Dzivo Bunic Vucic - Plandovanja

1

Divo Buni Vui: Plandovan'ja

Divo Buni Vui

Plandovan'ja

2


SADRAJLJUBAVNE PJESME ________________________________ 5

1. PJESNIK PJESNIMA _________________________ 52. [Skladno ti te narav mila] ______________________ 53. [Nemoj se uditi, izbrani cvijete moj] _____________ 54. [Ili mi, gospoje, me srce povrati] ________________ 55. [O snjeane...]_______________________________ 56. [Ah, Rakle, ne bjei...]_________________________ 67. [Nemoj, lijepa Rakle moja] _____________________ 68. [Ako ho, gospoje, da budem iviti] ______________ 79. [Ve ostajte sve gospoje] ______________________ 710. [Glad mene mori sad, a ljubav zlo davi] __________ 811. [Ubiraj, diklice, doim je proljetje] ______________ 812. [im ljepir doleti na plamen od svijee] __________ 813. [Ah, kada e brijeme priti] ____________________ 814. LJUVENO UIVAN'JE _______________________ 915. [U svakoj prilici slikuje, gospoje] _____________ 1016. [to si, lijepa Rakle moja] ____________________ 1017. [Je li tko, gospoje, od leda na svijeti] ___________ 1018. [U koj strani od nebesi] _____________________ 1019. [Prsi ima od leda vil moja gizdava] _____________ 1120. [Kada, cvijete moj ljuveni] ___________________ 1121. [Blaen dan, hip i as u ki me postavi] __________ 1122. [Moj oganj ljuveni, kijem srce me gori] _________ 1123. [Slatko dobro] _____________________________ 1124. [Rakle lijepa i ljuvena] ______________________ 1225. [Rakle, eto sada ti zakle se da meni]____________ 1326. [Usred poludna] ___________________________ 1327. [O vesela m diklice]________________________ 1428. [Bio je vidjeti kada se raskrili] ________________ 1429. [im gledam ja ruicu] ______________________ 1430. [O gospoje svijeh gospoja] ___________________ 1431. [Ljepahna ti ve mi si] _______________________ 1532. [Ah, pridrago dobro moje] ___________________ 1533. [O snjeane ruke bile]_______________________ 1534. KNJIGA _________________________________ 1635. [Uzazno si, slatki brae] _____________________ 1736. [Pokli, duo m ljubljena] ____________________ 1837. [Neka druzi hvale i slave] ____________________ 1938. [Nemoj, nemoj, m Ljubice] __________________ 1939. [Eto ve, diklice, dzora je pribila] ______________ 2040. [Ostaj s Bogom, duo moja] __________________ 2041. [Mlaahna Rakle m, ka ne zna ljubavi] _________ 2042. [Sve lakoma vila ova] ______________________ 2143. [Mlaahna vil moja sve mene prikara] _________ 2244. [Kad Ljubmir utee od Rakle nemile]___________ 2245. [Pokli me ostavi, mlae nemili]________________ 2246. [Ah, da 'e meni na svijet dano] ________________ 23

3


47. [O dzore svijetle i mile] _____________________ 2348. [Komu hoe, m ljubice] ____________________ 2349. [Bijeloga emina za drag dar ljuveni] ___________ 2450. [Gledaj, Rakle, dobro moje] __________________ 2451. [Gdje kraljestvo tve postavi] __________________ 2452. [I mogla si, moja mila] ______________________ 2453. [Ah, ne rekoh ja istinu] ______________________ 2554. [Lijepe vile i gizdave] _______________________ 2555. [Razbludna m vila celiva i mili] _______________ 2656. [M mila Nevenka ustima od meda] ____________ 2657. [Miljenko, iz krila moje vil sad bjei] ___________ 2658. [Tvra je vil moja tvrdoga mramora] ___________ 2659. [Slatka duo mom ivotu] ____________________ 2760. [Ljubljena gospoje, dosle sam cvilio] ___________ 2761. [Izidi vee van, o dzoro pribila]________________ 2762. [Zima 'e sve sledila, svakomu zima je] __________ 2863. [Poraza od moga kriviu mu vilu] ______________ 2864. [Za vernu mu slubu plate mi kad ne bi]_________ 2865. [Vi'te dara moje sree] _____________________ 2866. [Nepravo svjedoi ko veli da strile]_____________ 2967. [Snijegu je s planine na gori visokoj] ___________ 2968. [Srdace zlo boli razbludnu moju vil] ___________ 2969. [S bolesti vil moja km bolim sad gine] _________ 2970. [O ovice, krotko stado] _____________________ 2971. POANICA______________________________ 3072. [Kamenito je srce u tebi] ____________________ 3073. [Omekajte, suze moje] _____________________ 3074. [O prilijepe i primile] _______________________ 3075. [Prilijepa Elena, ka bi cvijet ljeposti] ___________ 31

RAZGOVORI PASTIRSKI____________________________ 32[76] I LJUBDRAG I RADMIO____________________ 32[77] II LJUBDRAG I LJUBMIR __________________ 34[78] III MEDAN I RADAT ______________________ 36[79] IV ZAGORKO I DIVJAK ____________________ 38[80] V GORTAK _____________________________ 41[81] GOSPODIN DIVO SARA BUNIA PJESNIKU__ 43

NADGROBNICE___________________________________ 44[82] I U SMRT KAPETANA MATIJE MARTINI _____ 44[83] II U SMRT GOSPOE SLAVE RUSKI _________ 45[84] III U SMRT GOSPOE PAULE

DUNKA FAENDE ______________________ 46[85] IV ISTOJ ________________________________ 46[86] V ISTOJ_________________________________ 47[87] VI ISTOJ U SMRT_________________________ 47[88] VII U PRINESEN'JE TIJELA

GOSPOE MARIJE FRANA LUKAREVIA ___ 48[89] VIII NADGROBJE GOSPODINU

STIJEPU GIORGI________________________ 48PJESNI DUHOVNE ________________________________ 49

[90] RAZMILJAN'JE VRHU SMRTI ______________ 49

4


[91] VRHU SMRTI ____________________________ 49[92] VRHU SVETOGA KRIA ___________________ 49[93] VRHU GRIJEHA __________________________ 50[94] VRHU LAKOMOSTI _______________________ 50[95] [Kuda srne, duo moja?] ___________________ 51[96] NA MRTVI DAN __________________________ 51[97] IVOT SLIKOVAN PLAVI U

VALIMA MORSKIJEM____________________ 52[98] BOG JE PRAVA ISTINA ____________________ 52[99] OD PRAVOGA STRAVLJENE DUE PUTA_____ 53[100] BOJ IVOTA LJUDSKOGA_________________ 53[101] SVEMOGUJSTVO BOJE__________________ 54[102] ZAZVAN'JE GRENIKA ___________________ 55[103] POMRAN'JE DANA I PAK RASVANUE

NA 17 DEEMBRA 1631. _________________ 56[104] MILOSRDJE BOJE ______________________ 56[105] [Jasnijeh zvijezda od nebesa]________________ 57[106] VRH SVETE PELENICE __________________ 58[107] MIHAJLU ARKANELU __________________ 59[108] DOMINE, NE IN FURORE TUO ARGUAS ME _ 60[109] DE PROFUNDIS CLAMAVI AD TE, DOMINE _ 61[110] MISERERE MEI, DEUS___________________ 62[111] [Trojstvo, Djeva i dva Ivana] ________________ 63

RJENIK ________________________________________ 64ABECEDNI POPIS PJESAMA ________________________ 69

5


LJUBAVNE PJESME

[1]PJESNIK PJESNIMA

Isprazne me pjesni, kad vas tko upita tko s vami ta bjesni i toli mahnita,rec'te mu: jedan lud u mlada sv doba ne znaju to je trud, ne misle do groba;ispraznos d mu mo da bude kazati ljuvenu svu nemo, ku bi imo tajati.San, grlo, pitje, las pjesni mu gojie, oni im dae vlas i krila stavie.Eto se kaje sad, nu time ne vrati toj brijeme on nikad ke ludo potrati;er tate za pjesni ne ima platu inu neg samo boljezni za svoju krivinu.I pozna najposlije da ljepos taj mila u sebi drugo nije neg zemlja i gnjila.

[2] Skladno ti te narav mila, o ljubljena m diklice, svijem prilinu satvorila cvijetku lijepom od ruice!

Kraljica je ona od cvijetja, ti si kruna svijeh gospoja; na je ures od proljetja, proljetje je mlados tvoja.

Pod veselijem rumenilom ona ljute drae krije, pod prilikom ti primilom srce od lava, ud od zmije.

Nju vjetrici tisi i blazi i podzorne rose goje, tebe moji vrui uzdasi, jaoh, i grozne suze moje.

Danu dzora nju otvori, a veer je pak povene, tva je ljepos lijepa o dzori a k veeru ljepa zene.

[3] Nemoj se uditi, izbrani cvijete moj, jer elim viditi veseli pogled tvoj;er sunce s istoi ne svijeti vik meni, neg drazijeh od oi pogledi ljuveni.Zamani proljetje donosi za mene pridrago toj cvijetje, ruice rumene,er me su ruice mlaahna zanile ke zdri tve lice i usti primile.Tijem, duo ljubljena, svrni mi pogled tvoj ki je dzora rumena i bijeli danak moj.

[4] Ili mi, gospoje, me srce povrati, ili mi toj tvoje za uzdar htjej dati;er mlados m vene neredno i prijeko im oba od mene stoje mi daleko.

Nu ako ku ima, jaoh, iskru milosti ter boles ku prima s me tune mladosti,nemo' ih, gospoje, razdijelit neredno, neg moje i tvoje daruj mi ujedno.

[5] O snjeane prsi izbraneobljubljene me gospoje, prsi mile, prsi bile,ljubko dobro svako moje.

6


Vi ste meni drag medenipokoj i sva slatka rados, od vaega bijela snijegasmamljena je moja mlados.

Vi ste pravi stan ljubaviu kom carstvo svoje dri, gdje s dragoe od bjeloestrijelja srca, due pri.

Vi ste rijeka bijela od mlijeka,po koj udim sve broditi, i vesela gdje bi uzelam se dua utopiti.

Vi zdrite, vilovite,one od snijega lijepe gore, ke su od stijene prem ledene,a sva srca eljno gore.

U primilu vaem krilusnjeani se put nahodi u ljuveni raj uenismionu miso ki dovodi.

O veseli lijeri bijeli,moje lijepe mile prsi, perivoji drazi mojiu kijeh mlados m se smrsi.

Oi, hvala vaa 'e malaprema prsim razbludnim; svakolika slava i dikaprsima se dati ima.

Vi ste, oi, od istoidvije zvijezde samo u sebi, a u prsijeh tijeh ljuvenijehsva ljepota jes od nebi.

O rumene, o ljubljeneusti, i vi se ne diite! One mile vas dobilejesu prsi plemenite.

Rue, cvijetja od proljetjasamo imate sred dragoe; prsi tvoje, duo, gojes dzornijem cvijetjem rano voe.

Nu, Ljubice, m diklice,ijem ja hvalim, ti si skrila - prsi mile i pribile...to mi si se zasramila?

[6] Ah, Rakle, ne bjei, ah, Rakle, ekaj me, me cvile utjei, ili umrijet gledaj me; nijesam lav, bijesna zvir, ognjeni nijesamzmaj, neg vjeran tvoj Ljubmir, vaj meni, uvik vaj!

[7] Nemoj, lijepa Rakle moja, u mlados se toli uzdati, brijeme hara prem svakoja, svaku ljepos brijeme krati.

7


Nemoj cijenit da uvike mlaahna e toli biti i da rajske tvoje dike ne s goditim izgubiti.

Nu pogledaj lijepu rusu kako drago dzorom zene, nu je gledaj na istom busu gdi k veeru sva povene.

Svijetla dzora i danica tvoga dana sve bit nee, i dva sunca draga lica u zapadu smrknut se e.

Doe, doe, vjeruj, zima tvom veselom primaljetju, promijeniti ka vlas ima da je u ledu to bi u cvijetju.

Staros teka skoro doe, kj se oprijet moi nije, kada brati nije voe od mladosti najmilije.

Zato, draga m gospoje, mlaahni smo doim oba, na radosti, na pokoje u vesela naa doba!

[8] Ako ho, gospoje, da budem iviti, ljeposti tej tvoje nemoj mi braniti;ere mrem nemilo kad svrne od mene tve lice pribilo i usti ljuvene.A ivem slatke dni u slatkom ivotu kad svrne ti k meni tvu rajsku ljepotu.Tim ak' ho da ivem, svrni mi pogled tvoj, ako li ho da mrem, od mene dalek stoj!

[9] Ve ostajte sve gospoje, eto 'e Rakle mene mila

kroz ljeposti rajske svoje sebi samoj zamamila.

Zamani me vee zove, m Ljubice, ljepos tvoja na razblude, na celove, druga 'e, druga m gospoja.

Drugoga iti ti pastira, drugi oganj mene prli, i drugoga sebi izbira', pokli druga mene grli.

I ti ka si rajska dika dosle bila, Dzorko moja, drugoga iti ljubovnika, er je druga m gospoja.

Neka drugi sad uiva to ja eljeh sva m lita, drugi s tobom da pribiva, druga 'e ljubav m estita.

O Jasenko m ljubljena, drugom ljepos tvoju hrani, druga 'e meni obljubljena, druga, druga mene izrani.

Zlaeni su tvoji prami vez srdacu bili momu, nu me druga sada smami, tijem se daruj ti drugomu.

A ti, cvijete moj ljuveni, Rakle, slatka m gospoje, zanesenu bie meni mila rados sve dni moje.

S tebe same u nescjenu sve sam druge postavio i mu mlados zatravljenu samoj ti sam zavjerio.

Ti si, brae, meni sama sred srdaca stravljenoga od svijetloga zlatna prama do stupaja pribijeloga.

I tebi e robovati suna dua m uvike,

8


doim bude sunce sjati i dokoli teku rike.

M pjesance, bjei ine, samoj Rakli daj se u krilo da ti srdne ne uine bezakon'je ke nemilo.

Tuj e nai mile obrane kad te sakrit ona bude meu prsi sve snjeane, gdje su moje sve razblude.

[10] Glad mene mori sad, a ljubav zlo davi, nu mogu trpjet glad, ne mogu ljubavi.

[11] Ubiraj, diklice, doim je proljetje tej lijepe ruice i rano toj cvijetje,i dri spomene u bran'ju od cvita da kako cvijet vene, svenue tva lita.

[12] im ljepir doleti na plamen od svijee, bijee mu vidjeti dvije zrake povee.Toj bijehu dvije oi, dvije dzore ljuvene, dva sunca s istoi me due ljubljene.Tim svijeu ostavi, onas mu omili me slatke ljubavi drag pogled i mili;koji im obhodi i vekrat obleti, tunu se dogodi ubjenu umrijeti.K li si ginei prilian, vaj, meni i mojoj nesrei, ljepiru ljuveni!I meni i tebi drag pozor omili, ubjen bih, ubjen ti, objeh nas ucvili.Sreniji si ti vele ere mre uz milu od ruke pribijele, dragomu u krilu.

[13] Ah, kada e brijeme priti kad, gospoje moja draga, milostiva, mila i blaga bude mene pomiliti da ne budem ve cviliti? Tere mi ree: Hodi da stee, brae ljubljeni, celov medeni, ki u razbludi ti vazda udi. Hod', ivotu dragi i mili, hod' k uenoj tvojoj vili.

Ah, kada e dzora bila toli sreni dan doniti u ki u se pobluditi usred draga tvoga krila, o gospoje moja mila? Ter ljepos tvoja usred pokoja razbludno izusti kroz medne usti govor medeni mlaahnu meni: Uzmi, milo dobro moje, to ti je drago, sve je tvoje.

Ili hoe usti mile sad eljahan izljubiti, il ti je milo izgrliti grlo i prsi me pribile ke srdace eljno dile? Ili t' omili moj pozor mili vedre danice ili me lice? Ili t' obdraa ka stvar podraa? Sve je tvoje, sve uiva', grli, ljubi i celiva'!

Tad estit bih sve dni moje i mu mlados zatravljenu provodio priblaenu

9


uz ljepotu tvoju stoje, uivaju dobro moje. Ter bih, ljubei, mogo ovo rei: Ove medene usti ljubljene mene savie smrtno ranie. Nu blaene rane uvike pokli imaju take dike!

Ovi pogled drag i mili mene sveza i zamami; ovi svijetli zlatni prami mu su duu zamrsili; ovo lice mene ucvili. Nu tko me sveza, ti i odveza; tko mi da rane, ti i obrane; tko me ucvili, ti i pomili. Lice, prami, oi iste, ke lijeite i raniste.

in', pokoju moj jedini, i prislatka m gospoe, da to sreno brijeme doe nas mlaahnijeh da sjedini! Ah, ueni danu, sini! Smili se, smili, ivotu mili! Ne ini vee da ima smee i jad emerni tvoj sluga verni, neg sadrui dovik vika s tobom verna ljubovnika!

[14]LJUVENO UIVAN'JE Ljubav draga mene stavi meu rajske dvije vile od kojijeh se u naravi nijesu ljepe vik vidile.

Jedna i druga mene smami, jedna i druga meni omili; jedna zlatnijem svojijem prami, druga kroz svoj pogled mili.

A objema zapiso sam m mlaahna davno ljeta, jednu i drugu uzeo sam za me dobro segaj svijeta.

Kojoj e se dat sred krila, me srdace zatravljeno, ako ne mo u dva dila bit objema razdijeljeno?

Tebi, slatki moj pokoju, darivam se, tebe hou... Jaoh, to velim? Mu gospoju, tebe lijepu pustit mou?

Ah, prije se oi moje vjenijem mrakom zatvorile negli drugu, m gospoje, izvan tebe obljubile!

Ti si slatka m razbluda, u tebi su sve radosti, u tebi je sva ponuda zanesene me mladosti.

Jaoh, to velim? Ute li u ja od tebe, duo mila? Ne, ne viku, jaoh, k tebi u, sred tvojega draga krila.

Srene ti bih i blaene provodio dni estite da obje due vi ljubljene mene mlada zagrlite!

O pridraga, mila noi, bjelja od vedra jasna dana, kad e k meni prije doi, noi svijetla i sunana!

Tada bismo zagrljeni sve poude ispunili i drag celov i medeni celovima uzbudili.

10


Ter bi mogle uzaznati vae dike izabrane to je milo celivati usti odprije celivane.

Mnokrat celov drag, ljuveni od jedne bih ugrabio, opet oni ugrabljeni mnokrat drugoj udijelio.

Mnokrat jedna draga i mila me bi usti celivala im bi druga usred krila razbludno me svoga imala.

M pjesance, ve se ustavi i k objema sad pohrli; obje milo ter pozdravi, obje slatko ter zagrli.

[15] U svakoj prilici slikuje, gospoje, zloj zmiji ljutici pustoi ku goje:ona se sve krije i bjei najplae, a bjeat tebi je od mene najdrae;najhui ki ima jed, sred nje je celova, ti moga srca zled celovom otrova;nee ona uti glas amora od pjesni, ti ne ut moj poraz ni moje boljezni.Lijeka nije nje rani neg ista nje glava, ni meni lijeka ni neg ti, vil gizdava.

[16] to si, lijepa Rakle moja, tvoj smijeh slatki pripravila, ter je ljepos rajska tvoja svijetlo elo razvedrila?

Ali, lijepa m gospoje, u posmijehu hoe riti da kameno srce tvoje hoe mene pomiliti?

Ali mlados tva mi veli veseloga sred pogleda da se dii i veseli mrtva mene, jaoh, gdi gleda?

[17] Je li tko, gospoje, od leda na svijeti ko dike tej tvoje ne eli vidjeti?I je li od stijene srce mu stvoreno ko vide ne vene tve lice ljuveno?Nu je li venei ko eljno ne gine verno tve dvorei razblude jedine?

[18] U koj strani od nebesi iznala si, o naravi, dvije zvijezde od ljubavi moju vilu kijem uresi?

Vidje li se ijedna vila imat prame ta zlaene kako ova ka je mene svijetlijem pramim zamamila?

Vidje li itko vik ruicu u kom polju ali u gori rumenit se tako o dzori, k se vidi u nje licu?

Tijem nepravo svak svjedoi svoje ljepos ke gospoje ko nije vidio ove moje lijepe vile svijetle oi.

Ne zna kako ljubav strili, ne zna k se eljno vene ko razblude nje ljuvene nije zauo i smijeh mili.

Tim ko hoe ljubav znati ke je moi i kreposti, doi rajske tej ljeposti me gospoje razgledati.

11


U pogledu razvedrenu, meu dzore dvije rumene, i u smijehu primedenu dri Rakle sunjem mene.

Zlatnijem pramom mene sveza, a bijelijem me rukam stegnu, od slatkoga tako veza nikad suan da ne ubjegnu.

Nu mi robstvo toj omili, sloboda mi draga nije, Rakli, lijepoj mojoj vili, robovati milo mi je.

[19] Prsi ima od leda vil moja gizdava, a sred nje pogleda iva je erava.Ljubavi, vas tvoj plam i strijele tve vrzi kad gori pogled sam, a ledi nje prsi.Pae svjet uzmi moj: il sledi nje pogled il ue' prsi njoj, da su oganj, a ne led!

[20] Kada, cvijete moj ljuveni, ukae mi lice bilo, primaljetje tada 'e meni priveselo i primilo.

A kada li s mene odvrati zrak vedroga od pogleda, ljeto u zimu otru obrati punu snijega, mraza i leda.

Tim kad bi mi ne branila sve dni gledat lica cvijetje, vik ne bi mi zima bila, neg sve drago primaljetje.

[21] Blaen dan, hip i as u ki me postavi pod tvoju slavnu vlas, mogua Ljubavi!Blaene tve strile, luk, trka blaen tvoj, blaene tve sile, cvil i pla blaen moj;blaeni uzdasi kijem srce tui me, blaeni i drazi vezi kijem sveza me!Blaena nad sve ino, me dobro svakoje, me blago jedino, slatka m gospoje!U tebi mj rani nao se oni lik u nijednoj ki strani ne bi se nao vik,u tebi dua m slatku onu bogatu za trude sve prima veselu svim platu.Tim, silna Ljubavi, sve strijele ognjene najbre upravi mlaahna put mene.Rani me i rani i strijela ne tedi pokli ti mj rani slatki lijek odredi.Er drugo ne eli srdace stravljeno negli lijek veseli i da je ranjeno.

[22] Moj oganj ljuveni, kijem srce me gori, ali je pakljeni, ali je odzgori.Od pakla ako je, koje su toj sile sred njega da stoje ljeposti me vile?To li je od raja i sio s nebesa, k cvilim u njem ja, koja su udesa?Vaj tunu, vaj meni, evo isti oganj moj meni je pakljeni, nebeski je vil mojoj.

[23] Slatko dobro koje sam obrosluit po sve danke moje, raju mili ki mi omili,Rakle, slatka m gospoje.

12


Htjej mi riti, moj estitivijene drobne od ruice: emu mori smrtno i gorimene, lijepa m Raklice?

K do vika tva se dikarasriti moe odvie na vjernoga slugu tvoga,jaoh, neredno ki uzdie?

Ne daj, ne daj, neg pogledajna mlaahna slugu mene ter zabrani, cvijete izbrani,da m mlados ne povene.

Ne pogubi tko te ljubii tvu ljepos kopne eli, ne umori tko te dvori,neg ljubavim obeseli.

Jaoh, ne vrzi i ne smrsiljeposti izgled rajske tvoje, ku mi odavna ljubav slavnau srdace stavi moje.

Nemoj dila tva nemilai tva vrlos da uzroi da pogine bez krivinetvoju ljepos ko svjedoi.

Tko e biti na sem svitikad m mlada svenu lita, tko e spijevat i pripijevattebe, Rakle m estita?

Pomili me i primi mek sebi, Rakle, ljepos tvoja da ti bude sve poudespovijedati mlados moja.

Pastijer Ljubdrag mio i draglijepu Raklu im eljae, u ove pjesni sve ljuveznipod sviroku pripijevae.

[24] Rakle lijepa i ljuvena, svoga draga tjerajui, klie ovako zatravljena tuno iz glasa vapijui:

"Nijesam zmija ja ljutica, poekaj me, drag pastiru, mlaahna sam pastirica eljno za te ka umiru.

Ako , dobro me primilo, biljeg znati moje vire, nu pogledaj me bljedilo, slatki i dragi moj Ljubmire.

Nu pogledaj pomno dosti mene mladu, ucviljenu, slatkijem plamom tve ljeposti kako slamu izgorjenu.

Ustavi se, jaoh, ustavi, daj ne bjei plaho toli, pobjegua m ljubavi, ljubovnie moj oholi!

Da daj primi, brae, od mene za ku platu truda tvoga vjenac rue prirumene i emina snjeanoga.

13


Primi, primi zasve da je cvijetje uvehlo, duo mila, pokli i ona uvehla je koja ga je tebi svila.

A ne item za me cvitje cvijet ki usti tvoje goje, toj estito sreno bitje, jaoh, od mene daleko je.

Nu ga dri u pohranu kada budem ja ginuti, mene mladu ukopanu neka bude njim posuti.

Tucite se na sve strane, me ovice, na svu volju, bez straice vae uzdane da vas vrli vuci kolju."

Tad se pastijer mio ustavi eljnoj vili ter pohrli i razbludno u ljubavi nju celova i zagrli.

Livada je procaptjela bijele ruse i rumene, koja ih je tad vidjela u svem slatko zagrljene.

[25] Rakle, eto sada ti zakle se da meni jedan e sam dati tvoj celov medeni;nu k mi darova rumene tve usti, sto i sto celova jo meni dopusti.Ah, gdje su rijei tve, Raklice m mila, da li si tve kletve s celovim zabila?

[26] Usred poludna Rakle razbludna k bistrom kladencu zvae u sjencu draga Ljubmira za kijem umira, ter mu veljae,

ter mu veljae: "Dobro najdrae, pastiru ljubljeni, pote' se k meni! Hod' na pokoje, sve dobro moje, hod' na razblude!

Hod' na razblude pokojiti trude uz dragu i milu eljnom u krilu! Doim zrak mine danje puine1, meni se udili!

Meni se udili, pastiru mali, mlaahan pohrli ter me zagrli! in' da se smire slatki Ljubmire, sve elje moje!"

1 danja puina - sredina dana

14


[27] "O vesela m diklice, s ke se ivot moj zamrsi, ljuveno ti tvoje lice, snjeane su tvoje prsi.

Ah, tako ti pram zlaeni uvijek svijetao tako bio i tako ti cvijet rumeni usred usti sve captio!

Nemo' meni zabraniti po sve danke ljepos tvoja to ikada pouditi bude eljna dua moja.

Pae vazda pokloni mi sve ljuveno sladko blago, neka mlados moja primi sve to je milo, sve to je drago.

Veseo pogled, svijetle oi kai u doba meni svaka da me sunce od istoi ja uivam bez oblaka.

Da se budem ogledati ja u momu u sunacu, i da vidi sebe sjati kroz me oi u srdacu."

Ljubmir, pastir drag i mili, ovu pjesan zainjae srameljivoj svojoj vili u skutu ga ka drae.

[28] Bio je vidjeti kada se raskrili i hoe letjeti lijepi kuf pribili;bio se moe rijet nad stvari sve ine ke zdri ovi svijet isti snijeg s planine;bijelo je i cvijetje od lijera gledati kada ga proljetje veselo razvrati;

i mlijeko jes bilo koje je priela iz stada prem milo pastijerka vesela;bijela je i dzora kad zrakom navijesti da nam e doskora veseo dan dovesti.Nadhodi daleko bjeloa me vile kufa, snijeg, lijer, mlijeko, zrak dzore primile!

[29] im gledam ja ruicu koja ti zene u licu i onu, Rakle mila, kojom si se uresila, ne umijem razabrati ali si ti rua, ali je rua - ti.

[30] O gospoje svijeh gospoja, nemoj branit eljnu meni slatki celov tvoj medeni, u kom rados sva je moja.

Er za drugo na svijet dane nijesu medne usti tvoje nego da su, m gospoje, u razbludi celivane.

Za ino ih ljubav ne uresi toli milijem napravami tere koralj s ruicami ljubko i milo u nje smijesi.

Toj cvijetje ta izbrano, usred usti ke ti zene, nije pravo da povene, nego da je ubirano.

Zato, dobro me primilo, meni vjernu ljubovniku ne zabrani celov viku, ki je ljuveno blago milo.

15


[31] Ljepahna ti ve mi si, diklice moja mila, srdace moje ti si ljepostim tvom zanila; a ne zna da je tvoje ranjeno srce moje.

Ures ga tvoj izrani i rijeca razbluena, i pogled drag sunani, i ustca primedena, ka u ljuvenom vaju ruicu dobivaju.

Nu da su vik blaene priljute rane moje ako e izlijeene s tebe bit, m gospoje, ako ures tvoj pomili vernoga da ne cvili.

Ah, ini da uiva vesele oi i mile, ah, ini da celiva usti ke srca dile, da grli vrat pribili ki mu mladu omili.

Neka se, jaoh, pobludi mlaahan u tvom krilu ter bude u razbludi ruicu ubrat bilu i cvijetje drago i milo koje ga jes zanilo.

[32] Ah, pridrago dobro moje, tube ustavi, ve ne cvili, ter razvedri pogled mili, moj pokoju, m gospoje.

Er ako si dua moja, u koj ivot moj pribiva, im tva ljepos suze liva, ginem, vajmeh, s nepokoja.

Ter kladenca dva primila od bisera drobahnoga ki izviru posred tvoga rumenoga lica i bila,

put su, brae, rastvoreni proz ki dua m se odili; tijem se ustavi, ve ne cvili, o ivotu moj ljuveni!

[33] O snjeane ruke bile, slatke uze me ljubljene, drago ti ste obgrlile i razbludno eljna mene!

Tko da ikad odree se od suanstva mila ovako! Tko da odrijeit eli veze kijem ga ljubav stegnu jako!

Neka druzi dni provode u slobodi na sem sviti, mene elja nije slobode dokli mogu vezan biti.

Zato, ruke prem estite, u ljuvenom u pokoju sve grlite i veite zarobljenu mlados moju!

16


[34]KNJIGA Znam, dobro jedino, da eli, cvijete moj, uzaznat istino to ini verni tvoj.Neredno sve cvili tvoj sluga, gospoje, odkad se odili ljeposti od tvoje.Sred ognja u ledu ivot svoj boravi, nije mu slas u medu, ni lijeka u travi.Opusti njega san, a smrtno zaspo je, nije mu bio dan, sunce mu mrklo je;rados mu dotrudi, a alos obljubi, i tebe im udi, sam sebe izgubi;k tebi sve eli do, tebe sve vapije ili je mrkla no, bijeli dan ili je.im glasim poraz ljut ja glasom tunime, evo mi svaka ljut odpijeva tve ime.Tim smamljen s imena uzitem sred hridi jeda se ljubljena m dua gdje vidi.Ter ponem vapiti: O gore kamene, nemojte, vaj, kriti sve dobro od mene!Ne kri'te, vaj, meni poudu svu moju, moj ivot ljubljeni, slatku mu gospoju!Nu vape zaludu tebe, jaoh, ku elim, dragu mu razbludu, sam sebi uzvelim:Eto sam sebe van u ovoj pustoi, k moe biti stan miloj moj raskoi.Iti nju sred cvijetja, u drobnoj travici, u skutu proljetja, u vedroj danici.Tim jutrom kad dzori ter jasna danica bijeli dan otvori s vjenacem ruica,zapjevam: Evo je, evo je s istoi, evo me gospoje, jasne su nje oi!Poznam je zaisto, nije ono zrak sunani, neg zlato priisto, mu mlados kijem zani;ruice rumene nijesu ono, negoli usti nje medene, kijem biser okoli;nije ono lijer pribijeli ni rano cvjetice, negli vrat veseli, nje prsi i lice.Pak mi se dogodi poznati da dzora svijem cvijetjem ke plodi sred polja i gorane slii podpuno ljeposti tej tvoje, estita m kruno, jedina gospoje.Er posmijeh ljuveni ki mi raj otvori nije na mo meni u cvijetju i u dzori.I da jo obaoh sve to je pod nebi, tvu ljepos ne naoh neg samoj u tebi.

Tim tuan ostanem bez nijedne radosti, tuiti neg stanem: vaj mojoj mladosti!Vaj meni u vike, vaj po sve dni moje bez rajske me dike, bez mile gospoje!Ta jeljen ustavi bolestim priljutom, kada ga razdrui ki lovac s koutom,jestojske najslae i vode studene, mrzi im ne nae trag drage ljubljene.Ah, da su blaeni i uvik veseli drazi oni ljuveni kijeh ljubav ne dijeli.Negli sve pribiva drag s dragom ljubavi, ter svaki uiva i u sni i u javi.Prozorje prem bijee jutroska prid danom, kada se zaee me oi trudnijem snom;eto u snu tad doe mlaahnu ti meni, ljubljena gospoje, pokoju medeni;vrat meni okoli, paka me celova. Pitah te: Odkoli sad ide ljepos tva?Razbludno ti ree: Evo tva razbluda, odkad ti utee, slijedi te ovuda.Znala je, mili moj, znala je, moj brae, da cvili ivot tvoj bez mene i plae.Znam da si smagnuo me usti medene odkad si bjegnuo, verni moj, od mene.Doim ti slatko brah cvjetice sred usti, uto se razabrah i san me opusti;tamo amo pogledam, svud svraam me oi jeda gdi ugledam me sunce s istoi.Pak kliknuh: Evo bi kon mene ti sade... Tko mi te ugrabi? Ko mi te ukrade?Tko mene u tuzi ostavi i smei? Tko li mi zagusi srdaca dio vei?Dva bismo, sad sam sm, s tobom bih, tebe n, ja isti ja nijesam, nije mene u meni.im tako bolujem nezgode, vaj, moje, eto ti zaujem slavica gdi poje.Rekoh mu: Nu postoj, ptiice m, sada, slavicu mili moj, spjevoe livada!Biti e lijepi dar, vesela ptiice, budi mi poklisar do moje diklice.Lijepi uzdar biti e da eljet nije vei, drago te primie razbludno gladei.Nee te pustit, znaj, slavju, m ljubavi dokle ti ogrljaj biserni ne stavi.Reci joj: M dzoro, jad pusti emerni, doi e uskoro Miljenko tvoj verni.Bez tebe alostan, cvijete moj jedini, svaki se njemu dan godite do ini.To li ne poi ti, ptiice m mila, daj mi htjej podati brzahna tva krila.

17


Ja u ih pripeti eljnoj moj mladosti da hrlo odleti uenoj ljeposti.Neka se ne ele srdaca stravljena, neg da se vesele razbludno zdruena.I da se ne gine ni kopne neredno, neg da se sjedine dvije due zajedno.Pristani, liste moj, pristani kazati moj dragoj rasap tvoj, ki tijem se ne krati.U dugoj besjedi nije lijeka tvoj rani, gore se neg zledi, zato ve pristani!

[35]ODGOVOR Uzazno si, slatki brae, kako draga tvoja gine, i k cvili i k plae, i kako se tobom brine.

Ljubav ti je spovidila, od ke ute mo nije ti, ere ima zlatna krila kojijem brzo svud obleti.

Od nje bjeat zaman ti je, ako od mene i utee, er brzine na svijet nije koju ona ne pritee.

Nu tve pismo to mi veli i tva knjiga to mi pie, da tva mlados mene eli i cje mene da uzdie;

i da za me kopni i vene, da te ostavi tihi sanak, i od kada pusti mene, da t' se smrknu bio danak.

Muno 'e, muno vjerovati, a prosti mi tva dobrota, er se ne opi ostavljati ko je komu sred ivota.

Zato bih te ostavila, k s' ti mene ostavio, zato li bih ja pustila moje due bolji dio?

Tim nije udo da tej ljuti ke s emerom nalip goje milostive ine uti kadgodi ti ime moje.

Pokoli se ti odili, glui od gore, tvri od stijene, ni prosuzi, ni procvili ostavei mladu mene.

Da se omeka, pravedno je, stanac kami, tvrda gora, okamenit srce tvoje kad se moe od mramora.

Pravo 'e, pravo da outi boles stijena stanovita kad se ne htje ti ganuti na mlaahna moja lita.

Nu istina i toj budi da sad me ite gdi me nije i da pamet tvoja sudi da me pusta divja krije.

emu mene ne nahodi i ne vraa jo se k meni, gdi se od mene ve zahodi, brae dragi i ljubljeni?Obrati se k meni, obrati, tvoju vernu ne ostavi, neg brzo se k njoj povrati, o vesela m ljubavi.

Sva ti je ko snijeg problijedila i ko cvijetak povenula, rumenilo izgubila, svijetli pogled pomrknula.

Sharala je svu ljepotu, bez pristanka sveer cvili, o prislatki moj ivotu, odkad joj se ti odili.

18


Sini, sini, me sunace, ne stoj vee u zapadu, obeseli me srdace i pojavi mene mladu.

Uputi se, jaoh, uputi, ne ckni vee k meni doi, neka bude rasvanuti bio dan mojoj mrkloj noi.

Sne ljuveni, ki ukaza momu dragu eljnu mene, ti mu spovije' dio poraza s koga mlados moja vene.

Ti mu ukai kako eka njega ljubav puna vire i da njojzi nije lijeka, da bez njega ona umire.

Rec' mu zatim da 'e spravila slavju koji glas donese od bisera obla i bila lijep ogrljaj i urese.

I da ga e izgrliti, celivaju svijem ustima, i perja mu nakititi snjeanijem biserima.

Nu bi joj vele drae bilo da on bude krila uzeti neka drago u nje krilo sam doprha i doleti.

Ljuvena je nje odluka, kad ti sreni danak bude, dat mu od bijelijeh svojijeh ruka ljepi ogrljaj, pun razblude.

Ustavi se, pismo moje, nemoj svega izricati; sve mu dae dare tvoje kojijem e se on nadati.

Drugo, brae moj ljubljeni, mlaahna ti tva ne pravi, neg brzo se vrati k meni, tvoje i moje rane ozdravi!

[36] Pokli, duo m ljubljena, hoe slugu umorena, vee na svijeti neu ivjeti kad ti je milo da umrem nemilo.

Nu prije negli poem s svijeta i mlaahna svrim ljeta, rec' mi, gospoje, sve dobro moje, u em ti skrivih im verno ivih.

Ali, diko m jedina, velika je m krivina ere dni gubih im eljno ljubih mlaahnu tebe ve nego sebe.

Jaoh, nesrena sluba moja taku platu ne dostoja; nije pravedno, jaoh, da neredno s nijedne krivine sluga pogine.

Ali er su rue bile mene mlada zamamile; jer me zani pogled sunani, u kom je dzora ka dan otvora,

ne bi, ne bi m krivina, o razbludo m jedina, er dike mile na ljubav sile, ljepos ljuvena sama 'e uena.

19


[37] Neka druzi hvale i slave sve gospoje bijelo lice, ja u dike tve gizdave spijevat, lijepa crniice.

Crnagarsta, ali mila, vesela su tvoja lica, ali prid njim rusa bila gubi ljepos i ruica.

A koja stvar na sem sviti vidjee se ljepa moi neg Danice dvije svijetiti usred mraka crne noi?

O vesele moje tmine, u kijeh dua m uiva, o razbludne me mrkline, s kijeh mi bio danak siva!

Veoma ti su vae sjeni moj mladosti omilile, veoma ti ste eljnu meni srce i duu osvojile.

Vi ste ugljen obljubljeni u kom ljubav plam razgori, kojijem srce eljnu meni bez pristanka sveer mori.

Pae zvijezde od sjevera ljuvenoga vi ste hoda po kijeh brode moja vjera ne boji se od zahoda.

Meni blaga moja srea, za me trude zaplatiti, ovu dragu no obea da se budem pokojiti.

Druzi ele da im bude prije bijela dzora doi, drugo misli me ne ude negli tebe, mrkla noi.

Neka sunce utopi se u zapadu bez istoi, itom da zrak va vidi se, meni crne vedre oi!

M pjesance, mui vee, odvee si govorila, bjei zrake danje svijee, u crnilu sve pribiva'!

[38] Nemoj, nemoj, m Ljubice, u bistru viru virovati, u kom rajsko tvoje lice opi esto ogledati!

Ere nee, vjeruj meni, dugo vrijeme kazat tebi medne usti, pram zlaani i dvije dzore zgara s nebi.

Skoro, skoro promijenie vas tvoj ures i svu diku, tebe istu tebi skrie da ne poznat tvu priliku.

Bjei mlados, dni odhode vele bre, vele plae negli istoga vira vode i k se u njim sjena kae.

Tijekom, tijekom lete ljeta, sve pod suncem satira se, i zasve dan doe opeta, naa doba ne vrate se.

Odori e bit i plijeni od gusara, ki sve stira, tvoj drag pogled, pram ljuveni, slatke usti, lice od lira.

Tim se, mlada, ne oholi im pogleda sliku svoju, neg se smili na me boli, o ljubljeni moj pokoju!

20


[39] Eto ve, diklice, dzora je pribila s vjenacem ruice pram zlatni razvila.Slavic se veseli, uberi i poje ubere ter veli: Probud' se, gospoje!Ostavi tihi san, drag pogled objavi, eto je bijeli dan, slatka m ljubavi!

[40] Ostaj s Bogom, duo moja, ja se dijelim, m gospoje, ostaj, ostaj sred pokoja, priveselo dobro moje!

Nu k, vajmeh, da ostavi me srdace zatravljeno tebe, slatka m ljubavi, me vesel'je obljubljeno!

S pustinjom li promijeniu tvoje blage razgovore, mjete tebe gledat li u valovito srdno more?

Da li umjesto od pozora tvoga, diko m jedina, bie meni stasna gora, hridna divja i planina?

to nam, brae, toj pomaga da je ljubav slatka i mila u vesela ljeta i draga nas mlaahnijeh zaljubila?

Nu pokli me vee zove na dijeljen'je srea prika, primi uzdahe i celove od neharna ljubovnika.

Ah, da mi se toj dopusti, gdje smo ovako zagrljeni, da kroz slatke tvoje usti svu izvadi duu meni!

Tuj da svrim dni ljuvene im ostanem mrtvo tilo, ter ne bude esa od mene ve to bi se odijelilo.

Ali, raju moj estiti, da' ja mojijem da ustima mladu tebe mogu ispiti medenijem celovima,

ter m dua zatravljena sred raskoe i razblude s tobom milo sjedinjena po sve vijeke odsad bude!

Nu mrem, draga, ginem vee, tvoj mi celov smrt zadaje, a dua se dijelit nee, nego s tobom odi ostaje.

Ti je hotjej uzdrati robinjicom sva tva ljeta im se k tebi, jaoh, povrati suni sluga tvoj opeta.

[41] Mlaahna Rakle m, ka ne zna ljubavi, medenijem ustima srce mi zatravi;i zasve da strile ne pozna ljuvene, nje su oi ranile nemilo, jaoh, mene.Koja je krivina, koji je, vaj, grijeh toj, diklice jedina, to vene ivot moj,kad ti su neznane, razbludo m mila, ljuvene me rane i ijem si ranila?Nu, silna Ljubavi, najljepu tvoju stril put prsi upravi nezrele ove vil,neka ona ranjena zna koga obrani jeda bi smiljena dala lijek mj rani.Koja je toj slava i pravda ka li je nje ljepos gizdava sljepaki da bije?Ali ho uzeti u pomo mu lijepu ter, ko si slijepa ti, moju vil ho slijepu?

21


[42] Sve lakoma vila ova zlato ite, zlato pita, ni me ljubi bez darova, bez poklona i bez mita.

Bez koralja i bisera sve mi vedri pogled krije, kako sama moja vjera da obilna plata nije.

O lakoma svijem gospoje, za esa je zlato tebi ako zlato istono je tvoj pram isti sam u sebi?

Koralj, biser vrzi s strane, zamani se toj ti eli pokli usti tvoje hrane pod koraljem biser bijeli.

Ljepahna si bez naprave i svakoga bez uresa, ljeposti su tve gizdave nareene od nebesa.

Nije uresa na sem sviti od kojega ljepa nijesi, ni se moe uresiti im te narav ne uresi.

Sve najljepe naravno je, livada je nareena najljepe onda kadano je svojijem cvijetjem nakiena.

Bistro nebo najdrae je kad vedrinu svoju ima, ureeno tere sve je svojijem zvijezdam veselima.

Zlato i biser tebe grubi, a ne resi dike tvoje, tvoj je ures da te ljubi verni sluga tvoj, gospoje.

Ah, vik proklet oni da je ki najprvi zakon stavi

da se tri i prodaje ljubav i dar od ljubavi!

Ti najprvi uzdivjai s vjerenicom vjerenika i za roba uharai mladoj dikli ljubovnika.

Proklet i oni ki izvadi zlato zemlji iz ponora i ki prvi biser vadi i koralje izdno mora!

Da nije toga na sem sviti, ne bi, duo moja mila, htjela mene sve plijeniti, ni bi mi se lakomila.

estit narod ki se rodi usred vijeka zlatna onoga kad se zlato ne nahodi izvan prama razbludnoga;

kad pitome sve diklice svojijem drazijem darivahu za jedan vjenac od ruice sve to godi poeljahu;

kada plata od ljuvezni ne znae se nijedna druga neg razbludne slatke pjesni od stravljena svoga druga;

i kad vile sve gizdave, milostive, ljubke i blage, ureene bez naprave ne krijahu prsi nage,

negli svaka vazda udili i bez dara i bez mita dragi pogled, posmijeh mili i to godi verni pita.

Zato, milo dobro moje, vee prosit zaboravi, neg ljubavi daj mi tvoje za uzdar same me ljubavi!

22


[43] Mlaahna vil moja sve mene prikara er ljubim jo ju ja, sude me za stara.Nu prav sud nije toj er staros ne ine ni dunu oganj moj me bijele sjedine.Er k sred pepela erava taji se, oblija sred bijela m ljubav hrani se.Ja sam prem ko gora izmee koja plam zasve da izdvora pokriva snijeg ju sam.Ljuven sam bio mlad i ljuven po sve dni, ljuven sam eto i sad star vitez hrabreni.Nemoj, m ljubljena, da ti sam nemio to si ti rumena, a to sam ja bio.Er drag je vjenac svit u ki se sjedini ruice rumen cvit s snjeanijem emini.

[44] Kad Ljubmir utee od Rakle nemile da smrtim najpree prikrati sve cvile,tad ona ljuvenu stril mlada outi u srcu kamenu, u prsijeh od ljuti.Tim klie u vas glas vapiti: "Vaj meni, gdje poe na poraz, pastiru ljuveni?to ini, jaoh, sada, moj verni Ljubmire?" Gora joj hridna da odgovor: u m i r e !

[45] Pokli me ostavi, mlae nemili,ter se darovo drugoj si vili, vidjet te nee me oi vee.

Pokli ti sada, huda gospoe,od mene ubjegnu, a drugom poe, na te mrzjeu k na zlu sreu.

Ljepemu od tebe ja sada hrlim,draega od tebe ja odsad grlim, on ima oi zvijezde s istoi.

Poljepu vilu diku za mojuuzeo sam meni milu gospoju, nje su medene usti rumene.

On mene ljubi pravom ljubavi,ja njim sam vazda u sni i u javi, on je estiti moj raj na sviti.

Dragahna moja mene miluje,svu ljepos dala meni svoju je, ona slatko je blaenstvo moje.

Ti si nevjeran, a on je vjeran,ti vazda srdit, on blag i miran, ti duh od tmina, on duh s visina.

Nu ako ljubav opet nas smiriter nas potvrdi u boljoj viri, i ti gospoja vik bude moja.

Zasve er dostojan nijesi milosti,pratam ti, brae, i ti oprosti, s tobom ivjeu, s tobom umrijeu.

Srene ti svae nae su biles celovim tako kad su svrile, ti si m druga, a ja tvoj sluga.

23


[46] Ah, da 'e meni na svijet dano razgledati sve me vike tve raskoe i tve dike i tve lice izabrano, bio bih blaen sve dni moje, moj ivotu, m gospoje!

Ah, da 'e meni s tobom moi zagrljenu sveer stati i tvu mlados uivati ljetne danke, zimne noi, celivaju usti tvoje, moj ivotu, m gospoje!

Ah, da meni moe biti uz razbludnu tvu ljepotu, slatko ginu u ivotu, najposlije, duo, umriti i svriti danke moje, moj ivotu, m gospoje!

O m sreo svim estita! Kad bi mi se toj zgodilo da kon tebe, rajska vilo, m mlaahna svrim lita uivaju dobro moje, moj ivotu, m gospoje!

[47] O dzore svijetle i mile, dvije oi me vile, raju po dzori, svijetli pozori, zvijezde sunane, danice rane, svrnite, jaoh, sad k meni va pogled drag, ljuveni!

Istoci viloviti, nemojte zabraniti jasnu vedrinu vau jedinu, svjetlosti drage, milosti blage mj dui zanesenoj, mj dui zatravljenoj.

Svrnite, jaoh, svrnite istoke tej estite na moju mlados ka inu rados viku ne gleda, nego s pogleda ki zimno moje bitje obraa u prolitje.

[48] Komu hoe, m Ljubice, dati usti tve medene sred kijeh cvijetak od ruice u razbludi mnogoj zene? Jeda, raju moj ljubljeni, zatravljenu sluzi meni?

Komu li e crne oi pokloniti, moja mila, u kijeh sunce od istoi sija i vedra dzora bila? Jeda njih e kadgod doi bio dan mojoj mrkloj noi?

Komu li e do u sreu tvoj pram isti, moje blago, koji jasnos ima veu neg istono zlato drago? Jeda bie meni uljudna u njem uza prem razbludna?

Komu li e prsi bile dat grliti i vrat mili bjeloom su ke dobile snijeg s planina, lir pribili? Ah, jeda su namijenjene za me due zatravljene?

24


Plato obilna mojijeh truda, sreni vezu ki me smrsi, ako da mi m razbluda usti, oi, pram i prsi. Ne ckni, daj mi, m gospoe, od elje mi dua poe!

[49] Bijeloga emina za drag dar ljuveni vil moja jedina darova sad meni.Rekoh joj: "Diklice, za tebe toj hrani, a meni cvjetice od prsi ne brani;ere su pobjelje od cvijetja tve prsi u kijeh se me elje i ivot zamrsi.To li ho da 'e moje, zdruit mi dopusti njim ruse ke goje rumene tve usti!"

[50] Gledaj, Rakle, dobro moje, oni suhi bor gorjeti, prem onaki, m gospoje, ja se mogu zvat i rijeti.

On je k nebu uzrastio ijem mu siva zrak sunani, veselo sam ja ivio ijem mi pogled tvoj ne brani.

Njemu slomi trijes sve grane i osta suh panj u dubravi, zadate su mnoge rane meni od strila od ljubavi.

Njemu vihar ile skri, mene gnjiv tvoj izkorijepi, najzad oganj njim obri, a mnom ures tvoj prilijepi.

Sad gorimo, eto, oba, ja ucviljen, on veseo, i do malo opet doba zgorjeemo u pepeo.

Danu gorjet on sve nee, ja sve gorim u ljubavi; on omladit opet se e, m se mlados ne pojavi.

[51] Gdje kraljestvo tve postavi: al sred oi mile moje, al u tuno srce moje, svemogua o Ljubavi?

U licu si sva onomu, kad ja gledam k si mila, kad li gledam k s' nemila u srcu si tunom momu.

Nu mo ako ho i znan'je ukazati, stan privrzi; meni u oi, njoj u prsi stavi tvoje kraljevan'je.

[52] I mogla si, moja mila, ti ikada posumnjiti da e init druga vila vik mi tebe ostaviti?

Odkud huda bi namjera, ka laivi glas donije, da velika moja vjera stavna k bi vee nije?

Da li scijeni pamet moja da je vele nekrepija neg na dubu tanka hvoja kojom svaki vjetar vija?

Da li sva m mlada lita, na tvoj slubi provedena, ne inie temeljita da si u vjeri, m ljubljena?

25


Nu kad suze i uzdasi ne bijehu ti svjedok pravi da se lasno ta ne gasi slatki oganj me ljubavi,

srce moje ti otvori ter e nai ljepos tvoja gdi u ivom ognju gori s tebe same, lijepa moja.

Nae ljubav za svu diku zlatnom strijelom gdi udjelja slatku i dragu tvu priliku, platu obilnu mojijeh elja.

Prva uza, m jedina, bila mi je tva ljepota, bit mi e ista, a ne ina, do skonan'ja od ivota.

Tebe ja sam obljubio prije neg znah ljubav to je i tebi se zavjerio u mlaahne danke moje.

Zato, mila m ljubavi, pusti, pusti misli hude i zlom mrakom sumnje ostavi koje mlados tvoju trude.

M pjesance, sada poi, najbre se ve uputi prem sumnjivoj mj gospoi koja s mene boles uti.

Zakuni joj se moja vira da je ista k se prosi prem k ruka nje od lira ali zlato od nje kosi.

[53] Ah, ne rekoh ja istinu kad ti rekoh, o Ljubavi, da nikada ne zatravi ovu vilu mu jedinu?

I da zlatna tvoja strila nje srdace prem kameno, od mramora satvoreno, viku nije obranila.

Evo, vajmeh, za me vaje u zrcalu doim gleda svu ljepotu, od pogleda svoga istoga smamljena je.

Ter za ures rajska lica, ke m mlados ljubi i dvori, ona ista kopni i gori, i istom je ljubovnica.

Ah, ohola svim gospoje, u vuhovnom podhibniku2

koji omili tvu priliku samoj cijenit dike tvoje,

poznaj, duo m ljubljena, da ljepota ta zanese prem kako cklo razbije se, a prem bjei kako sjena.

[54] Lijepe vile i gizdave, koje slatke moje pjesni, kijem se dike vae slave, pripijevate u ljuvezni,

ako u kj nahodi se koja iskra od milosti, k mojoj vili obrati se i k zamjernoj nje ljeposti.

Ter joj klikni prem ljuveno u medeni glas i mili jeda srce nje kameno na me vaje daj procvili!

2 vuhovni podhibnik - metafora za zrcalo: varljivipokvarenjak.

26


Rec' joj: "Kruno svijeh gospoja, za esa je da si lijepa ako ljepos rajska tvoja tvomu dragu srce cijepa?

Za drugo te milu tako pomna narav ne satvori neg vesel'je da si svako vernom tvomu ki te dvori.

Lava stvori i medvjeda da su prjeci, da su vrli, a tvu ljepos da je od meda i da blago draga grli.

Toj pitaju i dostoje slatke pjesni tej njegove kijem proslavi ime tvoje da po svemu svijetu slove.

Za njegove uzdar vire toj se prosi i podoba, ne, jaoh, s tebe da umire u mlaahna svoja doba."

M pjesance, sad se dijeli k drubi lijepoj lijepijeh vila s kijem provodi vijek veseli m razbluda slatka i mila.

Nu ako t' se do dopusti po kj srei k moj gospoi, sve ine ostavi, sve ine pusti, a k njoj samoj hrle poi!

[55] Razbludna m vila celiva i mili sred draga nje krila djetece ke cvili,a za me, jaoh, vaje i za me sve boli nita se ne haje, nita se ne boli.Nee on da pristane ijem m ga tjei vil, a tijem bi me rane sama ona ozdravil'.Suze mu otire nje celov medeni, m mlados umire im branjen jes meni.Cvilimo, eto, oba s vesele nje dike, on rana u doba, ja tuan uvike.

Nu iste darove ne primam jer uze on sebi celove, a meni da suze.

[56] M mila Nevenka ustima od meda celiva Miljenka, a mene pogleda.Neprava gospoje, koji je razlog toj djetece toj tvoje da uze dio moj?Dopusti, dopusti mj dui ka eli i slatke tve usti i celov veseli!Ili ti hudi red, m lijepa, promijeni: njemu daj tvoj pogled, a celov drag meni!

[57] Miljenko, iz krila moje vil sad bjei, er ona nemila cvili te, ne tjei.ime te celiva medenijem ustima, srce ti ranjiva, taku vlas ona ima;pod lijepijem obrazom, znaj, dijete da krije hudi jed s porazom ljutice od zmije.Te je udi odvijeka da nje su celovi zla rana bez lijeka i smrtni otrovi.

[58] Tvra je vil moja tvrdoga mramora, tvri sam vele ja od hridnijeh od gora.Kae ona tvrdinu i srce od stijene ijem trati vrlinu mlaahna na mene.A moe svak rijeti da nijesam od puti kad mogu ivjeti, neg vrle od ljuti.Slini smo meu nami ja i m diklica, stanac sam ja kami, a ona litica.Oba smo kamena, oba smo mramori, gora ona ledena, ja gora ka gori3.

3 gora ledena - santa leda; gora ka gori - vulkan

27


[59] Slatka duo mom ivotu, ah, drago ti travi mene kroz zamjernu tvu ljepotu i razblude tej ljuvene.

Milo ti mi je bolovati ugodnome mm nezdravi i svakomu pripijevati tko me sveza i zatravi.

Vi ste, vi ste zamrsili moju mlados, svijetli prami, i u robstvo postavili zlatnijeh ica verigami.

Vi ste krivci, krivci vi ste me slobode izgubljene er vi sami uloviste zlatnom mreom tvrdo mene.

Vi, dadei tiho i blago vrh snjeana bijela vrata, utopiste mene drago sitnom rosom suha zlata.

Vi ste kruna, zlatne kosi, bez procjene slavna dosti, kom se dii i ponosi esarica od ljeposti.

O razbludni svijetli vlasi, moji gorui prami lijepi, o sunani zraci drazi, s kojijeh dua m oslijepi!

O dubravo, ne zelena negli od zlata istonoga, slatka plato m ljubljena, dragi odkupu srca moga!

Pravo 'e, pravo vjerovati da ovijem zlatom strijele svoje vazda ljubav pomno zlati kada ranja srce moje.

Od ovoga svijetla prama spletena mu jes tetiva,

od ovoga snuje sama zastor kijem se zasljepljiva.

Od ovoga vlasa zlatna, od njega su izatkane meke uze, tanka platna kojijem lijei moje rane.

M pjesance, ne naprijeda, ustavi se, pjesni mila, evo i ti sa mnom, gleda', u pram si se zamrsila.

Oba emo robovati usred veza zlatnijeh ica i sunji se sreni zvati, ja rob, a ti robinjica.

[60] Ljubljena gospoje, dosle sam cvilio er vodih dni moje ni drag ti ni mio;odsad u s radosti pripijevat me pjesni od tvoje ljeposti, od moje ljuvezni.A ti, ku sve sluih, osudi, toj elim, al ljepe ja tuih, ali se veselim.

[61] Izidi vee van, o dzoro pribila, dovedi svijetli dan, diklice m mila.Vee se ne lijeni ni ckni me razblude, neka do prije k meni m draga uzbude.Nu ti, m gospoe, moj raju veseli, ne ekaj da doe dzora i dan pribijeli.Ostavi tihi san er tvojijeh sred oi donijee meni dan i dzoru s istoi.

28


[62] Zima 'e sve sledila, svakomu zima je, a samo m mila zime se ne haje.Svud vene travica i s travom sve cvijetje, samoj njoj sred lica hrani se proljetje.Krije snijeg, mraz i led svakojzi vrh gori, samo nje drag pogled u ognju sve gori.Oblana godina svakomu dodija, jednoj njoj vedrina s veselijem suncem sja.Koja su uda ovoj: zima ju slediti ne moe, ni oganj moj nikada svruiti!Zato od nje pogleda zima ista topli se, a s prsi nje leda oganj moj ledi se.

[63] Poraza od moga kriviu mu vilu, al mene istoga, al ljubav nemilu?Kriva je m vila er tuni ivot moj ona je zanila kroz vedri pogled svoj.Kriv sam ja isti sam er zgorjeh hotei ljuveni na nje plam k ljepir na svijei.I ljubav kriva je koja me obrani, a lijeka ne daje boleoj moj rani.Zato zla za moja i za mu hudu es kriva 'e vil, kriv sam ja i ljubav kriva jes.Nu ka 'e vil krivina to srce me gori kad Vinji s visina lijepu je satvori?Zato li kriv sam ja er zgledah ljepotu u kojoj sunce sja mojemu ivotu?Ki li je grijeh ljubavi er zlatnu svoju stril put mene upravi kroz ljepu od svijeh vil?Tijem rijeti jes sila istino i uprav: prava je m vila, prav sam ja i ljubav!

[64] Za vernu mu slubu plate mi kad ne bi, vapiu mu tubu i zemlji i nebi;pitau osvetu sve mlade dni moje vrh tebe i tetu, neharna gospoje.O brijeme bjegue, doved' dan, doved' no,

opinu tve kue, hod' meni na pomo!Proljetje, i ljeto, i jesen i zime prived', ma osveto, letute o brime!Privedi uza se, k ti se podoba, godita, i ase, i vijeke i doba.Ti tvojom jakosti nemilo pohara' nje rajske ljeposti i mu vil postara':rumene ruice nje usti utruni, uzori nje lice, oi zrak uduni;pram zlatom ki gori, sjedinam stamni ga, srebrom ga pritvori, a snijegom prikri' gada pozna s tve sile sred svoga ivota neharne za vile da nije ljepota.

[65] Vi'te dara moje sree k m draga trud mi plaa, m joj ruka vodu mee, ona mi opet biser vraa.

Ter vodena m jabuka vrh udesa od naravi stvara se onas sred nje ruka biser bijeli, biser pravi.4

Prem to prosi moja vjera za mu platu, lijepa i mila, da ti dadom od bisera vrh mene si zadadila.

O Kupido, pram povrzi, skri trka, luk i strile, drae ranja eljne prsi voda iz ruke moje vile.

Ili umiljen sada hodi u skut lijepe me gospoje sred nje ruka u toj vodi da utvrdi strijele tvoje.

4 U pjesmi se opisuje prskanje pjesnika i drage,vjerojatno na nekoj fontani: ona mi opet biservraa - pregrt vode iz ruku drage; biser jemetafora za vodu u ruci drage; vodena m jabuka -metafora za pregrt vode u ruci dragog, pjesnika.

29


Na plamu od nje svijetlijeh oi, vedra ela na eravi, ipe njima uestoi, hudo dijete od Ljubavi!

Pak prostrei zlatna krila, klikni u glas najmilije: "Nuti gdi ova hitra vila usred vode oganj krije!"

[66] Nepravo svjedoi ko veli da strile strijeljaju iz oi ljubljene me vile;jer strijela obrani i smrtno umori, a lijek su mj rani nje vedri pozori.Vema je lud tko pravi da zlatnijem nje prami ona me zatravi, zarobi i smami;obilna er plata ku elim uvik ja nje je pram od zlata u komu sunce sja.Najlui je tko veli da me ona ivotom rastavlja i dijeli nje rajskom ljepotom;jer ivot istini kijem ivem me vike nje je ures jedini, razblude i dike.Tim se svak poreci, jer neprav sud je toj, blaen je neg reci tko dvori vili ovoj.

[67] Snijegu je s planine na gori visokoj nad stvari sve ine prilian ivot moj:snijeg se svakas vidi s bjeloom od lira, m mlados sve blidi, ista je m vira;sjever ga slediva i zimnje studeni, a s tvoga, jaoh, gnjiva vas sam mraz ledeni;on naglo okopni prid suncem s istoi, a ivot moj kopni s sunanijeh tvijeh oi;u vode se obrati i stvara on rijeke, ja suze lijevati ne stajem uvijeke;nu njemu prisiu; moj je cvil vjeni sam, me suze podiu, njegove gase plam.

[68] Srdace zlo boli razbludnu moju vil ka dosle se oholi da ne zna ljuven stril.Ljubljena gospoje, iste su, znaj, rane i moje i tvoje s ljubavi nam dane;ista je, znaj, strila, tvu sumnju tja vrzi, tve srce ranila ka rani me prsi;ista je, jaoh, boles, ista je, jaoh, nemo, isti lijek nami jes, ako ti samo ho.

[69] S bolesti vil moja km bolim sad gine, neg to sve gorim ja, a ona sve stine.Od prsi studeni uzroe njoj nemo, a gore plameni me prsi dan i no.Nu nije pravo ovoj, gospoe gizdava, da ja mrem, sluga tvoj, da ljepos gine tva.Negoli savrui tve prsi ledene, uzmi plam gorui, sledi plam u mene.Tako, m ljubljena, zdrava e bit uvijek: za srca studena moj je oganj priki lijek.

[70] O ovice, krotko stado, moji jaganjci, mirna obino, tiha drubo i m nado, blago dobro me jedino!

Vi ste uli i vidili koje muke, trude i jade ljubav trpjet mene usili s pastjerice lijepe i mlade.

Zato sada k njoj poite, ucviljeno ter blejei, za me milos isprosite ku ne mogoh ja cvilei.

30


Ako vam se toj dogodi, na livade na zelene sreno stado sa mnom hodi gdi travica mlada zene.

Da pasete veselije, sviroicom ja u u pjesni pripijevati najmilije nje ljepotu, me ljuvezni.

To li vam se toj ne zbude, k meni se opet ne vraa'te, il neka vas ona bljude il se puste svud skita'te!

Ili pastir ili vila za me upita, rec'te istinu: Rakle lijepa i nemila umori ga, prav poginu.

[71]POANICA O diklo mlada, nali' mi sada vesel'ja moga, vina rujnoga; u tve zdravice, mila diklice, da ti napije svak najcjelije!

Tko ti napiva, ti ga celiva' ter mu dopusti tve medne usti, neka znat bude u svem razblude jesu li drae od rujne ae, ali milije vince ga grije, ali medene usti ljubljene.

[72] Kamenito je srce u tebi, m diklice od kamena, studena si ti u sebi er ne haje da s' ljubljena.

Dugo brijeme nu i kami jedna kaplja vrti i dube; zato je pravo da suzami mojijem srce tve se udube.

[73] Omekajte, suze moje, vi omekajte vaijem cvili tvrdo srce me gospoje koje ljubav zaman strili.

Prolijeva'te i ronite po sto kapalj ine more, ili da vi rastopite tvrde one nje mramore.

Il da stijena, udarana vaijem valim, raspukne se, il sred mojijeh mladijeh dana sva mi dua m izlije se.

[74] O, prilijepe i primile usti drage i rumene, ljubko ti ste zamamile u razbludi eljna mene!

Gdi je toj drago vae cvijetje ubirano i u komu uzgoji ga primaljetje svom istoku ljuvenomu?

31


Ah, da moe ikad biti da m dua prem vesela moe iz vas med kupiti, zatvorena drobna pela!

Vi ste, usti drage, meni koljepica obljubljena gdje se uzhrani smijeh medeni i njim rijeca razbluena.

Vi perivoj izabrani jeste od ruse prirumene ljeti i zimi ka cte rani, sred ke celov nie i zene.

Vi polaa pribogata slavna raja ljuvenoga, vi obilna jeste plata moje slube, truda moga.

O korabljo od koralja u kojoj se ljubav brodi, u kj za svoj trg postavlja biser bijeli i provodi.

Ah, da moe biti meni kadgodjer se pribroditi gdi je taj dragi trg ljuveni i pomorac sreni biti!

O rumeni drag kamenu, ki na bijelom ini licu u dva reda razdijeljenu od bisera kamenicu!

Veoma ti je omililo zatravljenoj moj mladosti vae, Dzorko, rumenilo puno svake izvrsnosti.

Veoma ti ste, usti mile, srce i pamet eljnu meni vaijem blagom zakupile da sam suan, rob kupljeni.

Nu e sinut dan pribili, usti drage i estite, da ijem me ste vi kupili, tijem me istijem odkupite.

U toliko ustrpljena robovat e moja vjera drazijem vratim zatvorena od koralja i bisera.

M pjesance, sad se uputi za na lijepu mu razbludu; tko zna da te celunuti pohvaljene usti budu?

[75] Prilijepa Elena5, ka bi cvijet ljeposti, vide se satrena od teke starosti,uze se gledati u ogled ter klie zrcala pitati: "Rec' mi, moj svjetnie,jesam li ovo ja, kai mi istinu, s ke zgorje sva Troja, s ke Prijam poginu,s ke tisuu odveze drijeva se s Greije i s koje smae se sve carstvo Azije?Ako sam ista ja, gdi mi je iz oi veselo ke mi sja sunace s istoi?Gdje li pram zlaeni, snjeano gdje lice, gdi koralj rumeni i usti ruice?Oivi, Paride, sred tvoga ivota da oi tve vide to 'e naa ljepota!Taka da sam bila kad me si vidio, ni Troja zgorila ni bi ti zgorio.Udunu plam se i sam lud i mlad kijem gori, nu nije mo zdunut plam kijem Troja dogori."

5 Elena - Helena, najljepa od svih smrtnih ena,ena spartanskoga kralja Menelaja, u koju sezaljubio sin trojanskog kralja Prijama - Paris(Parid), te je s njim pobjegla u Troju, to je biouzrok trojanskog rata.

32


RAZGOVORI PASTIRSKI

[76]I

LJUBDRAG I RADMIO

Ljubdrag: Moj dragi Radmile, srcem te svim molju, pusti ve tej cvile, pusti tuj zlu volju.Ohaj se Zagorke, u vilah nije vjere, vile su sve gorke, puste im namjere;svaka je prokleta i s udi opakom, vrati se opeta, vrzi ju zlom mrakom.

Radmio: Ljubdrae moj verni, pokonje u brime ve meni ivjet n, umrijeti pusti me!Kad nee vil moja smilit se na iva, tot kriv sam njojzi ja, sudi me za kriva.Nu prije neg budu umrijet, nje ljepos jedina jeda mi bude rijet ka je m krivina;il poznav istinu, nad mrtvijem procvili reki: prav poginu moj verni i mili.

Ljubdrag: Tuan ti je razgovor, nesreni moj mlae, to e bit nje govor, to te ona proplae.More ore, sije ale, a hita vjetar plah ufan'ja i hvale ko stavlja u enah.ena je zle udi, krepka stat ne moe, ljudi su prem ludi ki se njoj podloe.Vijenac se njoj vije, i tad se oholi ovjeka kad zbije i kad mu odoli.Ter ka se porodi za sluit ovjeka, hoe da gospodi vrh njega dovijeka.Bjegua i plaha za biljeg haraa hoe od nas uzdaha i cvila i plaa.

Radmio: Ako uzdah, pla i cvil hara su ugodni, srena je moja vil, srenije druge n.Pokli sam tolikoj, a s rajske nje dike, stratio da nije broj znati mi u vike,kroz uzdah gorui, kroz grozne me suze ni se ona savrui, ni oganj moj zdunu se.Moj ivot svren sam, na ki ona sve mrzi, udunut moj e plam, svruie nje prsi.

Ljubdrag: Srce mi ujeda, pastiru izbrani, tva tuna besjeda i duu obrani.uj svjeta uj moga, grijeh to je najvei

33


sebe strt istoga za inijeh htjet stei.Tko putem mrak ljubi, prem lasno moe za, a tko sebe izgubi, muno e druzijeh na.Ne daj se, ne daj se usionoj ljubavi, negli nje ohaj se, negli ju ostavi.K slana zeleni, a zrelu itu da, cvijetu mraz ledeni, ljubav je poraz na.Pojatam, stajami nije protiv toli vuk, protiv je k nami ljubavi stril i luk.Ako ona slijepa je, k da te provede? Ako ona gola je, ijem da te odjede?Ako ona dijete je, k da ti svjeta da? Luk s strijelam u nje je, ijem da te izvida?Na svako zlo e te slijep vodac dovesti, svakomu je od tete, vrzi ju zlom esti.Mlad se nje izgubi, a stari zaludi, tijem vee ne ljubi kadgod se probudi.Razumni svi vele vapijui u vas glas: vaj tomu i lele ko se da njoj u vlas!U njoj je svaki jad i zlo u njoj svako jes: trud, pla, mraz, led, glad, grad, bi, jed, smrt, grom i trijes.

Radmio: Ljubav mi ukaza mlaahne u me dni usred nje obraza slatki raj ljuveni,nu brzo poznah sam da su nje pozori ne raj, neg pakljen plam kijem srce me zgori.Tijem za moj pla i vaj m mlados nevide, ijem scijeni izna raj, u pako, jaoh, side.

Ljubdrag: Ta je ud ljubavi, ona tijem varkami boanstvo sve slavi gospode nad nami.Prostrana vrata dvor ima ona za uljesti, proz koja pak nadvor ne moe izljesti.Sprva ti poda med i ine sladosti, za pak ti podvr jed, otrov i gorkosti.Nudi te prije cvijetjem, a u njem zmija je, nudi te proljetjem, sred njega zima je;u blagoj besjedi razbludne od vile smrt nami odredi naotre sve strile.Pogledom vedrime srce nam uee, a pramom zlatnime zamrsi i svee.Svaija bud' odluka uvat se zaprve napeta od luka vesele obrve.Svak bjei, bjei svak od blage ljepote, samo oi jedan zrak duu ti lasno ote.Nu ako te obrani, ne boluj vas svoj vijek, er novoj tvoj rani onas e nai lijek.Nu dugo ne eka' da te ona pohara, muno je na lijeka rani ka se ustara.

Radmio: Samo lijek ljubljeni meni je m mila, ka dava smrt meni to bi me lijeila.M vernos htjela je sreni koji uzdar,

34


nu mi i smrt mila je, pokli mi nje je dar.Svrite, svrite, nesrena m lita, darom se diite, lijek se ini ne pita.Veselo umrijeti mlaahnu meni je, drugoga na svijeti lijeka mi, jaoh, nije.

Ljubdrag: Ufan'ja ne gubi ni umri kroz ljubav, neg vee ne ljubi, tot onas ti si zdrav.San i las raa obijes, a obijes ljuvezan, ljuvezan pak nesvijes da mrzi sebe i stan.Nu za trud prioni, kunem se tebi ja, las i san odgoni, ljubav e ute tja.Ispraznos nju vrijei, piom cti i zene, od truda sve bjei, u tegu povene.Po praznoj pameti, bez misli koja je, opi ona letjeti i drat sve staje.Korijepi znoj i pot zaludnju tuj travu, k ralo zli troskot i tetnu kotravu.

Radmio: U srcu i nemo i draga meni je, ako njih izet ho, srce izet trijebi je.Nije lijeka moj rani, umrijet mi je najdrae, tim zbogom ostani, moj dragi Ljubdrae.

Ljubdrag: Ustav' se, ustavi i bolje promisli, Vinji ti objavi da pusti zle misli.Ka koga nesvijesna uini, sad svak znaj, za pusta obijesna i njom zla obiaj.

[77]II

LJUBDRAG I LJUBMIR

Ljubmir: Prigode podrae ne mogoh iskati, neg s tobom, Ljubdrae, ovdi se sastati,da svak bude od nas u skladne sve pjesni pripijevat u vas glas sve vile ljuvezni.Ovce nam planduju, er je prem poludne; jeda nas zauju pastirke razbludne,ter pjesni oboje svaka od njih pohvali, dipli uzmi ti tvoje, ja u me svirali.

Ljubdrag: Daj, drue, ako ikad u ovoj dubravi, da svaki od nas sad svu vilu proslavi.Javor nas zeleni proz guste sve grane zatia svm sjeni od zrake sunane.Studenac izvire, hladak nam uzmnaa, gdje mogu, Ljubmire, spjevan'ja bit draa?Poni ti, pak u ja, dubrave toj ude, zainka milija izmjenom uzbude.

35


Ljubmir: Livade zelene u kojijeh proljetje uzroi da zene i trava i cvijetje,jeste li na saj svijet vrh vae travice vidjeli ljepi cvijet od moje Ljubice?Da nijeste, recite, pravo je rijet trijebi, najdrae er cvite dri ona pri sebi:u ustijeh rue ima, u licu emine, u prsijeh s lijerima sve bijele cvijete ine.

Ljubdrag: O sunce s istoi ke nosi dan bijeli, Raklinijeh od oi svjetlju stvar vidje li?S zvijezdami ti kolo po nebu izvodi i sva zna okolo, zato sva obhodi.Vrh zemlje i nebi, spovije' nam, jes' vidil' svjetlji zrak u sebi nad pozor moje vil?Rec': "nijesam", er nijesi, jer pogled nje siva, da tvoj zrak s nebesi svm zrakom dobiva.

Ljubmir: Do', lijepa Ljubice, ljubljenom u miru objavi tve lice stravljenu Ljubmiru.Rane mu ozdravi, ranjen te, jaoh, eka, njegovoj nezdravi inudi nije lijeka.Il steci vrh sebe glas da ti pogubi najvema ko tebe i dvori i ljubi.

Ljubdrag: Hod', ljubka Rakle m, hod', slatka gospoe, s uzdasim plasima dua mi, jaoh, poe.Ki e t' bit prijekori kad bude svak rijeti: slugu ona umori, ne da mu ivjeti?To li ti jes drae kad bude rijeti svijet: verni nje ginjae, htje ga ona oivjet.

Ljubmir: Bez tebe proljetje cvijetje mi ne dijeli, ni manje toj cvijetje svoj miris veseli.Svud oi me vide kud se vid moj svrne, ruice gdi blide i liri gdi crne.Nu ako ti doe mlaahna u mene, inie, gospoe, da drago sve zene.Proljetje cvjetice, cvijetja vonj da dijele, rumene ruice i lire pribijele.

Ljubdrag: Bez tebe ljubljene tamni mi s danom svijet, neven ki ne vene - vene, i njim svaki cvijet.Svi viri mutni su, sve voe grko je, kosovi mukli su, a slavic zlo poje.Nu ako bude do skratit mu boljezan, svanue mrkla no, sinue bijeli dan;sve cvijetje captjee, voe e slatko bit, kos s slavjom zapjee: to je drae neg ljubit?

Ljubmir: Pristani, Ljubdrae, sunce je zapalo, a sve nam bez pae stado je ostalo,ter lano i gladno, ijem svaki nas bjesni, proklina nas jadno i nae sve pjesni,i bleje u jadu zavijeva u glase: teko ti tom stadu ljubovnik ke pase!

36


Jer ljubav na poraz i na zlo dotjera i stado u mao as i s stadom pastijera.

Ljubdrag: Istina sve je toj, stari djed veljae: gdje se da gnijezdo njoj, nije tuj pripae.Druga je besjeda jo bolja ku prave: boj se nje k vrijeda, metilja, k trave.Tim hod'mo, drue moj, kasno je odvee, spjevan'je nae ovoj bit e nam od smee.Domain ti nijesi, vrh mene jesu ini, doe ti maesi, a dou ja strini.

[78]III

MEDAN I RADAT

Medan: Moj stari Radate i drue davnji moj, svud pitah ja za te, - jesi li ti mi toj?Eto si bio vas, a rumen bijee prije, i uzras i obraz staros nam prikrije.

Radat: Medane moj mili, eto smo mi sijedi, djeca smo prije bili, oba smo sad djedi.U nas se dogodi gonetka od zvijeri, ka s nogam uzhodi s etverim, s dvjema, s tri.Jer djeca najprije s etiri lazismo, pak mlaci na dvije, sad se opet zgrbismo,ter tapak imamo za treu sad nogu, kojijem se tapamo, hvala u svem bud' Bogu.

Medan: Nita se ti ne haj, ni malo ne mari, ni se zloj volji daj to sa mnom ostari;jer staros ugrabi snagu nam od tijela, nu nam svijes ne slabi, pamet nam jes cijela;manje u nas jakosti, manje je obijesti, vee je mudrosti, vee je i svijesti;u nas krv ve ne vri, nas vjetar ne vije, a razum na uzri, koji dar Boji je,ki snagu da volu i lavu i biku, i perja sokolu i znan'je oviku.

Radat: To je prava istina, nu je opak sada svijet, po' pitaj ti sina, to ti e na toj rijet.Djeca ka vonjaju majinijem jo mlijekom, ine se da znaju nad starijem ovjekom.Mene m nevjesta jutroska prikori: Kreni se tuj s mjesta, po' tei i ori,ili umri i po' tja, za te se ne mari, kaljat nam dodija, grbava zlostari!

Medan: O starci estiti ki biste roeni

37


kad bijee na sviti prvi vijek zlaeni!Ne zna se kralj ni car, ni ime od bana, nego bi gospodar najstariji od stana.Zakona tad ne bi opake ki pravi, neg samo zgar s nebi ki se da s naravi.Narodi veseli, nije udo da tijekom vami su provreli kladenci svi mlijekom.Nije udo da vam, ki sluiste taki red, u gori dub svaki izvira slatki med,da vjeno prolitje bez mrazne vik zime davae vam cvitje u svako prem brime.Ne ima strah tada, u doba taj stara, ni pastijer ni stada od vuka gusara.elozob ne bi tad, pomne se tijem pele, kuaju open sklad, rojahu vesele.Zmije tad ne bijee ka ljuto sad peca, a pored vidjee i hrta i zeca;bi vjera uzdana, a u svem pravi sud, a pitje i hrana svijem voda i elud.Paka se saznae od grla sve slasti za kojijem nastae starijema zle asti.Izide s ovoga svaki grijeh i zloba da oca sin svoga zatjera put groba.Slijedie hudu ud opatva najhua: privara, graba i blud i elja od tua.Otada unaprijed zlo svako domori, z je pradjed, gori djed, gori otac, sin gori.Tim sa mnom proplai i vi' k svijet vara, i k se opai, koliko ve stara.

Radat: Ne vee naprijeda! A k u stat mue, od muke i jeda srce mi sad pue.Gore se ne more, nu ekam lele i vaj i od zla zlo gore na novi narataj.U mlada sv ljeta u pusto k rasti i nee ut svjeta, a starijeh ne asti,kako sud raznat e, istinu i pravu, k li umjet vladat e rodnu ovu dravu?Koje brijeme jes za rijez, za sjetvu i za sad, za prisad, za sje lijes, za rasklad i rasad?Pele se kad roje i staju kad stada, mjesec star za to je, to li je za mlada?Koje bil'je i trava imaju se za lijeka, ka li je nezdrava i u njoj smrt prijeka?Biljezi koji su dobre i zle godine, kad dobri dadi su, kad dobre vedrine?Nevoljne namjere stada koje upasti bude u tej pastijere ki e sve razpasti.

Medan: Jeda Bog bolje da nego mi slutimo, mi starci prem vazda prednji vijek hvalimo.A da ide nazada svijet u sva godita,

38


zginuo bi dosada i doo na nita.Tijem pravo rijet u ja, sila je pravo rijet, bjeimo svijeta tja, to i bjei od nas svijet.Mladi su nam krivi, a budu i pravi, to smo mi karljivi, grizei, drnjkavi.

Radat: To je tako, da se od nas koji god pomladi, bio bi u in vas sadanji k mladi.Jer mlados s mladosti trijebi je bude pro, a staros s starosti, ka ista jes nemo.

[79]IV

ZAGORKO I DIVJAK

Zagorko: Davori, Divjae, to si se zareko ter bjei, lud mlae, od vila daleko.Svaki ti od druga svoju vil dragu ima, samo s' ti sred luga u lovu sa psima.

Divjak: Lovac se ja rodih, lovac u umrijeti, u lovu dni vodih i zimi i ljeti.ud moja obljubi samo ove zabave, a grdi i grubi vil vami gizdave.

Zagorko: U lovu a ti stoj, nu s drugom ljubljenom, trudnu ti ka e znoj otirat koprenom.Koju e podrau eljeti mo drugu izmjenu: i strau, i dragu i slugu?

Divjak: Bolje se sluiti negli bit zlo sluen, bolje je sam iviti negli zlo sadruen.Mrzim ih ko napas, nijedna mi nije mila, drai mi je stranik pas negoli sto vila.

Zagorko: Velika je to nesvijes i ludos oita ka t' raa taku bijes i tebe mahnita.Na put se upravi, ne srni najpree; ah, tko te zatravi, tko li te uree?Ah, to te smami, vaj, zaludi i uze, u vilah nije zmaj, u vilah nije guse.ena je stvorena, vjeruj mi, drue moj, da nam je odmjena i pomo i pokoj.Kad Vinji sva stvori, prve dni od vijeka naredi da dvori svaki stvor ovjeka.Nu ne bi mu obino kad pomno sve zgleda, er nita prilino on sebi ne ugleda.Tijem u svoj raskoi njemu se injae da je sred pustoi bez drube najdrae.Nu tada samiri sve elje u sebi kad drugu zamiri, lijepi dar od nebi,

39


u koje pozoru podrae i slae neg svemu u stvoru uza se iznae.A sada odvee na tvoje vien'je tebi je mrzee toj lijepo stvoren'je,ter puta, luae, s ludosti tvojome za divja, Divjae, sve vile pitome.

Divjak: K ivjeh dosle sam, na hrbat neu bat ni stavit pod jaram me grlo i moj vrat.

Zagorko: K mladoj travici i miloj zeleni drazi su dadici, draga je ona meni.Ja kroz nje razblude, dan i no ke elim, pokojim me trude, mu mlados veselim.

Divjak: Meni lov omili, pas i hrt, luk i stril, nijesam drag ja vili, nije draga meni vil.Ti vile tej slidi! Pusto mi jes draga, gdi se vil ne vidi, gdi vile nije traga.

Zagorko: U prvi ludi vijek, kad mlad svijet divjae, svaka zvijer i ovjek sami se skitae,nu ko svijet objai i doe na znan'je, ostae divjai da pase iman'je.Tere se skupie druina vesela ki sebi zgradie gradove i sela.Svak obstrije sebi dvor i obra susjede, tuj posta razgovor i lijepe besjede,tuj pjesan zae se, zavre kolo se, tad se plav odvee, tada trg nao se;tad uzdu konj primi, a jaram v na vrat, ki ljudim divjimi ini se dotle brat.Po ljudckoj hitrini od tad se nahodi sve ruka to ini i narav to plodi;tad nauk izvrstan bi k e imati sebe, a pak kuni stan, pak druzijeh vladati.Tada se odijeli to je kripos, to je zloba, tada se razdijeli ljudcki vijek u doba.Godita je tad bitje na dijele raznijeto: u zimu, prolitje, u jesen i ljeto.Crkva se tad zgradi za slavu Vinjemu, u koj se ne radi u vijeku divjemu.A ti si sada rad rasprat neredno ljudcki trag koji sklad poskupi ujedno,ijem bjei druinu pastira i vila, a ite pustinu, sama t' je ka mila.Svom voljom svak ivi, ugodan jes meni ovi vijek, ne divji, negli vijek zlaeni.Ko je s grcijem ustima, grko mu je najslae, a ko svijes ne ima, nije udo da zae.Divjanom Divjaku divje su i elje, nee piu on svaku, divjano neg zel'je.Nu divjoj vijek kozi ne veu rog, drue, razborni razlozi, neg konop i ue.

40


Razokoj pameti u svojoj svevolji razoci svi svjeti ine se najbolji.Tim, love razumni, pameti sred tvoje to ti se bolje mni od ovo od dvoje?Ali ti traiti vepra ali medvjeda, ali ti grliti vil slau od meda?

Divjak: Ti vile tej grli, puste im namjere, moj stupaj da hrli na zvijeri potjere.

Zagorko: Ne ima prem posla ko stado broji vuku, a pere ko osla, gubi trud i muku.Da ali ljepe je goru i lug obhodit, al s vilam drazime tanace izvodit?

Divjak: Divjana gora i lug zvjeren'je ka goji, i lovni pas, moj drug, tanci su svi moji.

Zagorko: Za osla nije sedlo, neg olji samari, tko hoe sebi zlo, za dobro ne mari.Da ali je drae umrit ubjenu od vuka, al blago lijeen bit snjeanijeh od ruka?

Divjak: Bolje je ubjena da t' nau u gori, nesvijesna neg ena da te vas vijek mori.

Zagorko: Zvijer taku nije vila rodila ni pastijer, neg te je rodila planinska koja zvijer.Tijem, zvijeri, po' zvijerim, sred hridi boravi, a sdrazijem pastijerim lijepe vil ostavi.Ili bez razbora s tom tvojom udinom ivi sred obora s ostalom ivinom.

41


[80]V

GORTAK

Nadmite se, dipli moje,da ja budem pripijevatiljepos Dzorke, me gospoje,koja ivot moj prikrati.

Jeju, meni ti pomozihukajui na moj govor;na moju se pjesan prosi,nona ptico, taki odgovor.

Nu ti poe, uh, jaoh meni!Lijepo ti ste, o Gortae,ti i jej s diplim sjedinjeni,skladno ti od vas svaki plae.

Dzorko slatka, Dzorko lipa,pae vrijedu srca moga,vele grja od nalipai emera otrovnoga,

zato ljepos tvoja mori,o nesvijesna pastjerice,ko te slui, ko te dvori,od ivota ubojice?

Vi' me, k me s' obranila,da nije lijeka mojoj rani,vi' me, k me s' razdrpilakroz drag pogled tvoj sunani!

Svrni, Dzorko, svijetle dzoreneka ljepos tva ljubljenaotrom harbom vidjet moretvoga verna probodena.

Kad za slugu tvoja dikamene uzet ne ganu se,to me za psa daj stranikatvomu stadu ti ne uze?

Vuku iz usta ja uredatve ovice drpio bihi bez straha ja medvjedana boj vrli pozivo bih.

Zna kolikrat bih obranau pogubah tebi mnozijehnapraitijeh od silvanai satira vitorozijeh.

Zna kada te punu strahezagusie i odnijeeim mlaae mlade orahei kidae sama krijee?

Ne zatedjeh moju snagu,ni ivota, vajmeh meni,za oteti moju draguda te gusa ne zaplijeni.

Mene dvori vila svaka,nu se sama taka prosidivja vila za Gortakatrkom slina divjoj kozi.

Velika sam ja plemena,slavni svi su moji bili,od koljena do koljenagrabili su i gusili.

Nije ovara ni pastirakoji od mene vee imamlijeka, masla, mlada sira,ili je ljeto, ili je zima.

Nije drugoga goraninaki nada mnom zdri veemeda, ita, voa i vina,mke, stoke i odjee.

42


Tisuu mi ovica jeke livadom pasu trave,sto mi vola oraa jei sto mi su steone krave.

Danu to mi toj pomagakad sred nijedne zdri scjenesvakolika moja blagai s svijem mojijem blagom mene?

A i nijesam ni grub takok me ljepos tva spovijeda,neg to, kad se rvu jako,bih izgren od medvjeda.

Nu nije u meni vee ranenegli ona ku uzroijasnos zrake od sunaneod veselijeh tvojijeh oi.

Sve obidoh vilenikes vilenicam po sve straneda oni dadu meni likeza bolee moje rane.

Ali meni svi rekoe:ni u travi ni u rijeilijek se tebi na ne moe,ko te rani da te i lijei.

Sve mi u srcu rana jesi,i sve bolim tvm nemoi,ili u dne krijete krijesi,ili turci ture u noi.

Bez pristanka na pametisama ljepos tva meni je,ili sunce pri ljeti,ili vihar zimi vije.

Lovac znojan sjencu ite,ora puta vole trudne,pastir svraa na planditesvoje stado u poludne;

jaoh, trud svaki svrhu ima,za umorom pokoj slidi,samo trudim ljuvenimanadalek se pokoj vidi.

Ove trude, muke i jade,s kih moj ivot trudan gine,priree mi jo njekadecrna avka s vrh esvine.

Nu, Gortae, kuda zaes mahnitome tvojom svijesti!Teko ti te zlo sad nae,razberi se i osvijesti!

Loza tebi neobrezanavisi o brijestu zaputena,njiva svaka poharana,mka i stoka sva satrena.

Vukovi ti na svu voljutvoje stado sve najdraeplau, stiu, biju i kolju,er mu nije tvoje strae.

Staje ti su prokopane,prokopana sva ulita;gola, bosa i bez hraneljubav e te svr na nita.

Bolje se je iz po putaopet natrag povratitiprije neg te smrt priljutabude i ljubav u grob zbiti.

Dipli moje, koje bistedrage meni u ljuvezni,er me skladno sadruistevazda spijevat slatke pjesni,

puste ovdi ostanite,kad nesrene jeste bileza pridobit kameniteprsi lijepe Dzorke vile.

Pae o hrastu obisnute,da vas lasno svak zamiri,esto od vjetra vi nadutein'te da u vas vjetar sviri.

43


[81]GOSPODIN DIVO SARA BUNIAPJESNIKU6

Arijadna7 ostavljenatako lijepo mlada cvilida diklica ucviljenaBaka k sebi do usili,

ki ne samo nju prigrli,ma za slavu nje podpunud joj u dar neumrliusred neba zvijezda krunu.

estiti se vijenac svieod neumrle lovorike,ki se slavno zelenievrh ela ti po sve vike;

er njoj zapad krunu krije,a tvoj lovor, kako sada,zelen je uvik: njemu nijesmrti, zime ni zapada.

Sad pravo je u tve pjesni,ti ki vele ljepe sklada,neg ista ona nje boljezni,ljepoj kruni da se nada.

6 Pjesma je pohvalnica Gundulievoj melodrami Arijadna te je zajedno s njom i tiskana.7 Arijadna - ki kretskoga kralja Minosa, koja je uz pomo klupka konca spasila junaka Tezeja iz labirintaudovita Minotaura; Tezejevu i Arijadninu namjeru da se oene osujetio je bog Dioniz (Bakho) jer se on samelio oeniti Arijadnom. Arijadna je s Dionizom ivjela u nesretnom braku, tugujui za Tezejem. Nadnjezinom se nesreom i patnjom saalila boica Artemida i usmrtila je strijelom. Bogovi su je prenijeli nanebo i odredili joj mjesto blizu zvijea Zmije (da joj u dar neumrli / usred neba zvijezda krunu).

44


NADGROBNICE

[82]IU SMRT KAPETANA MATIJE MARTINI Evo ovdi smrt dotjerahrabrenoga vojevodukijem krstjanska naa vjeraslavu ima i slobodu.

On zatonik pravi, istini,bojujui za nje obraneu ugarskoj pokrajini,mnoge primi na se rane.

Mnogo Turak kopjem ubii obrani grada vele,poluvjerstvo on pogubii razbi im vojske cijele.

Svjedoe mu po svem svijetiglasovito smijen'je i snagu,poluvjercim stijegi otetikad pomoe uzet Pragu.

On esara slui prije,paka u grad doe oditere ive i umrijeverno dvore svoj gospodi.

Malo mjesto put mu skriva,a tijesan mu je vas svijet slavi;duh mu s Vinjijem gori uiva,a glas uvijek s nam boravi.

45


[83]IIU SMRT GOSPOE SLAVE RUSKI

Kon tekua bistra vira klie glasit sve boljezni u ovake gorke pjesni najtuniji od pastira:

"emu meni ucviljenu, jaoh, sto oi nije dato, kroz sto oi, moje zlato, da te cvilim izgubljenu?

emu li se oi moje ne satvore u dvije rijeke, neka suzim sve me vijeke cjea tebe, m gospoje?

O pokoju moj veseli, due moje drag ivotu, ko ta prijeko tvu ljepotu [s] slugom vernom sad razdijeli?

Ah, prikazni od naravi, kleta smrti i nemila, da li utruni tvoja sila cvijet najljepi od ljubavi?

Ali brek ti proljetje pogledaju u nje licu, lijer poljepi i ruicu negoli je tvoje cvijetje,

nenavidno htje sharati, jaoh, ovako sasma rano kitno cvijetje izabrano ke se vidje tuj cvjetati?

O razbludna duo moja, da li je voe tve zamerno sad ubrano ta emerno u nezrela doba tvoja?

Da li je sunce tve ljeposti pomralo i stamnilo

ta neredno i nemilo u istoku od mladosti?

Da li, prije nego ljeto doe od tvojijeh slavnijeh dana, naila je zima nenadana prem u isto primaljeto?

Rue cvijete prirumeni, ki si ures svoj livadi, ah, molim te, sad opadi i pohudi i poveni,

pokli rue one mile ke su u ustijeh me razblude, jaoh, bez reda jesu osude ko snijeg bijeli problijedile.

I vi rajske svijetle zvizde, ke im nebom prohodite sve tanace izvodite cjea vae dike i gizde,

pust'te tance tej ljuvene pokli svjetlje one oi od Danice od istoi sad su smrtno potamnjene.

I ti, slavju, dragi i mili, razgovoru svijeh livada, biglisan'ja ustav' sada pute, i ti sa mnom cvili,

pokli huda i nemila smrt je sada, za zlo moje, slavu moju, ime tvoje bez milosti porazila.

A pastijeri vi od gora, ki cje vae dosle slave ponosiste vrhu glave vijence slavna od lovora,

46


sad ih vee povrzite, ter biljega cje tunoga od empresa umrloga vam ugodne vijence vi'te.

Ah, ivotu segaj svijeta, koli je lasno izgubiti u as jedan to dobiti ne moe se u sto ljeta!

[84]IIIU SMRT GOSPOE PAULE DUNKAFAENDE Sve stvari umrle podloi Bog smrti, nu ke su neumrle, nije joj mo strti.Neumrla ljepota u tebi bila je, vjenoga ivota tim uvik ostaje.Er ivot smrt tebi nije mogla oteti, iva si na nebi za uvijek ne umrijeti.

[85]IVISTOJ Velika milos bi i udo nad svima da sunce od nebi na svijetu stan ima;nu nije udo toj, naredbom odzgora, da sunce istok svoj na nebu otvora.Ljepoto estita, za raja izbrana, ako sunce od svita bila si zazvana,a mona init n vlas smrti nemile da sunce potamni neumrlo nje sile.Rajskoga uresa ne gubi, ti ne mre, nu, sunce s nebesa, na nebo tvoje gre.

47


[86]VISTOJ U ovemu ivotu ko hoe poznati umrlu ljepotu, na me oi obrati.Pogleda' na mene, pogleda' s milosti tere vi' satrene sve moje ljeposti.Gdje prije bijee zrak veselijeh od oi, eto je sada mrak koji smrt uzroi;gdje zene ruica i cvijetje primilo, samo osta sred lica sad smrtno bljedilo.Gledajte, ljuveni, i nauk va bie: evo grob studeni mu mlados pokrie.I biu skoro ja prah, zemlja, pepeo, a dua vik Boija ki je je uzeo.

[87]VIISTOJ U SMRT im slavna Venere, boica od ljubavi, ljeposti bez mjere u Paulu postavi,procijeni na svijeti da nije prilino ljepos nje da svijeti, neg gori gdi je vjenovesel'je u raju, gdi je stan blaeni, i umrli gdi imaju njih pokoj ueni.Cje toga ovi svit vinji Bog zgar s nebi ini joj ostavit, a gori do k sebi;neka njim pribivat bude ona u vike i rajske uivat ljeposti i dike.Gdi je mir ueni i svako vesel'je, duh e nje blaeni imati sve elje.

48


[88]VIIU PRINESEN'JE TIJELAGOSPOE MARIJE FRANA LUKAREVIA Sveti vez ljubavi zdrui ih skladno oba, nu ih smrt rastavi mlaahna u doba.Draga se prije dijeli od svoga dragoga, nebu duh udijeli, zemlji put i svoga.K je verni vidio da mu ona utee, nje je put pustio od sebe dalee.eli na bolji dil ki je vee od cijene, duu sve drage vil, sve drage ljubljene.Hotje nju slijediti, nu ni smrt ne moe razdijelit koga ti sjedini, moj Boe.Er tvoja vlas mila da im sad da zdrue grob isti dva tila, nebo isto dvije due.

[89]VIIINADGROBJE GOSPODINU STIJEPU GIORGI Na milos Orfeo svojijem skladnijem pjesnima vas pak priveo s nakaznim stranima.On smion tu poe, hude pun bolesti, ljepos sve gospoe da bude izvesti.Smjenstvo tve vee bi er sinka miloga poe uzet na nebi iz krama rajskoga.Bi ljubav jedina svaki od vas kom ljubi, nu vema ti sina negli vernu on ljubi,er bez nje se on vrati na ovi svijeta kraj, ti njim htje ostati, obje vas zdrui raj.Ali, jaoh, poginu u Gradu nam mogua u ocu i sinu Jakovi sva kua;poginu s nesree, nu u vjenoj spomeni tvoji znani ivjee lovori zeleni.

49


PJESNI DUHOVNE

[90]RAZMILJAN'JE VRHUSMRTI Vrhu kola od poude lijepi vodac vodi mene proz klisure i proz stijene da privratit mnome bude.

Kola konja dva poteu, oba bijesna, oba vrla, okom plaha, tijekom hrla, uzdami se vik ne steu.

Jedan srdit i pun bijesa munju ima u pogledu, nozdre ira i u jedu ri, pjeni, glavu stresa.

Drugi srne bez razloga i ono eli samo i udi na to sv ga elja nudi provodia bez inoga.

Svezan razlog nazad hodi, a pod nogam stoji satrena svijeh hotjen'je i spomena, samovolja ter gospodi.

Malo dana jo vidi se u ke se je vratit moi, vjekuvjene pak su noi; ko u nje omrkne, ne vrati se.

Svemogui vinji Boe, slobodi me tva dobrota dokli je puta od ivota, er nitko ini toj ne moe.

Kola skri zle ljubavi, tvojom uzdom konje svei, odrije' razlog, srce uei tvom ljubavi, Boe pravi.

[91]VRHU SMRTI Budi nam spomena: ljudcka su godita vihar, plam i sjena, san, magla i nita.Vihar se zamee sred ljetne tiine, svijem svijetom uzkree, nu doas pak mine.Plam slame uzgori, k nebesim uzlazi, nu brzo dogori i sam se ugasi.Sjena nas sve slidi, nu kad smo u tmini tere se ne vidi, i sjene s nami n.San ludu uzkae da ima to udi, nu pozna da lae kad se lud probudi.Magla sve pokrije o dzori, danu pak sva se opet sakrije kad sine sunan zrak.Nita je sve brime, za danom no hodi, za ljetim zle zime, svaka stvar prohodi.Budi nam spomena:

Dzivo Bunic Vucic - Plandovanja

Documents

Transcript of Dzivo Bunic Vucic - Plandovanja