Uvod

Geografski položaj Hrvatske je dvojan. Svojim teritorijem ona je srednjoeuropska

(ujedno i panonska i podunavska) i sredozemna država. Dijeli se u tri geografske regije:

Panonsko-peripanonsku Hrvatsku, Gorsku Hrvatsku i Primorsku Hrvatsku. Panonsko

područje obuhvaća područje Hrvatskog Podunavlja, a peripanonski dio se dijeli na zapadni

( područje Središnje Hrvatske) i istočni (srednja Slavonija). Gorsku Hrvatsku čini Gorski

kotar, Potkapelska zavala i Lika, dok Primorsku Hrvatsku dijelimo na sjeverno, srednje i

južno hrvatsko primorje. Također, geografski prostor Hrvatske nalazi se na dodiru triju

europskih kulturnih i civilizacijskih krugova: zapadnoeuropsko-sredozemnog,

srednjoeuropskog i jugoistočnoeuropskoga.

Dodirni položaj Hrvatske odrazio se i na geoprometna obilježja. Naime kroz Hrvatsku

prolazi pet prometnih pravaca: prvi prometni pravac (zapadni dio srednje Europe- alpski

perivoji- Zagreb), drugi prometni pravac (Budimpešta-Zagreb-Rijeka- Pula), treći prometni

pravac (zapadna Europa – srednje i istočno Sredozemlje), četvrti prometni pravac (dolina

Save- Balkan- Bliski istok) i peti prometni pravac (Panonija-Dinaridi- Južni Jadran).

Gospodarsko- geografski položaj Hrvatske u odnosu prema drugim europskim zemljama je

povoljan.

Hrvatska je zemlja otvorenog gospodarstva, usmjerena na izvoz, a od 1991. usmjerena

je na provođenje mjera koje potiču gospodarski razvoj. U gospodarskom razvoju prednost joj

je povoljan geoprometni položaj, regionalne različitosti u proizvodnji te policentrično

razmještena gospodarska središta. Nedostaci su joj posljedice Domovinskog rata, nejednakost

u stupnju razvoja regija, visoka stopa nezaposlenosti koja se u zadnjih nekoliko godina

odrazila u svim djelatnostima. Prema podacima iz 2011., najveći dio zaposlenog stanovništva

bio je zaposlen u tercijarnim, zatim u sekundarnim djelatnostima, a najmanji dio bio je u

primarnim djelatnostima. Također, u zadnjih nekoliko godina hrvatsko se gospodarstvo

suočava s velikim udjelom odlaska radne snage u inozemstvo.

U ovom seminarskom radu prikazat ćemo prirodna i gospodarska obilježja te obilježja

stanovništva hrvatskih geografskih regija, s ciljem prikaza ekonomskih i gospodarskih

karakteristika Hrvatske.

1

Primorska Hrvatska

Prostor primorske Hrvatske zauzima trećinu državnog teritorija i nešto manje od

trećine ukupnog broja stanovništva. Ovaj prostor najpoznatiji je kao turistička regija koja se

dijeli na mikroregije Istra, Kvarnersko primorje s otocima te na sjevernu, srednju i južnu

Dalmaciju s otocima i Zagorom koja čini 75-80% turističkog prometa Hrvatske.1 Od četiri

hrvatske makroregije ovdje se nalaze dvije: riječka i splitska. Riječka markoregija obuhvaća

prostor sjeverne primorske i gorske Hrvatske, dok splitska područje južne Dalmacije s

otocima.

Primorska poljoprivredna regija obuhvaća prostor obale, zaleđa i otoka.

Karakteriziraju ga kamenjari i usitnjeni posjedi na kojima je moguća proizvodnja vinove loze,

maslina, voća i povrća. Krški prostor omogućava uzgoj sitne stoke i peradi, te meda i

aromatičnog bilja. Također, ističe se ribarstvo i prerada ribe. Što se tiče industrije razvijene su

dvije industrijske regije, splitska koja obuhvaća gradove Trogir, Omiš, Solin, Kašteli, Zadar i

Šibenik te riječka koja obuhvaća Rijeku, Pulu i Labin.2 Kao izvor nafte i zemnog plina služi

Jadransko more, čiju preradu omogućuje Jadranski naftovod. Također, treba napomenuti

hidroenergetske potencijale rijeka Cetine, Zrmanje i druge te vjetroelektrane.

Što se tiče prometne povezanosti, osnovu cestovnog prometa čini autoceste Zagreb-

Rijeka i Zagreb-Split te Jadranska magistrala. Središta plovnog puta su luke Rijeka, Split,

Dubrovnik, Zadar, Ploče i Šibenik. Željeznički i zračni promet su dobro razvijeni.

Prednosti ovog područja su povezanost Jadranskog sa Sredozemnim morem, ugodna

mediteranska klima i vegetacija, bogata kulturna baština, stari povijesni gradovi i niz

turističkih atrakcija te samo Jadransko more kao izvor sirovine, hrane i turizma. Jadransko

more spada u čista mora, a razlog tome su razmjerno slaba napučenost priobalja, slabija

industralizacija prostora i povoljne morske struje. Onečišćena područja su uz veće gradove,

primjerice uz grad Rijeku, Split itd. Važan čimbenik razvoja Hrvatske je proces litoralizacije,

posebice na hrvatske otoke. U budućnosti bi trebalo ulagati u razvoj solarne energije,

hidroenergije i vjetroenergije te očuvanje čistoće Jadranskog mora.

1 Miljenko BILEN, Kristina BUČAR PERIĆ, Ekonomska geografija Hrvatske, Zagreb 2002., 12, 40.2 Hrvatska enciklopedija online, „Hrvatska“, (http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=26390), pristup 13.4.16.

2

1. Sjeverno hrvatsko primorje

Sjeverno hrvatsko primorje čine dvije cjeline: Istra i Kvarner. Istru reljefno dijelimo na

područje kršne zaravni (crvena Istra), područje flišne Istre (siva Istra), i na kršno područje

(bijela Istra). Kvarner karakterizira primorsko-otočni prostor i zagorsko-planinski prostor.

Klima ovih područja je umjereno toplo vlažna sa vrućim ljetima i umjereno toplo vlažna sa

toplim ljetima.3

Na području Istre nalaze se ležišta boksita, kamenog ugljena, cementnoga lapora i

ukrasnog kamena. Od primarnih djelatnosti razvijeno je ratarstvo, vinogradarstvo, ribarstvo,

maslinarstvo, stočarstvo, najviše koza i ovaca. U području industrije razvijena je brodogradnja

(brodogradilište Uljanik u Puli), proizvodnja građevinskog materijala, cementa, vapna, opeke

i kamena. U Rovinju se nalazi tvornica duhana, u Buju tvornica elektronske opreme Digitron,

u Buzetu tvornica automobilskih dijelova, u Puli proizvodnja stakla, u Pazinu obrada plastike

te proizvodnja tekstila u Pazinu i Puli. Od proizvodnje hrane izdvaja se tvornica za preradu

ribe Mirna Rovinj i prehrambena tvornica Puris iz Pazina.4 Među najvažnijih granama

istarskog gospodarstva su turizam i ugostiteljstvo. Najpoznatija i najveća turistička središta su

Poreč, Rovinj, Umag, Pula, Novigrad te Opatija. U zadnjih nekoliko godina veliku pažnju

posvećuje proizvodnji eko-hrane i revitalizaciji poljoprivrede te izgradnji poduzetničke

infrastrukture. Zbog takvih ciljeva i ulaganja, Istarska županija je dobitnik brojnih

međunarodnih priznanja za razvoj poduzetništva.

Zbog slabih uvjeta za razvoj poljoprivrede, Kvarnersko područje svoje gospodarstvo

temelji na pomorstvu, ribarstvu i brodogradnji te turizmu. Poznat je po metaloprerađivačkoj,

tekstilnoj, prehrambenoj i petrokemijskoj industriji. U ovom području ističe se najveća

hrvatska luka te jedan od najvećih industrijskih središta na Jadranu, grad Rijeka. U gradu se

nalaze brodogradilišta 3.maj i Viktor Lenac, tvornice dizelskih motora, brodarskih oprema,

rafinerija nafte te tvornica papira. Također, ima dobru prometnu povezanost, razvijen je

željeznički, cestovni, zračni (zračna luka na otoku Krku) i plovni promet (Jadrolinija i

Croatialine),5 što joj je omogućilo dobre trgovinske i gospodarske veze. Od tercijarnih

djelatnosti razvijen je turizam i ugostiteljstvo, kao i na kvarnerskim otocima Cresu, Lošinju,

Krku i Rabu, koji svojim prirodnim i kulturnim ljepotama privlače brojne strane i domaće

turiste.

3 M.BILEN,K. BUČAR PERIĆ, n.dj., 33, 38-39.4 M.BILEN,K. BUČAR PERIĆ, n.dj., 108-109.,111-112., Istrapedia, „Gospodarstvo“, (http://istrapedia.hr/hrv/1538/gospodarstvo/istra-a-z/), pristup 13.4.16.5 Istrapedia, „Rijeka“, (http://istrapedia.hr/hrv/835/rijeka/istra-a-z/), pristup 12.4.16.

3

Od zaštićenih objekata prirode u ovom dijelu Hrvatske nalaze se nacionalni park Brijuni te

park prirode Učka.

2. Srednje i južno hrvatsko primorje

Srednje i južno hrvatsko primorje obuhvaća prostor Dalmacije, Velebitskog podgorja i

Podneretvlje. Ovaj je prostor dinarskog nabranog gorja, a obuhvaća pretežito krška pobrđa i

zaravni te visoke planinske masive. Obala je razvedena, sa specifični obalnim oblicima, a

klima je sredozemna s vrućim ljetima. Također, ovaj prostor ima naslage boksita (Šibenik), a

u podmorju Jadranskog mora i zalihe nafte. Osim toga nalazimo i nalazišta nemetala, posebice

građevinskog kamena, mramora, cementnih laporaca, sadre i kvarcnog pijeska te proizvodnju

aluminija u Šibeniku i Omišu.6

U Dalmaciji je malo obradivih površina, a ono što je obradivo je tlo crvenica koju

karakterizira dobro upijanje i zadržavanje vode. Najrazvijeniji poljoprivredni krajevi

Dalmacije su  Ravni kotari i neretvanska dolina te područje krških polja kao što su Petrovo,

Kosovo i Imotsko. Od poljoprivrednih kultura uzgajaju se vinova loza, maslina i agrumi te

povrće. Najvažnije stočarske grane su ovčarstvo i kozarstvo, te još možemo izdvojiti i

pčelarstvo. Razvijeno je ribarstvo te ulov i uzgoj školjaka. Otok Pag i grad Ston poznati su po

dugovječnoj tradiciji proizvodnje soli.

Od industrijskih grana treba izdvojiti brodogradnju, odnosno brodogradilišta u Splitu,

Dubrovniku itd., strojogradnju, elektroindustriju (elektrouređaji, elektro oprema, solarne

ćelije), tekstilnu industriju (Galeb d.d. Omiš, Dalmatinka Nova d.d. Sinj, Zadar, Split),

preradu plastičnih masa, industriju građevinskih materijala, poput cementa (DalmacijaCement

d.d. Solin), gipsa (Ciglana Sinj) i kamena (JadranKamen d.d.). Također, razvijene su

hidroelektrane na rijekama Krki, Zrmanji i Cetini, te vjetroelektrane u Zadarskoj, Splitsko-

dalmatinskoj i Šibensko-kninskoj županiji.7 Prometna povezanost je dobra, obalom Jadrana

prostire se Jadranska magistrala, glavna poveznica sa unutrašnjosti je autocesta Zagreb- Split,

zatim zračne luke Zadar, Split, Dubrovnik, otok Brač te luke Split, Zadar, Šibenik, Ploče,

Dubrovnik.

U ovom dijelu Hrvatske posebno je razvijen turizam i ugostiteljstvo, jer primorska

turistička mjesta ostvaruju 75% ukupnih turističkih posjeta. Pogodna klima, bogata vegetacija,

specifični tipovi naselja, povijesno-kulturni resursi te povezanost otoka mora i kopna

6 M.BILEN,K. BUČAR PERIĆ, n.dj., 32-39., 112-120.7 M.BILEN,K. BUČAR PERIĆ, n.dj.,89-94. Hrvatska enciklopedija online, „Dalmacija“, (http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=13743), pristup 13.4.16.

4

pogoduju razvoju jadranskog turizma. Najposjećenija turistička središta ovih prostora su:

Dubrovnik, Zadar, Split, Šibenik, Makarska te otoci Hvar, Brač, Korčula itd. Od zaštićenih

objekata prirode ovdje se nalazi nacionalni park Paklenica, Sjeverni Velebit, Mljet, Kornati i

Krka te parkovi prirode Telašćica na Dugom otoku, Biokovo, Lastovo otočje i Vransko jezero

kod Biograda na Moru.

Gorska Hrvatska

Gorska Hrvatska se nalazi između panonskog i primorskog kraja, obuhvaća 15%

ukupne površine Hrvatske te ovdje živi 3% stanovništva. To je krški prostor dinarskog

planinskog masiva koji možemo raščlaniti na područje Gorskog kotara, Like i Potkapelske

zavale. Poznat je i pod nazivom hrvatski prag jer su pojedini gorski perivoji viši od 700 m n.v,

pa je taj dio Hrvatske najuži i omogućuje najlakši pravac povezivanja panonsko-podunavskog

sa sredozemno-jadranskim prostorom. Karakterizira ga oštra planinska klima, surovo tlo,

bogatstvo šuma i voda i rijetka naseljenost. Reljef ovog kraja čine i izdvojeni planinski masivi

iznad 1500 m n.v. koji su raščlanjeni dolinama, udolinama i krškim poljima.8 Stanovništvo

ovih krajeva gravitira zagrebačkoj i riječkoj markoregiji.

Najvažnije grane su šumarstvo i drvna industrija jer je više od 50% površine

prekriveno šumom. Poljoprivreda ima manje gospodarsko značenje jer je tlo nepogodno za

proizvodnju. Od ratarskih kultura uzgajaju se ječam, zob, raž i krmno bilje. Od stočarstva

ističe se uzgoj ovaca, a manje svinja i goveda. Od voćnih vrsta moguća je proizvodnja šljiva,

jabuka, krušaka, šumskog voća te gljiva. Turizam je uglavnom zimski i seoski, a većih

nalazišta ruda nema. Od hidroenergetskog potencijala ističu se rijeke Lika i Gacka.

Prednosti ovoga kraja su bogatstvo šuma i mogućnost razvoja drvne industrije,

specifična klima i vegetacija koje omogućuju razvoj zimskog turizma, brojene utvrde, dvorci i

kašteli koji su rasprostranjeni diljem cijelog područja zanimljiva su povijesna i kulturna

atrakcija. Od nacionalnih parkova na ovom području nalazi se NP Plitvička jezera, koja su

velika turistička atrakcija, te NP Risnjak. U budućnosti bi trebalo ulagati u modernizaciju

drvne industrije i seoski turizam.

8 M.BILEN,K. BUČAR PERIĆ, n.dj., 11-12., 33-40.

5

1. Gorski kotar

Ono je planinski prostor u zaleđu Riječkog zaljeva. Klima je planinska, reljef čini

visoki krški ravnjak sa planinama Risnjak, Snježnik i dr., te u pojedinim dijelovima krška

polja poput Ličkog, Lokvarskog i Delničkog. Ističe se bogatstvom šuma, čak 60 % površine

čine šume jela, bukve i bora. Stanovništvo se bavi poljodjelstvom ponajviše uzgojem kupusa i

krumpira, lovom i ribolovom te stočarstvom, od čega se ističe ovčarstvo i svinjogojstvo.

Od industrije raširena je drvna (Čabar, Delnice, Fužine, Lokve, Ogulin, Ravna Gora,

Tršće i dr.) te metalna i građevna. Turistička središta su uglavnom zimovališta u Delnicama,

Skradu, Lokvama, Fužinama, Čabru i na Platku. Ovdje se nalaze dva akumulacijska jezera,

Lokvarsko i Bajer koji su sastavni dio goransko –vinodolskog energetskog sustava Vinodol.9

Prometno značenje gorske Hrvatske seže u 18. i 19.st gradnjom triju cesta: Lujzijana

( Karlovac- Rijeka), Jozefina (Karlovac-Senj) i Karolina (Karlovac-Bakar).

2. Lika

Lika je dio gorske Hrvatske koju karakteriziraju planinski reljef s krškim ravnjacima i

poljima u kršu poput Ličkog, Gackog, Krbavskog, Koreničkog i Lapačkog. Klima je

kontinentalna i planinska. U podnožju rijeka Like i Gacke izgrađena su jezera koja su dio

hidroenergetskog sustava Senj. U maloj količini nalazimo nalazišta gipsa, barita i boksita, te

građevinski kamen i glinu. Uzgaja se ječam, zob, raž, pšenica, krumpir, kupus, grah, krmno

bilje, šljive. Od stočarstva razvijeno je ovčarstvo, manje govedarstvo. Od industrije razvijena

je drvna industrija jer 45% površine je prekriveno šumama (bukva, hrast kitnjak, jela, smreka,

grab), zatim metalna, prehrambena, kemijska i tekstilna te kožarska industrija. Turizam je

slabo razvijen, ali u posljednjih nekoliko godina razvija se rafting na rijeci Dobri, Mrežnici,

Kupi te ribolov na Gacki.10 Cestovnim i željezničkim prometom povezana je s unutrašnjošću

i Dalmacijom. Prednosti ovoga kraja su očuvanost okoliša i blizina sjevernodalmatinskih

ljetovališta koja mogu poslužiti kao poticaj za razvoj turizma.

9 Hrvatska enciklopedija online, „Gorski kotar“, (http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=22783), pristup 13.4.16.10 M.BILEN,K. BUČAR PERIĆ, n.dj.,88.,113. Hrvatska enciklopedija online, „Lika“, (http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=36503), pristup 13.4.16.

6