Društvena misao Berdjajeva

8/13/2019 Drutvena misao Berdjajeva

1/17


2/17

Jedan od razloga za ovo bavljenje Berdjajevljevom drutvenom filfijom naao sam i u tome to je Papa Ivan Pavao II. ovu godinu pglasio Godinom socijalnog nauka Crkve. injenica je, naime, da susuvremeni razvoj katolike drutvene nauke znatno utjecali veliki f

cuski mislioci J. Maritain, E. Mounier, G. Marcel i drugi, koji su naautoru bili ivotni prijatelji i filozofski partneri. Stoga O. Clement zacima pra vo ka da govori o Berdjajevljevu utjecaju n a katolik u dru tvnauku, osobito u dokumentima Mater et magistra, Gaudim et spes iPopulorum progressio, jer taj je utjecaj, ako ne u direk tnom , ba rem uindirektnom smislu postojao preko nauka spomenutih katolikih filoiji se nauk, bez sumnje, barem djelomino, oblikovao pod utjecaBerdjajevljevih shvaanja.2

iri povod za svra anje po zornosti na Berdjajevljevu dru tv en u mbio mi je takoer i na sadanji drutveni i politiki trenutak. Vjeru

da e se itaoci sa mnom sloiti da je ova drutvena misao, osobitovom asu prijelaza iz komunistikih u demokratske sisteme, vrlo zaljiva i u mnogoem jo uvijek aktualna. A to je dovoljan razlog dane zaboravimo i ne zaobiemo.

1. Metafizike i religiozne osnove drutva

Berdjajevljeva drutvena filozofija u periodu njegove zrelosti snanopeaena iskustvom ruske revolucije.3 U neposrednom susretu s rui-lakim duhom revolucije, Berjajev je postao svjestan kozmike, povii religiozne strane drutvenog ivota. U tom smislu on istie da je tvo neraskidivo povezano s itavim kozmosom i da kozmiki zareguliraju njegov ivot i odnose. Budui da je ljudsko drutv opterekrivnjom i nesavrenou itava svemira, nikakvo savreno drutvo mogue bez osloboenja i prebraenja itave prirode i svih bia.

Drutvo je takoer povezano s itavom povijeu, koja predstavlja i konkretnu s tvarnost sui generis, sa zakonima koje ne moemo racionalno shvatiti. Iz te povezanosti s povijeu proizlazi da se konzervativniprincip ne moe ukloniti iz drutvenog ivota. Stoga ivua generac donosei odluke o sudbini drutva, drave il i kulture mora uziu obzir i volju prolih pokoljenja. Nijedno pokoljenje ne moe sponbez odnosa s prolou, poeti svoju povijest. To znai da nikasavreno drutvo nije mogue bez uskrsnua itave prolosti . Htjeti diti usp jeh i sreu na gro bovim a otaca to je za Berdjajeva an tirelska, niska i izdajnika ideja.

2 Usp. O. Clement, Nicolas Berdiaeff et le personalisme francais, u Contacts67 (1969) 205228.3 U Filozofiji nejednakosti Berdjajev je ruskoj revoluciji posvetio prvo po

glavlje (Prvo pismo), ali je zapravo itavo ovo djelo odgovor na revolO problemu revolucije Berdjajev je napisao i lanak Duhi russkoj revo-Ijucii, objavljen g. 1918. u zborniku Iz glubiny (De profundis), koji su nekadanji kritiki marksisti posvetili analizi ruske revolucije. Poput dautora tog zbornika^, Berdjajev misli da uzroci ruske revolucije lee svega u duhovnoj krizi ruskog naroda.

144


3/17

Ali smisao konzervativnog principa ne sastoji se u nijekanju svastvaralake novosti, nego u afirmaciji onih vrijednsti prolosti kojeneprolazne. Nijekanje svakog stvaralatva bila bi nepravda otaca presinovima, kao to je odbacivanje povijesti nepravda sinova prema o

vima. Drutveni se ivot moe ispravno razvijati samo ako se i oevi sinovima dade i prizna ono to im pripada. U protivnome nastukorupcija.U drutvu se dogaa isti proces koji opeauje i bie kao takvo: prijkaosa u kozmos, pobjeda svjetla nad tamom. Prema Berdjajevu, osnbia su kaotiine, neto slino Bohmeovu Ungrudu i EckhartoGotheit. U tom prvotnom kaosu zasjalo je u vjenosti svjetlonita je postalo neto. Rezultat pobjede svjetla nad tamom, kozmnad kaosom jest pojava razlika, odnosno pojava nejednakosti. To zna i:gdje je nita, tu vlada jednakost, a gdje je bie, tu je nejednako

Zato je nejednakost osnovni zakon stvarnosti, ono po emu se brazlikuje od nebia.Taj zakon bia vrijedi i za drutvo, to znai da je revolucionarno nranje svih razlika u drutvenom ivotu neka vrsta povratka u prvokaotino stanje ili nebie. tovie, to je ukidanje i same ljudske osoa t ime i svakog stvaralatva, jer ni jednog ni drugog nema bez nejnakosti.Berdjajev se stoga trudi pokazati da drutveni ivot na svim svorazinama pretpostavlja nejednakost . Tako je drava zasnovana na nejed

nakostim a i razlika ma u socijalnoj stru ktu ri i u pu an stv u; njezin aritet, koji je po sebi hijerarhijske naravi, stoji upravo u slubi stih nejednakosti, naime, da ih titi od opasnosti kaotinog niveliraOsim toga, u na ra v ljudi usa en a je elja da vlast povje re najboljito je neprolazna ist ina Platonove aristokratske utopije. Drutvenivotu pri jet i uvijek propast kada u njemu prevlada demokratski prikvanti teta (l iena svakog ontoloke osnove) nad aristokratskim pripom kvaliteta. Ali Berdjajev se tjei da veina nikada nije zbiljski dala, jer to ne znai nita realno; veina vlada samo u revolucijamali to nije vlast nego kaos.

Bez principa nejednakosti nema takoer ni duhovnog i kulturnog ivota.Samo uz pomo aristokratskog principa aristokracija u duhovnomne u drutvenom i povjesnom smislu moe se ovjeanstvo duhovkulturno uzdizati. Drugim rijeima, da bi ovjeanstvo doseglo viduha, neophodno je da ima ljudi koji vie mogu, odnosno, koji su bi genijalnij i nego drugi. Demokratski princip pri jet i l judskom rodu l izmom uniformne jednakosti i malih privatnih interesa, kao i zavii mrnjom. Dok je aristokratski duh univerzalan, demokracija, preBerdjajevu, znai provincijalizam i partikularizam.

Ali ne samo kultura nego i privreda pretp ostav lja nejed nak ost, i to utolikoj mjeri da bez nje ekonomski razvoj uope ne bi bio mogNejednakost razvija proizvodne si le i stvaralaku inicijat ivu, a ekonsko izjednaavanje potie prevlast potronje nad proizvodnjom i proizvodnje, to ugroava materi jalnu sigurnost irokih slojeva puan

145


4/17

Ali, po Berdjajevu, ekonomski zakon nejednakosti ne znai izrabljivnje rada, kako je smatrao Marx. Izrablj ivanje rada je moralna kategoria ekonomska nejednakost znanstvena injenica koja pokazuje da karakprivrede i rada zavisi od kvaliteta duha. Berjajev takoer konstatir

da ni kapitalizam ni socijalizam ne izvode privredu i njezine aktivnoiz ljudskog duha, nego privredni ivot ine dominantnom i sebi dovonom silom kojoj je podloan i l judski duh, tako da stvarajui privreljudski du h bud i i razvija sile koje ga savladavaju i zarobljavaju.4

U svjetlu zakona nejednakosti Berjajev prosuuje i rusku revolucijkao i sve druge revolucije. Svaka revolucija nijee nejednakost, jodbacuje odnos otac sin. Zbog toga svaka revolucija zavrava nihilizmu, je r je ka ak o smo vidjeli . nejed nak ost up rav o ono emu se bie raznlikuje od nebia. Stvaralatvo je mogue samo kdijalog izmeu oca i sina, to u konanici ukljuuje i odnos izme

Boga (Otac) i ovjeka (Sin, koji je Isus Krist, ali u njemu i svadrugi ovjek i ovjeanstvo uope) Polazei od tih naela metafiziki drutvenog ivota, na autor kritizira ne samo revolucionarni duh nei sve suvremene drutvene teorije i sustave.

2. Kritika liberalizma, demokracije i anarhizmaBerjajev do pu ta da u liberalno j ideji ideji slobode i l judsk ih prapostoji ontoloka jezgra, ali smatra da tu ideju ne moemo pozitivistiutemeljit i . Zato liberalna filozofija protuslovi idealima liberalizma; njoj nema istinita sadraja, nikakvih pozitivnih ideala, ni prave vjerZbog toga je liberal postao sinonim za ovjeka kompromisa i oportnizma.Na autor takoer istie da liberalna ideologija ne moe izbjei nomilizam koji unitava svaku stvarnost, pa i stvarnost individuuma, kojedino eli afirmarati . Liberalizam upada u nominalizam zato to odvindividuum od svih organskih istorijskih formacija. Takva vrst indivdualizma pustoi individuum, izvlai iz njega i sve ono to ini nadinvidualni sadraj primljen od istorije i od organske pripadnosti indivduuma njegovu rodu i domovini, dravi, crkvi, oveanstvu i kozmosu5

Sve to pokazuje neodrivost l iberalne antropologije koja eli na ovjevoj naravi, u lanom optimizmu, zasnovati slobodu i l judska pravzaboravljajui da je ta narav ranje na zlom. Be rjajev se supro tstavtakvom idealiziranju ovjekove naravi te istie: Neotuiva i sveta praima ovek, ali ne kao 'prirodno' bie, ve kao bie duhovno, kao prirou milosti preporoena i usinovljena od Boga.6

Stoga, da bismo ovjeka oslobodili , nije dosta unitit i samo vanjskropstvo nego je potrebno i njegovu narav iznutra preobrazit i . Bududa su ovjekova prava u Bogu utemeljena, potrebno je i Boja prav

4 Filozofija nejednakosti, nav. dj., str. 206.5 Isto, 129.6 Isto, 129.

146


5/17

zajedno s ovjekovim deklarirati, inae se liberalizam pretvara u svosuprotnost. Naime ako nema Bojih prava, nema ni dunosti za ovjeka ako nema dunosti, nema ni prava, jer ih kao takva nitko ne priznaBez Bojih prava postoje samo interesi i zahtjevi, ali nikakva ljudskprava i dunosti.Na taj nain pozitiv istiki svjetonazo r, na kojem u se libera lna filozofzasniva, vodi do unitenja osnovnih naela liberalizma, o emu najbosvjedoi demokracija, pra vo dijete liberalizma. U dem okrac iji ljudsk aprava ovise o kvantitetu (veini), a time su dokinuta u svojoj apsolunosti. S druge strane, ako je sloboda povezana s kvalitativnim sadrjima ivota i ako je ona prije svega pravo na nejednakost,7 onda demokratski princip kvantiteta i jednakosti ne doputa ni samu mogunost slobode.

Kao to ne omoguuje slobodu, demokracija ne omoguuje ni istinsbratstvo meu ljudima, jer na naelima kvantiteta i jednakosti moe organizirati samo mehan iki kolektiv, a ne duhovno, nuta rnje zajednitljudi. Zbog toga je demokracija za Berdjajeva znak da narod ili drutkao integralni organizam vie ne postoji.tovie, demokracija je i bezbona, jer vlast i dravu svodi na narodvolju, osporavajui im tako religiozno podrijetlo. Isto se dogaa i istinom i pra vd om . A pri tom e se - primjeu je Berdjajev n aro dvolja uzima isto formalno, jer samo pod tim uvjetom moemo jpobo anstven iti. >N o, im obra tite panju na sadra j na rod ne volje, je vie ne moete uzdizati do boanstva. Jer narodna volja moe biokrenuta zlu, i tada podlee osudi, ili je okrenuta najviem dobru, banskom sadraju ivota, i tada se, ne ta narodna volja, ve samo dobi boanski sadraj moraju priznati kao vrhovno naelo.8

Prema tome, demokracija je rezultat skepticizma krit ike epohe i znduhovnog propadanja ovjeanstva; ona je izraaj ateizma i gubitka svkvalitativnih kriterija istine i pravde. Budui da joj je nepoznata tenza viim tipom ovjeka, ona vodi do opadanja kvaliteta ivota na svpodrujima.

Brojni su nedostaci koje Berdjajev nalazi u demokraciji. U njoj je dtvo optereeno polit ikim strankama, koje sli jede samo svoje stranainterese i onemoguuju izdizanje najboljih. U njoj postoji hipnoza idjednakosti koja stvara iluziju da se prebrojavanjem glasova, koji ovo milijunima sluajnosti, moe spoznati to je narodna volj 'a. Opizborno pravo je potpuno mehaniki, kvantitativni i apstraktni princTo pravo ne poznaje konkretne ljude u razliitosti njihovih kvalitetnjihove teine, ono iskljuivo ima posla sa ljudima kao apstrakciamatomima i matematikim takama,9 tvrdi Berdjajev te se pita: Odakleje ta uverenost da se t im putem moe dobiti drutvo najviega kvali

7 I s to 1 2 5 .

I s t o 1 3 4 .

I s t o 1 3 9 .

47


6/17


7/17

opteg meanja; u stihiji haosa nema potovanja ni prema emu, (. ..)Anarhija je haos, negacija kosmikoga ustrojstva sveta, sveopte meanaruavanje svih onih hijerarhijskih mea koje su titile bie linosti14

Anarhizam, dakle, nijee kozmos, povijest, drutvo, dravu i Crkvu; odbacuje Boga. Anarhistima nita nije sveto i zato anarhist otuujeunitava i svoju osobu. Iz anarhine slobode, koja se odreuje samo sloboda od, izrasta revolrucionarni duh i apokaliptiki znaaj rukao i svake druge revolucije.

3. Kritika marksizma i socijalizmaU djelu Filozofija nejednakosti Berdjajev s podjed nakom estinom kr itizira sve suvremene drutvene teorije i sustave, spoitavajui svivie-manje isto: nijekanje duhovne naravi ovjeka, zanemarivanje klitativno-vrijednosnih osnova drutva i ivota, antikozmizam i antistoricizam, ateizam i antipersonalizam. Ali u cjelokupnosti svog filozofskog djela najvie prostora posveuje kritici marksistikog socijalizmkomunizma, tako da je njegova drutvena nauka u odreenoj mjnastala kao odgovor na njihove izazove.Po Berdjajevljevu miljenju, komunizam, a zatim i svi ostali modedrutv eni sus tavi i sva m od ern a povijest sve je to posljedica neusppovijesnog kranstva koje nije uspjelo preobraziti svijet u duhu Kstova evanelja. Uzroci za taj kobni neuspjeh kranstva viestruki lano posveivanje prirodnih i povijesnih realnosti, iskrivljeno prikvanje Boga tako da mu je davano odve ljudsko lice, konformizalana askeza koja je guila svaku kreativnost, nesnalaenje s ovjekoslobodom i si. U modernim gibanjima Berdjajev vidi povijesni sud kranstvom i njegovim propustima, ali to je, s druge strane, takosud nad samom povijeu: Neuspjeh kranstva je ujedno i neusppovijesti.15

Za vrije m e Berdja jevlje va ivo ta (18741948) ko m un iz am se nalazstalnom usponu. Zbog toga se on prije svega pita o uzrocima takuspjeha komunistike ideologije te dolazi do zakljuka da za to tr

ponajvie zahvalit i nutarnjim protuslovljima graanskih demokracDemokracija je proglasila graanska i politika prava i slobodu, alinije ostvarila. Ideolozi graanskih demokracija pretpostavljaju da se formalnim ukidanjem drutvenih nejednakosti brie prostor za klaborbu i izrabljivanje. Po Berdjajevu, to je la koju komunizam sjim nastojanjem oko stvarne izmjene ivota i ovjeka s pravom zobliuje. Sloboda koja se nalazi u osnovi demokracije formalna jskeptina; to je sloboda izbora koja nema nikakve stvaralake snaIsticanjem snage volje i akcije, tj. slobode kao stvaralake energije munizam se s pravom suprotstavlja tako shvaenoj slobodi.

14 Isto, 183.15 N. Berdjaew, Warheit und Luge des Kommunismus, Darmstadt-Genf,1953/, 29.

149


8/17

Na taj nain Berdjajev zastupa uvjerenje da je u komunizmu prevlskepticizam i relat ivizam graanskih demokracija. Komunizam zto hoe; on daje volji pravac i motivaciju; on tei za radikalnom obrazbom drutva i svijeta. U komunizmu svaki ovjek slui vicilju; u zajednici s drugima mijenja drutveni ivot i gradi novi svBerdjajev sm atra da komu nizam s pravom nijee i formalnu narovolju; tovie, dri da komunisti nikakvu narodnu volju ne priznjer vlast daju ma njini ploretari jatu, odnosno kom unistikoj paak i u komunistikom nastojanju da planski organizira i reguliravredu i itav drutveni ivot na je autor spreman vidjeti zrno isIsto tako on cijeni komunistike pokuaje da drutvo zasnuje na riako komunizam ne moe shvati t i kvali tetat ivnu hijerarhiju rad1 6kao i to da nadvlada izrabljivanje ovjeka od ovjeka i klasne podjdrutvu, da politiku stavi u slubu ekonomije, nadie podjele izmteorije i prakse te kulturu priblii narodu, a nacionalni egoizam nmjesti nadnacionalnom organizacijom ovjeanstva.Usprkos svemu tome, Berdjajev e zakljuiti da je istina komuniprije svega negativna, da se sastoji u kritici svih lai, svih proturjei bolesti graansko-kapitalistike civilizacije, kao i u optubi izobnog, lanog pseudokranstva, koje se pri lagodilo interesima graandrutvenog poretka.17

tovie, la je komunizma, prema Berdjajevu, vea nego njegova isAli ta se la ne sastoji prvenstveno u drutvenom i gospodarskom gramu socijalizma, nego u njegovu duhu: Taj je duh nijekanje dduhovnog principa l judske osobe.18 La je komunizma u tome to,nijeui Boga, nijee i ovjeka - pr et v ar a g a u sreds tvo za budkomunistiko drutvo; svodi ga na sliku i priliku drutva ili klase pripada i slui: ovjek je pretvoren u funkciju drutva, u konau funkciju svoje klase. Potisnut od klase, ovjek nestaje kao stvarnsutina. Kada se dokinu klase, izgubit e i individualni ovjek svojvidni bitak: tada e drutveni kolektiv, komunistiko drutvo ponositeljem ljudske egzistencije.19

La je komunizma, dakle, u tome to u njemu ljudska osoba gubi sapsolutnu vrijednost, svoje dostojanstvo i duhovno bie. Poriui u ruki^ ono to je prije govorio, Berdjajev e rei da komunizam ne mira slobodu i kreativnost, jer to nije sloboda i kreativnost pojedinosobe to afirmira, nego volja i aktivnost kolektiva. To je jedna od govih najveih lai.

Nadalje, u komunistike lai Berdjajev ubraja i poticanje mrnje i bmeu klasama, jer se t ime truje l judska dua i sav drutveni ivot. zimajui se za takve modele u rjeavanju drutvenih pitanja, komun

16 Isto, 28.17 Isto, 27 si.18 Isto, 30.19 Isto, 32 si.

150


9/17

odbacuje princip oca, koji je k ako smo vidjeli je da n od osnovnihprincipa drutvenog ivota. Tko pak nijee oca, nijee i brata; stogamunizam poznaje samo druga, a borbu i mrnju prihvaa kao meu rjeavanju drutvenih pitanja. Sve je to posljedica ateistikog katera komunizma: Brat u bratu potuje lik ljudski, lik i podobije Boje,brat se sjedinjuje s bratom, kao to ine deca od istoga oca; bratspretpostavlja zajedniko oinstvo. Oni koji ne znaju za oca, koji se ooca, ne mogu biti braa. Drug u drugu ne potuje oveka ve klasu, omsku katego riju, d ru g se ujedinjuje s drug om n a tem elju zajedniekonomskih interesa, materijalnih interesa. Drugovi ne pamte svoinstvo, ne znaju za jednoga oca; oni su bludni sinovi. Vaa socijalistika kategorija 'drug' znai najvei prezir prema oveku, vae 'drustvo' konano deli ljudski rod na dva neprijateljska tabora i priznda je sve dozvoljeno prema onom drugom taboru.20

Ali, komuizam je, prema Berdjajevu, neistinit ne samo zbog takve dtvene i klasne nauke, zbog takvih i slinih pogleda na ovjeka, njegosobu i budunost zbog bezbonosti i pseudoreligijskog znaaja, oneistinit i zbog svoga ekonomizma kojemu podvragava sve vrijednEkonomija se pokazuje kao zadnja sudbina ovjeka, izvan nje mogu nikakav ivot ni bitak.21 Tu naru enu hijera rhiju vrijednostiMarx je preuzeo od kapitalizma, koji je prvi zanijekao prvenstvo dunih vrijednosti nad materijalnima. To samo pokazuje koliko je konizam zapravo dijete graansko-kapitalistikog drutva.

Ali, ekonomizam se, kao bumerang, osveuje i samom komunizmu, unitava i samu marksistiku drutvenu teoriju. Naime, ako je teosamo odraz ekonomskih i drutvenih odnosa, onda je svaka teorija nrelativna, dakle i marksistika. Ali, prema Berdjajevu, Marx ne elprihvatiti za teoriju historijskog materijalizma, nego se protuslosebi pokuava uzdii iznad tog relativizma tvrdei da je otkrio alutnu istinu o historijskom procesu. Svojom prodornom analizom Bejev pokazuje da ta nutarnja protuslovlja razdiru marksistiku teona sve strane.

Tako prema Berdjajevu Marx shvaa klasu realistiki, a drutvo nonalistiki. Drutvo bi, naime, trebalo postati stvarnost tek pobjedsocijalizma, a sada je samo agregat materijalnih atoma koji se unjedne klase privlae, a izmeu razliitih klasa odbijaju. Ali u tako senom dr u tvu nije mo gue, po Berdjajevljevu m iljenju, nik ak va dijtika, jer ona pretpostavlja realnu jedinstvenu cjelinu u kojoj se dijalki proces odvija. Nemogue nam je istie Berdjajev iz matelistikog kuta taj proces predoiti, jer su materijalizmu svojstveni mizam i nominalizam.2 2

Ali ne samo to ekonomizam i materijalizam unitavaju drutvo i dlektiku, oni razaraju i samu stvarnost klase. Berdjajev dodue priz

20 Filozofija nejednakosti, nav . dj., 157.21 Wahrheit und Luge des Kom munismus, nav. dj^ 36.

Christianstvo i klassovaja hor ba, Pariz 1931, str. 35.

151


10/17

da Marx ima pravo kada potvruje postojanje drutvenih klasa i klaborbe, ali se ne slae s njim da do njih dolazi iskljuivo zbog ekonskih faktora. Socijalna diferencijacija ima, prema Berdjajevu, razliuzroke i ovisi o razliitim faktorima; ne samo o ekonomskim. tovBerdjajev dri da Mara, budui da sve zasniva na materijalizmu, moe afirmirati ni realnost same klase. Naime, ako je utemeljena materijalizmu, klasa moe biti sastavljena samo iz individuuma atte kao takva ne moe predstavljati nikakvo izvorno jedinstvo ili stvarnkoja prethodi svojim dijelovima i odreuje njihov ivot.Na taj nain Berdjajev pokazuje da komunizam jednako kao liralizam, demokracija i anarhizam vodi u potpuni nihilizam. U tsmislu tvrdi: Socijalizam je krv krvi i telo tela buroasko-kapitalikoga drutva, pojava unutar toga drutva, u celini je odreen sistemtoga drutva i njegovim unutranjim kretanjima; on duhovno ostajetoj ravni.23 Ili: Socijalizam dovrava delo koje je zapoela demokratijdelo konane racionalizacije ljudskog ivota, potiskivanja iz ivota svto je tajanstveno, to je nadljudsko i to je delo boanskih sila.24

Da je, dakle, ostao vjeran svome ekonomistikom i materijalistikpolazitu, Marx bi bio morao sve negirati: osobu, drutvo, klasu, drvu, slobodu, istinu, dobro. Ali on nije, po Berdjajevu, ostao do krdosljedan svome polazitu te stoga odbacuje relativizam kad je u pitanjegova drutvena teorija; stavlja u osnovu svoje klasne nauke i teoo otuenju aksioloke kriterije, unato tome to vjeruje da su mo

i vrednovanje odraz ekonomsko-socijalne baze; afirmira l judsku prai vidi u ovjeku kreativan subjekt, iako s druge strane istie da povijest odvija po nunim dijalektikim zakonima, itd. Stoga Berdjazakljuuje da je socijalizam bar em onaj mar ksis tike prov enijencijduboko dvoznaan i protuslovan.

4. Berdjajev jeva altern ativa: personalistiki ili kranski socijalizam

Berdjajev ne ostaje samo na kritici suvremnih drutvenih sistemnego nudi i svoju alternativu personalistiki ili kranski socijalizam.Budui da on ni u jednom djelu nije sustavno do kraja razradio tu svdrutvenu teoriju, moramo skupljati misli iz raznih njegovih djela, bismo imali koliko toliko cjelovitu sliku o njoj.

Prije svega, personalistiki socijalizam ima neke slinosti s komunizmNaime, i on poput komunizma tei za stvarnim ukidanjem klasnog dtva i za dubokom preobrazbom drutva, a slobodu shvaa kao stvarku energiju. Ali za razliku od kom unizm a, Berdjajevljev socijalizeli ne samo povrinsku ili izvanjsku promjenu drutva nego nutarnduhovnu, koju moe izvesti samo novi ovjek. Promjena je, dakle, zana uz ljudsku osobu i princip nejednakosti, a ne uz komunistiki lektiv u kojem su izbrisane sve individualne razlike

23 Filozofija nejednakosti, nav. dj., 150.a Isto, 155 si.

152


11/17

Personalistiki se socijalizam definira i u odnosu na liberalno-graandrutvene sustave. Naimie, on prosvjeduje ne samo protiv toga to sgraanskim drutvima ljudska prava ne ostvaruju, nego odbacuje i mu liberalno-graansku ideju ljudskih prava. To znai, s kranstoke gledita, da nositelj prava nije graanin nego ovjek kao slodan duh. Berdjajev istie i to da prava moraju biti nerazdvojivo povezs dunostimaa ovjeka. A prvotna ovjekova dunost je da prihvna sebe breme slobode, tj. da bude slobodan.Ta se sloboda meutim razlikuje i od komunistike i od liberalnoanhistike. Za razliku od komunizma koji nijee slobodu izbora, ovdjetakva sloboda pretpostavlja: ovjek se mora slobodno odluiti za doba ne da mu se to izvana namee. S druge strane, suprotno liberaln-anarhistikom poimanju slobode, gdje se sve objektivne vrijednopreziru i gaze, Berdjajev shvaa slobodu ne samo kao slobodu o(sloboda izbora, odluke) nego i kao slobodu za (sloboda opred jeljza vrijednosti, sloboda u dobru). Sloboda od je prva ili iracionaslboda, a sloboda za druga ili racionalna. Te se dvije slobode meusoukljuuju i ine jedinstveni pojam slobode: ako nedostaje jedna, nestaje i druga, to znai da se sloboda kao takva ukida.Personalistiki socijalizam rauna i s novom kranskom duhovnokoja nee biti apstraktna i svijetu strana, odnosno koja e misliti ne sna individualno spasenje nego i na spasenje svijeta. To za Berdjajeznai da nekraska askeza povijesnog kranstva treba esto ustumjesto stvaralakoj duhovnosti .Iz teze da je ovjek prije svegaa duhovno bie a tek onda graanslijedi da se neotuiva ovjekova prava tiu prije svega podruja duzatim gospodarskog ivota, a tek onda graanskog ili politikog djvanja. Iz toga proizlazi slijedea vrijednosna ljestvica: Prvenstvo pada duhovnom podruju, na drugom mjestu je ekonomski faktor,na treem polit ika kao njegovo sredstvo. Samo svjesnim podv rgavanpolit ike ekonomiji , uz priznavanje prvenstva duhovnoga principa, sava se da se politika pretvori u fikciju koja igru ekonomskih interprikriva i pokriva. Drutvo je potrebno shvatit i aksioloki: kao ekonsko-duhovno, stvaralako-radno bie, s nunim minimumom polit ike23

U kojoj je mjeri prema Berdjajevu gospodarstvo temeljnije od pt ike, to pokazuje situacija u graansko-kap italistikim dem okracijamgdje unato proglaenju pol i t ike jednakost i svih graana meklasama i nadalje postoje goleme gospodarske razlike. Oito je, dada je malo koristi od proglaenja prava na privatno vlasnitvo kada jpravo u konkretnoj drutvenoj stvarnosti samo privilegij jednih, dok idobno drugi nemaju ni za egzistencijski minimum. Stoga Berdajaistie da drutvena sloboda ne smije biti samo formalna; ona mobiti realna sloboda, koja svakom ovjeku daje ne samo mogunost zadovolji egzistencijske potrebe nego mu takoer omoguuje da ostsvoje stvaralake energije i svoj poziv. To pretpostavlja ukidanje socnih klasa i stalea te zasnivanje drutva na radu i pozivima ili struka

25 Christianstvo i klassovaja bor ha, nav. dj.*, 72 si.

153


12/17

Dakako, sa svim tim Berdjajev ne eli zagovarati duhovnu jednaki uniformnost. On je za ukidane aristokracije podrijetla, imutka i bostva, ali ne i za ukidanje duhovne aristokracije ovjekove osobe, nnih individualnih kvali teta i svojstava. Ukidanje drutvenih klasa i lea treba, naprotiv, pridonijet i razvitku ist inske nejednakosti , autenthijerarhije kvaliteta, koja je od konvencionalne hijerarhije drutvstalea i klasa posve razliita. Prema Berdjajevu, radi se o razlici postoji izmeu simbola i same stvari. Drutvena hijerarhija je simlina, a duhovna je ontoloka, stvarna. U tom smislu personalistsocijalizam ne eli biti nikakvo drutvo buruja i proletera, koji obojica skorojevii, razliiti samo po tome to jedan posjeduje bogata drugi ih eli posjedovati nego on eli biti drutvo radnika i s tokrata, odnosno radniko-aristokratsko drutvo: Svi moraju bi t i rad-nici; svi moraju biti plemii; ali ne buruji, ne proleteri .26

Jedini pozitivni kvalitet koji buruj posjeduje jest inicijativa, kpovijesnoj aristokraciji nije svojstvena. Drugih pozitivnih kvalitetburz u u Berdjajev ne moe nai. Bur uj je rob interesa i sticanja, a leter mrnje, zavisti i osvete. Zbog toga im nema mjesta u aristokrat-radnikom drutvu, gdje je sve zasnovano na kreativnosti , istinitopotenju, mudrosti , vitetvu, dostojanstvu, slobodi. Isto vrijedi, daki za povijesnu aristokraciju, koja je bez inicijative, a esto takopoprima mental i tet buruja i proletera. U novom, personalist ikom tvu ima mjesta samo za stvarnu, duhovnu aristokraci ju. Prema Berjevu samo ona moe ostvari t i takvo drutvo.

S obzirom na rad koji je. kako smo vidjeli istinska osnova drunog ivota, Berdjajev istie potrebu da ga treba stvarno oslobodititom smislu on osobito cijeni kranstvo koje je prvo donijelo u svpotivanje rada i radnika, ali istodobno potvruje da do danas jo bilo stvarno slobodna rada: Nijedan drutveni sistem ne tit i ekonomprava i interese radnika, t j . svake ljudske osobe; svi drutveni sistpriznaju prvenstveno drutva nad osobom, ak i kapitalistiki sistiako afirmira individualnu inici jat ivu i privatno vlasnitvo.27 Pojanjavajui to svoje miljenje, Berdjajev pomalo sarkastino primjeuje dsloboda rada u kapitalizmu sastoji u tome to radnik ima neotupravo da umre od gladi, ako to smatra boljim nego teki i poniavatvorniki rad. S druge strane, komunizam tu slobodu poistovjeujdravnom prisi lom, koja radniku ne doputa nikakvu indivirduainicijativu. Ali na autor ujedno dodaje da se sloboda rada ne mpostii samo izvanjskim sredstvima, npr. poboljanjem uvjeta radaskraivanjem radnog vremena. Sloboda rada povezana je pri je svegnutarnjim, rel igioznim i duhovnim odnosom ovjeka prema svome i prema drugim l judima. Sloboda rada ukljuuje et iku rada, jer je ak i onaj fiziki, in ljudskoga duha, kojemu su svojstvene aktivni kreativnost.

26 N. Berdjaev, O rabstve i svobode eloveka, Pariz 1939, 178 si.27 Christianstvo i klasso vaja foor ba, nav. dj., 58.

154


13/17

Upravo je time, po Berdjajevu, odreen problem rada. Greno, pstanjd naega svijeta ne omoguuje, naime, da svaki rad bude kreai slobodan. Taj se problem ne moe rijeiti nikakvim vanjskim sstvima, nego samo osobnim odnosom ovjeka prema radu. ovjek slobodan duh duan je prihvatit i teret rada u duhovnom i religiozsmislu, tj. uzeti rad kao svoj duhovni put, kao askezu i tajnu Jsojaiznad njegove osobe -upuuje na vie, nadosobne ciljeve ivota. iako drutvo ne moe rijeiti problem rada, jer je to, kako smo rekli, svega nutarnji, osobni ovjek problem , to ne znai, pre m a Berdjajda ono nije duno sve uiniti to je u njegovoj moi da se teret ublai.

No, vratimo se jo aristokratskom principu. Berdjajev dri da taj prijami kvalitet rada i doprinosi uvaavanju talenata i sposobnosti . gim rijeima, on se afirmirajui ontoloku nejednakost suprotlja poravnavanju osobe i tako titi njezinu apsolutnu vrijednost, jom se izdie iznad klase, drave i ekonomije. Berdjajev naglaava dni u jednoj od tih stvarnosti ljudska osoba ne smije posve utopiti, nnaprotiv: sve te drutvene stvarnosti trebaju biti u slubi osobe, kse dostojanstvo zasniva na jedinstvenom duhovnom biu to ga dood Boga. Zasnivanje drutva na aristokratskom principu znai nadda su temeljne drutvene vrednote: npr. dostojanstvo, ast, istinitvelikodu nost, vitetv o, svetost, m udro st, genijalnost, pra tan je, kai si. vrl ine re ligioznog podr ijetla . Zbog toga ih ovjek m oe samonoj mjeri ostvarivati u kojoj sebe smatra sinom Bojim, koji jeslino povijesnom aristokratu sve za ivot nuno naslijedio, pa moe bezbrino stvarati i od svoga bogatstva drugima velikoduno liti. Prema tome, glavni razlog za klasne borbe, kao i za mrnju, zavosvetu, egoizam, la i prevaru, povezan je s gubitkom vjere u Bsinovstvo. Stoga Berdjajev neumorno ponavlja da je drutveni probprije svega duhovni i religiozni problem, te da ga otud treba poi rjeavati.

U skladu s aristokratsko-radnim naelom koje je, kako smo vidjeli , na jue povezano s pojmom ljudske osobe kao individualne, duhovno-giozne i drutvene kategorjie u jednom, Berdjajev rjeava i probvlasnitva. Privatno je vlasnitvo u skladu s naravi ljudske osobe i bode; ono upravo zbog toga ne moe biti apsolutno, jer je osoba teoloi socijalna. Berdjajev tu prihvaa biblijsko shvaanje, prema kojsamo Bog ima apsolutno vlasniko pravo, dok je ovjekovo pravoposjedovanje ogranieno. U skladu s time istie da se vlasniko ptreba dijeliti izmeu osobe, drutva i drave, i to tako da za svakogovih subjekata vrijedi ogranieno i funkcionalno. Iz toga proizlazi takda je za personalistiki socijalizam najprihvatljiviji pluralistiki gospodarski sustav, tj. kombinacija nacionalne ekonomije sa socijalnom osobnom ekonomijom, ukoliko ova ne vodi u kapitalistiko izrabl

nje.28

Zadaa drave i politike vlasti sastoji se u tome da ograniaslobodu u gospodarskom i materijalnom ivotu, kako bi svima

28 O rahstve i svobode eloveka, nav. dj.i, 181.

155


14/17

zajamena realna sloboda: Postoje stupnjevi i gradacije slobode. Naja sloboda mora postojati u duhovnom ivotu, u savjesti, u stvaralatu odnosu ovjeka prema Bogu. Ali sloboda se ograniava i na minimreducira to se vie sputa u materijalni ivot. Sloboda ekonomskog voda mora se ograniiti zbog realne slobode ovjeka, zbog realne slobradnika. Ako se pak to ne dogaa, onda jai zaskae i tlai slabijeoduzimajui mu koru kruha. Autonomija ekonomskog ivota je lasamo privid slobode.29

Svoj personalistiki ili kranski socijalizam Berdjajev izjednauje sindikalnim socijalizmom, istiui da j to realn i socijalizam, a ne ko m unizam koji dravnom kapitalu daje neogranienu mo. Da bi se, dakizgradilo drutvo po mjeri osobe i da bi radnici mogli utjecati na dtvena zbivanja, moraju se osnivati strukovna udruenja i sindikatovie, trebalo bi ii, prema Berdjajevu, i za osnivanjem strukovnihparlamenata, u kojima bi um jesto politiara sjedili pred stavn ici realn ekooperacije. Na taj bi se nain formalna politika potisnula u korist inskih duhovnih i privrednih procesa.Nadalje, Berdjajev zahtijeva da svaka ljudska vlast mora biti ogrniena Bojom vlau, da vlast mora zadrati hijerarhijski karaktda kvanti tat ivni demokratski princip mora bit i nadomjeten kvali tatnim principom kranskog bratstva, gdje se vodi rauna o neponovljivi ko nk retn oj indiv idualn osti ovjeka i naro da. Berd jajev ne iskljumogunost da se na tom putu jednog dana opet doe do monarhinogsustava, koji nee poivati na staleima, nego na stru ka m a. Ali, ma kakrazvoj tekao, drutveni se problemi nee nikada moi zadovoljavajurijeiti ni iskljuivo konzervativnim, ni iskljuivo revolucionarnim pcipom, nego jednim i drugim zajedno, to na autor naziva stvaralakimreformizmom. Pr i tom e se, kak o Berdjajev neum orno ponavlja, stvaralaka ljudska osoba niim ne moe nadomjestiti. Ona je bila i ostat glavni subjekt svega drutvenog ivota.

Berdjajeva interesiraju i meunarodni odnosi, osobito u sklopu njegrazraunavanja s komunizmom i nacionalizmom. Nositelj nacionaliznije narod, ngo vladajua klasa koja eli svoje interese predstaviti kinterese sviju. Atlernativa nacionalizma nije bezbojni socijalistiki innacionalizam, nego konkretni univerzalizam u kojemu individualni kater pojedinih naroda irom kugle zemaljske dolazi do svog naravnizraaja i koji narode objedinjuje mimo i protiv drava i njihovgranica. Takav univerzalizam, koji je u svojoj biti savezni, tvori reaalternativu nacionalizmu i imperijal izmu kao njegovu proizvodu. Zanljivo je takoer napomenuti, da Berdjajev zahtijeva iako u njegovrijeme ekoloka svijest jo nije bila na pomolu da ovjek mopreuzeti odgovornost za itavu prirodu, te se prema njoj ne smije odnosamo uti l i tarist iki nego je treba kult ivirati i preobraavati . U tokontekstu posuujui izraz od ruskog mislioca Fedorova govori

je potrebno stvorit i kozmiku ekonom iju.

79 Isto, 181 si.

156


15/17

5. A ntimoerna i post moderna obiljeja Berdja jevljeve misli

Nadam se da je ovo izlaganje Berdjajevljeve drutvene filozofije u dovnoj mjeri pokazalo njezin antimoderni i postmoderni znaaj. To je tak

vidljivo u njegovim odgovorima na sva vanija drutvena pitanja. gledajmo samo neke od njih. Prije svega, tu je pitanje drutvene jednakosti svih gra a na . Zn am o da se od francuske revolucije nasto ji na tonaelu urediti drutvo i sve institucije, kako bi se uklonile svi privgiji i diskriminacije meu graanima, sprjeila bezakonja i zloupotrvlasti i zajamila jednaka prava i slobode za sve.. Treba istaknuti dati zahtjevi moderne drutvene svijesti u skladu ne samo s ljudsknaravi nego i s kranskim vienjem ovjeka i drutva. Naime, po svnaravi svi ljudi imaju jednaku osnovnu fiziko-psihiku konstituc(njihovo je bie sastavljeno od due i tijela, svima su svojstveni: inligencija, volja, savjest, odgovornost, sloboda, osjeaji, strasti i si.); posjeduju jednaka izvorna naravna prava i dunosti (pravo i dunna ivot, na potomstvo, na spoznaju istine i sve to uz to ide); sve vezuju isti osnovni moralni zakoni, kao npr. da dobro treba initi, a izbjegavati; svi podlijeu osnovnim zakonima drutvenosti, kao to solidarnost, potivanje drutvenih zakona i vlasti, suradnja, potivadrugih osoba, njihovih prava i si.; svi su s kranske toke gled

.jednaki pred Bogom, a to znai da bi takvi trebali biti i izmeu seUn ato tom e, Berd jajev se kak o smo vidjeli estoko supro tstanaelu jednakosti. Istini za volju, on ne odbacuje svaku jednakost.

pae, on se otro protivi drutvenim privilegijima, raznim diskriminajama i bezakonjima, zauzimajui se za realnu (a ne samo formalnslobodu svake ljudske osobe i za uvjete koji su potrebni da bi se ou svojoj jedinstvenosti i neponovljivosti mogla ostvariti. U tom smtreba shvatiti i njegov zahtjev da svi trebaju biti aristokrati i svi rnici, ali ne buruji i ne proleteri.

Ali Berdjajev ne moe prihvatit i moderni zahtjev za posvemanjjednakou i posvem anjim izjednaavanjem, t j . apsolutni egalitarizam,u ime kojega se ukidaju sve socijalne razlike, privatno vlasnitvo, ak i drava i svi zakoni, da bi se toboe jamila sloboda i prirodna jekost za sve. K ak o smo vidjeli, on vrlo pronicljivo i uvjerljivo pokazda svi moderni drutveni sustavi, na ovaj ili onaj nain, naginju i plijeu tom apslutnom egalitarizmu. Berdjajeva je na takve stavove mponukati injenica da meu ljudima stvarno postoje znatne i neprevdive nejednakosti , i to ne samo u obiteljskom, drutvenom, kulturnopolitikom pogledu nego i u smislu naravnih sposobnosti i sklonoNeosporno je da svi ljudi nisu jednako intelektualno nadareni, nitisvi jednako spretni, niti svi posjeduju iste talente i karizme. Ali vietih socijalnih i psihofizikih poticaja Berdjajeva su na jasno potvrvnejednakosti prisili metafiziko-ontoloki razlozi. Za nega je k

smo vidjeli nejednakost ne samo antropoloka i socioloka pojava ni tran sce nd ent no svojstvo bitk a, zbog ega je nijek anje nejed nakoistovjetno s nihilizmom i prevlau nebia nad biem. Zbog toga Berdjod poetka upozorava da borba za drutvenu jednakost ne smije vou apsolutno izjednaavanje. Ve u svom prvom djelu Suojektivizam

157


16/17

i individualizam u drutvenoj filozofiji on. je protiv ortodoksnihmarksista s jedne i narodnjaka s druge strane istaknuo da su rastna pre da k osobe u neraskid ivoj vezi ne s ujed na ava njem dru tva nes drutvenom podjelom rada i s ostalim razliitostima u drutvu. Slistajalita zastupa i u ostalim sovjim djelima, kao npr. u Filozofiji nejednakosti, gdje N. Mihajlovskom i L. Tolstoju spoitav a da su neprijateljosobe, jer zagovaraju apsolutnu dru tvenu ujednaen ost . Sup rotstavljui njihova shvaanja romantiarskom uenju K. Leontjeva, koji bogat procvat l inosti dovodio u vezu s bogatim procvatom drave, vel ianstvenom istori jskom sudbinom naroda,30 Berdjajev tvrdi da suLeontjeve teze, po kojima je izdiferenciranost osobe izravno proporcinalna diferenciranosti drutva, blie istini; tovie, da ih je znanstvesociologija dokazala.Iste otpube Berdjajev iznosi i na raun socijalizma s jedne i dem

kracije s druge strane: I socijalizam zahteva da drutvo bude izmea upro eno , da sredina b ud e ujedna ena , i od toga oekuje dobrobza svak oga i sve. ( . . .) . U proena egalitarizacija dru tva , kak vu dontriumf liberalno-egalitarnog progresa veka i doba demokr&tije, u veje s precvetavanjem linosti , s njenim obezliavanjem, s gaenjem sjajnih stvaralakih linosti .31 Dakako, to zaci da se na osnovama apsolutnog principa jednakosti ne moe izgradit i ni bratstvo meu l judima, realizirati ideal slobode, kao ni bilo koji drugi od temeljnih ideala mderne drutvene svijest i . Svojim genijalnim intuici jama i analizama Bdjajev je to nedvosmisleno pokazao.

Slian antimodernizam svojstven je i Berdjajevljevu poimanju dravvlast i , privrede i rada. Protiv modernih negacija drave i vlast i , Berdjaistie: Dravna vlast ima religijsku praosnovu i religijski izvor.32 Istodobno onima koji apsolutiziraju dravu, podvrgavajui joj bezrezervljudsku osobu i itavo drutvo, on poruuje: Nedopustivo j obogotvonje drave, nedopustivo je njeno pretvaranje u apsolut, nedopustivo da se dravi iskazuju boanske poasti .33 A svoj stav pr m a dravi B erdjajev poistovjeuje sa Solovjovim: V. Solovjov je dobro kazao ddrava ne postoji zato da bi zemljski ivot pretvorila u raj ve zato bi sprijeila da se on konano pretvori u pakao.34

U vremenu kada jedni tee samo za dravom, a drugi samo za prvatnom ekonomijom; kada jedni apsolutiziraju privatno vlasnitvo, drugi ga posve zabranjuju, Berdjajev zastupa tezu o mijeanoj privrei o funkcionalnom ka rak ter u svakoga vlasnitva. I dok jedni problerada el i r i jei t i formalno-pravnom regulat ivom, a drugi radikalnimijenjanjem drutvenih struktura. Berdjajev upozorava na et iko-regiozni problem rada istiui da je to zapravo prvotni problem i da njegovo rjeenje preduvjet za rjeavanje ostalih radnikih problemI dok svi moderni drutveni sustavi daju prvenstvo gospodarstvuBerdjajev zahti jeva da se prvenstvo dadne l judskom duhu i duhovn30 N. Berdjajev, Filozofija nejednakosti, nav. dj., 48.31 Isto, 48.32 Isto, 55.33 Isto, 65.34 Isto, 56.

158


17/17

slobodama i vrijediostima, ako se ne eli da ekonomija postane ovjekokob. Opet dakle upozorenje na prvorazrednu vanost etikog i religioznog pristupa u gospodarskim i drutvenim odnosima, kojega znaenmoemo tek danas u potpunosti shvatiti .

Antimodernizam Berdjajeva dolazi do izraaja i u njegovoj kritici indviduralizma s jedne i kolektivizma s druge strane kao i u njegovimsuprotstavljanjima racionalizmu i naturalizmu, zatim u upozorenjima jednostranosti moderenog shvaanja slobode i u odbacivanju mita o bekonanom progresu, kao i u isticanju povijesnih, kozmikih i religioznosnova dru tva . Da bismo shvatili svu otrinu njegova protivljen jmodernim drutvenim teorijama, koje su odreda areligiozne ili antiregiozne, dosta nam je ova Berdjajevljeva reenica: Temelji ljudskodrutva lee u boanskom redu stvari u svetu. Postoji tajanstvna osnoljudskoga drutva, tako tajanstvena kako je i osnova itave organsk

prirode, i od koje se ne moe razdvojiti ljudski drutveni svet.35

Ali krivo bi bilo Berdjajevljev antimodernizam shvatiti kao nekakakonzervatizam, kao nekakav pokuaj restauracije starog predmoderno(srednjovjekovnog) i predrevolucionarnog drutvenog ureenja. Nemprema Berdjajevu, povratka na staro, koje je, uostalom, svojim grijesma prouzroilo sadanje stanje. Berdjajevljeva drutvena misao ni jednom asu ne eli obnovu predmodernog drutvenog ureenja negstvaranje novog, postmodernog oblika l judskog drutva. To novo posmoderno drutvo trebalo bi biti cjelovita ljudska zajednica, u kojoj jednakost biti u slubi nejednakosti: drava sa svojim zakonima institucijama u slubi neponovljive ljudske osobe i drutva; privredniproizvodni procesi u vlasti slobodnog ljudskog duha; rad ne samo srestvo za zadovoljenje materijalnih ivotnih potreba nego i religiozni mo ralni poziv ovjeka da zajedno s Bogom nasta vlja stv arati svijeTakvo se drutvo ne moe graditi na iskljuivostima nijedne vrste: nna onima koje se odnose na prolost, ni na onima koje se tiu sadanjiskustva; niti na nijekanju Boga i religije, kao ni na zanemarivanju zkona prirode i itavog kozmosa. Novo postmoderno drutvo mogue izgraditi samo metodom stvaralakog reformizma.Upu eniji itatelj moe lako uoiti mn og e slinostii zm eu Berd jajevljei katolike dutrvene nauke, poev od kri t ike modernih drutvenih terija, poimanja osobe i slobode, zatim drave i vlasti, ekonomije i hijrarhije vrijednosti, rada i vlasnitva, pa sve do religioznog utemeljenjdrutva i reformistikog pristupa drutvenim promjenama. Koliko sBerdjajevljeve teze i danas aktualne i inspirativne, to je jasno svakomtko imalo poznaje suvremene drutvene probleme u svijetu i u nas.36

# Isto, 34.36 U ovom prikazu Berdjajevljeve drutvene nauk e nisam se osvrtao na njzine nedoreenosti i propuste. Dva su razloga za to: prvo, jer bi time ovrad postao jo opirniji, i drugo, jer je to za pristup koji sam odabrao pkazati aktualnost i inspirativnost Berdjajevljeve nau ke i u nae vrijeme manje vano. Od nedostataka Berdjajevljeve drutvene filozofije mogli bisnpr. spomenuti zanemarivanje odgoja i obitelji; problem ukljuivanja struu politiku koji nije razraen; neuzimanje u obzir uloge sredstava drutvnog priopavanja; izostanak odgovora na pitanje kako dovesti na vlast najbolje i najsposobnije, ako je demokratski princip nedostatan i si.

159

Društvena misao Berdjajeva

Documents

Transcript of Društvena misao Berdjajeva