Drutvena stratifikacija je poseban oblik drutvene nejednakosti, a tie se postojanja uoljivih drutvenih skupina koje su rangirane jedna iznad druge u smislu faktora kakvi su presti i bogatstvo. Drutvena stratifikacija znai hijerarhiju drutvenih skupina. lanovi posebnog sloja imaju zajedniki identitet, sline interese i slian ivotni stil. Neki sociolozi su iznijeli tezu s kojom upuuju na to da su drutvene klase zamijenjene kontinuiranom hijerarhijom nejednakih poloaja. Hijerarhija drutvenih slojeva zamijenjena je hijerarhijom pojedinca. Postoji tendencija lanova svakog sloja da razvije svoju vlastitu supkulturu, to jest odreene norme, stavove i vrijednosti koji su im svojstveni kao drutvenoj skupini. Kad neki lanovi drutva imaju iskustvo slinih ivotnih okolnosti i problema koji nisu zajedniki svim lanovima, razvija se supkultura. Supkulture drutvenih slojeva su naroito izrazite kad postoji malo mogunosti prelaska iz jednog sloja u drugi. Ovo kretanje je poznato kao drutvena mobilnost. Ona moe biti usmjerena prema gore ili prema dolje. Sustavi stratifikacije mogu biti zatvoreni i otvoreni. Mnoge sustave stratifikacije prate vjerovanja koja tvrde da drutvene nejednakosti imaju bioloki temelj. Takva se vjerovanja esto nalaze u sustavima rasne stratifikacije, gdje, primjerice, bijelci mogu tvrditi da su bioloki superiorni crncima i shvaati to kao temelj svoje dominacije. Francuski filozof iz 18. stoljea Jean Jacques Rousseau jedan je od prvih koji su ispitivali problem drutvene nejednakosti i on govori o biolokoj utemeljenoj nejednakosti kao o prirodnoj ili fizikoj, jer ju uspostavlja priroda, a sastoji se u razlikama u dobi, zdravlju, tjelesnoj snazi i kvalitetama uma i due. Vjerovao je da su bioloki utemeljene nejednakosti meu ljudima male i relativno nevane, dok su drutveno stvorene nejednakosti glavni temelj sustava drutvene stratifikacije. Ali bioloke nejednakosti, iako su male, temelj su na mojem se stvaraju strukture drutvene nejednakosti. Parson je gledao na socijalnu stratifikaciju kao na neto to je neizbjeno i funkcionalno za drutvo. Razlike u moi i prestiu su bitne za koordinaciju i integraciju specijalizirane podjele rada. Marksistike perspektive su radikalna alternativa funkcionalistikim pogledima na narav drutvene stratifikacije. Oni smatraju stratifikaciju strukturom koja razdvaja a ne integrira drutvo. Oni je vide kao mehanizam kojim jedni iskoritavaju druge, a ne kao sredstvo unapreivanja kolektivnih ciljeva. Marksisti se usredotouju na drutvene slojeve a ne na drutvenu nejednakost openito. Weber je vjerovao da drutvena stratifikacija proizlazi iz borbe za oskudne resurse u drutvu. Premda je tu borbu shvaao kao neto to se vodi prvenstveno oko ekonomskih resursa, ona takoer moe ukljuivati borbu za presti i politiku mo. Weber je, poput Marxa, shvaao klasu na ekonomski nain. Tvrdio je da se klase razvijaju u trinim privredama u kojima se pojedinci natjeu za ekonomsku dobit, te je definirao klasu kao skupinu pojedinaca koji imaju slini poloaj u trinoj privredi i zbog te injenice primaju sline ekonomske nagrade. Veina suvremenih pristupa stratifikaciji preuzima svoje nadahnue iz marxovih ili Weberovih spisa o klasi. Olin Wright(neomarksistika teorija klase)- Rast srednje klase(zaposlenici s plaama),oni nisu vlasnici sredstava za proizvodnju ali mogu dobit ralativno visoke plae.wright je zakljuio daeksploatacija ukljuuje prisvajanje plodova rada jedne klase od strane druge klase.Bogatstvo je nejednako raspodjeljeno razlikuje:1.nejednako raspodjeljenu radnu snagu u feudalizmu,2.u kapitalizmu sredstva proizvodnje su nejednako raspodjeljena.3.u etetizmu nejednako su raspodjeljeni organizacijski resursi. W.G.Ruciman je razvio novi pristup koristei se i marksistikim konceptima i otpoinje tvrdnjom da se klasna struktura sastoji od skupa uloga.