugi ekonomski, politički, ideološki i socijalni uzroci nastanka nove desnice. A jedan od njih se odnosi i na krizu "ljevice".

Teoretičari "nove desnice" posebno insistiraju na tzv. kulturnoj hegemoniji, jer sudbina društva nije ni ekonomska ni politička, već bitno kulturna. Da bi ostvarila svoju "kulturnu hegemoniju" sama "nova

91

desnica" nastoji da preko široke mreže kulturnih institucija djeluje na svijest i kulturno i političko ponašanje individua. Prema mišljenju njenih predstavnika, koncept hegemonije se ne može realizovati bez transformacije ideja, mišljenja, shvatanja, ubjeđenja i morala. U tom smislu intelektualci u građanskom društvu igraju posebnu ulogu.

U svojoj suštini nova desnica je antiegalitaristički orijentisana. Čovjek - to je pojedinačni individuum, a ljudska priroda je nepromjenljiva: jedne individue su slabije, druge jače, jedne čine "elitu", druge "obične". Odnosno, društvene prilike manifestuju osnovni "prirodni zakon": nejednakost.

Teoretičari "nove desnice" se protive ideji jednakosti čije izvorište vide u hrišćanstvu koje potom prelazi u demokratiju, marksizam i socijalizam. Upravo zato nova desnica opravdava razlike, kako one individualne, tako i one klasne i nacionalne, jer smatra da su razlike nešto što je prirodno i vječito. Zato se ona suprotstavlja svemu što uspostavlja egalitarizam i razgrađuje tradicionalnost, kao što su žene i njihovi pokreti za jednakošću i emancipacijom, etničke manjine i njihovi zahtjevi za jednakošću, mladi i njihovi zahtjevi za demokratijom. Ona smatra da društvo mora biti čvrsto disciplinovano i da se disciplinovanost oblikuje i izgrađuje od porodice, pa preko škole, do vojnog bloka na svjetskom području. Ne može biti nedisciplinovanih, jer nema prostora demokratiji koja sobom nosi nedisciplinu i razara vrijednosti razlika i nejednakosti među ljudima. Nema mjesta demokratiji jer ona uništava ono što je prirodno, a to je nejednakost. Socijaldarvinizam je biologistički pravac koji obuhvata teoretičare koji društvenu stvarnost svode na nemilosrdnu borbu za opstanak između slabih i jakih, i kao takav predstavlja i duhovno izvorište gledišta teoretičara nove desnice.

Nova desnica posuđuje određene ideje i od sociobiologije koja ističe nejednakost među ljudima i postojanje elita "po rođenju". To je taj socijalni neodarvinizam čiji su glavni pojmovi: elita, koja je proizvod "prirodnih zakona", vlast, koja pripada najsposobnijima, i poredak, koji je određen "prirodnim" a ne društvenim faktorima. Upravo onim faktorima koji stvaraju "ljude od kvaliteta" i one koji nisu "od kvaliteta". Da li oni treba da budu robovi - pitaju se neki savremeni teoretičari? I odgovaraju da sudeći po tome što teoretičari "nove desnice" hvale antički robovlasnički poredak - odgovor bi mogao da bude potvrdan. Kao što bi mogao biti potvrdan ukoliko bi se moglo shvatiti da je projekat "Ujedinjene Evrope" projekat "nove desnice" koja ima pretenziju da kulturno i politički porobljava one narode i nacije za koje se smatra da se nalaze na "nižem" eugeničkom stepenu razvoja. Analitičari primjećuju da je pretpostavka realizacije koncepta Velike Evrope, raspuštanje blokova, ujedinjenje Njemačke i stvaranje novog evropskog poretka zasnovanog na biološkoj slici čovjeka, naučnom rasizmu, uz dominaciju sposobnih i umješnih vrsta. Taj novi evropski poredak trebalo bi se zasnivati na antiegelitarizmu. Nova desnica smatra da postoje razlike između rasa koje se u društvu pokazuju u obliku nejednakih sposobnosti, uspostavljanju hijerarhije. Biološka slika čovjeka, naučni rasizam, mogućnost kreiranja nove vještačke aristokratije ili kulturne elite intelektualaca, predstavljaju temelje novog evropskog pokreta. Takav evropski poredak na čijem bi čelu bila Njemačka i Francuska, podosta je nalik onom koji su u jednoj blagoj varijanti zastupali konzervativni revolucionari iz doba vajmarske republike i u ekstremnoj varijanti u slučaju Adolfa Hitlera. Kod njega je novi evropski poredak bio eksplicite utemeljen u rasizmu, dominaciji arijevske rase, zato što je najsposobnija, ima prirodno pravo vladanja ostalim narodima. Tako je propovijedala nacistička ideologija.

Sociobiologija ističe da su nejednakosti, nejednake sposobnosti, urođene i prirodne te da zato treba izgraditi društveni poredak na temeljima prirodnog poretka, tj. na nejednakostima. Podjela na gospodare i sluge, gospodare svijeta i podaničke narode, je biološki, rasno utemeljena. To je podjela na "biološku aristokratiju" i "biološki talog", i to jedino prirodno stanje koje treba pretvoriti u društveno stanje.

I teoretičari "nove desnice" smatraju da se pojedinci nužno razlikuju te da je nejednakost nužna ne samo na individualnom nego i na etničkom i političkom planu. Narodi se po svom psihičkom mentalitetu nužno razlikuju jedni od drugih te, otuda, postoji nadmoćnost jednih nad drugim narodima.

7. OSTALI NOVI DRUŠTVENI POKRETI

Ekološki pokret

92

Ekološki pokret je nastao kao posljedica oblikovanja svijesti o bespoštednom uništavanju prirode korištenjem razarajućih tehnologija. Upravo ta osviještenost je stvorila strah za opstankom. Pristalice ovog pokreta kritikuju kapitalistički način proizvodnje, nuklearno naoružanje i korištenje "prljavih tehnologija". Insistiraju na načelima tzv. "nove politike" koja uvažava značaj ekološkog znanja. Upravo, u ekološkom smislu, ovo načelo se odnosi na kritiku "granica rasta", ali i spoznaju o nemogućnosti neograničenog rasta i, istovremeno, insistira na privredi koja vodi računa o djelovanju na okolni svijet ne razarajući ga i ne zagađujući ga: vodu, vazduh i zemlju.

Pokreti za alternativnu tehnologiju i energiju su pokreti koji insistiraju na zamjeni ekološki "prljavih" ekološki "čistim" tehnologijama.

Pokreti za alternativnu ekonomiju su pokreti koji kritikuju potrošačko društvo koje nameće vještačke ljudske potrebe.

Pokreti građanske inicijative i pokreti za građanska prava i slobode su pokreti koji insistiraju na autonomiji civilnog društva, vladavini prava i pravnoj državi, demokratizaciji krivičnog zakonodavstva, ukidanju smrtne kazne, itd.

Antinuklearni i mirovni pokret

Antinuklearni i mirovni pokreti predstavljaju izraz postojanja revolta okrenutog protiv modernizacije i naoružavanja za koje se smatra da su tragični "jahači Apokalipse".

Antinuklearni pokret se pojavio sa parolom "atomi za mir a ne rat". Okuplja pristalice koje su, protiveći se vlasti nukleokrata, protiv svake upotrebe nuklearne energije. Istovremeno, insistiraju na korištenju alternativnih tehnologija.

Mirovni pokret okuplja pristalice koji osuđuju "pregovore o miru" smatrajući da oni stvaraju ravnotežu straha. Istovremeno, zahtijevaju potpuno ukidanje nuklearnih arsenala, kao i ukidanje represivne civilizacije kojom vladaju birokrate i tehnokrate.

Između "starih" i "novih" mirovnih pokreta postoje određene razlike. Naime, "stari" mirovni pokreti su bili vezani za partije i sindikate, a "novi" ne (ili rijetko); "stari" mirovni pokreti su imali nacionalni a "novi" nadnacionalni (evropski, mondijalni) karakter; "stari" mirovni pokreti su svoje proteste izražavali moralističkom kritikom, a "novi" čitavim nizom inicijativa.

Feministički pokret

Feministički pokret se pojavio kao pokret za uspostavljanje ravnopravnosti žena, kao i za njihovu ekonomsku i političku emancipaciju. Pojavio se u vrijeme građanskih, buržoaskih revolucija koje su isticale značaj jednakosti i ravnopravnosti svih individua. U knjizi Deklaracija prava žene Olimpija de Guž je isticala da žena koja ima pravo na giljotinu ima pravo i na političku tribinu.

Feministički pokret će se razviti kako u XIX tako i u XX vijeku. U tom rasponu će se žene zalagati za ostvarenje mnogih prava kao što su: zalaganje za brisanje razlika između zakonitih i nezakonitih porodica, pravo na samostalnu zaradu, pravom da biraju i da budu izabrane, pravom na školovanje, za zauzimanje odgovarajućeg mjesta u privredi i državnoj administraciji. Tako će pod uticajem feminističkog pokreta tj. nacionalnih i međunarodnih organizacija žena, žene ostvariti osnovna politička prava: pravo glasa u Australiji i Finskoj 1906. godine, Irskoj i Poljskoj 1918; u Njemačkoj, Čehoslovačkoj, Švedskoj i Holandiji - 1919; u SAD - 1920. godine.

U savremenim uslovima je preko svojih različitih organizacija feministički pokret vodio borbu za ostvarenje jednakih nadoknada za jednak rad, za pravo rada u službama državne uprave, u organima OUN. Takođe, preko ovog pokreta žene se bore protiv prostitucije, za bolji položaj vanbračne djece, kao i za mnoga druga pitanja od značaja za ženu.

Posebno treba napomenuti da je djelovanje feminističkog pokreta nastalo kao reakcija na djelovanje radničkog pokreta koji je ženu stavljao u drugi plan. Upravo odatle je i proizašla potreba za posebnim djelovanjem. Zato je i započeo pod parolom "lično je političko" suprotstavljajući se: društvenoj praksi i društvenoj podjeli rada. Društvenoj praksi zato što je ženu "zatvorila" u geto: žene svijeta obavljaju 2/3 svih poslova svijeta a za svoj posao dobijaju 1/10 svjetskog dohotka i ne posjeduju ni 100-ti dio

93

svjetskog privatnog vlasništva. S druge strane, feministički pokret se suprotstavlja društvenoj podjeli rada za koju smatraju da je klasna, da ženu eksploatiše i svodi je na robu (na radu, u reklami, erotici, pornografiji ili prostituciji).

Ali, iako feministički pokret insistira na rješavanju nekih "univerzalnih" problema žene, ipak treba reći da ovaj pokret nije homogen s obzirom na razlike u načinu života žena iz različitih društvenih, geografskih i kulturnih sredina. Teoretičari ističu da dok evropske žene razmišljaju o seksu, zadovoljstvu i hedonizmu, dotle afričke žene razmišljaju o pukom prehranjivanju djece. Raskid sa tradicionalizmom (štednjom, čednošću, požrtvovanošću, naporom, tačnošću, autoritetom) je kod "žene sa Zapada" razvio individualističke hedonističke vrijednosti. Feminizam je izveo ženu iz stanja pasivnosti i rezignacije u personalističko stanje "raspolaganja sa sobom". Postojanje žene se više ne veže za biološku reprodukciju: sada se ističe značaj "doživljaja" i traganja za sopstvenim identitetom.

Pokreti za etnička pitanja

Pokreti za etnička pitanja predstavljaju pokrete čiji je cilj zaustavljanje "priliva" stranaca i njihovo protjerivanje.

Neokonzervativni duhovni pokreti

Neokonzervativni duhovni pokreti imaju za cilj oživljavanje prošlosti i tradicionalnih vrijednosti porodice, religije i nacije. Zalažu se za neoliberalnu privredu profitabilnosti i materijalnih vrijednosti kao osnove birokratskih institucija.

Religijski pokreti

Religijski pokreti su pokreti koji se pojavljuju u okviru različitih religija.Na području hrišćanstva pominjemo pokrete kao što su: "Katolici za socijalizam", "Pax Christi",

"Pokret sveštenika za Treći svijet", i posebno: "Teologiju oslobođenja", "Kršćanski komunizam" i "Teologiju revolucije".

Na području islama postoje pokreti koji su u panislamistički i fundamentalistički. Postoje i drugi pokreti, kao što su: pokreti za autonomiju etničku, kulturnu, nacionalnu, lokalnu,

regionalnu, i sl; pokreti za rasnu jednakost i ravnopravnost; pokreti za alternativnu školu; pokreti za alternativnu medicinu; antipsihijatrijski pokreti; pokreti za psihološku podršku; pokreti za zdravu hranu; pokreti za zdravo tijelo; mistični i okultni pokreti; novi urbani pokreti.

7. POLITIČKE PARTIJE

_______________________________________________________________________________________

Šta su partijeNastanak partijaFunkcije političkih partijaOrganizaciona strukturaVrste političkih partijaKritika političkih partija

_______________________________________________________________________________________

94

Kao značajne društvene grupe, političke partije postoje u gotovo svim savremenim društvima. Mali je broj zemalja koje nisu imale političke partije, ili u kojima je rad političkih partija zabranjen, kao što je to slučaj u društvima u kojima vladaju vojne hunte. Njihova uloga je veoma velika, tako da se može reći da su one glavni i najznačajniji nosioci političkog života.

Šta su partije

Termin "partija" vodi svoje porijeklo iz latinskog jezika, i potiče od imenice "pars" - dio, i glagola "partire" - dijeliti. Doslovno, to bi označavalo oznaku za dio cjeline, što u prenesenom smislu znači da je partija nekakav parcijalni dio nečega što je već, obimnije i masovnije. Naziv "politička partija" se počeo upotrebljavati od polovine XIX vijeka a prije njega su se upotrebljavali termini "frakcija" i "sekta" kao oznake za oblike političkog organizovanja i političke organizacije.

Najčešće se političke partije određuju i definišu kao: društveno organizovane grupe preko kojih klase ili njihove frakcije vode borbu za

ostvarenje ekonomskih, političkih i kulturnih interesa; dobrovoljne, relativno trajne političke organizacije, čiji je cilj preuzimanje i vršenje

državne vlasti, ili bar učešće u njoj, ili stalan uticaj na nju radi zaštite i ostvarivanja određenih klasnih ili grupnih interesa u okviru neke ideološke koncepcije;

politička organizacija ljudi koji imaju istu ideologiju i čiji je cilj da šire svoju ideologiju i da tako osvoje ili zadrže državnu vlast dobijanjem većine na izborima; njihov cilj je da u okviru organizovane grupe svojim rukovodiocima obezbijede moć a time i svojim aktivnim učesnicima izglede da će postići neke ciljeve ili steći ličnu korist ili i jedno i drugo.

Iz navedenih odredbi proizlazi da su političke partije instrumenti političke ideologizacije i političkih borbi preko kojih se sprovodi politički postupak osvajanja državne vlasti. Otuda se i može reći da je glavni politički cilj političkih partija (kada neke to jasno i ne pokazuju) osvajanje vlasti i težnja da se ona što duže zadrži, ili da se u vlasti participira ili da se vlast kontroliše. Politički sistemi nisu ništa drugo do "vlade partija".

Takođe, iz prethodno navedenih odredbi proizlaze i bitni elementi koji konstituišu sam pojam političkih partija. A, oni su sljedeći: politička partija je posebna i organizovana društvena grupa a ne grupa slučajno okupljenih i interesno nepovezanih pojedinaca; politička partija je organizacija koja okuplja pojedince istih ili sličnih političkih ubjeđenja i u tom smislu posjeduje sopstvenu ideologiju koja je, kao pogled na svijet, sistematizovana u njenom programskom dokumentu u kojem su zacrtani njeni neposredni i istorijski interesi; politička partija je društvena grupa koja primarno obavlja političku djelatnost preko različiih vidova političkih djelatnosti; politička partija obavlja postupak političke socijalizacije svojih članova tako što oblikuje i formira mišljenje o određenim političkim pitanjima; politička partija teži osvajanju i zadržavanju političke vlasti, ili učešću u vlasti, njenoj kontroli i uticaju na državnu vlast (u okviru tzv. građanskog društva, one, poput države koja djeluje na širem području, sprovode postupak ideologizacije i politizacije s ciljem osvajanja "političkog društva"); politička partija ima i svoj određeni socijalni sastav koji, je naravno, bitan u pogledu identifikacije njenog članstva (doista, partija u svom sastavu može imati pripadnike različitog socijalnog sastava, različitih društvenih grupa, slojeva i klasa ali, ipak, njeno temeljno jezgro čine predstavnici klase čiji je dio politička partija). Kada je riječ o socijalnoj i klasnoj osnovi i orijentaciji političkih partija, treba reći da postoje dva dijametralna suprotna gledišta. Jedno je ono koje ističe klasni karakter političkih partija: politička partija je organizacija najsvjesnijih dijelova klase u osvajanju klasnih interesa. Prema ovom mišljenju, nedopustivo je odvajanje političke partije od njene klasne uloge. Ali, upravo drugo gledište negira klasni karakter političkih partija. Tako se ističe da postoje "ideološke partije" koje su klasno orijentisane i "partije mišljenja" koje nisu klasno orijentisane jer ujedinjuju ljude različitih klasnih i socijalnih položaja.

U krajnjoj liniji, u konstitutivna obilježja pojma političkih partija spadaju sljedeći bitni elementi koji političke partije odvajaju od pojma drugih društvenih grupa, a to su:

95

postojanje organizacije (ukoliko je ona snažnija i ukoliko je partija ozbiljniji politički faktor, utoliko je i njena efikasnost i uspješnost veća);

postojanje ideologije (odnosno, postojanje programa ili programskih dokumenata kao određenog sistema ubjeđenja, shvatanja i mišljenja koji se oblikuju i formulišu u obliku ideologije političke partije);

težnja za osvajanjem, vršenjem i učešćem u vlasti (političke partije i postoje zbog svog interesa za osvajanjem, učešćem, vršenjem i kontrolom vlasti, bilo samostalno ili u koaliciji sa drugim partijama).

Nastanak partija

Nastanak partija se dovodi u vezu sa nastankom klasa i klasnog društva. Prvi oblici političkog "organizovanja" zabilježeni su u drevnom Rimu ("optimati", "popolari") a bili su poznati i u renesansnoj Firenci ("gvelfi", "gibelini"), U drevnoj Grčkoj su postojala tajna politička udruženja ("heterije") koja predstavljaju začetak današnjih modernih političkih organizacija kao što su političke partije. Ipak su Engleska, Francuska i SAD prva područja pojave savremenih i modernih političkih partija. Pojava i razvoj političkih partija u pravom političkom smislu riječi veže se za kapitalizam. Naravno, postoji više razloga zbog čega je to tako.

Prvi razlog njihovog nastanka treba tražiti u utemeljenju građanske demokratije koja je sa svojim principom formalno-pravne jednakosti ljudi dala im mogućnost političkog organizovanja. Dakle, razlog nastanka treba tražiti u činjenici promjene oblika prinude koji je omogućio demokratizaciju političkog života tako što se preko proklamovanih formalnih političkih sloboda i političkog organizovanja ljudi došlo do pretpostavki formiranja i razvijanja političkih partija. U robovlasništvu i feudalizmu je postojala politička prisila koja je obezbjeđivala ekonomsku eksploataciju i koja je onemogućavala bilo kakve oblike političkog organizovanja. U kapitalizmu političko-pravna prisila izostaje: ne postoji prinuda koja bi proizvođača prinuđavala na obavljanje određene djelatnosti. Sada postoji formalno-pravna jednakost ljudi koja omogućava stvaranje političke "arene", odnosno "građanskog društva" koje je odvojeno od dominantnog uticaja i kontrole državne vlasti. To su pretpostavke političkog organizovanja pa, prema tome, i organizovanja kroz političke partije. Drugim riječima, političke partije su nužan proizvod demokratije u kojima je ogromna većina stanovništva dobila pravo glasa i mogućnost učestvovanja u političkom životu.

Drugi razlog pojave političkih partija u pravom smislu riječi u kapitalizmu treba tražiti u samoj prirodi kapitalističkog društva kao organizovanog društva, i u složenosti kapitalističkog državnog i društvenog sistema koji zahtijeva formiranje političkih subjekata (a to su upravo političke partije) koji će rukovoditi složenom strukturom i komplikovanim društvenim i državnim sistemom.Upravo, to su bitni faktori nastanka političkih partija čiji je dalji razvoj bio uslovljen okolnostima u kojima su političke partije nastale i razvijale se.

Funkcije političkih partija

Političke partije su organizovane političke grupe koje imaju čitav niz funkcija, od kojih ćemo pomenuti sljedeće:

funkciju političke sinteze političkih, stavova i zahtjeva; funkciju demokratizacije političkih procesa preko kojih građani učestvuju u vršenju javnih

poslova; i pored toga što u nekim slučajevima ugrožavaju demokratiju (npr. partijsko mišljenje ili partijski stav je obavezujući za članove političke partije, bez obzira da li su s njim saglasni ili ne);

funkciju identifikacije sopstvenog članstva, pristalica i tzv. simpatizera sa programskim idejama, "vođama" i članovima političke partije;

funkciju političke socijalizacije, tj. socijalizacije članstva kroz postupak širenja određenih ideja, shvatanja i ubjeđenja, tj. kroz postupak širenja određenih ideoloških koncepcija;

funkciju političke integracije članstva u partiju pa, i u društvu;

96

funkciju politizacije društva putem sopstvene političke propagande i uključivanja masa u politički život jer političke partije diktiraju oblike ponašanja i mišljenja i modeliraju određene oblike kolektivnih želja;

funkciju političke agregacije, što zapravo znači da u okviru postojanja mnogobrojnih interesa partija djeluje u okviru ostvarenja onih najznačajnijih;

izbornu funkciju s ciljem osvajanja političke, odnosno državne vlasti i uticaja na rad predstavničkih tijela i državnih organa;

funkciju učvršćenja postojećeg poretka institucija; funkciju predlaganja programa državne politike (kada partije imaju svoje predstavnike,

odnosno poslanike u parlamentu, onda one nastoje da djeluju i kroz parlamentarno organizovanje države predlažući određene programe državne politike);

funkciju ostvarivanja širih društvenih interesa (partije ne zastupaju samo svoje pojedinačne i parcijalne interese nego, u mjeri u kojoj to žele i u kojoj su za to zainteresovane, zastupaju i šire interese društvenih grupa, pa i društva u cjelini, i pogotovo ukoliko u parlamentu predstavljaju većinsku snagu).

Da bi se ostvarile funkcije političkih partija, neophodno je da su dobro organizovane političke grupe. Bez organizacije one ne mogu biti efikasne političke i društvene grupe. Organizacija je pretpostavka njenog efikasnog djelovanja.

Organizaciona struktura

Organizacija je veoma značajna za političke partije. Čvršća, bolja i snažnija organizacija je pretpostavka efikasnijeg djelovanja političkih partija. Organizaciona struktura političkih partija sadržana je u njihovim statutarnim dokumentima (statutima). Ovi dokumenti govore o ulozi osnovnih oblika ili jedinica (odbori, sekcije) organizacione strukture političkih partija, te se na taj način obezbjeđuje centralizacija političke moći političkih partija.

Političke partije su različito organizovane s obzirom na vrstu organizacije i samu organizacionu strukturu. Tako se može reći da se s obzirom na tip organizacije može govoriti o dvjema vrstama organizacije političkih partija:

partijama slabe organizacije (sastoje se od aktivnog vođstva i neaktivnog broja pristalica koji su labavo povezani sa strankom; ove stranke su decentralizovane sa članstvom koje nije dovoljno disciplinovano i koje regulišu ili i obuhvataju nedovoljno značajni dio života svojih članova i pristalica; ideologija ovih stranaka nije čvrsto, precizno i koherentno formulisana a istorijski posmatrano, ova vrsta stranaka je istorijski prva nastala ), i

partijama čvrste i jake organizacije (obuhvataju članstvo koje je čvrsto vezano za ideologiju koja je jasno formulisana; takođe, ove stranke teže da rješavaju ne samo značajna politička nego i egzistencijalna pitanja i svakodnevne probleme svog članstva; u njima postoji stroga podjela nadležnosti političkih organa i one su, zato, najčešće centralistički organizovane).

Organizacionu strukturu političkih partija čini nekoliko bitnih nivoa organizacije: široki krug glasača i simpatizera koji nisu formalno učlanjeni u političku partiju; partijsko članstvo (''baza'') koje ispunjava formalne uslove učlanjenja (što znači da plaćaju

članarinu, prihvataju partijski program i statutarna dokumenta); uži krug partijskih aktivista i vođa koji se iz šire mase članstva izdvaja svojom partijskom

angažovanošću i obavljanjem određenih funkcija u partijskoj organizaciji; partijski aparat ("partijska mašina") koji je sastavljen od izabranih članova partijskih

foruma i profesionalnih partijskih radnika i službenika, i partijsko rukovodstvo (sačinjavaju profesionalni političari i rukovodeći krug vrhovnih

partijskih organa, predstavnici partije u parlamentu i njeni kandidati za državne položaje; takođe, može se govoriti o užem rukovodećem jezgru koje se sastoji od malog broja najistaknutijih partijskih rukovodilaca i partijskog vođe).

97

Postoji veliki broj osnovnih oblika organizovanja političkih partija kao što su: sekcije, ćelije, odbori, osnovne organizacie, lokalni komiteti, itd. Ova organizaciona struktura političkih partija se temelji na teritorijalnom principu a neke političke partije primjenjuju i funkcionalni princip koji je utemeljen na određenoj ideologiji.

Ono što je posebno značajno sa stanovišta organizacije i funkcionisanja partije jesu motivi ili razlozi pristupanja i stepen participacije članstva. S obzirom na motive postupanja najčešće se, u krajnjoj liniji, ističe da su oni dvostruki:

kolektivistički (s ciljem ostvarenja političkih, klasnih, nacionalnih, religijskih ili nekih drugih kolektivnih interesa), i

individualistički (s ciljem ostvarenja lične koristi i karijere, ugleda i prestiža, statusa i moći).

U krajnjoj liniji motiv može biti: altruistički ili egoistički iznijansiran.Teoretičari ističu da se pojedinci angažuju zbog toga što ciljeve pokreta smatraju poželjnim, zbog

emotivno-afektivne motivacije, tradicije ili toga što su u partijama angažovani članovi porodice, zbog lične koristi i slično. U tom smislu postoji određena gradacija participacije: entuzijast posjeduje imaginativnu misao, on stvara ideje, simbole pokreta, dok je fanatik aktivista koji često pribjegava nasilju u službi ideje koje su za njega postale dogma; fanatik kao tip je u suštini identičan sa političkim aktivistom koji traži i nalazi ostvarenje u političkoj akciji kao takvoj; za njega ciljevi pokreta ne znače toliko koliko borbeni život i iskustvo grupne akcije.

A, što se tiče finansiranja aktivnosti političkih partija, može se reći da postoje različiti načini, kao što su: pokloni bogatih (koji obično za svoje poklone traže protivuslugu: uticajna mjesta u državi ili diplomatiji, koncesije, povoljnije uslove za biznis), članarina partijskog članstva, državno finansiranje, kao i drugi načini i izvori finansiranja aktivnosti partija (donacije, sponzorstva, zaostavštine), i slično.

Vrste političkih partija

Postoje različite političke partije, kao što su: partije koje izražavaju interese vladajućih klasa i partije koje izražavaju interese

podređenih klasa; partije pozicije (vlasti), i partije opozicije. Ili, može se govoriti i podjeli na:

"reformističke" (ublažavaju promjene) i "revolucionarne" (insistiraju na radikalnoj promjeni). Takođe polazeći od prethodnog kriterijuma neki teoretičari vrše podjelu na: "revolucionarne" partije ,"konzervativne" partije (koje teže da zadrže postojeću strukturu društvenog status quoa i "reakcionarne" partije (koje teže vraćanju prevaziđenih društvenih odnosa i prevaziđenih političkih subjekata moći);

masovnim i kadrovskim partijama; političke (cilj je sprovođenje nekog političkog programa), nacionalne (nacionalnost je

osnova okupljanja), religiozne (religija je osnova okupljanja i političkog organizovanja), regionalne partije (s ciljem partijskog organizovanja jedne regije ili oblasti);

partije sa direktnim (pojedinac svojom odlukom postaje član partije) i partije sa indirektnim članstvom (članom partije se postaje preko druge organizacije: sindikata, vjerskih organizacija, i slično);

demokratske i nedemokratske (totalitarne) partije; čvrste i labave političke partije; sljedbeničke partije (vezane su za ličnost koja je na vlasti ili želi da dođe na vlast; npr.

dinastičke partije), ideološke partije (služe ostvarenju ideoloških programa), pragmatsko-političke partije (čiji je cilj ostvarenje određenog interesa);

partije koje su nastale samostalno i koje imaju uniformnu i jednoobraznu organizacionu strukturu, ili partije koje su formirale neke druge organizacije (npr. Laburistička partija u Velikoj Britaniji koju su formirali tada razvijeni radnički sindikati - tredjunioni);

partije sa religijskim osnovama i orijentacijama, i partije koje nemaju religijsku osnovu i orijentaciju;

98

partije individualnog predstavništva (članovi partije su aktivni samo u povodu izbora) I partije integracije (aktivnost članova partije nije vezana samo za izbore);

reprezentativne partije (koje prihvataju mišljenja svojih sljedbenika), i mobilizatorske partije (koje ne prihvataju mišljenja svojih sljedbenika, nego im ta mišljenja nameću);

"desničarske" i "ljevičarske" partije, mada je ova podjela uslovna s obzirom na to da se veoma često događa da "lijeve" partije pređu u "desne" (onda kada ostvare neke svoje ciljeve) i obrnuto, u izvjesnom smislu.

U političkom oblikovanju i organizovanju društva političke partije imaju veliku ulogu jer oblikuju političke sisteme koji izražavaju jasnu sliku političkih prilika i demokratskih odnosa. One su konstitutivni elementi političkih sistema koji mogu biti: jednopartijski, dvopartijski i višepartijski, sa opozicijom ili bez nje, sa političkom konkurencijom ili bez konkurencije. Na izvjestan način, može se govoriti i o "kombinovanim" formama partijskih sistema, kao npr. o: višepartijskom sistemu koji ima opoziciju, ali koja je u velikoj manjini tako da iako formalno predstavlja opoziciju, ipak se ne može govoriti o opoziciji u nekom značajnom političkom smislu riječi. To je opozicija koja niti može uticati na donošenje nekih odluka, niti može računati na mogućnost osvajanja vlasti. Takođe, poznati su i takvi višepartijski sistemi u kojima opozicija ne predstavlja demokratskog kontrolora državne političke vlasti nego, naprotiv, zagovornika nedemokratskog, militantnog i totalitarnog političkog sistema. U tom smislu mnogi teoretičari ističu da broj partija sam po sebi ne mora da određuje bitna svojstva partijskih sistema i pri tom naglašavaju ulogu drugih kriterijuma klasifikacije.

Kritika političkih partija

U istoriji filozofskog, politološkog i sociološkog mišljenja, bilo je mnogo teoretičara koji su prema političkim partijama zauzimali izrazito negativan stav, I kao negativna svojstva političkih partija isticali slijedeća svojstva:

1. Hijerarhizaciju i birokratizaciju političkih partija, unutrašnju nedemokratičnost i nejednakost, krutu podjelu na "lidere" i partijske mase, tendenciju ka elitizmu i etatizaciji, itd. Politička pozicija političkih partija je često ambivalentna: s jedne strane, političke partije insistiraju na proširenju demokratskih okvira društva, a s druge strane, često onemogućavaju sam razvoj demokratije. One su te koje ograničavaju demokratiju tako što sužavaju učešće pojedinaca (građana) u političkom životu, što društvenu zajednicu meniheistički cijepaju i društvo politički antagonizuju, što izazivaju nestabilnost vlada, što svoje parcijalne interese nastoje da uzdignu iznad nivoa opštih društvenih interesa čime u svojoj ideološkoj propagandi iskrivljuju stvarnost, šire pogrešne informacije nastojeći da sredstva informisanja stave pod svoju kontrolu.

2. "Željezni zakon oligarhije" pod čim se smatra da se partije temelje na podjeli rada, da su hijerarhizovane tako da na vrhu postoje oligarhije i elite koje vladaju (a na njihovom vrhu često stoje harizmatske ličnosti), da omogućavaju da se rukovodstvo osamostaljuje i odvaja od članstva, da postoji nejednakost izražena u dominaciji lidera nad članstvom i "izabranih" nad biračima.

3. Političke partije podređuju članstvo partijskim centrima i od svojih članova stvaraju poslušne i pokorne, tzv. "autoritarne ličnosti" koje su, u hijerarhijskoj partijskoj transmisionoj organizaciji, dužni da izražavaju pretpostavljena naređenja partijskog "vrha".

4. Političke partije onemogućavaju razvoj individualnog kritičkog mišljenja. Partije, tako reći, kako napominje jedan teoretičar, luče demagogiju; one obavezuju svoje aktiviste da misle u određenim okvirima i brane određene interese. Svaki politički čovjek zna da ne može biti u isto vrijeme partijski čovjek i čovjek nauke, i uvijek govoriti istinu.

5. "Bosizam", pojava koja je kao gotov model karakteristična za američke partije, ali pojava koja obuhvata i partije drugih geografskih područja, a koja se manifestuje u činjenici da u decentralizovanim partijama lokalni lider ("boss") ima neograničenu moć u odnosu na članstvo. On je samostalan, nije odgovoran višim organima, kontroliše ogromnu ekonomsku moć i ponaša se u skladu sa Mojsijevom izrekom koja i izražava politički smisao ovakvih

99

partija: "Pobjednik ima pravo na pljačku". U SAD se partijski život doživljava u skladu sa prethodnom izrekom: pobjedničke političke partije dijele svojim članovima i pristašama osnovne državne funkcije, zvanja i nagrade. A tako je i u drugim političkim partijama, ne samo onim karakterističnim za američko političko podneblje. Tako su i u Britaniji političke partije smatrane kao privremeni načini davanja podrške povodom nekih posebnih prilika, događaja ili kriza, a prva ideja koja se javila kod njihovih rukovodilaca se odnosila na to da podrška strankama može donijeti određene koristi. Kasnije je ova pragmatička ideja bila posebno realizovana u totalitarnim državama (npr. u nacizmu, fašizmu, nacionalističkim državama, u socijalističkim zemljama preko tzv. "kadrovske politike" i "moralno političke podobnosti".

Kao što se moglo vidjeti, partije predstavljaju značajne političke grupe koje se relativno trajno organizuju na osnovu određene ideologije s ciljem osvajanja vlasti, učešća u njoj ili s ciljem njene kontrole. Kao takve, one predstavljaju gotovo najznačajnije nosioce političkog života u društvu, a politički sistemi - "vlade partija".

8. INTERESNE GRUPE I GRUPE ZA PRITISAK

_______________________________________________________________________________________

Šta su interesne grupe i grupe za pritisakVrste interesnih grupa i grupa za pritisakFunkcije i efikasnost djelovanja

_______________________________________________________________________________________

Savremena društva ne egzistiraju na temelju postojanja harmoničnih i beskonfliktnih interesa, nego upravo zahvaljujući postojanju različitih sukoba interesa. Sa razvojem ovih društava interesi ne iščezavaju nego se, naprotiv, umnožavaju i šire. Viši stepen razvoja društva i njegova sve veća diferencijacija stvara različite vrste potreba koje se više ne mogu zadovoljiti na području uskih grupa u kojima pojedinci žive te, stoga, oni nastoje da svoje potrebe zadovoljavaju tako što prelaze okvire postojanja grupa kojim pripadaju. Tada se nastojanje zadovoljavanja njihovih potreba nužno sukobljava sa nastojanjem drugih pojedinaca da zadovolje potrebe. Tako sukob zadovoljavanja potreba zapravo zadobiva oblik sukoba interesa među ljudima, a sam sukob interesa zapravo nije ništa drugo do sukob ljudi.

Šta su interesne grupe i grupe za pritisak

Da bi pojam "interesnih grupa", odnosno "grupa za pritisak" bio razumljiviji, evo nekih primjera.Kao grupa studenata od I do IV godine nekog fakulteta, studenti odlaze dekanu ili prodekanu i vrše

na njih pritisak da im se preko institucija fakulteta (naučno-nastavnog vijeća, savjeta i slično) donese određena odluka(o "vanrednom" ispitnom roku, o broju "prenesenih" ispita, o poboljšanju uslova studiranja, i slično) kojom će moći ostvariti neki svoj interes. Kao takvi, oni predstavljaju interesnu grupu, odnosno grupu za pritisak koja ne vrši pritisak na državni centar moći, nego vrši pritisak na centar moći jedne društvene institucije (fakultet).

Ali, postoje interesne grupe i grupe za pritisak (sindikalne, profesionalne, regionalne, itd.) koje vrše pritisak na centre državne moći. Evo jednog primjera koji se odnosi na prethodno ratno zbivanje na

100

našim prostorima a vezan je za rad američke agencije za odnose sa javnošću koja je širila propagandu u korist Hrvata i Muslimana. Na pitanje čime se ova firma (čitaj: interesna grupa ili grupa za pritisak) najviše "ponosi", odgovorio je njen direktor Džems Harfi: "Time što smo pridobili jevrejsko javno mnjenje. Ta igra je bila jako delikatna i, sa te strane, ovo pitanje je uključivalo veliku opasnost zato što je predsjednik Tuđman bio toliko nepromišljen u svojoj knjizi Bespuća povijesne zbiljnosti. Zbog toga teksta mogao je biti okrivljen za antisemitizam. Ništa bolje nije bilo ni na bosanskoj strani, gdje se predsjednik Izetbegović u svojoj Islamskoj deklaraciji, objavljenoj 1970. godine, suviše zalagao za muslimansku fundamentalističku državu (u Bosni). Pored toga, prošlost Hrvatske i Bosne bila je obilježena vrlo realnim i surovim antisemitizmom. Nekoliko desetina hiljada Jevreja nestalo je u hrvatskim logorima. Bilo je mnogo razloga što su jevrejski intelektualci i organizacije bili neprijateljski raspoloženi prema Hrvatima i Bosancima. Pred nama je bio izazov da postignemo da se situacija preokrene i uspjeli smo u tome između 2. i 5. avgusta 1992. godine kada je Njujork njuzdej (New York Newsday) objavio noseći članak o (srpskim) logorima. Uhvatili smo se za to i pozvali tri velike jevrejske organizacije: Ligu za borbu protiv klevete Bnai Brith, Komitet američkih Jevreja i Američko-Jevrejski kongres.Predložili smo im da štampaju oglas u Njujork tajmsu (The New York Times) i organizuju protest ispred zgrade UN. To je zaista upalilo: angažovanje jevrejske organizacije na strani Bosanaca (bosanskih muslimana) bila je partija super-pokera. Odmah poslije toga uspjeli smo da u javnom mnjenju Srbe dovedemo u vezu sa nacistima. Bilo je to složeno pitanje. Niko nije mogao da shvati o čemu se radi u (bivšoj) Jugoslaviji. Iskreno govoreći, mogu vam reći da se većina Amerikanaca pitala u koju afričku zemlju da smjeste Bosnu. Jednim jedinim udarcem uspjeli smo da ponudimo jednostavnu priču, priču o dobrim i lošim momcima. Znali smo da na tom planu treba da igramo igru. I, pobijedili smo, tako što smo ciljali u jevrejsko javno mnjenje, u pravu metu. To se nije dogodilo mnogo prije nego što je došlo do jasne promjene u pisanju štampe, pošto su se pojavili emocionalni izrazi kao što su etničko čišćenje i koncentracioni logori, koji su podsjećali na nacističku Njemačku i gasne komore u Aušvicu. Emotivni naboj je bio tako snažan da mu se niko nije mogao suprotstaviti, a da ne bude optužen za revizionizam".

Dakle, postoje interesne grupe, odnosno grupe za pritisak koje vrše pritisak na društvene ili državne centre moći, i u tom smislu se one određuju kao svaka grupa koja na osnovu jednog ili više zajedničkih stavova postavlja određene zahtjeve drugim grupama u društvu za uslovljavanje, održavanje ili ujednačavanje normi ponašanja koje proističu iz zajedničkih stavova.

Pod interesnim grupama podrazumijevaju se grupe koje svoje interese stavljaju u odnos sa interesima drugih mnogobrojnih grupa. A kada svoj interes ostvaruju pritiskom na državu, onda neki teoretičari upotrebljavaju izraze kao što su: "političke interesne grupe" ili "grupe za pritisak". Dakle, kada se interesne grupe organizuju s ciljem da vrše sistematski uticaj i pritisak prije svega na zakonodavne i izvršne organe državne vlasti, onda one dobijaju karakter "grupa za pritisak".

Često pojmovi "interesna grupa" i "grupa za pritisak" identifikuju, kao što se često identifikuje "grupa za pritisak" sa pojmom "lobija". Da bi se napravila jasnija pojmovna distinkcija, neophodno je istaknuti: interesne grupe su grupe koje artikulišu svoje interese u odnosu na druge društvene grupe; interesne grupe se transformišu u grupe za pritisak kada medijsko polje pritiska postaju državni organi; grupe za pritisak mogu da imaju svoje stalne agente ("lobiste") koji profesionalno vrše svoju aktivnost političkog pritiska. Pripadnici grupa za pritisak nastoje da se u državnim organima prihvati neki zakon ili donese nekakva odluka koja je u njihovom interesu (npr. farmerski lobi teži tome da se donesu zakoni ili da se vodi ona politika koja odgovara interesima poljoprivrednika; atomski lobi teži ostvarenju interesa svih koji nastoje da razvijaju nuklearnu tehnologiju, itd.).

Vrste interesnih grupa i grupa za pritisak

U odnosu na sam profil, postoji više podjela, odnosno klasifikacija interesnih grupa ili grupa za pritisak:

prva govori o: "političkim interesnim grupama", kao grupama koje vrše "pritisak" na institucije državne vlasti, i "interesnim grupama" za koje je karakteristično da ne vrše isključivo pritisak na državnu vlast;

101

druga govori o "grupama za pritisak" ističući da se može govoriti o: masovnim grupama za pritisak (radnički sindikati, omladinske organizacije i druge organizacije) za koje je karakteristična mnogobrojnost; kadrovskim (poslodavci, visoki funkcioneri, stručni kadrovi) koje su obilježene malobrojnošću članova i, tehničkim organizacijama (organizacije publiciteta, organizacije propagande, "advokatske kancelarije") koje su specijalizovane za "tehničko" vršenje pritisaka u interesu drugih grupa;

treća govori o: "grupama interesa" koje se bore za ostvarivanje materijalnih interesa, i "grupama ideja", koje se bore za ostvarenje idejnih, moralnih, kulturnih ciljeva i interesa;

četvrta, analizirajući političke prilike kapitalističkih zemalja, govori o: radničkim grupama za pritisak i grupama za pritisak koje organizuju kapitalisti;

peta govori o: protektivnim interesnim grupama, koje štite interese neke društvene grupe (sindikati, profesionalna udruženja, recimo, poslodavaca, prosvjetnih radnika, pravnika, inženjera, ljekara, i sl.); promotivnim interesnim grupama, koje su orijentisane za zaštitu nekih ciljeva, a ne interesa neke društvene grupe.

Funkcije i efikasnost djelovanja

Interesne grupe ili grupe za pritisak imaju više značajnih funkcija, što zavisi od motiva samog interesnog organizovanja. No, najčešće je riječ o grupama koje predstavljaju sponu između države i društva. Takođe, riječ je o grupama koje najčešće informišu javnost o zahtjevima i problemima. U tom smislu one selekcioniraju čitav niz pojedinih zahtjeva svojih članova, artikulišu svoje interese i o tome obavještavaju i informišu javnost. Grupe za pritisak, zatim, obezbjeđuju potpunije informisanje javnosti o zahtjevima i problemima sa kojima se suočavaju njihove pristalice i članovi. Te su svestrane informacije naročito važne kada je riječ o problemima i zahtjevima najznačajnijih grupa pritiska (npr. radničkih sindikata). Grupe pritiska, takođe vrše selekciju i preradu pojedinačnih zahtjeva koje postavljaju njihovi članovi. Ova funkcija je slična funkciji političkih partija i zato neki smatraju da su grupe pritiska funkcionalna alternativa političkim partijama. Najzad, neki autori insistiraju na činjenici da su grupe pritiska spona između vlade i društva u intervalima parlamentarnih izbora.

Efikasnost i djelovanje interesnih grupa i grupa za pritisak ne zavisi samo od samog njihovog djelovanja. Ona zavisi od spleta unutrašnjih i spoljnih faktora:

karaktera političkog sistema, tako da se može reći da je u demokratskim političkim sistemima djelovanje interesnih grupa legitimno i uspješnije, a da je u nedemokratskim političkim sistemima djelovanje interesnih grupa onemogućeno;

interesa (ukoliko je interes interesnih grupa više suprotan interesima drugih grupa, efikasnost je veća);

stepena organizovanosti (efikasnost je veća ukoliko interesne grupe imaju sposobnost brzog prilagođavanja, brzog protoka informacija, sposobnost pravovremenog donošenja odluka):

odnosa prema drugim grupama; finansijskih sredstava (neophodnih za finansiranje sredstava masovnih komunikacija i

finansiranja posrednika koji utiču na članove vlade i parlamenta ("lobi"), i metoda djelovanja, koje mogu biti: javne (informisanje vlade i javnosti o zahtjevima,

konsultacije sa drugim grupama, peticije, memorandumi, prijetnje direktnim akcijama, itd.) i tajne (manifestovane u pojavama i djelovanju kao što su: ucjenjivanje, korupcija, individualna, tj. takva koja korumpira pojedine članove tijela koje donose odluke, ili kolektivna tj. takva koja korumpira čitavu organizaciju ili organ, itd.).

Prema tome, jasno je da interesne grupe i grupe za pritisak imaju svoj domen djelovanja i da on zavisi od čitavog niza faktora. Takođe, jasno je da je područje djelovanja političkih partija znatno šire. Upravo, treba istaknuti značajnu razliku između političkih partija i interesnih grupa. Pri tome, treba reći da brojnost nije odlučujući faktor razlikovanja, jer postoje interesne grupe i grupe za pritisak koje mogu imati približan broj članova kao i partije. Interesne grupe i grupe za pritisak nemaju razvijenu ideologiju kao političke partije čija je ideologija formulisana u njihovim programima. Njihovi ciljevi su mnogo uži od

102

ciljeva političkih partija koji svoju raznovrsnost ciljeva izražavaju kroz programske dokumente. Ni osvajanje vlasti nije odlučujući faktor razlikovanja ova dva politička subjekta. Zapravo, odnos prema vlasti je osnova razlikovanja političkih partija od interesnih grupa. Interesne grupe ili grupe za pritisak se ne bore za osvajanje vlasti, kao što to čine političke partije; dok partije vrše pritisak "iznutra", tj. na osvajanje vlasti, dotle grupe za pritisak "spolja", tj. u smislu donošenja pa i nedonošenja neke odluke. Njihov cilj je uticaj na one koji vladaju i koji "raspolažu" državnom vlašću.

9. DRŽAVA, TOTALITARNA I NEOTOTALITARNA

____________________________________________________________________________________

DRŽAVANastanak državeDržava i preddržavne zajedniceDržava I birokratijaDržava i druge društvene grupeProširena državaOblici državne organizacijeDržava i vlast

Vlast i uticajElementi konstituisanja vlastiVlast I politički legitimitet

TOTALITARNA DRŽAVAŠta je totalitarizamTehnološka dimenzija totalitarizmaPolitička dimenzija totalitarizmaTotalitarne države

StaljinizamSocijalizamFašizamNacizam

GLOBALIZAM I NEOTOTALITARNA DRŽAVANovi svjetski poredak I nadnacionalna državaOUN kao organizacija novog svjetskog poretkaSuverenost, pravo na samoopredjeljenje I međunarodni poredakLjudska prava I semantika imperijalnog osvajanja

_______________________________________________________________________________________

Svakako jedna od najznačajnijih i istovremeno najmistificiranijih društvenih pojava i institucija je - država. U pravu su oni koji ističu da je od svih društvenih zajednica ona danas zabilježila ''legitimnu moć'' nad životom, smrću i slobodom i svoje organe upotrijebila, u ratu protiv spoljnjih neprijatelja, u miru i ratu protiv unutrašnjih otpora. U mirnodopsko doba ona je najveći privredni poduzetnik i najsnažniji sakupljač poreza od građana a u ratu je nosilac neograničene moći odlučivanja o svim raspoloživim privrednim dobrima i osobama koji su za nju "nacionalizovano vlasništvo''.

103

1. DRŽAVA

U etimološkom pogledu, riječ "država" potiče od glagola "držati" koji služi kao oznaka za posjedovanje ili držanje nečeg. U prenesenom smislu, to bi se odnosilo na posjedovanje ili držanje najznačajnije državne "stvari", a to je - vlast. Vlast, je dakle, bitno svojstvo države po kojem se država razlikuje ne samo od drugih društvenih grupa i institucija, nego i od preddržavnih oblika organizovanja ljudskih zajednica.

Nastanak države

Sasvim se jasnim i očiglednim pokazuje da su savremena društva toliko povezana, isprepletena i stopljena sa državom tako da je teško primijetiti gdje država započinje, a gdje prestaje. Nekada je to bilo drugačije: postojala su društva bez države i državne vlasti. U lovačkim, nomadskim, plemenskim i prvobitnim društvima nije postojala država. Ona je nastala kasnije, a zašto i kako je nastala - pitanje je na koje nastoje odgovoriti mnogi teoretičari i teorije. U tom smislu se i može reći da postoji više teorija nastanka države, od kojih ćemo pomenuti one najznačajnije.

Idealistička teorija nastanka države je teorija koja u sebe uključuje: 1. hrišćansku teoriju; 2. Platonovu teoriju "etičke države; 3. Hegelovu penetatističku državu i 4. subjektivno psihološku teoriju.

Prema mišljenju teoretičara hrišćanske teološke teorije" svaka vlast je od boga": Bog je uspostavio "prirodni red stvari" a država je ta koja uspostavlja "red, disciplinu i moral". Vladar je predstavnik Boga na zemlji.

Platon je predstavnik tzv. "etičke" ili "pravedne države", prema kojoj je država odraz božanske ideje koja ima etičku funkciju, jer joj je cilj ostvarenje pravde u društvu. Platon smatra da "država nastaje zato što svako od nas nije sebi dovoljan". Ljudi treba da žive u harmoniji i zajedništvu sa drugima tako što će svako od njih zauzimati tačno određeni položaj u društvu. "Pravednost" ili "etičnost" države se manifestuje u harmoniji u državi a da bi se pokazalo na koji način, Platon izvodi analogiju sa ljudskom dušom. Kao što kod individua postoje: 1. niži prohtijevi (nagon); 2. volja (energija) i 3. um, tako isto u državi postoje: 1.kasta zanatlija i trgovaca, 2. kasta ratnika, i 3. kasta filozofa (vladara). Robovi ne spadaju u ove kaste jer su shvaćeni kao obična oruđa za rad. Dakle, "etička" ili "pravedna" država je zatvorena korporativna država kastinski uređena tako da je onemogućen bilo kakav oblik socijalne pokretljivosti. "Zatvorenost", tj. "statičnost" (a ne "otvorenost" i "pokretljivost" koji podrazumijevaju promjenu) je predstavljala ideal Platonove "pravedne" kastinski uređene države.

Takođe, u idealističku teoriju nastanka države treba svrstati i Hegelovu idealističko-panetatističku koncepciju prema kojoj je država krajnja tačka otjelovljenja razuma i slobode. Za razliku od prosvjetiteljskih teoretičara Hegel ističe da se država stvara u vidu nekakve proizvoljne akcije organizovane na temelju određenih normalnih principa. Država je svrha a pojedinci sredstva ostvarenja ove svrhe u istoriji u kojoj su pojedinci u službi "lukavog uma" svjetske istorije. U idealističku teoriju nastanka države se svrstava i subjektivno-psihološka teorija prema kojoj intelektualno superiorniji pojedinci koriste svoju nadmoć nad intelektualno inferiornijoj masi.

Organska teorija u sebe uključuje: 1. Aristotelovu i 2. Spenserovu koncepciju države. Prema Aristotelovom mišljenju država ne nastaje ugovorom već nastaje po prirodi tj. prirodno, upravo zato što je čovjek po svojoj prirodi "državotvorno" odnosno "društveno biće" ("zoon politikon"). Upravo zato je država vječita ustanova jer čovjek, s obzirom da nije "niti Bog a niti zvijer" ne može opstati van organizovanog društva, odnosno države koja je od svih zajednica najmoćnija i koja u sebi obuhvata sve druge zajednice težeći "dobru najvišem od svih". Po svojoj prirodi su ljudi nejednaki: jedni su rođeni slobodni (gospodari) a drugi kao neslobodni (robovi). Ali i jedni i drugi su, smatra Aristotel, zainteresovani za održanje državne odnosno društvene zajednice. A "vladanje i pokoravanje ne samo da su nužni već su i korisni". Gospodari su ti koji vladaju a robovi ti kojima ne preostaje ništa drugo nego da slušaju svoje gospodare i da rade sve za šta su sposobni. Upravo tako se pokazuje da su i gospodari i robovi upućeni jedni na druge u državi koja kao organizovana zajednica djeluje u opštem interesu: ona obezbjeđuje poredak koji predstavlja i izvršava pravednost. U svojoj organskoj teoriji države Spenser posmatra državu u analogiji sa biološkim organizmom

104

i državu izjednačava sa posebnim živim bićem koje ima samostalnu volju i izražava se prema vlastitim zakonima i pravnim propisima. Spenser upoređuje državu sa biološkim organizmom koji se sastoji iz djelova: ektoderma (vojnici i suci), mezoderma (trgovci), endoderma (seljaci i industrijalci) i nervnog sistema (vladajuća klasa - država).

Patrijarhalna teorija je teorija čiji teoretičari smatraju da je država nastala širenjem porodice, odnosno da je državna vlast nastala proširenjem vlasti poglavara porodice i porodice koja se razgranala u širu zajednicu, pleme a onda u državu.

Patrimonijalna teorija nastanka države je teorija čiji teoretičari smatraju da su država i vlast nastali iz prirodnog vlasništva nad zemljom koje je pripadalo tzv. patrimonijalnom gospodinu.

Teorija sile obuhvata one teoretičare koji smatraju da je država nastala silom i da je silom nametnuta. Ona se silom i održava. Država je društvena institucija koju pobjednička grupa ljudi nameće pobijeđenoj sa isključivom svrhom uređenja vladavine pobjednika nad pobijeđenima i osiguranja od unutrašnjih pobuna i napada izvana. Istiće se da su se ljudi zasitili sile te su se složili da izaberu vladu i uspostave zakone.

Teorija društvenog ugovora je teorija prema kojoj je preddruštveno prirodno stanje bilo prožeto opštim neprijateljstvom i ratom svih protiv sviju. U svojim aktivnostima ljudi se rukovode progmatičnošću i utilitarnošću, ličnom koristi posebno kao osnovnim motivom udruživanja. U tom smislu razvijaju ideju društvenog ugovora na zajedničkom udruživanju jer im je na koristi osiguravajući im postojanje, egzistenciju, prirodna prava i život.

Tomas Hobs je isticao slijedeće: prvobitno stanje u kojem su ljudi živjeli je stanje rata svih protiv sviju ("bellum omnium contra omnes"), stanje u kojem je čovjek čovjeku vuk ("homo homini lupus est"). Dogovor među ljudima posljedica je svijesti o ugroženosti te da se ljudi ne bi međusobno uništili, dogovaraju se i stvaraju državu. Sva svoja prava prenose na vladara, državna vlast je apsolutna te se njoj moraju svi pokoravati. Suverenitet pripada vladaru, a ne narodu.

Ruso ističe da je po svojoj prirodi čovjek dobar te da se ljudi rađaju jednaki, a da se nejednakosti i sukobi među njima pojavljuju onda kada je neko rekao "ovo je moje". Sukob je stvorio je potrebu da zajedničkim dogovorom ljudi da uspostave zajedničku vlast. Ugovorom se stvara nova pravna ličnost koja ne raspolaže suverenošću: građani su pojedinačni nosioci suverene vlasti; narod je, a ne nekakav pojedinac ili grupa ljudi, suveren. Narod je a ne vladar ili vladajuće tijelo suveren: narod može promijeniti vladara ili nosioca vlasti ukoliko ne zastupa njihove interese i ne predstavlja njihovu "opštu volju". Tako se pokazuje da je Hobsova teorija države u suštini totalitarna, a Rusoova demokratska..

Džon Lok smatra da preddruštveno prirodno stanje nije stanje egoizma, nedruštvenosti naroda i rata svih protiv sviju. U preddruštvenom prirodnom stanju svaki je čovjek mogao ostvariti svoje prirodno pravo. Prelazak iz prirodnog stanja u društveno je posljedica postojanja društvene prirode čovjeka, privatne svojine i želje da uveća svoju korist i sigurnost. Društveni ugovor upravo omogućava ljudima da sebi obezbijede ličnu sigurnost, a društvu red i sklad.

Funkcionalistička teorija ističe da država predstavlja vršenje funkcije integracije u sistemu. Solidaristička teorija da je država organizacija koja ima funkciju zaštite i unapređenja "opšteg

interesa".Marksistička teorija je teorija čiji teoretičari smatraju da korijene države treba tražiti u

materijalnim uslovima života, tj. u razvitku proizvodnih snaga koji je doveo do pojave privatnog vlasništva i podjele rada, tj. podjele društva na međusobno sukobljene i antagonističke klase. O tome Marks kaže: "Moje je istraživanje dovelo do rezultata da se ni pravni odnosi, ni oblici države ne mogu razumjeti ni iz sebe samih, ni iz tzv. opšteg razvitka ljudskog duha, nego da im je korijen, naprotiv u materijalnim životnim odnosima. " Faktori koji prouzrokuju nastanak države su: prvo, određeni stepen razvitka proizvodnih snaga, društvena podjela rada, pojava privatne svojine, i neravnomjerna raspodjela društvenog bogatstva i drugo, cjepanje društva na antagonističke klase: klasu eksploatatora i klasu eksploatisanih. U tom smislu i Engels ističe da je postojanje države "priznanje da se to društvo zaplelo u nerazrješivu protivrječnost sa sasim sobom, da se pocijepalo na nepomirljive suprotnosti koje je nemoćno da savlada.

Država nije postojala u prvobitnom društvu (koje nije imalo klase, klasne razlike i klasnu eksploataciju i u kojem su se ljudi dijelili prema krvnom srodstvu). Džava je istorijskog karaktera, pojavila se na određenom stepenu razvoja ljudskog društva i kao takva ima bitnu klasnu funkciju: pomoću države

105

vladajuća klasa obezbjeđuje svoju političku dominaciju nad podvlašćenim i potlačenim klasama. Država je po pravilu država najmoćnije, ekonomski vladajuće klase, koja njenim posredstvom i politički postaje vladajuća klasa, te tako stiče nova sredstva da drži u podložnosti i da izrabljuje potlačene klase " (Engels).

S obzirom da je država istorijska tvorevina, nastala na određenom stepenu razvoja ljudskog društva, teoretičari marksizma smatraju da će država i odumrijeti onda kada nestanu istorijske pretpostavke njenog nastanka: podjela rada, privatna svojina i klase.

Država i preddržavne zajednice

Upravo, u odnosu na te preddržavne oblike organizovanja ljudskih zajednica, država se razlikuje prema sljedećim karakteristikama:

izdvojenim posebnim aparatom vlasti, koji raspolaže sredstvima prinude; normativnim poretkom, koji se temelji na pisanim i opštevažećim pravnim normama kojima se

obezbjeđuje integracija i funkcionisanje društva, i teritorijalnim principom organizovanja društva, koji je zamijenio krvnosrodnički princip društvene

organizacije. Dakle, država se istorijski pojavila onda kad su obezbijeđene pretpostavke njenog djelovanja:

suverena vlast, teritorija i stanovništvo koje živi na određenoj teritoriji. Država je značajna društvena tvorevina: ona je dio društva koji se izdiže "iznad" njega jer raspolaže političkom moći kojom vrši prinudu u društvu i nad društvom. Prinuda se obavlja prije svega putem sredstava fizičke prinude i dopunjava sredstvima moralne i simboličke prinude.

Država vrši vlast a vlast je suštinsko svojstvo države koju ona ostvaruje pomoću prinude: fizičke (vojska, policija, sudstvo, zatvori), moralne i simboličke prinude. A da bi ona uopšte mogla da raspolaže instrumentima sile, prisile i prinude, neophodno je da njena vlast bude legitimna i suverena.

Legitimna vlast podrazumijeva dostojnost jednog poretka da bude priznat a suverena vlast podrazumijeva nezavisnost i neprikosnovenost u pogledu donošenja zakona, odlučivanja o bitnim pitanjima kao što su: rat, mir, porezi i sl. Suverenost državne vlasti ostvaruje se pomoću složenih institucija državne organizacije odnosno državnog aparata.

Državna organizacija naziva se i državnim aparatom za kojeg je karakteristično da je odvojen od društva i da je hijerarhijski uređen: niži organi su potčinjeni višim. U suštini, dominacija i subordinacija predstavljaju osnovna načela državne organizacije. Lica koja u okviru državnih organa vrše državne poslove nazivaju se državnim službenim licima a skup poslova koje državna službena lica vrše nazivaju se nadležnošću. Organizaciona jedinica (npr. odjeljenje, odsjek, sekretarijat, skupština, parlament) državne organizacije naziva se državnim organom i za razliku od državnog službenog lica kojeg čini jedno fizičko lice, državni organ čini više ljudi. Postoji više vrsta državnih organa:

vojni (za spoljašnje obezbjeđenje) i civilni policijski organi (za unutrašnje obezbjeđenje); demokratski državni organi koji nastaju izborom građana i nedemokratski državni organi

koji su izabrani bez volje građana; odlučujući državni organ koji je najviši i izvršni državni organi koji izvršavaju propise; politički, koji određuje opšti pravac politike i stručni, koji vrši određene stručne

djelatnosti itd.Često se, u svakodnevnom životu, državni aparat ili državni organ izjednačava sa birokratskim

aparatom ili birokratskim organom, odnosno birokratijom, ali to je sasvim pogrešno shvatanje.

Država i birokratija

Riječ "birokratija" u našem prevodu znači "vladu biroa" ili "vladu kancelarije". Ovo etimološko određenje nije dovoljno za razumijevanje pojma "birokratije". Kao ni ono koje se upotrebljava u svakodnevnom životu. Upravo, u svakodnevnom životu riječ "birokratija" se najčešće upotrebljava kao oznaka za: činovništvo koje je zaposleno u državnoj ustanovi; ponašanje činovnika prema "strankama"

106

(ponašanje koje je kruto, formalizovano, nadmeno, arogantno); određen način upravljanja od strane činovnika državne uprave ili administracije (ureda, biroa).

Sociološko određenje pojma "birokratije" se razlikuje od određenja "birokratije" u svakodnevnom životu. Ono što sociologiju posebno interesuje jeste suština postojanja birokratije kao društvenog sloja i birokratski način upravljanja. U tom smislu se pod pojmom "birokratije" podrazumijeva formalna organizacija koja obavlja određene administrativne poslove i u okviru koje osobe raspolažu određenim monopolom i imaju odgovarajućuc moć. Pogledajmo onda u tom smislu značajna teorijska shvatanja o birokratiji, kao što su gledišta: Karl Marksa i Maksa Vebera.

Marks je uzroke mnogih društvenih protivrječnosti, sukoba i antagonizama u društvu pronašao u državi i političkom uređenju društva. Prema njegovom mišljenju, država je osnovni oblik političkog otuđenja upravo zato što je surogat zajednice. Ona se osamostaljuje od pojedinaca i društva. NJu organizuje klasa da bi potčinila drugu klasu. Pomoću birokratije kao sloja, država pretvara svoju volju u causa prima. Birokratija ne predstavlja ništa drugo do državni formalizam građanskog društva - ona je "državna svijest", "državna volja" i "državna moć" koja štiti imaginarnu opštost posebnog društvenog interesa. Zato je ona uvijek u sukobu sa posebnim interesima. "Ona je stoga prinuđena da formalno izdaje za sadržaj i sadržaj za formalno. Ciljevi države pretvaraju se u ciljeve ureda ili uredski ciljevi pretvaraju se u ciljeve države. Birokratija je krug iz kojeg niko ne može izaći... Vrh se oslanja na niže krugove kad je u pitanju uvid u pojedinačno, dok se niži krugovi povjeravaju vrhu kad je u pitanju uvid u opšte i na taj način uzajamno obmanjuju. Opšti duh birokratije je tajna, misterija koja se održava putem vlastite hijerarhije a prema spolja kao 'zatvorena korporacija'. Svaka stvar u tim uslovima ima dva značenja, jedno stvarno, jedno birokratsko, formalno". Ono što birokratiju karakteriše prema Marksovom mišljenju jesu slijedeća svojstva:

1. načelo hijerarhije, odnosno subordinacija, pasivna pokornost i poslušnost nižih prema višim organima u birokratskoj hijerarhijskoj organizaciji utemeljenoj na mehanizmu krutog i formalnog djelovanja, formalnim pravilima i propisima;

2. normativizam i formalizam koji onemogućavaju stvarno razumijevanje i rješavanje problema, te, zato, takva nesposobnost stvara potrebu prikazivanja neracionalnog racionalnim, nesmišljenog smišljenim, beznačajnog značajnim što je moguće upravo zato što birokratija svoju djelatnost pretvara u

3. tajnovita djelatnost, misterij, u okviru čije se hijerarhije izvrću sredstva u ciljeve a ciljevi u sredstva;

4. pretvaranje opštih interesa u parcijalne i privatne i prikazivanje privatnih i parcijalnih interesa opštim interesima upravo zato što birokratija teži "činovima" i bezuslovnom napredovanju te zbog svog interesa prisvaja državu, državne i društvene interese tretira kao "svoje interese", prikazujući sebe kao nosioca opšteg interesa, a svoj parcijalni interes opštim državnim i društvenim interesom;

5. birokratija je imaginarna država koja postoji pored realne ili stvarne države: ona je spiritualizam države, ona posjeduje suštinu države, odnosno posjeduje spiritualnu suštinu države; to je njena privatna svojina. Birokrate pretvaraju državne ciljeve u svoje privatne ciljeve te tako državni spiritualizam pretvaraju u svoj sopstveni i realni materijalizam: u svoju karijerističku borbu za činove i status.

Teorijskom objašnjenju fenomena birokratije posvetio je i značajnu teorijsku pažnju i Maks Veber. On takođe ističe nekoliko značajnih osobina birokratske organizacije.

Prvo, načelo nadležnosti, što znači da svaki organ ili pojedinac imaju strogo određene obaveze i prava koji su jasno razgraničeni i utvrđeni zakonskim propisima. Nadležnost svakog službenika jedne birokratske organizacije dio je hijerarhije autoriteta koji počiva na stručnosti. Ovo načelo podrazumijeva nekoliko bitnih komponenti: raspodjelu redovnih djelatnosti kao službenih djelatnosti, podjelu ili raspodjelu vlasti i zapovijedanja, njeno ograničavanje pravilima, postavljanje osoba sa propisanim školskim kvalifikacijama za obavljanje određenih utvrđenih djelatnosti.

Drugo, načelo hijerarhije položaja, što znači postojanje strogo utvrđenog sistema podređenih i nadređenih organa, uloga i službenika s pravom nadzora i kontrole viših u odnosu nad niže organe.

Treće, ostvarenje uniformnosti, tj. obavljanje poslova počiva na opštim pravilima, aktima ili pisanim dokumentima koja su relativno trajna i primjenljiva na pojedinačne slučajeve.

107

Četvrto, imenovanje službenika za obavljanje službenih dužnosti obavlja se na osnovu njihovog stručnog školovanja, njihove stručne spreme i iskustva za obavljanje službene djelatnosti. Njihovi službeni poslovi postaju njihova zanimanja i osnovnim izvorima prihoda. Takođe, na osnovu znanja i stečenih iskustava oni se unapređuju.

Peto, službenici nisu vlasnici sredstava koje koriste u vršenju službene djelatnosti. Služba im organizuje cjelokupnu radnu sposobnost. Ona je strogo odvojena od njihovog privatnog života, ne može se nasljeđivati.

Šesto, formalistička impersonalnost u obavljanju službenih dužnosti, koja podrazumijeva isključenje ličnog odnosa i emocija mržnje ili strasti prema stranci.

Sedmo, angažovanje ukupne radne sposobnosti čovjeka kao pretpostavke za uspješno obavljanje službene dužnosti.

Postojanje birokratske organizacije može da ima svoje: negativno značenje ili negativno obilježje izraženo u formama: imeprsonalne i bezlične

komunikcije, formalizmu i otuđenosti, i pozitivno značenje ili pozitivn obilježje izraženo o oblicima: tačnosti i urednosti posla, te

njihove kontrole.Kao što se moglo vidjeti, birokratiju je pogrešno identifikovati sa državnim organom ili aparatom

jer je njen pojam isključivo dovodi u vezu sa određenim oblikom upravljanja.

Država i druge društvene grupe

Država je specifična društvena organizacija koja se bitno razlikuje od drugih društvenih grupa, organizacija i udruženja prema sljedećim obilježjima:

članstvo u državi je obavezno, a u pravilu samo se može biti članom jedne države; država je ograničena teritorijom; ona posreduje između mnoštva interesa; ona je trajna ili relativno trajna ustanova; ona je nužna asocijacija; ima monopol legitimne prinude (javna vlast je institucionalizovana); dominantna je u izgradnji određenog tipa dominantne kulture, obrazovanja, nauke i tzv.

"društvene svijesti".Takođe, treba napomenuti da je organizacija, djelatnost, karakter, uticaj i moć države kao

društvene grupe određena čitavim nizom faktora kao što su: geografski i klimatski uslovi u kojima živi društvo koje sebi formira državu; teritorij i broj stanovnika, kao I polna struktura stanovnika; stepen ekonomske, političke i kulturne razvijenosti; klasna strukturisanost; nacionalna homogenost ili heterogenost; karakter političkog sistema; uticaja spoljnjeg faktora (države i društva, tj. uticaj tzv. "međunarodnog faktora" ili

"međunarodne zajednice").Država je značajna društvena tvorevina zato što se izdiže "iznad" društva (od koje je "odvojena") i

zato što legitimno raspolaže sredstvima prinude. Upravo treba napomenuti da se država najčešće definiše kao društvena grupa, institucija ili ustanova čiji je cilj zaštita društvenog poretka sredstvima prinude i prisile. Ali treba reći da je država i mehanizam koji obezbjeđuje "pristanak" masa pomoću različitih tzv. "ideoloških aparata države", odnosno različitih institucija socijalizacije individua. Država nije samo institucija artikulacije represije, nego i institucija ostvarivanja "pristanka" masa na određeni tip vladavine. Objasnimo taj fenomen postojanja države kao represivne i nerepresivne, socijalizirajuće institucije.

Postoji veliki broj shvatanja države, koja su bez obzira na svoja ograničenja i jednostranosti, ipak relevantna ne samo zbog toga što su isticala neke momente značajne za uobličavanje kompleksnijih gledišta

108

o državi, nego i zato što su uticali na njihovo konstituisanje. Jedno od takvih je i gledište talijanskog teoretičara Antonija Gramšija o "proširenoj državi".

''Proširena država''

Gramšijevo shvatanje o državi nastalo je i pojavilo se onda kada je u marksizmu, a donekle i izvan marksizma, dominiralo instrumentalno shvatanje države i ubjeđenje o državi-stroju kao mehanizmu puke ekspresije sile. On pokazuje da je represivno obilježje države samo jedna dimenzija njene "prirode", a da je druga involvirana u njenoj "socijalizirajućoj" fundaciji. U okviru klasične rasprave o odnosu "baze" i "nadgradnje" Gramšijevo se objašnjenje ne zadržava toliko na nivou analize "baze" koliko na nivou tzv. "nadgradnje". On doista ističe temeljno značenje strukture (''baze'', ekonomskog načina proizvodnje) iako smatra izuzetno važnim i značenje superstrukture upravo zato što odnosi u superstrukturi značajno utiču ina same odnose u strukturi. Superstrukturu čine dva nivoa: "političko društvo" i "građansko društvo".

"Političko društvo" predstavlja ono područje države i društva u okviru kojeg se vrši prisila. Ono je sastavljeno od javnih institucija (vlada, parlament, skupština, sudstvo, armija, policija, zatvori) koje neposredno primjenjuju vladavinu. Zato se za "političko društvo" obično i kaže da je "država" ili "noćni čuvar". Međutim, država ne može isključivo funkcionisati samo na nivou represivnog djelovanja institucija "političkog društva''; kao takva država nikad nije u stvarnosti postojala: čisto "političko društvo" ne postoji i ono je uvijek određeno drugim nivoom - "građanskim društvom".

"Građansko društvo" je područje koje ima izuzetnu važnost za obezbjeđivanje idejnog, duhovnog, hegemonijskog i političkog uticaja kako države, tako i svake druge političke grupe koja želi da dominira u društvu.

Ideja o "građanskom društvu" koje se nalazi u opoziciji prema "političkom društvu", odnosno državi u užem smislu riječi, ima svoje korijene još u osamnaestom stoljeću. Ubjeđenje da je društvo starije od upravljačke vlasti i da se upravljačka vlast temelji na ugovoru a društvo na prirodnim slobodama čovjeka - imalo je svoje značajno mjesto u teorijskim mišljenjima doba prosvijećenosti. Sasvim se jasnim pokazalo da je shvatanje građanskog društva kao zajednice slobodnih i jednakih građana - kao što je apostrofirano u francuskoj Deklaraciji o pravima čovjeka i građanina (1789) - bilo od velikog značaja u borbi protiv despotizma. U tom smislu naglasak se stavljao na ljudska prava, ali i na ulogu i značaj javnog mnjenja, udruženja i partija koje se ne bore toliko protiv države, koliko protiv apsolutističke monarhije. Upravo, na temelju toga su u prvi plan izbili republikanstvo i ustavna monarhija koji će u svakom pogledu bolje garantovati ljudska prirodna i ugovorna prava te na osnovu kojih će tadašnja društva moći postati građanskim državama.

''Građansko društvo" se ne može identifikovati sa sferom ekonomskih, nego ideoloških, "kulturnih" i političkih interesa. Ono je sastavljeno od mnogobrojnih "privatnih" institucija (porodice, škole, sredstava informisanja, kulturnih, sportskih, naučnih i drugih institucija) kojima se ostvaruje prevlast, pristanak, "konsenzus". Ono pripada onom području na kojem se sučeljavaju različite ideologije, obezbjeđuje konsenzus i uspostavlja kulturna i politička dominacija (hegemonija). U njemu vladajuće grupe pretenduju na zadržavanje ideološke i političke dominacije, a podređene grupe na njihovo osvajanje.

Uključivanjem "pristanka" i "prinude" te "građanskog društva" i "političkog društva" u pojam "države" to znači da se država ne može isključivo identifikovati sa represijom, prinudom, prisilom pa i nasiljem, nego se u pojam "države" mora uključivati fenomen "pristanka", "konsenzusa", "saglasnosti", "socijalizacije".

Kao što se moglo vidjeti, država se ne može isključivo shvatiti u instrumentalnom smislu kao nekakva "diktatura oligarhije" ili "diktatura manjine", mada se ne može zanemariti njena represivna uloga (jer država kroz "političko društvo" obezbjeđuje funkciju vladavine i održavanja vlasti). Tako se pokazuje da i koncept pravne države podrazumijeva postojanje "civilnog društva" koje označava razgraničavanje odnosa i odvajanje države od društva, ''političkog'' od ''građanskog društva'', ograničavanje državne djelatnosti na području privatnosti i području koje pripada društvu.

Civilno društvo je takođe javno područje koje je institucionalno zaštićeno od države i u kojem pojedinci slobodno formiraju razna udruženja preko kojih zadovoljavaju svoje potrebe i interese. Tako je

109

civilno društvo neka vrsta medijatora između države i društva u kojem se formiraju udruženja kao nosioci javnog mnjenja i kao akteri ili promoteri civilnog društva.

Civilno ili građansko društvo je ono područje društva u okviru kojeg je moguć dobrovoljan, javan, legalan i slobodan način organizovanja i udruživanja ljudi. Građansko društvo omogućava razvoj spontanih i autonomnih pokreta i organizacija, osnivanje, udruživanje i samoorganizovanje pluralističkog društva, odnosno, onemogućava stapanje "građanskog društva" sa državom i njegovo uništenje, onemogućava politički despotizam, socijalne neslobode i političke nejednakosti. Građansko društvo predstavlja samoorganizujuće pluralističko društvo autonomno i neposredno nezavisno od države (ali, doista, takvo u kojem i država djeluje boreći se za "pristanak'', "konsenzus" kojima legitimiše sopstveni politički poredak). Iako u njemu djeluje država, kao i drugi politički subjekti, građansko društvo predstavlja institucionalizovano ali i autonomno područje zaštite privatnih i javnih sfera.

Sve to pokazuje da politička borba oko osvajanja prevlasti i vlasti u društvu, kao i dominantnog kulturnog i duhovnog uticaja u društvu, jeste bitna karakteristika politike koja posebno dolazi do izražaja i na području civilnog društva.

Država, dakle, ne egzistira samo kao "političko društvo" ili samo kao "građansko društvo" jer u svom "čistom" obliku ne postoje niti "političko društvo" niti pak "građansko društvo". Međutim, to ne znači da ne može doći do veće ili manje prevlasti jednog ili drugog nivoa. Upravo, prevlast jednog ili drugog nivoa supstrukture pokazuje veće ili manje postojanje pristanka ili prinude, represije ili demokratije. Kao što se moglo vidjeti, država se ne može isključivo shvatiti u instrumentalnom smislu kao nekakva "diktatura oligarhije" ili "diktatura manjine", mada se ne može zanemariti njena represivna uloga (jer država kroz "političko društvo" obezbjeđuje funkciju vladavine i održavanja vlasti). Ipak treba napomenuti da je država takva društvena grupa, institucija i ustanova koja nastoji da kroz "građansko društvo" ostvari proces ideologije i političke socijalizacije kako bi preko obezbjeđenog "pristanka" masa legitimisala postojeći poredak. Tako se pokazuje da država reguliše ravnotežu između pristanka i prinude, da je ona "arhitekta konsenzusa". Istovremeno im se pokazuje i to da u pojam "države" spada ne samo "politička država" nego i "građansko društvo" te da je država jednaka "političkom društvu" plus "građanskom društvu" odnosno "hegemonija oklopljena pritiskom". Drugim riječima, država raspolaže dvostrukim aparatima uticaja: "ugnjetačkim" i "ideološkim". Sami "državno ugnjetački aparati" (vlada, administracija, policija, armija, sudstvo, zatvori) pripadaju javnom području i funkcionišu na prinudi, prisili, sili pa i nasilju, dok "državni ideološki aparati" (porodica, škola, sredstva informisanja, kulturne i naučne institucije, crkve) najvećim dijelom pripadaju "privatnom području" i funkcionišu na ideologiji.

Oblici državne organizacije

Država, odnosno državna organizacija, može imati različite oblike. Pod pojmom "oblika" državne organizacije podrazumijeva se način na koji je jedna država organizovana te, u tom pogledu, pogledajmo najznačajnije oblike državne organizacije.

1. Oblik vladavine: prema obliku vladavine, tj. prema organizaciji državnog poglavara, vladavina može imati oblik:

monarhije ili republike.

Monarhija (poznata pod nazivima kao što su: carevina, kraljevina, imperija, sultanat) je oblik vladavine u kojem funkciju šefa (poglavara) države vrši jedna ličnost koja ne podliježe pravnoj odgovornosti i koja svoju funkciju vrši doživotno a najčešće je to nasljedna funkcija). Monarhija može biti apsolutna (neograničena) zato {to je u njoj šef države vrhovni suvereni i ustavotvorni i zakonodavni organ, te ograničena monarhija gdje je monarh šef države. U tom smislu, može se razlikovati ustavna monarhija, u okviru koje je monarh izgubio ustavotvornu vlast, kojoj je dužan da se pokorava, parlamentarna monarhija, gdje je suvereni organ parlament zajedno sa kraljem kao šefom države, što znači da se neki akti koje donosi parlament smatraju usvojenim tek kad ih sankcioniše monarh.

Republika je naziv za oblik vladavine suprotan monarhiji, oblik vladavine u okviru kojeg je širi ili uži sloj naroda nosilac vlasti. Šef države nema ličnih privilegija, krivično je i politički odgovoran kao i svaki

110

građanin a može biti i smijenjen prije isteka mandata. Šef države u republikama može biti inokosni i kolegijalni.

2. Oblici političkog režima u svakoj su vezi sa oblicima vladavini te se, u tom smislu, razlikuju: demokratija i autokratija.

Demokratija je oblik političkog režima koji se koristi kao pojam za označavanje vlasti naroda (većine) . Ona može imati slijedeće oblike: oblik neposredne demokratije, u okviru koje sam narod donosi odluke, odnosno vrši državnu vlast; oblik posredne demokratije, odnosno predstavničke demokratije, u okviru koje građani biraju svoje predstavnike koji u njihovo ime vrše vlast.

Autokratija je pojam suprotan pojmu demokratije, pojam pod kojim se podrazumijeva samovlada, vlada manjine, tzv. "nenarodna vlada". To je takav oblik političkog režima u okviru kojeg državni organi ne zavise od naroda, u kojem nedostaju politička prava i slobode. Autokratija se često poistovjećuje sa diktaturom, odnosno neograničenom vlašću (npr. Hitlera, Musolinija, Staljina, Franka).

3. Oblici državnog uređenja, tj. unutrašnje organizacije i strukture države, mogu biti: prosti, odnosno, unitarno organizovani oblik države, za koji je karakteristično da se u centru,

odnosno metropoli, nalaze svi značajni centri političkog upravljanja, da predstavnik centralne vlasti upravlja čak i bez obzira na to što ne može da postoji lokalna samouprava;

složeni, tj. složena država, koja je sastavljena iz više država ili državnih jedinica, a koja može imati oblike konfederacije (kao ugovornog saveza između pojedinih država) ili federacije, kao jedne mnogo tjeđnje zajednice članica država gdje je odnos između centralnih organa i federalnih jedinica čvršći nego u konfederaciji, i gdje je centralni organ u federaciji najčešće nosilac državne suverene vlasti.

Svaka razvijena moderna država vrši ove tri vlasti a način na koji ona to čini je dvostruk i temelji se na: principu vlasti, odnosno sjedinjenja svih funkcija u jednom organu, što je rijetka pojava, sem u totalitarnim državama, i principu podjele vlasti kao organizacionom načelu na kojem se izgrađuju:

predsjednički i parlamentarni sistem.

Predsjednički sistem predstavlja takav oblik organizacije državne vlasti koji se temelji na principu ili načelu vlasti. Ono što ga posebno karakteriše je slijedeće: šefa države, odnosno predsjednika, bira narod opštim pravom glasa (on nikom ne odgovara, osim ako učini krivično djelo i u slučaju utvrđenim zakonom; ne može učestvovati u radu parlamenta, ali svojim prijedlozima može uticati na rad parlamenta); ne postoje sredstva za vršenje pritiska jedne vlasti nad drugom (npr. parlament nije u mogućnosti da opozove predsjednika a predsjednik ne može raspustiti parlament); postoji striktna podjela poslova tako što zakonodavnu vlast vrši parlament, izvršnu vlast (upravnu) predsjednik a sudsku vlast sudstvo.

Parlamentarni sistem tako|e predstavlja takav oblik organizacije državne vlasti koji se temelji na principu ili načelu podjele vlasti, ali oblik koji se razlikuje od predsjedničkog sistema. U parlamentarnom sistemu parlament ima veliki uticaj na zakonodavnu i izvršnu vlast. Zakonodavna vlast pripada parlamentu koji je najčešće dvodom i čiji se članovi biraju opštim pravom glasa. Izvršna vlast je organizovana kao bikefalna, tj. sa dva nosioca: šefom države i vladom. Na šefa države parlament ne može uticati niti ga neki ustavni organ može iz političkog razloga smijeniti prije isteka vremena mandata na koji ja izabran. Na prijedlog vlada šef države može raspustiti parlament. Vlada je operativni dio izvršne vlasti i za razliku od šefa države koji je stabilni dio izvršne vlasti, vlada je njen nestabilni dio, tj. takav dio na koji parlament može uticati i iz političkih razloga prije vremena smijeniti. Ali, s druge strane, vlada može da utiče na parlament jer raspolaže pravom zakonodavne inicijative, odnosno raspolaže pravom podnošenja zakonskih prijedloga parlamentu. Sudsku vlast u parlamentu vrše sudovi koji su samostalni i nezavisni i od parlamenta i od vlade. Upravo, polazeći od tih karakteristika, za parlamentarni sistem se kaže da predstavlja sistem ravnoteže vlasti, što ga bitno i razlikuje od predsjedničkog sistema.

Država i vlast

111

Vlast, borba za vlast, borba za njenu izmjenu ili njeno održanje, za, njeno dokidanje ili perpetuiranje, je pojava koja neposredno izražava samu suštinu političkih i pravnih odnosa kao odnosa između društva i države i društvenih grupa u svome odnosu prema državi i društvu. S obzirom na to da vlast proizlazi iz moći i odnosa između ljudi i društvenih grupa, razumljivo je da su moć i vlast prije svega politički i pravni pojmovi. Ali, budući da vlast i moć pretpostavljaju postojanje određenih psihičkih struktura ličnosti u društvenim odnosima, vlast i moć su u psihološki i sociološki pojmovi.

Vlast i uticaj

Na koji način se sve definiše vlast, pokazaće nekoliko sljedećih odredbi: vlast je proces kojim se pomoću sankcija utiče na djelatnost drugih; vlast je legitimni regulator upotrebe fizičke sile na jednoj teritoriji, vlast je monopol legitimnog fizičkog nasilja, odnosno, vlast je legitimna upotreba nasilja.

Postoje različiti oblici vlasti: porodična, crkvena, državna, školska, društvena, itd. Svi ovi oblici vlasti međusobno se razlikuju mada među njima postoje i zajedničke karakteristike. A jedna od najvažnijih je ta da je vlast odnos u kojem je jedan subjekt nadmoćan drugom, odnos koji omogućava da jedan drugog pokorava i određuje njegovo ponašanje. Vlast znači privilegiju i dužnost da se donose odluke, da se izriču presude u slučajevima rasprave ili neslaganja, a takođe moć sprovođenja tih odluka. Stoga, bez nje ne može da bude ni jedna jedina institucionalna organizacija. Svaka vlast podrazumijeva postojanje određene prinude koja se može obavljati sredstvima fizičkog uticaja ili sredstvima moralnog i simboličkog i uopšte duhovnog uticaja u cjelini. To isto vrijedi i za političku, odnosno političku državnu vlast. Ali, prije nego što kažemo nekoliko riječi o državnoj prinudi, recimo da je ona oblik postojanja određenog uticaja.

Pod "uticajem" se podrazumijeva odnos u kome jedan politički subjekt navodi druge subjekte da djeluju na način koji im on predlaže a na koji se oni inače ne bi ponašali. Maks Veber je isticao da je moć stepen vjerovatnoće da se nametne vlastita volja u uspostavljanju određenog odnosa a da je uticaj vjerovatnoće da će određena lica prihvatiti određenu zapovijed. Uticaj može biti: pozitivan (podstiče karakter određenog ponašanja) ili negativan; materijalnog karaktera (temelji se na ličnim osjećajima simpatije ili antipatije, ljubavi ili mržnje) i intelektualnog karaktera (zasnovanog na znanju i sposobnostima); manifestovan ili prikriven, može biti ispoljen ili se može očekivati da će on u budućnosti biti ispoljen. Ako je za moć karakteristična pojava nametanja volje, onda je za vlast karakteristična pojava prihvatanja nekog oblika moći, te pojava izvršavanja zapovijesti ili naredbe subjekta moći.

Međutim, treba napomenuti da vlast po svojoj unutrašnjoj strukturi pa i spoljnjoj manifestaciji nije nikakav koherentan entitet. Veber razlikuje dva dijametralno suprotna tipa vlasti: jedan, koji proizilazi iz sile konstelacije interesa, a drugi koji proizlazi iz sile autoriteta.

Monopolistička vlast na tržištu je ona koja je karakteristična za prvi tip vlasti a vlast glave porodice i službena ili monarhova vlast je oznaka za drugi tip vlasti. Prvi tip vlasti zasniva se isključivo na uticaju koji proizlazi iz nekog na bilo koji način obezbijeđenog posjeda (ili čak sposobnosti potrebnih za tržište); taj uticaj vrši se na formalno "slobodno" djelovanje podvlašćenih u kome oni idu za sopstvenim interesima. Drugi tip vlasti zasniva se na apsolutnoj obavezi na poslušnost koja se zahtijeva bez obzira na motive i interese.

Elementi konstituisanja vlasti

Veber razlikuje pet bitnih elemenata konstituisanja vlasti: društvena organizacija, koja je hijerarhijski organizovana; odnos gospodarenja i potčinjenosti, koji je institucionalizovan i impersonalan; obostranost prava i obaveza, onih na višim i onih na nižim položajima; kontrola nad pojedincima koja je detaljno određena, ali nije potpuna i neograničena, i nametanje vlasti, njeno odražavanje i zaštita, koje je u neposrednoj vezi sa društvenom organizacijom, normativnim poretkom, prinudom i sankcijama.

Ono što je karakteristično za vlast nije samo njeno spoljašnje okruženje ili određenje, nego i njena unutrašnja logika i karakter. Posmatrana izvana, vlast je određena tipom i karakterom društva i društvenih odnosa a posmatrana iznutra ona je određena unutrašnjom logikom ustanova, institucija i organizacija sa kojima je povezana i na koje se odnosi. U tom smislu, ona podrazumijeva: postojanje hijerarhijskih odnosa, nejednake raspodjele uloga i moći, ugleda i statusa, motivacije i interesa.

112

Upravo, ova unutrašnja logika vlasti omogućava da vlast postoji i funkcioniše ili da se dovodi u pitanje.

Teološki teoretičari ističu da je svaka vlast od boga, te da je čovjekova dužnost da se ovoj vlasti pokorava.Teoretičari teorije sile smatraju da su nastanak i postojanje vlasti posljedica postojanja sile ili nasilja jednih ljudi nad drugima, a teoretičari teorije elita smatraju da je ljudska priroda osnova postojanja vlasti, odnosno da pojedine ljude tjera unutrašnji "nagon za moći" ("želje za moći") na osvajanje i održanje vlasti, odnosno komandovanje i vladanje nad drugim ljudima. Teoretičari teorije društvenog ugovora smatraju da nužnost uređenja društvenih odnosa stvara potrebu za stvaranjem ugovora među ljudima o regulisanju zajedničkih uslova života. Marksistička teorija ističe da privatna svojina i stihijna podjela rada stvara društvene klase i sukobe među ljudima, kao i političku, odnosno državnu vlast, kao oblik organizovane sile kojom se različiti društveni konflikti i sukobi održavaju na društveno prihvatljivom i kontrolisanom nivou. Funkcionalistička teorija ističe da vlast nužno postoji u svim oblicima i segmentima društva upravo zato da bi omogućila bolje funkcionisanje društvene zajednice.

Naznačavanjem nekih teorija o nastanku i prirodi vlasti, neophodno je ukratko reći nekoliko riječi o samom pojmu vlasti.

Vlast i politički legitimitet

Kao što smo već pomenuli postoje različiti oblici vlasti, a najznačajnija među njima svakako je politička vlast. Politička vlast je oblik vlasti koji u organizovanju političkog života omogućava pojedinačnoj ili grupnoj volji da se sa moći ili sposobnošću nametne i utiče na djelovanje i ponašanje svih drugih, zapovijedanjem ili naredbom, nezavisno od njihovog pristanka, uz upotrebu različitih sredstava. Politička vlast je institucionalizovana moć kojom se sprovodi postupak potčinjavanja osoba milom (ubjeđivanjem) ili silom (prinuđavanjem). Sredstva koja se pri tom koriste kreću se od nagrađivanja i nagrada (napredovanje, novac, bolji položaj i status) do kažnjavanja i kazni, sile, nasilja i terora, a koja će se sredstva koristiti zavisi od vrste te vlasti, od toga da li je ona demokratska ili totalitarna.

Politička vlast je složena politička pojava koja ima svoju odgovarajuću strukturu čiji karakter i profil zavise od komponenti kao što su: stabilnost i trajnost vlasti, sastavnih elemenata vlasti i uzajamnih odnosa između različitih elemenata vlasti. Ipak, dva su elementa ključna u strukturi vlasti: upravljači i upravljani, odnosno oni koji vladaju i oni nad kojima se vlada.

Upravljači mogu biti pojedinci, grupe, slojevi i klase koji su među sobom izdiferencirani s obzirom na različitu participaciju u distribuciji moći, položaja, funkcija i statusa. Po pravilu, oni koji vladaju uvijek su u manjini u odnosu na one nad kojima se vlada. Upravo funkcija vlasti i jeste da omogući vladanje upravljača nad upravljanima. Logika vlasti pretpostavlja da vlast ima ulogu da učvršćuje i održava stabilnost upravljača, da su elementi vlasti dobro integrisani, da vlast ima tačno određenu funkciju, obim i sadržaj kompetencija, da se funkcionisanje vlasti zasniva na prihvatanju, saglasnosti ili prinudi i sili, i vrijednostima na kojima počiva ili koje podržava; da je održavanje reda u društvu osnovna pretpostavka za uspješno funkcionisanje vlasti i da se svako odstupanje i suprotstavljanje vlasti sankcioniše i kažnjava, pri čemu se takvo ponašanje proglašava za neprijateljsko ili patološko.

Za svako društvo je karakteristično da se u njemu vodi bilo otvorena, manifestna, ili prikrivena, latentna, borba za vlast. Osvojenu vlast vladajuća klasa nastoji održati različitim sredstvima: fizičkom prinudom i nasiljem, ali i nenasilnim sredstvima kao što su: simbolička prinuda, nagrade, ubjeđivanje, obmane, laži, propaganda i ideologija, i slično. Ovu vlast podređena klase nastoje dovesti u pitanje, takođe na različite načine: nasiljem, klasnom borbom, štrajkovima, revolucijom, građanskom neposlušnošću, dakle, nasilnim i nenasilnim institucionalnim ili vaninstitucionalnim sredstvima. Svaki politički poredak nastoji da legitimiše svoju političku vladavinu koristeći i pribavljajući različite vrijednosti, principe i sredstva vladavine kao što su: vjera (natprirodna moć, božanska volja), tradicija,simboli, ideje (dužnosti, pravde, jednakosti), lojalnost, prava ličnosti, nasilje, strah, zakoni, "mišljenje naroda", ideologija, mitovi, običaji, javno mnjenje, propaganda, simboli, itd.

Vladajuće klase nastoje da koriste različita sredstva vladavine te da tako obezbijede i opravdaju legitimnost vlasti, a podređene klase da dovedu u pitanje njenu legitimnost.

113

U prethodnom smislu smo pojam političke vlasti povezivali sa državnom vlašću, mada treba reći da političke vlasti ima i izvan državne vlasti, ali da je sa državnom vlašću najčešće povezana. Državna vlast je najmoćnija politička vlast jer je i država najmoćnija društvena grupa, odnosno grupa koja raspolaže legitimnom institucionalizovanom upotrebom prinude. Državna vlast je vlast države koja vrši određeni uticaj posredstvom različitih sredstava uticaja: propagande, socijalizacije, prinude (fizičke: tamnica, zatvora, policije, vojske; pravne: zakona pravila, propisa; duhovne i simboličke: grbova, zastava, koračnica, itd.).

Državna vlast je vlast za koju su karakteristične sljedeće osobine: monopol fizičke sile, odnosno, monopol nad upotrebom fizičke prisile i prinude; monopol simboličke i duhovne sile; samostalnost, što znači da je državna vlast relativno samostalna u odnosu na druge oblike vlasti; suverenost, pod kojom se podrazumijeva to da državna vlast ima svoj monopol na određenoj teritoriji; teritorijalnost - kao karakteristiku pod kojom se može podrazumijevati to da se državna vlast razlikuje od personalne vlasti jer obuhvata sve osobe koje se nalaze na određenoj teritoriji; klasnost - kao pojava pod kojom se podrazumijeva činjenica da je državna vlast vladajuće klase; sveobuhvatnost, kao oznaka za tendenciju državne vlasti da u potpunosti bude sveobuhvatna i da zahvata sva područja čovjekovog društvenog života.

Tendencija državne vlasti kao sveobuhvatnosti ne mora da podrazumijeva razumljivo nastojanje za racionalnom organizacijom društvenih odnosa, nego može i da predstavlja izraz jedne totalitarne etatističke tendencije. Upravo zato treba istaknuti značaj ograničavanja vlasti. Problem ograničavanja vlasti nije niti teorijski niti politički nov fenomen. Treba se samo prisjetiti Monteskijea koji je rekao da "vlast zaustavlja vlast". I on, kao i mnogi drugi teoretičari, smatrali su da je podijeljena vlast slaba jer se ne može samovoljno apsolutno i neograničeno društvu nametnuti. Tako se formirala teorija podjele vlasti koja je, suprotno teoriji jedinstva vlasti, isticala neophodnost dijeljenja vlasti između više organa, gdje postoji relativna samostalnost jednih u odnosu na druge. Ali, bez obzira na osnovne razlike u političkim stanovištima ovih teorija, treba reći da su organi vlasti u svojim pravima i dužnostima ograničeni, tj. da su ograničeni određenim nadležnostima. To zapravo znači da je državna vlast podijeljena iako, naravno, ne znači da i podijeljena vlast ne može tendirati neograničenosti.

Vlast je, dakle, bitna pretpostavka politički organizovanog i oblikovanog društva. Postojanje organizovanog političkog društva i političkog poretka nije moguće bez značajnih političkih pretpostavki kao što su: vlast i moć. Vlast i moć, sila i nasilje, predstavljaju sredstva kojima politički poredak oblikuje političku lojalnost podanika prikazujući se time da li je legitimna ili ne. Upravo kada se postavlja pitanje o smislu i ciljevima političke i državne vlasti, onda se dobija odgovor koji ima vrijednosnu dimenziju. Vlast je nešto što se može vrednovati tako što se može reći da je ona ta koja doprinosi ili ne doprinosi ostvarenju univerzalnih ljudskih vrijednosti, slobode, pravde i dobra. Upravo zato je osnovni cilj onih koji vladaju da svoju vlast prikažu ispravnom i pravičnom, tj. da je opravdaju tako što će joj pribaviti legitimitet. Prema tome, postavljanje pitanja vrijednosti vlasti zapravo znači postavljanje pitanja njenog legitimiteta. Legitimna vlast je vrijednosno pozitivna i priznata vlast.

Pojam i termin "legitimitet" izvodi se iz latinskih termina i pojmova "legalis" i "legitimus" koji se se nalaze u određenom odnosu sa terminom "lex" (zakon). Tako se pojam "legalis" koristi kao oznaka za nešto što je "zakonom uređeno", što je "u skladu sa zakonom", odnosno kao "valjan zakon", a termin "legitimus" (lege intimus) kao oznaka za ono što je urađeno u skladu sa poretkom i njegovim pravilima. Legalitet, legalnost ili zakonitost (l. lex - zakon), podrazumijevaju postojanje načela (zakonitosti ili legaliteta) prema kojem svaki akt upravne ili sudske vlasti bude utemeljen na zakonu. Ovim načelom se osigurava pravna sigurnost. Legitimna vlast podrazumijeva postojanje vlasti čije je djelovanje opšteprihvaćeno i to ne samo iz straha, običaja, interesa ili nečeg drugog, nego i iz ubjeđenja da je ona "dobra" i "valjana" pa, prema tome, i opravdana. Kada je svojevremeno Ruso rekao da "najjači nikada nije dovoljno jak da bi uvijek bio gospodarem, osim ako svoju moć ne preobrati u pravo, a pokornost u dužnost", to upravo ističe značaj legitimiteta u međusobnim odnosima između onih koji vladaju i onih nad kojima se vlada. Legitimna vlast ima potrebu za legitimacijom, a legitimacija je proces dokazivanja legitimnosti. Zato je problem legitimacije stalni problem vlasti jer je ona treba stalno obezbjeđivati. Tako je pitanje legitimnosti povezano sa pitanjem stabilnosti ili trajnosti političke vlasti, poretka i države. Istorija nas uči da se vlast ne može isključivo temeljiti na "bajonetima" i nasilju, nego i na obezbjeđivanju saglasnosti. Vlast je legitimna ukoliko je trajnija i stabilnija i ukoliko se temelji na saglasnosti onih nad kojima se vlada. Kriza legitimnosti nastupa kada nastaju problemi sa socijalnom kontrolom, socijalnom integracijom i stabilnošću poretka.

114

Bliski pojmu legitimiteta su i pojmovi kao što su: ilegitimitet, kvazilegitimitet, prelegitimitet. U određenju pojma "ilegitimiteta" pođimo od Tacitovog opisa političkog stanja jednog perioda

rimskog principata: "nije bilo ni ličnosti, ni morala, ni prava". Grčka politička teorija je ovakvo političko stanje odredila pojmovima "anomia" i "pleonexia", pojmovima koji se odnose ne samo na postojanje nepravičnog zakona, odnosno zakona koji nije utemeljen na pravdi, nego i na stanju u kojem pravne norme i društvene vrijednosti nemaju autoriteta. Ilegitimna vladavina je personalizovana vladavina čovjeka a ne zakona i političkih institucija. Pojam "ilegitimiteta" odnosi se na stanje za koje narod kaže da nema više pravde, nema više poretka, nema više države. Polazeći od prethodnih gledišta mogli bismo naznačiti Konstantovo prirodnopravno gledište koje ističe da građani posjeduju prava koja ne mogu biti narušena te da svaka vlast koja ih narušava zapravo je nelegitimna a rekli bismo. Nelegitimna vladavina je antiteza legitimnoj vladavini, to je vladavina koja je nametnuta silom nad onima nad kojima se vlada i koji je ne prihvataju. Obično se razlikuju dva tipa, modela ili vrste nelegitimno vladavine: tip, model ili vrsta nelegitimne vladavine u okviru koje vladar nema nikakav legitimacijski titulus, i ovaj tip vladavine se obično naziva tiranskim oblikom vladavine; tip, model ili vrsta nelegitimne vladavine u okviru koje vladar svojom vladavinom razara titulus kojim je ona utemeljena

Pojam "kvazilegitimiteta" je veoma teško i precizno odrediti kao što je i stanje kvazilegimiteta teško identifikovati. U tom smislu prihvatamo jedan opis stanja kvazilegitimiteta: "Cijele generacije mogu biti poslušne vladavini ove vrste, a da ne posumnjaju u njenu stvarnu prirodu, vjerujući da je ona drugačija od one kakva ona jeste". Dakle, kvazilegitimitet podrazumijeva stanje u okviru kojeg su ljudi poslušni vladavini ne sumnjajući u njenu stvarnu prirodu.

Još jedan pojam izaziva posebnu teorijsku pažnju. To je pojam "prelegitimiteta" pod kojim se podrazumijeva proces uspostavljanja novog tipa legitimiteta, onog tipa legitimiteta kojim se zamjenjuje prethodni oblik legitimiteta. Stanje prelegitimiteta je "privremeno" i "vanredno stanje" te, u tom smislu se može prihvatiti stav da je prelegitimitet najopasnija situacija u kojoj se može naći neki politički poredak, odnosno da je to stanje u kojem se narod privikava na novi tip i nove principe političke vladavine. Prelegitimitet je "legitimitet u pelenama".

Prema kategoriji legitimiteta mnogi teoretičari i vlastodršci zauzimaju negativan pa i "ravnodušan" stav. U totalitarnoj boljševičkoj socijalističkoj tradiciji ilustrativna su takva gledišta koja ističu Lenjin, Radek i Kamenjev. U 1919. godini Lenjin ističe: "Mi ne priznajemo ni slobodu, ni jednakost, ni radnu demokratiju ako su suprotstavljeni stvari emancipacije rada i tlačenja kapitala". Radek 1921. godine sasvim jasno ističe: "Radnici nas ne podržavaju, ne smijemo da pokleknemo, moramo da im nametnemo našu volju" a Kamenjev takođe iste godine: "Jer, ako danas govore - dajmo više demokratije u partiji, sutra će da kažu - dajmo više demokratije sindikatima, sledećeg dana radnici koji nisu u partiji reći će - dajte i nama demokratije... a onda ni većina seljaka ne bi bila sprečena u traženju demokratije".

Što se tiče odnosa između političkog sistema i političkog legitimiteta, treba reći da politički sistemi koriste različite elemente, tehnike i pretpostavke legitimizovanja političke vlasti. Potreba za legitimitetom je uslov političke vladavine a postojanje legitimiteta je znak "dobre vladavine". A da bi politička vlast bila pravična ona mora biti i legitimna i legalna, opravdana i zakonita. U suprotnom dolazi do krize legitimiteta koja se manifestuje upravo onda kada je politička vladavina "klimava" i kada joj "loše ide", kada je "rđava" i nije za opravdanje, kada postoje sumnje u njenu legitimnost i kada gubi povjerenje. Krizu legitimiteta, odnosno stanje sumnje u političku vladavinu, opisuje Konfučije na sljedeći način: "Narod mora imati dovoljno dobru vojsku i mora imati povjerenja u vladare. Narod se neće pokoravati onome što ne izaziva povjerenje".

Veber je dao jednu poznatu tipologiju legitimne vlasti. Prema njegovom mišljenju, oni koji na izvjestan način djeluju u nekom poretku, mogu tom poretku pripisati legitimno važenje: na osnovu tradicije, tj. na osnovu nečeg što je postojalo; na osnovu afektivnog, a posebno emocionalnog vjerovanja; na osnovu vrijednosno racionalnog vjerovanja; na osnovu vjerovanja u uspostavljenu legalnost; na osnovu sporazuma zainteresovanih; nametanjem vlasti koja traži svoje legitimno važenje i pokoravanje ljudi. Iskustva pokazuju da se ni jedna vlast ne zadovoljava samo materijalnim ili samo afektivnim ili samo vrijednosno racionalnim pobudama kao osnovom za svoje postojanje: ona pokušava da probudi vjeru u svoju "legitimnost" i da je održava. U krajnjoj liniji postoje tri čista tipa legitimne vlasti: tradicionalna vlast, harizmatska i racionalna vlast.

115

Tradicionalna vlast legitimiše autoritet običaja koji imaju karakter tradicije. Ona se zasniva na vjerovanju u svetost tradicije i na vjerovanju u legitimnost osoba koje su na osnovu tradicije pozvane da uživaju autoritet. Legitimitet ove vlasti može izgubiti nosilac vlasti ukoliko ne vlada u skladu sa vrijednostima tradicionalnog običaja. Otpor podanika takvom vladaru je moguć i opravdan, ali je neopravdan otpor tradicionalnom poretku vladanja. Harizmatska vlast temelji se na autoritetu posebnih sposobnosti i vrijednosti pojedinih ljudi. Pod pojmom "harizme" podrazumijeva se osobina neke ličnosti na osnovu koje ona važi za izuzetnu osobu i zahvaljujući kojoj se smatra da je takva ličnost obdarena natprirodnim i nadljudskim, ili specifično izuzetnim i ne svakom dostupnim sposobnostima, moćima i osobinama. Takve ličnosti se doživljavaju kao "bogomdane" te se, stoga, tretiraju i doživljavaju i kao "vođe". Na temelju harizme vladao je prorok, vojskovođa ili od naroda izabrani "veliki demagog i vođa političke stranke". Ali, ono što je karakteristično za harizmatsku vlast i harizmu je da ona brzo slabi a da se pokret koji se na nju oslanjao institucionalizuje. Slabljenjem harizmatske vlasti i institucionalizovanjem pokreta, harizmatsku vlast transformiše u tradicionalnu ili u racionalnu vlast. Racionalna vlast svoje opravdanje zasniva na vjerovanju u legalnost zakonski zasnovanog poretka, na vjerovanju u važenje zakonskih propisa i "racionalno stvorenih pravila", kao i prava osoba koje su na osnovu njih pozvane da vrše vlast. To je, dakle, legalna vlast koja se oslanja na spremnosti podanika na pokoravanju zakonu i "izvršavanju zakonitih dužnosti".

Rekli smo već da se legitimitet neke vlasti temelji na različitim vrijednostima. Istorijski posmatrano, na počecima ljudskog društvenog organizovanja legitimitet je pribavljen preko mitskih i religijskih vrijednosti. One su opravdavale postojeće poretke u kojima su vladari prikazivani kao bogovi. Sa pojavom religija legitimitet političke vlasti dovođen je u vezu sa božanskim porijeklom vlasti čijem pokoravanju su bili dužni ne samo vladari nego i narod. Tek sa razvojem modernog doba, započinje mukotrpan politički i teorijski razvoj modernističkog duha koji će fenomen legitimiteta vlasti odvojiti od teologije i kosmologije. Novo doba dovodi u pitanje argumentaciju prvog principa (boga) kao osnove legitimisanja vlasti.

Legitimitet vlasti povezan je sa određenim principima i vrijednostima. Vlast se oslanja na unutrašnje vrijednosti koje ostvaruje i na koje se oslanja, ali predstavlja određenu spoljnu vrijednost. Na osnovu njene unutrašnje logike može se govoriti o manje ili više podnošljivoj, kontrolisanoj ili podijeljenoj vlasti. Za one koji vladaju, za upravljače i vladajuće grupe, vlast je uvijek najviša vrijednost, a za potčinjene je ona otuđujuća sila. Od upotrebe sredstava i načina postupanja zavisi vrijednosni predznak neke vlasti. Ako se vlast oslanja na represiju, nasilje, teror, onda je ona totalitarna, a ukoliko se ona temelji na toleranciji, slobodnoj pluralističkoj konkurenciji ideja, pojedinaca i grupa, onda je ona demokratska. U prvom slučaju vlast podupire građanski rat i sukob, a u drugom slučaju građanski mir i komunikaciju među ljudima i društvenim grupama čiji je cilj zajedničko regulisanje građanskog života i političke vlasti.

Kao što se moglo vidjeti, politički pojam "vlasti" neodvojiv je od pojma "legitimiteta". Princip legitimiteta podrazumijeva to da se vlast prihvata ne samo iz navike ili običaja, nego i iz uvjerenja u njegovu valjanost, opravdanost i ispravnost.

Legitimizacija društvenog i političkog poretka ne obezbjeđuje se samo prinudom, prisilom i represijom, nego i medijima, sredstvima i vrijednostima kulturne i političke socijalizacije. I preko jednog i preko drugog nivoa, tj. preko kulture kao "načina života", obezbjeđuje se pristanak "masa" i prevlast vladajućih političkih elita. Stoga je i potrebno odgovoriti na pitanje: kako to da se vladajuće partije legitimišu izbornom podrškom naroda, kao i to da vladajuće grupe tako jednostavno obezbjeđuju kontinuitet ekonomske i političke prevlasti? Ali, prije davanja odgovora na postavljeno pitanje, neophodno je ukratko objasniti pojam "legitimiteta".

Legitimitet predstavlja značajno pitanje političke teorije upravo zato što su principi legitimiteta "generativni principi političkih poredaka" (De Mestr). Hegel je smatrao da legitimitet predstavlja "pobjedu pravnog građanskog društva", a Gramši da je legitimitet "prvi elemenat" politike zato što se izvodi iz odnosa između "upravljača" i "onih na kojima se upravlja". Pa, šta je, onda, legitimitet?

Pod pojmom "legitimnosti" podrazumijeva se načelo prihvatanja i poštovanja političkih institucija i institucija vlasti od strane pripadnika društva. Legitimna vlast je ona vlast kojoj se odaje priznanje, to je priznata vlast, a legitiman poredak je onaj poredak u kojem postoji saglasje između nosioca vlasti i onih u čije se ime vlast održava, saglasje o prirodi samog poretka. Legitiman poredak uvijek stoji u određenom

116

odnosu sa principima prava i pravičnosti i obuhvata stanje 'dobro uređenog poretka. Ovo stanje je suprotno stanjima bezakonja, anarhije, nesigurnosti i samovolje; jer stanje nesigurnih sloboda i neuređenih prava nije legitimno ni političko.

Ali legitimitet nije politička konstanta koja jednom obezbijeđena podrazumijeva stalnost postojanja. Veber je sasvim bio u pravu kada je isticao da "iskustvo pokazuje da se nijedna vlast dobrovoljno ne zadovoljava materijalnim ili samo afektivnim ili samo vrijednosno racionalnim pobudama kao osnovom za svoje dalje postojanje" te da, naravno, "svaka pokušava da probudi vjeru u svoju legitimnost i da je održava".

Da bi vlast "probuđivala vjeru" u sopstvenu legitimnost, neophodno je da sprovodi odgovarajuće aktivnosti kojima bi obezbjeđivala sopstvenu političku i kulturnu hegemoniju. Upravo zato su joj neophodna sredstva, mediji i institucije "masovne kulture" kako bi ostvarila kulturnu i političku socijalizaciju i tako reprodukovala vlastitu hegemonijsku moć.

Postavili smo pitanje odnosa između političke vladavine i njenog legitimiteta, pitanje načina legitimacije izborne podrške vladajućih partija, odnosno pitanje načina na koji vladajuće grupe obezbjeđuju kontinuitet ekonomske i političke prevlasti. To je pitanje postavio i Gramši kada je govorio o hegemoniji vladajuće klase u "građanskom društvu", a zapravo o ideološkoj i intelektualno-moralnoj prevlasti nad podređenim klasama. Gledište koje ističe da su misli vladajuće klase u svakom društvu vladajuće misli je tačno, i upravo u toj činjenici treba tražiti razlog zašto je društvena grupa kao vladajuća materijalna sila u društvu istovremeno i njegova vladajuća duhovna sila. Odnosno, da klasa koja raspolaže sredstvima materijalne proizvodnje, raspolaže i sredstvima duhovne proizvodnje, te da su joj zato podređene misli onih koji su lišeni sredstava duhovne proizvodnje.

Ističući značenje kulturne i političke socijalizacije, odnosno hegemonije kao ideološke i duhovne prevlasti nad podređenim grupama, Gramši je istovremeno ukazao i na činjenicu da hegemonija nije prosta izvedenica ekonomske prevlasti u nadgradnji, nego i da je posljedica stalnog uticaja mnogobrojnih sredstava posredovanja. Ono što je nazvao "ideološkom hegemonijom", samo se u izvjesnom smislu odnosi na ono što se naziva "političkom socijalizacijom" kao "uzgajanjem pristanka"... na poredak i njegove vrijednosti, prilagođavanje njegovim zahtjevima, odbijanje alternative tom poretku, ukratko– ono što je obuhvaćeno jest zaista proces masovne "indoktrinacije".

Jedan od značajnih faktora političke socijalizacije jeste - država. Hegemonija je "artefakt građanskog društva" u kojem upravo država obezbjeđuje neophodnu ravnotežu između prinude i pristanka. Nesmetano funkcionisanje građanskog društva nezamislivo je bez pojačanog uticaja države.

Treba posebno napomenuti da se pojam legitimiteta nalazi i u uskoj vezi sa još jednim značajnim pojmom, a to je: legalitet. Da bi vladavina bila pravična i valjana, ona mora istovremeno biti legitimna i legalna. Legitimnost se odnosi na njenu prihvaćenost, a legalnost na usaglašenost sa zakonima, na ono što je "zakonom uređeno", "što je u skladu sa zakonom" i što je "zakonom valjano": princip legaliteta je princip ustavnosti i zakonitosti. Legalnost i legitimnost podrazumijevaju to da se poredak temelji na određenim pravnim zakonskim vrijednostima, na načelu prava i zakona, a ne ličnosti ili nekog tijela. U krajnjoj liniji, kategorije legitimnosti i legalnosti predstavljaju bitne faktore ograničavanja vlasti.

2. TOTALITARNA DRŽAVA

Još je u antičkim vremenima Platon isticao da država mora biti apsolut koji će u cjelini regulisati: bračne odnose, religiju, umjetnost, zakone i ponašanje pojedinaca. Ništa nije smjelo ugrožavati stabilnost države te će, stoga, pjesništvo i pjesnike proglasiti "neprijateljima" zato što u javnost unose "opasne misli".

Upravo, zbog ovih svojih misli, kao i onih koji se odnose na kritiku demokratije ("Demokratija se rađa kada siromašni, poslije pobjede, ubiju dio svojih protivnika, druge proganjaju i podijele s ostalima upravu i javne funkcije"), Platon će biti okrivljen za inspiratora i utemeljitelja totalitarizma. Takođe, i Aristotel će smatrati da je država najmoćnija društvena zajednica, Luter i Toma Akvinski da je "vlast od Boga" te da podanici moraju biti apsolutno pokorni, jer apsolutna vlast traži apsolutnu pokornost. Makijaveli će vladanje odvojiti od morala ističući da vladar mora biti lukav, zao i bezobziran, te da se u svojoj

117

bezobzirnoj vladavini mora pridržavati principa "finis sanctificat media est" ("cilj opravdava sredstvo"). Politika je područje manifestacije sile a vladar ne može biti podložan zakonima i moralu. Jer, kada je u pitanju politički interes "otpada svako razmišljanje o pravdi i nepravdi, o dobroti i okrutnosti, o slavnom i neslavnom ponašanju, zapravo, zanemarujući svaki obzir treba slijediti onu odluku koja joj spašava život i čuva slobodu". Tehniku političke vladavine Makijaveli izvodi iz apsolutnosti političkog uspjeha utemeljenog na moralnoj bezobzirnosti. U politici ništa ne znači savjest i sramota, već samo sila koju treba promijeniti uvijek "kad se za to ukaže prilika". Hobs je smatrao da je država proizvod čovjekove prirode; po svojoj prirodi čovjek je rđav, upravo takva rđava priroda stvara sukobe među ljudima; "čovjek je čovjeku vuk" ("homo homini lupus est") u društvenom stanju "rata svih protiv sviju" ("bellum omnium contra omnes"). Država je rezultat društvenog ugovora koji obezbjeđuje zajedničku sigurnost i zajednički opstanak tako da je monarh apsolutni suveren kojem podanici ne mogu oduzeti pravo vladanja: građanska prava i slobode u ovakvoj državi ne mogu postojati. I prema Hegelovom mišljenju, država je apsolut koji ostvaruje "jedinstvo" i "slobodu" individua: "sloboda" se može ostvariti samo u državi. Suprotno ovakvom gledištu, Marks je smatrao da je država institucionalni aparat nasilja a da je klasna pravda osnova utemeljenja "pravne države" i proleterske vlasti. Lenjin ide "korak dalje" ističući da je država instrument sistematskog nasilja a da diktatura proletarijata u tom pogledu ne može biti vezana nikakvim zakonima: osnovu pravde treba tražiti u komunističkom "revolucionarnom" mišljenju.

Tako se pokazuje da je totalitarizam nastao na području koje se suprotstavilo modelu konstitucionalizma, liberalizma I pravne države.

Šta je totalitarizam

Izraz "totalitarizam" (lat. "totus" - sav, cio, potpun: novolat. "totalitas" - potpunost, cjelovitost; tal. "totalitario", "totalitarisimo") služi kao oznaka nekoliko bitnih društvenih i političkih pojava: ideologije i prakse sveopšte državne intervencije u društvene odnose; prakse korištenja prinudne sile nad svim područjima društvenog života; način društvenog života u kojem država stavlja pod svoju kontrolu sva područja javnog društvenog života ne dopuštajući nikakav oblik artikulacije kritike i organizovanja opozicije sistemu; kontrole i usmjeravanja ''građanskog društva''; državne monopolizacije političke vlasti; negacije i rušenja pravnog poretka; negacije individua. U odnosu na tradicionalne diktature (despotije, tiranije, apsolutističke vladavine) savremene totalitarne diktature se razlikuju u moderno organizovanoj vlasti i totalnoj političkoj kontroli društva u cjelini.

Sam termin “totalitarizam” se pojavio u trećoj deceniji XX vijeka. Najprije su ga upotrijebili Musolinijevi protivnici da bi ga , potom, i sam Musolini sa svojim pristalicama, koristio kao oznaku za fašističku nacionalno-državnu monolitnost, čvrstoću i snagu. Španski fašisti su koristili termin "totalitarizam" kao oznaku za "organski, jedinstveni, hijerarhijski i totalni režim" a njemački nacisti kao oznaku za svemoćnu "totalnu državu" i njene "totalne neprijatelje".

Kao što se vidi, riječ "totalitarizam" se u pojmovnom određenju veže za državu kao najmoćniju društvenu i političku instituciju. Upravo zato se postavlja pitanje šta se podrazumijeva pod pojmom "totalitarizam" i "totalitarne države"?

U modernom vremenu je termin "totalitarizam" zadobio svoje ideološko značenje, i to u onom pogledu u kojem se za kapitalističke poretke tvrdilo da su "demokratski", a da su socijalistički poreci - totalitarni. Određenje totalitarizma odvijalo se sa stanovišta liberalne demokratije, odnosno sa onog stanovišta sa kojeg su zapadnjaci za svoje sisteme isticali da su "demokratski", a istočni, da su "totalitarni". Početno identifikovan sa fašizmom i nacizmom, pojam "totalitarizma" se kasnije identifikovao sa "komunističkom totalitarističkom diktaturom". U tom smislu su zapadnjački političari i teoretičari ovaj sukob određivali kao sukob između "dobra" i "zla", odnosno kao sukob između "slobodnog svijeta" i "komunističkih režima". Liberalistički orijentisani teoretičari su totalitarizam izjednačavali sa revolucionarnim sistemom, a revolucionarni sistem sa totalitarističkim sistemom, tako da se ova propaganda pretvarala u projekciju ideološkog sukoba između Istoka ("komunizam", "totalitarizam", "zlo") i Zapada ("slobodni svijet", "demokratija", "dobro").

118

A što se tiče samog teorijskog pristupa određenju suštine totalitarizma, postoje gledišta koja pojam "totalitarizam" dovode u isključivu vezu sa političkom dimenzijom kontrole društva, ali i gledišta koja ovaj pojam dovode u vezu sa tehnološkom dimenzijom koordinacije društva.

Tehnološka dimenzija totalitarizma

Prvo gledište dovodi pojam "totalitarizma" u odnos sa tehnološkim racionalitetom ističući da na osnovu svoje tehnološke osnove savremeno industrijsko društvo teži totalitarizmu. Riječ "totalitaran" ne podrazumijeva samo terorističku političku koordinaciju društva, već i neterorističku ekonomsko-tehnološku koordinaciju društva koja djeluje posredstvom postupka manipulisanja potreba imajući za cilj sprečavanje efikasne opozicije sistemu. U obilježja totalitarizma se mogu svrstati postupci i pojave: manipulisanja potrebama koja se odvijaju kroz pseudodemokratizaciju u sferi potrošnje; pseudodemokratizaciju u sferi potrošnje; osiguranja eksploatacije i potiskivanja revolta; terorističkog potiskivanja opozicije te organizovanja kontrarevolucije u obliku fašizma; organizovanje kontrarevolucije u obliku fašizma.

Uzimajući za primjer američko društvo kao paradigmatičan model visokorazvijenog društva kojeg će slijediti manje razvijena društva, ovo gledište govori o fašističkoj tendenciji ističući: "Pitanje je da li u SAD vlada fašizam. Ako se pod tim podrazumijeva postepeno ili brzo ukidanje ostatka pravne države, organizovanje paravojnih jedinica kao što su 'Minuteman', davanje policiji vanrednih punomoćja, kao što je na primjer zloglasni 'Noknock Law' koji ukida nepovredivost stana, ako se pogledaju sudske odluke tokom posljednjih godina, ako se zna da su posebne jedinice u Sjedinjenim Državama, tzv. 'conunter-insurgency', podučene za mogući građanski rat, ako se pogleda na bezmalo već direktnu cenzuru štampe, televizije i radija, onda po mom mišljenju s puno prava može govoriti o začetku fašizma. Naprotiv, uvijek se iznova prigovara da u Americi postoji još uvijek mnogo više prostora za radikalnu kritiku nego danas, na primjer u Francuskoj. To je tačno, ali se to da svesti na to da američko društvo još za sada može sebi dozvoliti ovu kritiku, budući da ona ostaje bez dejstva". Treba pomenuti još jednu indikativnu činjenicu koja se odnosi na političku upotrebu psihijatrije i psihijatrijsko proganjanje političkog mišljenja. Naime, u SAD je 1950. godine stvoreno šest koncentracionih logora, u koje bi , prema odluci predsjednika, mogli da budu strpani svi oni koji ugrožavaju "opštu sigurnost", oni kojima čak ne bi bilo ni suđeno.

Ova činjenica "američke demokratije" neodoljivo podsjeća na Platona koji iz svoje "Države" isključuje pjesnike, jer kao individualisti, unose "opasne misli" u javnost. Ili, ona podsjeća i na Kleona, koji je živio poslije Perikla u Atini i koji je smatrao da su intelektualci velika pogibelj za opstanak: "prosti ljudi" su za državu podobniji od intelektualaca, jer intelektualci u sve sumnjaju i sve dovode u pitanje. Konačno, sve to zajedno podsjeća i na Orvelovu 1984. u kojoj se neistomišljenici tretiraju kao disidenti, a disidenti kažnjavaju "brisanjem iz istorije". Ali, vratimo se prethodnom mišljenju. Prema njemu, američki fašizam izgledaće drugačije od onog njemačkog ili talijanskog jer se i američko društvo razlikuje od talijanskog iz 1922. godine ili njemačkog iz 1933. godine. Harizmatske vođe, personifikovane u liku Hitlera ili Musolinija, više nisu nužne. Američki fašizam će vjerovatno biti prvi koji je na vlast došao demokratskim putem i demokratskom podrškom naroda.

Drugo gledište ističe da sama po sebi tehnologija ne prouzrokuje totalitarizam, i dodaje da se stvara savremena korporativna država kao izraz koncentracije moći Velikog biznisa i Velike vlade. I tzv. "raširena logika" mondijalnog kapitalizma okrenuta je "ka mnogo koncentrisanoj, beskrupuloznoj, represivnoj i militarističkoj kontroli partnerstva Velikog biznisa i Velike vlade, koji da bi sačuvali privilegije ultrabogatih, korporativnih moćnika i starješina u vojnom i civilnom poretku, guše prava i slobode drugih ljudi kako kod kuće, tako i preko granice. To je prijateljski fašizam". Prema ovom mišljenju, osnovu fašizma treba tražiti u otuđenosti Velikog biznisa, aristokratije i vojske čija nacionalistička vlada uspostavlja apsolutnu kontrolu nad društvom i čitavim svijetom. Kada ovakav tip fašizma naziva "prijateljskim" ovo gledište nastoji da pokaže da fašizam ne mora da ima grube oblike u kojima se manifestovao u klasičnim oblicima u Njemačkoj ili Italiji. Naprotiv, fašizam ne mora da zahtijeva vladavinu jedne partije niti glorifikaciju vođe i države, niti obaranje legislative, niti poricanje razuma. Time se ne poriče postojanje demokratije već, naprotiv, ističe da je ona pogodna forma instrumentalizacije represije i nasilja. Glavno sredstvo terora on vidi u strahovitoj manipulaciji koju obavlja Veliki biznis, u porastu upravljanja informacijama, sviješću, potrebama i interesima. Sredstva masovnog informisanja se ne pokazuju kao

119

sredstvo prosvjećivanja, nego kao sredstvo masovnog zaglupljivanja čija falsifikovana informacija najčešće navodi na pogrešne zaključke kako bi se poredak prihvatio. Tako je "prijateljski fašizam” okrutniji od "klasičnog" jer "Velika vlada manje pljačka od, a više za Veliki biznis". Iz proteklih gledišta se izvodi zaključak da Amerika može biti prva zemlja u koju fašizam može da uđe kroz demokratsku strukturu politike. On nabraja i načine na koje se to može izvesti; koncentracijom moći Velikog biznisa i Velike vlade, potkopavanjem demokratskih institucija, upravljanjem informacijama, sviješću i potrebama ljudi, jačanjem sistema upravljanja i metoda prihvatanja sistema, stvaranjem suptilnih metoda terora koji ljude pretvaraju u masu usamljenih, apatičnih, atomizovanih i izolovanih individua koji traže supstitute utjehe i olakšanja u drogi, kultovima, seksu pa i raznim oblicima ludila. Sve je to stvarnost jednog totalitarnog svijeta u kojem ljudi ne predstavljaju ništa, svijeta koji je u osnovi fašizovan. U njemu država ima ulogu "arhitekte konzervativnog konsenzusa"; to je "pozitivna država" sa sistemom "represivnog upravljanja"; to je : "fašizam bez suza" , "fašizam sa humanim licem", odnosno "prijateljski fašizam" . Kada identifikuje totalitarizam i kada termin "fašizam" češće upotrebljava od termina "totalitarizam", ovo gledište zapravo nastoji da jedan apstraktni politološki termin zamijeni efektnijim i lakše prepoznatljivim terminom.

Treće gledište je ono koje analizirajući američko društvo ističe da njime upravlja "elita vlasti" sastavljena od šefova državne egzekutive, vojnih starješina i vodećih ličnosti kapitalističkih korporacija. Prema ovom mišljenju, privredom vlada 200-300 korporacija, politički poredak se pretvorio u centralizovanu izvršnu organizaciju a vojni poredak u najskuplju i najveću vladinu ustanovu. Razmatrajući posljedice totalitarnih, fašističkih tendencija na svakodnevni život ističe se da su najznačajnije sljedeće: stalna inflacija, recesija i velika nezaposlenost. Upravo zato su najviše ugroženi ljudi sa nižim i srednjim primanjima dok bogati postaju još bogatiji, ekonomski i politički moćniji. To je ta američka "elita vlasti" koja po svaku cijenu koristi korporativnu državu radi ostvarenja svojih ekonomskih i političkih ciljeva kako u svom društvu, tako i prema zahtjevima sopstvenih interesa i u cijelom svijetu.

Politička dimenzija totalitarizma

Iz prethodnih gledišta vidi se da je totalitarizam politički ali i tehničko-tehnološki fenomen. I dok se u tehnološkom pogledu totalitarizam dovodi u odnos sa tehničko-tehnološkom koordinacijom društva, dotle se u političkom pogledu on dovodi u vezu sa političkom koordinacijom, kontrolom i organizacijom društva. I, pri tom se ističe da u uspostavljanju i održanju totalitarnog poretka i totalitarne države bitnu ulogu mogu igrati sljedeći faktori: represivna vlast i teror, ideologija, birokratski aparati vlasti,instrumentalizovana i politički iskorištena religija, špijunaža i tajne policijske kontrole, monopolizacija vojske,sredstava informisanja i ekonomije, itd.

Kao što se moglo vidjeti, teoretičari koji ističu političke aspekte totalitarne države najčešće ih vezuju za državu koja je svemoćna i koja individue svodi na automizovane i usamljene pojedince s uskraćenim političkim pravima i pravnim sredstvima izražavanja, odnosno koja zato što je svemoćna jeste i neodgovorna, jer prisiljava i podređuje, kontroliše, zastrašuje i manipuliše. U cjelini, najčešće se fenomen totalitarne države dovodi i u vezu sa političkom partijom iz koje država i vođa države proizilaze i koji državu kontrolišu. Država je ta koja kontroliše, usmjerava i reguliše "građansko društvo", nekontrolisano uspostavlja i ruši pravni poredak, monopolizuje i centralizuje vlast, negira individue. Antropološki nihilizam je, dakle, logična posljedica postojanja totalitarne države, čije su teorijske konture prisutne u teorijskim gledištima mnogih teoretičara.

Kao što se iz prethodnih gledišta moglo vidjeti, panetatistička totalitaristička shvatanja posmatraju državu kao instituciju koja je jača od društva i koja pokorava; koja kontroliše, reguliše i usmjerava "građansko društvo"; ruši pravni poredak odbacujući prava i slobode ljudi; monopoliše i centralizuje političku vlast i političku moć; depersonalizuje i apsolutno negira individue.

Treba reći da se izraz "totalitarizam" ne koristi samo kao oznaka za državu, nego i kao oznaka za druge značajne entitete, kao na primjer, kao oznaka i za političke sisteme tako što se ističe da su višepartijski sistemi demokratski a jednopartijski (fašistički, nacistički, "komunistički") totalitarni. Ovakvo ne naučno, nego ideološko shvatanje totalitarizma, naročito je nakon Drugog svjetskog rata imalo za cilj vrijednosnu kritiku jednih (socijalističkih) a vrijednosnu odbranu drugih političkih sistema, a američkog

120

posebno. Zapravo, ono nije predstavljalo ništa drugo do ideološku i propagandnu osnovu američke ideologije u hladnom ratu.

Prethodno pojednostavljeno gledište pojam "totalitarizma" određuje isključivo kao karakteristiku jednopartijskih sistema te, stoga, nije u mogućnosti da vidi da je totalitarizam veća ili manja karakteristika svih partijskih sistema, svih političkih zajednica, svih klasnih društava. S tim u vezi izraz "totalitarizam" se upotrebljava u vrijednosno-negativnom značenju kao oznaka kojom se nastoji diskvalifikovati vrijednost nekog poretka.

Takođe, često se termin "totalitarizam" odvaja od pojave tzv. "masovne demokratije" pod kojom se podrazumijeva masovno, tzv. "demokratsko" učešće pojedinaca i grupe u političkoj organizaciji društva. I ovaj postupak je simplicifirajući i, stoga, pogrešan jer neće ili ne želi da uvidi da je masovna demokratija farsa i, zato, u suštini prožeta totalitarizmom. U "masovnom društvu" je narod pretvoren u "masu" i stoga obespravljen. Kriterijum postojanja demokratskog pokreta ne može biti masovno učešće (jer je to bio slučaj u fašističkoj, nacističkoj, staljinističkoj ili neototalitarnoj državi), nego donošenje odgovornih demokratskih odluka. Upravo, polazeći od toga, može se reći da je totalitarizam oznaka i za politički postupak pretvaranja individua u masu, oznaka za političku proizvodnju izmanipulisane mase koja postaje objektom terorističke politike i predmetom političke manipulacije.

Izraz "totalitarizam" treba koristiti i kao oznaku za terorističko podređivanje duhovnih sfera: nauke, umjetnosti, kulture, obrazovanja, vrijednosti, morala. Sve to jasno pokazuje da je za totalitarizam karakterističan antropološki nihilizam. U totalitarnim državama se sprovodi postupak atomizacije individua, naravno i onda kada se individue nastoje masovno organizovati sve s ciljem da se nad njima uspješno sprovede postupak socijalne i političke kontrole. U totalitarnim državama se individue smatraju nacionalizovanim vlasništvom države. Upravo zato se nesmetano mogu proganjati i uništavati, a mogu samo zato što u totalitarnoj državi dolazi do promjene skale vrijednosti u kojoj, u manjoj ili većoj mjeri, bitnu ulogu imaju: vođa; organizacija; ideologija; partija; obožavanje status quoa; veličina moćnih; utopljenost u organizaciju i poslušnost državi, partiji i naciji.

Država je posredovana pravom, ali totalitarna država ruši pravni poredak, pravni sistem i legislativu i temelji se na voluntarizmu. Legalni poredak je, zavisno od tipa totalitarne države (staljinističke, nacističke, fašističke, socijalističke, nacionalističke), narušen upotrebom voluntarističkih kategorija kao što su: istorijski interes;klasni interes; nacionalni interes; rasni interes; viši interes; partijski interes; državni interes; revolucionarni interes, i slično.

Kao što se moglo vidjeti, totalitarizam predstavlja veoma kompleksnu društvenu pojavu u okviru koje se tehničko-tehnološki i politički proizvode takvi društveni odnosi u kojima se individue pretvaraju u obespravljenu masu, u kojima se stvara masovna lažna svijest i jezik kao sredstvo masovne političke manipulacije, pojava u okviru koje se proizvodi politička ideologija, propaganda i politički mitovi, različiti oblici fizičkog i simboličkog nasilja. Negacija individua, odnosno antropološki nihilizam je logična politička posljedica postojanja totalitarnih posredovanih društvenih odnosa. Totalitarna država je država "zatvorenog društva", odnosno društva u kojem postoji otpor promjenama, društvo u kojem je socijalna pokretljivost smanjena, društvo koje adaptira osobe na status quo.

Nakon objašnjenja fenomena kao što su totalitarizam i totalitarna država, ukratko ćemo objasniti neke istorijske primjere totalitarnih država, kao što su: staljinizam, socijalizam, fašizam i nacizam.

Totalitarne države

Staljinizam

Pod staljinzmom se podrazumijeva sistem osamostaljenja i apsolutizovane birokratske vlasti nad društvom i nad radničkom klasom, sistem koji je stvoren u SSSR-u tridesetih godina prošlog stoljeća, u istorijskom razdoblju borbe za uspostavljanje socijalističkog poretka. U ekonomskom smislu uspostavio državni-najamni položaj proizvo|ača i centralizovano birokratsko upravljanje viškom društvenog rada; u političkom smislu predstavljao je izraz i oblik postojanja arbitrarne i totalitarne političke vlasti koja nije

121

podlijegala nikakvoj političkoj I pravnoj kontroli; u ideološkom smislu predstavljao je dogmatizaciju, reviziju I napuštanje temeljnih principa marksizma.

Na području političkog sistema staljinizam se manifestuje u uspostavljanju strašne birokratizovane organizacije moći koja ničim nije mogla biti kontrolisana. U tom smislu je razvijena tzv. teorija ja~anja klasne borbe I teorija jačanja države u socijalizmu (što je bilo u suprotnosti sa marksističkim konceptom odumiranja države), a I jedna I druga je za političku posljedicu značila dopuštanje upotrebe državnog I partijskog nasilja I terora kako bi se mase natjerale da prihvate postojeću ideologiju. I na području tzv. "nadgradnje" prisutna je tendencija instrumentalizacije i političke dominacije nad svim njenim dijelovima (kulturi, nauci, obrazovanju, sportu, filmu, sredstavima informisanja). U tom smislu je izmišljen "socijalistički realizam" kao "estetski pravac" koji je imao funkciju da kulturnu "nadgradnju" podredi potrebama političke "nadgradnje", čiji se osnovni stav mogao definisati na slijedeći način: “sve što je dobro, socijalističko je, sve što je socijalističko, dobro je”!

Na području međunarodnog radničkog pokreta staljinizam se manifestovao u nastojanju da sebi obezbijedi ideološki i politički monopol. Zapravo, bilo je to nastojanje da se međunarodni radnički pokret podredi interesima sovjetske staljinističke birokratije.

I na području međunarodnih odnosa staljinizam se manifestovao u politici blokovske podjele, takmičenju i konfrontaciji, u apologiji sile, naoružanju, militarizmu i imperijalizmu (npr. okupacija Čehoslovačke, itd.)

Pošto se staljinizam manifestovao na svim područjima društvenog života koje je podveo pod uticaj političke vlasti državne birokratije, može se reći da je staljinizam totalitarni politički poredak u kome čovjek, kao i u svim drugim totalitarnim državama, nije ništa (smatra se da je za vrijeme staljinističke vladavine ubijeno, umrlo I raseljeno oko stotinu miliona ljudi). Bio je to politički poredak u kome je koncept "diktature proletarijata" reduciran na totalitarni koncept diktature partije, odnosno države. Sasvim razumljiva posljedica takve političke pojave je antropološki nihilizam tj., negacija čovjeka, negacija ljudskih prava i sloboda.

Socijalizam

Na istorijskoj pozornici se socijalizam pojavio u uslovima postojanja niskog stepena razvoja proizvodnih snaga I pogrešne ideologije koju je voluntaristički zastupala I uz pomoć nasilja I terora (dakle, u uslovima ne poštivanja I nepostojanja ljudskih prava I sloboda) provodila partijska birokratija socijalističkih država.

Kriza socijalizma uslovljena je i postojanjm neadekvatne ideologije koja se temeljila na mnogim dogmama i zabludama koje je ona zastupala, a koje bi se mogle formulisati na slijedeći način:

socijalizam će se "neizbježno" proširiti po cijelom svijetu I sve će nacije I svi narodi na različite načine, ali sasvim sigurno doći u socijalizam (ovaj stav se tada smatrao zakonom);

svi društveni zakoni se mogu spoznati, a osnovni intelektualni subjekt tog istorijskog I društvenog saznanja je avangardna komunistička Partija socijalizma koju samo treba slijediti, tj. slušati;

politika postaje subjektom u ekonomiji (i društvom u cjelini), a politička "nadgradnja" čak na sebe preuzima funkciju materijalne "baze": funkcija preduzeća je da reprodukuje ideološki zadate odnose, a ako se pri tom i nešto proizvede to se smatra rezultatom "visoke produktivnosti" rada; nisu preduzeća, nego partijski komiteti bili centri donošenja ekonomskih odluka, koji su propagirali neshvatljiv koncept suvišnosti I bespotrebnosti robne proizvodnje u socijalizmu;

Ovakav voluntarizam će doprinijeti da se u ekonomskom smislu ukinu tržište, kapital, roba, novac, odnosno doprinijeće da se povećaju neefikasnost i ekonomska neracionalnost. U političkom smislu stvoriće se: institucionalizovan jednopartijski sistem, "diktatura proletarijata" koja će isključiti demokratsku kontrolu političke i državne vlasti, koja će razvijati kult države i partije i doprinositi njihovom jačanju, poredak braniti represijom I nasiljem, I tako negirati koncept pravne države, demokratije I demokratskih prava I sloboda ljudi. Tako će se, s jedne strane razvijati strah, nasilje I teror, a s druge, podaništvo masa koje će dovoditi u pitanje političku I pravnu legitimnost socijalizma.

Ilegitimnost socijalizma manifestuje se u slijedećim bitnim pojavama: izmjenjenom odnosu "baze" i "nadgradnje" a koji se manifestuje u pojavi preuzimanja

uloge "baze" od strane političke "nadgradnje", kao i pojavi kada država preuzima ulogu "građanskog

122

društva"; odnosno u dominaciji države nad "građanskim društvom" što za posljedicu ima automatizaciju i pasivizaciju individua, sužavanje demokratije, prava i sloboda, kontrolu i ukidanje "građanskog društva";

diktaturi nad potrebama koja podrazumijeva pojavu prisvajanja društvenog viška od strane državnih aparata, prisilnu determinaciju ljudskih potreba kao i stvarno onemogućavanje zadovoljenja bitnih ljudskih potreba;

manjku legitimiteta, koji bi se mogao odrediti "prvim načelom" socijalističkih društava a prepoznaje se u pojavama kao što su nesposobnost elite da riješi bitna pitanja Vlasti, Demokratije, Slobode i Života, odsustvo reformi, suprotstavljanju alternativama i kritičkom mišljenju, onemogućavanju artikulacije protesta represijom, pojačanoj prinudi, represiji i strahu, politizaciji svih područja, primatu države i partije, odsustvu tolerancije.

Tako se socijalizam pokazao ne samo ilegitimnim, nego i totalitarnim za što je: uspostavio partijsku i policijsku kontrolu svih; monopolisao sredstva za proizvodnju, policiju, vojsku I sredstva informisanja; institucionalizovao partijsku državu i državnu partiju; ukinuo autonomno "građansko društvo"; ukinuo kritičko javno mišljenje; ukinuo razliku između privatnog i javnog života, tj. ukinuo politička prava i slobode ljudi.

Fašizam

Osnovno obilježje ideologije fašizma predstavlja nadmoć cjeline nad dijelovima. A, autoritativni predstavnik cjeline je nacija.

Nacija je shvaćena kao životna zajednica ljudi odnosno, “vrhunska sinteza” svih vrijednosti, kako materijalnih, tako i kulturnih; osobe su potpuno integrisane u naciju a klasne protivrječnosti i klasni antagonizmi se prevazilaze osjećajem pripadnosti svojoj naciji. Iz nacije se stvara elita koja predstavlja "izbor najvrijednijih" i, kao takva, ima pravo da nameće svoje zakone. Na vrhu nacije može biti samo jedan a to je Vođa. Vođa je "nadčovjek", spasilac nacije, koji svoje vođstvo temelji na principu apsolutne discipline i autoriteta kojem se svi moraju podvrgavati. Vođa je šef vlade i vođa fašizma. Pravni izraz postojanja nacije je država kao “apsolut pred kojim su individue i grupe relativ". Osnovni kredo fašizma I glasi: "Jer za fašizam sve je u državi i ništa ljudsko ili duhovno ne postoji i, utoliko, manje ima vrijednosti izvan države"; "sve u državi, ništa izvan države, ništa protiv države"; "ti nisi ništa, država je sve", itd. Partija je predstavljena "jedinom" političkom organizacijom koja ostvaruje misiju Države-Nacije; ona tumači "najviše interese nacije" te, stoga, može da "zamijeni državu", uvijek "kad se ova bude pokazala nesposobnom da se suprotstavi i potuče uzročnike i faktore unutrašnjeg razlaganja načela nacionalne solidarnosti". Partija vlada nacijom: "jedna partija koja je totalitarna vlada nacijom - nova je činjenica u istoriji". Organizacioni oblik ostvarenja integracije nacije i uskla|ivanje interesa izme|u rada i kapitala preko fašističke države, je korporativizam. Klasni sukob trebalo je nadomjestiti "nacionalnim jedinstvom" te, otuda, značaj korporacija.

"Nacionalno jedinstvo" i "nacionalni interesi" ostvaruju se i preko mehanizama vanjske politike: rata, kolonijalizma i imperijalizma. Da bi nacija ostvarila svoje "istorijske granice" (tj. granice "Imperium Romanum"), ona mora da "živi opasan život", ("vivere pericolosamente"). Nacija mora da razvija rat "čija je vrijednost iznad svega i svih". Fašizam negira koncepciju pacifizma: "Samo rat, napominje Musolini, uznosi do vrhunca napregnutosti sve ljudske energije i utiskuje pečat plemenitosti narodima, koji imaju hrabrost da mu se izlože". I dalje: "Jedna doktrina koja unaprijed polazi od utvrđenog postulata mira, jeste strana fašizmu"! Stoga je "vaspitanje za borbu" poimanje opasnosti koje ona donosi, jeste jedan novi stil italijanskog “života". Osjećanja mržnje i potrebe za ratom, osnovica je tzv. "filozofije žrtvenog jarca", a njena propaganda bila snažan opravdanja agresije, imperijalizma i genocida.

Prema tome, osnovu ideologije fa{izma čini glorifikacija nacije koja svoj izraz ima u: totalitarnoj državi (stato totalitario) kao "zaštitniku", partiji kao "tumaču nacionalnog interesa”, negaciji mira i ravnopravnosti među ljudima i nacijama, apologiji rata, militarizmu i imperijalizmu, minorizaciji i negaciji čovjeka, demokratije, prava I sloboda.

123

Nacizam

Nacizam se pojavio kao antiparlamentaristička tendencija i pokret koji je u političkom životu zagovarao metode "direktne akcije", uličnih borbi i fizičkog nasilja, s ciljem uništavanja političkih protivnika. U tom pogledu je formirao oružane odrede koji su služili ostvarenju politike "direktne akcije".

Osnovnu strukturu ideologije nacizma čini nekoliko fenomena kao što su: rasa, antisemitizam, "filozofija života" i teorija "životnog prostora", "firer-princip", itd.Ideološki princip rasizma nacizam suprotstavlja konceptu "nacije", "demokratije" i liberalizma. Da bi se odr`ala "rasna čistoća" neophodno je da se ostvari proces “regeneracije rase” .Rasna

"čistoća" je pretpostavka "očuvanja" i "napredovanja" rasa a u tom pogledu je židovstvo "destruktivno tijelo" u "njemačkom organizmu". Nacistička ideologija antisemitizma temeljila se na tezama: da "židovstvo" karakteriše lažni humanizam i pacifizam, egoizam i mržnja, nagon za samoodržanjem, nedostatak vlastite kulture i idealističkih ideja; židovstvo razara nacionalnu privredu i rasni identitet Nijemaca.

Osnovu rasističke teorije treba tražiti u tzv. "filozofiji života" koju karakteriše: negacija razuma, afirmacija vjerovanja u intuiciju i kult nekakvih životnih sila, egzaltacija i misterij, otklanjanje slobodne volje i njihovo zamjenjivanje slijepim vjerovanjem i pokoravanjem.

Politika funkcija države je sadržana u nastojanju očuvanja tzv. "rasnih praelemenata" koji stvaraju dostojanstvo jednog "višeg ljudstva" ("arijevstva"). Država je moć, a s obzirom da u društvu nema jednakosti, onda država mora obezbijediti rukovodstvo najboljima. Tako ona obezbjeđuje političku funkciju aristokratskog selekcioniranja ljudi. Demokratija, koja je, prema mišljenju nacističkih ideologa i vođa, jedna "judeizirana ustanova", nacizam suprotstavlja tzv. "germansku demokratiju" koja se manifestuje u izboru vođe. Nacizam je utemeljen na tzv. "firer-principu" koji je shvaćen kao osnova jedne hijerarhijske piramide preko koje je narod sastavljen sa državom.

U ovakvoj ideološkoj i političkoj konstrukciji pravo je izvedeno iz koncepta arijevstva. Pravo je ono što arijevci smatraju da je "pravo": ono isključuje građansku jednakost i pravnu sigurnost individua.

A, što se tiče koncepta vanjske politike nacizma, on je imao svoju osnovu u teoriji "životnog prostora" prema kojoj je život nacije zavisan od prostora a s obzirom da postojeći prostor nije dovoljan, narod ima pravo na svoj životni prostor: "samo dovoljno veliki prostor na ovoj zemlji osigurava slobodu jednom narodu", kaže Hitler.

Dakle, rasna teorija je na području međunarodnih odnosa ostvarila politiku diskriminacije, argesije, apologije rata, osvajanje i uništavanja naroda. Upotreba nasilja na unutrašnjem političkom I vanjskom međunarodnom području stvorila je jedan od najvećih zločina u istoriji čovječanstva.

3. GLOBALIZAM I NEOTOTALITARNA DRŽAVA

Kada je Orvel objavio svoju 1984 (1956. godine) mnogi su smatrali da je riječ o "negativnoj utopiji" koja se razlikuje od dijela teoretičara "pozitivne utopije" (od Platona, pa preko Kampanele, Mora i Mablija, do Sen Simona, Furijea, Ovena i Marksa), zato što ne iznosi projekciju "boljeg" nego "lošijeg" društva. Upravo u ovoj knjizi Orvel piše o problemu hipertrofije državne vlasti, o državi kao modernom "Levijatanu" koji apsolutno negira individue. I bez obzira što Zamjatin u svojoj knjizi MI (1920) i Haksli u Vrlom novom svijetu (1932) pišu o jednoj a Orvel o podjeli svijeta u tri države, svi oni zapravo ukazuju na problem etatizacije i birokratizacije svijeta u kojem je stvorena svemoć institucije Države u kojoj se nemoć individua ostvaruje različitim metodama kontrole misli, političkog iracionalizma, "strogo kontrolisanog" saznanja, monopola nad informacijama i onemogućavanja komunikacije među ljudima.

Sudeći po onome što se događalo nekoliko zadnjih godina u svijetu (u pogledu utemeljenja tzv. "novog svjetskog poretka"), stiče se utisak da smo bliži ostvarenju jednog apsolutnog neototalitarnog a ne

124

besklasnog svijeta o kojem su maštali neki teoretičari "pozitivne utopije". Otuda se i postavlja pitanje: šta se podrazumijeva pod pojmom "novog svjetskog poretka"?

Novi svjetski poredak i nadnacionalna država

"Novi svjetski poredak" podrazumijeva uspostavljanje tzv. "nadnacionalne države" o čemu je govorio bankar Dejvid Rokfeler, mentor "Savjeta vanjskih odnosa" i predsjednik Trilateralne komisije, 1991. godine na zasjedanju te "nadnacionalne vlade" svijeta": ''Savremeni svijet će biti savršeniji i uravnoteženiji ako uspostavimo jednu svjetsku vladu. Nadnacionalna vlast svjetskih bankara i intelektualnih elita ima prvenstvo nad pravom naroda na samoopredjeljenje a to je načelo koje smo slijedili tokom vjekova".

Kao što se vidi iz prethodne definicije jasno proizilaze dvije bitne komponente:"novi svjetski poredak" se temelji na uspostavljanju "svjetske vlade" koju čine bankari i intelektualci; time se ostvaruje zahtjev koji je u knjizi De iure et pacis (O pravu rata i mira) iznio Grocius raspravljajući o međunarodnom pravu ističući da je istomišljeništvo (npr. danas efektirano djelovanjem Savjeta bezbjednosti OUN pod uticajem SAD) o bitnim elementima međunarodne politike osnova i jedina nada za budući mir čovječanstva.

Iz pomenute definicije se vidi da se vlast "svjetske vlade", tj. "nadnacionalne vlade" (sa svojom “nadnacionalnom suverenošću”), izdiže iznad nivoa nacionalnih vlada, odnosno iznad nivoa međunarodnog "prava" naroda na samoopredjeljenje; drugim riječima, zagovornici uspostavljanja "svjetske vlade" i "novog svjetskog poretka" stoje na stanovištu tzv. "teorije ograničenog suvereniteta".

OUN kao organizacija novog svjetskog poretka

Ovdje treba posebno spomenuti i spis pod nazivom Trnovit put u novi svjetski poredak (1974) Ričarda Gardnera koji kaže: "Ako odmah ne stvorimo svjetsku vladu, ne izvršimo reviziju Povelje OUN i ne opunomoćimo Svjetski sud da ima najveću vlast - neće biti progresa. Jednom riječju, dom svjetskog poretka treba dizati od temelja, a ne od krova. Još neposrednije rečeno, oko pojma nacionalne suverenosti treba stvoriti obruč djelimične ali stalne erozije, čime će se postići mnogo više nego zastarjelom tehnikom frontalnog napada. Neophodno je proširiti domen djelovanja oružanih snaga OUN na sve sektore globalnih ratnih žarišta... u kojima će takve snage imati zadatak patroliranja internacionalnim graničnim i ostalim demarkacionim linijama, uz nadzor slobodnih demokratskih izbora u svim zemljama i uz verifikaciju sprovođenja politike oružanog nemiješanja".

Kao što se vidi iz ove definicije, jasno je da njen autor insistira na stvaranju "svjetske vlade" i "svjetskog suda" koji će imati apsolutnu vlast i čije će postojanje nužno dovesti u pitanje nacionalne vlade i nacionalne suverenosti pa i tako što će voluntaristički subjekt svjetske moći preko tzv. "demokratskih izbora" (ili postavljanjem pitanja tzv. "ljudskih prava") stalno dovoditi u pitanje nacionalni suverenitet. Iz pomenute definicije se vidi da se vlast "svjetske vlade", tj. "nadnacionalne vlade" izdiže iznad nivoa nacionalnih vlada, odnosno iznad nivoa međunarodnog "prava" naroda na samoopredjeljenje.

I mada kreatori "novog svjetskog poretka uvjeravaju svijet govoreći o "novom svjetskom poretku kao eri mira", pokazalo se i još se uvijek pokazuje da se utemeljenje "novog svjetskog poretka" kao legalnog poretka sile, odvija i ratom, kršenjem međunarodnog prava, ograničavanjem suverenosti država, podgrijavanjem političkih, etničkih i vjerskih nemira i sukoba, miješanjem u "unutrašnje stvari" država, čemu se dovodi u pitanje i ograničava njihova sloboda. A, kada već govorimo o suverenosti, odgovorimo na pitanje: šta se pod ovim pojmom podrazumijeva?

Suverenost je svojstvo državne vlasti koje se ogleda u njenoj nezavisnosti, samostalnosti i neograničenosti. Ona je viša od svih drugih vlasti i kao takva obuhvata tri bitna elementa:

nezavisnost državne vlasti (nije obavezna da sluša zapovijesti bilo kakve strane vlasti); suprematiju državne vlasti (da ima najvišu vlast na svojoj teritoriji), i pravnu neograničenost državne vlasti (što znači da država može donositi kakve god hoće odluke).

125

Suverenost, pravo na samoopredjeljenje i međunarodno pravo

Treba napomenuti da se određena nijansa mistifikacije pojma "suverenosti" odnosi upravo i u pogledu odnosa između države (državne suverenosti) i međunarodnog prava. U tom smislu se može reći da se državna suverenost i međunarodno pavo isključuju. "Iz ideje o suverenosti slijedi da je država s one strane svakog poretka, naime - iznad njega. Za onoga ko se nje drži, međunarodno pravo ne postoji" - smatra Ecensberger. A mi bismo dodali da, s druge strane posmatrano, dominacija međunarodnog prava zapravo dovodi u pitanje postojanje pojedinačne državne suverenosti. Prema tome, ideja o suverenitetu podrazumijeva pravno-političku egzistenciju države koja stoji "iznad" pravnog poretka te držati se nje zapravo znači ne prihvatiti međunarodno pravo kao što, s druge strane, to znači da prihvatiti međunarodno pravo istovremeno znači dovoditi u pitanje ideju suvereniteta. Tako se pokazuje da se suverenitet i međunarodno pravo međusobno isključuju, a da je to tako, dovoljno je za primjer uzeti odluke Ujedinjenih nacija o sankcijama narodima i državama. Naime, tim odlukama se nedvosmisleno pokazuje ne samo da se suverenitet jedne države isključuje sa međunarodnim pravom te da se ne poštuje pravo na samoopredjeljenje jednog naroda, nego i to da se stvara jedan novi tip "suverenosti" koji bismo mogli nazvati "nadnacionalnom", "transnacionalnom", "metasuverenošću" ili "supra suverenošću" jedne "države" koja bi se, takođe mogla nazvati "nadnacionalnom", transnacionalnom", "meta", ili "supra državom", koja se u pojmovnom, formalnom i sadržinskom smislu riječi, razlikuje od klasične države.

Ono što posebno treba napomenuti jeste to da teorija ograničenog suvereniteta nije nikakvo otkriće Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija i aktuelnog vojnog i političkog establišmenta SAD. Ova teorija baštini svoju ideju iz vremena opravdanja sovjetske intervencije u Čehoslovačkoj. Sovjetski teoretičar Kovaljov, nakon vojne intervencije zemalja članica Varšavskog ugovora 1968. godine u Čehoslovačkoj, ističe da postoji opšte međunarodno pravo (koje se odnosi i primjenjuje na odnose između država sa različitim društveno-ekonomskim i političkim sistemima) i socijalističko međunarodno pravo (koje se odnosi na države sa socijalističkim uređenjem.). On smatra da, ukoliko je ugrožen poredak neke socijalističke države, onda "socijalistička zajednica" u interesu svjetske socijalističke zajednice, ima pravo na intervenciju. Upravo, Brežnjev je u svoje vrijeme favorizovao doktrinu "ograničenog suvereniteta" koja se odnosi na zemlje "istočnog lagera", kao što to danas čine zagovornici "ograničenog suvereniteta" proširujući njegovo značenje i važnost za cijeli svijet s ciljem očuvanja tzv. "međunarodne stabilnosti". Kao što smo već vidjeli, "teoriju ograničenog suvereniteta" zagovara i predsjednik Trilateralne komisije, kao što je zagovaraju i danas moćni političari svijeta. Čak i bivši predsjednik OUN Butros Gali stoji na stanovištu doktrine "ograničenog suvereniteta", kada kaže da je vrijeme "apsolutnog i ekskluzivnog suvereniteta okončano". Ili: "Svaka država trebalo bi da bude najbolji garant ljudskih prava... Ali međunarodna akcija mora se pokrenuti onda kada se ta država pokaže nedostojnim ovakvog zadatka, kada se od zaštitnika pretvori u onoga ko zloupotrebljava prava". I dalje: "Međunarodna zajednica mora preuzeti tu ulogu od država koje ne ispunjavaju svoje obaveze... Time, po mom mišljenju, nije ugroženo savremeno shvatanje suvereniteta". Takođe, slično gledište o "Međunarodnoj zajednici" kao subjektu kontrole i procjene "ljudskih prava" u zemljama svijeta, iznio je i bivši ministar spoljnih poslova Austrije Alojz Mok koji takođe postulira doktrinu "ograničenog suvereniteta" kada kaže: "U osvit novog milenija UN moraju biti u poziciji da efikasno kontrolišu poštovanje i razvoj ljudskih prava".

Ljudska prava i semantika imperijalnog osvajanja

Pod izgovorom borbe za "ljudska prava" ovu famoznu "teoriju ograničenog suvereniteta" zagovara i papa Jovan Pavle II koji, u povodu događaja u bivšoj Bosni i Hercegovini, zagovara tzv. "humanitarnu intervenciju", odnosno bombardovanje i ubijanje Srba: "Pošto se iscrpe sva djelotvorna sredstva, stupa na snagu pravo humanitarne intervencije sa svrhom da se agresor razoruža i da se ponovo uspostavi poštovanje prava ugroženog pučanstva". I dalje: "pravo humanitarnog miješanja u unutrašnje stvari pojedine države jače je od načela suvereniteta te iste države". Dakle, proizilazi da su izbori, referendumi i narodni plebisciti "slobodni" i "demokratski" samo ukoliko su ("uz nalog" svjetskih moćnika koji svoju snagu i moć efektiraju preko različitih komisija, komiteta, organizacija i sl.) prihvaćeni kao "slobodni" i "demokratski", što zapravo znači da su prihvaćeni samo onda kada dovode u pitanje i doprinose erodiranju nacionalnog državnog

126

suvereniteta i time omogućavaju učvršćenje "nadnacionalnog" suvereniteta gospodara "novog svjetskog poretka".

Ideja o napuštanju suvereniteta zbog "kršenja ljudskih prava" je ideja koja se pokušava realizovati kroz koncept "novog svjetskog poretka". Ta se ideja jednostavno može zloupotrebiti s ciljem vršenja ekonomskih i političkih pritisaka, pa i vojne intervencije u zemlji koja se proglasi "prekršiocem" poštovanja "ljudskih prava". Upravo, tako se pokazuje da "novi svjetski poredak" oblikuje moćna "nadnacionalna" ili "meta država" koja poput "svjetskog policajca" određuje šta je "humano", "demokratsko" i "pravedno" a šta nije, te koji će narodi i koje će države međunarodno biti "priznate" a koje neće, ko ima "pravo" na samoopredjeljenje a ko nema, ko može da ima "suverenitet" a ko ne može da ostvari političku konstituciju državnosti, a ko može, itd. U suštini, to znači da "pravo ne postoji" već da "postoji samo sila" koja onemogućava ostvarenje prava na samoopredjeljenje. U tome se i ogleda savremeni oblik genocidnosti. Nekada se ona ispoljavala u neposrednom i vidljivom fizičkom uništavanju pojedinih osoba i etničkih grupa. Danas se ona ispoljava i u obliku različitih metoda djelovanja, kao što su: širenje lažne propagande i negativnih stereotipa, satanizacija grupe, uvođenje različitih oblika sankcija (ekonomskih, političkih, diplomatskih, vojnih, kulturnih, sportskih, naučnih, medicinskih, i drugih), medijskih pritisaka i manipulacija.

Ograničeni suverenitet je surova realnost savremenog svijeta u kojem se, što je paradoksalno, sve više govori o demokratiji I zaštiti ljudskih prava I sloboda. Postojanje OUN, Svjetske banke, MMF, Međunarodnog suda pravde, Evropske komisije za ljudska prava i drugih organizacija i institucija "svjetske moći" kojima se razara "nacionalni suverenitet", pokazuje da je klasična suverenost država njihova prošlost, te da između nacionalne državne suverenosti i donošenja odluka na međunarodnom području postoji određena napetost. Recimo, sprovodeći određenu ekonomsku politiku, MMF može da zajam nekoj državi uslovljava mjerama smanjenja opšte potrošnje, devalvacije nacionalne valute, snižavanjem dotacija za socijalnu pomoć. Ove mjere za posljedicu mogu da izazovu pad najamnina, socijalne nemire i vanredno stanje. Tako se javlja napetost između odluka koje su donesene na međunarodnom području i ideje nacionalne suverenosti koja je tim odlukama dovedena u pitanje. Ona je dovedena u pitanje oblikovanjem novih međunarodnih političkih odnosa, udruženja i asocijacija. Tako, na primjer, i države-članice Evropske zajednice nisu više središta vlasti unutar nacionalnih granica. Zajednica je svoja ovlaštenja dobila "dobrovoljnim popuštanjem" suvereniteta članica država. Sada je taj suverenitet podijeljen, što pokazuje da je dosadašnja koncepcija nedjeljivog, neograničenog i autonomnog suvereniteta pojedine zemlje - odumrla. U okvirima novih međunarodnih odnosa poseban značaj imaju vojni savezi koji djeluju tako da umanjuju autoritet i integritet nacionalne države dovodeći u pitanje njenu suverenost. Dominacija SAD (kroz Savjet bezbjednosti OUN) i NATO pakta, umanjila je mogućnost samostalnog i suverenog odlučivanja nacionalnih država. Nacionalna državna moć odlučivanja o složenim pitanjima spoljnje i unutrašnje politike je ograničena. A nadnacionalna komandna struktura NATO-a (čiji je vrhovni zapovjednik u Evropi uvijek američki general kojeg imenuje predsjednik SAD) pokazuje se da se u ratnoj sitauciji uvijek djeluje u okviru strategije samog saveza. Sama ta činjenica pokazuje da je suverenitet nacionalnih država članica NATO-a na određen način ograničen uticajem nacionalnih vojnih birokratija koje su zapravo konstituisale moćni nadnacionalni vojni blok.

Sve to u suštini pokazuje da je nadnacionalna orvelijanska vojna i politička vlast projektovana u obliku globaliziranog tzv. "novog svjetskog poretka" - totalitarna, odnosno neototalitarna.

10. KULTURA, MASOVNA KULTURA I KONTRAKULTURA

______________________________________________________________________________

Civilizacija i kulturaCivilizacijaKultura

127

Masovna kultura i kontrakulturaMasovna kultura I potkulturaKontrakultura

______________________________________________________________________________

1. CIVILIZACIJA I KULTURA

Civilizacija

Riječ civilizacija (lat. “civis” – građanin; ''civilis'' - učtiv, uglađen, građanski i 1. ''civilisatio''- prosvijećenost, uglađenost, obrazovanost). Nekada se termin civilizacija koristio u značenjima:

humana civilitas, koji je označavao vlast, odnosno izgrađeno ljudsko društvo; i, civilitatis, što je značilo umijeće vladanja i građansko pripadanje zajednici.

Danas se termin I pojam civilizacija upotrebljava u različitom i mnogostrukom značenju da označi: skup društvenih pojava, i različitih od prirode, koje su religioznog, moralnog, naučnog,

estetskog, tehničkog karaktera, a koje su zajedničke za sve dijelove jednog većeg društva ili za više društava koja su međusobno povezana (kineska civilizacija, antička civilizacija, evropska civilizacija, i tako dalje);

period višeg stepena kulture odnosno civilizacije (shvaćene kao pod 1) koji dolazi poslije perioda divljaštva i varvarstva...

onu etapu civilizacije (shvaćene kao pod 1) koju ocjenjujemo kao njen najviši domet odnosno obično onu fazu koju je dostigla Evropa i zemlje koje su usvojile suštinu evropskog načina života (tzv. civilizovani narodi čiji se jezici ili jezik ponekad nazivaju jezikom civilizacije);

ponekad, u reakcionarnoj publicistici, radnju civilizovanja manje razvijenih zemalja ("civilizacija" Azije i Afrike, i još ranije, Amerike) pod kojom se krije kolonizatorska i konvistadorska politika.

U širu upotrebu se termin “civilizacija” počeo upotrebljavati od 18. stoljeća; on se počeo upotrebljavati od vremena započinjanja procesa naseljavanja Afrike, Azije, Južne Amerike. Tadašnje razvijene evropske zemlje su u potrazi za sirovinama i bogatstvima, osvajale nerazvijene kontinente i narode. Da bi svoje kolonijalno osvajanja opravdale, koristile su izraz "civilizacija" odnosno kolonijalnu politiku "civilizovanja" tadašnjih takozvanih "primitivnih", "divljih", "necivilizovanih" i "nerazvijenih" naroda. Korištenjem jednog izraza opravdale su kolonijalnu politiku nametanja svog jezika, pismenosti, običaja, vjere i kulture. Izrazom "civilizacija" počeo se označavati stepen kulture razvitka ljudskog društva koji dolazi nakon varvarstva, odnosno oblik više faze društvenog razvoja koji dolazi nakon divljaštva i varvarstva. Civilizovani narodi suprotstavljaju se divljim i varvarskim narodima, superiornošću svoje nauke ili svoje tehnike, kao nacionalnim karakterom svoje društvene organizacije.

Ovakvo shvatanje "civilizacije" paradigmatično izražava evropocentrizam, odnosno suštinu rasističkog evropskog imperijalizma, tj. imperijalizma evropske civilizacije, I, naravno, ovo ideološko opravdanje superiornosti jedne kolonijalne politike nema svoje sociološko opravdanje. U sociologiji se pojam "civilizacije" koristi u drugačijem smislu. I to najčešće kao oznaka za materijalnu kulturu ili materijalni napredak. Tako se osnovna razlika između kulture i civilizacije odnosi na razdvajanje duhovnih od materijalnih tvorevina. Pod civilizacijom podrazumijevamo sve mehanizme i organizaciju, koju je čovjek stvorio u želji da obezbijedi uslove života. S druge strane, pak, kultura je izražavanje naše prirode u našim formama življenja i mišljenja, u našem svakodnevnom ponašanju, u umjetnosti, književnosti, religiji, rekreaciji i razonodi. Sfere kulture - to su sfere vrijednosti, stilova, emocionalnih povezanosti, interkulturalnih doživljavanja - to je antiteza civilizaciji.

128

Kultura

U etimološkom smislu riječ kultura potiče od latinske riječi "cultus" koja znači: "gajenje", "njegovanje", ili "obrađivanje". Tada se to odnosilo na gajenje, njegovanje I obrađivanje zemlje, a kasnije na značenje “odgajanje” kulture.

Danas se ovaj termin upotrebljava u širokom značenju, i to, u smislu da je kultura: cjelina koja uključuje znanje, vjerovanje, umjetnost, moral, pravo, običaje i bilo koju

drugu sposobnost koju je čovjek stekao kao član društva postajući ličnošću; način života određenog naroda koji živi na jednom mjestu, I ta se kultura može vidjeti u

njegovoj umjetnosti, društvenom sistemu, običajima, navikama i religiji. Iako ne postoji potpuno stroga odvojenost kulture od civilizacije, ipak treba napomenuti da se

suština kulture nalazi u duhovnim i umnim ostvarenjima društva. A to je kultura koja: osmišljava čovjekovu egzistenciju; čini sredinu - tzv. vještačku sredinu, za razliku od prirode - u kojoj on živi s drugim ljudima; omogućava društvena zbivanja, društveni kontinuitet, društvenu promjenu, napredak i predstavlja uslov bez kojeg ni čovjekov život, ni egzistencija ne mogu da se zamisle.

Sve to ili ne važi za materijalne tvorevine ili važi sasvim na drugi način. One ne pružaju značenje čovjekovom životu, ne osmišljavaju njegovu patnju, ne pomažu u tješenju i tako dalje. Istina, bez materijalnih tvorevina i njihovog usavršavanja ni život čovjeka ni društva nije moguće zamisliti. No, kad je riječ o usavršavanju materijalnih tvorevina, na primjer, oruđa za rad, suočavamo se i sa duhovnim tvorevinama. Tu se pojavljuju znanja, naučna i tehnička, čak i zdravorazumska samo koja su sasvim druge prirode od materijalnih tvorevina. Suština duhovne kulture jeste, prema tome, u: čovjekovom stvaranju duhovnih tvorevina koje on može - uz pomoć svog lingvističkog aparata, kasnije pismom, slikom i drugim simboličkim komunikacionim sredstvima - da izrazi, ispolji; na osnovu razumijevanja ispoljenih psihičkih sadržaja (znakova, simbola), otkrivaju značenja, smisla koji im je pridat od strane stvaraoca; pretvaranju tih zvukovnih i drugih tvorevina u sistem, kod kojih dobija opšte društveno standardizovano značenje; pretvaraju te cjeline komunikacionih znakova, aksioloških, saznajnih, normativnih tvorevina u svojevrsnu sredinu u kojoj čovjek živi, koja osmišljava njegov život i omogućava društvene procese.

Kada je riječ o određivanju sadržaja treba reći da postoje određena gledišta o ovom kulturološkom fenomenu.

Prema jednom gledištu, struktura globalnog društva se može, u krajnjoj liniji, podijeliti na tri dijela:

ekonomsku strukturu, ili realnu osnovu društva "na kojoj se diže cjelokupna pravna i društvena nadgradnja i kojoj odgovaraju određeni oblici društvene svijesti";

pravno - političku nadgradnju, i oblike društvene svijesti.

Prema drugom, postoji: materijalna kultura (koja obuhvata instrumentalnu oblast: oruđa, tehniku i tehničke

djelatnosti, kao i sredstva za zadovoljavanje potreba), te duhovna kultura, koja u sebe uključuje: društvena otkrića ili duhovne tvorevine kojima se

saznaje svijet (religija, magija, filozofija, nauka, ideologija); društveno stvaralaštvo (vrijednosti, umjetnost) i društvena pravila, to jeste pravila i propisi koji regulišu ponašanje ljudi (na primjer običaji, moral, pravni propisi).

Prema trećem, kultura obuhvata: jezik, kao osnovu komuniciranja među ljudima; saznanja i vjerovanja (nauka, filozofija, ideologija, religija, mitologija); vrijednosti (shvatanja šta je "dobro" a šta ne, odnosno kao “ono” što osmišljava ljudski

život); norme (pravila i propisi, te običajni, moralni i pravni standardi koji regulišu ponašanja

ljudi); simbole, koji daju određeno značenje kolektivnim tvorevinama.

Kultura ima određene funkcije kako u odnosu na svoje članove, tako i u odnosu na društvo i svijet u kojem se jedno društvo sa svojim članovima i kulturom nalazi. Navešćemo najznačajnije funkcije kulture.

129

Kultura ima funkciju oblikovanja, transformacije i mijenjanja prirode. Naime, kao što znamo, društveno organizovani čovjek je bitno praktičko biće, biće rada i biće potreba: radom mijenja prirodu i tako zadovoljava svoje različite potrebe. Da bi zadovoljio svoje neprestano narastajuće potrebe, čovjek mora raditi i proizvoditi. Naravno, u različitim društvenim zajednicama se taj proces obavlja zahvaljujući razlici i nivou razvoja proizvodnih snaga, fonda znanja, nivou razvijene nauke i tehnologije, kao i u pogledu razvoja kulture i kulturnih vrijednosti. Uzmimo za primjer srednji vijek i kapitalizam pa će nam "stvari" u pogledu shvatanja funkcije kulture u mijenjanju prirode biti jasnije. Naime, u srednjem vijeku je dominirao hrišćanski, teološki pogled na svijet koji je svijet tretirao na organicistički način. Dominirala je tradicionalna predstava o Zemlji kao živom organizmu i Svijetu koji - propada.

Pod uticajem teološke tradicije će se u srednjem vijeku formirati ubjeđenje i ideja linearnog propadanja svijeta. Istorijski proces ima svoj početak, sredinu i kraj a biblijska priča o stvaranju, spasenju i strašnom sudu zapravo predstavlja koncepciju linearnog propadanja svijeta: srednjovjekovni pogled na svijet nije dopuštao mogućnost napretka, a očekivanje bliskog kraja svijeta poklapa se sa aktuelnim problemima koji su se zadesili pod uticajem velike kuge, invazije Turaka, stogodišnjeg rata, jeresi i šizmatičkom sukobu u Crkvi. Konačnom spasenju čovjek može težiti samo na drugom svijetu: on mora da radi za svoju dušu unošenjem dobrote i mudrosti Boga, ili "imitiranjem" Hristovog načina života. Ali on se ne može nadati postepenom poboljšanju životnih uslova ljudi kroz promjenu oblika vladavine ili društvenog poretka. Vjerovanje u svjetski proces je iluzija.

Srednjovjekovno shvatanje svijeta je organsko shvatanje. U njemu je tradicionalna predstava zemlje kao živog organizma i majke, zapravo služila kao kulturna kočnica koja je ograničavala djelovanje ljudi. Jer niko nije voljan da "kolje majku", da kopa po njenoj "utrobi" u potrazi za zlatom, ili da sakati njeno tijelo. I sve dok se smatralo da je zemlja živa i osjetljiva, svako poređenje destruktivnih radnji nad njom tretiran je kao prekršaj etičkog ponašanja.

Iz srednjovjekovne koncepcije shvatanja svijeta proizilazio je i sam način života. Srednjovjekovno doba je ruralno doba u kojem se način života seljaka razlikovao od načina života današnjeg industrijskog sistema. Seljak živi u selu iz kojeg gotovo da i ne izlazi. Njegov sistem života određuju prirodni ciklusi, dan i noć, godišnja doba i vremenske prilike određuju šta će on raditi. Izuzimajući sasvim rijetke iznimke, promjena njegove društvene pozicije nije moguća. Seljakov sin postaje seljak, slijed generacija liči slijedu prirodnih tokova. Njegova kultura, vjera i simbolički oblici u koje ona sažima svijet, u skladu sa vječnošću, sa bespovijesnom prirodnošću njegove egzistencije. Rođenje i smrt, svečanosti i rituali predstavljaju jedno jedinstvo koje se konkretizuje u mitosima religije. Tehnika i magija su ekvivalentni oblici ovladavanja stvarnosti: do promjena dolazi ne pred horizontom nekog razvitka usmjerenog na neki cilj nego na imobilitetu uvijek istog. Politika i "visoka" kultura ga direktno ne tangiraju: u njima on samo učestvuje kao žrtva, kao pogođeni. Odlučujući odnosi u ljudskom životu se regulišu magičnim fiksiranim ritualima koji uspostavljaju smisaonu vezu između individualnih orijentacija i prirodno nadmisaonim kosmosom.

Da bismo pokazali kako kultura onemogućava ili omogućava promjenu i preoblikovanje prirode, navedimo još neke primjere. Naime, za hrišćansko srednjovjekovno moralno pravilo bilo je karakteristična priča o tome da će prije deva proći kroz otvor na igli, nego što će bogataš ući u nebesko carstvo. Iako danas ova priča djeluje naivnom, ipak je ona svojevremeno onemogućavala proces akumulacije bogatstva, razvoj proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa čak i na prostorima koji su za to imali bogate klimatske i sirovinske pretpostavke. Ali, suprotno ovakvoj kulturnoj vrijednosti, protestantska etika je sa svojim kulturnim vrijednostima (radinosti, proizvodnosti, asketizmom, puritanizmom, požrtvovanosti, samoprijegorom) doprinijela razvoju proizvodnih snaga u procesu promjene prirode, ali i promjene feudalnih društvenih odnosa u kapitalističke. Na srednjovjekovno organsko i organicističko shvatanje svijeta nadovezaće se mehanicističko shvatanje svijeta u kojem će se priroda početi shvatati kao predmet koji je odvojen od čovjeka i time podložan njegovoj apsolutnoj prevlasti. Tako će nauka postati sredstvom dominacije, sredstvom isklorišćavanja prirode, zbog narastajućih čovjekovih potreba a "smrt prirode" i "crna ekologija" rezultiraće kao neposredna posljedica mehanicističkog shvatanja svijeta.

Kao što se moglo vidjeti, i u antičkom, kao i u srednjovjekovnom poimanju svijeta, nema mjesta čovjekovoj djelatnosti. Čovjek je strogo kauzalno determinisano biće a istorijski proces mu ne dozvoljava da napreduje prema savršenijom društvenom stanju. Čovjekova životna sudbina je zapečaćena jer svijet predstavlja čvrsto uređenu strukturu kojom Bog upravlja: Istoriju stvara Bog a ne ljudi, lični ciljevi ne

130

postoje, postoje samo dužnosti i obaveze a ne slobode i prava ljudi. Jednostavno, čovjekov položaj se ne može bitno izmijeniti. Za takvo nešto je neophodna sasvim drugačija koncepcija svijeta: koncepcija Moderne sa svojom idejom Progresa. Pojava ideje progresa jedan je od najvidljivijih rezultata razvoja nauke i racionalizma u razdoblju od 1500. do 1800. godine. Značajno je napomenuti da je proteklo preko 99% vremena čovjekovog života na ovoj planeti, prije nego što je čovjek postao svjestan stvarnog napretka ljudske kulture. Progres čovječanstva je sve do sedamnaestog vijeka bio prirodan i spontan a ni u kom slučaju nije bio rezultat velikog kolektivnog napora da se razvoj ljudske vrste i kulture ostvari kao svjesno postavljeni cilj.

Kultura ima komunikativnu funkciju. Ne treba puno objašnjavati da bi se shvatilo da je čovjek biće komunikacije, odnosno komunikativno biće, a da je kultura nezamisliva bez prenošenja ideja, znanja, vještina, tradicija, osjećanja i tako dalje. U zajednici sa drugim ljudima društveno organizovani čovjek komunicira putem sredstava kao što su: jezik, govor, simboli, gestovi, mimika. Njih je moguće razumjeti samo u okviru kulture u kojoj su nastali. Tako, na primjer, u kineskoj kulturi plaženje jezika označava čuđenje, širenje očiju - gnjev, grebanje ušiju i obraza - radost, lupanje dlanovima - nesreću i razočarenje. U našoj kulturi plaženje jezika ne označava čuđenje, ili grebanje ušiju i obraza - radost. U nekim društvima se sukobi rješavaju miroljubivo, u nekim agresivnim načinom kao kulturnim načinom, odnosno načinom koji proizlazi iz kulture, načinom koji je determinisan kulturom u kojoj se sukobljeni pojedinci nalaze. Eskimi su, na primjer, imali običaj da gostu koji se nalazi na prenoćištu pored dobrodošlice ponude i suprugu. Smatrali su to neophodnim izrazom gostoljubivosti ne osjećajući se prevarenim, iznevjerenim i ljubomornim. Kod nas bi se ovakav čin smatrao preljubom koja bi izazvala zgražanje i moralnu osudu. U nekim sredinama se ubistvo stranaca i neprijatelja smatra normalnim, poželjnim i društveno prihvatljivim ponašanjem, a ubistvo prijatelja i pripadnika sopstvene grupe - prekršajem. Ali, ipak ima sredina u kojima i ubistvo prijatelja i saplemenika je društven čin. Na primjer, ukoliko se dokaže da je učinio preljubu sa suprugom, mužu je dopušteno da ubije njenog ljubavnika. Ili, incest je najčešće zabranjen, mada postoje drugačiji primjeri: faraoni su se mogli ženiti sa svojim sestrama, a takođe su to radili i kraljevi na Havajima. Ovi primjeri jasno pokazuju postojanje kulturnog relativizma u oblikovanju individua, odnosno pokazuju različite uticaje kultura na svoje članove. A njih je, naravno, nedopustivo posmatrati, tumačiti ili ocjenjivati sa stanovišta jednog "apsolutnog kulturnog obrasca" koji bi vrijedio za sve kulture, sve narode i sve pojedince.Iako ne postoji nekakav "apsolutni kulturni obrazac" koji vrijedi za sva društva, ipak treba napomenuti da društvo nastoji da oblikuje jedan kulturni model ponašanja koji bi bio karakterističan i prihvaćen od svih njegovih članova. Ali nije to tako jednostavan postupak jer postoje razlike između individualnog i "društvenog karaktera" kao razlike u ponašanju ljudi unutar jedne kulture i sasvim razumljivo, razlike u ponašanju ljudi različitih kultura. Sve to jasno pokazuje da postoje razlike između individualne i grupne svijesti, a njih treba tražiti u razlici između individualnog i "društvenog karaktera". Pa, i pored tih razlika, da bi opstali u društvu kojem pripadaju pojedinci su prinuđeni da svoj individualni karakter prilagode "društvenom karakteru", to jeste karakternoj strukturi koja je zajednička većini članova neke društvene zajednice. Tek tako je moguća komunikaciona saradnja i zajednički život u društvu. Pa, i pored razlika u "komunikacionim kodovima" koji su posebni za svaku kulturu, pa i pored razlika u kulturama, ipak postoje neke zajedničke, odnosno opšte karakteristike kulture, odnosno zajedničke karakteristike koje obilježavaju svaku kulturu i njenu komunikativnost.

Svaka kultura je manje ili više samosvojna i pojedinačna, ali ipak u sebi sadrži univerzalne elemente kao što su:

oruđa za rad, tehnologiju i određeni proces proizvodnje; sistem društvenih vrijednosti, normi, znanja; sistem društvene kontrole i sankcija; običaji; umjetnost; zadovoljavanje bioloških potreba; usklađivanje odnosa između članova različite dobi i sposobnosti

Da bi riješili ove svoje probleme, ljudi su stvarali institucije braka, proizvodili sredstva za život i gradili skloništa.

131

Takođe, treba napomenuti da kulturne vrijednosti koje su zajedničke za mnoge narode ili nacije, nisu djelo jedne nacije ili naroda, već da su djelo različitih kultura i naroda. U tom smislu teoretičari ismijavaju ubjeđenja u tzv. "američkom načinu života" govoreći o značaju akulturacije: "Naš solidni američki građanin budi se u krevetu koji je izrađen prema uzorku, čije je porijeklo s Bliskog istoka, ali koji se izmijenio u sjevernoj Evropi prije nego što je prenesen u Ameriku. On odmiče sa sebe pokrivač od pamuka, koji je bio udomaćen u Indiji, ili od lana, udomaćenog na Bliskom istoku, ili od ovčije vune, koja je takođe uzgojena i udomaćena na Bliskom istoku, ili čak od svile, čija je upotreba otkrivena u Kini. Svi su ovi materijali istkani ili ispredeni pomoću postupka zamišljenog na Bliskom istoku. Tada navlači svoje mokasine, koje su izmislili Indijanci u šumama istočne Amerike, i ide u kupatilo čija je konstrukcija mješavina evropskih i američkih izuma novijeg datuma. On oblači pidžamu, odjeću izmišljenu u Indiji, i pere se sapunom, što su ga otkrili stari Gali. Nakon toga se brije, što je jedan mazohistički ritual, koji izgleda, vuče svoje porijeklo od starih Sumerana ili Egipćana. Vrativši se u spavaonicu uzima svoje odijelo s jedne stolice južnoevropskog tipa i počinje se oblačiti. Oblači hlače čiji oblik potiče od kožnog odijela nomada iz azijskih stepa, oblači cipele od kože, štavljene, koje su pronašli stari Egipćani, i koje su oblikovane po jednom uzorku iz klasične mediteranske civilizacije, te stavlja oko vrata šarenu svijetlu traku od tkanine, koja je ostatak šala, što su ga preko ramena nosili Hrvati u 17. vijeku. Prije nego što će se doručkovati baca pogled kroz prozor, čije su staklo pronašli stari Egipćani, pa ako pada kiša, staviće gumene galoše koje su otkrili Indijanci u centralnoj Americi, i uzeti kišobran što su ga izmislili u jugoistočnoj Aziji. Na glavu stavlja šešir od pusta, takođe od materijala koji su izmislili u azijskim stepama. Na putu za doručak zaustavlja se da bi kupio papir koji plaća novcem, jednim starim indijskom izumom. U restoranima se susreće sa čitavom serijom posuđenih elemenata. Njegov tanjir je načinjen od vrste keramike, pronađene u Kini, njegov nož je od čelika, što su ga prvi put proizveli u južnoj Indiji, njegova viljuška je srednjovjekovni talijanski izum, a njegova kašika je prerađeni oblik rimskog originala. Započinje doručak jednom narandžom, koja potiče iz istočnog Mediterana, komadom dinje, koja potiče iz Perzije, ili komadom lubenice, koja potiče iz Afrike. Zatim uzima kafu, načinjenu od jedne biljke iz Etiopije, i šećer s vrhnjem. Vrhnje potiče od udomaćene krave i od ideje da se ona muze, na šta su naišli na Bliskom istoku, dok je šećer prvi put načinjen u Indiji. Nakon voća i kafe on prelazi na vafle - vrstu keksa koju su izmislili Skandinavci pekući ih od žita, odnosno pšenice, uzgojene u Maloj Aziji. Preko vafla preliva slatko od javorovine, koje su izmislili Indijanci u šumama istočne Amerike. Kao usputno jelo može još uzeti jaja od jedne vrste ptica, udomaćenih u Indokini, ili tanki narezak mesa jedne životinje, udomaćene na Bliskom istoku".

Značajna je i sljedeća funkcija kulture: funkcija čuvanja i akumuliranja. Antropolozi i biolozi su utvrdili da se u životinjskom svijetu prenošenje osnovnog protoka informacija i programa ponašanja obavlja preko genetskog aparata. Biološko iskustvo predaka ostavljalo je malo mogućnosti za individualno variranje u ponašanju i mogućnosti obogaćivanja vrste. Mnogi od njih prihvataju od svojih roditelja lovačke navike i vaspitanje mladunaca. Lorenc pokazuje da svaka zimovka nasljeđuje svoju pjesmu od oca. Međutim, kada je mladunče zimovke raslo pored odrasle kanarinke, onda je naučilo njenu pjesmu, koje je onda prelazilo sa oca na sina u toku nekoliko pokoljenja. Dakle, i životinje uče i ne ponašaju se samo na osnovu instinkta. Todor Pavlov je svojom teorijom o "uslovnim refleksima" jasno to pokazao, a brojni eksperimenti su to i potvrdili. Ono što je karakteristično za čovjeka je to da se osnovni elementi kulture ne prenose putem biotičkog programa mada je kultura kao mogućnost biotički data. Akumulacija i čuvanje kulture temelje se na individualnoj i društvenoj memoriji, pamćenju i usmenoj predaji u tradicionalnim društvima, a putem pismene predaje u opismenjenim i razvijenim društvima.

Kultura ima i funkciju zaštite. Naime, kultura pruža zaštitu svojim članovima oblikujući materijalne, psihološke i simboličke modele zaštite pojedinaca i grupa.

Takođe, kultura ima i normativnu funkciju. Za opstanak jednog društva, društvenih grupa i individua, te kulture društva, neophodno je postojanje normi i vrijednosti kojima se regulišu i kontrolišu oblici osjećanja, mišljenja i ponašanja individua. U tom smislu kultura oblikuje "društveni karakter" individua te tako omogućava egzistenciju postojećeg društva. Drugim riječima, time što oblikuje "društveni karakter" individua kultura ima bitnu hegemonijsku funkciju.

I, na kraju, navešćemo još jednu funkciju kulture: funkciju katarze i projiciranog emocionalnog pražnjenja. Kultura društva određuje i odvaja dopuštene od nedopuštenih te normalne od nenormalnih oblika ponašanja. Svaka kultura nastoji da napravi granicu između različitih oblika ponašanja, ali nastoji i da zbog

132

pritiska dopusti smirivanje emocionalnih tenzija i napetosti koje nastaju zbog društvenih i "kulturnih" pritisaka na pojedince. U tom upravo katarzičnom smislu treba shvatiti ulogu i značaj svečanosti svečarskih događanja (Nove godine, Božića, Krsne slave, Krizmanja, Bajrama, zborova, rođendana, svadbi, karnevala, koncerata, sportskih susreta).

Međutim, koliko god elementi kulture i funkcije kulture bili značajni i obavezujući za sve članove društva, ipak svi članovi ne pridaju jednaku važnost i značenje tim elementima i sadržajima kulture. Uzmimo, na primjer, monogamiju kao element kulture koji ima univerzalno kulturno značenje u nekom društvu u kojem ipak postoje brakovi koji nisu monogamijski (već, recimo, poligamijski). Ili, na primjer, služenje vojnog roka je u mnogim društvima univerzalni element kulture, ali ipak i u takvim društvima postoje pojedinci koji odbijaju služenje vojnog roka te, tako odbacuju univerzalni element kulture. Naravno, zbog opstanka, društvo nastoji da ovakve i slične devijacije i devijantne pojave sankcioniše prisiljavajući devijante na poštovanje univerzalnih elemenata kulture. Da bi mogla upravljati ponašanjem individua, svaka kultura sadrži veliki broj smjernica koje upravljaju njihovim ponašanjem u određenim situacijama. Te smjernice su poznate pod nazivom - norme. Norme nisu ništa drugo do "specifičan vodič za akciju", zapravo vodič koji definiše i određuje prihvatljivo ponašanje. Tako, na primjer, u društvu postoje određene norme odijevanja (muškaraca - muška odjeća, žena - ženska odjeća, odjeća za starije i odjeća za mlade). Norme odijevanja određuju šta se treba nositi u određenim prilikama: vjenčanja, svadbe, pogreba, i slično. Kako se može pogriješiti i ne shvatiti norma odijevanja, poslužimo se primjerom misionara koji se našao pred gologrudim Afrikankama. Pocrvenivši od stida, poručio je pošiljku grudnjaka i požurio da ih preda Afrikankama. Ali, ženama koje nisu razmišljale niti su se mogle ponašati u skladu sa normama odijevanja koje vrijede na Zapadu, nikako nije bilo jasno čemu grudnjaci služe. Na misionarevo iznenađenje, grudnjake su stavile na glavu zavezavši ih ispod brade. Mislile su da se njima pokriva glava.

Kao što smo već pokazali, jedno od temeljnih i bitnih karakteristika i svojstava ljudskog bića je - društvenost, jer, čovjek je biće svoje, specifične, ljudske zajednice; biće koje živi u ljudskom društvu koje i nastaje kao rezultat društvene djelatnosti ljudi i kulture u kojoj živi. A to znači da se čovjek pokazuje ne samo kao biće rada ili proizvodno biće, nego i kao biće kulture, odnosno "kulturno biće", jer svaki čovjek je proizvod svoje kulture.

U svakodnevnom životu vidimo da se ljudi međusobno rukuju, da jedni prema drugima izražavaju određene emocije, da se smiju ili plaču, da izražavaju neko zadovoljstvo, sreću ili tugu, da vole ili mrze. Sve ono što oni čine dio je njihove kulture. Prethodno nabrojani primjeri svakodnevnog ljudskog opštenja ili komuniciranja pripadaju tzv. nematerijalnoj kulturi. A, pored ovog oblika kulturi pripada i drugi oblik, tzv. materijalna kultura, tj. onaj oblik kulture koji se odnosi na materijalne proizvode kojima se ljudi u svom životu i svojoj društveno organizovanoj proizvodnji koriste (oruđa i alati, mašine, kuće, zgrade i stanovi, namještaj, posuđe, itd.). Oba oblika, obje dimenzije ili oba ta aspekta kulture su značajna u čovjekovom životu. Osjećanja, mišljenja, vrijednosti i vjerovanja, tj. duhovni oblici kulture isto su tako značajni dio čovjekove kulture, i isto su tako sastavni dio čovjekove kulture, kao što su to i njeni materijalni proizvodi.

2. MASOVNA KULTURA I KONTRAKULTURA

Masovna kultura i potkultura

Masovna kultura je pojam koji se nalazi u uskoj vezi sa pojmom "mase" i "masovnog društva": masa je pojam pod kojim se podrazumijeva određena homogenizovana grupa osoba koji

osjećaju, misle i ponašaju se na isti ili sličan način. U tom smislu su mase proizvod industrijskog društva koje nameće masovni stil i način ponašanja ljudi;

masovno društvo je tip društva koje pretvara osobe u masu obezličenih ljudi sa istim ili sličnim, standardizovanim ukusima, osjećanjima, mišljenjima i obrascima ponašanja;

masovna kultura je kultura namijenjena širokim masama osoba; to je kultura koja se prenosi putem tzv. sredstava masovnih komunikacija (radija, televizije, videa, satelita, novina, kompjutera, ''nosača zvuka'', itd.); ono što je za nju posebno karakteristično je:

133

postojanje serijskih proizvoda namijenjenih tržištu masovnih potrošača; kulturne vrijednosti koje se prenose sredstvima informisanja kao glavnim distributerima kulturne robe; komercijalizacija kulturnih sadržaja, odnosno potrošački karakter kulture; vrijednosti koje utiču na stvaranje jednoobraznog mišljenja i ponašanja; vrijednosti i kulturna dobra koja služe za dokolicu; reproduktivni karakter; pasivizacija i konformizam individua.

Za tradicionalna društva je karakteristična njihova kulturna homogenost, dok je kulturna heterogenost karakteristična pojava savremenih društava. Iako ljudi participiraju u jednoj dominantnoj kulturi društva, ipak oni u njoj ne učestvuju podjednako. Oni prihvataju i neke druge kulturne obrasce i tako razvijaju potkulturu. Članovi svakog društva učestvuju u dominantnoj (vladajućoj) kulturi ali, istovremeno, mogu da sudjeluju i u ''posebnoj'' kulturi, odnosno u potkulturi.

Tako se pod pojmom potkulture može podrazumijevati skup normi, vrijednosti i kulturnih obrazaca, mišljenja i ponašanja neke društvene grupe po kojima se ona razlikuje od drugih društvenih grupa. Ili, potkultura predstavlja skup određenih normi, vrijednosti i obrazaca mišljenja po kojima se neke društvene grupe razlikuju od drugih društvenih grupa, ili članova društva. Kao primjer možemo uzeti razlike između radničke i službeničke potkulture, razlike između potkulture neke rok-grupe i potkulture muzičara klasične muzike, između potkulture neke seoske grupe i potkulture grupe iz grada, omladinske potkulture od potkulture srednje generacije, itd.

Postoji više potkulturnih oblika, kao što je potkultura: srednje klase za koju je karakteristična orijentacija na individualnu orijentaciju, lični

asketizam i anhedonizam, te orijentacija na budućnost; radničke klase za koju su karakteristične sljedeće pojave: fatalistički odnos prema

životu, odnosno ubjeđenje da kao pojedinac čovjek ne može ništa učiniti da promijeni svoj položaj te, s druge strane, mirenje sa položajem u kojem se nalazi;

rok muzičara; likovnih umjetnika, kao i drugi potkulturne oblike.

Mnogo je društvenih pojava koje su u istoriji ljudskog društva uticale na promjene do tada čvrsto utemeljenih obrazaca društvenog života. Među njima posebno mjesto u drugoj polovini XX vijeka zauzima i kontrakultura.

Kontrakultura

Pod pojmom kontrakulture podrazumijeva se kultura koja je korjenito udaljena od glavnih tokova društva. Po svojoj prirodi ona je predstavljala reakciju na vladajuću kulturu. Vladajuća kultura predstavlja način života odraslih: to je tehnokratska manipulativna kultura čiji je cilj socijalna kontrola i integracija ličnosti u postojeći poredak. Kontrakultura je predstavljala otpor i protest roditeljskoj i dominantnoj vladajućoj kulturi a njen prodor u kulturu je započeo muzikom koja je postala muzikom većine, načinom odijevanja koji je postao načinom odijevanja većine, neformalnošću u govoru i ponašanju i prodorom tog jezika u medije i svakodnevni život.

Po svom socijalnom sastavu kontrakultura je obuhvatala nižu srednju klasu, školsku i studentsku omladinu, intelektualce. U vrijednosnom pogledu ovaj socijalni sastav kontrakulture je odbijao malograđansko društvo i njegove kulturne vrijednosti, kao i norme. On je nastojao da “preskoči” klasne razlike uvodeći adolescentnost i mladost kao osnovu oblikovanja “novog” društva i njegove tinejdžerske “kulture mladih”. A kako teoretičari primjećuju, nedostatak osjećanja klasne pripadnosti je najuočljivija stvar koju dijele mladi. Dječak iz radničke klase ne pije više pivo u radničkoj kafani: sada su postali popularni kafići, podrumi i klubovi u kojima se svira muzika koju vole mladi svih socijalnih slojeva i koji sa istom željom nose ležerne komplete. Tinejdžerstvo je potisnulo socijalno i klasno obilježje.

Kontrakultura je nastala kao ideja i pokret kritike industrijskog i potrošačkog društva, produktivizma i konzumeruzma, tj. nastala je kao pravac koji se suprotstavio postojećoj proizvodnji materijalnih dobara i vrijednosti, a posebno nauci i tehnologiji kao proizvodnim moćima na kojima se temelji takav otuđeni, i kako se smatralo, čovjeku neprimjereni način života.

Kontrakultura kritikuje školu, školski sistem i cjelokupan sistem obrazovanja ljudi. Njeni teoretičari smatraju da u školi usvajamo saznanja i vještine (čitanje, pisanje, računanje i kalkulisanje, itd.)

134

koje ćemo kasnije koristiti u procesu proizvodnje i životu. Osim usvajanja ovih vještina i saznanja, u školi se uče i normativna, konformistička moralna pravila, pravila dobrog ponašanja, građanske i profesionalne svijesti i savjesti, tj. uče se pravila poštovanja tehničko-društvene podjele rada i, u krajnjoj liniji, pravila poretka koji je utvrdila vladajuća klasa. U školi učimo ''dobro govoriti'', ''dobro pisati'', zapravo ''dobro posjedovati''. Škola je ta koja reprodukuje kako radnu snagu, tako i njenu pokornost za vladajuću ideologiju; ona osigurava pokoravanje vladajućoj ideologiji.Upravo zato što ima klasni, eksploatatorski, manipulativni i indoktrinirajući karakter, teoretičari kontrakulture plediraju na izgradnji alternativnog obrazovanja.

Kontrakultura se nastoji odvojiti od dominantne i autoritarne “roditeljske” kulture koju čine institucije koje internalizuju saglasnost, odnosno “konsenzus” porodice, braka, polne podjele poslova, obrazovanja i vaspitanja. U tom smislu kontrakultura kritikuje i odbacuje porodicu kao osnovnu ćeliju represije i socijalne kontrole. Njene pristalice smatraju da je porodično domaćinstvo getoizovano i izolovano; porodica se stara sama o sebi; uskih je vidika; u njoj se pojačava napetost između muža i žene, roditelja i djece, djece i djece, a taj pritisak je veći nego što većina od nas može da ga podnese. U porodici izrasta nehumanost: porodica nameće vještačke, rigidne podjele uloga, ograničava ljudske potencijale, razvija osjećanja nesretnosti i nesreće, zahlađuje ljudske odnose, zakržljava inovatorske strane naše svijesti, itd. Svojom uskogrudnošću porodica je uzrok svih naših nezadovoljstava. Kontrast porodice se ogleda u činjenici da ona određuje oblike individualnog društvenog ponašanja, osjećanja i mišljenja, emocionalnih stavova i aktivnosti. Ono što će se kasnije u životu ličnosti događati, rezultat je osnovnog uticaja porodice. Porodica oblikuje onakvu ličnost kakva joj je potrebna za obavljanje svoje funkcije. Svaki član porodice uspostavlja sopstveni identitet tako što usvaja i razvija uloge i modele osjećanja, mišljenja i ponašanja. Preko porodice se prenosi društvena i normativna svijest koja oblikuje pojedince za potrebe postojećeg sistema. Od najranije dobi se dijete suočava sa autoritetom, prinudom, prisilom, represijom, kaznom i sankcijom. U porodici se uče uloge podređivanja, pokornosti, poslušnosti, privatnosvojinskih odnosa i apsolutnog poštivanja autoriteta, dakle, uče se uloge za kasnije konformističko ponašanje u društvu. Neprikosnovena vlast Oca porodice osnova je uzdizanja apsolutne vlasti Države. Nastojeći da utvrde specifičnu negativnu poziciju porodice teoretičari dolaze do sljedećih zaključaka: porodica proizvodi zavisnost; zatvara pojedince u posebne uloge koje onemogućavaju stvaranje uslova za slobodno prisvajanje identiteta; obučava djecu da prihvataju društveni poredak kao nešto što je prirodno, pa čak i po cijenu gubitka sopstvenog integriteta, i posebno “obučava” majke i djecu tako da se “potreba za ljubavlju” ne koristi kao osnova za razvijanje spontanosti i nježnosti, već za opravdanje represije, nasilja i osjećanja krivice.

Polazeći od ovakvih ubjeđenja o negativnoj ulozi porodice u samorazvijanju sopstvene subjektivnosti i ličnog identiteta, individualnosti i spontanosti, razumljivo je da pobuna protiv porodice (''Porodico, mrzim te'') u suštini je značila pobunu protiv društva i društvene kontrole. Pripadnici kontrakulture upravo potiču iz frustriranih porodica, bježe iz njih i nastoje da sopstveni identitet, samorealizaciju i spontanitet izgrade u alternativnom obliku izgradnje ličnosti - komunitarizmu.

Kao što vidimo, kontrakulturni pokret je pokret oblikovanja kulture mladih. Kako teoretičari dobro primjećuju, poznato je da je u arhaičnim, tradicionalnim i primitivnim zajednicama i društvima starost prihvatana i doživljavana kao znak znanja i mudrosti. Sa razvojem civilizacije i sa pokretom masovne kulture i kontrakulture, autoritet starosti opada. U kontrakulturi se javlja novi talas – talas mladosti. Kontrakulturni pokret je pokret razdragane i lepršave, hedonističke mladosti. Zapadna društva je zahvatio proces degerontokratizacije tako da je podmlađivanje bilo prisutno na svim područjima društvenog života. Sada su u modi mladi političari, mladi glumci, mladi stručnjaci, univerzitetski mladi ljudi.

Uz mladost kao imanentnu vrijednost kontrakulture treba pomenuti i – ljubav i erotizam. Sa svojim erotizmom i hedonizmom kontrakultura je predstavljala atak na seksualnu hipokriziju građanskih društava. Ljubav se doživljavala kao oblik nastojanja slamanja društvenih normi. Analiza tekstova pjesama pokazuje da je njihova osnovna tema bila udvaranje i lični izbor. Ljubav se nije više shvatala kao izbor ''jednom za svagda'', odnosno kao ''izbor životnog saputnika'', nego kao oblik i čin ličnog stvaralaštva u okvirima labilnih odnosa među partnerima.

U kontrakulturi je profilisan novi uzor hedonističkog čovjeka, suprotstavljen asketskom i puritanskom čovjeku, dakle profilisan je onaj tip čovjeka kojeg interesuje kako ekonomska i politička, tako i antropološka sloboda. Zato se on neprestano nalazi u potrazi za svojom ličnošću, ali ne pomoću nauke, logike i objektivnosti, već posredstvom oblikovanja nove osjećajnosti, subjektivnosti i spontanosti. Otuda

135

uloga i značaj ljubavi, intimnog života, uživanja, muzike i zabave, ličnog “životnog stila” i religijskog uživljavanja, droge i misticizma, farmerica i kožnih jakni, bedževa i rokenrola; dakle, otuda uloga svega onoga što nije predstavljalo hirove mode već simbole novog senzibiliteta mladih.

11. POLITIKA

______________________________________________________________________________

Šta je politikaPolitika: tradicionalno I moderno shvatanjePolitički konfliktiPolitički simboli Politički mitoviPolitičko otuđenje

______________________________________________________________________________

Politika je društvena djelatnost od izuzetnog značaja. Od njene moći i uticaja zavisi egzistencija individua i društva. Društveno organizovani čovjek je "politički čovjek", kako je to još antički filozof Aristotel isticao. Dakle, društveno organizovani čovjek je politički čovjek, a društveno područje istovremeno je i područje politike, odnosno političko područje.

Šta je politika

Političko područje je jedno veoma kompleksno područje kojem pripadaju brojni elementi tzv. političkog oblikovanja i organizovanja društva, a među njima su najznačajniji:

politički sistem i politička vladavina, politička ideologija I propaganda, moć I vlast, sila i nasilje, politička kultura i politička organizacija, itd.

Svi oni zajedno konstituišu pojam politike i politiku čine tako da zajedno i oblikuju individue, društvene grupe i društvo u cjelini. Pa, šta je onda, i najprije, politika?

Prvo sistematsko saznanje o politici potiče iz antičkog, grčkog i rimskog doba. Upravo, i riječ "politika" vodi svoje porijeklo od grčkih riječi :

"polis" (grad - država - društvo, predjel, skup građana koji obrazuju grad); "politeia" (lat. "politia" i "politica"), što znači organizovani način života i unutrašnjeg

uređenja jednog grada - društva - države, odnosno jedne zajednice na jednoj teritoriji; država, ustav, političko uređenje, politička zajednica, republika, državljanstvo (u smislu prava građanstva);

"politikos" (građanski, javni, opšti, državni); "polites" (građani); "episteme politike" (poznavanje društva, političko saznanje, znanje i saznanje o državi i

društvu), i "politika tehne" (vještina upravljanja zajednicom, državom - društvom).

Politika je u klasičnom poimanju shvaćena kao opšta stvar svih građana polisa. S obzirom na to da su Grci identifikovali pojmove "države" i "društva", razumljivo je da je politika shvaćena kao opšta stvar građana polisa; predstavljala je oznaku za vođenje javnog, državnog, odnosno društvenog života građana, onog koji se razlikovao od čovjekovog "privatnog" života ("oikos") u kojem su članovi porodice privređivali

136

i pribavljali neophodna sredstva za život a koji je od javnosti bio skriven. Polis je obezbjeđivao slobodu, a ''oikos'' egzistenciju, odnosno sredstva za život. Djelovanje ljudi u polisu je bilo javno, a u ''oikosu'' privatno (ekonomsko, privredno). A, što se tiče rimskog političkog i pravnog iskustva, treba napomenuti da grčkom pojmu "oikos" odgovara starorimski pojam "familia" (koja je uključivala članove domaćinstva i robove); otac porodice (pater familias) je u cjelini raspolagao suverenom vlašću (patria potestas) nad robovima i nad neslobodnim članovima svoje porodice, a to raspolaganje se odnosilo i na život i smrt.

Upoređujući grčku i rimsku pravnu i političku tradiciju, treba reći da grčkom pojmu "polisa" odgovara rimski "civitas" (oslobođeni neposredne ekonomske prinude, rimski građani su se mogli posvetiti javnom, političkom djelovanju na forumu, kao Grci na "agori", tj. mjestu okupljanja i odlučivanja građana.

Politika: tradicionalno i moderno shvatanje

U antičkom smislu je politika služila vrlini i odgajanju karaktera i ona nije imala tehničku nego pedagošku ulogu. A, u zahtjevima da čovjek bude dobar i pravedan, te da služi ciljevima pravde, dobra i opšte koristi, politika i jeste izražavala karakter ''najviše nauke''.

Hrišćanstvo izražava otvorenu odbojnost prema javnom životu propovijedajući povlačenje iz javnog života u sferu privatnosti i individualnosti. Nasuprot klasičnim vrlinama u koje spadaju pravednost, razboritost, hrabrost i umjerenost, hrišćanstvo ističe druge vrline: vjeru, nadu i ljubav. U suštini, država je posljedica postojanja prvobitnog grijeha; ona je neprirodna jer se temelji na prinudi. A kako su ljudi jednaki u Bogu, neprirodno je da jedni nad drugima vladaju te, s obzirom na to da je tako, neophodno je državi i politici "okrenuti leđa".

Moderno shvatanje politike zasniva se na odvojenosti politike od etike, politike od društva, na instrumentalnom podvajanju javnog i privatnog života, na podvajanju "političkog društva", tj. države i "građanskog društva". U modernom značenju, politika je istovremeno državna i društvena komponenta, istovremeno povezana i odvojena od društva.Od antičkih vremena pa do danas postoji veliki broj definicija politike koje izražavaju ne samo metod posmatranja i teorijsko i ideološko stanovište teoretičara politike, nego i samu složenost političkog fenomena u društvu.

U pojmovnom smislu, ova riječ ima više značenja: u širem smislu se pod pojmom "politika" podrazumijeva djelatnost kojom se reguliše neka oblast društva: ekonomska (ekonomska politika), socijalna (socijalna politika), obrazovna (politika obrazovanja); u užem smislu riječi, "politika" najčešće služi kao oznaka za državnu djelatnost kojom se regulišu različite oblasti društva. Tako se i u svakodnevnom govoru ova riječ koristi kao oznaka za vještinu vladanja i ovladanja ljudi pomoću države, kao "borba za vlast", "igra sa vlašću", "igra vlasti i igra sa vlašću", "umjetnost vladanja", "vještina osvajanja vlasti", i slično.

Ali, ovo nije jedino određenje riječi politika. Česta korištenja riječi politika pokazuju da su njena značenja najčešće sljedeća, kao što su, da je politika: posebna vrsta društvenih pojava; vršenje državne vlasti; djelatnost usmjeravanja društva; djelatnost kojom se protivnik može pobijediti; djelatnost održavanja ravnoteže raznih suprotstavljenih interesa; vršenje vlasti u društvu; održavanje jedinstvenog reda; djelatnost političkog organizovanja, i slično.

Politički konflikti

Politika je, dakle, područje artikulacije različitih oblika borbe. Postoje različite vrste konflikata i evo nekih: prema mjestu odvijanja konflikta u grupi ili između

grupa, može se govoriti o: unutargrupnim i međugrupnim konfliktima. Prema stepenu manifestacije, političke borbe mogu biti otvorene, manifestne, i prikrivene, odnosno latentne: neke političke borbe se odvijaju preko parlamentarnih debata, sredstava informisanja, skupova i diskusija, sindikalnih i partijskih manifestacija, odvijajući se "na očigled svih" a neke, opet, "u sjenci" tzv. "tajne političke diplomatije". Prema vrsti učesnika u konfliktima, može se govoriti o: klasnim, nacionalnim, rasnim, religijskim konfliktima. Prema odnosu prema političkom poretku, može se govoriti i o borbi protiv režima i borbi za režim i u okviru režima. Borba protiv režima pretpostavlja da dio ljudi ne prihvata postojeće institucije nastojeći ih zamijeniti novim institucijama. Ova borba može da se temelji na nasilju ili nenasilju, tj. kada se

137

po dolasku na vlast tog sistema temeljito uništava jedan sistem i uspostavlja drugi sistem. Borba u okviru režima povezana je sa pojmom zakonitosti. Borba ostaje u okviru režima ukoliko građani taj režim smatraju legalnim, odnosno zakonitim, ukoliko se njegova zakonitost temelji na legitimnom "konsenzusu", odnosno na ubjeđenju u legitimnost poretka. Borba protiv poretka se vodi ako više ne postoji opšta legitimna saglasnost u pogledu svrsishodnosti njegovog postojanja. Slična prethodnoj je i podjela konflikata prema kriterijumu nivoa osporavanja društvenog i političkog sistema, na: sistemske konflikte koji osporavaju sam sistem (npr. odnos komunističkih partija prema kapitalizmu), i umjerene konflikte, u kojima ne dolazi u pitanje negacijski odnos prema sistemu i njegovo osporavanje, nego ostvarenje interesa u okviru samog sistema (npr. odnos građanskih partija prema kapitalizmu). Prema kriterijumu postojanja ciljeva, govori se o postojanju: realističkih konflikata, koji rješavaju probleme konflikta, i nerealističkih, koji ih ne rješavaju.

Takođe, politička borba podrazumijeva određene strategije, odnosno politički unaprijed smišljene i planirane, ne samo napade, već i reagovanja političkih protivnika. Strategija podrazumijeva planiranje upotrebe određenih sredstava kao i sredstava koja će koristiti politički protivnik. Tako se može govoriti o strategiji "desnice", koja čuva poredak, i strategiji "ljevice", koja će ga izmijeniti. Može se govoriti i o reformističkoj i revolucionarnoj promjeni. Ali, može se govoriti i o kamuflaži, odnosno kamufliranoj strategiji, kao strategiji maskiranja stvarnih ciljeva političke borbe. Njome se služe kako pojedinci, tako i političke grupe i to ne samo u borbi za osvajanje vlasti nego i u borbi za sticanje uticaja na vlast. Vođenje određenih oblika političkih borbi nezamislivo je bez korištenja i upotrebe brojnih sredstava: pravnog i izbornog sistema, novca kojim se finansira politička djelatnost, korupcija, propaganda i sredstva informisanja.

Sve to pokazuje da je političko područje zapravo područje političkih borbi, sukoba i konflikata. Pod pojmom političkog i socijalnog sukoba ili konflikta se u najširem smislu može shvatiti

interakcija ili međusobno djelovanje u okviru kojeg jedan subjekt (pojedinac, grupa: klasa, politička partija, sindikat, interesna grupa, neka organizacija i slično) svjesno onemogućava ostvarenje interesa drugog subjekta, odnosno podrazumijeva se individualna i grupna borba za ostvarenje moći, vrijednosti i interesa. Konflikt ili sukob se može shvatiti kao borba oko vrijednosti i polaganje prava na status koji nedostaje, na moć i sredstva, borbu u kojoj međusobno protivstavljeni interesi jedan drugog neminovno ili neutrališu, ili povređuju, ili potpuno isključuju.

Iz prethodnog određenja jasno proizlazi da je politika područje na kojem se manifestuju različiti konflikti koji su, opet, uzrokovani postojanjem različitih interesa i vrijednosti. Interesima se mogu nazvati osnovne orijentacije ili usmjerenosti djelovanja koje proizlaze iz potreba, htijenja i želja subjekata interesa (pojedinaca ili društvenih grupa). Konflikti se pojavljuju kao pojava u okviru koje jedan subjekt onemogućava ostvarenje interesa drugog subjekta. Sukob interesa se dakle nalazi u osnovi koja uslovljava pojavu konflikta a od njegove profilacije zavisi i vrsta konflikta. U cjelini gledano, interesi predstavljaju pokretače cjelokupnih političkih procesa, političkih borbi i politike. Svaki akter politike ima određeni interes koji određuje prirodu njegove političke aktivnosti i koji je, u krajnjoj liniji, u čvrstoj vezi sa potrebama individua i grupa. Interesi su uvijek u bliskoj povezanosti sa ljudskim potrebama a ova bliskost potiče iz čovjekove potrebe za svjesnim uobličavanjem svoga interesa. Društveno i političko područje je područje potrebe za artikulacijom različitih interesa koji se nalaze u međusobnom sukobu.

S obzirom na to da politički sukobi mogu biti različiti, razumljivo je da i interesi mogu biti različiti jer interesi utiču na profilaciju oblika političkih sukoba. U tom smislu se može reći da su determinante interesa: ekonomsko, društveno i nacionalno bogatstvo, ekonomska, socijalna i politička moć, teritorija, predmeti, ugled i status, različiti sistemi vrijednosti, ideologije, individualne i kolektivne frustracije, i slično. Stoga, uzrok ili predmet konflikta može biti objekat interesa: stvar, socijalna pozicija, položaj ili status, pravo, ideje, ideologija, religija, prostor i uopšte teritorija, egzistencija drugog subjekta, i slično. Postojanje subjekata sa različitim interesima, vrijednostima i predmetima moći i uticaja pretpostavka je utemeljenja konflikata.

Politički konflikti imaju određene uticaje na društvo, a oni mogu biti: pozitivni i negativni.

Pozitivna svojstva konflikata se odnose na ostvarenje progresivnih promjena, katarze i oslobođenja napetosti pojedinaca i društvenih grupa koje onemogućavaju njihovu kooperativnost i stvaranje

138

novih vrijednosti, normi, institucija i uopšte oblika društvenog organizovanja. Pozitivna strana manifestovanja političkih konflikata odnosi se na osujećivanje stagnacije, stimulisanje interesa i radoznalosti, rješavanje društvenih i političkih problema, kao i na utemeljenje "obrasca ponašanja" sukobljenih i konfliktnih snaga. Tako se sukobi pojavljuju kao nužne pretpostavke funkcionisanja parlamentarne demokratije jer predstavljaju "životni sok demokratije".

Negativna dimenzija konflikata podrazumijeva postojanje regresivnih i antimodernizacijskih pojava, pojava koje onemogućavaju temeljnu promjenu, pojava koje onemogućavaju razvoj participativne, konsenzusne i dogovorene parlamentarne demokratije, pravne države, političkog pluralizma, političkih prava i građanskih sloboda i dovode do proširivanja krize i još snažnijih konfliktnih podjela i sukoba.

Takođe, treba reći da intenzitet manifestacije konflikata može biti različit i da je on veći: ukoliko je stepen učešća učesnika konflikta veći, ukoliko se odnosi pravovremeno ne regulišu, ukoliko konvergiraju različiti interesi, ukoliko predmet konflikta za konfliktne strane ima veći značaj, ukoliko se učesnici u konfliktu više međusobno identifikuju, ukoliko je grupna otvorenost manja a grupna zatvorenost veća, ukoliko spoljnji faktori i okolnosti na konflikt utiču, itd.

Postoje i načini regulisanja konflikata: izbjegavanje, poraz jedne a trijumf ili pobjeda druge strane i proceduralno regulisanje konflikata pomirenjem, arbitražom ili kompromisom.

Ili: jedna konfliktna strana uništava drugu, jedna konfliktna strana dominira drugom, obje strane su u ravnoteži, obje strane se razdvajaju i, konačno, mijenjaju se u smislu prevazilaženja tenzije.

Tako se pokazuje da su konflikti sastavni dio i značajan pratilac ne samo politike, nego i društva u cjelini, jer politika i jeste društvena pojava.

Politički simboli

Posebnu ulogu i značenje u društvu imaju politički simboli koji su uvijek povezani sa političkom ideologijom i političkim mitovima. Pogledajmo njihove najznačajnije uloge.

Prvo, politički simboli predstavljaju sredstva saznavanja društva i političke realnosti. Upravo, preko simbola politička realnost postaje saznatljiva, tako što poprima određeni oblik i određeno značenje. Tako, na primjer, slike Marksa i Lenjina, predstavljaju simbole jedne ideologije, slike Musolinija druge, slike Svetog Save treće, i tako dalje. Isto se odnosi i na srp i čekić, snop pruća ili četiri ocila na srpskom grbu koji simbolišu određenu duhovnu i političku tradiciju i daju poruku za određenu političku akciju.

Drugo, politički simboli imaju afektivnu ulogu, što znači da podstiču oblikovanje određenih osjećanja, odnosno podstiču oblikovanje određene kolektivne svijesti. Ovakvu ulogu posebno imaju oni simboli koji ističu nacionalni ponos ili patriotizam.

Treće, politički simboli, imaju i ulogu pokretača aktivnosti, odnosno igraju ulogu u pokretanju određenih aktivnosti. Podsjetimo, na primjer, na ulogu francuske Marseljeze, socijalističke crvene zastave i slično.

Četvrta uloga političkih simbola jeste - komunikativna uloga. Zapravo, preko političkih simbola se prenose političke informacije. Politički simbol krune, mača, snopa pruća, kukastog krsta, srpa i čekića, sasvim jasno ukazuju na tip političkog režima. Fašistički simbol snopa i sjekire otjelovljavao je u sebi mit i ideologiju, rimsku prošlost i budućnost moćne i snažne totalitarne države ("ti si ništa, država je sve") koja će izgraditi novi poredak zasnovan na moći, dominaciji i osnivanju (sjekira simboliše dominaciju i osvajanja a "fašio" - snagu, moć i jedinstvo nacije izraženo kroz državu i utemeljeno na tradiciji i tradicionalnom mitu o "Rimskom imperiju").

139

Peto, simboli imaju i ulogu da prikrivaju stvarno stanje društvene realnosti, tako što mogu da prikazuju jedinstvo naroda i režima koje izostaje i ne postoji. Nasmijana lica radnika - udarnika, seljaka i pionira samo prikrivaju stvarno stanje koje se lažno dotjeruje upotrebom različitih sredstava političke kozmetike.

Treba napomenuti da politička vlast može da koristi nekoliko oblika ili vidova simbolizacije kako bi obezbijedila politički legitimitet. Evo tih vidova: stvaranje sasvim novih simbola i diskreditovanje starih, čime se ne ističe samo osobenost već i viši kvalitet nove vlasti; to je karakteristično za sve revolucionarne i autoritarne sisteme, kao i one sisteme u kojima dominira politička religija; ti režimi pozajmljuju stare simbole, ali oni gube sva prethodna značenja i, koncentrišući ga oko aktuelne političke poruke, postaje tako sasvim nov simbol (srp i čekić su potpuno izgubili značenje poljoprivrednog simbola i postali simbol borbe radničke klase protiv buržoazije); pozajmljivanje starih, provjerenih simbola iz kulturnog i tradicijskog nasljeđa i politička prošlost koju imaju višeznačno i snažno emocionalno dejstvo; to pozajmljivanje ima funkciju da legitimiše novu vlast u kontekstu istorijskog kontinuiteta, to jeste da dokaže njenu legitimnost i u prošlosti; na primjer, francusku revolucionarnu trobojku koristili su ne samo revolucionari već i kraljevi u dinastičkim borbama; nacionalsocijalizam se oslanjao na simbole starogermanske prošlosti, novi režimi u Jugoslaviji obnavljaju stare simbole iz političke istorije (šahovnica, srpski grb); prihvatanje religijskih simbola, što ne mora da podrazumijeva identičnost religijskih i političkih ciljeva, ali za ovima nova vlast poseže da bi sebe situirala u širi kulturni kontekst i povezala sa principima koji nadilaze ideološku sadržinu; to je naročito karakteristično u društvima u kojima civilna religija inspiriše i obilježava politički život (U boga se uzdajmo - na američkom dolaru, "Bože čuvaj Kraljicu" u engleskoj himni i slično).

U cjelini posmatrano, politički simboli predstavljaju jedan od značajnih mehanizama ne samo socijalne kontrole, nego često i političke manipulacije. Oni su ti koji doprinose koheziji i integraciji, odnosno stabilnosti poretka. Zato se i može reći da predstavljaju značajno sredstvo političke ligitimizacije poretka. Simboličko nasilje je danas suptilnije nego što je nekad bilo upravo i zato što su sredstva manipulacije raširenija i što su oblici nasilja raznovrsniji i snažniji; simboličko nasilje zahvata: područje duha, individualnu i grupnu svijest, kao i druga područja duhovnog i kulturnog života osoba. Ali, takođe treba napomenuti da I mnogi sukobi i krize nastaju ili se razrješavaju i na nivou simbola.

Politički mitovi

U politici posebno do izražaja dolaze i politički mitovi.Politički mit se određuje kao:

vrsta mitskih priča koje se odnose na zajedničke uslove života ljudi, na stvaranje, održavanje i promjenu poretka u ljudskoj zajednici i na njenu unutrašnju ravnotežu i moralnu koheziju; politički mitovi teže da se uspostave kao osnova vrednovanja i uvjerenja ljudi o njihovom društvenom poretku i političkim odnosima u njemu, odnosno kao važeće predstave u državi, o političkom autoritetu, vođstvu, hijerarhiji, moći i vladanju, poštovanju poretka, jednakosti ili nejednakosti i slično, bilo da se ovi opravdavaju ili osporavaju;

politički mit je vrijednosno, iracionalno zasnovana osnovna kolektivna predstava o željenom društvenom stanju (promjeni) koja prožima svojim opredjeljenjem cjelokupnu sferu idejnog i snagom svoje intencionalnosti gotovo neposredno prelazi u političko djelovanje u cilju svoje racionalizacije u društvenom životu.

Neki teoretičari nastoje da izvrše klasifikaciju političkih mitova. Tako, na primjer, postoji podjela političkih mitova na:

mitove socijalnog poretka, legaliteta i zajednice; ikonoklastičke, reformističke mitove; mitove utemeljenja društvene vrijednosti, i mitove moralnih svrha.

Mitovi socijalnog poretka su mitovi zakona i običaja i kao takvi pripadaju političkoj tradiciji naroda i društva i imaju za cilj funkciju obezbjeđivanja legitimizacijske osnove postojeće političke vlasti i političkih

140

poredaka. Ikonoklastički ili reformistički mitovi imaju suprotnu tendenciju i značenje jer nastoje da artikulišu zahtjeve za promjenom. Mitovi utemeljenja društvenih vrijednosti se odlikuju mitovima potvrđivanja autohtonosti (na primjer, putem posvećenja teritorija etničkoj zajednici) ili se odlikuju mitovima stvaranja stereotipa o narodima i društvenim grupama, stereotipima koji su bipolarni i makijavelistički i zasnivaju se na podjeli na: "nas" i "njih", to jeste na podjelu "mi" i "oni", kao podjelu na "dobro" i "loše", "pravdu" i "krivdu", "poziciju" i "opoziciju". Mitovi moralnih svrha imaju za cilj da kod pojedinaca i grupa razviju osjećanje vjere u određenu političku djelatnost ili djelatnost određenih političkih subjekata, i u tom smislu koriste različite mitske figure, kao na primjer, stvaranjem antisimbola ili negativnih mitskih obrazaca (projekcijom "unutrašnjih" ili "spoljnih neprijatelja".

Pitanje koje se nužno postavlja i predstavlja značajno teorijsko pitanje jeste: otkud politički mitovi?

Odgovor na postavljeno pitanje je dao Ernest Kasirer objašnjavajući tehniku političkih mitova. On ističe da politički mitovi nisu "plodovi uobrazilje" koji se slobodno pojavljuju, već da su to "vještački proizvodi koje su stvorile vješte i lukave zanatlije.

Iako se u prethodnoj naznaci vidi da se porijeklo političkih mitova dovodi u vezu sa teološkom potrebom političkih manipulanata, ipak treba napomenuti i imati na umu i psihološku matricu utemeljenja mita. Tvrdnja da su politički mitovi "vještački proizvodi" se ne smije apsolutizovati jer se mitovi stvaraju ne samo kao posljedica postojanja nečije potrebe ili društvenih okolnosti, nego i kao rezultat postojanja određenih psiholoških pretpostavki: potrebe ljudi za iluzijama i maštanjima, kao i potrebom da se prikriju istine. Prema tome, emocionalno-efektivna osnova predstavlja temeljnu matricu formiranja političkih mitova.

Iz ovakvih gledišta jasno proizilazi da u ljudskoj emocionalnoj i psihičkoj matrici postoji nešto mitsko te da mitsko mišljenje ne predstavlja ostatak "arhaičnog mentaliteta" već da sačinjava dio ljudskog bića. U tom smislu se mogu razumjeti mitovi kako kod "primitivnog", tako i "savremenog čovjeka". Mit je sastavni dio ljudskog duha.

Takođe, pitanje koje se nužno postavlja jeste: šta je karakteristično za političke mitove i koje su funkcije političkih mitova?

Prvo, teoretičari se slažu da je manja iracionalnost u odnosu na tradicionalni mit bitno obilježje političkih mitova. Ali, bez obzira na manju iracionalnost i iznijansiranost, ipak su u političkim mitovima prisutni i iracionalni elementi koji imaju funkciju dramatizacije društvenih i političkih događaja.

Drugu bitnu karakteristiku političkog mita nazvali bismo - utopijskom dimenzijom mita. Naime, utopija budi osjećaje i mogućnost ostvarivanja neke utopijske ideje; ona razvija nadu i budi optimizam, ona nastoji da ideju pretvori u stvarnost. Ponekad je veza između utopije i mita veoma snažna a prisustvo utopije u mitu veoma izraženo u nastojanju mita da nerealno i irealno prikaže realnim, nestvarno stvarnim i nemoguće mogućim.

Treću karakteristiku političkog mita odredili bismo kao postojanje i prisustvo ideologije u mitu. Naime, politički mitovi su veoma bliski ideologiji jer takođe predstavljaju određeni sistem ideja kojima nastoje pokrenuti političku masu na određeno društveno i političko djelovanje.

Četvrta karakteristika političkih mitova je intencionalnost i praktička orijentisanost. Zapravo, mogli bismo reći da je bitno obilježje savremenog političkog mita njegova intencionalnost i politička orijentisanost: politički mitovi postoje i zadobijaju svrhu svog postojanja i imaju određeni značaj samo ukoliko rješavaju određene probleme i poteškoće s kojima se neka društvena grupa suočava. Efikasnost je jedan od uslova postojanja političkog mita: politički mit ne smije biti lažan jer ne bi bio prihvaćen. Čak i ako je nestvaran, politički mit mora izgledati kao stvaran i istinit kako bi bio prihvaćen. Neka društvena grupa prihvata politički mit kao neku vrstu istine koja odgovara kolektivnim željama, nadama i strahovanjima, kao naročita vrsta psihološke ili emotivne istine. Da bi ovo svojstvo političkog mita bilo razumljivije, evo primjera: u toku srpsko-turskih ratova 1912. godine jedan puk srpske vojske je prilikom napada na Prilep "vidio" kako ih predvodi Marko Kraljević.

Neki teoretičari smatraju da se mora praviti razlika između: izvornog mita, i tehnizovanog mita koji zapravo politizuje izvorni mit i instrumentalizuje ga u manipulativne

političke svrhe.

141

A to znači da u mitu i preko mita laž može postati "istinom", irealno-realnim, nestvarno-stvarnim; mit predimenzionira ili umanjuje značaj onoga što predstavlja predmetom sopstvenog mita; u mitu nebitno postaje bitnim a bitno može da postane nebitnim: u mitu se klasni antagonizam pretvara u diskurs o zajedništvu i harmoniji (na primjer, u situaciji kada je neka etnička grupa u opasnosti - recimo kada se nalazi u ratu - onda njeni politički predstavnici ne govore o klasnim razlikama, već svoju političku mitologiju temelje na "pričama" o "nacionalnom zajedništvu" i "nacionalnom jedinstvu", mada je očigledno da se i u toj situaciji etnička grupa oštro ekonomski, socijalno i klasno diferencira i podvaja na veoma bogate i one koji su apsolutno osiromašeni - "nekome je rat - brat"). Tako se uz pomoć mita sprovodi postupak političke manipulacije. A upravo tako što "masa'' jednostavno služi "manevrisanju" i biva "osvajana" moralnim pridikama, sentimentalnim podbadanjima, mesijanskim mitovima o očekivanju basnoslovnih vremena u kojima će sva današnja protivrječja i nevolje biti automatski razriješene.

Pomoću manipulativne upotrebe političkih mitova politički procesi dobijaju svoju legitimizacijsku osnovu. Mit je efikasni psihološki mehanizam manipulacije budući da su mase: ekonomski obezbijeđene i siromašne, politički obespravljene, kulturno siromašne i neobrazovane. U takvoj situaciji mit postaje integrativnim faktorom jer predstavlja potvrdu svoga vlastitog kolektivnog postojanja i projekcije želja. Tako se pokazuje da je istorija ljudskog društva istovremeno i istorija stvaranja i razvijanja manipulativnih političkih mitova. Treba se prisjetiti: hrišćanskog mita o postanku svijeta i "nebeskom carstvu", mita koji je poslužio legitimizaciji određenih političkih poredaka koji su "duhovnost" koristili kao osnovu političke legitimizacije; prosvjetiteljskog mita o širenju Razuma; romantičarskog mita odnosa čovjeka i prirode, čak i onda kada je sprovođen genocid konkvistadora; fašističkog mita o "nacionalnoj harmoniji"; nacističkog mita o "arijevstvu"; staljinističkog mita o "harmoničnom", "skladnom" i "beskonfliktnom" socijalističkom društvu; mita o "državi blagostanja" koji je sadržavao stavove o društvu visokog stepena privrednog razvoja koji može zadovoljiti potrebe svih ljudi, obezbijediti visok stepen zaposlenosti, razviti sistem socijalnih službi i nivo društvenog standarda, unaprijediti građanska prava i slobode, i slično.

Kada bismo pravili nekakav spisak značajnih mitova koji su se pojavljivali u istoriji, onda bismo kao najvažnije mogli istaknuti sljedeće mitove: pravde i pravednosti, napretka, slobode, bratstva i jednakosti, istorijske misije nacije, istorijske misije klase, revolucije i komunizma, spasenja i sreće i tako dalje.

Mitovi su stvarni u okviru tzv. teološkog shvatanja istorije i stoga su iskorištavani u određene pragmatsko-političke svrhe. Tako su: mitovi o vladarima kao "sinovima nebesa" imali za cilj učvršćivanje despotskih uređenja; mit o širenju hrišćanstva (hrišćanske kulture i vjere) Crkva je iskoristila za pokoravanje naroda i učvršćenje svoje moći; mit o slobodi, bratstvu i jednakosti iskoristila je buržoazija za osvajanja vlasti; marksistički mit o misiji radničke klase, proleterskoj državi, socijalizmu i komunizmu iskoristila je birokratija tih društava u legitimisanju vlasti totalitarne države; mit o arijevstvu iskoristili su nacisti za opravdanje militarizma, imperijalizma, osvajanja teritorija i genocida; prosvjetiteljski mit o napretku i širenju "razuma" u istoriji iskorišten je za Osvajanje ("civilizovanje" tzv. "primitivnih naroda" i njihovih kultura); romantičarski mit organskog odnosa čovjeka i prirode iskorišten je za osvajanje prirode i ugrožavanje opstanka čovjeka i svijeta, i tako dalje.

I, na kraju, recimo da uočavanjem postojanja mitova, naravno da mitovi neće nestati. Proces kulturnog i političkog osvješćivanja sam po sebi ne uništava složenu matricu mita. On sam sobom nosi druge mitove. Njihova snaga zavisi od kompletnosti društvene i političke stvarnosti u kojima se manifestuje. U društvenim krizama dolazi do punog izražaja snaga mitskog mišljenja. U takvim, upravo kritičnim trenucima čovjekovog društvenog života racionalne snage koje se odupiru buđenju starih mitoloških shvatanja, nisu više sigurne u sebe. U tim trenucima ponovo nastupa vrijeme mita, jer mit nije stvarno pobijeđen i potčinjen.

Političko otuđenje

"Sve su umjetnosti dale na svijet divote”, kaže Sen Žist, “ samo je umjetnost vladanja na svijet donijela čudovišta". Pa, kako onda, i na koji način, shvatiti politiku?

Politika zadire u sva područja znanja o čovjeku i o društvu. Ona se bavi najsloženijom stvari na svijetu - ljudskim životima. Život i smrt svakog ljudskog bića zavisi isto tako i o političkom određenju, život i smrt čovječanstva stavljeni su na kocku u političkoj igri između jakih i slabih Politika određuje ekonomiju, društvo, vojsku. Politika se bavi najsloženijom i najdragocjenijom stvari na svijetu: životom, sudbinom i

142

slobodom pojedinaca ili zajednica, a danas i cijelog čovječanstva. Pa, ipak, upravo u politici najviše vladaju simplicističke, neosnovane, surove i pogubne ideje. Tom najsloženijom od svih sfera vlada nimalo složen način mišljenja. Infantilne mentalne strukture nameću svoju manihejsku viziju u kojoj se suprotstavljaju istina i laž, dobro i zlo. Upravo u političkoj sferi vlada ograničeno mišljenje, dogmatsko mišljenje, fanatično mišljenje, pojam tabua i svetinje... Svakako, kao i sve ljudsko, politika se hrani mitovima, a oni opet našim najskrovitijim težnjama. U političkom mitu su našle utočište i pretočile se u njega različite eshatologije, obećanja vječnog spasenja, što je mitove pretvorilo u iluziju. Politika je igra za moć i igra sa moći. Njenim pravilima i zakonitostima podliježu ne samo oni koji hoće da prave politiku i bore se za moć, već i oni koji samo posmatraju ili stoje po strani i okreću politici leđa. Ravnodušnost prema politici još nikom nikada nije jemčila da neće biti pogođen njenim posljedicama. Nepolitičnost je sastavni dio politike.

Govoriti o karakteristikama politike zapravo znači govoriti o vrijednosnoj dimenziji politike. U krajnjoj liniji, shvatanja o politici se mogu podijeliti u dvije grupe: pozitivna i negativna.

Pozitivna gledišta ističu da je politika jedna od najznačajnijih društvenih i najviših civilizovanih aktivnosti. Politički čovjek je stvaralačko, misaono biće koje racionalno uređuje svoje odnose sa drugim ljudima; politika je izvela ljude iz anarhije u svijet dogovaranja i tolerancije, ona je od ljudi napravila građane, ona je djelatnost racionalnog uređenja društvenih odnosa i društva u cjelini. U ovom paradigmatičnom shvatanju politike kao pozitivne društvene djelatnosti, posebno izražavamo Platonovo shvatanje o politici kao djelatnosti preko koje se može ostvariti ideal ravnopravnog, sretnog i etički uređenog društva.

Negativna gledišta su ona za koje je politika područje nametanja volje, vlasti i nasilja jednih ljudi nad drugima, političko područje je područje konflikata, borbi i nasilja a politika djelatnost kojom se ljudi manipulišu. Pogledajmo kako i na koji način.

Prije svega, treba reći da je politika veliko područje retorike, odnosno velikih obećanja i velikih riječi o Slobodi, Demokratiji i Pravdi, ali i da je politika područje obmana upravo zato jer je medij artikulacije različitih političkih borbi.

Politika je područje nametanja volje, vlasti i nasilja jednih individua i društvenih grupa nad drugima, političko područje je područje maniheističke podjele i stoga područje konflikata, borbi i nasilja a politička djelatnost djelatnost političke manipulacije. Prije svega, treba napomenuti da je politika veliko područje retorike, odnosno velikih i pretencioznih riječi i obećanja o Slobodi, Demokratiji i Pravdi, ali i da je politika područje obmana, zavođenja, vođenja i manipulisanja.

Politiku i političko područje posebno karakteriše nesklad između politike i etike ("makijavelizam"). Na ovu crtu politike upravo je upozorio Nikola Makijaveli prije skoro pet stoljeća. Izraz "makijavelizam" zadobio je značenje opravdanja dvoličnosti i nemoralnosti u politici, a pridjev "makijavelistički" kao oznaka za političare i državnike koje ništa ne sprečava da postignu svoje ciljeve.

Ono što je posebno karakteristično za politiku jeste to da ona nastoji da sebi sve potčini. Politika nastupa sa zahtjevom za apsolutnim potčinjavanjem. Nije nauka, ali o nauci odlučuje, nije religija, ali ima svoje idole i pravosveštenike, nije ni poezija pa ipak u ljudima razbuktava emocije i strasti. Politika je dio društva koji nastoji da nametne univerzalnu moć društvenoj cjelini i da društvom vlada. Poput religije u srednjem vijeku, politika u modernom dobu postaje dominirajućom silom kojoj su potčinjena sva druga područja društva. "Moderna politika istupa s apsolutnim zahtjevima i hoće sve da potčini ... Politika je postala, za moderno čovječanstvo, sudbina i svaki čovjek kroz politička pitanja razjašnjava, u određenoj mjeri, i smisao svoje egzistencije".

Ne funkcioniše politika samo kao instrument potčinjavanja individua i grupa, nego funkcioniše i kao medij njihove edukacije. Politika vaspitava jer se upravo preko nje bude i razvijaju ili sputavaju određene ideje, mišljenja, postupci i ponašanja, određene moći i mogućnosti ljudi. Od prirode politike upravo zavisi da li će se u ljudima razvijati privatni interesi, egoizam, nihilizam, predrasude i iracionalizam, da li će u njima otupljivati smisao za pravdu, istinu i slobodu, ili će razvijati kao svoje snage one tendencije, strasti, sposobnosti, potencije i mogućnosti čovjeka koji mu omogućavaju da živi slobodno. Politika obrazuje tako što individue i grupe vodi, ali od njene prirode zavisi da li će to biti anonimne, neodgovorne, izmanipulisane mase i apstraktni građani, ili će to biti autonomni pojedinci koji žele i pokazuju svoju želju i htijenje da budu slobodni i odgovorni pojedinci. Da od prirode politike zavisi kakve će osobine u ljudima razvijati, dovoljno je ilustrovati na nekim primjerima. U Atini je politika nastojala da ljude obrazuje kroz

143

demokratske ideale koje su pružali nauka, filozofija i umjetnost. Pod uticajem militantne politike i vojne discipline u Sparti su se kod individua razvijale osjećanja svireposti, snage, moći, agresije, hrabrosti i asketizma. Fašizam i nacizam su kod individua razvijali osjećanja nejednakosti, rasizma, nacionalizma, militantnosti, nasilja i genocida. Građansko društvo Treće republike u Francuskoj je apostrofiralo ulogu prava i sloboda građana. Totalitarne države favorizuju edukativne ideje kolektivizma, a građanske ideje individualizma. A tamo gdje politika favorizuje određene vrijednosti, stavove, ponašanje i mišljenje, veoma je opasno ispoljavati druga politički neprihvatljiva i suprotna gledišta, stavove, mišljenja i vrijednosti. Utemeljena na elementima represije i straha, politika nastoji da ostvari postupak apsolutne konformizacije individua.

Bitna komponenta moderne politike upravo jeste - manipulacija. I to manipulacija nagonima, osjećanjima, idejama, sviješću, mišljenjima, stavovima, ponašanjem, načinom života, itd. Osnovna pretpostavka postojanja politike kao manipulacije je postojanje političkih masa. Na području političke manipulacije dominira lažna politička svijest i umanjena sposobnost ljudi da razlikuju dobro od zla, istinu od laži.

Politika postaje masovnom manipulacijom samo zato što se nalazi u sistemu sveopšte manipulativnosti, u sistemu u kojem se narod pretvara u masu ravnodušnih obespravljenih individua, u gomilu socijalno atomizovanih, amorfnih i politički razbijenih stanovnika koji gube sposobnost razlikovanja istine od laži, dobra od zla, uzvišenog od niskog. U sistemu sveopšte manipulativnosti ugrožen je narod kao subjekt sveopšte politike. Ugrožen je upravo zato što politiku najčešće karakteriše pojava koju možemo nazvati kadornizmom a pod kojim podrazumijevamo pojavu da, govoreći "u ime naroda'' političari zapravo govore ''u svoje ime''.

Za politiku je karakteristična pojava manihejstva. U filozofskom smislu se pod pojmom "manihejstvo" podrazumijeva doktrina koja ističe da dva suprotna principa vladaju svijetom: princip dobra i princip zla. U političkom smislu se pod ovim pojmom podrazumijeva ideološka i politička propaganda koja političku i društvenu zajednicu dijeli na dva međusobno odvojena dijela, tj. na: "Nas" ("Mi") i "njih" ("oni"), "lojalne" i "nelojalne", "podobne" i "nepodobne" individue i građane. Politička praksa manihejstva i političkog vladanja počiva na slici dijaboličkog neprijatelja i temelji se na klasičnom principu "divide et impera" ("podijeli i vladaj"). Baš zato što počiva na slici dijaboličkog neprijatelja, manihejska politika u "neprijatelju" pronalazi jednog i jedinog krivca i uzroka svih nevolja i opasnosti. "Ljudi sa suprotne strane se”, ističe Karl Šmit,” moraju uništiti moralno. Oni se moraju proglasiti za kriminalce i nehumane, za apsolutnu nevrijednost, jer u protivnom mi bi sami bili kriminalci i čudovišta".

Maniheističko političko posmatranje pojava nužno vodi belicističkom poimanju svijeta. Čovjekov društveni život je belicistički život: gotovo uvijek se čovjek nalazio u ratu i rat u njemu, gotovo uvijek se čovjek nalazio u takvom društvenom, političkom, duhovnom, psihološkom i ideološkom prostoru koji bi se mogao podvesti pod hobsovska određenja "čovjek je čovjeku vuk" ("homo homini lupus est") a društveno stanje stanje "rata svih protiv sviju" ("bellum omnium contra omnes"). Neprestano čovjek živi u nekom političkom ratnom dobu a ratno doba je doba u kojem se ljudi u krajnjoj liniji međusobno dijele na "nas" i "njih", na "prijatelje" i "neprijatelje" a potom proganjaju i ratuju. Izraz "neprijatelj" jeste belicistički izraz jer pripada pojmu rata. A tamo gdje je rat, tu je i "neprijatelj", i to bez obzira da li se radi o ratu između država ili o građanskom i etničkom ratu u jednoj državi. Nema rata bez "neprijatelja" a tamo gdje on postoji, neophodno ga je - uništiti. Uništavanjem "neprijatelja" ili njegovo poražavanje je osnovni smisao i cilj ratovanja.

Oni koji vladaju nastoje da politički sistem pretvore u stanje političke kleptokratije, odnosno politički sistem koji se izgrađuje i koristi s ciljem da politička elita koristi institucije političkog sistema za ostvarenje sopstvenih, najčešće ekonomskih, interesa. Otuda, nalazeći se u stalnom strahu da neće biti otkriveni pa i diskvalifikovani, oni, rečeno jezikom psihoanalize, razvijaju paranoična osjećanja i ubjeđenja. Nosioci političke vlasti i moći "obolijevaju" od tzv. kratomanske paranoje, tj. od pretjerane ideje proganjanja i ugroženosti. Otuda kao odgovor na sopstvenu "ugroženost" i "ugroženost poretka", nosilac političke moći i vlasti odgovara pojačanom represijom u odbrani poretka i pronalaženjem "neprijatelja" tog poretka. Svoju individualnu paranoičnost vlastodršci ugrađuju u strukturu političkih odnosa: od mase stanovništva se odvajaju, njoj suprotstavljaju i protiv nje "ratuju". Oni su - "narcisti".

144

Narcizam i jeste oblik infantilnog ranog odnosa prema svijetu, odnosa koji se javlja i u svijesti odraslih pa i političara i vladara. U ranom djetinjstvu nastaje kao posljedica nastojanja da dijete bude centar pažnje roditelja kako bi moglo opstati. U tom smislu je narcizam neophodan za opstanak jedinke. Ali, sazrijevanje pojedinca prevladava prvobitni narcizam. Kasnije se narcizam pojavljuje u sklonosti ka idolatriji i težnji za publicitetom, dakle pojavljuje se u obliku onih vrijednosti koje su posebno izražene kod političara. Upravo, njihova narcisoidnost ih tjera da ostvaruju neophodan i stalan "uspjeh i aplauz radi vlastite mentalne ravnoteže". A "ekstremno narcisoidne osobe često su gotovo prisiljene na to da postanu slavne jer u suprotnom mogu postati deprimirane i umobolne. Čak, ako takve osobe uspiju, prisiljene su da tragaju za daljnjim uspjehom, jer za njih neuspjeh nosi opasnost od sloma. Javni uspjeh je, tako reći, njihova samoterapija protiv depresije i ludila. Boreći se za svoje ciljeve, oni se u stvari bore za svoje zdravlje"From).

Iracionalnost je jedna od bitnih karakteristika politike. Veoma često se pokazuje da politički stavovi, izborna volja i glasačke šeme nisu rezultat iskustvenog rasuđivanja, nego su proizvod predrasuda, pobuda, navika, revolta i slično. Političke vođe su svjesne ove činjenice pa se zato manje pozivaju na logičke argumente igrajući više "na kartu" emocije glasača. Vođe namjerno nastoje da zadobiju naklonost glasača dajući im privid prijateljstva i naklonosti kao "njihovog čovjeka", "narodnog čovjeka" ili "čovjeka iz naroda".

Svijet politike zapravo je i svijet kiča. Prožet je mistifikacijama, "veselim optimizmom", obmanama i zabludama, sentimentalnošću, fantastičnošću, patetikom, teatralnošću, gestikulacijama, spektaklom i ritualima, ceremonijama, prozaičnošću, pa i glupošću. Kao što kič podrazumijeva otuđeni odnos između čovjeka i čovjekovog svijeta, tako i politički kič podrazumijeva postojanje otuđenih odnosa između čovjeka, društva i njihova svijeta. Politički svijet je specifičan svijet sebi svojstvenog "sentimentalizma". Za ilustraciju, evo nekih, iz literature, navedenih slika iz političkog svijeta i njegovog kičavog scenarija:

niko ne zna to bolje od političara; čim u blizini ugledaju fotografski aparat, odmah trče do najbližeg djeteta da ga podignu i poljube u obraz;

primjer komunističkog kiča bila je svečanost zvana Prvi maj, sa prvomajskim povorkama u vrijeme kad su ljudi još bili oduševljeni, ili su bar vrijedno glumili oduševljenje. Žene su bile obučene u crvene, bijele i plave majice tako da su posmatrane sa balkona i prozora formirale razne simbole - petokrake zvijezde, srca, slova. Između pojedinih dijelova parade išli su mali orkestri i svirali marševe. Kad bi se povorka približavala tribini, osmijesi bi zablistali i na najsumornijim licima, kao da svi žele dokazati kako se istinski raduju ili, bolje rečeno, kako su istinski saglasni. I nije se radilo samo o političkoj saglasnosti s komunizmom, već o saglasnosti s postojanjem kao takvim. Proslava Prvog maja napajala se iz dubokog vrela kategoričke saglasnosti s postojanjem;

slično prethodnom opisu političkog kiča lažne političke kulture "Potemkinovih sela", evo opisa scenografije Niksonove posjete Kini: U određenom trenutku američki predsjednik, a za njim i novinari, prolazi vrtom ispred pagode usred koje se nalazi ribnjak. U tom čarobnom ugođaju djeca puštaju brodiće po vodi, mladi parovi sjede držeći se za ruke i slušaju tranzistore. Djevojke nose cvijeće. Kad su novinari napravili brojne snimke, predsjednik i njegova pratnja napustili su taj idilični prizor. Jedan fotograf se vratio malo kasnije po zaboravljeni dodatni dio svog aparata. Tako je vidio da su voditelji, iznikli ko zna otkuda, sakupili djecu i omladince i svrstali ih u redove; svi vraćaju voditelju svoje brodiće, tranzistore i cvijeće, a on, kad su se svi okupili, zviždi na polazak pravilnim korakom.

Dakle, politika je prožeta parohijalnom i podaničkom političkom kulturom obmana i mistifikacija. To je politička kultura tzv. "Potemkinovih sela". A ono što je knez Potemkin uradio duž puta za Krim da bi kulisama nepostojećih naselja učinio ugodnijim putovanje carice Katarine - i nije nikakva novost u političkom životu. Od kako se izdvojila "iz života" politika i nije imala potrebu za realnošću. Prevlast forme nad suštinom postala je neminovnom pojavom klasnih odnosa i bitnom manifestacijom politike kao kiča.

145

Političko područje je i područje veoma izraženog ali i ne vidljivog, manifestnog i latentnog otuđenja, tako da ćemo na ovom mjestu posebno govoriti o onom obliku političkog otuđenja koji je vezan za - državu.

Posmatrajući državu sa njenog formalnog stanovišta, mogli bismo reći da postoji nekoliko oblika političkog otuđenja koji se odnose na vezu između društva i države: otuđenje države od društva; otuđenje države od društvenih klasa; otuđenje države od individua, i otuđenje u okviru države.

Prvi oblik otuđenja proizlazi iz klasne funkcije države. Država je institucionalizovani organ vladajuće klase i stoga ne može da bude stvarni, istinski reprezent društva, već predstavnik vladajuće klase. Otuđenje države od društva ne znači da država u potpunosti gubi veze sa društvom već samo znači da država postaje samostalna sila u odnosu na društvo. Država se ne samo osamostaljuje od društva, nego mu se i nadređuje, postajući posebna sila nad društvom.

Za drugi oblik otuđenja može se reći da se otuđenje manifestuje kao otuđenje od eksploatisane klase i od eksploatatorske klase. S obzirom na to da je država instrument vladajuće klase, sasvim je razumljivo da je država otuđena od eksploatisane klase. Ali, ona može biti otuđena i od eksploatatorske klase, od vladajuće klase. Taj slučaj je rijedak, ali ne i nemoguć. Javlja se kao posljedica unutrašnje podjele rada i suprotnosti interesa u okviru vladajuće klase.

Treći oblik otuđenja je u stvari otuđenje države od članova društva. Javlja se zato što država i predstavlja osamostaljenu silu koja se od individua otuđuje. Ovo otuđenje najčešće manifestuje tendenciju apsolutne dominacije države i apsolutne podređenosti individue.

Za četvrti oblik otuđenja je karakteristično da se ne pojavljuje samo na području odnosa države prema "spolja", nego i u okviru države same. Država je podijeljena na: izvršnu, upravnu i zakonodavnu vlast i sve tri vlasti predstavljaju tzv. jedinstvo državne vlasti. Međutim, između njih se može uspostaviti stanje relativne nezavisnosti i samostalnosti koja stvara mogućnosti osamostaljivanja i otuđivanja jednih područja vlasti prema drugim.

Sve to pokazuje da otuđenje zahvata i područje politike. Kada u politici dominira lažna svijest, mistifikacija i obmana, kada je u njoj, upravo zahvaljujući njoj samoj, umanjena sposobnost ljudi da razlikuju dobro od zla, istinu od laži (upravo zato jer je u svijetu političke manipulacije dobro prožeto zlom a istina laži), razumljiva posljedica takvog stanja jeste - ravnodušnost ljudi. Ravnodušnost i proizlazi iz sistema sveopšte manipulativnosti gdje su istina i neistina, dobro i zlo, pomiješani i isprepleteni. Kada je ravnodušnost uzdignuta u vladajuću i konstitutivnu kategoriju stvarnosti, onda su sveopšte nivelizacije i sveopšte obezvređivanje stvarnosti nešto što bitno prožima stvarnost samu. Sve istovremeno podjednako postaje vrijedno i bezvrijedno, jer sve gubi svoju suštinsku vrijednost i svoj imanentni smisao. Ravnodušnost ili indiferentnost predstavljaju otupljenost, zamagljivanje i osljepljivanje senzibilnosti, osjećanja i razuma. Konačno, ako politička stvarnost gubi svoj unutrašnji smisao, ako se ljudi postvaruju a stvari odstvaruju, ako sve postaje ravnodušno jer je zamjenljivo i manipulativno, nihilizam se pojavljuje kao posljedica i logičan kraj ovakve pojave.

12. POLITIČKA KULTURA I POLITIČKA SOCIJALIZACIJA

______________________________________________________________________________

Politička kulturaPojam I vrste političke kultureKarakteristike političke kulture

Politička socijalizacija

______________________________________________________________________________

146

1. POLITIČKA KULTURA

Pojam i vrste političke kulture

Pod pojmom "političke kulture" neki teoretičari podrazumijevaju psihološko orijentisanje prema društvenim institucijama a neki, opet, mrežu ili skup elemenata kao što su: političke orijentacije, ideje, simboli, emocionalni stavovi, vrijednosti, uvjerenja, pogledi itd. koji se uobličavaju upravo putem procesa koji se nazivaju politička tradicija i politička socijalizacija. Politička tradicija obuhvata kolektivne društvene i političke događaje, procese i iskustva iz prošlosti ili, kako to neki kažu, ona obuhvata ''kolektivnu memoriju naroda''. Politička socijalizacija predstavlja proces učenja političke kulture u određenom političkom sistemu. Tako se pokazuje da politička kultura predstavlja dio opšte kulture koji obuhvata ideje, vrijednosti, mišljenja, stavove, ubjeđenja i simbole koji se odnose na politiku i političko organizovanje društva.

S obzirom na činjenicu da društva postoje kao klasna, stratifikaciona, regionalna, etnička, konfesionalna itd., razumljivo je da i politička kultura nije nekakva univerzalna pojava koja u svakom društvu ima ista obilježja pa i isto značenje. Unutrašnja struktura pa i značenje političke kulture različiti su kako u različitim tako i u istim političkim zajednicama te je ta činjenica nagnala teoretičare da daju određene klasifikacije političke kulture.

Prema Olmondovom mišljenju, politička kultura je fenomen koji se mora dovoditi u vezu sa političkim sistemom te, u tom smislu, govori o dvjema vrstama političke kulture: jednoj, koja je rezultat postojanja homogenosti i heterogenosti političke kulture i, drugoj, koja je rezultat odnosa prema političkom sistemu. Upravo, prema kriterijumu homogenosti odnosno heterogenosti političke kulture, Gabriel Olmond smatra da se može govoriti o postojanju tri tipa političke kulture: centripetalnoj političkoj kulturi koja "teži središtu"; centrifugalnoj, koja udaljava od središta i koja nastaje kao reakcija na centripetalnu političku kulturu, i "sporazumnoj" političkoj kulturi.

S druge strane, prema odnosu prema političkom sistemu Olmond smatra da se može govoriti o trima vrstama političke kulture: parohijalnoj (u parohijalnom tipu političke kulture individue nisu svjesne niti postojanja političkog sistema, političke kulture, niti svoje uloge u njima; u ovom tipu političke kulture pojedinci sebe ne dovode u vezu sa nacionalnim političkim institucijama; u njemu pojedinci ne opažaju, a najčešće i ne poznaju, centralne organe vlasti pa od njih ništa i ne očekuju; dakle u okviru ove političke kulture ljudi nemaju razvijenu svijest o političkim problemima i ne učestvuju ili vrlo malo učestvuju u političkom životu); podaničkoj (u podaničkoj političkoj kulturi pojedinci imaju određenu političku svijest, oni su svjesni postojanja i djelovanja političkog sistema, kao i postojanja diferenciranih političkih uloga; oni imaju efektivan i vrijednosni stav prema političkom sistemu, ali i slabo razvijenu svijest o mogućnosti participacije u njemu, odnosno, nemaju potrebu za samostalnim uticajem na politički život); participativnoj političkoj kulturi (u participativnoj političkoj kulturi su individue svjesne postojanja političkog sistema prema kojem imaju afektivni i vrijednosni stav, svjesni značaja sopstvene participacije u političkom životu).

Sva tri navedena oblika političke kulture dominiraju u određenim političkim strukturama: parohijalni u tradicionalnim društvima, podanički u autoritarnim a participativni u građanskim demokratskim društvima.

Robert Dal govori o političkoj kulturi kao mreži političkih orijentacija: prema političkom sistemu (koje se odnose na prihvatanje, ravnodušnost ili odbacivanje političkog sistema); prema drugim ljudima (sa ili bez povjerenja); prema kolektivnoj akciji (sa kooperacijom ili bez nje, tj. sa pomirenjem suprotnih gledišta ili sa odbacivanjem kompromisa); prema rješavanju problema (pragmatske i racionalističke, tj. orijentacije praktičnog rješavanja pitanja i orijentacije koje su sklone demagogiji i dogmatizmu). Orijentacija obuhvata: kognitivnu ili saznajnu orijentaciju, tj. orijentaciju povezivanja političkog sistema, uloga i nosilaca uloga; afektivnu ili osjećajnu, tj. orijentaciju osjećanja pojedinca prema političkom sistemu, njegovim objektima i njegovim dijelovima; vrijednosnu ili evalautivnu orijentaciju, tj. orijentaciju koja se temelji na sudovima i ocjenama o političkom sistemu i njegovim dijelovima.

Lembruh sužava pojam političke kulture govoreći o modalitetima političkog regrutovanja društvenih konflikata: modeli konkurencije (gdje se konflikti regulišu pomoću odluka većine), modelu

147

proporcije (gdje se konflikti regulišu proporcionalnom regulacijom) i hijerarhijsko-birokratskom modelu (u okviru kojeg se konflikti regulišu pomoću autoritarnog odlučivanja).

I, na kraju, Sidnej Verbe govori o: participativnoj tj. o političkoj kulturi u okviru koje individue učestvuju i, apatičnoj političkoj kulturi, tj. o političkoj kulturi u okviru koje individue ne učestvuju u političkom sistemu.

Imajući na umu strukturu i prirodu političke kulture, mogli bismo istaknuti nekoliko osnovnih karakteristika političke kulture.

Karakteristike političke kulture

Najprije istaknimo da se u svakom društvu može govoriti o opštoj i posebnim političkim kulturama, odnosno o dominantnoj političkoj kulturi dominantnog političkog subjekta i političkoj kulturi podređenih društvenih grupa koje nastoje da postanu dominantnim političkim subjektima kako bi svojoj političkoj kulturi obezbijedili legitimitet opšte ili dominantne političke kulture. S druge strane posmatrano, može se govoriti o opštoj političkoj kulturi i političkoj potkulturi koja obuhvata političke orijentacije užih društvenih grupa: regionalnih, etničkih, religijskih, i slično.

Politička kultura uvijek je politička kultura dominantne političke klase. Zato neki s pravom primjećuju da je istorija zapravo "istorija vladajuće klase" te da su podvlašćeni u njoj "samo saistorijski". Vladajuća klasa je "misleća klasa", ona vlada i kao "mislilac", kao "proizvođač misli", kao "upravljač" i "raspoređivač" misli svog vremena. Ili, drugim riječima: Misli vladajuće klase u svakoj epohi su vladajuće misli, tj. klasa koja je vladajuća materijalna sila društva, istovremeno je njegova vladajuća duhovna sila. Klasa kojoj stoje na raspolaganju sredstva za materijalnu proizvodnju, raspolaže samim tim i sredstvima za duhovnu proizvodnju, tako da su joj zbog toga, uzevši u prosjeku, podređene misli onih, koji su lišeni sredstava za duhovnu proizvodnju. Vladajuće misli nisu ništa drugo do idealni izraz vladajućih materijalnih odnosa, tj. u obliku misli izraženi vladajući materijalni odnosi: dakle, idealni izraz odnosa koji baš jednu klasu čine vladajućom, dakle, misli njene vladavine.

S obzirom da su misli vladajuće klase uvijek vladajuće misli, razumljivo je da politička klasa (dominantna klasa, grupa na vlasti, strategijska elita, politička elita) proizvodi određenu vrijednosnu, etičku, ideološku i simboličku matricu i ukupnu duhovnu, kulturnu i političku ikonografiju. Tako ona ne samo što ubjeđuje nego i obavezuje svojim mišljenjem. Ona proizvodi "senso comune" (opšte mišljenje) a politički postupak proizvođenja "opšteg mišljenja" zapravo je postupak otklanjanja neintegrisanih individualnih mišljenja, odnosno postupak pretvaranja individualnih mišljenja u jedno "opšte mišljenje". To znači da politička kultura ima neposrednu političku funkciju konformiranja individua stvaranjem određenog "društvenog karaktera" individua koji karaktere pojedinaca nastoji u cjelini sebi podrediti.

Politička kultura ima određeni značaj, ulogu i funkcije u društvu, kao to su: funkciju oblikovanja političke svijesti članova društva; funkciju oblikovanja kolektivnog društvenog i političkog duha; funkciju obezbjeđenja orijentacija pojedinaca i grupa u društvenom sistemu, i njihovo lakše snalaženje; funkciju obezbjeđenja podrške, opozicije i protivteže političkoj vlasti.

S obzirom na to da je politička kultura uvijek politička kultura dominantnog ili vladajućeg političkog subjekta, te s obzirom na to da je njena funkcija stvaranje "opšteg mišljenja" koje potiskuje individualno mišljenje, te da je njena funkcija stvaranje "društvenog karaktera" kao presjeka individualnih karaktera, razumljivo je da je s političkom kulturom povezan postupak tzv. "ispiranje mozga". Politička kultura je prožeta indoktrinacijom i manipulacijom, mistifikacijom i obmanom a postupak kojim se politička kultura usvaja naziva se - političkom socijalizacijom.

2. POLITIČKA SOCIJALIZACIJA

Područje politike nije samo puko "političko" područje, nego je i ekonomsko, socijalno, kulturno i psihološko područje. Politika je i "pedagoška" sfera socijalizacije individua te je, u tom smislu, neophodno i odgovoriti na pitanje: šta se podrazumijeva pod pojmom "socijalizacije"?

148

Pod pojmom "socijalizacije" može se podrazumijevati proces preko kojeg individua u određenoj društvenoj sredini usvaja određene oblike znanja, navika, vještina, stavova i vrijednosti neophodnih za njeno postojanje u društvenoj sredini. Socijalizacija je proces kojim individua uči svoju kulturu; pomoću socijalizacije individua postaje društveno "normalnom" osobom. Savremena psihologija ističe da se proces socijalizacije ostvaruje učenjem i da oblici socijalnog učenja mogu biti uslovljavanjem, uviđanjem i "po modelu". S obzirom na to da nas interesuje fenomen socijalizacije sa političkog stanovišta, mogli bismo reći da je politička socijalizacija najčešće socijalizacija uslovljavanjem iako, naravno, ne isključuje učenje uviđanjem ili "po modelu". U tom smislu se pod pojmom "političke socijalizacije" može podrazumijevati proces učenja normi, stavova i ponašanja koji su prihvaćeni i u praksi su postojećeg političkog sistema. Cilj političke socijalizacije je "treniranje i razvoj individue" koja postaje "dobar član društva". Da bi pojam "političke socijalizacije" bio potpuniji i jasniji, pomenimo još neke odredbe. Prema prvoj, pod pojmom "političke socijalizacije" se podrazumijeva: proces učenja i pounutrivanje vrijednosti, spoznaje i simbola, usađivanje operativnih društvenih normi u odnosu na politiku, institucionalizovanje političkih uloga i stvaranje političkog konsenzusa, bio taj proces djelotvoran ili ne; obrazovanje pristanka na politički poredak i njegove vrijednosti, kao i onemogućavanje njegove promjene, zasniva se prevashodno na odgovarajućim ideološkim normama; proces političke socijalizacije zapravo je proces političke indoktrinacije i manipulacije; za postojeće političke poretke karakteristična je autoritarna kontrola nad cjelokupnom kulturom potpomognuta monopolom vladajuće grupe nad sredstvima informisanja koja su imanentni dio političkog poretka upravo zato što zaštićuju, održavaju ili unapređuju društveni poredak utemeljen na vlasti manjine.

Kao što se moglo vidjeti, posljednje gledište o političkoj socijalizaciji izvedeno je na temelju distinkcije između "prinude" i "pristanka", "prisile" i "konsenzusa". Politička socijalizacija je shvaćena kao proces uklapanja ne samo u postojeći ideološki sistem vrijednosti, nego i u postojeći sklop političkog poretka, odnosno, shvaćena je kao proces preko kojeg ostvaruje "pristanak" ili "konsenzus" na postojeći ideološki sistem vrijednosti i postojeći politički poredak. Perpetuiranje ideološke hegemonije bitni je zadatak vladajućih klasa koji one ostvaruju preko različitih "hegemonijskih ideoloških aparata", odnosno "ideoloških aparata države". Hegemonija ili potpuna dominacija vladajućih klasa ne ostvaruje se isključivo putem političko-pravnih instrumenata represije, nego i putem ideološkog sistema socijalizacije individua u "građanskom društvu". Hegemonija je artefekat "građanskog društva" a država politički subjekt koji reguliše ravnotežu između "pristanka" i "prisile". Ona ne reguliše samo ekonomski život nego i ukupan politički i društveni život. Ali, time što reguliše društveni život prema postojećem političkom poretku, time što saobražava društveni život u politički poredak, može se reći da je država "arhitekta konzervativnog konsenzusa".

Proces socijalizacije se, dakle, može posmatrati iz dva ugla: političkog poretka i, individua.

Sa stanovišta političkog poretka, politička socijalizacija je proces integracije individua u postojeći poredak, pripitomljavanje njihovog revolta, otpora i konflikta, a sa stanovišta individua politička socijalizacija je proces oblikovanja individua konformizmom. Prema tome, politička socijalizacija je ne samo proces društvene individualizacije nego i proces individualne socijalizacije pa, prema tome, i depersonalizacije. Postojanje političke socijalizacije zapravo je postojanje i manifestovanje moći Institucije; sistem je primaran a čovjek sekundaran. Procesom socijalizacije u cjelini, kao i procesom političke socijalizacije posebno, sistem se održava i reprodukuje upravo tako što individue usvajaju standardne vrijednosti, navike, mišljenja, stavove i ponašanja potrebne za nesmetano funkcionisanje Sistema. Jednom riječju, proces političke socijalizacije, bez obzira na izvjesne pozitivne značajke, jeste proces manipulacije čovjeka. Koje su njegove funkcije?

Budući da je politička socijalizacija proces uvođenja u političku kulturu, postupak ili proces učenja i internalizacije sadržaja političke kulture kojim se ljudi osposobljavaju za vršenje određenih uloga u političkom sistemu, jasno je da politička kultura ima funkciju konformizacije individua i društvenih grupa.

Posebno pitanje koje i zaslužuje svoju teorijsku pažnju glasilo bi: koji metodski postupak konformizacije individua i koja su to sredstva kojima se proces konformizacije obavlja?

149

Postoje brojni instrumenti mediji i institucije u društvima, kojima njihovi pripadnici stiču potreban konformizam, norme, standarde i modele mišljenja, osjećanja i ponašanja, od kojih ćemo pomenuti samo neke, kao što su: porodica, škola, sredstva masovnog informisanja, fabrika, kulturne, sportske, naučne, političke i druge institucije, itd. Svim ovim institucijama "građanskog treninga" koriste se politički poreci kako bi ojačali lojalnost i podaništvo svojih pripadnika i kako bi, u krajnjoj liniji, osnažili svoju moć.

13. IDEOLOGIJA

______________________________________________________________________________

Šta je ideologija Strukturalni elementi i funkcije ideologije

______________________________________________________________________________

Ideologija igra veliku ulogu u procesu političkog oblikovanja pojedinaca i društvenih grupa. Pogledajmo kako i na koji način.

Šta je ideologija

Smatra se da je termin "ideologija" prvi put upotrijebio Desti de Trasi dajući mu neutralno značenje "nauke o idejama". Ideologija je shvaćena kao nauka o opažajima i idejama čijim se kombinovanjem formiraju čovjekova saznanja o Cjelini (svijetu, društvu, i čovjeku). Francuski filozofi su sebe nazivali "ideolozima" a svoje učenje "ideologijom". Smatrali su da ideologija predstavlja osnovu za političke, pedagoške i moralne preobražaje u društvu. U političkom smislu djelovali su kao opozicija Napoleonu koji je pod "ideolozima" podrazumijevao političke "sanjalice" koji su zapravo izražavali njemu suprotna gledišta. Kao svoje političke protivnike protjerao ih je sa Akademije nauka a na Univerzitet doveo svoje filozofe koji su imali zadatak da pobiju gledišta "ideologa" te da izgrade ideologiju koja će odgovarati Napoleonu. Od tada riječ "ideologija" zadobiva izrazito negativno značenje kako na gnoseološkom nivou kao "kriva", "iluzorna", "lažna" ili "izokrenuta" svijest, tako i na ontološkom nivou kao svijest koja proizlazi iz čovjekovog otuđenog načina proizvodnje.

Nakon toga termin "ideologija" zadobio je nekoliko značenja: u širem smislu se pod ideologijom podrazumijevala cjelokupna "nadgradnja", tj.

"ideološka nadgradnja" kao ukupnost duhovne kulture i oblika tzv. društvene svijesti, kao što su: pravo, politika, moral, filozofija, obrazovanje, umjetnost itd. U tom smislu se pod ideologijom ne podrazumijeva nekakav proizvod svijesti ljudi, nego nešto je nezavisno od svijesti ljudi i što se stvara i proizvodi u tzv. "ideološkim aparatima države", tj. u društvenim institucijama koje imaju funkciju socijalizacije i socijalne kontrole, a kao što su: političke institucije, škola, crkva, porodica, sredstva masovnih komunikacija. Ideologija predstavlja svojevrsno duhovno tkivo preko kojeg društvo obezbjeđuje sopstvenu organizaciju.

pod ideologijom se podrazumijeva I "kriva svijest", pristrasna, pogrešna, iskrivljena, lažna i interesno utemeljena svijest. Ona je odvojena i suprotna istinitom saznanju.

pod ideologijom se podrazumijeva vjerovanje neke društvene grupe: ideologija je manje ili više koherentan i homogen sistem ideja, vjerovanja, shvatanja, vrijednosti i ubjeđenja neke društvene grupe, u kojima se izražavaju osnovni interesi jedne grupe.

Otuda se i postavlja pitanje: šta se nalazi u osnovi "krive svijesti" i zbog čega svijest postaje "krivom", "lažnom" i "iluzornom"?

Još je Frensis Bekon svojim gledištima o "idolima" pokazao da faktore koji stvaraju zablude i predrasude i koji onemogućavaju spoznaju istine, treba tražiti u postojanju idola plemena, spilja, trga i teatra.

150

Francusko prosvjetiteljstvo je istaklo kategoriju "interesa" koji utiče na "pretvaranje" i "obmanjivanje" ljudi a marksistička teorija će ideološki i politički postupak "obmane" povezati sa društvenom podjelom rada koja je stvorila različite međusobno suprotstavljene klase i njihove ideološke nazore. Kao "kriva svijest" ideologija je uslovljena podjelom rada i formiranjem različitih društvenih grupa. Dakle, uslovljena je upravo onim faktorima koji omogućavaju ljudima međusobno različita tumačenja društvenih pojava, upravo onako kako je to određeno njihovim interesom povezanim sa njihovim mjestom i položajem u društvenoj podjeli rada. Ali, da bi to bilo jasnije, neophodno je ukratko objasniti sam pojam "društvenog bića" kao mjesta stvaranja i razvijanja ideologije.

Kategorija "društveno biće" obuhvata cjelokupnu društvenu stvarnost u njenoj kompleksnosti i protivrječnosti. "Društveno biće" je sastavljeno od sljedećih bitnih komponenata: egzistencije ljudi i njihovog odnosa prema prirodi, tj. rada; načina proizvodnje, kao ekonomskog područja koji u sebe uključuje vlasništvo, raspodjelu, prisvajanje proizvoda, ekonomske zakone, itd; društvenih odnosa, koji proizlaze iz karaktera i podjele društvenog rada, a koji doprinose nastanku klasa, države, političkih partija i drugih interesnih političkih subjekata; oblika društvenih svijesti: morala, filozofije, nauke, ideologije, prava, umjetnosti, obrazovanja, itd.

Prema tome, "društveno biće" je društvena cjelina koja obuhvata način proizvodnje, kako u njegovom ekonomskom, tako i u njegovom pravno-političkom, kulturnom i ideološkom pogledu. Svijest je društveno ukorijenjena, ona je društveni proizvod i takvom ostaje dok god ljudi postoje. Njena parcijalnost, "krivost" i iskrivljenost uslovljena je klasnom podjelom rada na materijalni i duhovni rad koji dovode do toga da jedan dio vladajuće klase istupa u svojstvu mislilaca te klase, tj. ideologa koji stvaraju iluzije klase o sebi samoj prema kojima se drugi pripadnici klase ponašaju više pasivno. Ovaj rascjep stvara iluziju da vladajuće misli nisu misli vladajuće klase, da su samostalne i autonomne. Svaka nova klasa koja nastupa u istorijskom razvitku u prezentovanju svog interesa kao opšteg interesa, duboko vjeruje u istinitost i ispravnost ideja kao što ih izražava, u njihovu racionalnost, u sopstvene ideje kao istinite i jedino pravilne ideje. Naravno, to je jedan privid iza kojeg se samo krije parcijalna ili kriva svijest. Otuda se i postavlja pitanje: koja su najvažnija obilježja "krive svijesti"?

Kriva svijest se iskazuje kao iluzija o samostalnoj i nekakvoj "čistoj svijesti" odvojenoj od sopstvenih socijalno-političkih korijena. Upravo s ideologijom je povezana i širi se iluzija o određujućem karakteru svijesti, o određujućoj i odlučujućoj ulozi ideologije u odnosu na druge oblike čovjekove proizvodne prakse. Apologija i prikrivanje stvarnosti je takođe jedna od bitnih karakteristika ideologije. Tako se ideologija pokazuje kao "kriva", "parcijalna" i "otuđena svijest" koja ne može da dopre do suštine totaliteta (sveukupnosti) stvarnosti. Otuda se za ideologiju može reći da je mistifikovana svijest jer "zamagljuje" i "obmanjuje" jer je njena vrijednosna orijentacija okrenuta tako da se svijet vidi u svjetlu želja, težnji i ideala a ne u njegovoj stvarnosti gdje se ne primjećuju pojave koje nisu predmet i cilj ideoloških interesa.

Polazeći od prethodnih gledišta o ideologiji, mogli bismo ideologiju definisati kao sistem ideja i shvatanja u kojima su izraženi položaj, interesi i ciljevi određene grupe u društvu. Ili, u širem smislu, ideologija može značiti: nesvjesne ili svjesne iluzije, odnosno lažne konstrukcije; tumačenja društvenih situacija sa stanovišta parcijalnih I nikada tačnih vrijednosnih ocjenjivanja a u širem smislu i sa stanovišta zauzimanja stavova: doktrine koje su stvorene zato da opravdaju ta tumačenja ili te iluzije; svaku tvorevinu civilizacije i duhovnu oblast (filozofiju, društvene nauke, religiju) koju je stvorila ili koju koristi određena klasa da bi opravdala svoj opstanak a koja isključuje neposredno provjeravanje istinitosti.

Treba napomenuti da su u razvoju čovjekove i društvene istorije postojale mnogobrojne ideologije, od kojih ćemo navesti one značajnije, kao što su: nacionalizam, liberalizam, nacizam, fašizam, staljinizam, socijalizam.

Strukturalni elementi i funkcije ideologije

Polazeći od prethodnih gledišta, jasno je da ideologiju nije moguće posmatrati odvojeno i nezavisno od njenih strukturalnih elemenata. Upravo stoga se može reći da njene strukturalne elemente čine:

151

grupa (najčešće klasa, ali i druge grupe, kao što su: nacija, političke partije, društveni pokreti, konfesionalne i druge grupe);

interes (klasni, nacionalni, konfesionalni, politički); racionalizacija interesa društvene grupe u obliku ideologije kao izraza racionalnog

interesa; nametanje racionalizacije kao jedino ispravne svijesti; vrijednosna interpretacija činjenica, interpretacija koja je razumljiva posljedica postojanja

klasnog i grupnog interesa.Ideologija nije nikakva puka "lebdeća svijest" koja je odvojena od određenog ideološkog subjekta,

nego je takva svijest koja ima svoje neophodne i manje ili više prepoznatljive funkcije kao što su: orijentacija, tj. politička, ideološka i uopšte simbolička orijentacija, odnosno funkcija

usmjeravanja određene aktivnosti: ideologija je orijentir djelovanja pojedinca i grupa; ona je orijentir snalaženja pojedinaca i grupa u složenoj društvenoj situaciji;

dominacija, tj. funkcija potčinjavanja sopstvenoj idejnoj koncepciji kao dominantnoj koncepciji;

mobilizacija, odnosno nastojanje ideologije da se osloni na potrebe, želje i interese ljudi tako što ih mobiliše i usmjerava u određenom pravcu;

identifikacija, tj. one funkcije ideologije kojom pojedinci i društvene grupe svjesne svoje posebnosti i različitosti ostvaruju svoj identitet kojim se razlikuju od drugih pojedinaca i drugih društvenih grupa (kada neko pripada nekoj grupi, onda se on identifikuje sa članovima te grupe i sa samom grupom i svjestan je manje ili više razlike u odnosu na one koji pripadaju drugim društvenim grupama);

integracija, tj. uključivanje individua bez obzira na razlike u njihovim položajima i ulogama;

kontrola osjećanja, mišljenja, ubjeđenja, vjerovanja i ponašanja ljudi; adaptacija na određenu realnost; solidarnosti, tj. one funkcije ideologije preko koje se članovi neke društvene grupe, koji

prihvataju neku ideologiju, solidarišu sa pripadnicima te iste društvene grupe (imaju slična shvatanja i ubjeđenja, kao i osjećaj zajedništva);

transformacije, tj. one moguće funkcije ideologije preko koje se nastoji nešto u društvenom sistemu promijeniti;

legitimizacija, tj. funkcija opravdavanja, prihvatanja i održavanja nekog društvenog odnosa, neke društvene pojave, sistema. U tom smislu, vladajuće ideologije nastoje da svojom ideologijom legitimišu svoje vladajuće djelovanje i vladajući sistem, dok opozicione grupe sa svojom ideologijom nastoje da ospore i dovedu u pitanje legitimitet vladajuće društvene grupe, i na mjesto njega uspostave svoju ideologiju i stvarnost kao legitimnu, tj. opravdanu i prihvatljivu. U tom smislu se pokazuje da sa postojanjem legitimirajuće funkcije istovremeno postoji i osporavajuća, opozicionirajuća i alegitimirajuća funkcija ideologije, ona koja nastoji da postane legitimirajućom na drugačiji ili novi način.

Ono što je karakteristično za ideologije jeste njihova "umirujuća uloga", odnosno uloga sedativa, jer one u sebi najčešće ne nose budućnost, nego čovjeka podržavaju u njegovim osjećanjima i u njegovoj izvjesnosti i sigurnosti. Ideje u ideologiji se uzimaju kao sedativi, kao umirujuća sredstva kako bi čovjek lakše podnio muke svijeta i događaja.

Ideologija je istovremeno i značajno područje čovjekovog otuđenja. Sam način na koji se ideologija manifestuje kao otuđenje je sljedeći: ideologija je parcijalna i iskrivljena svijest: baš zato što je svijest pojedinačne grupe, ideologija je iskrivljena svijest jer izražava predstavu svijeta koja je određena interesom grupe.

S obzirom na to da se ideologija manifestuje kao područje racionalizacije interesa grupa čije interese zastupa, sasvim je jasno da različite grupe racionalizuju svoje različite interese: podređene grupe s ciljem da se postojeći poredak promijeni, a vladajuće grupe s osnovnim ciljem da se on učvrsti i očuva.

152

Društvena grupa svoju dominantnu moć ne izražava samo kroz nivo postojanja ekonomske moći (tj. vlasništva nad sredstvima za proizvodnju) ili političke moći (uz pomoć političke vlasti), nego i uz pomoć institucija ideološke dominacije, odnosno uz pomoć tzv. državnih ideoloških aparata: religijskog, školskog, porodičnog, pravnog, političkog, sindikalnog, informativnog i kulturnog državnog ideološkog aparata. I dok državni aparati svoju egzistenciju temelje na sili, dotle državni ideološki aparati svoje postojanje temelje na ideologiji. Upravo, preko državnih ideoloških aparata širi se jedna koncepcija svijeta, ubjeđenje i shvatanje vladajuće političke elite, odnosno, širi se njen pogled na svijet.

14. MOĆ

______________________________________________________________________________

Šta je moćShvatanja moći

Funkcionalističko shvatanjeMarksističko shvatanjeElitističko shvatanjePluralističko shvatanje

Porijeklo i vrste moćiPorijeklo moćiVrste moći

Struktura i funkcije moćiStruktura moćiFunkcije moći

Izvori i ograničavanje moći

______________________________________________________________________________

Prije svega, treba napomenuti da fenomen moći nije razumljiv bez razumijevanja fenomena kao što je autoritet. Moć je izraz postojanja autoriteta kao bitne supstance moći.

1. ŠTA JE MOĆ

Mada riječ moć u različitim jezicima zadobiva različita značenja, ipak je jedno etimološko značenje povezano sa latinskim riječima potentia i potestas. Riječ "potentia" znači fizičku moć, silu i snagu, a riječ "potestas" - političku moć, vlast, vladu. Što se tiče teorijskih disciplina, može se, takođe, govoriti o sličnim, pa i različitim, značenjima koja zadobiva riječ "moć".

U filozofskom smislu razlikuje se: moć kao puka moć (koja ima neutralno i neinstrumentalno značenje jer je kao mogućnost

opstanka, snalaženja i preživljavanja istovremeno imaju i čovjek i životinja); moć kao mogućnost tj. kao mogućnost ispoljavanja stvaralačkih sposobnosti. Ova moć

podrazumijeva postojanje prirodne ili fizičke sposobnosti i ona obuhvata snagu, tjelesnu kondiciju, rječitost, vičnost, mudrost, slobodoumnost, i slično, i

moć kao nadmoć, kao instrumentalna mogućnost vladanja, upravljanja, prisvajanja, gospodarenja, zapovijedanja i ugnjetavanja. Ovakva moć utemeljena je na sili, vlasti, nasilju i dominaciji. Instrumentalne sposobnosti su one koje se stiču ili pomoću prirodnih sposobnosti ili sticanjem nekih sretnih okolnosti: bogatstvom, uvažavanjem, preko prijatelja. A najveća ljudska moć je ujedinjena moć ljudi pomoću države, to je - državna moć.

Sociološki posmatrano, to upravo znači da je moć, pojava koja proizlazi iz društvenog odnosa između pojedinca, grupe i društva. U tom smislu se može reći da se moć može shvatiti kao svaki stepen

153

vjerovatnoće da se nametne svoja volja u jednom društvenom odnosu uprkos otporu, bez obzira na čemu počiva ova vjerovatnoća. Kako se odnosi u ljudskom društvu u krajnjoj liniji svode na odnose gospodarenja i potčinjavanja, može se reći da su moć i vlast najelementarnije pojave društvenog života. Moć je latentno nasilje, i ostaje to samo dok posjeduje moć da nametne svoju volju i sprovede svoje namjere. Moć je mogućnost prinude ljudi da nešto čine (ili ne čine). Moć postoji samo dok može nekoga da prinudi ili da nešto iznudi. Iza moći uvijek stoji sila i nasilje, iako moć ne mora da se ispoljava i realizuje kao nasilje i surovost. Surovost i nasilje se uvijek oslanjaju na moć, ali moć kao takva nije sa njima istovjetna.

Moć je pojava koja ima svoje određeno značenje i funkciju. Funkcija moći je pojava od posebnog značaja. Smatra se da je moć središnji pojam političke nauke. Može počivati na uticaju, nagovoru, manipulaciji, nasilju. Pod njom se najčešće podrazumijeva:

sposobnost stvaranja određenih promjena;

mogućnost jednog ili više ljudi da ostvari svoju volju, interese i ciljeve nezavisno od volje, interesa i ciljeva drugih ljudi ili društvenih grupa;

sposobnost nametanja volje.

2. SHVATANJA MOĆI

Pored prethodno naznačenih gledišta pojedinih teoretičara, naznačimo i nekoliko teorijskih shvatanja ili pristupa fenomenu moći, kao što su: funkcionalističko, marksističko, elitističko i pluralističko.

Funkcionalističko shvatanje

Funkcionalističko shvatanje moći proizlazi iz funkcionalističkog shvatanja društva. Prema ovom gledištu, društvo mora raspolagati određenim pretpostavkama za svoje postojanje, kao što su: zajedničke vrijednosti i konsenzus oko zajedničkih vrijednosti i kolektivnih ciljeva koji predstavljaju neophodan uslov društvene homogenizacije i integracije. Najznačajniji predstavnik funkcionalističkog gledišta je Talkog Parsons koji odbacuje koncepciju moći kao sredstva ostvarenja posebnih interesa, odnosno kao nešto što jedni posjeduju na štetu drugih. Moć ne predstavlja nešto što jedni imaju a drugi nemaju, i ne predstavlja sredstvo ostvarenja posebnih i pojedinačnih, odnosno parcijalnih interesa. Moć nije parcijalna i pojedinačna, nego kolektivna i opšta. Moć je "opšte sredstvo ili resurs u društvu", odnosno da je ona "mogućnost da se mobilišu resursi društva za postizanje ciljeva za koje se javnost opredijelila". Kao cjelina, društvo posjeduje moć i ona se nalazi u funkciji ostvarivanja kolektivnih i društvenih ciljeva. Količina moći se mjeri sa stanovišta njene funkcionalne uspješnosti u ostvarenju kolektivnih ciljeva. Veća količina moći podrazumijeva veću efikasnost u društvu. Što je veća djelotvornost društvenog sistema u ostvarenju pretpostavljenih ciljeva, to više moć postoji u društvu. Vrijednosni konsenzus je bitna pretpostavka održavanja sistema: ako je saglasnost oko zajedničkih vrijednosti veća, onda je i društvena moć snažnija i efikasnija. Iz međusobno zajedničkih vrijednosti izrastaju kolektivni ciljevi koji su zajednički svim članovima društva. Ako se na izborima pruža neka podrška političkoj stranci, onda to znači da se na nju prenosi društvena moć kako bi ona unaprijedila zajedničke vrijednosti i kolektivne ciljeve. Ako je materijalizam glavna vrijednost zapadnih industrijskih društava, onda se može reći da su kolektivni ciljevi, kao što su privredna ekspanzija i viši životni standard, takvi ciljevi koji proističu iz tih vrijednosti. Što takva društva mogu više ostvariti svoje ciljeve, to je veća moć koja je sadržana u tom društvenom sistemu. Zato su stalni porast životnog standarda i privredni razvoj pokazatelj povećane moći u društvu. A s obzirom na to da su ciljevi zajednički svim članovima društva, moć će uglavnom biti upotrebljena za ostvarenje kolektivnih ciljeva. Kao posljedica ovakvog stanja, profitiraće obje strane odnosa moći, te će svi imati koristi. Političari će poticati politiku privredne ekspanzije koja će podići životni standard stanovništva, koje će podržavati postojeću političku moć. Moć je, tako, bitna pretpostavka održanja i blagostanja društva.

Marksističko shvatanje

154

Marksističko shvatanje moći je potpuno suprotstavljeno funkcionalističkoj teoriji. Ono odbacuje mišljenje o moći kao društvenom bogatstvu koje je povjereno na čuvanje ljudima na vlasti a koji je usmjeravaju na dobrobit svih. Moć nije opštedruštveno bogatstvo niti sredstvo koje se nalazi u funkciji opšteg dobra, nego je sredstvo preko kojeg se ostvaruju dominacija, eksploatacija i manipulacija jednih u odnosu na druge osobe i društvene grupe. Ona je, dakle, sredstvo ostvarivanja pojedinačnih i parcijalnih, a ne opštih, kolektivnih i društvenih interesa. Izvor moći u društvu nalazi se u ekonomskoj infrastrukturi: proizvodne snage posjeduje i kontroliše manjina, tj. vladajuća klasa. Posjedovanje proizvodnih snaga omogućava njenu moć i njenu dominaciju: oni koji imaju ekonomsku moć, odnosno oni koji raspolažu sredstvima za proizvodnju, imaju i raspolažu sa moći da eksploatišu one koji tu moć nemaju. Ekonomska moć služi obezbjeđivanju izvanekonomske moći: političke, pravne, duhovne, obrazovne, kulturne, simboličke. Pomoću državnih institucija se brani ekonomska kao i svaka druga moć u društvu. Jedini način da se ljudima vrati moć jeste da se vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju pretvori u društveno, tj. zajedničko. Tada bi bio svima zajednički jednak odnos prema proizvodnim snagama te bi moć bila zajednička svim članovima društva. Dakle, u klasnim društvima moć služi za eksploataciju i tlačenje podređene klase a upotreba moći zapravo znači upotrebu prisile u obezbjeđivanju odnosa eksploatacije i dominacije. Moć prisiljava podređenu klasu na pokoravanje koje je suprotno njenom interesu. Ako podređena klasa prihvata takvu moć vladajuće klase, onda je to dokaz njene otuđene klasne svijesti. Tako se moć vladajuće klase proteže i na područje nadgradnje: pravosuđa, obrazovanja, nauke, morala i vrijednosti. Cjelokupna nadgradnja je u funkciji obezbjeđenja reprodukcije vladajuće moći vladajuće klase.

Elitističko shvatanje

Proizlazi iz elitističkog koncepta društva: društvo je podijeljeno na vladajuću manjinu i podređenu ili ovladanu većinu, odnosno masu, tj. one nad kojima se vlada. Oni koji imaju moć - vladaju, a oni koji je nemaju su objekti vladavine. Teoretičari teorija elita smatraju da uzroke ove podjele ne treba tražiti, kako to čine marksistički teoretičari u materijalnim pretpostavkama u kojima pojedinci i grupe žive, nego u prirodnim razlikama, inteligenciji, inventivnosti i sposobnostima ljudi: jedni su sposobni i imaju moć, a drugi nesposobni i nemaju moć. Da bi pojam ''elite'' bio jasniji, najprije ćemo ukazati na pojam ''mase''.

Riječ ''masa'' vodi svoje porijeklo iz latinskog jezika a danas služi kao oznaka ili sinonim za: veliki broj ljudi; veliki broj ljudi koji je neizdiferenciran i koji je amorfan; veliki broj ljudi koji su neorganizovani, nepovezani i nesamostalni, a čije je ponašanje više emocionalno a manje racionalno; veliki broj ljudi koji se nalaze na niskom nivou socijalne interakcije; nesposobne i neorganizovane osobe koje nemaju društvenu moć, i slično. Dakle, pojam ''mase'' ima negativno, pežorativno značenje. Razmišljajući sa stanovišta razuma, Hoze Ortega i Gaset je za "čovjeka mase" rekao da ima banalan um i da zato sebi ne postavlja visoke zahtjeve i visoka mjerila. "Čovjek mase" je inertan, ali ga pokreće spoljašnja prinuda i "lomi sve što je drugačije" i "svako ko ne misli kao svi, rizikuje da bude eliminisan". Fašisti su primjer tog "revolta mase", revolta koji je destruktivan i nije u mogućnosti da shvatiili očuva proces civilizacije. "Čovjek mase" ne poštuje razum, niti je sposoban za razumski dijalog: on veliča nasilje i zato elita mora da podrži civilizovane vrijednosti i da obezbijedi rukovodstvo nad masama koje predstavljaju izraz varvarstva a ne civilizacije.

Riječ ''elita'' (l. ''eligere''-izabrati) odnosi se na nešto što je, prema vrijednosnom kriterijumu, izabrano ili odabrano. U svakodnevnom smislu se pod ''elitom'' podrazumijeva ''odabrani'', ''najodabraniji'' dio društva ili tzv. ''krem'' društva. Sociologija ovaj pojam dovodi u vezu sa društvenom slojevitošću i društvenim nejednakostima i u tom smislu pod ovim pojmom podrazumijeva pripadnike viših društvenih slojeva koji na osnovu društvenog položaja, vlasti, bogatstva, novca ili znanja u društvenim insitucijama imaju veliki uticaj i položaj u pogledu pribavljanja materijalnih dobara, moći, ugleda i statusa. Politologija ovom pojmu daje uže značenje: za razliku od sociologije koja ovaj pojam dovodi u vezu sa društvenom strukturom, politologija ovaj pojam dovodi u vezu sa društvenom moći i za elitu koristi izraze kao što su: ''elita vlasti'', ''politička elita'', ''elita moći'', ''upravljački sloj'', ''vladajuća klasa'', i slično.

Pluralističko shvatanje 155

Pluralističko shvatanje ili tzv. teorija interesnih grupa je teorija čiji zastupnici ističu da je politika područje u kojem se sukobljavaju i bore za uticaj, moć i vlast mnogobrojne interesne grupe ili grupe za pritisak. Politički pluralizam isključuje podjelu na vladajuću elitu i podređenu masu, već omogućava različitim političkim subjektima da se bore za moć. Brojni interesi stvaraju i brojne interesne grupe, a demokratski izabrana vlada postaje institucijom koja uspostavlja kompromise u društvu i osigurava društvenu stabilnost sprečavajući društvene lomove.

Ali, odakle moć? Naznačavanjem značajnih gledišta o pojmu "moći", nismo mogli a da ne dodirnemo i pitanje gledišta o porijeklu moći.

3. PORIJEKLO I VRSTE MOĆI

Iz prethodnog dijela možemo vidjeti da, u krajnjoj liniji, postoje dva shvatanja porijekla moći koje ćemo i pomenuti. To su: supstancijalno, i psihološko.

Porijeklo moći

Gledište ili shvatanje koje porijeklo moći dovodi u vezu sa ekonomskim pretpostavkama postojanja, naziva se supstancijalnim. Ono ističe da je moć utemeljena prevashodno na ekonomskim interesima i koristima. Pretpostavka postojanja odnosa moći su: interesni konflikti, prijetnja prinudom i sankcijom i racionalno reagovanje na njih. Odnosi moći su odnosi koji postoje na raznim nivoima, kao što su odnosi: između pojedinaca, između pojedinaca i grupa, između različitih grupa.

Gledište ili shvatanje koje ističe da moć proizilazi iz čovjekove prirode naziva se psihološkim. Ono moć shvata kao proizvod temeljnog ljudskog nagona ili žudnje. "Žudnja za moći" ili "volja za moći" je psihološka potreba koja nestaje sa smrću. Upravo tako se ističe da je težnja za moći jedan od temeljnih ljudskih nagona; želja za moći je elemenat socijalne diferencijacije a bogatstvo, znanje i čast predstavljaju samo različite varijante postojanja moći. Osnovicu moći ne treba tražiti samo u materijalnim faktorima, nego i u psihičkim faktorima, strahu i ljubavi prema moći koja nestaje sa smrću.

Postoji više teorija koje se mogu svrstati u psihološke teorije moći a jedna među njima posebno značajna je teorija elita. Preciznije posmatrano, to je teorija čiji bi se pojedini teoretičari mogli svrstati u supstancijalnu teoriju moći a neki opet, u psihološku teoriju moći. Prije svega, treba reći da je teorija elita nastala kao reakcija na marksističku teoriju. Jer, marksistička teorija ističe da proizvodne snage dijele društvo na dominantniju i podvlašćenu grupu a teorija elita da svojstva ljudi razdvajaju ljude na elitu, koja je superiorna, lukava i inteligentna, i na "masu", koja je apatična, nezainteresovana i neinteligentna. Dok marksistička teorija smatra da sa podruštvljavanjem sredstava za proizvodnju prestaje da postoji razlog za socijalno podvajanje ljudi, dotle teorija elita ističe da je ideja egalitarizma (komunizma) utopija. Jer, uvijek će društva biti podijeljena na vladajuću manjinu i one nad kojima se vlada.

S obzirom na činjenicu da postoji više oblika i tipova moći, sasvim je razumljivo da postoji i više tipologija moći od kojih ćemo neke i naznačiti.

Vrste moći

Prema jednoj tipologiji moć se može manifestovati i posmatrati prema postojanju dva kriterijuma: prema posjedovanju i prema oblasti ljudske djelatnosti u kojoj se moć ispoljava. Prema prvom kriterijumu, tj. prema posjedovanju, može se govoriti o: pojedinačnoj moći, kao moći proroka, vođa, ratnika, vladara, organizatora, i društvenoj moći kao organizovanoj moći, odnosno moći organizovanih grupa, organizacija, klasa, slojeva pa i cjelokupnog društva; to je, dakle, moć koja ne proizlazi iz personalnih svojstava ličnosti, nego iz položaja u grupi ili položaja grupe u društvenoj podjeli i organizaciji rada.

156

Prema drugom kriterijumu, tj. prema kriterijumu oblasti ljudske djelatnosti u kojoj se moć ispoljava, može se govoriti o: ekonomskoj, političkoj i duhovnoj moći. Ekonomska moć proizlazi iz nivoa moći raspolaganja materijalnim dobrima, tj. proizlazi iz vlasništva i moći kontrole proizvodnog bogatstva. Politička moć proizlazi iz odnosa političke odnosno društvene podjele rada. To je moć koju imaju pojedinci i grupe na osnovu svog položaja u nekoj grupi, organizaciji i instituciji. Duhovna moć je moć ideja, ubjeđenja, znanja, mišljenja i simbola. To je moć koja igra značajnu ulogu u profilaciji političke i društvene moći u cjelini. Prema trećoj tipologiji postoje: latentna (moć kao ''potencijalni akt") i manifestna moć (moć kao "mogućnost vršenja uticaja"). Prema četvrtoj tipologiji, može se govoriti o: moći prinude, koja u svom institucionalnom obliku odgovara "izvršnoj vlasti", odnosno monopolu fizičke sankcije koju imaju država i njeni organi; legitimnoj moći, odnosno zakonskoj moći, koja se oslanja na "zakonodavnu vlast" (narodne skupštine i legislative); autoritetu ili moći "opšte volje", "društvene svijesti" i "socijalne saglasnosti" o opštim društvenim normama, pravu i društvenim ustanovama; moći kao manipulisanju društvenom saglasnošću ili moći ideologije koja se može vršiti na svjesnom i na podsvjesnom nivou ljudske volje.

Peta klasifikacija moći ističe sljedeće oblike ili tipove moći: prisilnu (političku), ekonomsku, simboličku i moć uvjeravanja. Šesta tipologija moći ističe sljedeće oblike moći: moć prisile (utemeljene na sankciji i kažnjavanju); legitimnu moć (koju neke osobe prihvataju kao dominantnu moć drugih ljudi); referentnu moć (koja ima svoje izvorište u ugledu i autoritetu koji uživa vođa ili neki član grupe); stručnjačku moć (koja proizlazi iz okvira postojanja vještina i znanja koja neko posjeduje). Prema sedmoj tipologiji, moć postoji kao: nadmoć, tj. dominacija, odnosno kao oblik neautentičnog otuđenog ljudskog bivstvovanja i moć kao stvaralaštvo, tj. kao oblik autentičnog ljudskog bivstvovanja. Osma klasifikacija moći ističe dva odnosa moći: brahijalnu moć, tj. silu, i utilitarnu moć, tj. moć koja se služi nagrađivanjem stvarima i službama.

Deveta klasifikacija moći ističe da postoje sljedeći oblici moći: prisilna moć (kada je izvor moći fizičko sredstvo), ekspertska moć (ako je njen izvor znanje), utilitarna moć (ako je njen izvor materijalno dobro), legitimna moć (ako je njen izvor u statusu koji je institucionalizovan). Deseta klasifikacija ističe sljedeće oblike moći: legitimnu moć (nosioci ove moći svoju moć temelje na autoritetu organizacije i vrše je putem direktiva, naređenja, zadataka, i slično), nagrađivačku moć (koja se ostvaruje putem dodjeljivanja nagrada za uspješno izvršavanje zadataka), prinudna moć (koja se ostvaruje preko negativnih sankcija, recimo disciplinskih mjera), prijateljska moć (koja se zasniva na ličnom prijateljstvu i simpatiji), i indirektna moć (koja se vrši preko druge osobe). Jedanaesta klasifikacija vrši podjelu moći na: kondignu, kompenzacijsku i kondicioniranu moć.

Moć koja se zasniva na kazni i kažnjavanju onih koji je ne žele prihvatiti, naziva se kondignom moći. Onima koji su joj potčinjeni obezbjeđuje neugodnu posljedicu. Npr. robovi koji veslaju na galijama željeli bi da se oslobode tog teškog posla, ali pomisao na kažnjavanje usljed "zabušavanja" dovoljan je razlog da se prihvati bolan, neugodan i težak napor. Ili, pojedinci se ustežu da istaknu svoj negativni sud o nekim ličnostima ("vođama") i pojavama jer bi ih taj čin "lupio po nosu". Moć koja (po onoj logici "ako budeš dobar-dobićeš nagradu») onima koji joj se žele potčiniti i kojima obezbjeđuje pozitivnu nagradu u obliku novca, plaćanja u naturi (davanja prava na obrađivanje zemljišta), predmeta, ordenja, profesija ili statusa, naziva se kompenzacijskom moći. Moć koja mijenja vjerovanja i ubjeđenja onih koji se žele potčiniti, naziva se kondicioniranom moći. To je moć koja ima jasnu i manje ili više prepoznatljivu ideološku, idejnu i propagandnu pozadinu. Razlike u postojećim tipovima moći sadržane su u sljedećim elementima: kod kondigne i kompenzacijske moći pojedinac zna da one postoje i zna za svoje postupke ponašanja. Čin potčinjavanja je vidljiv: kod kondigne moći - zato što mora (s obzirom na prijeteću kaznu) a kod kompenzacijske moći - zato što hoće (s obzirom na nagradu). Za razliku od ovih oblika moći u okviru kojih pojedinac zna da im se potčinjava, kod kondicionarne moći čin potčinjavanja ostaje nevidljiv.

Vaspitni proces kao socijalizacijski proces je utemeljen na navedenim oblicima moći. Uzmimo za primjer porodicu. Kada roditelji uslovljavaju djecu na određeno mišljenje ili ponašanje, kada im kažu da učine ono što se od njih očekuje i ukoliko to učine zauzvrat će dobiti neku nagradu (a, ukoliko ne učine biće kažnjeni) – onda oni nesvjesno ili svjesno koriste kompenzacijsku moć kao osnovu socijalizacijskog procesa. Kada im stalno govore da paze na nešto, da čine i rade ono što treba da čine, da vode računa ,”o tome i tome” (“pazi ovo, pazi ono”, “nemoj ovo, nemoj ono”, “učini ovo ili ono”) onda roditelji koriste kondicioniranu moć za kondicioniranje svijesti, mišljenja i ponašanja djece. A kada su djeca svjesna da

157

moraju prihvatiti roditeljske upute, stavove, obrasce, mišljenja i zahtjeve, čak i ako im to ne odgovara, onda oni prihvataju kondignu moć. A, tako je to i u vršnjačkim grupama, braku, radnim i profesionalnim grupama, vojsci, partiji, i slično.

Naznakama pojma moći, kao i teorijama o porijeklu moći, te o tipovima moći zapravo, smo, na izvjestan način, dodirnuli i pitanje same strukture moći.

4. STRUKTURA I FUNKCIJE MOĆI

Kada se govori o strukturi moći, onda govorimo o obliku moći koji se odnosi na nametanje i sprovođenje sopstvene volje bilo pojedinaca, bilo društvenih grupa. U tom pogledu možemo reći da strukturu moći čine mnoge komponente.

Struktura moći

Bitni strukturalni elementi moći su nosioci moći i oni su zapravo subjekti moći. To mogu biti pojedinci i društvene grupe te se, u tom smislu, može reći da se moć može zasnivati na ličnim osobinama, materijalnom bogatstvu i položaju koji zauzimaju pojedinci u društvenim grupama i društvene grupe u političkoj, odnosno društvenoj zajednici.

Drugu strukturalnu komponentu moći predstavlja čin ili postupak ubjeđivanja. To zapravo znači da potencijalni subjekt moći ubjeđuje druge oko sebe kako bi nametnuo svoja mišljenja, ubjeđenja i uvjerenja. Pri tom, on koristi različite mehanizme, metode, tehnike i sredstva ubjeđivanja, a među njima poseban značaj imaju - indoktrinacija i manipulacija.

Takođe, i materijalno bogatstvo je determinacijski faktor moći. Samo posjedovanje materijalnih dobara omogućava utemeljenje moći, a njihov nedostatak - prihvatanje moći.

Održavanju moći doprinose i statusni simboli (titule, publicitet, profesija, prisustvo u javnosti i personalne "veze").

I mogućnost kontrole društvenih normi (pravnih, moralnih, običajnih i religijskih) predstavlja značajno sredstvo moći i značajnu strukturalnu komponentu moći.

Kao strukturalni element moći, sila omogućava upotrebu različitih sredstava prinude: fizičkih i simboličkih.

I, konačno, dominacija i hijerarhija predstavljaju značajne komponente utemeljenja i održavanja moći. Moć podrazumijeva dominaciju, odnosno podrazumijeva nadmoć, ili mogućnost vladanja nad drugim. Dominacijom se moć manifestuje a hijerarhijom oblikuje i utemeljuje moć. Koje su njene funkcije?

Funkcije moći

Moć, koja podrazumijeva nadmoć ili mogućnost vladanja i ovladanja, može da ima različite funkcije: održanja, stvaralaštva, pokretanja, integracije, kontrole, emocionalnosti, kompenzacije i legitimacije.

Jedna od bitnih funkcija moći je moć održanja pojedinca u društvenim grupama i društvenih grupa u društvu. Ovaj proces održanja moći zavisi od samih izvora moći: ličnih osobina ličnosti i stvaralačke moći nosioca moći, materijalnog bogatstva, statusa, ugleda i organizacije i, istovremeno, se mijenja u skladu sa promjenom ovih determinanti održanja moći. Održanje moći nastoji da moć zaštiti različitim mehanizmima zaštite.

Takođe, jedna od funkcija moći je mobilizacijska ili funkcija pokretanja. Od ove vrste funkcije moći zavisi oblik i način pokretanja ljudi i društvenih grupa u društvu. U krajnjoj liniji, on može biti: progresivan ili regresivan, revolucionarni ili reformistički, kritički ili apologetski, radikalistički ili integrativni, "lijevi" ili "desni".

Upravo integrativna funkcija moći ima za cilj da sprovođenjem moći integriše individue i tako otkloni njihov otpor. To je funkcija moći koja je neodvojiva od još jedne funkcije moći: kontrolne. Nosioci

158

moći raspolažu različitim sredstvima i metodama kontrole sprovođenja moći, a najznačajnije među njima su: društvene norme, sredstva prinude, sredstva nagrađivanja i kažnjavanja. Moć nastoji sebe i da opravda te se u tom smislu može govoriti i o legitimizacijskoj funkciji moći.

Treba reći da se institucionalna osnova utemeljenja i održanja, te funkcija moći, ne može odvojiti od emocionalne strukture individua. Moć ima bitnu emocionalnu i psihičku kompenzacijsku funkciju. To, drugim riječima, znači da moć može zadovoljiti različite emocionalne potrebe ljudi, kao na primjer, emocije: zadovoljstva, mržnje, straha, sigurnosti, agresivnosti i svireposti, itd.

S tim u vezi je i kompenzacijska funkcija moći, tj. takva funkcija moći koja se ostvaruje kompenzacijskim nadomještanjem i nadoknađivanjem stvarnog ili umišljenog nedostatka. Riječ je o reakciji na frustraciju koja može ili da angažuje određene oblike mišljenja, osjećanja i ponašanja, ili da ih sputa. Od karaktera i vrste moći zavisi individualno i grupno ponašanje.

Treba napomenuti da moć ipak nije svemoćna, da je ponekad "nemoćna", odnosno da "moć" moći zavisi od mnogih faktora. Moć ima svoje izvore i pretpostavke, kao i faktore i pretpostavke koji je onemogućuju, odnosno redukuju. Pogledajmo ih.

5. IZVORI I OGRANIČENJA MOĆI

Posmatrajući istorijski, od antike do kapitalizma, može se reći da postoje različiti izvori moći: u antici je osnovu moći predstavljala ratnička privreda i ropstvo na području "oikosa". Iz

takvog karaktera privređivanja proizašla je moć i prevlast politike. U Rimu je "patria potestas" rimskog "patera familiasa" bila obrazac te moći: u Rimu, u doba Republike, tu moć vrše senat i magistrati, a u doba Carstva sam imperator. Nešto kasnije će se razvijati privatna svojina i pravo, koji će kasnije u građanskom društvu, predstavljati temelje društvene moći buržoazije;

u feudalizmu je feud (posjed) predstavljao osnovu moći; u njemu je neko vladar (neko ko ima moć) zato što je zemljovlasnik;

u kapitalizmu je novac (kapital) osnova društvene i političke moći; moć kapitala, odnosno moć novca, predstavlja društveni odnos i osnovu moći.

Gdje se nalaze uporišne tačke, odnosno izvori moći? Naravno, oni su brojni, manje ili više značajni, a najznačajniji su svakako sljedeći:

ličnost, imovina i organizacija.

Kada je ličnost izvor moći onda se obično ovaj izvor moći opisuje kao "sposobnost vođenja drugih". Zapravo, pretpostavka postojanja ove moći je postojanje fizičke i duhovne sposobnosti ("harizme") kojima se moć stiče. U primitivnim društvima ona je osnova sticanja kondigni moći (putem upotrebe fizičke snage); u porodici je otac osnova postojanja kondigne moći; u današnje doba povezana je sa kondicioniranom moći, tj. sposobnošću uvjeravanja i poticanja. Imovina predstavlja značajan izvor moći. Ona daje svome vlasniku "imidž" autoritativnosti. Imovina može biti osnova postojanja kondicionirane moći (ljudi se kondicionirano potčinjavaju onima koji je imaju jer oni "znaju šta hoće"), kao i kompenzacijske moći (u obliku sredstava potrebnog za kupovinu potčinjavanja i poslušnosti). Značajan izvor moći je - organizacija. Za nju se smatra da je najznačajniji izvor moći koji je povezan sa kondicioniranjem: iz organizacije izvire uvjerenje koje je nužno za potčinjavanje ciljevima organizacije. Međutim, organizacija, kao i država, raspolaže kondignom moći jer ima različite oblike kažnjavanja. Ali, ona raspolaže oblicima kompenzacijske moći, upravo zahvaljujući tome što posjeduje ili kontroliše posjedovanje imovine.

Izvori moći zapravo predstavljaju nosioce moći, a oni u krajnjoj liniji mogu biti: formalni ili neformalni, grupni ili individualni.

Treba reći da ovi izvori moći egzistiraju pojedinačno, ali i da su izvori i instrumenti moći najčešće kombinovani. Moć nema samo svoje pretpostavke utemeljenja i reprodukovanja, nego ima i pretpostavke svoga dokidanja. Kao što postoje uzroci i izvori moći, tako postoje i instrumenti njenog dokidanja.

159

Borba za redukciju moći može da se obavlja korištenjem različitih sredstava redukcije moći: pravnim sistemom, prosvjećivanjem, građanskom neposlušnošću, revolucionarnim dokidanjem moći, društvenom odbranom, nenasiljem, i slično.

II.

SOCIOLOGIJA PRAVA

1. O SOCIOLOGIJI PRAVA

______________________________________________________________________________

Pravna sociologija I sociologija pravaSociologija prava I druge nauke

______________________________________________________________________________

Za sociološko objašnjenje pravnih pojava koriste se dva međusobno slična ali i različita naziva: pravna sociologija i sociologija prava. Postoji li, ipak, među njima razlika?

Pravna sociologija i sociologija prava

Iako na prvi pogled može izgledati da se radi o jednostavnoj terminološkoj zamjeni, ipak je riječ o dvjema međusobno sličnim, a ipak različitim naučnim pristupima pa, prema tome, i naučnim disciplinama:

pravna sociologija je po svom predmetu istraživanja šira i obuhvatnija od sociologije prava jer se bavi objašnjenjem svih značajnih društvenih pojava povezanih sa pravom, dok je

sociologija prava ograničena samo na istraživanje pravnih pojava, prava, pravnih institucija, i slično.

To, opet, s druge strane pokazuje da su ove dvije discipline međusobno povezane i upućene jedna na drugu: one se nalaze u međusobnom interdisciplinarnom odnosu. Pravna sociologija posmatra pravo sa stajališta opšte teorije prava i pri tom posebno istraživačko značenje daje bitnim fenomenima kao što su: pravo, stvaranje i primjena pravila i zakona, i slično. Tako se pravna sociologija bavi pravnim pojavama, ili pojavom prava, i u profesionalnom pogledu to znači da pravna sociologija predstavlja neku vrstu pravničkog sociološkog istraživanja prava i pravnih pojava, dok sociologija prava predstavlja istraživanje sociologa o pravnim pojavama.

Upravo, u tom smislu ćemo se baviti sociološkim posmatranjem prava i pravnih pojava dovodeći ih u neposrednu vezu sa društvom, jer je pravna pojava i društvena pojava. Drugim riječima, u objašnjenju navedenih pojava primarno ćemo se nalaziti na području sociologije prava, mada ćemo zalaziti i na područje pravne sociologije, kao i na područje opšte sociologije, kao i drugih bitnih društvenih nauka. A, da bi to bilo

160

jasnije, potrebno je ukratko naznačiti odnose između sociologije prava i drugih nauka sa kojima se ona nalazi u neposrednoj ili posrednoj vezi.

S obzirom da je društveni život veoma kompleksan i da su njegovi segmenti, kao što je to pravo, takođe veoma kompleksni, i s obzirom na činjenicu da je za njihovo objašnjenje neophodna teorijska i naučna interdisciplinarnost, razumljivo je da je sociologija prava povezana sa drugim naukama: sociologijom, filozofijom, filozofijom prava, opštom teorijom prava, psihologijom, psihopatologijom, politologijom, političkom sociologijom, političkom ekonomijom, i slično.

Pravno područje obuhvata značajne fenomene, kao što su: pravo, država, norme, zakoni, odnos između prava i društva, prava i države, itd. I političke i pravne pojave su i društvene pojave. Prema tome, one su ne samo fenomen pravno-političkih nauka nego i opšte sociologije, sociologija politike i sociologija prava.

Sociologija prava i druge nauke

Ni jedna društvena nauka nije u potpunosti autonomna, autohtona I zatvorena, zasebna i odvojena od drugih nauka pa, prema tome, ni sociologija prava. S obzirom na kompleksni predmet koji izučava, jasno je da je nužno povezana sa mnogim disciplinama.

Sociologija prava je povezana sa filozofijom koja je značajna jer predstavlja izvorište opšteg antropološkog, etičkog, političkog, sociološkog i pravnog saznanja dajući mu univerzalnije i šire poglede na svijet, vrijednosnu osnovu i usmjerenost

Ona je povezana i sa istorijom koja se bavi pojavama koje su se već desile, bavi se konkretnim pojavama (npr. Hamurabijev zakon, Dušanov zakonik) dok se sociologija i sociologija prava bave problemom uopštavanja pojava upravo polazeći i od konkretnih činjenica (npr. Ustavom, odnosno Zakonom uopšte).

Sa sociologijom prava su povezane antropologija i etnologija. Etnologija je društvena nauka koja proučava život, vjerovanja i običaje, pravne i ekonomske propise, te kulturu etničkih grupa (plemena, naroda, nacija). Antropologija proučava čovjeka u cjelini kao biološko, psihološko i društveno biće kako u primitivnim, tako i u civilizovanim društvima. Ona ima više disciplina, od kojih ovdje treba pomenuti socijalnu i kulturnu antropologiju koje proučavaju čovjeka kao društveno i kulturno biće, religiju, običaje, "etničku svijest", rituale, odnose između pravno političkih institucija i etničke antropološke strukture, itd.

Sociologija prava je povezana i sa psihologijom. Poznato je da se odavno čovjek započeo da se interesuje za sebe sama. Na Delfijskom hramu je pisalo "spoznaj samog sebe", a renesansni filozof je govorio: "Ja proučavam samog sebe više nego i jedan drugi predmet." Prosvjetitelji su uzvikivali "Usudi se da znaš"...

Pored želje da upozna sebe, čovjek je želio da upozna i druge ljude. A onda je stvorio i nauku koja će se time baviti – psihologiju. Zašto se ljudi ponašaju tako kako se već ponašaju, koji su motivi njihovog ponašanja i osjećanja kada, recimo, odlučuju da se žene, udaju ili razvode, kada su agresivni ili ne, kada kidnapuju ili ubijaju, itd. samo su djelimična pitanja na koja psihologija i socijalna psihologija mogu da odgovore. Psihologija proučava socijalizaciju individua, individualnu i kolektivnu svijest, racionalnu svijest i "podsvijest", a sociologija i sociologija prava društveno biće u cjelini i njihov uticaj na individualnu i kolektivnu svijest. Socijalna psihologija je posebna disciplina psihologije koja se bavi proučavanjem psihičkih posljedica ljudskih udruživanja, "mentalnog života" koji utiče na pravce društvenog razvoja, čovjekovog individualnog i grupnog ponašanja, individualnih i socijalnih stavova i uopšte socio-psihološkog odnosa između društva i individua u društvu. Upravo, znači da su sociologija, sociologija prava i socijalna psihologija međusobno povezane discipline.

Sa sociologijom prava su u uskoj povezanosti i politologija, odnosno političke nauke. Političko područje je područje koje obuhvata značajne političke, a to znači društvene i pravne pojave kao što su: vlast, država, političko-pravno uređenje, politički sistem, politika, politički odnosi, politički interesi, sukobi, moć i vlast, političke ideologije, političke partije, interesne grupe, javno mnjenje, pravno-političke institucije i ustanove itd. Ono što je značajno za konstituisanje politologije kao naučne discipline jeste njeno istraživanje odnosa između društva i države, države i vlasti, države i građanina, elite i masa, političkih partija i birača,

161

moći i vlasti, te uticaja različitih faktora (ekonomskih, pravnih, političkih, demografskih, kulturnih, međunarodnih) na pravno-političko organizovanje društva i države. Političke nauke treba da istražuju tri bitna teorijska nivoa:

političku teoriju (njihovu istoriju kao istoriju političkih ideja a, takođe, i savremene političke ideje i ideologije),

unutrašnju politiku (politički sistem, partije, javno mnjenje, institucije moći i vlasti) i vanjsku, odnosno međunarodnu politiku (međunarodne odnose i međunarodno pravo, rat i

mir). U tom smislu treba napomenuti da je politologija povezana sa političkom psihologijom, političkom

antropologijom i sociologijom. Takođe, sociologija pravaje društvena disciplina koja je povezana sa još jednom društvenom

disciplinom: političkom ekonomijom. Ono što predstavlja poseban predmet interesovanja političke ekonomije jesu i značajne društvene pojave, kao što su: proizvodnja i razmjena materijalnih dobara, proizvodni i društveni odnosi, rad, eksploatacija, tržište, podjela rada, razmjena, novac, roba, itd. Sociologiju i sociologiju prava interesuju iste ove ekonomske i društvene pojave koje utiču na društvo i položaj pojedinaca i grupa na ljestvici socijalne stratifikacije, kao i na društvene grupe i individue posebno.

Sociologija prava je povezana i sa pravnim naukama, filozofijom prava, opštom teorijom prava, kriminologijom, socijalnom I psihopatologijom, i drugim

naukama o čemu ćemo posebno govoriti.

2. DRUŠTVENE NORME

______________________________________________________________________________

Struktura I vrste društvenih normi Društvene vrijednosti I norme Moral I društvene normeObičaji I društvene normi_____________________________________________________________

Izražena kroz pravila, propise i uputstva, norme zapravo regulišu ponašanje i djelovanje ljudi u društvu.

Očigledno je da u svakom društvu postoji velik broj normi čija je osnovna funkcija održanje društvenog poretka. Kao takve norme predstavljaju segment mehanizma društvene prinude kojom se obezbjeđuje socijalna kontrola, odnosno pomoću njih se utvrđuje odnos individua u društvu i sprečava devijantno, protivdruštveno ponašanje. Odsustvo normi, tj. odsustvo ili neefikasnost mehanizma društvene kontrole vodi "anomiji", odnosno institucionalnom, moralnom i vrijednosnom "raspadu društva".

Struktura i vrste društvenih normi

Društvene norme se mogu odrediti kao pravila, propisi ili uputstva za ponašanje i djelovanje članova u društvu. Za neprihvatanje tih pravila, propisa i uputstava društvo koristi određene mjere i kazne poznate pod nazivom - sankcije.

Sve to govori da su za društvene norme povezane dvije bitne karakteristike: prvo, društvene norme su određene stvarnošću; to su pravila koja društvo postavlja za svoje članove,

koji treba da se ponašaju upravo onako kako ta pravila nalažu; drugo, norme su upućene članovima društvene zajednice, odnosno njihovoj svijesti i volji.

162

Norma se sastoji iz dva dijela, kao što su: dispozicija (pravilo o ponašanju, odnosno pravilo koje ukazuje kako se valja ponašati u društvu); sankcija (pravilo o tome što se čini kada se ne poštuje dispozicija).

Sankcija proizilazi iz dispozicije. Dispozicija sadrži: naredbe, naloge, zapovijesti, dozvole, i zabrane.

Sankcije sadrže njihovu primjenu na ponašanje. U tom smislu se mogu razlikovati: pozitivne ili podsticajne sankcije za poštivanje normi (nagrade, pohvale, odlikovanja), i negativne ili destimulativne sankcije za kršenje normi (prinudne mjere i kazne, ukori, opomene).

U svakom društvu postoje različite norme i različita pravila. U tom smislu se mogu razlikovati: pravne od nepravnih (vanpravnih) normi; formalne od neformalnih normi (običaji, navike); pisane od nepisanih normi; tehničko-organizacione norme (koje regulišu organizaciju rada u nekom preduzeću); političko ekonomske norme (norme koje regulišu ekonomsko - političke odnose nekog preduzeća ili

društva), i moralne norme.

Cilj postojanja različitih normi, pravila i propisa jeste njihova interiorizacija u svijesti i ponašanju ljudi, čime se u stvari pokazuje stepen njihove socijalizovanosti. Normativna kultura je jedno kompleksno područje koje obuhvata više različitih oblasti društvenog života. Prije svega, običaje, moral, pravo.

Postojanje društva nije moguće bez onih elemenata i pretpostavki koje ga i određuju: društvenih normi. Kao određena pravila ponašanja, društvene norme prinuđavaju na određene oblike ponašanja. One postoje kao objektivna realnost koja utiče na svijest i ponašanje ljudi. Postoji nekoliko vrsta društvenih normi, kao što su:

običajne, moralne, i pravne norme.

Društvene vrijednosti i norme

Ne postoji društvo u kojem ne postoje vrijednosti, odnosno hijerarhija ciljeva, ideala I uopšte vrijednosti prema kojima pojedinci I društvene grupe usmjeravaju svoja ponašanja, mišljenja, shvatanja I ubjeđenja.

Ako napravimo kraći istorijski osvrt na filozofska gledišta o vrhovnim vrijednostima u društvu, onda možemo reći da se te vrijednosti najčešće odnose na: sreću, ličnu sreću I sreću u društvu; ličnost kao najviše dobro; dobro; sveto; moralnost I poštovanje moralnih zakona; dostojanstvenost, savršenu prilagođenost čovjeka; slobodnu ličnost, istinu, pravdu I pravednost, itd. Težnja ka istini, čovječnosti, dobroti, ljepoti, dostojanstvenom, svetom, pravednom I pravičnom, značajne su I “više” ljudske vrijednosne orijentacije u odnosu na one druge I “niže”, kao što su: laž, zlo, neljudsko, nedostojanstveno, nepravedno I nepravično.

Polazeći od prethodnih shvatanja, može se reći da vrijednosti predstavljaju: bitan elemenat kulture koji određuje aktivnosti I ponašanje ljudi u društvu; poseban kvalitet koji se pridaje osobama I njihovim postupcima, mišljenjima I

ponašanjem; simbolički sistem koji služi kao kriterij I standard za izbor između različitih alternativa;

163

Vrijednosti su te koje određuju I osmišljavaju ljudsko ponašanje; one predstavljaju kvalitet koji se pridaje osobama, njihovim postupcima, tvorevinama I odnosima, kvalitet koji određuje njihovu orijentaciju u njihovom djelatnom životu u zajednici.

Vrijednosti su te koje osmišljavaju, a norme obavezuju na određeno ponašanje.

Moral i društvene norme

Čovjek je društveno biće koje u zajedničkom životu sa drugim ljudima traži zajednički smisao u životu. A pitanje "smisla života" upravo je – etičko, odnosno, moralno pitanje. Pa, šta je, onda, moral?

Riječ "moral" nastala je od latinske riječi "mos", "moris" - što znači običaj, pravilo, zakon. Riječ "mores" predstavlja oznaku za vladanje, način ponašanja i shvatanja tog ponašanja kod ljudi, a riječ "moralis" oznaka je za nešto što je normalno.

U najopštijem smislu riječi, moral se može odrediti kao: jedan od mogućih načina regulisanja međuljudskih odnosa; ili, kao skup nepisanih pravila ponašanja (normi) i predodžbi o dobru i zlu, pravdi i nepravdi, koji utiču na njihovo ponašanje i odnose u društvu. Moral ima normativno značenje jer predstavlja regulativnu ideju i obrazac koji utiče na mišljenje i ponašanje ljudi. Temelji se na svijesti i savjesti, znanju i osjećanjima koji su pretpostavka razlikovanja dobra od zla. Polazeći od morala ljudi procjenjuju šta treba a šta ne treba činiti i šta je moralno a šta nemoralno u ljudskim odnosima.

U literaturi postoje mnoge rasprave koje govore o tome da li je moral vrsta društvenog pravila, vrsta društvenih vrijednosti ili vrsta ponašanja. Možda bi najpotpunije shvatanje bilo ono koje ističe da je moral vrsta društvenog pravila koja štiti neku društvenu vrijednost i utiče na vrstu ponašanja. Npr. kod zabrane ubistva štiti se ljudski život kao vrijednost i određuje ono moralno ponašanje koje ljudski život štiti. U tom smislu se moral kao oblik "društvene svijesti" i segment normativne kulture i može odrediti kao sistem društvenih normi o ljudskom ponašanju koje se sankcioniše na dva načina:

heteronomno, tj. od strane društva, i autonomno, tj. od strane pojedinaca.

Za moral je karakteristično da osoba u svojoj svijesti i savjesti interiorizira etičke norme i sudove izgrađujući i oblikujući svoju etičku svijest i savjest. Prema tome, moral je kompleksna društvena, ali i individualna psihološka pojava. Naravno, postoje i druga gledišta, na primjer, ona koja ističu da je Bog izvor morala, ili ona koja ističu da je čovjek isključivi izvor morala, kao i ona gledišta da je društvo izvor morala, te da u njemu čovjek može biti altruist ili egoist. Bez obzira na različita gledišta o izvorima morala, moral ima dvije bitne dimenzije:

prvo, društvenu (jer je društveno određen i stvoren u razvoju društva regulišući ponašanja svojih članova), i

drugo, individualnu (jer je i individualno određen, odnosno određen voljom, sviješću i djelovanjem individua kao članova društva, tj. određen je moralom svake pojedine osobe).

S jedne strane, određen je društvenim odnosima u kojima nastaje i razvija se a, s druge strane, određen je i psihološkom matricom ljudi. Smatra se da psihološke korijene morala treba tražiti u "osjećaju krivice" za kojeg je Frojd rekao da je "najvažniji problem u evoluciji kulture". Bez njega se ne može ni zamisliti razvoj ljudske zajednice, kao što se taj razvoj ne može zamisliti ni bez postojanja "griže savjesti" i postojanja osjećaja za "dobro" ili "zlo", kao i osjećaja dužnosti.

Naznačene moralne norme pojedinaca se temelje na procesu internalizacije, tj. na prihvatanju psiholoških "navika pokoravanja" određenim normama. Tako proces internalizacije ima svoje dvije bitne dimenzije:

emocionalnu, koja se odnosi na postojanje osjećaja dužnosti i osjećaja krivice, i racionalnu, koja podrazumijeva postojanje razumske svijesti o potrebi određenog oblika ponašanja u

određenim društvenim situacijama.Moralne norme su izražene određenim pravilima kojima su regulisani međusobni odnosi ljudi (to

su tzv. objektivne moralne norme), kao i pravilima koje postavlja sam pojedinac koji određuje svoje moralne činove (tzv. subjektivna moralna norma). U suštini, moralne norme odražavaju određena shvatanja društvenih odnosa, one predstavljaju mjerilo na temelju kojih se donosi stav o vrijednosti određene moralne

164

pojave. Moralne norme su, sasvim razumljivo, neodvojive od morala pod kojim se podrazumijeva skup određenih pravila ili normi u kojima se određuju određeni oblici međusobnih odnosa ljudi. Moralni odnos je vrijednosni odnos pojedinca prema drugom pojedincu ili društvenoj grupi. Kao oblik individualne i "društvene svijesti" moral ima svoje dvostruko izvorište: individualno i društveno. Kao izraz "društvene svijesti", on reguliše individualno i grupno ponašanje, a kao izraz individualne svijesti on određuje individualne postupke i ponašanje.

Moral se sastoji iz: moralnih normi, moralnog suda, i moralne sankcije.

Moralne norme su pravila koja određuju, dopuštaju ili zabranjuju čovjekove postupke i ponašanja. Moralni sud predstavlja odnos društva ili pojedinca prema postupcima koji imaju određeno moralno značenje koje može biti pozitivno ili negativno; to je čin ocjene, procjenjivanja, prosuđivanja, ili suđenja postupaka i ponašanja ljudi, a moralna sankcija podrazumijeva pozitivno ili negtivno reagovanje na moralne postupke, odnosno podrazumijeva postojanje reakcije na određene postupke ili ponašanja koja krše moralnu normu i izazivaju moralnu osudu. Kao posljedica kršenja moralne norme, moralna osuda i moralna sankcija mogu izazvati grižu savjesti koju čine različita osjećanja (stida, strepnje, gađenja, prezira, potištenosti). Ono što posebno treba napomenuti jeste to da moralna sankcija ima značajnu ulogu i funkciju individualne psihičke preventive kršenja određenih oblika ponašanja ili mišljenja. Poseban oblik moralne sankcije naziva se "subjektivnim suđenjem" ili savješću, koja se očituje u procjeni, vrednovanju i zauzimanju stavova prema moralnim postupcima. Temelji se na moralnoj svijesti ali se ne može svesti na nju, jer moralna svijest više izražava racionalnu stranu moralnog čina, a moralna svijest više njegovu emotivnu stranu.

Svi ovi elementi se upravo temelje na moralnoj svijesti koja označava određeno shvatanje i prihvatanje morala, njegove društvene opravdanosti i značenja, poznavanja i prihvatanja moralnih normi, vrednovanja ili procjenjivanja sopstvenih i tuđih postupaka. Moral ne predstavlja nekakav "zatvoreni sistem" ili konzistentni duhovni sklop. U svakom društvu postoji "više morala", pa kad se uzme u obzir da u različitim društvima postoje različiti morali, onda to znači da se može govoriti o različitim vrstama morala i, naravno, to stvara i krizu morala u društvu.

U društvima postoji tendencija da se očuva moralnost, mada postoji razdoblje u njegovom razvoju, kao i takva društva, koja se temelje na amoralnosti, imoralizmu, anomiji i krizi morala. Zapravo, treba reći da svakom društvu prijeti mogućnost moralnog nazadovanja, moralnog pada i amoralizma, te da je ta mogućnost veća u društvima koja preživljavaju dramatičnu krizu (ekonomsku, socijalnu, političku, nacionalnu, ratnu).

Krizu morala, kao krizu moralnih pravila, i propisa i vrijednosti, francuski sociolog Emil Dirkem je nazvao - anomijom. On je ovim pojmom zapravo nastojao da objasni određenu društvenu pojavu koja se javlja u periodima društvenih kriza. Ističe da upravo u razdobljima kriza dolazi do raspada regulacionih mehanizama društvenog sistema i da se onda pojavljuje anomija. Pod pojmom "regulacionih mehanizama" ili "regulacionih snaga" podrazumijeva se vrijednosni sistem određene društvene zajednice s kojim se ljudi identifikuju i kojem se konformišu. U kriznim situacijama se društvena zajednica dezintegriše, dotadašnji vrijednosni sistem se raspada a još ne pojavljuje novi kojem bi se ljudi mogli prilagoditi. Tako se anomija pojavljuje kao neka vrsta društvene i individualne bolesti koja se manifestuje u nezadovoljstvu zbog nemogućnosti identifikacije. Posljedica ovog oboljenja može biti: individualna izgubljenost, nezadovoljstvo, očaj, tjeskoba, gubitak smisla življenja,I anomično samoubistvo.

Tako se sasvim jasnim pokazuje da moral igra veoma značajnu ulogu u društvu u kojem može da predstavlja strukturalnu komponentu društvene kohezije ili njene dezintegracije, kao što takvu ulogu I značaj imaju I običaji, kao I pravo.

Običaji i društvene norme

Običaji i proslave su stari koliko i sam čovjek. Vjerovatno je prva proslava u istoriji održana u afričkoj savani, oko nekog paleolitskog ognjišta, da bi se proslavio ili obezbijedio uspješan lov.

165

Naši preci su sigurno primijetili da u određeno doba godine ima više životinja, da poslije perioda parenja ima mnogo mladunaca koji se lako love. Kasnije, sa pojavom zemljoradnje, prije oko 8.000 godina, ključni značaj je dobilo smjenjivanje ciklusa obilja i štednje, objašnjavaju antropolozi. Da bi sebe ubijedio da će se doba prosperiteta vratiti, čovjek je izmišljao rituale vezane za određeno doba u životu (rođenje, pubertet, vjenčanje, smrt) i u prirodi (sjetva, žetva). A, pošto je obično riječ o ritualima koji odražavaju lijepe želje, oni su bili puni nade i radosti. I, tako su zahvaljujući tome nastale proslave.

U Mesopotamiji se prije pet miliona godina igralo na gozbama u čast boga plodnosti tako što je slavljen ponovni dolazak jesenjih kiša. U petom vijeku prije nove ere u Atini se početak proljeća podudarao sa održavanjem proslave u čast Dionisa, koga su Grci molili da obnovi životni ciklus biljaka i obezbijedi dobru berbu grožđa. Što se tiče Rimljana, oni su kalendar ispunili prazničnim danima - godine 345. čak 176 dana je bilo rezervisano za razne proslave. Rimski vladari su dobro znali da konsenzus naroda lako može da se obezbijedi ako mu se privremeno dijeli hrana i ako se organizuju prigodne manifestacije (borbe gladijatora, trke dvokolica i slično). Neke od današnjih proslava naslijedili smo upravo od Rimljana, koji su , na primjer, u vrijeme zimske kratkodnevice (21. decembra) razmjenjivali poklone, darivali djecu i privremeno ukidali neke zakone i društvene norme. Nije slučajno što su različite religije shvatile da su rituali vezani za godišnja doba čovjeku neophodni, da je zato bolje da se uklope u zvanično učenje nego da se ukinu.

U srednjem vijeku su rođene "kućne zabave", ali su one bile rezervisane za plemstvo. Narod se zabavljao na trkama i viteškim turnirima i organizovao je "bitke" između stanovnika različitih gradova. Istovremeno, sve veća pažnja je pridavana i ritualima vezanim za pojedinca: krštenja, vjenčanja, pa čak i sahrane, bili su odličan izgovor za demonstriranje uticaja i bogatstva kroz organizovanje gozbi i zabava. Rođendani su došli na red znatno kasnije - tek u 19. vijeku, sa uvršćivanjem buržoazije i pojma "lični identitet".

Zašto ljudi vole proslave? Sociolozi kažu da učestvovati u proslavi znači zaroniti u period koji izlazi iz okvira ''običnog

vremena'' i u kome se identifikujemo sa porodicom, zajednicom ili grupom prijatelja. Proslave imaju za cilj da članovima određene grupe pruže informacije o njihovom porijeklu i sudbini. Dakle, one su odgovor na ključna pitanja koja čovjek sebi postavlja.

Te informacije nisu eksplicitne, već su sadržane u ritualima koji uvijek prate proslavu. Kupovina poklona za osobe koje su nam drage, pripremanje ručka na kojem će se okupiti svi članovi porodice, kićenje jelke... Svi ti rituali imaju isto značenje - "ja pripadam grupi". Proslave su gotovo uvijek vezane za hranu, za naglašavanje obilja, čime se izražava zahvalnost za ono što se ima i želja da i budućnost donese prosperitet. Što se tiče masovnih proslava, one zadovoljavaju našu potrebu za sigurnošću do te mjere da nam daju osjećaj slobode. Zato se često završavaju euforijom. Pa, i sam čin kucanja i nazdravljanja za nas imaju bitno socijalno, emocionalno i simboličko značenje. Prve zdravice bile su posvećene jednom grčkom bogu, ali su se Stari Grci zadovoljavali time da samo podignu pehare. Rimljani su prihvatili taj njihov običaj koji su nazvali "piti na grčki način", i dopunili ga riječju "propino" ("u zdravlje"). Kucanje je izmišljeno znatno kasnije - u XV vijeku u Francuskoj.

Dakle, ljudi podražavaju određene obrasce ponašanja koji su uobičajeni ili običajnosni za njihovu zajednicu: oni se ponašaju u skladu sa svojim ubjeđenjima, običajima i vjerovanjima. Za stare Hebreje leš je bio nečist i nije se smio dodirnuti; Srbi u nekim krajevima imaju običaj da se od pokojnika opraštaju poljupcem u čelo; običaj je nekih indijanskih plemena da zle duhove rastjeruju strelama; u jednom plemenu običaj je da se pri dozivanju pojedinci gađaju blatom, da se kod obraćanja drugu bacaju i valjaju po zemlji, da love ribu rukom, da proždiru sirove leševe vračeva i plemenskih vladara ne bi li stekli njihove vrline, i tako dalje. Koliko naroda - toliko običaja - kaže jedna poslovica koja tačno odslikava i izražava bogatstvo postojanja narodnih običaja. Kod nekih plemena je običaj da ljudi koji pate od glavobolje stave oko čela vrpcu te da šeću gore-dole kako bi izazvali saosjećanja saplemenika. Ili, postoje običaji da žene nose terete od muškaraca jer postoji vjerovanje da su ženske glave mnogo tvrđe i čvršće od muških. Kod Arapeša postoji običaj da trudnica rađa dijete daleko od sela zato što se vjeruje da je krv od menstruacije, kao i porođajna krv, ''prljava'' i opasna. Osim Nedjelje, koju hrišćani praznuju kao sedmi dan umjesto Subote, hrišćani su od davnina počeli praznovati važnije događaje vezane za Hrista, Bogorodicu, apostole, mučenike

166

i druge hrišćane, kao i događaje koji su bili važni za narod i crkvu. Upravo tako su nastajali praznici koje pravoslavni narod praznuje. Ovi praznici postali su narodni običaji.

Običaji su određeni kulturom i nemaju isto značenje za svako društvo: relativnost je njihova karakteristika. Evo primjera koji se odnose na žene i na slave. Kod Eskima je bio običaj da domaćin svome gostu omogući da spava sa suprugom kao domaćicom. U drugima sredinama koje znaju za posesivnost, ovaj bi se gest tretirao činom preljube. Ili, u nekim sredinama je žena koja je napravila preljubu ("prevarila" supruga), vraćena svojim roditeljima tako što su je stavili na magarca, tako da je bila okrenuta suprotno u odnosu na smjer jahanja. Negdje je preljuba žene kažnjavana tako što je suprug odvodio u brda, daleko od kuće, stavljao joj pogaču na glavu i ubijao maljem po glavi. U Hercegovini je nekada bio običaj da, zbog nedostatka hrane, najstariji sin odvodi oca u brda, iskopa mu raku, udari ga maljem po glavi i - sahrani.

Nastali u dugotrajnom procesu kolektivnog života, običaji predstavljaju skup društvenih propisa i normi koji određuju ponašanje u određenim situacijama. Običaji prožimaju mnoga područja čovjekovog društvenog života i u dobroj mjeri određuju sam način čovjekovog života. U tom smislu se običaji i mogu odrediti kao društvena pravila ili norme koje se postepeno stvaraju u procesu društvenog života i koje stalnim ponavljanjem prelaze u navike koje se i pretvaraju u običaje kao nepisana pravila ponašanja članova neke društvene zajednice.

Po običajima se živi i umire, vaspitava i obrazuje, ženi i udaje, upoznaje i ugošćuje, ide u lov i u sjetvu, razgovara i ide na slave, oblači (različito na vjenčanju, pogrebu, koncertu, ili u svakodnevnom životu) itd. Kod Tajlanđana nije raširen običaj da se djeci iskazuje pažnja, naklonost i ljubav maženjem po glavi i kosi, dok je to kod mnogih drugih naroda raširen običaj. Kao što znamo, običaj je kod Evropljana da pišu slijeva na desno, dok je kod Arapa to s desna na lijevo, a kod Japanaca odozgo prema dole.

Kolika je snaga i moć običaja najbolje svjedoče sljedeće poslovice: " običaj je car i gospodar svijeta"; običaj je od " iskona utvrđen zakon"; "običaj je druga priroda"; "bolje je zemlju prodati, nego joj običaj izgubiti"; "bolje je da selo propadne nego običaj".

Postoje različite vrste običaja, kao što su: pravni, medicinski, vjerski običaji, itd. Vjerski običaji su oni običaji kojima se ljudi obraćaju bićima i događajima koji za njih imaju sveto, duhovno, religijsko značenje. U takve običaje spadaju i slavski praznici.

Običaji su usko povezani sa vjerovanjem, religijom i tradicijom neke društvene grupe, i u tom smislu održavaju sistem uzajamnih odnosa između ljudi i samu strukturu društvenih odnosa. Uzmimo, za primjer, incest i tabu, mada možemo uzeti i neke druge primjere. Pravila o incestu služe unapređenju društvene integracije, stabilnosti i kohezije, a poštivanje tabua podrazumijeva pridržavanje običajima. Postoje različiti značajni običaji vezani za narodnu, svjetovnu i duhovnu tradiciju.

Običaji su značajni zato što njihovo simboličko značenje daje doprinos postojanosti i koheziji društvene zajednice u kojoj se oni podražavaju. U tom smislu se povezuju, pretvaraju i postaju navikom. Na primjer, negdje je običaj da se pri pozdravljanju muškarci rukuju i taj običaj prelazi u naviku, i ukoliko se ne održava kao navika, ponašanje pojedinca koji nema tu naviku, doživljava se kao čin kršenja običaja. Uzmimo, za primjer, i tabu. Naime, tabu se može shvatiti kao spoljašnja prisila i prinuda koja je zadobila oblik navike. Evo primjera iz domena ishrane. U nekim društvima se određene životinje smatraju prikladnim za ishranu, dok se druge, kao na primjer, psi i mačke, ne smatraju. Upotreba psećeg i mačijeg mesa predstavlja kršenje obrasca navike i zato se, na takav čin gleda sa gnušanjem. Za Eskime se meso tuljana i karibua jede u različitim godišnjim dobima i neprikladno ih je jesti zajedno u jednom danu. Indijci ne jedu kravlje meso, i svi se iz istih razloga pridržavaju tabua kao automatskog refleksa koji postoji kao izraz unutrašnje prinude. Ili, na primjer, u nekim sredinama neposredno prije i poslije rođenja djeteta roditelji su dužni da se pridržavaju različitih tabua. Tako kao društveni obredi, tabui imaju svoju društvenu funkciju: oni su mehanizmi kojima se jedna društvena zajednica služi kako bi ustanovila određene društvene vrijednosti.

Pomenuli smo neke običaje koji se odnose na način ishrane, a sada ćemo pomenuti one primjere običaja koji se odnose na problem načina života, prikupljanja hrane i nedostatka hrane. U Tasmaniji su lovačka plemena domorodaca vodila nomadski život kako bi iskoristili sezonu divljači na različitim područjima svoje šire okoline. Bolesne i stare, one koji nisu mogli da ih prate, napuštali su i ostavljali ih da umru. A, evo još jednog primjera. Ishrana indijanskog plemena Karibu, koji su živjeli u Kanadi, zavisila je o krdima američkih sobova. Ponekad se zimi krda ne bi pojavila, a da bi se sačuvala zajednica i da ne bi umrla

167

od gladi, pleme je ustanovilo ljestvicu prioriteta ishrane: na prvom mjestu su hranu dobijali najsnažniji članovi plemena, tj. oni koji su moćni da love i da obezbijede hranu za pleme; zatim su hranu dobijale njihove žene, kako bi mogle rađati djecu; zatim su hranu dobijali muška mala djeca koja su se smatrala značajnijom od ženske zato što će biti lovci; starci su bili žrtvovani i u doba gladi, da bi se hrana koliko toliko sačuvala, starci su izvršavali samoubistvo izlazeći goli na snijeg.

Postoje mnogobrojni običaji kao što su vjerski običaji, običaji pozdravljanja, vjenčanja I svadbi, sahrana, odijevanja i ukrašavanja, običaji vezani za obavljanje različitih djelatnosti, običaji koji su namijenjeni očuvanju zdravlja, liječenju od raznih bolesti, obezbjeđenju zdravog ili muškog poroda, itd. Među njima treba istaknuti I pravne običaje, kojima se čuva ustanovljeni tradicionalni poredak, kažnjavaju krivci ili vrši povraćaj u pređašnje stanje (selo kao sud, božji sud, umir, zakletva, proklinjanje, nasljeđivanje, seoske uredbe o vodama i korišćenju zajedničkih ispaša i šuma, kamenovanje, krvna osveta i slično).

Najčešće se smatra da običajne norme predstavljaju takvu vrstu društvenih normi koje nastaju relativno dugotrajnim održavanjem nekog oblika ponašanja za kojeg se smatra da je obavezno za pripadnike neke društvene grupe. Običajne norme nastaju obavljanjem određenih aktivnosti koje kod ljudi stvaraju izvjesne navike koje regulišu različite odnose među ljudima. One mogu biti ili pozitivne (npr. "zdravice", pozdravi) ili negativne (npr. krvne osvete, progonstvo iz zajednice, "linč"). S druge strane posmatrano, običajne norme se ne temelje na organizovanoj ili političko-pravnoj sankciji, već na sankciji koja proističe iz uslova kršenja ustanovljenih običajnih odnosa koji su karakteristični i vrijede za određenu društvenu sredinu i zajednicu ljudi. Kao što za nepridržavanje navika postoje određene sankcije, tako i za nepridržavanje običaja postoje određene kao što su: ukor, prezir, verbalna osuda, izrugivanje, podsmijeh, kletva, prijetnja, omalovažavanje, bojkot, batinanje, kamenovanje, izolacija, ostrakizam i ekskomunikacija.

Zato običaji imaju bitno individualno i društveno značenje: oni su simbolički ne pravni odnosi koji podliježu određenoj sankciji. Kolika je njihova snaga i moć, i koliki je njihov značaj, najbolje ističu poslovice: "običaj je druga narav (priroda)"; "što je od običaja, to je od zakona"; "bolje je zemlju prodati, nego običaj izgubiti", i tako dalje. Naravno, u tradicionalnim društvima je uticaj i moć običaja veći nego u modernim društvima, ali to ne znači da u modernim i savremenim društvima običaji imaju malu ulogu, ili da su nestali. Mnogi običaji ne nestaju već se transformišu i mijenjaju u skladu sa promijenjenim načinom proizvodnje (npr. vašari nisu nestali, ali su dobili novi izgled; ili, odlasci u prirodu su zadobili nove običajne forme). Zato se i može reći da običaji imaju veliki značaj za održavanje kulturnog, vrijednosnog, duhovnog i uopšte društvenog kontinuiteta, da imaju kulturni, etnički, vjerski i politički značaj.

3. DEVIJACIJE I DRUŠTVENE NORME

______________________________________________________________________________

Devijacije Devijacije i devijantno ponašanje

Gomile i devijantno ponašanjeSport i devijantno ponašanje

Religija i devijantno ponašanje Vrste devijacija Gledišta o devijacijama

Biologističko gledištePsihološko-psihoanalitičko gledišteSociološko gledište

Sprečavanje devijacijaPrestupničko ponašanje

Socijalna patologija i prestupničko ponašanje

168

Pojavni obliciKriminalitetUbistvo i samoubistvoProstitucijaKockaAlkoholizamNarkomanijaSkitničenje I prosjačenjePovlačenje I buntovništvo

Psihopatološko ponašanjeZdravo I bolesnoVrste bolestiUzroci duševnih poremećajaAntipsihijatrija

______________________________________________________

1. DEVIJACIJE

U društvu se ljudi ponašaju ne samo na društveno prihvatljiv i ''normalan'' način nego i, manje ili više, na društveno neprihvatljiv ili devijantan način. Šta se, onda, može podrazumijevati pod pojmom ''devijantnog ponašanja'' i ''devijacija'' u cjelini.?

Devijacije i devijantno ponašanje

Pod pojmom "devijacije" (1. de + via, otklon, okretanje) podrazumijeva se "skretanje s prihvaćenog puta" ili odstupanje od opšteprihvaćenog i priznatog prosjeka. Tako pojam "devijacije" podrazumijeva postojanje moralnog suda:

devijantnost označava društvenu nepoželjnost, stvarno suprotstavljanje moralnom kodeksu i vladajućim konvencijama; pojam je devijantnosti dakle normativan: devijantnost je kršenje normi koje se smatraju ispravnim, zdravim i moralnim ona je kršenje zabrana;

pod devijantnošću se podrazumijevaju oni čini koji ne podliježu normama i očekivanjima članova nekog određenog društva.

Iz prethodnog određenja proizilazi da društveno ponašanje može biti: "društveno normalno", i devijantno.

Društveno normalno ponašanje je preovlađujuće, društveno prihvatljivo a ne nekakvo apsolutno normalno ponašanje, jer, normalna je ona zajednica koja je najviše saobražena zadovoljavanju autentičnih ljudskih potreba ali takvu zajednicu istorija (još) nije upoznala .

Devijantno ponašanje je ono ponašanje koje nije saobraženo sa preovlađujućim društvenim normama. Da bi ovaj pojam bio razumljiviji evo jedne interesantne tabele različitih tipova devijantnosti.

Tipovi devijantnih ponašanja

Poštuje normu Krši normu

Smatran devijantnim Neopravdano optužen Potpuno devijantanNije smatran devijantnin Saobražen normi Potajno devijantan

169

“Saobraženo” ponašanje je ono ponašanje koje poštuje norme; “potpuno devijantno” ponašanje je ono ponašanje koje krši norme; “neopravdano optužena” osoba je ona osoba za koju smatraju je napravila prekršaj (lažne optužbe, npr u sudskim, ali I u vansudskim situacijama), mada nije; “potajno devijantna” je ona osoba koja je učinila neregularan čin, iako taj čin kršenja norme niko još nije primijetio I on ne izaziva nikakvu reakciju.

Ponašanje pojedinaca u društvu određeno je kulturom društva i ono se može razlikovati kako od društva do društva, tako i, vremenski posmatrano u nekom dužem periodu, u samom društvu. To znači da je ponašanje relativna a ne apsolutna kulturna pojava što, takođe, znači da su i devijacije relativna pojava, odnosno da ne postoji apsolutni način da se definiše devijantni čin. Tako se devijantnost može definisati samo u odnosu na neki određeni standard, a nema standarda koji bi bili čvrsti, fiksni ili apsolutni. Zato se može reći da devijantnost varira od vremena do vremena ili od mjesta do mjesta, te da u nekom određenom društvu, čin koji se danas smatra devijantnim možda će u budućnosti biti određen i definisan kao normalan. Ili, čin koji je u jednom društvu definisan kao devijantan, može biti shvaćen kao posve normalan u drugome što, drugim riječima, znači da je devijantnost određena kulturom zato što su i društvene vrijednosti određene kulturom, a kulture se mijenjaju u toku vremena i razlikuju se od društva do društva. Zato je devijantnost ralativan pojam. Postupci su devijantni samo u odnosu na norme nekog određenog društva u nekom određenom razdoblju istorije. Agresivnost i militantnost se u nekom društvu mogu smatrati devijantnim oblicima ponašanja, dok se u drugim društvima smatraju društveno prihvatljivim i normalnim oblicima ponašanja (npr. u Sparti, kod nekih plemena, u nacističkoj Njemačkoj i uopšte u totalitarnim državama). Ili, recimo, ometanje održavanja nastave može negdje da bude tretiran kao devijantni čin, a negdje ne.

Da bismo prethodnu tvrdnju o društvenoj određenosti i kulturnom relativizmu devijantnosti ilustrovali, daćemo nekoliko primjera. Evo jednog koji upoređuje modernu zapadnjačku kulturu sa tradicionalnom kulturom Sijuks Indijanaca u SAD. U toku religioznog rituala u godišnjem obredu sunčanog plesa, ratnici iz plemena Sijuks sakatili su svoje tijelo. Kožno remenje bilo je provučeno kroz meso na grudima i privezano za središnji stup. Ratnici su se morali osloboditi tako da rastrgnu živo meso na vlastitim grudima, a zauzvrat im je bila osigurana naklonost vrhunaravnih sila. Sličan bi se postupak u zapadnom društvu vjerovatno smatrao mazohističkim ili luđačkim. Na isti način, ponašanje koje je u zapadnom društvu prihvaćeno kao normalno, moglo bi biti definisano kao devijantno među Sijuksima. Na Zapadu, privatno vlasništvo nad predmetima i nekretninama uvriježena je norma: članovi društva se trude da nagomilaju bogatstvo, a znatan imetak donosi moć i prestiž. Takvo bi ponašanje izazvalo izrazitu osudu Sijuksa, i oni koji se ponašaju u okvirima takvih normi bili bi smatrani devijantnima. Širokogrudost je bila jedna od najvećih vrijednosti kulture Sijuksa, i put k moći i prestižu bila je raspodjela, a ne gomilanje bogatstva. Od poglavica se očekuje da svojim podanicima dijele poklone u konjima, nakitu ili oružju. Među Sijuksima nije postojao pojam individualnog posjedovanja zemlje: ulov se dijelio na sve članove plemena. U tzv. "primitivnim" društvima stvari kao što su lovački pribor, lukovi i strele, ili poljoprivredne alatke, imaju značajnu društvenu vrijednost, kao što to u razvijenim društvima mogu imati automobil, vikendica, stan, i slično. I u jednim i u drugim društvima različiti predmeti mogu da utiču na svijest ljudi i da tako za njih imaju određenu vrijednost. U savremenim zapadnim društvima normalnim ponašanjem se smatra to da žene puše, da se šminkaju, da piju alkoholna pića ili da se na javnim mjestima ponašaju koketno i da se pojavljuju obnaženo. U islamskim zemljama, kao što su Saudijska Arabija, Iran i Pakistan, takvo bi se ponašanje smatralo devijantnim. U Saudijskoj Arabiji se ženama zabranjuje da nose ''farmerke'' i da voze automobile. Takođe, u hrišćanskim zemljama se slavi Nova godina i ona se poklapa sa Hristovim rođenjem. U islamskim zemljama, kao što su sjevernokavkaske zemlje koje su se otcijepile od bivšeg SSSR-a, zabranjeno je slavljenje Nove godine i dječijeg praznika Djeda Mraza, jer oni potiču iz hrišćanske kulture i hrišćanskog kalendara, a ne iz islama, i zato se tretiraju hristijanizovanim kulturnim pojavama. Pravoslavni narodi, pored ''međunarodne'' Nove godine, slave i pravoslavnu Novu godinu u noći između 13. i 14. januara. I dok evropski običaji podrazumijevaju pijenje alkoholnih pića, u nekim islamskim zemljama je konzumiranje alkoholnih pića zabranjeno: u Čečeniji su čak muslimanske vlasti zabranile i učenje vinogradarskog zanata.

Pojam devijantnosti se ne razlikuje samo od društva do društva, od zajednice do zajednice, ili od kulture do kulture, nego se razlikuje i unutar jedne zajednice, odnosno unutar jednog društva.

170

Različite društvene grupe u jednom te istom društvu imaju različita shvatanja o devijaciji. To zapravo znači da na shvatanje o devijaciji utiču i dominantna kultura, ali i potkulture i supkultura. Takođe, shvatanje o devijacijama se mijenjaju u jednom te istom društvu. Vrijednosti koje su nekada bile na snazi postaju zastarjele i prevaziđene. Ono što se nekada smatralo devijacijom i "bolesnim" ponašanjem postaje "normalnim" oblikom ponašanja. Nekada se devijantnim oblicima ponašanja smatralo to što žene puše, šminkaju se i piju alkoholna pića, a danas se to već ne smatra devijantnim oblicima ponašanja. Pogledajmo i druge danas značajne oblike devijacija i devijantnog ponašanja.

Gomile i devijantno ponašanje

Pored publike ili mase, gomila pripada društvenim grupama koje se nazivaju socijalnim agregatima. Ono što ih zajednički karakteriše su slijedeće osobine:

anonimnost (što znači da poznanstvo osoba nije bitno, jer se one najčešće i ne poznaju); neorganizovanost (nedostaje unutrašnja organizacija i hijerarhija položaja i funkcija); ograničenost socijalnih dodira ili kontakata iako je njihova blizina velika; modifikacija ponašanja je lakša.

U društvu se mogu stvoriti različite gomile: "sportske", etničke (plemenske, nacionalne), partijske, političke

U literaturu je pojam gomile ušao zahvaljujući studiji Gustava Lebona Psihologija gomila (1895) u kojoj ovaj francuski teoretičar govori o gomili kao obliku "nagomilavanja ljudi", tj. govori o socijalnom agregatu koji "dobiva nove značajke koje se u mnogom razlikuju od značajki što ih imaju pojedinci koji taj skup sačinjavaju"; gomila je socijalni agregat u kojem "svjesne osobenosti nema" a "osjećaji i ideje svih pojedinaca upravljene u istom pravcu" tako da nastaje neka vrsta "grupne duše određenog skupa kojeg treba nazvati gomilom". U tom pogledu bi se gomila mogla definisati kao "amorfna, po pravilu privremena, skupina neposredno povezanih pojedinaca (koji se nalaze u fizičkoj blizini) i koju karakterišu uzbuđeno i emotivno psihičko stanje i skupno ponašanje”. Gomila često gubi svoju energiju u nekoordinisanom ponašanju i nekoherentnim raspravama. Njeno ponašanje je više intenzivno nego racionalno u smislu organizovanog dostizanja željenog cilja. To je uslovljeno i anonimnošću i "utapanjem" pojedinca u gomilu, što omogućava izražavanje potiskivanih agresivnih impulsa.

Kao što se vidi, pojam "gomile" se dovodi u vezu sa emocionalnim i iracionalnim ponašanjem masa. Dobro se zna da čovjekovo ponašanje nije isključivo racionalno utemeljeno: ono je često i iracionalno orijentisano. U gomili je čovjek više podložan podražajima koje prima na nekritičan način, što se može objasniti sugestibilnošću i opadanjem kritičkih funkcija u grupi. U takvoj grupi pojedinci su manje racionalni, a više emotivni.

Sociolozi i socijalni psiholozi ističu tri prepoznatljiva oblika ili tri vrste gomila, kao što su: gomila u panici, za koju je karakteristično ili da se brani od nekog ili da bježi od nečeg (npr. vojne

jedinice u bjekstvu), i ekspresivna gomila, za koju je karakteristična želja za istraživanjem, prikazivanjem i manifestacijom

nekih ideja i stavova (npr. proslave, karnevali), ili želja za suprotstavljanjem i protestovanjem u odnosu na neke druge ideje i shvatanja (npr. demonstracije), i

agresivna gomila, za koju je karakteristična potreba i želja za incidentima, izgredima i nasiljem (npr. gomile na sportskim terenima);

Fenomenom gomile kao socijalnim agregatom bavilo se mnogo teoretičara, od kojih i Gustav le Bon. Upravo, ovaj teoretičar daje definiciju, kao i karakteristike gomile. " U običnom smislu riječ gomila znači skup pojedinaca bez obzira na njihovu narodnost, zvanje ili pol i bez obzira na slučaj koji ih je okupio. Sa psihološkog stajališta izraz gomila dobija sasvim drugo značenje. U izvjesnim konkretnim prilikama i samo u tim prilikama nagomilavanje ljudi ima nova obilježja koja se razlikuju od onih koja imaju pojedinci koji čine tu grupu. Svjesne ličnosti nestaje, osjećaji i ideje svih pojedinaca okrenuti su u istom smijeru. Nastaje grupna duša, bez sumnje prolazna, no takva koja ima određene karakteristike. Skup je tada postao ono što ću ja u nedostatku boljeg izraza nazvati organizovanom gomilom. Ona sačinjava jedno biće i podvrgnuta je zakonu duševnog jedinstva gomile".

171

Koje su bitne karakteristike gomile?Prva karakteristika gomile je njeno - duševno jedinstvo. Pod kojim se pretpostavkama može

stvoriti ovo " duševno jedinstvo gomile " Le Bon objašnjava: " Hiljade odijeljenih pojedinaca mogu u izvjesnim časovima pod utiskom izvjesnih žestokih emocija, kao što je nekakav narodni događaj, dobiti obilježja psihološke gomile. Tada je dosta da ih ujedini makar kakav slučaj da njihova djela poprime obilježja djela gomile. U izvjesnim momentima može mnogo ljudi činiti psihološku gomilu, dok je ne mogu obrazovati na stotine ljudi koje je slučaj okupio. U drugu ruku, može cijeli jedan narod, bez nekog vidljivog nagomilavanja pod utiskom izvjesnih uticaja postati gomila. U psihološkom pogledu gomila ne nastaje jednostavnim i pukim nagomilavanjem i skupljanjem velikog broja ljudi na istom mjestu. Neophodno je da taj skup stekne značajke različite od onih koje imaju pojedinci koji čine taj skup. Psihološka struktura i karakter gomile određeni su gubitkom individualnosti individualnog razuma, gubitkom heterogenosti koja se uklapa u homogenost prožetom iracionalnošću, impulsivnošću, prosječnošću i nesvjesnošću. U gomili se ne gube samo individualne osobine, nego i dobivaju i nove osobine koje proizilaze iz karaktera gomile. Posmatrano sa stanovišta zajednice i pojedinca gomila je, kako kaže Markuze, "antiteza 'zajednici' i pervertirana realizacija individualnosti". Markuze posmatra masovnost sa stanovišta materijalne proizvodnje i ističe da se racionalnost koja je utemeljena prema potrebama tehnike pretvara u upravljačku instrumentalnu racionalnost i tako postaje osnovom za masovnost novih egzistencija. Standardizacija proizvodnje i potrošnje, mehanizacija rada, poboljšanje mogućnosti transporta i komunikacije, produženje obrazovanja, opšte širenje znanja upravo predstavljaju osnovu kako za utemeljenje određenog oblika proizvodnje, tako i za utemeljenje određenog oblika masovnosti života. Le Bonova gledišta predstavljaće anticipaciju kasnijih događaja, tako da se može reći da će fašizam, nacizam, boljševizam i moderni neototalitarni nacionalizmi, pokazati ispravnost i tačnost njegovih tvrdnji. Tačnost njegovih tvrdnji pokazaće se ne samo na primjeru definisanja gomile ili pokazivanja uslova stvaranja “duševnog jedinstva gomile", nego i utvrđivanje njenih bitnih karakteristika. Ne samo što daje definiciju gomile i određuje uslove " stvaranja duševnog jedinstva gomile ", Le Bon nastoji da istakne njene temeljne karakteristike. Prvi je, dakle, duševno jedinstvo gomile, pod kojim podrazumijeva nesposobnost razmišljanja i niskost postojanja" kolektivne logike ", nedostatak kritičkog mišljenja i samo mišljenje koje je uopšteno te intelektualne nivoe koji opadaju. Dakle, intelektualna inferiornost i regresija na primitivno stanje svijesti je pojava koja karakteriše gomilu. Heterogenost se utapa u homogenost i nesvjesne osobine prevladavaju.

Druga karakteristika gomile je - "ženska priroda", odnosno emotivnost i impulsivnost. "Gomilu gotovo isključivo vodi nesvjesnost... gomila je igračka u rukama vanjskih podražaja... ona je rob impulsa koje prima... pojedinac u gomili gubi pojam nemogućnosti... sve su gomile bez sumnje uvijek razdražljive i impulsivne ".

Treća karakteristika je - gubitak individualnosti. U gomili se individualnost ukalupljuje a individualne razlike negiraju. U tom smislu se kao četvrta karakteristika pojavljuje " povećan osjećaj moći " upravo zato što u gomili pojedinac " gubi pojam nemogućnosti”.

Četvrta karakteristika gomile - povećana sugestibilnost i lakovjernost. Jedna od njenih glavnih karakteristika je pretjerana sugestivnost, te smo utvrdili kako je u svakom ljudskom sistemu organizovanosti sugestija zarazna, što objašnjava naglu orijentaciju osjećaja u određenom smjeru . I dalje: " lutajući ovako granicama nesvjesnosti, podležući lako svakoj sugestiji, imajući svu žestinu osjećaja bića koja ne mogu prizvati na uticaj razuma, gomila može biti samo do krajnosti lakovjerna. Za nju ne postoji nevjerovatnost". Sugestija utiče na postupke koji su u suprotnosti sa navikama i karakteristikama pojedinaca. Pojedinci su u gomili hipnotizovane osobe; pod uticajem sugestije iz njih izbija njihova primitivna priroda, izbijaju nagoni i predrasude, pojavljuje se impulsivnost, emocionalnost pa i okrutnost. Gomila individua pada u regresiju, tj. u primitivna stanja svijesti. Dobivajući osjećaj nesavladive moći koji pojedincima omogućava da se prepuste nagonima koji bi upravo kao odvojen pojedinac obuzdao, gomila ljudi je spremna na sve. Osjećaj odgovornosti im slabi, jer su u gomili personalnost i individualnost izgubljeni. Jednom stvorena karakterna matrica omogućava ne samo stvaranje karaktera čija je osobina osjećaj nesavladive moći, nego i osobina ponavljanja postupaka drugih čime se sopstveni interes lako može žrtvovati zajedničkim ciljevima i potrebama koji mogu biti protivrječni čovjekovoj individualnoj prirodi. Netolerantnost, autoritarizam i konzervativizam bi predstavljali upravo onu značajnu i bitnu osobinu gomile. Gomila je autoritativna i netolerantna. Pojedinac može trpjeti da mu se protivrječi i da se s njim raspravlja, no gomila to nikad ne

172

podnosi. Autoritarizam i netolerantnost su za gomile jasni te ih one lako shvaćaju i jednako brzo prihvaćaju i izvršavaju čim im jednom budu nametnute. Gomile slijepo poštuju silu . Autoritizam gomila ogleda se u slijepom pokoravanju sili, u rušenju slabog autoriteta i pokoravanju jednom autoritetu. Gomila je uvijek spremna da ruši slab autoritet i da se podvrgne jakom autoritetu. Karakter gomile određen je još jednom osobinom - sugestijom. Naime, gomila je podložna hipnotizovanju, odnosno podložna je vođstvu i vođi kao hipnotizeru. U tom smislu se može reći da sugestija neke osobine uklanja a neke pojačava do egzaltacije. Riječ je o hipnotičkom efektu u kojem sugestija djeluje na sve pojedince u gomili postajući uzajamnim psihičkim stimulansom. Pojedinci mogu da pokrenu gomilu na akciju a za to pokretanje nije neophodna racionalna argumentacija jer gomila i ne predstavlja racionalnu, već emotivnu i iracionalnu grupu. Ona je igračka u rukama spoljnjih podražaja, odnosno rob impulsa koji ih tjeraju na pokretljivost. Upravo, zato, gomila je opasna, čega su i vođe svjesne.

Le Bon je analizirao i ulogu i značaj predvodnika ili vođa gomile, kao i njihove načine "ubjeđivanja". "Gomila je servilno stado koje nije u stanju ništa da radi bez gospodara". Vođe su "češće ljudi od akcije nego razmišljanja"; oni su "bolesno nervozni, razdražljivi, na granici ludila". Fanatično vođeni svojim uvjerenjima, vođe ne reaguju na logičke argumente, a gomile su "uvijek spremne da slušaju čovjeka jake volje". Ako samo uzmemo za primjere Hitlera, Musolinija, Staljina, Mao Ce Tunga, Tita, nacionalističkih i drugih vođa gomile, jasno je da je Le Bon u pravu.

U krajnjoj liniji posmatrano, gomila usvaja i poprima kolektivni um u kome je kritičko mišljenje poraženo. U gomili "nesvjesni kvaliteti dobijaju nadmoć... Pojedinac koji sačinjava dio gomile dobija, samo na osnovu uvažavanja brojki, osjećanje nepobjedive moće koja mu dopušta da se prepusti nagonima koje bi, da je sam, na silu držao zauzdanim... Kako je gomila anonimna i, prema tome, neodgovorna, osjećanje odgovornosti koje uvijek kontroliše pojedince, nestaje u potpunosti". Obuzet hipnotičkom energijom i snagom gomile, pojedinac spremno žrtvuje lične interese kolektivnim interesima. "Pošto je potpuno izgubio svoju svjesnu ličnost, on se povinuje svim prijedlozima izvršioca koji ga je nije lišio i čini djela u potpunoj suprotnosti sa svojim karakterom i navikama". Pripadnik gomile postaje sve više netolerantan i fanatičan te se tako "spušta nekoliko stepenica niže na ljestvici civilizacije". Kada je izolovan, on je "kultivisan" ("normalan"), a kad je u gomili, on je "varvarin", jer djeluje po nagonu. Gomila je ta koja aktivira destruktivne instinkte naslijeđene iz primitivne prošlosti. Ponašanje gomile pokazuje da je uloga nesvjesnog u vašim postupcima ogromna, a da je uloga razuma jako mala. U gomili je razum potpuno nemoćan.

Sociologija i socijalna psihologija su uočili veliku ulogu socijalnih faktora u ponašanju i mentalnim procesima individua u društvenim grupama. Takođe, njihova istraživanja su uočila ideološki značaj kolektivizma i psihologije, socijalnih i psiholoških kolektiviteta čije je ponašanje svedeno na primitivne i regresivne oblike grupnog ponašanja. Tzv. socijalni agregati predstavljaju oblik agresije i povratka na primitivne oblike društvenog i političkog ponašanja. I to ne samo ponašanja na političkom području, nego i ponašanja na nekim drugim društvenim područjima u kojima kolektivno ili grupno ponašanje ugrožava identitet pojedinaca i istovremeno ih depersonalizuje (npr. na području sporta, nacionalističkog ili nekog političkog ponašanja).

Sport i devijantno ponašanje

Sport je, nema sumnje, “"čudo"” XX vijeka i savremenog društva, fenomen i pojava koja igra veoma veliku ulogu kako u svakodnevnom životu čovjeka, tako i u “životu” svake manje ili više razvijenije društvene zajednice. Svojim čarima, lepršavošću, svojom mladošću i ljepotom, sport okuplja milione ljudi. Slobodno možemo reći da sport ima više pristalica nego bilo koja politička partija ili religija našeg doba i ovog svijeta. Veoma je veliki broj onih koje sport okuplja kako na Istoku i Zapadu, tako i na Sjeveru i Jugu naše Planete. U njemu ljudi traže kako relaksaciju, odmor i zabavu, simboliku i moć, razonodu i zadovoljstvo, tako i osnovu za agresiju i militantnost. Upravo zato se sport i smatra najvažnijim političkim i kulturnim fenomenom našeg vremena.

Ali, sport danas, odnosno današnji sport, nije više “onaj stari”, “dobri” sport kao što je to nekada bio kada nije bio prožet ideologijom ili politikom, devijantnim ponašanjem, agresijom i nasiljem.

Sport je medij pozitivne socijalizacije i individualizacije, područje izgrađivanja ličnosti, grupe i društva, područje u okviru kojeg se individue odvajaju od izazova socijalno-patoloških i psihopatoloških

173

pojava (alkoholizma, narkomanije, kocke, prostitucije, i sličnih pojava); sport ima pozitivan uticaj na publiku tako što se ona pozitivno identifikuje sa takmičarima i klubovima koji za nju postaju uzorom; sport može da ima integrativnu i regulativnu ulogu i funkciju u društvu. Na primjer, pobjeda na svjetskom prvenstvu 1954. konačno je Saveznoj Republici Nemačkoj učvrstila solidarnost društva koje se nalazilo u izgradnji, ona je postala integrativnim faktorom unutar jednog svijeta problematičnih vrijednosti i rastuće dezintegracije; slično je i drugdje, na primjer, u Brazilu, gde je fudbal, pored katoličke crkve i gigantske tehnologije, bio odlučujući integrativni faktor društva; on je tu potpomogao i rješavanju rasnog problema: Crnci su, zahvaljujući njemu, mogli "uspjeti", i rasni problem se tako sve više rasplinjavao u rasno neutralni problem socijalnih nejednakosti; sport je prostor u kojem se čovjekove ograničenosti ukidaju; sport je mehanizam potiskivanja; sport je, s obzirom na činjenicu da sa razvojem civilizacije rastu i oblici i sadržaji nasilja, kulturni i civlizacijski mehanizam socijalne kontrole nasilja; sport je područje preko kojeg se pripremaju i adaptiraju mladi na buduću profesiju; sport je sredstvo uspostavljanja međuljudskih odnosa koji nisu nametnuti i otuđeni; preko sporta kao nečeg zajedničkog, ljudi uspostavljaju međusobne, interpersonalne, prijateljske interakcije, veze i odnose.

S druge strane posmatrano, sport je područje visokog rizika ( s obzirom na agresiju, nasilje i incidente); sport je beznačajan i trivijalan; područje tribalizacije navijačkog svijeta (njegovog plemenskog sukoba i ratništva); područje militarizacije navijačkog ponašanja (militarizacije agresije i nasilja, histerije i razularenosti, iracionalne kompeticije i iživljavanja: na terenu između jednih i drugih sportista, na tribinama između jednih i drugih navijača); područje izražavanja nagona suparništva; sport manifestuje takmičarski pljačkaški instinkt; on nije igra, nije medij razvijanja kolektivnosti, komunikacije i potrebe za drugim, nego je sredstvo sticanja profita, materijalnih dobara i socijalnog statusa; sport je kapitalistički deformisan oblik igre; surogat igre, on je otuđen, kao što je otuđen i sam život; predstavlja ''industriju zabave'' i ''industriju svijesti''; sport je područje manipulacije ''slobodnim vremenom'' koje je ''dato'', ''zadato'', ''nametnuto'' i ''dozirano''; on je faktor kontrole ''slobodnog vremena'', kontrole ponašanja i faktor pasivizacije ljudi; sport predstavlja degradaciju sobodnog vremena; slobodno vrijeme ispunjava tri bitne funkcije neophodne za čovjeka: odmor, razonodu i razvoj; sport ne ispunjava treći zahtjev ili funkciju te, tako, degradira slobodno vrijeme; sport je mehanizam pasiviziranja individua (tj. sredstvo manipulisanja njihove svijesti, ukusa i mišljenja); sport sredstvo ''opijanja masa'', njihovog obmanjivanja i zaglupljivanja; on je sredstvo odvajanja čovjeka od realnih društvenih i političkih problema, odnosno, on predstavlja izraz ''bjekstva'' od ''realnosti''; on daje iluziju moći i značaja, lažne identifikacije sa igračima i klubovima; sport podražava i reprodukuje građansku koncepciju i filozofiju života prema kojoj je život arena sukoba između ljudi, borba za opstanak u kojem pobjeđuju najjači; sport je mehanizam manipulacije masa zato što ima "ulogu ventila" i što predstavlja područje "oslobađanja napetosti" koje prouzrokuju konflikti vezani za nezadovoljstvo življenja; smatra se da ovo obilježje sporta proizlazi iz kompenzacije kao psihičkog odbrambenog mehanizma na frustracije, a koji se javljaju kao reakcija na osjećaj marginalnosti koji ljudi imaju u svakodnevnom životu, te da baš toj frustraciji oni nastoje da učestvuju u sportskom spektaklu kako bi se ''rasteretili''; tako su sport, sportska takmičenja i sportski ambijenti pogodno područje na kojem se masa "prazni" i tako "pripitomljava" i konformistički otupljuje oštrice svoga protesta koji bi mogao ugroziti postojeći sistem; sport je područje u kojem se toleriše devijantno ponašanje, odnosno područje na kojem se izrazitije može ispoljiti ponašanje koje predstavlja tolerisanje kršenja normi koje se u običnom životu ne toleriše;sport je prostor tolerisanog nasilja, a sportska priredba je mjesto ''oslobađanja od napetosti''; sport prestaje da bude zadovoljstvo, radost, umjetnost i igra, već se pretvara u profesiju za koju rezultat i pobjeda predstavljaju vrhunske vrijednosti; sport može imati negativnu integrativnu ulogu za publiku koja se (prema maniheističkoj logici podjele na "naše i njihove") prema "našima" odnosi u smislu pozitivne identifikacije, a prema "njihovima" - negativno, agresivno, militantno, i slično. Kao što je poznato, huligani imaju i žive svoju posebnu realnost. "Bolje je biti zločest i agresivan navijač, nego biti niko"-dobro primjećuje jedan teoretičar. Za njih je "normalno" ono što nije "normalno za nas", a kada je to tako onda je lako razumjeti njihove slogane poput ovih: "We hate humans" ("Mi mrzimo ljude"), ili "Noi odiamo tutti" ("Mi mrzimo sve").

Brojni su podaci koji govore o sportskom nasilju i žrtvama. Evo nekih primjera, iz fudbala: Lima, 25. maja l964. godine. Igrala se fudbalska utakmica između Perua i Argentine: preko pet

stotina ljudi je povrijeđeno, a poginulo je preko tri stotine ljudi.

174

U glavnom gradu Hondurasa se 8. juna 1969. godine igrala fudbalska utakmica između Hondurasa i Salvadora, koja je završena rezultatom 1:0 za domaći tim. A, onda, zaratovale su između sebe ove dvije države: poginulo je nekoliko hiljada ljudi. I to zbog fudbala?!?

Rim, 31. maja 1984. godine. Utakmica kupa fudbalskih šampiona između "Rome" i "Liverpula" na rimskom olimpijskom stadionu. Došlo je do tuče među navijačima a rezultat je: jedan mrtav, četrdeset ranjenih. Ni to nije bilo dovoljno - nasilje se nastavilo i poslije utakmice.

Stadion Hejsel u Briselu 1985. godine. Poginulo je 39 ljudi. Kao da su se tek onda neki počeli pitati: otkud nasilje u sportu, zašto sport izaziva nasilje?

Mnogi su shvatili da je fudbal u mogućnosti da šovinističke strasti pretvori u agresiju gomile i rulje. Takođe, shvatilo se da je to jedini timski sport koji je tako često prisutan u međunarodnom takmičenju, tako da su sukobi između navijača poprimili izgled plemenskih ratova. I, takođe, tada se ustanovilo da su agresija i nasilje, te sakaćenje na tribinama, sve veći problem gdje god se odvijaju timski sportovi. Tuče su postale redovnom pojavom na hokejaškim i fudbalskim a, kasnije, i na drugim utakmicama. Tako se pokazalo da sport razbuktava agresiju i nasilje, i da je nalik ratu.

Sa Hejselom se nasilje na stadionima nije završilo: ono je zahvatilo i mnoge druge sredine. I mada su neki tvrdili "da se nama ne može desiti Hejsel" utakmice između "Partizana" i "Hajduka", "Crvene zvezde"i "Dinama" i drugih klubova istovremeno su negirali takve stavove. Tuče između igrača, publike, tuče sudija, i bacanje predmeta postajali su redovne pojave i na stadionima sada već bivše Jugoslavije. Posebno su utakmice klubova različitih nacionalnosti manifestovale nacionalističke ispade sa najnižim strastima, agresijom i nasiljem. Tako se pokazalo da sport postaje "gladijatorskom igrom'', a stadioni arene nasilja. Stadioni su postali izvanrednim i pogodnim mjestom ispoljavanja frustracija, mjesto pražnjenja nezadovoljstva ljudi i mjesto manifestovanja konflikta, devijantnog ponašanja, agresije i nasilja.

Religija i devijantno ponašanje

Religija se često koristi kao sredstvo političke instrumentalizacije. I to ne samo u "mirnim" društvenim periodima razvoja, nego i u ratnim periodima razvoja društva. Ratovanje i ubijanje mogu da budu strasniji ukoliko su povezani sa religioznim zanosom. Zašto se baš religija koristi u militarne svrhe međusobnog sukobljavanja kada ona može biti izvor i podsticaj plemenitosti među ljudima kao, na primjer, održavanja čovjekovog mentalnog zdravlja u svakodnevnom životu?

Danas je to najočiglednije na uskovitlanom Bliskom istoku (ali ne samo na njemu). Evo kako: Jerusalim je sveta zemlja i sveti grad. U njemu su nastale ideje koje su oblikovale polovinu čovječanstva. U njemu se nalazi crkva "Svetog groba", izgrađena na brdu Kalari, koje se smatra najsvetijim tlom hrišćanstva. Tristo trinaest godina nakon raspeća Konstantin je omogućio hrišćanima da Jerusalim doživljavaju kao "svoj grad". A tu je i "Zapadni zid" sa ostacima Davidovog hrama izgrađenog prije nove ere. Tu je Zid plača koji potiče Jevreje da smatraju da je to "njihov grad". A tu je i džamija iz VII vijeka kada su Jerusalimom vladali muslimani. Džamije su gradili na ostacima jevrejskih hramova. Obje religije slave jedinstvenost Boga: Muslimani smatraju da je sa ovog mjesta Muhamed otišao u Raj, a nedaleko od ovog mjesta je ono sa kojeg je po hrišćanskom predanju Isus učinio isto. Tako se istorijski pokazalo da je Jerusalim kao "sveti grad", zapravo grad kojeg su češće od bilo kojeg drugog grada razne vojske osvajale, gubile i ponovo osvajale. I najčešće sa posebnim nivoom borbene strasti i u ime neke religije i njenog "posebnog Boga". Ali, nije samo Jerusalim izražavao vjerske sukobe i ratove: oni su se pojavljivali i na drugim mjestima. Vjerski ratovi su davnašnja društvena pojava. Religijski odnos prema svijetu može, u krajnjoj liniji, biti trojak: "negatorski" (u smislu negiranja svijeta i svjetovnih vrijednosti, te u smislu suprotstavljanja bilo kakvom angažmanu); indiferentan i participativan (u smislu prihvatanja svijeta i njegovih vrijednosti, i pronalaženja oblika angažmana u svijetu). Iz ovog trećeg nivoa proizlazi klerikalistička dimenzija religija, odnosno pokušaj da se religiji i crkvi obezbijedi odlučan uticaj pa i vlast u društvu. Klerikalistička dimenzija religija imanentna je dimenziji vjerskih ratova.

Politička instrumentalizacija religije vodi zločinima: "Neporeciva je činjenica da su mnoge zločine počinili ljudi koji čvrsto vjeruju u boga i daleko od toga da su ateisti. Njihova religija ne sprečava ih uvijek u kršenju normi moralnog kodeksa te religije, u širenju onoga što se, sa stanovišta religije, naziva

175

grijehom. Religija, a naročito hrišćanska, čak potpomaže da se grijehovi čine, u onoj mjeri u kojoj njen bog nije samo pravedan već i milostivi bog koji proklinje ali i prašta grešniku koji se pokaje. Ako se neko može nadati milosti božijoj, umnogome mu je olakšano da počini grijeh zabranjen religijskim moralom nego da počini zločin zabranjen pravom ili sekularnom moralnošću, koji ne poznaje milost. Sigurno je da ovoj mogućnosti dobijanja oproštaja, očišćenja od moralnog zla za koje je neko kriv, oslobađa od mučnog osjećanja krivice, religija duguje svoju privlačnu moć. Kada se pitamo o odnosu morala i religije ne smijemo zaboraviti da je jedan od najznačajnijih naloga kršćanskog morala: Ne ubij! Međutim, ova religija ne samo da ne sprečava rat nego je on izgleda od boga dozvoljen. Jer, hrišćanske vlade se prije pribjegavanju rata mole bogu da im pomogne u tom masovnom ubistvu. Ne smijemo zaboraviti da su upravo u ime religije, preduzeti postupci koji su, sa stanovišta određenog moralnog poretka najgnusniji, kao što su kršćanski krstaški ratovi, muslimanski džihadi, progoni vještica, spaljivanje živih jeretika od strane španske inkvizicije" (Kelzen).

Vrste devijacija

Prema strukturi i kompletnosti devijacija, može se govoriti o njihovim različitim vrstama. Kao, na primjer, o:

primarnim, i sekundarnim devijacijama.

Primarna devijacija je pojam pod kojim se podrazumijeva početak kršenja nekog pravila. Ona nastaje onda kada se čovjek ogriješi o neku normu. Ali, ona može da bude pretpostavka sekundarnih devijacija, tj. onih devijacija koje se proširuju i produbljuju.

Sekundarna devijacija podrazumijeva ne samo kršenje normi nego i ovladavanje nizom uloga kao i prilagođavanje na reakciju okoline. Sekundarna devijacija može nastupiti čak i kada sam pojedinac nije motivisan da je prihvati. Npr., neko iznenada počini ubistvo a da mu ubijanje nije bio motiv.

S druge strane posmatrano, devijacije se mogu podijeliti na: pozitivne, i negativne devijacije.

Pozitivne devijacije se ne temelje na svakodnevnim vrijednostima, nego na onim idealno zamišljenim normama i vrijednostima. Pozitivna devijacija raskida postojeće društvene norme i vrijednosti omogućavajući da se one izmijene. U tom pogledu pozitivni devijant (npr. naučnik koji mijenja vladajuću naučnu paradigmu ili politički vođa koji mijenja etabilarni politički poredak) se nalazi "ispred svoga vremena" (sjetimo se samo Sokrata, Galileja, Đordana Bruna, Keplera, Gandija, itd.). I dok pozitivne devijacije mogu da izazovu određeno odobravanje individua i društvenih grupa jer predstavljaju devijaciju koja se kreće prema višem vrijednosnom nivou od onog postojećeg, dotle se za negativne devijacije može reći da izazivaju neodobravanje i otpor jer vode nižem nivou od onog već postojećeg društvenog i vrijednosnog nivoa. Takve su kriminalne devijacije, npr. one koje dovode do tjelesnih napada, ubistava, kao i sličnih pojava.

Devijacije su složene pojave čije se tumačenje dovodi u vezu sa društvenim, biološkim, psihološkim, kulturnim i drugim faktorima. Ali, postoje različite teorije čiji su teoretičari skloni da jednostrano tumače fenomen devijantnosti, jednako kao biološke teorije. Prvo, oni tvrde kako takve teorije u nastojanju da objasne devijantnost uglavnom zanemaruju društvene i kulturne faktore... Drugo, oni dokazuju kako je metodologija tih istraživanja sumnjiva. Psiholozi se gotovo uopšte ne mogu složiti u tome šta je duševno zdravlje i kako mjeriti karakteristike ličnosti. Treće, mnogi sociolozi odbacuju prioritet koji se pripisuje doživljajima u djetinjstvu. Oni se ne slažu s mišljenjem da je pojedinac rob svojih najranijih doživljaja, koje naprosto nesvjesno izražava u kasnijem životu. Taj pristup ignoriše uticaj golemog broja društvenih faktora koji utiču na ponašanje u toku života nekog pojedinca.

Gledišta o devijacijama

176

Porijeklo i suština devijacije teorijski se nastoji objasniti na različite načine te, otuda, treba pomenuti najznačajnije teorije o devijacijama: biologističku, psihološko-psihoanalitičku, sociološke teorije.

Biologističko gledište

U okviru ovog teorijskog pravca postoji nekoliko značajnih gledišta koja ćemo navesti: jedno govori o devijantnosti (kriminalu) kao posljedici degeneracije organizma: postoji veza između

tjelesnih i dušenih osobina - devijantna osoba je biološki retardirana osoba; u ovom smislu se govori i o "urođenom zločincu"; U ovom smislu se nastoji utvrditi veza između zločina i degeneracije ističući: 1. degenerici mogu da postanu zločinci, i oni to postaju nesumnjivo češće nego osobe koje nisu degenerisane zbog toga što se u manjoj mjeri prilagođavaju uslovima društvenog života i njegovim konvencijama koje su nespojiva sa djelima koji su zakonom obilježeni kao zločin; 2. neki zločinci pokazuju znake degeneracije a, premda ovi znaci ne mogu sami od sebe da ukažu na vezu sa učinjenim djelima onih koji te znake nose, oni znače bar toliko da su ovi zločinci degenerici; 3. ali, ako degenerik može biti zločinac i zločinac degenerik, ima i zločinaca koji nemaju nijedno obilježje degeneracije;

drugo stavlja naglasak na društvenim uzrocima i društvenim posljedicama zločina. Takođe, ono utvrđuje vezu kriminaliteta sa savremenom civilizacijom u kojoj kriminalitet sa nasilnih (fizičkih) formi sve više prelazi na više intelektualne forme. Zločinačka nastrojenost sastoji se iz odsustva, pomračenja ili slabosti dva osnovna moralna instikta: instinkta blagonaklonosti, koji sprečava voljne radnje kojima se nanosi bol drugima i instinkt pravednosti, koji nas sprečava da se prevarom ili silom domognemo onog što nam pripada.

treće pokušava da pronađe vezu između tjelesnih i duševnih osobina: kriminal je posljedica inferiornosti organizma, te osnovini uzrok zločina treba tražiti u manjoj biološkoj vrijednosti.

četvrto smatra da je kriminal u velikom broju slučajeva uslovljen uticajem nasljednih faktora: introverzija, ekstroverzija, neurotičnost i neosjetljivost su povezani sa nasljednim karakteristikama ljudi. Kriminalci pokazuju visok stepen ekstrovertnosti, neurotičnosti i neosjetljivosti, tj. "duševne tvrdoće".

Psihološko-psihoanalitičko gledište

I ovdje ima više zanimljivih shvatanja. Evo nekih.U formiranju i razvitku karaktera ličnosti (koji određuju čovjekovo ponašanje) ulogu igraju

biološke "građe" pojedinca tako i kulture koja utiče na oblikovanje njegove individualne svijesti. I pri tom se ističe veći značaj uticaju bioloških faktora. Smatra da nesvjesni, iracionalni, dio ljudskog psihičkog života (urođeni instikti) određuju čovjekovo ponašanje. Suprostavlja se shvatanju da je ličnost u suštini racionalna ističući iracionalnu dimenziju ličnosti i ulogu komponenti nesvjesnog (potisnutih želja, ideja i predstava) na ljudsko ponašanje. U suštini postoje dvije vrste instikata - instinkt života (Eros) i instinkt smrti i razaranja (Tanatos). Prva grupa instinkata služi održavanju jedinke (glad, žeđ) i održanju vrste (seksualni instinkt). Od instinkta života se najveći značaj pridaje seksualnom instinktu. U tom smislu libidom se naziva ona energija koja tjera na zadovoljavaje ovih instinkata. Seksualni instinkt teži da bude neposredno, ili posredno zadovoljen kada se energija libida preobražava, odnosno sublimira u druge pozitivne (naučne, umjetničke) ili negativne (neurozne) oblike. Tako je, dakle, biološka komponenta (Id) glavna pokretačka snaga ličnosti, ali ne i jedina deminzija ličnosti. Pored toga što je čovjekovo ponašanje uslovljeno biološkim pretpostavkama (naslijeđem), pojedinac svoje djelovanje (koje služi zadovoljavanju instinkata) podešava sredini, tj. objektivnim uslovima. Ova druga, psihološka strana ličnosti ("Ego") nije samostalna jer zavisi od prvog dijela ličnosti izvršavajući naredbe "ida". Treću strukturalnu dimenziju ličnosti predstavlja interiorizovana društvena dimenzija ličnosti koja se naziva "Super-ego" a koja se sastoji od normi koje pojedinac usvojio u procesu socijalizacije i koja utiče na njegovo ponašanje koje ide za zadovoljavanjem instinkata. Sukobi ove tri dimenzije ličnosti (od kojih je biološka osnovna) mogu imati različite posljedice. "Ego" ("Ja") se može

177

suprostaviti nagonskim pritiscima "Ida" ("Ono") koji teži užicima, kao i pritisku nadzirajućeg izvanjskog "Super-ega" (Nad-Ja) te će biti sposoban da se stvaralački ponaša. Ukoliko "Ja" popustim pritisku "Ida" ili "Super-ega", onda će se nazrelo ponašati a najčešće destruktivno prema sebi ili prema drugim ljudima. Postaće devijantom čiji će ga potisnuti nagoni tjerati u društveno neprihvatljiva područja. Dakle, ovdje se prenaglašava i preuveličava biološku komponentu zanemarujući ipak bitan uticaj društvenih faktora.

U tom pogledu drugo gledište nastoji da modifikuje prethodnu teoriju te, ističući ulogu društvenih faktora, umjesto seksualnog instinkta, podvlači značaj osjećanja inferiornosti kao glavne determinante ponašanja pojedinca: u djetinjstvu pod uticajem socijalne sredine pojedinac osjećanje manje vrijednosti kopenzira bavljenjem djelatonsti kojom će biti u stanju da ispolji svoju superiornost.

Treće smatra da su različiti čovjekovi nagoni, želje i prohtjevi onemogućeni te da ta pojava izaziva frustracijsku agresiju koja završava u delikvenciji (teorija o devijaciji iz emocionalnih smetnji)

Četvrto ističe to da bi osoba bila stvaralački orjentisana, neophodno je njenu seksualnu energiju oblikovati u određenom psihosocijalnom razvitku: libidonozno uskraćenje dovodi do delikvencije (teorija o libidonoznom uskraćenju).

Peto govori o devijaciji kao posljedici Nad-Ja ispada. Naime, njene pristalice smatraju da se delikvencija kod djece javlja onda kada dijete u svom delikventnom ponašanju dobija određenu podršku roditelja kojima je potrebna i sama psihijatrijska pomoć.

Šesto ističe da se socijalno-patološke pojave javljaju kao posljedice imitiranja: zločin se najprije pojavljuje kao model a zatim postaje navikom (teorija imitacije).

Sedmo smatra da nedostatak inteligencije, odnosno da intelektualna hendikepiranost i zaostalost utiču na formiranje delikventnog ponašanja. Neko postaje delikventom zbog nedostatka inteligencije, odnosno zbog postojanja niske inteligencije (teorija inteligencije).

U cjelini gledano, može se reći da su ove psihološko-psihoanalitičke teorije značajne jer doprinose razumijevanju fenomena devijacija, ali i da kao posebne teorije nose pečat ograničenosti i jednostranosti.

Sociološko gledište

Sociološki pristup u objašnjenju socijalno patoloških pojava je socijalnu patologiju definisao kao nauku o bolesnim i nepovoljnim društvenim činjenicama, tj. kao nauku o proučavanju odstupanja od prosječnosti i društvenih normi jednog društva. Sociološki pristup omogućio je formiranje nekoliko gledišta:

ono koje devijantno ponašanje u odnosu prema nekoj grupi ili socijalnom sistemu određuje kao ponašanje koje krši institucionalna očekivanja koja su zajednička i priznata kao legitimna unutar nekog socijalnog sistema;

ono koje govori o postupcima nametanja naziva ili etiketa, poruge ili stigme, u određivanju devijantnog ponašanja; u tom smislu se prekršilac norme određuje kao grešnik u koga je 'ušao đavo', 'prirodna nakaza', bolesnik ili samo normalno ljudsko biće koje je naučilo da bude rđavo"; dakle, ovdje se devijantnost dovodi u vezu sa pojedincem, njegovim ponašanjem i njegovom prirodom i predstavlja svojevrstan oblik rasizma prema pripadnicima svijeta socijalne patologije: alkoholičarima, kriminalcima, prostitutkama, narkomanima, skitnicama i drugim devijantima;

ono koje postavlja osnovne postulate teorije devijantnog ponašanja: postoje modaliteti u ljudskom ponašanju i grupe devijacija kod ovih modaliteta koji mogu biti identifikovani u situacijama koje su specifične u vremenu i prostoru; devijacije u ponašanju su funkcije kulturnog konflikta koji je izražen kroz društvenu organizaciju; postoje društvene reakcije na devijacije a one se kreću od snažnog odobravanja pa preko ravnodušnosti do neodobravanja; sociopatsko ponašanje je devijacija koja je efektivno neodobriva; devijantna ličnost čija je uloga, status, funkcija i samoodređenje značajno uslovljena stepenom devijacije, stepenom njene socijalne vizibilnosti, posebno izloženosti socijalnoj reakciji, kao i prirodom i snagom društvene reakcije; postoje obrazci organičenja i solobode u socijalnoj participaciji devijanata koji su diskretno povezani sa njihovim statusom, ulogom i samodefinicijama; biološka organičenja društvene participacije

178

devijanata neposredno su značajna samo u malom broju slučajeva; devijanti su individualizovani u odnosu na njihovu vulnerabilnost na socijalnu reakciju zbog toga što je ličnost dinamička i što postoje strukture u svakoj ličnosti koje djeluju kao mreža ograničenja u okviru kojih djeluje socijalna reakcija.

ono koje svoja gledišta o devijantnosti dovodi u vezu sa dezorganizacijom društvenog sistema; socijalna dezorganizacija se javlja u vremenu društvenih promjena i kriza koje se pojavljuju u prijetećim situacijama, u situacijama neposredne opasnosti, u situacijama koje su obilježene opasnostima i žrtvama.

ono koje ističe da u tzv. socijalne probleme treba svrstati odredjene kategorije osoba, kao što su: starci, slijepi, gluhi, bogalji, tuberkolozni bolesnici, bolesnici od veneričnih oboljenja, mentalni bolesnici, ljudi s niskim primanjema, žene s vanbračnom djecom, robijaši. Takođe, socijalne probleme stvaraju rasne predrasude, klasne barijere zaposlenost žena, itd. Ono što je karakteristično za ovu teoriju jeste stav da se između socijalnih problema i socijalnih pojava koje se nazivaju socijalno patološkim pojavama, ne može praviti znak jednakosti: sve socijalno-patološke pojave predstavljaju socijalne probleme, ali svi socijalni problemi ne predstavljaju socijalno-patološke pojave. Tako, na primjer, nezaposlenost, duševna oboljenja ili starost predstavljaju socijalne probleme, ali ne i socijalno-patološke pojave. Stoga se pod pojmom socijalnih probmlema mogu podrazumijevati one pojave, procesi ili situacije koje svojim postojanjem pozitivno ili negativno utiču na veći broj ljudi.

ono koje ističe da se u procesu socijalizacije mogu napraviti greške (vezane za disciplinu i nadzor, otpor prema nosiocu autoriteta i nonkonformizam) itd.

ono koje ističe da ukoliko je kultura jednostavna i dosta nepromjenjljiva, onda će njen obrazac pružiti malo osnove za devijaciju a da će, ukoliko je primjenljiva i kompleksna: ona pružati osnovu za otvaranje mnogobrojnih potkulturnih grupa čije će ponašanje biti u sukobu sa dominantnim kulturnim obrascima koje će se devijantno ponašati. Neki će teoretičari smatrati da je delikvencija pojava koja je vezana za neke zone ili četvrti, odnosno da je uslovljena "kriminalnom tradicijom", "kulturnom predajom" ili "duhom zajednice" koji stvaraju potkulturne vrijednosti i koji stimulišu, potpomažu i generiraju oblike devijantnih ponašanja.

ono koje porijeklo devojantnosti dovodi u vezu sa položajem pojedinaca ili grupa u društvenoj strukturi ili u vezu sa subkulturom neke društvene grupe: neke grupe postepeno ostvaraju posebne norme i vrijednosti koje skreću od matične ili dominantne kulture društva. Pripadnici nižih slojeva teže ciljevima uspjeha iz matične kulture, a njihov neuspjeh je rezultat njihovog socijalnog položaja. Nalazeći se na dnu stratifikacionog sistema koji im onemogućava uspjeh, pripadnici nižih slojeva počinju da pate od "statusne frustracijje". Nezadovoljni svojim položajem svoju frustraciju okreću na devijantnost (npr. kriminalu) koja bi ih mogla dovesti do uspjeha. Odbacuju ciljeve uspjeha tipične za matičnu kulturu zamjenjujući ih alternativnim nizom normi i vrijednosti unutar kojih mogu ostvariti uspjeh i prestiž. Rezultat je – delikventna subkultura. A ona je, onda, ta koja vrši pritisak prema devijaciji.

Ono što je karakteristično za navedene teorije jeste zajedičko nastojanje da devijantnost shvate kao proizvod sila koje su izvan kontrole. Devijant je svojim položajem u društvenoj strukturi i svojom pripadnošću devijantnoj subkulturi gotovo "upućen" na devijaciju. Ali, ove teorije su predmet i kritičkih osvrta. Tako jedni smatraju da je devijacija mnogo kompleksnija pojava nego što ove teorije ističu; drugi kritikuju pretjerani determinizam u objašnjenju porijekla devijantnosti; fiziološke teorije porijeklo devijantnosti dovode u vezu sa genetskom strukturom pojedinaca smatrajući da se on rađa kao abnormalan; psihološke teorije porijeklo devijantnosti dovode u vezu sa ranim iskustvima ističući da se pojedinac rodio kao normalan, ali da je veoma rano skrenuo s ispravnog puta. Stukturalne i subkulturne teorije devijantnosti, kao što se vidjelo, polaze od pojedinca kao normalnog te devijntnost tumače dovođenjem reakcija normalnih ljudi na njihovu društvenu situaciju a ne izraz genetskog sadržaja ili nekog abnoralnog svojstva ličnosti;

179

reagujući na svoj položaj u društvenoj strukturi devijanti razvijaju svoju devijantnu subkulturu. Ali, postoje još neka gledišta, odnosno teorije:

Funkcionalistička teorija tumačenja i interpretaciji fenomena devijantnosti polazi od kategorije društva: izvor devijantnosti se nalazi u prirodi društva a ne u biološkoj ili psihičkoj prirodi pojedinca. Devijantnost krši društvene norme i vrijednosti koje predstavljaju osnovu društvenog poretka te se može shvatiti da se devijantnost razumijeva kao disfunkcionalna pojava u društvu. Iako funkcionalisti smatraju da su neophodni mehanizmi društvene kontrole koji bi omogućili devijantnost i štitili društvo i poredak, ipak oni ističu da određena količina devijantnosti ima pozitivnu funkciju jer doprinosi održavanju poretka. Prethodnu argumentaciju nastoji da razvije jedan teoretičar kada ističe da je zločin neizbježan i normalan aspekt društvenog života, odnosno da je "integralni dio svih zdravih muškaraca". Neizbježan je zato što svaki član ne može biti jednako odan "kolektivnim osjećanjima", zajedničkim vrijednostima i moralnim ubjeđenjima ljudi. Zločin može biti ne samo neizbježan nego i funkcionalan (disfunkcionalnim postaje samo kad mu je "stopa neobično visoka"). Svaka promjena u društvu započinje nekim oblikom devijantnosti koje sutra može postati normalnim oblikom ponašanja. Individualna originalnost da bi napredovala, mora da se izrazi a kolektivna osjećanja ne smiju biti toliko snažni da spriječe da do izražaja dođu ljudi poput Isusa, Martina Lutera Kinga, Majke Tereze i slično. Pa i neki oblici zločina mogu se smatrati "anticipacijom morala budućnosti". Tako teroristi ili borci za slobodu mogu predstavljati budući institucionalni poredak.

Interakcionistička teorija je teorija koja ne skreće pažnju samo na devijanta ili samo na društvo i društvenu strukturu koja utiče na stvaranje devijacije, nego na interakciju između devijanta i onih koji ga takvim etiketiraju i definišu. U tom smislu jedan teoretičar izlaže teoriju etiketiranja: društvene grupe stvaraju devijantnost donoseći pravila čije kršenje čini devijantnost, te primjenjujući ta prvila na određene ljude koji su etiketirani kao autsajderi. Devijantnost nije karakteristika nekog čina ili postupka kojeg neka ličnost počini, već posljedica primjenjivanja pravila i sankcija na "prekrišitelja" od strane ostalih. Devijantna ličnost je ona ličnost na koju je ta etiketa uspješno primjenjena a devijantno ponašanje je ono ponašanje koje ljudi tako etiketiraju. Ne postoji čin koji je devijantan; on postaje devijantnim činom tek onda kada ga ostali shvate i definišu takvim. Na primjer, u zapadnim društvima čin golotinje muškarca i žene u spavaćoj sobi se tretira normalnim ponašanjem. Uđe li neki neznanac, golotinja će se u njegovom prisustvu smatrati devijantnom. Ali, ukoliko stranac uđe u nudistički kamp ili plažu, golotinja će se smatrati potpunoma normalnim. Devijantnost nije kvalitet koji se krije u samom ponašanju, već u interakciji između osobe koja to djelo počini i onih koji na njega reaguju. Dakle, devijantnost nastaje u procesu interakcije između potencijalnog devijanta i eksponenta društvene kontrole. Etiketa delikventa pojedincu donosi tretman posebne vrste osobe i može ga odbaciti iz mnogih grupa. Smatran "narkomanom", "homićem", "ćaknutim", "pijancem" ili "skitnicom" može biti odbačen od porodice i prijatelja, izgubiti posao i biti prisiljen da napusti sredinu u kojoj je do sada bio. Etiketiran kao devijantna osoba, može imati velikih problema u organizovanju svog budućeg života. Interakcionizam nije uspio objasniti porijeklo devijantnih činova niti ponašanje aktivnosti pojedinca prije nego što je etiketiran kao devijant, kao i društvenu reakciju na devijantnost. Ali, to ipak ne znači da se može umanjiti doprinos interakcionističke teorije objašnjenja devijantnosti kao složene društvene pojave. Prije svega, definicija devijantnosti nije jednostavan proces kao što nisu jednostavne ni društvne posljedice procesa etiketiranja.

Marksistička teorija je teorija koja devijantnost tumači tako što je dovodi u vezu sa distribucijom klasne političke moći. Moć imaju oni koji raspolažu sredstvima za proizvodnju a nadgradnja, pravno-politička posebno, održava odnos između moćnih i nemoćnih, vladajuće klase i podvlaštenih klasa. Kao dio pravno-političke nadgradnje, država i zakoni, pravila i propisi, i oblici društvene kontrole definišu devijantno ponašanje

180

štiteći interese i služeći interesima vladajuće klase. Tako vladajuća klasa kontroliše podvlašćene klase. Zakoni nisu izraz vrijednosnog konsenzusa već su instrument legitimiranja ideologije i političke klase. Oni koriste samo vladajućoj manjini. Otuda je devijacija prirodni izdanak kapitalističkog, odnosno reakcija ne etabilarnu moć svi oblici devijantnog ponašanja mogu u krajnjoj liniji objasniti ekonomskom infrastrukturom je problematična. Čitav niz dokaza o zločinima i devijantnom ponašanju u sociojalističkim društvima dovode u pitanje marksističke teze o diktaturi proleterijata kao plitičkoj vlasti koja uspostavlja demokratsko i egalitarno ne devijantno socijalističko društvo. Marksistička teorija nije mogla dati adekvatno objašnjenje devijantnog ponašanja u društvu u kojem su proizvodne snage u kolektivnom vlasništvu.

Naznačavajući mnogobrojne teorije o devijantnosti, postavlja se pitanje: kako je i na koji način moguće spriječiti devijantnost?

Sprečavanje devijacija

Devijacije se sprečavaju društvenom kontrolom pod kojom se može podrazumijevati socijalizacija i nadzor nad individuama.

U užem smislu se pod društvenom kontrolom podrazumijeva sprečavanje i kažnjavanje devijantnog ponašanja, a u širem smislu svaki oblik konformiranja ponašanja individue prema potrebama i interesima društva.

Cilj kontrole individua i jeste njihova konformizacija. Društvena kontrola omogućava da vlastita htijenja postanu opštim načelom ponašanja. U tom pogledu se može reći da se može razlikovati više vrsta kontrola.

Prvo, može se govoriti o: neformalnoj, i formalnoj društvenoj kontroli.

Neformalna kontrola je karakteristična za primarne, male, društvene grupe: porodicu, vršnjačke grupe, itd. To je vrsta kontrole za koju je karakteristično da se ne zasniva na pisanim pravilima. Ona je difuzna, prisutna svagdje i na svakom mjestu, spontana.

Formalna kontrola je karakteristična za sekundarne grupe a utemeljena je na postojanju pisanih pravila i normi ponašanja: privrednih, političkih, konfesionalnih, i drugih grupa. To nije "face to face" kontrola nego impersonalna i formalizovana kontrola.

Drugo, može se govoriti o: pozitivnoj kontroli, i negativnoj kontroli, odnosno mehanizmima kontrole.

Pozitivni mehanizmi kontrole se odnose na odobravanje, uvjeravanje i nagrađivanje, a negativni na zapovijedi, zabrani, prisili i kazni kojima se ljudi prisiljavaju na određeni način ponašanja.

Prema mogućnostima korištenja sredstava i tehnika kontrole može se govoriti o: fizičkoj, psihičkoj, pravno-političkoj, ekonomskoj, simboličkoj kontroli i sl.

Bez obzira na vrste, sredstva i tehnike, funkcija kontrole je da spriječi devijaciju, odnosno da kazni devijantno ponašanje i da konformira individue. Ali, to joj i ne uspijeva u cjelini, a jedan od razloga treba tražiti i u snazi, moći i ''izazovu'' socijalno-patoloških pojava.

2. PRESTUPNIČKO PONAŠANJE

181

Prestupničko ponašanje je individualna I društvena pojava koja je predmet interdisciplinarnog proučavanja mnogih disciplina: sociologije, socijalne psihologije, psihoanalize, prava i socijalne patologije posebno.

Socijalna patologija i prestupničko ponašanje

U etimološkom pogledu termin "socijalna patologija" je grčko latinska kovanica koja se sastoji iz grčkih "patos" (patnja, bolest) i "logos" (nauka) i latinske riječi "societas" (društvo). Dakle, u etimološkom smislu, socijalna patologija je, kao što se to i ističe u literaturi: "nauka o socijalnim patnjama", odnosno "nauka o socijalnim bolestima"; nauka koja proučava sve poremećaje čovjekova života u društvu; sociopatologija je nauka koja izučava društvene pojave koje ometaju socijalna kretanja i razvoj društva tako da on ne ide onim putem kojim bi išao da sociopatoloških pojava nema; socijalna patologija je nauka o socijalnim pojavama koji svojim patološkim ispoljavanjem, u vidu agresije, toksikomanije, izopačenosti, negativno utiču na stanja i razvojne mogućnosti u malim i velikim socijalnim gupama; Socijalna patologija govori o različitim patološkim društvenim oblicima kao što su, recimo: socijalne bolesti, sociopatije i socijalne dezorganizacije.

Socijalne bolesti su najčešće masovne bolesti koje imaju specifične društvene posljedice.To mogu biti: somatske bolesti, pod kojima podrazumijeva bolesti čovjekovih organa i organskog sistema izazvanih sociobiogenetskim djelovanjem; mentalne bolesti, kao bolesti koje obuhvataju poremećaje organa i sistema za varenje, krvotok i slično.

Sociopatije su socijalno-patološke pojave koje karakteriše asocijalnost ponašanja i stavova, te postojanje abnormalnih ličnosti. One se mogu klasifikovati na: toksikomanije (alkoholizam, narkomanija), perverziju (seksualne perverzije, prostitucija) i agresiju (delikvenciju, kriminalitet, samoubistvo, maloljetnička delikvencija).

Socijalne dezorganizacije su takve socijalno-patološke pojave koje karakteriše nepovoljno ili razbijeno strukturiranje i funkcionisanje društvenih grupa i ustanova. One obuhvataju: dezorganizacije braka i porodice, komunalne dezorganizacije, dezorganizacija radnih kolektiva, globalnih društva pa i svjetskog društva.

Postoji više manifestnih oblika socijalno-patoloških pojava koje su povezane sa agresivnim i protivdruštvenim ponašanjem, kao i sa socijalnom izopačenošću. U sociologiji i socijalnoj psihologiji se odavno raspravljalo o uzrocima i manifestnim oblicima nenormalnog ponašanja. S obzirom da se sociologija počela javljati i razvijati sa procesom industrijalizacije i urbanizacije, razumljivo je da se i povećani broj nenormalnih ponašanja počeo upravo tada javljati što je i navodilo teoretičare da postave pitanje uzroka ovih oblika ponašanja. U tom smislu treba posebno istaknuti Dirkemova gledišta o nenormalnom ponašanju, kao i gledišta američkih urbanih sociologa.

Francuski sociolog Emil Dirkem je za pojam nenormalnog ponašanja upotrebljavao izraz "anomija". Pod ovim pojmom je podrazumijevao odsustvo norme u društvu, "stanje deregulacija", odnosno ono stanje u okviru kojeg društvo nije u stanju da provodi socijalnu kontrolu nad pojedincima. Anomija je društveno stanje u kojem pravne norme i društvene vrijednosti nemaju autoritet, odnosno nemaju moć regulisanja i usmjeravanja individualnih i grupnih ponašanja. To je patološko stanje društvenog sistema, stanje njegova raspadanja s obzirom na to da postojeće norme nisu u stanju da mu obezbijedi harmoniju i integritet. U takvoj socijalno-patološkoj situaciji, čiji se pravni poredak ne poštuje i čije norme ne mogu da obezbijede integraciju individua u poredak, pojedinci su primorani da traže vlastite putokaze ponašanja, pri čemu se kao posljedica pojavljuje slabljenje međusobnih veza i pojava samoubistva. Upravo, pojava samoubistva je specifična reakcija na patološko stanje u kome se društvo nalazi.

Tradicionalne veze, kolektivne vrijednosti zajednička uvjerenja koja su učvršćivala tradicionalna društva, u modernim ili savremenim društvima su zapali u krizu. Ljudi modernog društva pate od anomije - ili, stanja gubljenja osjećanja za norme i vrijednosti, stanja koje stvara osjećanja dezorijentacije. U savremenim društvima se ljudi ne osjećaju integrisanim u društvenu zajednicu i ne nalaze smisao i svrhu života. Takva osjećanja su štetna i za pojedince, a i za društvo - smatra Dirkem. Ona čak dovode i do

182

samoubistva kod ljudi koji osjećaju "duboke poremećaje od kojih pate civilizovana društva". Savremena društva isto tako pokazuju visok nivo dosade, monotonije, nezadovoljstva, uznemirenosti i pesimizma.

Gubitak tradicionalnih emocionalnih veza, snažna konkurencija, razočarenje i frustracije savremenog društva tjeraju osobe na samoubistvo. Da ne bi do toga došlo, ljudi moraju smanjiti svoje nerealne želje, aspiracije, interese, htijenja i strasti. Moraju naučiti da prestanu da žele "još više" i "sve više i više". Nekada je religija određivala tu kočnicu kod ljudi podstičući ih na disciplinu i uzdržanost, ali to više nije u stanju da čini. Modernom društvu je potreban i moderni, odnosno sasvim drugačiji i nov moralni sistem koji će ljude povezati u jedan homogen društveni sistem bez osjećanja frustracija, nezadovoljstva i pesimizma koji bi ljude vodio samoubistvu. Na mjesto hrišćanskih dogmi, Dirkem zagovara sekularni sistem morala koji bi bio zasnovan na razumu, koji bi obuzdao sebične interese, suzbio egoizam, a razvijao samodisciplinu, altruizam i neku novu organizaciju koja bi mijenjala religiju.

Anomija ništa drugo do pojava koja se javlja i kao posljedica transformacije društvenih normi vrijednosti i pravila, odnosno situacija koju karakteriše činjenica da postojeće vrijednosti nemaju autoritet a nove još nisu konstituisane. Anomija je, dakle, drugi izraz za stanje raspada sistema pravila i vrijednosti, odnosno naziv za pojavu koja se podvodi pod naziv "društvene dezorganizacije".

Dirkemov pojam "anomije" i posebno anomije u gradovima, prihvatali su i razradili I drugi sociolozi. Oni su pod ovim pojmom označavali bilo kakvu povredu konsenzusa, odnosno povredu normi na kojima se zasniva kohezija zajednice. U tom smislu su utvrđene razlike između broja i vrsta anomija između ruralnih i urbanih sredina (npr. oblici senilne paranoje, demencija i neuroza, kao i narkomanije, više su zastupljeni u gradovima nego na selima) a istraživanja su pokazala da su oblici anomije različito zastupljeni u pojedinim zonama grada, kod pojedinih ličnosti i kod primarnih grupa.

Neki, opet, dovode u vezu anomiju sa položajem pojedinca i grupa u socijalnoj strukturi, ističući da svaka društvena zajednica ima svoje ciljeve koje njeni članovi teže da postignu. Za postizanje ciljeva društvo je utvrdilo odgovarajuće norme i oblike ponašanja i njihovo neprihvatanje se tretira ponašanjem koje nije normalno i koje vodi u anomiju. Međutim, problem je sadržan u činjenici udaljavanja društvenih ciljeva i težnji pojedinaca za postizavanjem ciljeva. Jer, nemaju svi pojedinci jednak položaj u društvenoj strukturi niti jednaku mogućnost prilagođavanja propisanim normama ponašanja. Nekima njihov socijalni status omogućava lakše a nekima opet teže privikavanje na pretpostavljene norme. Dakle, za postizavanje istih društvenih ciljeva pojedinci i grupe nemaju jednaka sredstva i zato se osjećaju marginalizovanim, odbačenim i zapostavljenim. Društvena struktura ih prisiljava da čak prihvate i sredstva koja nisu dozvoljena za postizanje društvenih ciljeva. A ukoliko društvena struktura labavi, onda su učestaliji slučajevi potkopavanja ili izbjegavanja normi čime se stvara nenormalno društveno stanje u kojem postojeće norme, kulturni obrasci i vrijednost nemaju svoju legitimnost i legalnost.

Pojavni oblici

Postoji više manifestnih oblika socijalno-patoloških pojava koje su povezane sa agresivnim i protivdruštvenim ponašanjem, kao i sa socijalnom izopačenošću. Neke od njih ćemo ukratko i objasniti ali nakon objašnjenja naučne potrebe za proučavanjem protivdruštvenog i nenormalnog ponašanja u društvu.

U sociologiji i socijalnoj psihologiji se odavno raspravljalo o uzrocima i manifestnim oblicima društveno neprihvatljivog I društveno nenormalnog ponašanja. S obzirom da se sociologija počela javljati i razvijati sa procesom industrijalizacije i urbanizacije, razumljivo je da se i povećani broj nenormalnih ponašanja počeo upravo tada javljati što je i navodilo teoretičare da postave pitanje uzroka i oblika ovih ponašanja.

Kriminalitet

Kao socijalno-patološka pojava kriminalitet je bio poznat već u robovlasničkom društvu o čemu su pisali Platon i Aristotel.

Platon je smatrao da je zločin proizvod "bolesne duše", ali da postoje dvije grupe zločinaca: "ne popravljivi" i "popravljivi". U prvu grupu spadaju urođeni zločinci na koje se ne može djelovati popravnim

183

mjerama pa ih zato treba ubijati a smrtna kazna je jedino društvno rješenje. "Popravljivi" zločinci su oni zločinci čije se "tijelo" i "duša" mogu popraviti razližitim mjerama koje izazivaju bol i patnju. Aristotel je zločince tretirao kao neprijatelje društva koji se povode kriminalu pod utocajem zločinačkih pobuda ili siromaštva.

Tako je kriminalitet socijalno-patološka pojava čije je postojanje već davno primjećeno i teorijski objašnjavano. To je pojava koja će biti prisutna u svim epohama i svim društvima koja će rasti tako da će na XVI. kongresu OUN o zaštiti od kriminaliteta u Rezoluciji 1. bit zapisan slijedeći stav: "Razumno je misliti da je kriminalitet problem koji onemogućava progres za postignuće kvaliteta života za sve ljude". A slično će biti istaknuto i na decembarskoj konferenciji održanoj o kriminalitetu 1994 godine.

Ako se ima na umu činjenica da tzv. "tamni broj" kriminaliteta u svijetu raste te da samo - uslijed nepovjerenja prema policiji i strahu od zločinčeve odmazde - negdje oko jedne desetine zločina bude prijavljeno policiji, razumljiva je uznemirenost koju izaziva pojava kriminaliteta u društvima, pojava koja ima svoje ne samo socijalno-patološko nego i krivično značenje.

Ubistvo i samoubistvo

Ubistvo i samoubistvo predstavljaju protivdruštvene socijalno-patološke pojave koje su veoma mnogo rasprostranjene. Pod pojmom ubistva podrazumijeva se protiv društveno ponašanje, odnosno krivično djelo, koje se pojavljuje kao posljedica postojanja različitih motiva i razloga, koji dovode do protivpravnog lišavanja ili oduzimanja života neke osobe; pod pojmom samoubistva podrazumijeva se pojva lišavanja sopstvenog života, prekida vlastite egzistencije, odnosno pojavu smrti.

I ubistvo i samoubistvo su veoma raširene pojave. Niko ne zna dokle sežu brojke o ubijenim ljudima od vremena kada je čovjek počeo da živi u ljudskom društvu, ali se sigurno zna da su te brojke ogromne. Uzmimo samo, na primjer, podatke Svjetske zdravstvene organizacije o broju ubijenih u Drugom svjetskom ratu: pogunulo je 32 miliona ljudi a 35 miliona je ranjeno. Ili, npr., broj poginulih i umrlih od represalija i gladi u SSSR-u za vrijeme staljinističke vladavine: 96 miliona ljudi, itd. Ili, uzmimo za primjer, broj samoubica. Smatra se da je u toku 25 godina nakon rata izvršilo samoubistvo negdje oko 9 miliona ljudi, a da je u tom istom periodu registrovano 60-70 miliona "presuicida", tj. pokušaja samoubistva. Kako god izgledalo ovi podaci o ubistvu i samoubistvu su uznemiravajući. Ali, vratimo se, još ukratko, fenomenu samoubistva.

Pojava kao što je samoubistvo odavno je već poznata. Tako je, na primjer, u periodu robovlasništva, u Atinskom zakonskom propisu pisalo: "Ko ne želi da živi, ima iznijeti svoj razlog Senatu i, pošto dobije dozvolu, napustiće život. Ako vam je život mrzak, umrite, ako vas je sudbina savladala ispijte kukutu". U rimsko doba je Seneka isticao da je samoubistvo "dostojan razumnog, hrabnog i nesretnog čovjeka ali i velikog probirača".

Kao što je poznato, u istoriji su postojala mnogobrojna individualna i masovna samoubistva što je Crkvu navelo da uvede instituciju ekskomunikacije za izvršitelja suicida: Bog je dao život i samo ga on uzima.

Suicid je čak proglašavan i inkrimisanim činom, npr. u Velikoj Britaniji do početka XX stoljeća suicid je bio trateiran inkrimisanim činom: leševi samoubica su čerečeni a njihova imovina konfiskovana.

Dirkem govori o postojanju tri oblika samoubistva: egoističkom, altuističkom i anomičkom samoubistvu.

Egoističko samoubistvo se pojavljuje u zajednicama u kojima unutrašnja kohezija opada što za posljedicu izaziva pretjeranu individualizaciju i stvara osjećaj gubitka smisla za životom. "Egoističko samoubistvo dolazi zbog toga što ljudi ne vide više razlog da žive" - tvrdi Dirkem razrađujući stav na slijedeći način: "ako smo se složili da egoizam nazovemo stanje u kome se individualno Ja pretjerano potvrđuje pred društvenim Ja, i to na štetu ovog posljednjeg (misli se na društvo), mogli bismo egoističkim nazvati poseban tip samoubistva koji prouzrokuje jedna prekomjerna individualnost". U tom smislu "samoubistvo varira obrnuto sarazmjerno stepenu integrisanosti društvenih grupa kojim pirpada pojedinac".

184

A kao primjere Dirkem navodi veće stope samoubistava protestanata nego katolika, neoženjenih nego oženjenih, oženjenih bez djece nego kod oženjenih sa djecom. Broj samoubistava je veći kod samaca i osoba koje su raskinule bračne i porodične veze, kao i kod tzv. "slobodnih mislilaca".

Dok je egoističko samoubistvo posljedca pretjerane individualizacije, dotle je altruističko samoubistvo posljedica nedovoljne individualizacije i pretjeranog altruizma u situacijama velike društvene integracije i u društvenim sredinama koje preko svoga sistema vrijednosti i normi snažno kontrolišu pojedinca i čine ga zavisnim i nesamostalnim. Takav pojedinac ignoriše svoju individualnost prihvatajući smrt koju mu nameću pretjerana integrisanost u društvu. Dakle, altruističko samoubistvo je posljedica potpune dominacije grupe nad pojedincem, dominacija koja kod pojedinca oblikuje svijest o dužnosti njegovog žrtvovanja za interese grupe. Ponekad ta dominacija grupe može da stvori prave "manije samoubistva" a za eklatantan primjer altruističkog samoubistva treba pomenuti samoubistvo pristalica sekte "Hram naroda" koje se dogodilo 1978. godine u džungli Gvajane kada je oko hiljadu pristalica ove sekte pod uticajem svoga vođe Džimija Džonsa izvršilo kolektivno samoubistvo.

Konačno, pomenimo i treći oblik samoubistva - anomičko samoubistvo koje se javlja u socijalno neuravnoteženim društvenim zajednicama u kojima je poremećen moralni sistem. Ovi poremećaji se javljaju najčešće u vrijeme kriza i "stanja deregulacije" u kojima društvo nije u stanju da usmjerava kontrolu i pravac ponašanja pojedinaca. Upravo, u takvim situacijama su česta samoubistva koja nastaju kao posljedica tzv. stanja "bračne anomije" (razvoda brakova, udovišta).

Dirkemova teorija samoubistva imala je velikog odjeka i uticaja na mnoge teoretičare koji su istraživali tipove i uzroke samoubistava u etničkim a naročito regionalnim društvenim grupama. Jedan od njih je i Holbvaks koji je značajnu pažnju posvetio istraživanju samoubistva u selima i u gradovima. Njegova istraživanja su pokazala ne samo razlike između sela i gradova, nego i razlike između gradova: što je proces urbanizacije snažniji - veći je broj samoubistava. I naročito u početku porasta gradova. Uspostavljanjem stabilnijeg porasta gradova, ustaljuje se broj samoubistava, ali se povećava njegov broj u seoskoj okolini. Na primjeru engleskih gradova koji se planiraju i koji su dosta međusobno slični "kao elementi u seriji" Holbvaks ističe da su "samoubistva proporcionalno brojnija u velikm gradovima nego u srednjim i manjim" te da su češća u selima "u riječnim dolinama nego u izolovanim planinskim selima". Broj samoubistava se u selima povećava kada se pojačava proces njihove integracije sa gradovima.

S druge strane Holbvaks zapaža i izvjesnu korekciju između broja ubica i samoubica po gradovima. Ova pojava je primjećena u Italiji u drugoj polovini XIX vijeka u kojoj je do tada bio veći broj ubica nego samoubica da bi se kasnije pokazalo da je "u Italiji 1875. godine broj ubistava bio više od tri puta veći nego samoubistava, a 1913. godine bilo je obrnuto – broj samoubica bio je više od tri puta veći od broja samoubica". A slična pojava se mogla primjetiti u to doba i u drugim evropskim zemljama, iz čega se mogla izvući tvrdnja o pravilnosti "da je broj samoubistva u obrnutoj srazmjeri sa brojem ubistva". Na porast broja samoubistava posebno utiče porast industrijskih gradova jer industrijsko mjesto tradicionalne seoske civilizacije donosi jednu novu u kojoj su odnosi složeniji i sukobi između ličnosti i ličnosti i društva žešći i dublji". Ovaj proces potiskuje ulogu i uticaj porodice i religije, doprinosi promjeni vrijednosnog sistema, povećava broj nezaposlenih i anomičnih stanja te, stoga, i broj samoubistava.

Prostitucija

Postoje teoretičari koji smatraju da prostitucija ne predstavlja seksualnu anomaliju upravo zato što je sa postankom gradova postala jednim od redovnih oblika seksualnih odnosa. Neki, opet, smatraju da je prostitucija oblik seksualne patologije u kojoj su prisutni određeni elementi kojih nema kod normalnih seksualnih odnosa. Tako se pod pojmom "prostitucije" podrazumijeva pojava svođenja seksualnog života na robno-novčani odnos. Prostitucija je "oblik društvene djelatnosti" pod kojim se podrazumijeva" prodaja tijela i ljubavne vještine radi pribavljanja materijalne koristi". Dakle, "prostitucija" je pojava koja se ne može odvojiti od pojave robe u razvoju ljudskog društva, tako da se može reći da je njena osnova prije svega ekonomskog karaktera. Tek kad je razvoj ljudskog društva došao do stepena robne proizvodnje i organizovane razmjene roba, stekli su se uslovi da i ljudsko tijelo postane roba. Prema tome, prostitucija je "trgovina seksualnošću" gdje seksualnost ima svoju upotrebnu vrijednost (koja odražava svojstvo, tj. kvalitet

185

tijela kao robe) i prometnu vrijednost (koja zavisi od položaja robe na tržištu). Ono što je karakteristično za prostituciju nije samo prodaja seksa, nego i prodaja ljudskog dostojanstva, tj. ljudskosti.

Prostitucija je dakle, povezana sa robno-novčanim odnosima i tržišnom privredom iako u njoj mogu da budu prisutni i drugi motivi bavljenja prostitucijom. Ali, najčešće su oni povezani sa novcem. U tom pogledu treba reći da je prostitucija stara društvena pojava ("najstariji zanat na svijetu").

Prostitucija je pratilac urbanog društvenog razvoja. Smatra se da prvi podaci o prostituciji potiču hiljadu i pet stotina godina prije naše ere i da se odnose na "hramsku prostituciju" u Vavilonu. U sumerskom gradu Uruku su nađeni tragovi javnih kuća. Solon je 594. godine p.n.e. nastojao da ozakoni javnu prostituciju u Atini te je otvorio prvu javni kuću (dikterion). Takođe i u rimskim gradovima su osnovane prve javne kuće (lupanaria) sa posebnim propisima ponašanja (npr. prostitutke su nosile kratke tunike kako bi se mogle razlikovati od ostalih žena). U feudalizmu su postojale i "pokretne javne kuće" prostitutki koje su pratile vojnike u njihovim ratnim pohodima te se, tada, kao poseban problem postavila zdravstvena zaštita od polnih bolesti. U Francuskoj su bordele nazivali "kućama tolerancije", što je značilo da se na tu instituciju gledalo kao na rđavu instituciju, ali koju je zbog mnogih razloga bolje imati nego ne imati, odnosno da njihovo postojanje treba - tolerisati. Upravo polazeći od toga, u doba francuske revolucije će biti donesen cjenovnik o uslugama prostitutki a zatim i pravni propisi o zaštiti "javnog morala" i uređenju javnih kuća, kao i o udaljavanju javnih kuća od hramova, spomenika, državnih zgrada i škola.

Istorijski posmatrano, postojali su različiti oblici prostitucije ali su se oni uglavnom danas sveli na tri dominantna oblika:

niski nivo (''ulična prostitucija''); srednji nivo (''javne kuće''), i visoki nivo (''call-girls'').

Prvi nivo prostitucije bi se mogao nazvati niskim nivoom, odnosno uličnom prostitucijom. Ono što je karakteristično za ovaj oblik prostitucije jeste da se u njega investira najmanji kapital, da mu je tržišna cijena najmanja i profit koji donosi najniži. Takođe, obrazovni nivo prostitutki je nizak (više od 1-5 prostitutki je nepismeno a samo mali broj ima završenu srednju školu). Prosječna dob prostitutki ovog nivoa je 19-30 godina i što se tiče prostora bivše Jugoslavije, glavna mjesta rasprostiranja ovog tipa prostitucije bila su: Beograd, Zagreb, Ljubljana, te luke: Rijeka, Kopar i Split.

Drugi nivo prostitucije bi se mogao nazvati prostitucijom srednjeg nivoa i on se odnosi na tzv. javne kuće (bordeli, kupleraji, "crvene lampe") koje postoje od antičkih vremena (npr. pored "hetera" –kao visoke klase prostitutki koje su bile slobodne, veoma obrazovane i koje su skupo naplaćivale svoje usluge bogatim Atinjanima – postojale su i "sviračice frula" kao srednja klasa prostitutki koje su na različitim gozbama svirale i zabavljale muškarce naplaćujući im i seksualne usluge- a postojale su i "dikterijade" kao najniži sloj prostitutki koje su bile smještene u javne kuće). Djevojke zaposlene u javnim kućama su u nekoj vrsti ropskog položaja: obavezne su raditi sa svim klijentima a najveći dio zarade zadržava vlasnik javne kuće. Pored javnih kuća, ovom obliku prostitucije pripada i tzv. hotelska i turistička prostitucija.

I, konačno, treći nivo prostitucije bi se mogao odrediti kao prostitucija visokog nivoa (''call-girls"). U ovaj oblik prostitucije uključen je znatno veći broj kapitala koji donosi i veći profit. Pored novca ovdje se javljaju i drugi oblici plaćanja: pokloni, privilegije, usluge. Za ovaj tip prostitucije bi se moglo reći da ne predstavlja klasični tip prostitutki "profesionalki" jer ovom obliku prostitucije pripadaju žene koje imaju neko drugo zanimanje. Obrazovni nivo i socijalno porijeklo ovih prostetutki se znatno razlikuje od prostitutki prethodna dva oblika. Najčešći oblik prostitucije "visokog nivoa" jesu "djevojke na poziv" ("call girls") ; ovaj tip prostitucije je novijeg datuma (javlja se od druge polovine našeg stoljeća) ; on je i najrasprostranjeniji zadobivši povjerenje visokih slojeva društva: političara, naučnika, biznismena; "djevojke na poziv" uključene su ne samo u sklapanje poslovnih sporazuma nego i u sklapanje političkih poslova. A da bi se sve to moglo obavljati neophodna su velika ulaganja: stan, poznavanje više jezika, fakultetska sprema i visoka obrazovanost.

Kocka

Fenomen kocke je kontraverzan kako u pojmovnom smislu, tako i u smislu određivanja njene inkrimisanosti, odnosno u smislu njenog određivanja kao devijantne pa i socijalno-patološke pojave.

186

Iako je teško odrediti pojam "kocke", ipak ćemo poći od jedne uopštene formulacije: pod pojmom "kocke" podrazumijeva se igra koja je pretvorena u strast i određeno ponašanje koji predstavljaju socijalnu izopačenost. Ali, i pojam "izopačenosti" je kontraverzan. Odnosno, kontraverzan je pojam inkriminacije vezan za kocku. Naime, izvan legalizovanih institucija kocke (kladionice, kockarnice, lutrija, loto, sportska prognoza) kocka se tratira kao prekšaj. Dakle, s jedne strane, ona se tretira neinkrimisanom a drugi put inkrimisanom pojavom. Ali, bez obzira na ovu ambivalentnost, činjenica je da je pojava pod nazivom "kocka" veoma zanimljiv sociološki i psihološki fenomen.

Kao i mnoge druge društvene pojave, tako i kocka ima svoje davnašnje porijeklo. Čak je pronađena figura iz perioda Kartagine ispod koje se nalazio slijedeći tekst: "Kockati, piti vino i udvarati se ženama, evo - to je život". Od tada pa do danas, kocka je poznata u svim društvima.

Postoje različiti vidovi kocke pa, prema tome, i različiti vidovi klasifikacije kockanja a najčešća je ona koja kockanje klasifikuje na:

organizovano i neorganizovano kockanje.

Organizovano kockanje obuhvata: kockarnice, lutrije, loto, sportsku prognozu, kladionice. Dakle, ovaj tip obuhvata one oblike kockanja koji su pod kontrolom države. Karakteristično je da sa padom životnog standarda raste i broj onih koji se bave ovim vidom kockanja.

Neorganizovano kockanje obuhvata: igranje karata u novac (u stanovima, kafanama), različite oblika klađenja i lutrije na lokalnim zborovima i svjedočanstvima, ulični rulet, kockarske automate, itd.

Koliki je obim kocke i kockanja, odnosno koliko je kocka kao društvena pojava rasprostranjena, pitanje je na koje je teško dati pouzdan odgovor jer ne postoje organizovane institucije koje prate ove pojave, niti jasan kriterij distinkcije fenomena kocke od ostalih socijalno-patoloških pojava. Iako nisu sasvim tačni podaci, ipak se smatra da je preko 50 miliona ljudi u SAD svakodnevno zaokupljeno kockom a u SR Njemačkoj 70% odraslih osoba. Bilo kako bilo, obim zastupljenosti kocke je još uvijek "tamni broj", dakle, broj koji ne poznamo.

Alkoholizam

I alkoholizam je složena društvena pojava pod kojom se najčešće podrazumijeva, kao što Jelinek ističe, "svaka upotreba alkoholnih napitaka koji uzrokuju štetu jedinki ili društvu ili oboma. Protivdruštveno ili čak protivpravno ponašanje može se definisati kao ono ponašanje alkoholičara koji krše moralne i pravne norme te prouzrokuju štetna dejstva po individue i društvo.

I mada se najčešće alkoholizam definiše u negativnom smislu kao socijalno-patološka pojava, ipak treba reći da on može biti tretiran i na "pozitivan" način. Evo što o "pozitivnom" dejstvu alkoholizma i alkoholizmu kao sredstvu socijalne kontrole i vladanja u neostaljinističkoj družavi istiže Zaslavski: "Nesposoban da proizvede dovoljne količine roba koje bi zadovoljile veliku potražnju i veliku platnu sposobnost uslijed niskih cijena, režim je pronašao, izlaz: izmislio je votku - 'robu iluzija'. Tako je alkoholizam postao nezamjenljivi elemenat sovjetskog načina života. Votka je danas zaista roba br. 1 u zemlji". Dakle, situacija je krajnje paradoksalna: s jedne strane se država "bori" protiv alkoholizma s druge strane, sve više proizvodi alkohol kako bi došla do novca. "Alkoholizam je, dakle, važan oslonac za održavanje 'status quoa'. Jednom dijelu stanovništva (naročito nekvalifikovanim radnicima i seljacima) on osigurava određeno zadovoljstvo, a osim toga umanjuje njihove potrebe. Dakako, većina stanovništva ne shvata da je alkiholizam razultat posebne državne politike i da pojedinac zapravo nema izbora. Potičući alkoholizam sitem istovremeno uspijeva usmjeriti sve svoje snage na tešku industriju, naoružanje i svemirske programe".

Smatra se da je alkoholizam najraširenija socijalno-patološka pojava u svijetu jer obuhvata oko 2-5% stanovništva. Obim zastupljenosti zasniva se na evidentnim slučajevima alkoholičara i na evidentnim pojavama koje alkoholizam kao socijalno-patološka pojava stvara: narušavanje zdravlja, kriminal, nezbrinutost, "persuicid", napuštavnje porodice, zapostavljanje i napuštanje posla, itd. Obim zastupljenosti alkoholizma podrazumijeva broj registrovanih alkoholičara. Svi oni koji nisu registraovani čine tzv. "tamni broj", odnosno nepoznat obim zastupljenosti.

187

Narkomanija

Narkomanija je pojava koja je poznata još iz davnina. Poznati su Heredotovi zapisi o skitskim plemenima koji su udisale pare konoplje kako bi se oslobodili straha i ušli u "dobro raspoloženje" a takođe je poznato da su teške uslove u prvoj polovini XIX vijeka radnici pokušavali "preskočiti" upotrebom alkohola i opijuma. Narkomanija je pojava koja se počela snažno razvijati pedesetih godina našeg sotljeća (1950. godina se smatra godinom eksplozije narkomanije u SAD) kada je recimo samo u Njujorku bilo gotovo stotinu hiljada narkomana.

Narkomanija je i pojava koju su i pjasnici opjevali: o njoj Bolder govori kao o bjekstvu u "vještačke rajeve". Pa, što je, onda, narkomanija?

Pod pojmom "narkomanije" u svakodnevnom životu se podrazumijeva pojava ovisnosti neke osobe prema bilo kojem tipu ili vrsti droga. Stručnjaci "Svjetske zdravstvaene organizacije" (WHO) narkomaniju definišu kao "stanje periodičnog ili hroničnog trovanja štetnog za pojedinca i društvo, prouzrokovano ponovljenim uživanjem prirodnih i sintetičkih droga". U tom smislu treba istaknuti opojne droge (opijum, morfiju, kofein, kodein)_ koje se ponekad upotrebljavaju i kao lijek koji umiruje ili stvara blaženo osjećanje. Ova sredstva (euphorica) treba razlikovati od vrsta droga koja kod njihovih uživalaca stvaraju čulne obmane (phantastica) a u koje treba svrstati hašiš i marihuanu.

U određenju nerkomanije kao bolesti, stručnjaci pomenute "Svjetske zdravstvene organizacije" razlikuju dva različita narkomanijska stanja:

adikciju (karakteriše ga snažna želja i zavisnost uzimanja droge), i habituaciju (karakteriše ga želja bez izražene zavisnosti).

Skitničenje i prosjačenje

Skitničenje i prosijačenje su pojave za koje se smatra da su povezane pa i na izvejestan način uslovljene.

Pod pojmom skitničenja podrazumijeva se besciljno lutanje osoba koje izbjegavaju obavljanju nekog društvenog korisnog posla. Skitnice su lica bez određenog zanimanja, lica koja društvo ili je društvo odbacilo njih smatrajući ih asocijalnim.

Kao pojava skitničenje je takođe poznato odavno a smatra se da je posebno bilo razvijeno u srednjem vijeku čemu su doprinijeli krstaški ratovi koji su za sobom ostavili veliki broj ljudi bez neophodnih uslova za život i njima su često pripadali mladi čiji broj varira od društva do društva: smatra se da je u Brazilu 1984. godine oko 15 miliona djece živjelo od skitničenja i prosjačenja.

Prosjačenje je oblik ponašanja koje je na izvjestan način sličan skitničenju, ali koji obuhvata ona lica koja nastoje da dobročinstvo ili samilost drugih ljudi. Iako se pojavljuje u različitim oblicima, smatra se da se u krajnjoj liniji može govoriti o klasičnom i profesionalnom prosjačenju:

klasično prosjačenje je norganizovano i najčešće se sastoji u traženju određene milostinje korištenjem određene uobičajne frazeologije koja izaziva sažaljenje ("bog te pomogao");

profesionalno prosjačenje je organizovano ponašanje kojim rukovodi pojedinac ili grupa ljudi koji iskorištavaju one koji za njih prose.

Povlačenje i buntovništvo

Pod pojmom povlačenje se podrazumijeva davijantno ponašanje kojim se odbacuju dominantni društveni ciljevi i sredstava njihovog ostvarivanja a pod pojmom buntovništva ili "nekonformističkog ponašanja" devijantno ponašanje koje odbacuje dominantne društvene ciljeve prihvatanjem novih društvenih ciljeva.

3. PSIHOPATOLOŠKO PONAŠANJE

188

Jedan od veoma značajnih pravnih, socijalno-psiholoških, psihijatrijskih, psihoanalitičkih i socioloških problema jeste postavljanje razlike između zdravog i bolesnog, normalnog i patološkog.

Zdravo i bolesno

Prema stavu Svjetske zdravstvene organizacije, definicija zdravlja glasi: "Zdravlje je stanja potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti ili oronulosti".

Kao što se vidi, definicija "zdravlja" je uopštena a samo oznaka "psihičko blagostanje" dosta kontraverzna jer je dominantno shvatanje u psihijatriji ono koje ističe da idealno zdravih ljudi nema te da je formulacija "psihičko blagostanje" uopštena i teško definisana.

Teško je definisati pojam "zdrave" osobe zato što je teško razgraničiti relacije "zdravog", bolesnog", "normalnog" i "abnormalnog". Stoga ćemo najprije naznačiti ona gledišta koja prave distinkciju između pojmova "bolesno" i "zdravo", "normalno" i "patološko":

prvo, na pitanje ko su zdravi ljudi odgovaraju eksperti koji su predložili definiciju duševnog zdravlja koja odgovara pojmu "potčinjavanja" pravno uspostavljenim društvenim normama;

drugo, termini "normalan" ili "zdrav" se mogu definisati na dva načina: prvo, sa stanovišta funkcije jednog društva, osoba se može nazvati normalnom ili zdravom ako je kadra da ispunjava društvenu ulogu koju treba da preuzme u tom društvu. To, konkretnije, znači da bude kadra da u tom društvu radi onako kako se od nje traži, i da, sem toga, bude sposobna da učestvuje u reprodukciji društva, to jest sposobna za osnivanje porodice. Drugo, sa stanovišta pojedinca, mi na zdravlje ili normalnost gledamo kao na stanje, koje je najpovoljnije za njegov razvitak i sreću;

treće, patološko je ono što nije saobraženo prosjeku normativnih očekivanja, ono što odudara od očekivanog i izgrađenog klišea, i očekivanog ponašanja.

Jasno proizlazi da je teško razgraničiti pojmove "zdravog" i "bolesnog", "normalnog" i "abnormalnog". Najčešće se normalnost posmatra u složenom odnosu bioloških, psiholoških i društveno-kulturnih elemenata. Evo nekih pristupa ili stanovišta o normalnosti i abnormalnosti koji su značajni I iz pravnog ugla posmatranja:

stanovište koje ističe da je normalno ono što je u skladu sa društvenim normama, naziva se normativnim stanovištem;

statističko stanovište je ono koje ističe da je normalno ono što čini prosjek stanovnika u nekoj društvenoj zajednici;

organobiološko stanovište je ono koje se oslanja na rezultate patološke anatomije i histologije: duševni poremećaji su poremećaji mozga;

psihološko određenje normalnosti se oslanja na psihološka shvatanja normalnosti; normalnost se odnosi na osjećaj čovjeka za dobro i čovjekov uvid u vlastite psihičke procese. Normalnost se procjenjuje na osnovu emocionalne zrelosti, stabilnosti karaktera, sposobnosti rjašavanja konflikta i ravnoteže između unutrešnjeg života i vanjske realnosti. Normalna osoba je integrisana i prilagođena ličnost (ovo je stav kao i naredni koji, recimo, antipsihijatrija ne prihvata);

socijalno-psihijatrijsko određenje normalnosti odnosi se na kategorije kao što su: prilagodljivost, uticaj kulture, značaj društveno-političkih faktora. Normalna osoba je osoba koja skladno doživljava svijet oko sebe.

Dakle, pojam "normalne" i "zdrave" ili "zrele" ličnosti je veoma kompleksan što će se vidjeti i iz slijedećih shvatanja:

"zrela" ličnost mora da posjeduje sposobnost za rad, ljubav, igru i obožavanje zrela ličnost je ona koja je sposobna da svijet i sebe pravilno opaža i koja "stoji na

sopstvenim nogama» i ne postavlja zahtjeve drugima; odlike zrele ličnosti su: prihvatanje

189

sebe, drugih ljudi i prirode, sposobnost usredsređenja na problem, stalnu svježinu procjenjivanja, etičku zrelost, dobronamjeran smisao za humor, kreativnost, itd.

Kao što ne postoji usaglašenost oko pojma "zdrave" i "normalne" osobe, tako ne postoji ni usaglašenost oko pojmova duševni poremećaj i duševna bolest:

ponekad se otuđenje izjednačava sa duševnim poremećajem ili se ističe da je duševni poremećaj posljedica većeg otuđenja. "Svaki čovjek je otuđen, a lud čovjek je otuđen na specifičan način", ističe jedan teoretičar.

drugi izlaže teoriju etiketiranja ističući da se ludilo nalazi u društvu kao jedna od njegovih normalnih izraza, te da se ne može smatrati bolešću. Devijantno ponašanje ne postoji samo po sebi već ga takvim čini društvena reakcija; duševno poremećeno ponašanje razlikuje se od drugih devijantnih oblika ponašanja po tome što mu je prikačena- etiketa duševno poremećenog ponašanja. Socijalni procesi i odnosi su mjesto gdje treba tražiti nastanak onog što se zove "duševno poremećeno ponašanje" i "duševno poremećen čovjek". Pri tom se naznačavaju i faze uobličavanja devijantnog ponašanja: u prvoj fazi je devijantno ponašanje rezultat atributivnih procesa - znači pripisivanja pojedincu od kontrolnih društvenih grupa svojstvo devijanta i u tom smislu njegovo etiketiranje; u drugoj fazi, stigmatizovani - nakon što je uočio stigmu i ponašanje prema sebi saobrazno etiketi koja mu je prikačena – pojedinac počinje da mijenja ponašanje u skladu s obrazcem ponašanje grupe koju nosi ta etiketa.

treći izlaže koncepciju socijalne dezorganizacije kao uslova duševnog poremećaja, isitčući da su faktori socijalne dezorganizacije: siromaštvo, kulturna zbrka (nestabilne vrijednosti), sekularizacija, nepotpune porodice (bez jednog ili dva roditelja), slaba untutargrupna povezanost, nepostojanje obrasca korištenja slobodnog vremena i rekreacije, učestalost agresivnog ponašanja učestalost krivičnih postupaka, slaba komunikacijska povezanost u zajednici, i slično.

Kao što se vidi, pojmovi "bolesno" i "diševi poremećaj" se različito shvataju. To se jasno vidi i u odnosu prema ovim pojmovima i pojavama kroz istoriju. Pogledajmo kako:

u predistoriji je duhovni princip bio dominantan u "shvatanju" čovjeka: duhovno je primarno jer duhovne sile upravljaju materijalnim svijetom. Otuda su duhovne sile i krive što je neko duševno poremetio: u duševnog bolesnika je ušao duh a da bi ozdravio potrebno je crnom magijom izbaciti duha iz tijela;

u antičkoj Grčkoj i antičkom Rimu dolazi do procvata prirodno-naučnog pogleda na svijet, raskida sa magijom i demonološkim shvatanjem što će se odraziti i u shvatanju duševno oboljelog. Duševna bolest se tretira kao bolest mozga te se, stoga, insistiralo na humanom ponaanju prema duševnom bolesniku;

u sredjem vijeku dominira teologija te se započinju obnavaljati demonološka ubjeđenja. Sada sveštena lica preuzimaju brigu oko duševnih bolesnika a psihijatrijsko umijeće počinje da traga za "jereticima". Arapska medicina nije prihvatila demonološke principe hrišćanstva te da je kao posljedica takvog stava došlo do osnivanja duševnih bolnica u Španiji:

u 16. stoljeću, u periodu Huamnizma i Renesanse se obnavljaju prirodno naučna shvatanja Antike. Duševna bolest se dovodi u vezu sa organskim procesima mozga te se tretman prema duševnim bolesnicima bitno mijenja;

u 17. stoljeću se brzo razvijaju proizvodne sage, u filozofiji empirizam i senzualizam a u medicini jatrohemija i jatrofizika kao mehanicistički materijalistički pristupi bolesti. Odnos prema bolesnicima se mijenja: sklanjaju se od javnosti;

u 18. vijeku se pod uticajem ideja francuske revolucije propagiraju ideje bratstva, jednakosti i slobode, neki psihijatri odbacuju terapijski nihilizam i zagovaraju humanitarni tretman a javnost bitno mijenja odnos prema duševno-poremećenim osobama;

u 19. stoljeću se inauguriše moderni medicinski pristup a psihijatrija se izdvaja kao posebna disciplina;

190

u 20 stoljeću se pjavljuje i otkriva čitav niz terapijskih postupaka u psihijatriji kao naučne discipline koja će tragati za naučnim objašnjenjima tako složene pojave kao što je duševno poremećena osoba.

Vrste bolesti

Sa stanovišta psihijatrije i psihopatologije, oboljenja se mogu podijeliti u dvije grupe: organska i funkcionalna duševna oboljenja.

U organska oboljenja spadaju traumatska oboljenja koja su nastala usljed mehaničkih oštećenja tkiva: toksična (koja su rezultat oštećenja zbog upotrebe droge i raznih toksina), bakteriološka (koja su izazvana uticajem bakterijskih, virusnih i gljivičnih uzročnika), glandularna (koja nastaju kao posljedica poremećaja funkcija endokrinih žlijezda) i histološka (koja nastaju kao posljedica patoloških promjena u tkivima a koja uzrokuju rak, arteriosklerozu i druge promjene u organizmu).

U funkcionalna oboljenja spadaju oblici duševnih oboljenja kao što su: psihoneuroze, psihoze i psihopatije.

Psihoneuroze predstavljaju lakše oblike duševnih poremećaja koji se razlikuju od psihoza. Za psihoneurotične osobe je karakteristično da pokazuju manje ozbiljne kognitivne, emocionalne poremećaje ponašanja. Neurotične osobe se razlikuju od psihotičnih jer u suštini ne gube kontakt sa stvarnošću, jer su svjesne postojanja problema i njihovih uzroka, kao i ozbiljnosti svoga stanja. Takođe, neurotične osobe ne trpe bitne promjene u cjelini svoje ličnosti.

Prije nekoliko godina objavljen je podatak da u državi Njujork svaka 20-ta osoba može očekivati da će za svoga života određeno vrijeme provesti u duševnoj bolnici. Danas oko polivinu postelja u bolnicama SAD zauzimaju duševno bolesne osobe mada postiji veliki broj ljudi sa mentalnim poremećajima koji nisu ozbiljni u mjeri da zahtijevaju bolničko liječenje.

Treba reći da su neuroze odavno poznate, ali da je ipak "bolest" proučena tek s kraja prošlog stoljeća kao neurastenija, tj. lakši oblik neuroze. Bolest je objašnjena kao bolest "poslovnih ljudi", bolest koja ide uporedo sa neuspjehom u procesu konkurencije. Neurastenija se razvija u procesu vaspitanja djece a i odraslih kad se pred njih postavljaju pretjerani zahtjevi i ako su zahtjevi veći od mogućnosti. Kod takve djece i osoba dolazi do "griže savjesti" jer "nisu oprevdale nade", i do osjećaja inferiornosti, uznemirenosti, nesigunosti, straha zbog mogućih neuspjeha. Osoba vaspitavana u takvim uslovima potencijalno je neurastenik; neurastenici i stradaju zato što postavljaju sebi pretjerane zahtjeve, što žele sve da urade sami, što precjenjuju svoje mogućnosti, što nisu spremni na neuspjeh jer ne mogu da zamisle posao koji ne bi mogli da obave (odatle: stalni neuspjesi).

U cjelini posmatrano, psihoneuroze (neuroze) predstavljaju poremećaje u kojima odbrane ne mogu adevatno da izađu na kraj sa konfliktima jedne osobe koja zato postoje obuzeta strepnjom i nesposobnošću da se uspješno suoči sa problemima iz svog svakodnevnog života. Postoji više oblika psihoneuroze koje se, prema svojim manifestacionim simptomima, mogu svrstati u:

reakcije strepnje (anksioznosti), fobične reakcije, opsesivno-kompulzivne, neurastične i konverzione reakcije.

Za reakcije strepnje (anksioznosti) karakteristično je da se javljaju kao reakcije na bezosjećajni hladni svijet koji čovjeka okružuje. Manifestuje se kroz tjelesne posljedice (lupanje srca, napetost, znojenje, gađenje) i određena duševna stanja (osjećanje nesigurnosti i manje vrijednosti, želji da se bude voljen i prihvaćen, preosjetljivošću na odbacivanje ili kritike, privrženošću malom broju prijatelja). Ovakva ličnost je nepovjerljiva a njen osnovni životni obrazac je ograničavajući zato što svugdje traži izvjesnost i sigurnost.

191

Za fobične reakcije karakteristični su pretjerani i neosnovani strahovi od vanjskih objekata, uslova i pojava (niktofobija), životinja (zoofobija), visine (akrofobija), zatvorenog prostora (klaustrofobija); od razočarenja i neuspjeha, nekontrolisanih strasti, politike, itd.

Za opsesivno-kompulzivne reakcije karakteristično je postojanje opsesivnih i neizbježnih misli koje su često nepoželjne po osobu, kao i kompulzivnih i iracionalnih radnji koje slijede iz neodoljivih impulsa. Ovakve osobe karaktiriše: neodlučnost, sumnja, oprez, nesigurnost, sklonost perfekcionizmu, stalna potreba za provjeravanjem, zaokupljenost pojedinostima, presavjesnost, skrupuloznost i rad čak na sopstvenu štetu, pedanterija i konvencionalnost, tvrdoglavost i rigidnost, potreba da se unaprijed i do detalja isplaniraju sve aktivnosti. Kao primjer osobe sa opsesivnim mislima, mogu se navesti: majke koje su u stalnom strahu da će dijete "doživjeti saobraćajnu nesreću"; osobe koje su gonjene upornim mislima erotske prirode. Kompulzivne radnje često se pretvaraju u ponavljano ritualno ponašanje kao što su: specijalizovani načini kretanja, oblačenja ili hranjenja. A kao primjer mogu poslužiti osobe koje prije nego što pođu na spavanje pogledaju ispod kreveta, iako znaju da tamo neće naći nikoga. Ili, piromani (imaju prisilnu potrebu da podmeću požare), kleptomani (koji imaju prisilnu potrebu za krađom nepotrebnih predmeta), itd.

Za osobe neurotičnih reakcija karakterističan je osječaj hroničnog fizičkog i mentalnog umora, ravnodušnosti, nesposobnosti za koncentraciju, tendencija da se ujutro ustaje umoran i potišten i pored obavljenog dugotrajnog spavanja. Ono što je posebno karakteristično za ove osobe je da je umor najizrazitiji upravo kada se neurotičarska osoba suočava sa problemom, neprijatnim zadatkom ili konfliktnom situacijom te da umor može da nestane kada se ona okrene prijatnim djelatnostima.

Za konverzione reakcije karakteristično je da se javljaju kod tjelesnih oboljenja koja onesposobljavaju, kao što su na primjer gluhoća, slijepoća, gubitak osjetljivosti dijelova tijela, paraliza udova. Postoji tendencija da oboljenja budu takve prirode da pojedinca štite od suočavanja s konfliktima koji izazivaju strepnju ili anksioznost. Tu postoji pretvaranje (konverzija) strepnje u oblik fizičkih simptoma koji osobi omogućavaju da izbjegne ili umanji strepnju. Na primjer, vojnik koji je doživio šok u bici primjećuje da mu je ruka paralizovana i da ne može da drži pušku. To nije postupak simuliranja jer je vojnik stvarno nesposoban da pokrene svoju ruku. Poremećaj će potpuno nestati kad se konflikt razriješi.

Psihoze predstavljaju najteže duševne poremećaje za koje se u svakodnevnom životu kaže "ludilo". One mogu biti uzrokovane organskim ili funkcionalnim promjenama kod čovjeka, tj. mogu nastati kao posljedica postojanja tjelesnih bolesti ili postojanja psihičkih problema, mada treba reći da razlika između organskog i funkcionalnog porijekla nije sasvim jasna. Za njih je karakteristično postojanje: oštećenog osjećaja realnosti, poremećaja mišljenja (manifestovanog u obliku "bježanja" misli, tj. u obliku nemogućnosti kontrole misli), poremećaja emocionalnog života (manifestovanog u obliku hiperemotivnosti ili hipoemotivnosti, kao i u obliku neopravdane promjene raspoloženja), poremećaja percepcije (manifestovanog u obliku pojave halucinacije, tj. u obliku kada se "čuju" glasovi i zvukovi kojih nema), poremećaja pamćenja (manifestovanog u obliku amnezije, odnosno gubitka pamćenja ili paraamnezije, odnosno "sjećanja" na ono čega zapravo nije ni bilo) i poremećaja psihomotorike (manifestovanog u obliku nekoordiniranih pokreta, ukočenosti ili ponavljanja bespotrebnih pokreta).

Organske psihoze najčešće su povezane sa deteriorizacijom moždanog i nervnog sistema koja se pojavljuje kao posljedica nesretnog slučaja ili bolesti. Kao važniji organski faktori koji utiču na psihotične poremećaje navode se prodiranje sifilisa u moždano tkivo, postojanje tumora u mozgu, degeneracije nervnog tkiva u starosti, pretjerane upotrebe alkohola i droge, itd.

Postoji nekoliko oblika funkcionalnih psihoza: manično-depresivne reakcije, šizofrene reakcije i paranoidne reakcije.

Za manično-depresivne reakcije karakteristična je pojava pretjerane promjene stanja raspoloženja, na primjer iz normalnog do pretjeranog ushićenja, potom žestokog napadačkog i nasilničkog ponašanja koje može biti opasno po druge ljude ili samu osobu (popularan naziv za takvo ponašanje je - "manijak"). S druge strane, osoba može prelaziti iz stanja normalnog raspoloženja u stanje pretjerane depresije ponekad povezane sa suicidnom tendencijom. Prema nekim podacima 3-5% cjelokupnog stanovništva boluje od depresija, žene više (dva puta u odnosu na muškarce). Oboljenje se javlja u svim dobnim godinama a kritične su između 35-te i 45-te a češće obolijevaju mlađi i žene. Uzroci mogu biti različiti a svi se oni svrstavaju u grupe:

192

bioloških (genetske, endokrine abnormalnosti), socijalnih i psiholoških (sukobi u društvenoj sredini, problemi kontakta) uzroka poremećaja.

Za šizofrene reakcije karakteristično je postojanje velikog broja različitih simptoma: izopačavanja emocija i osjećanja, neosjetljivosti za pojave koje bi se normalno očekivalo da će izazvati određene emocije (npr. osoba može biti pretjerano povučena i van kontakta sa spoljašnjim svijetom), pojava halucinacija, bizarnog ponašanja, zbrkanih misaonih procesa i haotičnog govora. Šizofreni poremećaj podrazumijeva da ličnost ne može ispoljiti zadovoljstvo (anhedonija), da ispoljava emocionalnu hladnoću, da ne može izraziti topla i nježna osjećanja prema drugima, da ne može izraziti ni srdžbu, da oskudno reaguje i na pohvale i pokude, da nije puno zaiteresovana za seksualnost, da nije sklona maštanju, usamljenosti povjerenju te da teško uočava i prihvata socijalnu konvenciju.

Paranoidne reakcije predstavljaju izraz paranoidnih pormećaja ličnosti koja svijet doživljava kao preteći a druge ljude kao opasne (tzv. "zavjerničko" objašnjenje), koja je nespremna za opraštanja a spremna za opravdanje nasilja i agresije, koja insistira na ličnim pravima potpuno odvojenim od realnog konteksta odnosa, koja je patološki ljubomorna, itd.

Paranoja je teški oblik psihoze za koji je karakteristično postojanje sumanutih ideja (lažnih vjerovanja) koje su najčešće povezane u "logičku" cjelinu kod koje je prva karika lažna a ostale logički «ispravne". Najčešće sumanute ideje su:

sumanute ideje proganjanja i sumanute ideje veličine.

Sumanute ideje progonjanja su takve ideje u okviru kojih paranoidna osoba konstituiše čitav sistem ideja o "ugroženosti od drugih ljudi", "neprijateljima koji se svugdje nalaze", "smrtonosnim zracima" koji "ubijaju", i slično.

Sumanute ideje veličine predstavljaju oznaku za nečije vjerovanje da je Hrist, Napoleon, Mesija, i slično. Sumanuta ideja veličine može biti logički nastavak sumanute ideje proganjanja. Osoba se pita: "zašto oni mene proganjaju?", i odgovara: "Zato što sam veoma važna i moćna osoba koje se oni plaše. Ja sam Mesija".

Ono što je posebno karakteristično za paranoidne osobe jeste da one pokazuju manji stepen deteriorizacije ponašanja nego osobe drugih psihotičnih poremećaja i da, kao takve, mogu dosta uspješno nastaviti obavljanje poslova u kući i na poslu i tako izbjeći hospitalizaciju što je, naravno, samo gore po njenu porodicu i saradnike koje doživljavajući kao svoje "progonitelje" može da pretvori u metu ubilačkih postupaka.

Psihopatije predstavljaju takve vrste poremećaja koje je teško svrstati u bilo koji oblik neuroze ili psihoze. Iako je psihopatije teško definisati upravo zato što spadaju u najteže probleme psihijatrije i zato što psihopatska abnormalnost predstavlja samo ekstremnu varijaciju ljudske egzistencij, odnosno samo kvantitativno odstupanje od "norme prosjeka" (jer abnormalnost ne predstavlja stvarnu konstataciju, već samo jednu vrednovanje), ipak se za psihopatije može re}i da predstavljaju karakterne poremećaje ponašanja uslovljene pojavama kao što su: alkoholizam, uzimanje droge ili seksualne nastranosti.

Ono što posebno karakteriše psihopate jeste asocijalnost ponašanja i sebičnost, a često i razdražljivost, arogantnost, uvredljivost, impulsivnost, zbog čega su neprihvatiljivi za okolinu koja ih doživljava kao opasne po sebe.

Teoretičari nastoje da klasifikuju psihopatije na osnovu dominantnosti crta u psihičkoj strukturi i sličnosti simptoma psihopatske strukture, dajući tako slijedeću klasifikaciju na: šizoidne, cikloidne, epilepticidne, histeriocidne, seksualne psihopatije. Za razliku od normalnih osoba, zajednička karakteristika psihopatskih osoba je izraženo djelovanje nagona te podređivanje svih drugih funkcija djelovanju nagona.

Uzroci duševnih poremećaja

Ne postoji sasvim prihvatljivo objašnjenje uzroka duševnih oboljenja upravo zato što su psihološki procesi veoma složeni procesi čije fiziološke osnove nisu sasvim jasne. Pa i pored toga, kao i pored činjenice da je zbog nedostataka dijagnostičkih sredstava otežano istraživanje nasljednih ili socijalnih faktora, ipak se smatra da se uzroci poremećaja ličnosti i duševnih oboljenja mogu tražiti u ulozi:

193

nasljednih, psihosocijalnih i kulturnih faktora.

Uloga nasljedstava potvrđena je u nalazima jednog ili oba roditelja psihopatskih ličnosti, značajnom broju koji pokazuju psihopatskih svojstva, jednojajnim blizancima koji pokazuju znatan stepen identičnosti ili sličnosti u psihopatskim svojstvima pod istim uslovima razvoja, ali - u nešto manjem obimu-kada se razvijaju u različitim uslovima, kod djece čiji roditelji nisu ispoljavali psihopatska svojstva; odrasli u krugu ljudi sa poremećajem ličnosti, nisu obavezno postale psihopatske ličnosti.

Što se tiče psihosocijalnih faktora najčešće se ističe određen stepen učestalosti među djecom koja su rasla u nepotpunim porodicama ili u poremećenim porodicama, kod pojava zanemarivanja roditeljske brige, kažnjavanja, svireposti, nedostatka ljubavi i nježnosti, psihičke torture i nasilja.

Što se tiče kulturnih faktora može se reći da oni nemaju onu ulogu na pojavu duševnih oboljenja kao što to imaju biološki i biosocijalni faktori. Kulturni faktori su značajni u neposrednom i u posrednom smislu. Kultura određuje obrazac duševnih poremećaja; različite kulture se različito odnose prema ljudima čije ponašanje nije saobraženo normama sredine, u nekim postoje spoljašni oblici kontrole a u nekim unutrašnji oblici kontrole utemeljeni na svijesti, osjećanju krivice i grijeha (pa su svi članovi ovakvog društva skloniji depresivnim oblicima reakcije); kultura može da utiče na perpetuiranje psihičkog poremećaja nekih svojih članova (npr. znatan broj šamana, koji kao sveštenici i ljekari imaju posebnu ulogu u nekim kulturama, vrbuju se među duševno poremećenim ljudima tako da se može reći da je duševna poremećenost jedna od predpostavki za sticanje ovog zvanja i ove socijalne uloge); kultura može uticati na legalizaciju agresije ili uticati na učestalost javljanja duševnih poremećaja.

Antipsihijatrija

Antipsihijatrija obuhvata sve one stavove i koncepcije čiji način interpretiranja potrebnog i poželjnog odnosa prema duševno poremećenim ljudima ne samo da odstupa od psihijatrijske ideologije već je i upravljen protiv njene teorije i prakse.

Psihijatrija govori o bolesti i ludilu, a antipsihijatrija isiče da je bolest mit i da ludilo ne postoji kao psihijatrijski fenomen po sebi, već da je ono isključivo kulturno-istorijskog porijekla, tj. da je ono sociološki fenomen. Ludilo je posljedica kulturno-istorijskih, tj. društvenih zbivanja koja određuju šta je bolesno a šta nije, šta je normalno a šta nije.

Psihijatri proglašavaju pojedine osobine šizofenima zato što niti oni a niti okolina ne mogu da shvate njihove doživljaje i ponašanja. Antipsihijatri ističu da šizofreničar ne predstavlja bolest već način života u bolesnom svijetu koji nas okružuje. Osoba pod pritiskom je dezorjentisana i stvara poseban odnos s drugim što psihijatri nazivaju "šizofrenijom". Najprije roditelji a onda I društvo u cjelini onemogućavaju djeci da postanu emocionalno nezavisne osobe. Upravo, u sprezi sa roditeljima psihijatrija provodi represiju, odnosno obavlja terapiju koja je u stvari - nasilje. i pojam normalnosti je pojam koji se određuje u skladu sa normama sistema, a definicija duševnog zdravlja uglavnom je jednaka pojmu potčinjavanja manje ili više pravno postavljenim normama. Govoreći o odnosu između društva, porodice i otuđenja, antpsihijatri ističu slijedeće: porodica prenosi društvenu stvarnost na dijete; ako je društvena stvaranost prepuna otuđenih društvenih normi, tada će se to otuđenje prenijeti na dijete. Dijete će ga doživjeti kao otuđenje u porodičnim odnosima. Neke od ''najzatvorenijih'' porodica i neki od ''najsretnijih'' brakova su oni u kojima su odnosi najudaljeniji.

Neki čak ističu da duševne bolesti ne postoje, već da postoji oštećenje ili oboljenje mozga, a ne i duševna bolest; bolest može biti samo tjelesna a ne duševna. Duševna bolest je mit, metafora kojom se uspješno skrivaju konflikti ličnosti sa drugima. Takođe, antipsihijatri kritikuju i tzv. "dobrovoljnu hospitalizaciju" ističući da je pacijent uslovljen pritiskom okoline

Antipsihijatrija ističe da čovjek živi u klasnom društvu, društvu eksploatacije i klasnog sukoba i da u njemu psihijatrija služi vladajućem režimu jer etiketira i vrši pritisak (prinudnu hospitalizaciju). Dakle, psihijatrija se ne bavi duševnim bolestima i bolesnim osobama već žrtvama represivnog klasnog društva, represivne kulture i civilizacije. Sa antipsihijatrijskog stajališta civilizacija i društvo su bolesni a ludilo je

194

pokušaj da se u bolesnoj situaciji dosegne zdravlje. Neprilagođeno ponašanje je težnja za komuniciranjem sa okolinom te, otuda, psihijatrija nema prava na liječenje jer je ona ta koja navodi na novi oblik nasilja. Antipsihijatrija ističe svoj antiterapijski stav: bolest može zahvatiti tijelo ali ne i "dušu"; "du{evna bolest" - ne postoji. Dakle, nerazumno se ponaša onaj ko pokušava da je liječi. Antipsihijatrija zagovara antiinstitucionalizam ističući da su bolnice zatvori, da aziliranje vodi depresonalizaciji, da je psihijatrija u službi represivne društvene kontrole, da su "duševno poremećene" osobe žrtvovane kako bi se sakrili problemi života u društvu i sa društvom, te da je potrebno osnovati antipsihijatrijske intitucije i zajednice gdje ne bi bilo podjele na ljekare i pacijente.

Pokazuje se sasvim jasno da su antipsihijatrijski stavovi zapravo antimedicinski stavovi. Kritika psihijatrije kritika je medicine a medicina je ta koja strukturalno stvara bolest. Ova pojava strukturalnog stvaranja bolesti pomoću institucija medicine naziva se "strukturnom ijatrogenijom". U antipsihijatrijskoj literaturi to je značilo da je duševna bolest mit, da razvoj civilizacije potiskuje prirodne moći, da je "normalno" oznaka za prilagođeno stanje, da je jedina bolest zapravo klasno društvo, da su psihičke bolesti posljedica klasnog izrabljivanja te da su ljekari "iatro-ubice" (gr. "iatros" - ljekar) - plaćeni da ubijaju duše svojih bolesnika...?

* * * *

Kao što se moglo vidjeti, područje socijalnih devijacije, socijalne patologije i psihopatologije je veoma složeno područje u okviru kojeg ljudi žive i razvijaju splet svojih različitih odnosa. To je područje koje obuhvata čitav niz pojava značajnih ne samo za socijalnu patologiju, psihijatriju, socijalnu psihijatriju, psihologiju i psihoanalizu, nego je značajno i za društvene nauke kao što su: filozofija, sociologija i pravo.

4. PRAVO I SOCIJALNA KONTROLA

______________________________________________________________________________

PravoPorijeklo pravaOdakle pravne normePravne I moralne normeDruštvena uloga prava

Pravna državaPravo I pravna državaDemokratija I pluralizamCivilno društvoJavnost I javno mnjenjeLjudska prava I slobodeParticipativna politička kultura

______________________________________________________________________________

1. PRAVO

195

Pravo je veoma bitan element legitimizacije vladavine i značajan instrument normativne kulture, te nije ni čudo što je Ruso rekao da "najjači nije nikad dovoljno jak da uvijek bude gospodar, ako ne pretvori svoju snagu u pravo, a poslušnost u dužnost". Pa, šta je pravo, odnosno šta se podrazumijeva pod pojmom "prava"?

Pravo (l. “ius”, “iubeo” – zapovijedati, naređivati) predstavlja skup obavezno priznatih normi prema kojima se pojedinci i grupe trebaju ponašati u državi. Dakle, pravo ima određeno praktično značenje i za pojedince, društvene grupe, državu i društvo ima praktičnu korist. Ono je neodvojivo od države jer je država sila koja prinudom nameće pravo (pozitivno pravo) i jamči važenje pravnih normi: iza prava I zakona stoji autoritet i moć države.

Pored običajnih i moralnih, postoje i pravne norme koje su povezane sa pravom pod kojim se podrazumijeva takav skup društvenih normi koje su sankcionisane od strane države I koje svoju obaveznu snagu dobijaju od države.

Porijeklo prava

Iz istorije nam je poznato da su se u antičkoj Grčkoj ljudi suprostavljali neodgovornoj vlasti bogatih I nedostatku prava odlučivanja o izboru vladara. Nezadovoljni nekim članom vlade, ljudi su mu mogli izglasati nepovjerenje: glasali su tako što su na dijelovima polomljene grnčarije (ostraka) ispisivali ime onog kojeg su htjeli izbaciti iz reda vlade. Tako je u Grčkoj nastao novi tip vlasti nazvan demokratijom (“vlast naroda”), a koji je podrazumijevao učešće slobodnih građana (žene I robovi nisu smatrani građanima, nisu bili slobodni I nisu imali pravo glasa) u donošenju odluka o upravljanju: glasanjem su birali vođe. Atinski građani su bili članovi gradske skupštine koja se sastajala jednom sedmično: Skupštinom je rukovodio Savjet sastavljen od 500 građana. Svaki građanin je imao pravo da govori a Grci su posebno cijenili govor I slobodu govora koju su izražavali na posebnim mjestima održavanja sastanaka I državnih političkih govora – agori.

Ali, u pravom smislu riječi, pravo nastaje u periodu rimske republike kada nastaje građansko, a zatim porodično, nasljedno, javno, privatno pravo. Takođe, sa pojavom I razvojem prava, pojavljuje se I razvija pravosuđe da bi se upravo preko suda zaštitila privatna prava osoba I tako stabilizovali odnosu u društvu.

Sud i sudski proces su predstavljali mjesta I područja na kojima se pravo ostvarivalo I potvrđivalo. U prvobitnom ili arhaičnom pravosuđu se sudski proces temeljio na iracionalnom postupku dokazivanja, kao I na racionalnom dokazivanju, sa svejdocima, vještacima I drugim elementima procesa dokazivanja. U modernom ili savremenom pravosuđu sudski postupak zadobija posebno značanje I važnost; u njemu poseban značaj dobijaju pravne norme državno-normativnog poretka na čijem vrhu se nalazi zakon, odnosno ustav kao osnovni zakon.

Ono što bitno karakteriše razliku između antičkih Grka i antičkih Rimljana jeste to da su se Grci nastojali potvrditi kao politička bića, a Rimljani kao bića koja su privržena zakonima. Grci su značajni jer su razvijali politički, a Rimljani pravni sistem koji im je bio potreban kako bi imali kontrolu nad imperijalnim teritorijem sa velikim stanovništvom na njemu (u tom smislu se uvodi i institucija zajedničkog služenja vojske, tj. shvatanja da je je cjelokupno građanstvo Rima istovremeno i njegova vojska). Rimljani su shvatali da pravo i zakon imaju svoje korijene u božanskom proviđenju mogućnosti vođenja ljudskog života, a da država predstavlja tvorevinu prava i zakona.

A, kao što je poznato, klasni sukobi između patricija, odnosno zemljišne aristokratije, i plebejaca, odnosno najnižih slojeva društva koji su imali neka osnovna građanska prava, ali ne i pravo da budu senatori i konzuli, donijeli su agrarne zakone i poznate zakone dvanaest tablica, zakone koji su utemeljili osnove rimskog javnog i privatnog prava. Ovaj zakon utvrđuje obaveznost sudskog postupka, osnovne odredbe svojine, proizvodnje, razmjene, dugovanja, porordice. Pravno je utemeljena neograničena moć imperatorima, a pravno je i razrađen sistem ropstva u Rimu, što nije bio slučaj u Grčkoj. Takođe, postavljeni su temelji građanskog prava (ius civile) kojim su regulisani odnosi između rimskih građana; zatim su postavljeni i osnovi prava naroda, opštenarodnog prava (ius gentium), kako bi se pravni sporovi izmđu Rimljana i stranaca mogli pravno regulisati. Ovo pravo naroda bilo je blisko ideji prirodnog prava (ius naturale) prema

196

kojem su ljudi po prirodi jednaki. Ropstvo je institucionalno ušlo u sastav privatnog prava a treba reći da je posebnu ulogu i značaj u rimskom pravu zadobilo pravo privatne svojine. Zahvaljujući ideji o univerzalnoj zajednici i pravu, Rim je stvorio najveću i najtrajniju antičku državu, a sa svojim pravnim poretkom značajno je uticao na utemeljenje osnova modernih pravnih poredaka. I to je njegova velika pravna i politička zasluga. Međutim, treba napomenuti da samo pravo nije moglo sačuvati Rimski imperij, ali da je ipak rimsko pravo nadživjelo Rimski Imperij i postalo temeljem svih prava. Osvajanjem Rima od strane germanskih plemena, Gota, 4lo. godine i sa padom Zapadnog Rimskog carstva 476. godine započinje nova era, era feudalizma u Evropi. A ta je era ili to je doba bilo prozvano i "mračnim dobom".

Tako se pokazalo da je iz antičkog vremena čovječanstvo naslijedio tri značajne institucije: univerzalističku strukturu rimskog prava ( u kojem se pravo primjenjuje u skladu sa

teritorijalnim principom a ne plemenskom vezanošću); teritorijalnu organizaciju društva, pravnu i političku, koja je predstavljala značajnu osnovu

nastanka država i razvoja ideje državnosti, i opštinsko i u cjelini lokalno organozovanje građana.Navedena gledišta i shvatanja svakako imaju svoje filozofsko i sociološko značenje jer su bila nova

i smjela razmišljanja koja će unijeti krupne promjene u načinu života helenskog čovjeka i koja će dati snažan impuls razvoju kasnije filozofske, sociološke i uopšte društvene misli. Međutim, dugo vremena će nakon ovh koncepcija, gledišta i shvatanja dominirati teološka koncepcija srednjeg vijeka.

Iako se ideja univerzalizma pojavila u Grčkoj, ipak je njeno pravno i političko ostvarenje započelo sa Rimom. Rimska republika (čiji je period trajao od 509. godine prije naše ere pa sve do 27. g. prije naše ere, kada Oktavijan postaje prvi imperator okončavajući period postojanja Rimske republike) je prevazišla parohijalizam izražen u postojanju gradova – država. Rušenje prepreka između nacija te širenje civilizacije i zakona, kao i davanja prava na građanstvo narodima, označavalo je postojanje osnove za uspostavljanje političkog i pravnog univerzalizma koji je posebno došao do izražaja u periodu uspostavljanja Rimskog carstva.

Grčka filozofska, politčka i pravna misao nije bila autohtona. Ekspanzija Rimskog imperija podrazumijevala je postojanje dodira sa grčkom kulturom. Poznato je da su u tom kulturnom stapanju dviju kultura Rimljani usvajali zanja Grka iz domena filozofije, medicine, astronomije, geografije, istorije, književnosti, kao i iz drugih duhovnih oblasti. Bogatiji Rimljani su u svojim kućama zadržali grčke učitelje, pjesnike i filozofe, a takođe i slali svoju djecu na školovanje u Atinu. Na taj način su usvajali grčku kulturu i grčki humanistički pogled na svijet i takva duhovna dostignuća prenosili drugima čime su omogućili da se grčka kultura i grčka duhovna misao proširi.

Glavna filozofija rimskog svijeta je - stoicizam, a njegovi predstavnici: Ciceron, Seneka, Epiktet i Marko Aurelije.

Ono što je karakteristi~no za filozofiju stoicizma jeste, prihvatanje racionalizma grčke filozofije. Smatrali su da svijetom vlada razum te da zato na ovom svijetu, a ne u zagrobnom životu, treba tražiti dobro. Moralne vrijednosti se stiču razumom, a pojedinac je samodovoljan i u potpunosti zavisan od racionalnih sposobnosti za sticanje znanja i činjenja dobrih dijela. Na taj način su stoičari cijenili samosvojnu ličnost koja postiže vrlinu i mudrost racionalnom kontrolom svoga života.

Stoičari su zagovarali ideju da svi ljudi pripadaju zajedničkom čovječanstvu (baš zato što raspolažu sposobnošću da rasuđuju) čime su ovu ideju univerzalizma poklopili sa potrebama višenacionalnog Rimskog carstva. Na ovoj duhovnoj osnovi nastala je još jedna kulturna vrijenost zapadne civilizacije - pravo koje je espanziju Rima dovodilo u vezu sa poretkom i pravdom. Širenje Republike izvan granica Rima te integrisanje Grka i drugih naroda u jedan politički i pravni prostor, dovelo je do stvaranja međunarodnog prava (ius gentium). Rimski pravnici su poistovjećivali ius gentium sa prirodnim pravom (ius naturale). Oni su govorili da pravo treba da bude usaglašeno sa racionalnim principima neodvojivim od prirode - normama koje ljudi pomoću svoga razuma mogu da prepoznaju. Međunarodno pravo se uklapalo u potreba svjetske imperije jer je služilo povezivanju naroda u jednu cjelinu, čime se ostvarivao i ideal stoika izražen u Ciceronovom stavu: "Istinsko pravo je ispravan razum u saglasnosti sa prirodom; ono ima univerazlnu primjenu, nepromjenjljivo je i vječno. I neće biti nikakvih različitih zakona u Rimu i u Atini, ili raznih zakona sada i u budućnosti, već će jedno vječno i nepromjenljivo pravo važiti za sve nacije i sva vremena". Tako se međunarodno pravo počelo primjenjivati širom Imperije iako nikada nije uspjelo u

197

potpunosti zamijeniti lokalne zakone, a posmatrano u kategorijama zakona, grđanin nije bio Sirijac ili Španac, već Rimljanin.

Rimska filozofska, pravna i politička misao predstavlja značajnu osnovu tradicije Zapada. Ideja o svjetskoj imperiji, opštim pravom i efikasnom vladom, ideja o ujedinjenom svijetu u okviru jedne države i njenog pravnog poretka, kao i ideja o jednom jeziku (tada latinskom) nije zamrla ni danas. Mada, naravno, zadobija drugu filozofsku i političku konotaciju. Pa i hrišćanstvo, kao religija Zapada, upravo je nastalo unutar Rimskog carstva, na što su uticali rimsko pravo i organizacija, a sve skupa na političko i pravno profilisanje civilizacije Zapada.

Odakle pravne norme?

Postoje različita shvatanja o porijeklu pravnih normi, kao što su: teološko - pravne pojave su božanskog porijekla; ugovorno - pravne pojave su ugovornog porijekla; formalističko - pravne norme su nezavisne od socijalne sredine, vremena i prostora; istorijsko - pravo je rezultat "samorazvitka narodnog duha" koji je osnov narodnog života; realističko - putem prava država štiti interese ljudi; psihološko - pravo je izraz emocija koje su svojstvene ljudima svih epoha; normativističko - pravna norma se pretpostavlja kao najviša norma; socijalno-funkcionalno - pravo proističe iz okvira društvene solidarnosti tako da su socijalnoj normi

potčinjeni svi ljudi, tj. da je ona obavezna za sve; marksističko - pravo je vezano za klase i državu, ono je izraz postojanja klase i države, predstavlja

ozakonjenu volju vladajuće klase, ima prisilni karakter a nepridržavanje pravnih normi za sobom povlači sankcije.

Pravne i moralne norme

Pravne norme su dio društvenih normi koje održavaju društvo I državu, norme koje su nametnute državnom prinudom. One predstavljaju propisana pravila o ponašanju ljudi pomoću kojih zakonodavni organi društva i državni organi regulišu društveni život, a za čije nepoštovanje propisuju sankcije. Sankcija je dio pravne norme koja se primjenjuje u slučajevima kada se ne poštuje dispozicija. Nepoštovanje dispozicije se naziva deliktom ili prekršajem, i on mora biti ljudska radnja, po pravilu svjesna i voljna. U savremenom pravu postoje dvije bitne vrste delikata:

krivičnopravni delikti (krivična djela), i građanskopravni delikti (djela nanošenja štete).

Pored ovih postoje još i: disciplinski delikti (povrede radne discipline), i administrativni delikti (povrede pravila o javnom redu i miru).

Da bi pojam pravne norme bio razumljiviji, neophodno je napraviti komparativni prikaz distinkcije pravne norme od moralne norme.

Treba napomenuti da su moralne norme i pravne norme međusobno slične, ali i međusobno različite. A, evo u čemu:l. Pravne norme su pisane a moralne norme su nepisane.2.Pravne norme su nastale sa pojavom države i ustanovljene su u strogo određenoj proceduri, koja obuhvata relativno kratak vremenski period; dok su moralne norme nastale spontano, selekcijom i kristalizacijom kolektivnog iskustva u dužem vremenskom periodu.3. Pravne norme štite autoritet države, s tim da one, sa svoje strane, podržavaju, opravdavaju i učvršćuju taj autoritet, kao i čitav državni poredak; a moralne norme štite autoritet zajednice i njihovo životno potvrđivanje i važenje u praksi, bez obzira na to što neke od njih mogu biti zastarjele i nefunkcionalne, posmatrano sa stanovišta društvenog razvoja.

198

4. Moralne norme služe kao posredni, više prećutni i implicitni neo manifestni i eksplicitni, regulatori djelatnosti i odnosa među ljudima, budući da su one više usmjerene na unutrašnje očuvanje kohezije društvenih grupa ili zajednica, putem njegovanja moralnih vrlina i vrijednosti, pa time i usmjeravanja društvenog ponašanja ljudi; pravne norme takođe služe za regulisanje odnosa među ljudima, ali je njihova uloga neposrednija i eksplicitnija, a primjena znatno uža i jednostavnija - prije svega zaštita vladajućeg poretka - pri čemu bi najvažniju ulogu trebalo da igra strah od kazne koju odmjeravaju i izvršavaju odgovarajući državni organi, prema precizno određenim propisima.5. Pravo, dakle, teži da bude precizno u svim svojim segmentima, tako da za kršenje pravnih normi slijede propisane kazne za to kompetentnih državnih organa koji sprovode odgovarajući postupak sine ira et studio (bez ljutnje i simpatije), a to bi trebalo da garantuje objektivnost i jednoobraznost, mada se to naravno ne ostvaruje uvijek ili se ostvaruje nepotpuno; s druge strane, za kršenje moralnih normi različite i vrlo rafinirane sankcije, koje nigdje nisu unaprijed jasno i precizno definisane, već se samo prećutno podrazumijevaju, kao što su prezir, izopštenje iz grupe ili samosuđenje griže savjesti, ali isto tako i vrlo drastične kazne u obliku kamenovanja, lična i drugih vrsta surovog nasilja, koja su često nesrazmjerne težini moralnog prekršaja (nije rijedak slučaj da on čak i ne postoji) i koje su nepredvidive, jer zavise od mnogih konkretnih okolnosti, a prije svega su podložne složenim ćudima grupe, odnosno, nekontrolisanim manifestacijama psihologije "mase" ili "gomile".6. Pravne norme regulišu samo spoljašnje ponašanje jednih ljudi prema drugim, dok se moralne norme odnose i na unutrašnje namjere subjekta, koje ne moraju biti realizovane, pa čak ni objelodanjene (samosuđenje).7. Iako istorijski i društveno uslovljene, moralne norme su relativno stalnije i sporije se mijenjaju od pravnih normi; dok je kod pravnih normi obrnut slučaj, mada i kod njih postoji nesumnjiv kontinuitet, koji ponekad prelazi državne granice i okvire istorijskog tipa društva.8. Najzad, moralne i pravne norme se ne poklapaju, u tom smislu da kršenje moralnih normi ne mora biti tretirano kao povreda pravnih normi (npr. potkazivanje, ogovaranje, sitnije obmanjivanje, nedržanje zadate riječi i slično), te da za kršenje pravnih normi ne mora slijediti moralna sankcija (takav čin, može biti tretiran i kao visoki moralni čin, kao što je slučaj sa krvnom osvetom ili ubistvom tiranina).

I, konačno, treba napomenuti da je, kao i svaka društvena pojava, pravo istorijska pojava koja ima istorijski karakter, da se kroz istoriju mijenjalo i razvijalo, i da igra značajnu ulogu normativnog regulatora društvenih odnosa. Ono oblikuje jedan dio kulture društva koji bismo nazvali - normativnom kulturom.

Društvena uloga prava

Definicije prava ističu da je pravo skup normi i društvenih odnosa koji su njima regulisana; da je to skup normi koje sankcioniše država svojom prinudom, kao i da je to pokušaj da se u datom društvenom okviru ostvari pravda. Definicije "prava" ističu različitu prirodu i suštinu prava: pravo ima društveni karakter; pravo ima državni karakter; pravo ima nekakav jurisdiktički karakter.

Društvena uloga i značaj prava u društvu uočeni su veoma davno. Navešćemo neka gledišta koja su u tom smislu značajna:

sofisti ističu da postoji jedno prirodno pravo koje predstavlja izraz prirodnih zakona; ono je vječno i nepromjenljivo a proizlazi iz prirode; pored ovog postoje i ljudski zakoni koji čine pozitivno pravo koje je promjenljivo i društveno određeno i koje je u sukobu sa prirodnim pravom;

Aristotel takođe govori o prirodnom i pozitivnom pravu: prirodno pravo je zajedničko svim ljudima, a pozitivno pravo samo građanima određenog polisa;

Ciceron pravi razliku između "vječnih" i ostalih zakona: vječni zakoni su proizvod mudrosti koja upravlja svijetom; oni su prirodni zakoni koji postoje oduvijek i prije pisanih zakona koje ustanovljuje država;

Spinoza i Hobs ističu da prirodno pravo podrazumijeva "prirodne zakone svakog pojedinca"; u "prirodnom stanju" čovjek živi po svom sopstvenom nahođenju i rukovođen požudom, koristoljubljem i težnjom za moći, dolazi u neprijateljski sukob sa drugim ljudima; iz tog "prirodnog stanja" ga tjeraju da izađe prirodni instinkti i razum koji mu kažu da slobodu i pravo ne može

199

ostvariti sam, nego udružen sa drugim osobama; Hobs ističe ulogu države koja otklanja opasnosti "prirodnog prava": državno pravo potiskuje prirodno pravo; Spinoza ističe slobodu a ne samo osiguranje života u miru, kao osnovni cilj države;

Lok tvrdi drugačije: ljudska priroda nije egoistična već racionalna a prirodno stanje nije stanje konflikata i rata, nego je stanje vladavine prirodnog zakona koji je utemeljen na razumu; iz takvog prirodnog stanja ljudi ulaze u političku organizaciju kako bi im bilo bolje: pozitivni zakoni moraju proizaći iz prirodnih zakona;

Monteskije govori o pravdi kao vječnoj kategoriji koja je proizvod vrline i zakona (a ovi posljedica nužnosti);

Hegel kritikuje prirodno stanje ističući da je ono stanje predistorije, stanje nasilja i stanje bez prava, stanje suprotno slobodi; izlazak iz prirodnog stanja uslov je stvaranja prava, društva i istorije;

Marks i Engels dovode u odnos pravo sa postojanjem klasa i države kao aparata klasne vladavine; Erlih ističe da je pravo mehanizam socijalne kontrole, jedan od mehanizama savladavanja napetosti i

sukoba u društvu; Dirkem određuje ulogu prava u organizovanju društvenog života; Veber ističe da pravo nije određeno društvenim miljeom i ekonomskim faktorima; proces razvoja

prava je autonoman i kao takav utemeljen na sopstvenom istorijskom razvoju i sopstvenim zakonima;

Kelzen ističe da pravo nije određeno ekonomskim niti političkim faktorima; ono je nezavisna i autonomna pojava; jedini izvor prava je zakon, itd.

Najčešće se pravo posmatra kao pojava koja je neposredno povezana sa državom. Ako se država, pored ostalog, shvati i kao institucionalizovani aparat upotrebe prinude (a ne samo zadobijanja pristanka preko tzv. "ideoloških aparata države": porodice, škole, masmedija, kulturnih, naučnih, sportskih i sličnih institucija i ustanova), prinude koju država ostvaruje putem prava, onda pravo i treba shvatiti kao skup normi koje sankcioniše i primjenjuje država; normi koje svoju obaveznu snagu dobijaju od države.

Država je pravna organizacija, i to je prvi vid države koji se jasno primijeti. U tom smislu eksplikacije odnosa države i prava treba napomenuti sljedeće:

država stvara i primjenjuje pravo, te sankcijama osigurava njegovu primjenu; država je organizovana na pravnim normama, i djelatnost države je određena pravom.

Iz prethodnog stava evidentno je da pravo ima dva bitna elementa: prvi je unutrašnji, i on se odnosi na njegovu društvenu funkciju - funkciju održavanja vladajućeg

načina proizvodnje i održavanja postojećeg društvenog poretka; u tom smislu su još sofisti tvrdili da se ljudi razlikuju od životinja po tome što imaju propise i pravila kojima uređuju zajednički život; Hobs je isticao da pravo osigurava uklapanje pojedinaca u društvo sprečavajući među njima ratove, a Dirkem da pravo predstavlja najbolji znak postojanja društvene solidarnosti;

drugi bitni element prava je spoljašnji, koji se odnosi na monopol fizičke prinude kojim se obezbjeđuje unutrašnja struktura prava.

Ako bismo prvi element prava nazvali društvenim, onda bismo drugi nazvali normativnim. A pošto se svaka norma odnosi na pojedinačno ponašanje, to znači da pravo ima i individualnu (subjektivnu) dimenziju.

Sasvim se jasnim pokazuje da pravo ima određenu socijalnu funkciju. Ono predstavlja značajni instrument integracije društva. Smatra se da su tri načina na koje pravo i pravni poredak uspostavljaju integraciju društva:

prvi način se odnosi na to da harmonija jedne društvene zajednice upravo zavisi i od društvenih normi, pravila i propisa ponašanja koje prihvataju svi članovi društva;

drugi način na koji pravo izražava svoju socijalnu funkciju manifestuje se u postojanju prava kao osnove racionalnog uređenja interakcijskih odnosa između individua: pravo je to koje uređuje različite društvene odnose garantujući njihovu sprovodljivost i poštovanje, kao i racionalno rješavanje sporova i konflikata koji se mogu pojaviti;

treći način na koji pravo manifestuje socijalnu funkciju, odnosi se na činjenicu da je politički legitimitet utemeljen na pravnom legitimitetu, tj. na vladavini prava koja uključuje dva bitna aspekta:

200

nadmoćnost zakona nad samovoljom kako pojedinaca, tako i države, i podložnost zakonu svih građana koji su jednaki pred zakonom.

Treba napomenuti da socijalna i normativna funkcionalnost prava može da bude umanjena i da na ovu pojavu utiče nekoliko značajnih faktora:

suviše komplikovani pravni sistem - gdje je jedno ponašanje, radnja, regulisano velikim brojem normi koje sve moraju budi udovoljene - teški su za ostvarivanje, ne samo jer je teško istovremeno udovoljiti svim raznovrsnim zahtjevima, već i jer nije moguće uvijek biti ni svjestan svih normi;

suviše veliko oslanjanje na negativne sankcije (kazne) i represivnu snagu prava takođe ga čine manje efikasnim;

velika promjenljivost kao i apsolutna nepromjenljivost prava takođe su štetne po njegovu efikasnost; u načelu je pravo efikasnije ako je njegov sadržaj usklađen sa djelovanjem i "duhom" drugih

društvenih činilaca (zajednice, organizacije) i sa kulturom (vrijednosni, drugi normativni sistemi) sredine u kojoj se primjenjuje;

pravo je efikasnije ako je jasno i nedvosmisleno, što je u složenim prilikama modernog društva teško postići. Upravo treba napomenuti da stari Rimljani nisu bez razloga govorili: "Zakon treba da bude kratak, da bi ga neuki lakše zapamtili".

Rekli smo da se spoljašni element prava odnosi na monopol fizičke prinude kojim se obezbjeđuje unutrašnja struktura prava. A to znači da se prinuda obezbjeđuje uz pomoć pravne norme.

2. PRAVNA DRŽAVA

Država je proizvod klasno podijeljenog društva. Zapravo, klasno društvo i jeste društvo podjela i sukoba a sukobe treba održavati za šta upravo služi država koja raspolaže monopolom duhovne, fizičke i simboličke prinude. Da bi mogla obavljati svoju ulogu ona se mora oslanjati na - pravo. Pravo legitimiše korištenje prinude, tj. legitimiše vladavinu, i kao što je svojevremeno Ruso primijetio, "najjači nije nikad dovoljno jak da uvijek bude gospodar ako ne pretvori svoju snagu u pravo a poslušnost u dužnost". Pravo i jeste povezano s državom: preko institucije prava država sprovodi prinudu, obavezuje (sankcioniše) i svoju dominaciju ostvaruje putem prava.

Pravo i pravna država

Upravo zato je i razumljivo da pravo predstavlja takav skup društvenih normi koje sankcioniše država i koje svoju obaveznu snagu dobiva od države. U tom smislu se o državi može govoriti kao o "pravnoj državi", ali treba reći da i "pravna država" može biti autoritarna i totalitarna bez obzira na činjenicu što se temelji na pravu (npr. nacizam, fašizam). Sama država može sebe da isključi iz okvira poštivanja zakona i prava. Zato se i može reći da priroda prava određuje pravnu ili totalitarnu prirodu države. Pravna država je odgovorna demokratska država.

Na pravnom obliku države se pledira od vremena pojave buržoaskih revolucija koje su predstavljale reakciju na monarhističku apsolutističku vlast feudalnih gospodara. Pravna država je tekovina liberalizma i konstitucionalizma.

Konstitucionalizam (l. constitutio) predstavlja utemeljenu liberalističku ideju i teoriju koja ističe svoj stav za ograničavanjem i kontrolisanjem političke vlasti - pravom. Konstitucionalizam se zalaže za politički koncept konstitucionalne demokratije u okviru koje je vlast predstavničkim sistemom podijeljena, ograničena, kontrolisana i odgovorna. U ovakvoj predstavničkoj demokratiji je vladavina prava instrument ograničavanja vlasti, proširenja ljudskih prava i sloboda i osnova legitimne politike.

Treba napomenuti da je ova ideja isticanja značaja vladavine prava ideja koja se još od antičkog vremena javlja. Poznato je da je Aristotel govorio o značaju zakona i dobrih političkih uvjerenja u društvu. Pa i dokumenti, kao što je Magna Karta Libertatum, kao i drugi dokumenti predstavljali su izvorište moderne ustavnosti. U tom smislu je i Lok insistirao na principu podjele vlasti i suverenosti; Monteskije je govorio o značaju ideje razdvajanja zakonodavne, sudske i izvršne vlasti, kao i o njihovom uzajamnom ograničavanju i kontroli. Liberalistički mislioci su isticali značaj predstavničke demokratije koja je aktuelna i danas, itd. Hobsovom konceptu podređenosti individue državi Džon Lok suprotstavlja koncept državne

201

garancije individualnih prava i sloboda. Minimum gospodarenja a maksimum slobode i jeste osnovni postulat političko ideološkog liberalizma. Suština liberalizma i jeste sadržana u zahtjevima: određivanje granica između individualnih sloboda i državne prinude, izgradnje pravnog poretka kojim će se štititi pojedinci od samovolje vlasti i izjednačavanje građana pred zakonom. Uspostavljanje vladavine prava i pravne države nije moguće bez afirmacije osnovnih tekovina liberalizma: javne kontrole vlasti, vladavine prava, podjele vlasti i neprikosnovenih prava i sloboda čovjeka i prava čovjeka i građanina. Ta ideja vladavine prava predstavlja i osnovu konstituicionalizma.

U neposrednoj bliskosti sa pojmom vladavine prava je i koncept pravne države. Sam termin se pojavio u njemačkoj političkoj pravnoj literaturi s kraja 19. i početka 20. vijeka i zapravo predstavlja uži termin od anglosaksonskog koncepta "ustavne države" ili američkog principa "vladavine prava" umjesto "vladavine ljudi".

U ustavno-političkom smislu, ovaj pojam je isticao ulogu i značaj ideje o nepovredivosti osnovnih i ličnih prava i sloboda, zatim načelo ograničene i kontrolisane vlasti, odnosno sistem podjele vlasti. Tako se i pod pojmom "pravne države" podrazumijeva država u kojoj su obezbijeđena formalna i pravna jednakost građana, država u kojoj su upravna i sudska vlast podvrgnuta zakonima, te pravno-politički, institucionalni okvir u kojem je obezbijeđena pretpostavka za organizovanje civilnog, odnosno građanskog društva, autonomnog i odvojenog od države, onog u okviru kog slobodno mogu djelovati pojedinci i grupe koje se nalaze neposredno izvan područja javne vlasti.

Ova ideja pravne države se pojavljuje kao suprotnost apsolutističkoj, autoritarnoj i totalitarnoj državi u okviru koje postoji neograničena samovolja vladajućih slojeva društva, i u okviru koje su ugrožena osnovna ljudska prava i slobode. Od 1829. godine kada je Robert Fon Mol uveo pojam, "pravna država" obuhvata formalnu i materijalnu stranu. U formalnom pogledu, država je pravna u mjeri u kojoj njen pravni poredak institucionalizuje pravce, granice i kontrolu javne vlasti kroz nezavisno sudstvo. U materijalnom pogledu ovaj pojam se koristi za opisivanje odnosa između države i građanina.

Ono što treba posebno da karakteriše pojam "pravne država" je odgovorna demokratska država. Ali, šta je - demokratija?

Demokratija i pluralizam

U etimološkom smislu riječ "demokratija" potiče od grčkih riječi "demos" (narod) i "kratein", "kratos" (vladati, vlast).

U ovom najširem smislu se pod pojmom "demokratije" podrazumijeva oblik vladavine u kojem je vrhovna vlast proizvod volje naroda, vladavina naroda, opšta volja naroda, odnosno njegovo sudjelovanje u političkom životu i u tom smislu se najčešće kao uslovi postojanja demokratije ističu sljedeće bitne pretpostavke:

suverenost naroda; vlast većine; prava manjine; ustavna ograničenja vlasti; vlast utemeljena na saglasnosti onih kojima se upravlja; narodna volja prihvatanja neke političke

vladavine; spremnost da se politička vladavina održi; spremnost za izvršavanjem određenih dužnosti; postojanje slobodnih i poštenih izbora koji legitimišu zakonodavna tijela i vladavine foruma; jednokost pred zakonom; zakonsku vezanost uprave i vlade; postojanje opozicije (kod legalne mogućnosti djelovanja); sloboda informisanja kao sloboda borbe javnog mnjenja, te postojanje alternativnih izvora

informacija; sloboda stvaranja organizacija i udruživanja; pravo glasa; izbornost javnih službi; postojanje institucija za utvrđivanje specifične težine građanskih opredjeljenja; ispravan sudski postupak;

202

postojanje političkih pretpostavki tolerancije, kooperacije I kompromisaBitno obilježje demokratije političkog sistema nije masovno sudjelovanje u političkom

odlučivanju, nego donošenje valjanih i odgovarajućih odluka. Demokratija "nije direktna vladavina", nego odgovorna vladavina. Danas se pojam demokratije najčešće odnosi I veže za opšte pravo glasa, politički pluralizam I političko takmičenje, slobodu govora I štampe te vladavinu prava.

S obzirom na to da postojanje demokratije podrazumijeva postojanje političke odgovornosti, kontrole vlasti, slobodnog javnog mnjenja, slobode govora i štampe i političkog organizovanja, slobode i prava građana i sl., razumljivo je da demokratija uspostavlja pluralizam.

Pluralizam je izraz i oblik postojanja demokratije: demokratija uspostavlja pluralizam i podjelu na vrhu države. Razdvajanje vlasti štiti individue od pretjerane koncentracije vlasti i samu vlast čini proizvodom (proizvođačem jedne velike vlasti). Demokratija uspostavlja principe i pravila koji uvažavaju individualnost i štite raznovrsnost, uključujući i manjinske oblike. Ona se svodi na zakon većine, ona nužno sadrži pravo na postojanje i izražavanje manjina svih vrsta. Demokratija živi od raznolikosti i složenosti. Ona se zasniva na postojanju i djelovanju sukoba i antagonizama, a ne na njihovom ukidanju. Ona sačinjava pravilo igre koja omogućava i reguliše njihov izraz: ona reguliše sukobe i antagonizme, usmjeravajući ih prema govoru i razmjeni argumenata u okviru skupštine ili izbornih kampanja, kao i na referendumima.

Demokratija uspostavlja pluralizam, a pluralizam i jeste oblik postojanja demokratije. Politički pluralizam upravo podrazumijeva konkurenciju političkih ličnosti, ideja (programa), mišljenja, pogleda i ljudi, kritiku političkih partija, vlasti i države (individualnih i kolektivnih političkih subjekata), višepartijske izbore koji su slobodni, tajni, neposredni i nezavisni i koji dokidaju političke monopole i monizme konstituišući javnu i odgovornu predstavničku vlast. Najjednostavnije rečeno, pluralizam podrazumijeva: demokratiju, toleranciju, dijalog, kritiku i javnost, raznovrsnost i složenost, političko tržište i političku konkurenciju, vladavinu prava, politička prava i slobode pojedinaca i građana kao političkih subjekata, postojanje javne kontrole vlasti, nezavisno sudstvo, policiju i depolitizovanu armiju, slobodu štampe, slobodne izbore i sl. S druge strane posmatrano, pluralizam isključuje: politički monizam ("jednoumlje" i paternalizam), politički monopolizam, i monolitizam, ideološku demagogiju i postojanje apriornih "istina", represiju i slične pojave.

Civilno društvo

Već iz dosad rečenog jasno proizilazi da pravna država podrazumijeva i postojanje "civilnog društva" koje označava razgraničavanje odnosa i odvajanje države od društva, ograničavanje državne djelatnosti na području privatnosti i području koje pripada društvu.

Ideja o stvaranju civilnog društva je relativno stara. Na izvjestan način ona je anticipirana u grčkom antičkom zahtjevu za ostvarenjem opšteg državnog dobra i pravde. Nju je još s kraja XIII i početkom XIV vijeka iznio renesansni mislilac Dante Aligijeri rekavši da ''temelj na kome leži korijen carskog veličanstva jeste uistinu postojanje civilnog društva ('civilitas') koje smjera jednom cilju, naime, sretnom životu''. Ova ideja se snažno javljala kao suprotnost teološkoj koncepciji o božanskom porijeklu vlasti i apsolutnoj monarhiji koja je tu koncepciju podržavala.

Ideja o "građanskom društvu" koje se nalazi u opoziciji prema "političkom društvu", odnosno državi u "užem" smislu riječi, ima svoje korijene još u osamnaestom stoljeću. Ubjeđenje da je društvo starije od upravljačke vlasti i da se upravljačka vlast temelji na ugovoru a društvo na prirodnim slobodama čovjeka - imalo je svoje značajno mjesto u teorijskim mišljenjima doba prosvijećenosti. Kasnije se pokazalo da je shvatanje građanskog društva kao zajednice slobodnih i jednakih građana - kao što je apostrofirano u francuskoj Deklaraciji o pravima čovjeka i građanina (1789) - bilo od velikog značaja u borbi protiv despotizma. U tom smislu naglasak se stavljao na ljudska prava, ali i na ulogu i značaj javnog mnjenja, udruženja i partija koje se manje bore protiv države a više protiv apsolutističke monarhije. Upravo su na temelju toga u prvi plan došli do izražaja republikanstvo i ustavna monarhija koji će bolje garantovati ljudska prirodna i ugovorna prava te na osnovu kojih će tadašnja društva moći postati građanskim državama.

Ali, već sredinom devetnaestog stoljeća će Marks, kao i drugi socijalisti, ponuditi sopstveni projekat tumačenja kompleksnog odnosa između društva i države. Zapravo, videći u državi sredstvo klasne eksploatatorske vladavine, oni su kao konačan cilj postavili - ukidanje države i stvaranje komunističkog

203

"društva bez države". Međutim, u praksi se dogodilo da socijalizam nije doveo do slabljenja nego, upravo obrnuto, do stravičnog totalitarnog jačanja države koja je prosto "progutala" građansko društvo. Tako je ideja o "odumiranju države" u "komunističkim društvima" postala neozbiljnom retoričkom frazom.

Precizno i jasno razlikovanje države i društva ostvareno je tek u XVIII vijeku. Od tada se shvata da je država nešto što je uže od društva, i u tom smislu predstavlja institucionalizovan sistem vladavine.

Civilno ili građansko društvo je ono područje društva u okviru kojeg moguć dobrovoljan način udruživanja ljudi. Građansko društvo omogućava razvoj spontanih i autonomnih pokreta i organizacija, osnivanje, udruživanje i samoorganizovanje pluralističkog društva, odnosno, onemogućava stapanje građanskog društva sa državom i njegovo uništenje, onemogućava politički despotizam, socijalne neslobode i političke nejednakosti. Građansko društvo predstavlja samoorganizujuće pluralističko društvo nezavisno od države (ali, doista, takvo u kojem i država djeluje boreći se za "pristanak'', "konsenzus" kojima legitimiše sopstveni politički poredak). Iako u njemu djeluje država, kao i drugi politički subjekti, građansko društvo predstavlja institucionalizovano ali i autonomno područje zaštite privatnih javnih sfera.

Oni koji govore o građanskom društvu insistiraju na: političkoj demokratiji tj. neposrednim izborima i predstavničkoj vlasti; pravnoj državi tj. građanskim i političkim pravima, te javnosti tj. osnivanju organizacija i udruženja.

A to zapravo znači da je bitna pretpostavka postojanja pravne države i "građanskog društva" negacija fabrikovane "političke javnosti" i postojanje i afirmacija autonomne kritičke javnosti kao mehanizma uspostavljanja kontrole nosioca političke moći, vlasti i državne uprave, kao i mehanizma koji omogućava osnivanje autonomnih organizacija i udruženja. Sloboda mišljenja pretpostavlja uslov demokratije:" aktivnu demokratiju - sloboda mišljenja je neotuđivo pravo čovjeka"; sloboda mišljenja i ličnosti predstavljaju "neotuđiva prava na kojima demokratija počiva". Javnost je pretpostavka demokratije i demokratske pravne države. Demokratska vlada je javna ustanova, a ne komandatorna. Ona odbacuje apriorne privilegije građana, potvrđene zakonom, brani jednakost ljudi pred zakonom, iako ne ukida faktičku razliku među ljudima, razlike u društvenom položaju ili imovinske razlike.

Tako se pokazuje da je građansko ili civilno društvo veoma značajno, prije svega iz dva razloga: ono je područje utemeljenja i razvoja demokratičnosti države i društva, i ono je područje utemeljenja i razvijanja ljudskih prava.

Javnost i javno mnjenje

Bitna pretpostavka postojanja pravne države i "građanskog društva" je negacija fabrikovane "političke javnosti" i postojanje i afirmacija autonomne i slobodne kritičke javnosti i javnog mnjenja kao mehanizma uspostavljanja kontrole nosioca političke moći, vlasti i državne uprave, kao i mehanizma koji omogućava osnivanje autonomnih organizacija i udruženja.

U literaturi se često pravi razlika između pojmova kao što su ''javnost'' i ''javno mnjenje'', mada mnogi identifikuju ove pojmove i ne prave tu razliku . Oni koji prave razliku između ovih pojmova i pojava, ističu da je javnost širi pojam od pojma javnog mnjenja koje se stvara i oblikuje u prostoru javnosti u kojem se građani (publika) slobodno i neometano okupljaju i slobodno izražavaju svoje ideje i svoja mišljenja.

Javnost je pojava koja predstavlja temeljnu vrijednost republikanstva, pojavu koja podrazumijeva mogućnost pristupa svih građana u učešću u raspravama bitnim za narod, dakle podrazumijeva raspravu o bitnim političkim pitanjima i bitnim poslovima. Javnost postoji tamo gdje postoje:

publika (odnosno građani koji aktivno učestvuju u javnim poslovima), i kritika.

Bez kritike nema javnosti; a bez kritike i javnosti nema aktivnog učešća građana u javnim poslovima države i zato su ovo međusobno povezane i neodvojive pojave. Prestati kritikovati, isticao je Volter, znači biti mrtav.

''Javno mnjenje'' (gr.doxa, lat. ''opinio'', ''vox populi'') predstavlja javno razmišljanje o javnim, društvenim, državnim i političkim pojavama. U Deklaraciji o pravima čovjeka i građanina (1789) se posebno naglašava liberalno načelo koje se odnosi na izražavanje javnog mnjenja: ''Slobodno saopštavanje

204

svojih misli i mnjenja jedno je od najvrijednijih prava čovjeka''. I tako se pokazuje da je javno mnjenje, kako bi Hegel rekao, formalna subjektivna sloboda pojedinca da izražava sopstvene sudove o opštim poslovima. Sloboda mišljenja je pretpostavka dijaloga i izbora, kao što možemo vidjeti još i iz davnog Artabanovog obraćanja Kserksu: ''Kralju, ako ne dođe do izražaja i suprotno mišljenje, onda ne možemo izabrati ono mišljenje koje je bolje, nego mora da se primi jedino ono koje je izneseno. A, ako se iznesu i druga mišljenja, onda se stvara mogućnost da se bira''.

Na izvjestan način se pojam ''javnosti'' dovodi u vezu sa Antikom, grčkim shvatanjem demokratije i polisom. Kao što je poznato, Grci su razlikovali javni (polis, politički) od privatnog (oikos) života. Društveni, državni, politički život se odvijao na trgu (agora), a rasprave o pitanjima značajnim za društvenu zajednicu su se odvijale u demokratskoj formi. Tako je pojam javnosti predstavljao konstitutivni elemenat političkog života, a nešto slično će se, na nivou razlike publicusa od privatusa, odvijati i u Rimu. Riječ ''publicus'' (javan) potiče i povezana je sa riječju ''populus'' (narod) koji je organizovan u gradu ili gradu-državi kao političkoj zajednici. U srednjem vijeku se javno mnjenje guši, sputava i onemogućava, što je i razumljivo s obzirom na dominaciju teološkog mišljenja. Tek sa jačanjem gradova, formiranjem nove liberalno orijentisane građanske klase i formiranjem građanskog društva, javno mnjenje se snažnije počinje oblikovati. Prevazilaženjem feudalizma prevazilaze se i patrijarhalni odnosi, a na mjesto naturalne proizvodnje jača tržišna. Tako se počinje snažno razvijati i ''građansko društvo'' ( ''societas civilis'') u kojem posebnu ulogu i značaj počinje zadobijati kategorija privatnosti (privatnih interesa, privatne svojine i privatnog prava). U takvim se uslovima javnost počinje odvajati, izdvajati i osamostaljivati od privatnosti. Sada se građanski svijet počinje dijeliti na ''građansko društvo" (društvo) i ''političko društvo'' (državu). I, kao što dobro primjećuju oni koji se bave ovim pojavama, na prostoru na kojem se prožimaju javna vlast države i privatna sfera društva, postoji područje slobodnog komuniciranja i saobraćanja ljudi, komuniciranja i saobraćanja koje je posredovano cirkulacijom roba i novca, ali i riječi, slika, znakova i pisma, a javno mnjenje upravo i predstavlja proizvod tih međusobnih komunikacija i oblika saobraćanja ljudi.

U pluralističkim i demokratskim društvima su javnost i javno mnjenje autonomni i zato manifestuju aktivno kritičko učestvovanje građana u javnim poslovima države, dok se u nedemokratskim državama oni kao izraz duhovne slobode ograničavaju i postaju predmetom manipulacije i fabrikovanja upravo zbog određenih propagandnih, političkih, ideoloških i bilo kojih drugih ciljeva i interesa.

Javnost i javno mnjenje se ostvaruju pomoću sredstava komunikacija (radija, televizije, novina, videa, filmova, interneta, itd.) koji predstavljaju značajna sredstva preko kojih se stvaraju i šire ideje te afirmišu i potvrđuju javnost, javno mnjenje, civilno društvo i pravna država.

Ljudska prava i slobode

Pretpostavka postojanja odgovorne pravne države jeste i postojanje ljudskih i građanskih prava koji podrazumijevaju afirmaciju građana - pojedinaca, afirmaciju prava i sloboda (nepovredivosti fizičkog integriteta osobe, slobodnog izbora životnog stila, prava na privatnu svojinu, slobodu štampe, mišljenja, govora, javnog istupanja, zbora i javnog okupljanja, političkog opredjeljenja, političkog organizovanja) kao političke pretpostavke suprotstavljanja nasilju, političkoj neslobodi i totalitarizmu. Pravna država štiti osnovna ljudska prava: pravo na nezavisan život, slobodu, govor i vjeru. A uslovi slobode i jesu sadržani u postojanju alternativa, postojanju svijesti o alternativama, autonomiji alternativa i djelovanju u skladu sa izborom. Ukidanje prava vodi totalitarizmu. Ono što je karakteristično za ljudska i građanska prava jeste to da su ona:

protektivna (štite osobe od države), i razvojna (razvijaju i šire prostore čovjekove slobode).

Pravni sistem i pravno područje pravne države bitno karakterišu komponente kao što su: nezavisno sudstvo (tj. kontrola i odgovornost sudstva), depolitizovana vojska, nezavisna policija, odsustvo pravnih privilegija te pravna i krivična odgovornost svih (tj. vladavina prava), demokratsko donošenje zakona, kontrola vlasti i onemogućavanje njene koncentracije u jednoj ličnosti te zagarantovana sigurnost pojedinaca (posebno u sferi privatnosti na području tzv. "građanskog društva").

205

Participativna politička kultura

Pravna država podrazumijeva i postojanje participativne političke kulture u okviru koje su individue subjekti političkog odlučivanja i političkog života, odnosno podrazumijeva postojanje uslova u kojima su individue slobodni, punopravni i ravnopravni građani. Takva demokratska politička kultura zapravo znači negaciju političke kulture podaništva, servilnosti, anonimnosti jednih i manipulativnosti drugih, neodgovornosti jednih i drugih.

Kao što se vidi, pravna država jeste demokratska država koja štiti i afirmiše prava i slobode ljudi izgrađujući demokratske institucije društvenog života. U suštini, pravna država se nalazi u kontrapoziciji nedemokratskoj totalitarnoj državi.

Dr Braco KovačevićELEMENTI SOCIOLOGIJE

Izdavač:Pravni fakultet, Centar za publikacije,Banja Luka

Za izdavača: dr Milorad Živanović

Lektor:Milenko Mlađenović

Štampa:“Grafomark” – Laktaši

Za štampariju: Svetozar Ćerketa

Tiraž:600

CIP

206