di60_61_06brajsa

POVEZANOST BAZI^NIHDIMENZIJA LI^NOSTII DEPRESIVNOSTIU RANOJ ADOLESCENCIJIAndreja BRAJŠA-@GANEC, Renata GLAVAKInstitut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb

UDK: 159.922.8Izvorni znanstveni rad

Primljeno: 8. 2. 2002.

Dosadašnja istraìvanja pokazala su da postoji povezanost iz-me|u bazi~nih dimenzija li~nosti i psihopatoloških fenomena.Cilj ovoga rada bio je utvrditi povezanost bazi~nih dimenzijali~nosti prema Eysenckovu mišljenju, kao i njihovih me|usobnihinterakcija s depresivnoš}u u doba rane adolescencije. Ispitiva-nje je provedeno na 583 adolescenta oba spola, u dobi od 12do 15 godina. Rezultati pokazuju da su sve tri dimenzije li~nostiu zna~ajnoj korelaciji s rezultatima na Skali depresivnosti. De-presivniji adolescenti postiù više rezultate na skalama neuro-ticizma i psihoticizma, a niè rezultate na skalama ekstraverzijei laì. Djevoj~ice izvještavaju o više depresivnih simptoma oddje~aka. Dje~aci postiù više rezultate na Skali psihoticizma, adjevoj~ice na skalama neuroticizma i laì. Rezultati provedenehijerarhijske regresijske analize pokazuju da se opisanim setomprediktorskih varijabla (spol, naobrazba roditelja, neuroticizam,psihoticizam, ekstraverzija) moè objasniti 40% ukupne varijan-ce depresivnosti, pri ~emu su zna~ajni prediktori neuroticizam,psihoticizam, ekstraverzija, te dvostruka interakcija ekstraverzijei psihoticizma koja pridonosi dodatnih 1% objašnjenju varija-biliteta depresivnih simptoma. Introvertirani adolescenti s vi-sokim rezultatom na Skali psihoticizma su depresivniji, a uekstravertiranih adolescenata ta povezanost nije utvr|ena.

Andreja Brajša-@ganec, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar,Maruli}ev trg 19/1, p. p. 277, 10000 Zagreb, Hrvatska.E-mail: [email protected]

UVODEysenckova teorija primjer je empirijske teorije li~nosti kojomse objašnjavaju odnosi izme|u bazi~nih osobina li~nosti i po-našanja. Osnovicu Eysenckova modela ~ini faktorska analizapodataka i korelacija izme|u instrumenata koji mjere pona-641

�

šanje i razli~ite osobine li~nosti. Prema Eysenkovu mišljenju,individualne razlike mogu se podvesti pod tri faktora višegareda koji se definiraju kao ekstraverzija-introverzija, neuroti-cizam-emocionalna stabilnost i psihoticizam (Eysenck, 1990.).Dimenzija ekstraverzija-introverzija povezana je sa stupnjemprevladavanja ekscitacije ili inhibicije središnjega ìv~anogsustava, dimenzija neuroticizma povezana je s labilnoš}u ìv-~anog sustava, a dimenzija psihoticizma nešto je kasnije uve-dena u teoriju i odnosi se na dispozicijsku osobinu li~nosti ko-ja se u razli~itom stupnju nalazi u svih ljudi, a ne na psihija-trijsku abnormalnost. Eysenck je svojim analizama utvrdio dasu tri temeljne dimenzije li~nosti me|usobno ortogonalne, od-nosno nezavisne. To zna~i da rezultat ili poloàj pojedinca ujednoj dimenziji ne prejudicira njegov poloàj u drugoj di-menziji, odnosno mogu}e su sve kombinacije dimenzija (Ful-gosi, 1985.). Eysenckov model hijerarhijski je organiziran. Nanajniòj razini su specifi~ni odgovori na specifi~ne situacije ipojedina~ni akti ili veze izme|u pojedina~nih podraàja i po-jedina~nih reakcija. Na sljede}em stupnju, razini više genera-lizacije su navike, frekvencije akata, dakle habitualni ili uobi-~ajeni odgovori ili ponašanja. Na tre}oj razini su karakteristi-ke, skale i faceti, dakle osobine li~nosti koje su odre|ene ko-relacijama izme|u navika s nièga stupnja generalizacije. Na~etvrtoj, najvišoj razini u hijerarhijskom modelu li~nosti su ti-povi li~nosti koji predstavljaju najviši stupanj generalnosti. Da-kle, ekstraverzija, neuroticizam i psihoticizam nalaze se nanajvišoj razini u hijerarhiji, odnosno predstavljaju tipove li~-nosti (Fulgosi, 1985.).

Iako su prva istraìvanja javljanja, razvoja i prirode de-presivnosti u djece i adolescenata zapo~ela još u radu Spitza iWolfa (1946.) i Bowlbyja (1973.) (prema Reynolds i Johnston1994.), sustavna istraìvanja depresivnosti u djece i adolesce-nata zapo~ela su osamdesetih godina, kada su se istraìva~isloìli da su depresivni simptomi u djece i adolescenata sli~nidepresivnoj simptomatologiji odraslih (Kazdin, 1990.; Bruno,1992.). Va`no je spomenuti da se na depresivne simptome udjece i adolescenata ne gleda kao na aspekte normalnoga ra-zvoja. Naime, do osamdesetih godina neki su autori dràli dase depresivnost u djece i adolescenata ne moè pojaviti, jer jeprikrivena psihoseksualnim i kognitivno-emocionalnim razvo-jem i nezrelom li~noš}u te problemima u ponašanju kao što jeagresivnost i sl. (Reynolds, 1986.b). Etiologija depresivnih po-reme}aja u djetinjstvu i adolescenciji je sloèna, a modeli semogu podijeliti u dvije osnovne kategorije, biološke i psiho-socijalne. Prema biološkom modelu uzrok depresije su genet-ski ili biokemijski faktori, a prema psihosocijalnommodelu u-zrok depresije je u pojedin~evoj razvojnoj prošlosti (Bruno,1992.). Depresija obuhva}a sva podru~ja funkcioniranja, uklju-

DRU[. ISTRA@. ZAGREBGOD. 11 (2002),BR. 4-5 (60-61),STR. 641-658

BRAJ[A-@GANEC, A.,GLAVAK, R.:POVEZANOST BAZI^NIH...

642

~uju}i bihevioralno, emocionalno, somatsko i kognitivno po-dru~je (Dacey i Kenny, 1994.). Depresivni poreme}aj moè do-vesti do teìh poreme}aja normalnoga razvoja ako se ne dija-gnosticira i ne preveniraju mogu}e negativne posljedice (Rey-nolds i Johnston 1994.; Reynolds, 1989.). Neke od njih su sa-modestruktivno ponašanje i pokušaji samoubojstva koji su ~e-š}i u depresivne djece nego u odraslih (Davison i Neale, 1999.).Depresija u djece i adolescenata manifestira se simptomimakao što su anhedonija, nisko samopoštovanje, socijalna povu-~enost, umor, problemi mišljenja i pozornosti, somatske smet-nje, destruktivni impulsi, delinkventno i agresivno ponaša-nje (Ameri~ka psihijatrijska udruga, 1996.). Manifestacija de-presivnosti u djece i adolescenata, kao i u odraslih, moè se po-dijeliti na tri fenomena. Za prvi je karakteristi~no da djeca iadolescenti povremeno doìvljavaju depresivno raspoloè-nje, osje}aju se àlosno, neraspoloèno, razo~arano, jadno. Dru-gi fenomen je depresivni sindrom, a odnosi se na skup simp-toma u podru~ju emocija i ponašanja koji se javljaju zajedno.Tre}i fenomen je klini~ka depresija koja uklju~uje depresivnesimptome koji zna~ajno ometaju aktivnosti u razli~itim ìvot-nim podru~jima (npr. škola, obitelj). Prema klasifikaciji Ame-ri~koga psihijatrijskog udruènja DSM-IV (Ameri~ka psihija-trijska udruga, 1996.), u djece i adolescenata mogu se dijagno-sticirati sljede}i depresivni poreme}aji: poreme}aj prilagodbes depresivnim raspoloènjem, velika depresivna epizoda ilidepresija maior i distimija kao najduì i najkompliciraniji po-reme}aj. Iskustava s depresivnim poreme}ajima ima oko 5%djece te izme|u 10% i 20% adolescenata (Reynolds, 1994.). E-pidemiološka istraìvanja depresivne simptomatologije na-vode na to da je depresija u djece, a posebno u adolescenatavelik problem njihova mentalnog zdravlja te da je pojava de-presivnih simptoma u djetinjstvu usko povezana s depresijomu odrasloj dobi (Reynolds, 1986.b; Cohen, 1996.). Istraìvanjaukazuju na va`nost razvojnih i spolnih razlika pri pojavi de-presivnih simptoma nakon stresnih ìvotnih doga|aja (Wa-gner i Compas, 1990.). Ve}a je povezanost negativnih ìvotnihdoga|aja i depresivnosti u èna nego u muškaraca (Fonda-cero i Moss, 1987.). Me|utim, u ranom djetinjstvu roditelji vi-še potpore pruàju na~inima suo~avanja s negativnim ìvot-nim doga|ajima djevoj~icama nego dje~acima, a u adolescen-ciji su djevojke više osjetljive na stresne doga|aje (Leadbeateri sur., 1995.).

Teorije i empirijska istraìvanja o povezanosti izme|u li~-nosti i psihopatologije potje~u odavno (Maher i Maher, 1994.).Istraìvanja su pokazala da li~nost predisponira pojedince zaspecifi~ne psihi~ke poreme}aje, kao što su i depresivnost i ank-sioznost (Gershuny i Sher, 1998.). Primjerice, Eysenck i sur.(1985.), Eysenck (1990.) i Gray (1987.) navode da introvertiranii neuroti~ni pojedinci mogu biti skloniji anksioznosti nego ek-643



straverti i emocionalno stabilni. U istraìvanjima se ~esto do-biva povezanost izme|u ekstraverzije i prosje~ne razine pozi-tivnoga afekta i neuroticizma i prosje~ne razine negativnogaafekta (Larsen i Ketelaar, 1991.). Neuroticizam je u korelaciji snegativnim afektom, ali ne korelira s pozitivnim afektom. Na-suprot tome, ekstraverzija korelira s pozitivnim afektom, aline i s negativnim afektom. Ti su nalazi replicirani u istraìva-njima koja su rabila razli~ite skale i izvještaje (Rusting i Lar-sen, 1997., 1999.). Brojna istraìvanja bave se povezanoš}u iz-me|u osobina li~nosti i anksioznosti. Postoje}e teorije nagla-šavaju da interakcija neuroticizma i introverzije vodi k ve}ojanksioznosti (Gershuny i Sher, 1998.). Istraìvanjima je dobi-vena pozitivna povezanost izme|u neuroticizma i anksioz-nosti (Larsen i Ketelaar, 1991.; Levenson i sur., 1988.; Noyes isur., 1980.) te negativna povezanost izme|u ekstraverzije i ank-sioznosti (Faravelli i Albanesi, 1987.; Levenson i sur., 1988.), aWilliams (1990.) nalazi slabu povezanost izme|u psihoticizmai anksioznosti. Nasuprot tome, manji broj istraìvanja ispitu-je odnos izme|u osobina li~nosti i depresije. Achenbach (1991.)nalazi pozitivnu korelaciju izme|u depresije i neuroticizmate depresije i psihoticizma, a negativnu korelaciju izme|u de-presije i ekstraverzije. Fisher (1993.) je dobio pozitivnu kore-laciju izme|u neuroticizma i depresije, što navodi i Larsen(1992.), a Saklofke, Kelly i Janzen (1995.) te Williams (1990.) na-laze negativnu povezanost izme|u depresije i ekstraverzije.

Budu}i da se fenomen depresije kod djece i adolescena-ta po~eo istraìvati u novije vrijeme, vrlo je mali broj istra-ìvanja i o povezanosti dimenzija li~nosti i depresije u toj do-bi. Zanimalo nas je kakav je zajedni~ki prinos dimenzija li~-nosti za objašnjenje depresivne simptomatologije u ranoj ado-lescenciji. Stoga je osnovni cilj ovoga rada provjeriti u kolikojse mjeri depresivnost u doba rane adolescencije moè objas-niti bazi~nim dimenzijama li~nosti. Drugim rije~ima, zanimanas kakva je priroda povezanosti bazi~nih dimenzija li~nostiprema Eysenckovu mišljenju i njihovih me|usobnih interak-cija s depresivnoš}u u doba rane adolescencije.

METODA

IspitaniciU istraìvanju su sudjelovala ukupno 583 ispitanika, 298 mu-škoga i 285 ènskoga spola, u~enici sedmih i osmih razredazagreba~kih osnovnih škola (od 12 do 15 godina), prosje~nestarosti od 13 godina i 8 mjeseci.

InstrumentiSkala depresivnostiKao mjera depresivnosti primijenjena je Reynoldsova skaladepresivnosti za adolescenteReynolds Adolescent Depression Scale



644

RADS (Reynolds, 1986.a). Skala je izabrana jer osigurava u~in-kovitu i djelotvornu metodu za otkrivanje depresivnih simp-toma u adolescenata.1

Skala RADS mjeri rang simptoma povezanih s depresi-jom, uklju~uju}i kognitivne, motori~ko-vegetativne, somat-ske i interpersonalne simptome. Odgovori na Skali daju pro-cjene frekvencije javljanja i trajanja svakoga specifi~nog simp-toma. Skala je konstruirana za starost od 12 do 18 godina, alimoè se primjenjivati i u nešto mla|oj i nešto starijoj dobi.Konstruirana je za mjerenje procjene razine klini~ki relevant-nih depresivnih simptoma adolescenata, kao mjera identifi-kacije depresivnosti u školi i na klini~koj populaciji, za evalu-aciju tretmana, ali i posebno za istraìvanja depresije i s njompovezanih konstrukata. Selekcija ~estica je temeljena na simp-tomatologiji opisanoj u DSM-III-R za depresiju i distimi~neporeme}aje, pa su dodani neki specifi~ni simptomi iz drugihkriterija i skala depresivne simptomatologije (Reynolds,1987.). Skala mjeri disforiju, samo}u, školski strah, omalova-àvanje od roditelja, samovrednovanje, osje}aj tuge, socijal-nu izdvojenost, plakanje, bezvrijednost, samopoštovanje, pe-simizam, iritabilnost, ljutnju, predbacivanje, gubitak interesa,gubitak apetita, bespomo}nost, probleme sa spavanjem, so-matske poteško}e itd. Svaka ~estica opisuje jedan simptom.Primjeri ~estica u skali su: "îni mi se da ìvot nije pravedan","Dosadno mi je", "Boli me èludac", "Osje}am se sretno", "Pla-~e mi se".

Skala ima 30 ~estica, sastoji se od kratkih tvrdnja u pre-zentu, a ispitanik mora odgovoriti koliko se ~esto tako osje}ana skali od ~etiri stupnja: "gotovo nikad", "rijetko", "ponekad","uglavnom". Dvadeset tri tvrdnje su pozitivne, a sedam jenegativnih. Na svakoj tvrdnji odgovor se kre}e od 1 do 4, takoda se raspon ukupnog rezultata, kao zbroj odgovora na svim~esticama, kre}e od 30 do 120.

Faktorskom analizom glavnih komponenata Reynolds(1986.b) je dobio pet (ortogonalna solucija) faktora koji obja-šnjavaju 50,3% ukupne varijance. Budu}i da peti faktor ~inesamo dvije ~estice, a one su i u zna~ajnim korelacijama s pr-vim faktorom, autor Skale drì da se ona moè opisati s ~etirifaktora a to su: kognitivna dimenzija (~estice 5, 4, 9, 12, 13, 14,20, 30), dimenzija internalizirane utu~enosti (2, 3, 6, 7, 8, 15,16, 17, 21, 26), eksternalizirana somatsko-vegetativna dimen-zija (11, 18, 19, 22, 24, 27, 28) i dimenzija raspoloènja-anhe-donije (1, 10, 23, 25). Ne preporu~a se podjela Skale na sub-skale, jer su to samo smisleni klasteri unutar depresivnosti, ai Skala je konstruirana kao mjera depresivne simptomatologi-je u cjelini (Reynolds, 1987.). Na našem uzorku tako|er je pro-vedena faktorska analiza glavnih komponenata. Catellov screetest upu}uje na jedan faktor koji objašnjava 22,2% zajedni~ke

1 Autor Skale sloìo seda se Skala prevede iprimijeni u ovom istra-ìvanju, a to je odo-brila i izdava~ka ku}akoja ima sva pravanad Skalom. Skala jedvostruko prevedena(s engleskog na hr-vatski i obrnuto).Nakon drugoga prije-voda nije bilo ve}ihodstupanja od origi-nalnog prijevoda.



varijance, drugi faktor koji objašnjava 7,4% varijance i još trifaktora koji objašnjavaju svaki po 4,7%, 4,5% te 4,2% zajed-ni~ke varijance (ukupno pet ekstrahiranih faktora objašnjava42,9% zajedni~ke varijance).

Autor Skale je na velikom uzorku od 2402 adolescentadobio vrlo visok Cronbachov alfa koeficijent α=0.92, a ovisnoo starosti adolescenata od 0.91 do 0.94 (u adolescenata muš-koga spola najniì je α=0.90, a ènskoga spola α=0.92). U na-šem istraìvanju dobivena je pouzdanost tipa nutarnje kon-zistencije Cronbachova alfa koeficijenta α=0.87 na cijelom uzor-ku, kao i posebno za dje~ake (α=0.87) i djevoj~ice (α=0.87).

Upitnik bazi~nih dimenzija li~nostiKao mjera osobnih karakteristika djeteta primijenjen je Ey-senckov upitnik bazi~nih dimenzija li~nosti – Junior EysenckPersonality Questionnaire, EPQ Junior (Eysenck i Eysenck, 1994.,1994.a). Upitnik je izveden iz Eysenckova upitnika li~nosti zaodrasle i izdan je kao psihologijski mjerni instrument na hr-vatskom jeziku. Namijenjen je djeci od sedam do 15 godina,a sastoji od ~etiri subskale. To su ekstraverzija-introverzija, E(24 ~estice), neuroticizam-emocionalna stabilnost, N (20 ~esti-ca), psihoticizam, P (17 ~estica) i sklonost ka disimulaciji, L (20~estica). Na svaku ~esticu se odgovara s "da" ili "ne", ispitanikiznosi svoje slaganje odnosno neslaganje sa svakom pojedi-nom tvrdnjom. Budu}i da se na svakoj ~estici moè dobiti je-dan bod, maksimalan ukupan rezultat jednak je broju ~esticana svakoj subskali.

Originalan upitnik EPQ, primijenjen u istraìvanjima umnogim zemljama svijeta, potvr|uje ~etverofaktorsku struk-turu tog instrumenta, iako postoje nešto manje potvrde zafaktor psihoticizma (Eysenck i Eysenck, 1976., 1994.; Eysenck isur., 1985.; Wilson i Doolabh, 1992.). Dok je pouzdanost i valja-nost skala ekstraverzije-introverzije, neuroticizma i laì zado-voljavaju}a, faktor psihoticizma kontinuirano je niè pouzda-nosti i valjanosti. Faktorska analiza rezultata Eysenckova upit-nika li~nosti, primijenjenoga na odraslim osobama i adolescen-tima u Hrvatskoj, dala je potvrdu za faktore neuroticizma, ek-straverzije-introverzije i sklonosti disimulaciji, uz slabiju potvr-du za faktor i Skalu psihoticizma (Brajša-@ganec iMateši}, 1999.;Mla~i} i Knezovi}, 1997.).

U ovom istraìvanju koeficijent nutarnje konzistencije zaekstraverziju-introverziju iznosi α=0.69, za neuroticizam-e-mocionalnu stabilnost α=0.79, za psihoticizam α=0.64 te zadisimulaciju α=0.85.

Upitnik o op}im informacijama o u~enicimai njihovim sociodemografskim obilje`jimaUpitnik je sastavljen za ve}e istraìvanje iz podru~ja razvojnei traumatske psihologije, a sadrì niz relevantnih informacija



646

o ispitanicima i njihovoj okolini. Izme|u ostaloga, u~enici od-govaraju na pitanja o naobrazbi roditelja, obiteljskim prilika-ma, bra}i i sestrama, na~inu provo|enja slobodnog vremena,socijalnoj mreì u obitelji i okolini, društvenom ìvotu, soci-jalno nepoèljnom ponašanju, zdravstvenom stanju i dr. Zapotrebe ovoga rada koristili smo podatke o spolu (1-muški, 2--ènski) i naobrazbi roditelja. Naobrazba roditelja definiranaje na skali od pet stupnjeva: 1-nezavršena osnovna škola, 2-o-snovna škola, 3-srednja škola ili gimnazija, 4-viša škola, 5-fa-kultet i više. Budu}i da je korelacija izme|u stupnja naobra-zbe majke i stupnja naobrazbe oca r=0.61, u obradi rezultatavarijabla naobrazbe roditelja definirana je kao zbroj naobra-zbe oca i majke (totalni raspon od 2-10).

PostupakPodaci su prikupljeni u 38 zagreba~kih osnovnih škola. Ispiti-vanje djece u manjim skupinama proveo je psiholog meto-dom skupno vo|enog rada za vrijeme nastave. U~enicima ko-ji su èljeli ostati anonimni ostavljena je mogu}nost upisiva-nja neke šifre umjesto imena i prezimena.

REZULTATI

Interkorelacije mjerenih varijablaInterkorelacije dimenzija li~nosti prema Eysenckovu mišlje-nju zna~ajne su na razini zna~ajnosti manjoj od 1%, s time dajedino korelacija izme|u rezultata na Skali ekstraverzije i Ska-li neuroticizma nije statisti~ki zna~ajna (tablica 1).

Ekstraverzija Neuroticizam Psihoticizam Skala laì

Neuroticizam 0.01Psihoticizam 0.13** 0.26**Skala laì -0.14** -0.26** -0.43**Depresivnost -0.14** 0.59** 0.25** -0.15**

**p<0.01

Sve tri dimenzije li~nosti u zna~ajnoj su korelaciji s rezul-tatima na Skali depresivnosti. Kao što smo i o~ekivali, najvišakorelacija dobivena je izme|u rezultata na Skali neuroticizmai rezultata na Skali depresivnosti (r=0.59; p<0.01). Nešto niàkorelacija u istom smjeru dobivena je izme|u rezultata naSkali psihoticizma i rezultata na Skali depresivnosti (r=0.25;p<0.01). Negativna korelacija dobivena je izme|u rezultata naSkali ekstraverzije i rezultata na Skali depresivnosti (r=-0.14;p<0.01) te izme|u rezultata na Skali laì i rezultata na Skalidepresivnosti (r=-0.15; p<0.01).647



� TABLICA 1Interkorelacije rezul-tata na skalama ba-zi~nih dimenzija li~-nosti i Skali depre-sivnosti (N=583)

Demografske varijable, dimenzije li~nosti i depresivnostDjevoj~ice postiù nešto više rezultate na Skali depresivnostiu odnosu na dje~ake. Tako|er su dobivene spolne razlike naskalama psihoticizma, neuroticizma i laì, pri ~emu dje~aci po-stiù statisti~ki zna~ajno više rezultate na Skali psihoticizma,a djevoj~ice statisti~ki zna~ajno više rezultate na skalama neu-roticizma i laì. Rezultati su prikazani u tablici 2.

Dje~aci Djevoj~iceM SD M SD t

Ekstraverzija 17.94 3.23 17.92 3.31 0.05Neuroticizam 10.99 4.06 12.75 3.98 5.28***Psihoticizam 4.42 2.73 2.88 1.97 7.80***Skala laì 8.26 4.91 9.45 4.62 3.01**Depresivnost 60.01 12.03 62.05 11.50 2.09**

*p<0.05, **p<0.01, ***p<0.001

Povezanosti rezultata na skalama psihoticizma, ekstraver-zije, neuroticizma i laì s naobrazbom roditelja, tamo gdje po-stoje, prili~no su niske. Adolescenti roditelja s višom naobra-zbom postiù više rezultate na Skali ekstraverzije (r=0.11;p<0.01) i nešto niè rezultate na Skali psihoticizma (r=-0.10;p<0.05) i laì (r=-0.08, p=0.05). U dje~aka je dobivena zna-~ajna povezanost izme|u naobrazbe roditelja i rezultata naSkali ekstraverzije, pri ~emu je viši rezultat na Skali ekstra-verzije povezan s višom naobrazbom roditelja. Nadalje, ado-lescenti koji postiù više rezultate na Skali depresivnosti ima-ju roditelje s niòm naobrazbom (r=-0.10; p<0.05).

Rezultati hijerarhijske regresijske analizeKako bismo odgovorili na glavni cilj ovoga istraìvanja, prove-li smo hijerarhijsku regresijsku analizu. U prediktorski skupvarijabla uklju~ili smo sociodemografske varijable i dimenzijeli~nosti, a kriterijska je varijabla stupanj izraènosti depresiv-nih simptoma. Zanima nas u kolikoj se mjeri depresivnost udoba rane adolescencije moè objasniti bazi~nim dimenzija-ma li~nosti. Hijerarhijska regresijska analiza temelji se na po-jedina~nom uvrštavanju novih varijabla ili skupova varijablau regresijsku jednad`bu prema unaprijed odre|enom redo-slijedu (Cohen i Cohen, 1975.). Nakon svakoga novog korakara~una se novi postotak objašnjene varijance, ~ime se testirajedinstveni prinos varijable ili skupa varijabla uvrštenih naodre|enom koraku testiranjem zna~ajnosti promjene u pos-totku objašnjene varijance kriterija (delta R2). Hijerarhijsku a-nalizu proveli smo u pet koraka premamodeluGershuny i She-ra (1998.). U prvi korak uvrstili smo varijable spola i naobra-648

� TABLICA 2Aritmeti~ke sredine istandardne devijacije,t-vrijednosti i statisti~kezna~ajnosti razlika re-zultata dje~aka (N=298)i djevoj~ica (N=285)na skalama bazi~nihdimenzija li~nosti i Ska-li depresivnosti

zbe roditelja, drugi korak u hijerarhijskoj regresijskoj analizi~inile su varijable tri bazi~ne dimenzije li~nosti (neuroticizam,ekstraverzija i psihoticizam), a u tre}em koraku uveli smokvadrirane vrijednosti rezultata na skalama bazi~nih dimenzi-ja li~nosti kako bismo kontrolirali spuriozne moderatorne e-fekte (Lubinski & Humphreys, 1990.). U ~etvrtom koraku u re-gresijsku jednad`bu uvedena su tri umnoška, dvostruke inte-rakcije dimenzija li~nosti, a u petom, posljednjem koraku tro-struka interakcija sve tri dimenzije li~nosti. ^etvrti i peti ko-rak u regresijskoj analizi uveli smo kako bismo utvrdili posto-je li interakcijski efekti bazi~nih dimenzija li~nosti na depre-sivnost adolescenata (tablica 3).

Korak Prediktori Depresivnost

1. korak spol 0.09*naobrazba roditelja -0.11**

R2=0.02F=5.47**

2. korak N 0.55***E -0.16***P 0.12**

R2=0.38delta R2=0.36delta F=110.36***

3. korak N2 0.39*E2 R2=0.38P2 delta R2=0.009

delta F=2.87*

4. korak N x P -0.58**N x E R2=0.40E x P delta R2=0.01

delta F=3.19*

5. korak N x E x P R2=0.40deltaR2=0.00delta F=N.S.

Kona~na regresijska jednad`ba R=0.63R2uk=0.40korigirani R2uk=0.39Fuk (12,560)=31.20***

Rezultati provedene hijerarhijske regresijske analize po-kazuju da opisanim setom prediktorskih varijabla mo`emoobjasniti 40% ukupne varijance depresivnosti. Nakon kontro-liranja sociodemografskih varijabla u prvom koraku koje obja-šnjavaju tek 2% rezultata na Skali depresivnosti, uvo|enjembazi~nih dimenzija li~nosti u drugom koraku ukupna objaš-njena varijanca depresivnosti pove}ava se za dodatnih 36%649



� TABLICA 3Rezultati hijerarhijskeregresijske analize naSkali depresivnosti sasociodemografskimvarijablama i varija-blama bazi~nih di-menzija li~nosti kaoprediktorskim vari-jablama (statisti~kizna~ajne varijable uregresiji, beta koefi-cijenti, *p<0.05;**p<0.01; ***p<0.001)

(delta R2=0.36; p<0.001). Adolescenti koji postiù više rezul-tate na Skali depresivnosti procjenjuju sebe više emocionalnonestabilnima (β=0.55; p<0.001), introvertiranima (β=-0.15;p<0.001) te s višim rezultatima na Skali psihoticizma (β=0.12;p<0.01). Adolescenti koji su emocionalno nestabilni u najve-}oj su mjeri i depresivni. Tre}i, ~etvrti i peti korak u regresij-skoj jednad`bi pridonose ukupno tek dodatnih 2% ukupneobjašnjene varijance depresivnosti. Tre}i korak kvadriranihdimenzija li~nosti pridonosi tek dodatnih 0,9% ukupne vari-jance pri ~emu je zna~ajan samo beta koeficijent za neuroti-cizam. Dodavanje dvostrukih interakcija dimenzija li~nosti u~etvrtom koraku pridonosi dodatnih 1% ukupnoj varijancidepresivnosti, pri ~emu je jedina zna~ajna dvostruka interak-cija ekstraverzija x psihoticizam negativno povezana s depre-sivnoš}u (β=-0.58; p<0.01). Trostruka interakcija tri bazi~nedimenzije li~nosti ne pridonosi dodatno ukupnoj varijancidepresivnosti. Moramo napomenuti da s uvo|enjem varija-bla bazi~nih dimenzija li~nosti varijable spola i naobrazbe ro-ditelja postaju statisti~ki nezna~ajne. Beta koeficijenti na dru-gom koraku za spol i naobrazbu roditelja nisu statisti~ki zna-~ajni (β<0.05; p>0.10). Ti nalazi govore u prilog tomu da sumjerene sociodemografske varijable povezane s depresivno-š}u preko bazi~nih dimenzija li~nosti.

Kako bismo bolje razjasnili dobivenu zna~ajnu poveza-nost dvostruke interakcije ekstraverzija x psihoticizam, pro-veli smo dodatnu hijerarhijsku regresijsku analizu, tako da smou prvi i drugi korak u regresijsku jednad`bu uveli zasebnopsihoticizam i ekstraverziju, ~ime se kontroliraju pojedina~nilinearni u~inci jedne i druge dimenzije li~nosti, a kao tre}i ko-rak uveli smo njihov umnoàk. U prvom bloku uvedena vari-jabla ekstraverzije pridonosi 2% objašnjenju depresivne simp-tomatologije (R2=0.02; delta R2=0.02; delta F=12.17; p<0.001),a varijabla psihoticizma uvedena u drugom bloku pridonosidodatnih 7,4% (R2=0.09; delta R2=0.07; delta F=47.14; p<0.001).Dvostruka interakcija psihoticizam x ekstraverzija, uvedena utre}em (zadnjem) bloku, pridonosi statisti~ki zna~ajno promje-ni u postotku objašnjene varijance kriterija, odnosno depre-sivne simptomatologije (R2=0.11; delta R2=0.02; delta F=10.69;p<0.001). Parcijalni koeficijent korelacije dvostruke interakci-je psihoticizam x ekstraverzija s depresivnoš}u statisti~ki jezna~ajan i negativnog je predznaka (rp=-0.13; p<0.001). Tinalazi potvr|uju prije dobivene rezultate. Za objašnjenje tezna~ajne interakcije adolescente smo podijelili u tri skupineprema rezultatima na Skali ekstraverzije. U introvertiranih a-dolescenata povezanost izme|u psihoticizma i depresivnostistatisti~ki je zna~ajna (rpd=0.35; p<.001), kao i u 33% adole-scenata koji postiù prosje~ne rezultate na Skali ekstraverzije



650

(rpd=0.29; p<.001), a ta povezanost nije statisti~ki zna~ajna za33% ekstravertiranih adolescenata. Kad adolescente podijeli-mo u tri skupine prema rezultatima na Skali psihoticizma, do-bivamo statisti~ki zna~ajne korelacije izme|u ekstraverzije i de-presivnosti ponovno samo za dvije skupine. Za 33% adole-scenata koji postiù najviše rezultate na Skali psihoticizma ko-relacija izme|u ekstraverzije i depresivnosti statisti~ki je zna-~ajna i negativna (red=-0.24; p<0.01), kao i za 33% adolesce-nata iz skupine prosje~nih na Skali psihoticizma (red=-0.23;p<0.01). Dakle, povezanost izme|u ekstraverzije i depresiv-nosti ovisi o rezultatima na Skali psihoticizma, a povezanostizme|u psihoticizma i depresivnosti ovisi o tome je li rije~ ointrovertiranim ili ekstravertiranim adolescentima. Uglavnom,u introvertiranih adolescenata utvr|ena je pozitivna poveza-nost izme|u psihoticizma i depresivnosti, a u adolescenata svisokim rezultatom na Skali psihoticizma utvr|ena je negati-vna povezanost izme|u ekstraverzije i depresivnosti.

RASPRAVARezultati dobiveni ovim istraìvanjem pokazuju da su sve tridimenzije li~nosti u zna~ajnoj korelaciji s rezultatima na Skalidepresivnosti. Depresivniji adolescenti postiù više rezultatena skalama neuroticizma i psihoticizma, a niè rezultate naskalama ekstraverzije i laì. Dobiveni rezultati u skladu su spodacima iz literature (Achenbach, 1991.; Fisher, 1993.; Lar-sen, 1992.; Williams, 1990.; Saklofke, Kelly i Janzen, 1995.). Istenalaze navode i del Barrio i sur. (1997.) u istraìvanju na 423adolescenta u dobi od 11 do 15 godina. Njihovi rezultati uskladu su s našima, odnosno ukazuju na pozitivnu poveza-nost izme|u neuroticizma, anksioznosti i depresije te negati-vnu povezanost izme|u ekstraverzije i depresije. Nadalje, de-presivniji adolescenti manje su skloni davati socijalno poèlj-ne odgovore, što ukazuje na ~injenicu da su više usmjereni nasvoje depresivno stanje (Achenbach, 1991.). Kao što je ve} spo-menuto, brojna istraìvanja povezanosti dimenzija li~nosti idepresije naglašavaju jaku pozitivnu vezu izme|u neurotici-zma i depresije. Mogu}i uzrok tome je što je neuroticizam po-vezan s pove}anom razinom samoiskaza simptoma bolesti (Lar-sen, 1992.), što zna~i i više iskaza o depresivnim simptomima.Nadalje, neuroticizam je povezan s procesiranjem negativnihinformacija o sebi, ali ne i o drugima (Larsen, 1992.), što uka-zuje na ~injenicu da su emocionalno nestabilni adolescentiskloni davanju više samoiskaza o depresivnim simptomima.Cohen i sur. (1998.) nalaze da neugodna emocionalna stanjapove}avaju vjerojatnost dosje}anja neugodnih ìvotnih sje}a-nja, odnosno raspoloènje utje~e na selektivno dosje}anje ne-ugodnih doga|aja, što opet vodi ka depresivnom raspolo-651



ènju. To je u skladu s opisom osoba koje postiù visoke re-zultate na Skali neuroticizma koje karakterizira stanje stalnezabrinutosti, tjeskobe i neraspoloènja. Te su osobe pretjeranoosje}ajne, pretjerano reagiraju na sve vrste podraàja i teškose vra}aju u po~etno stanje poslije emocionalno uzbu|uju}e-ga iskustva, pri ~emu njihove emocionalne reakcije ~esto o-metaju prilagodbu. Sve navedene osobine ~esto su povezanes više depresivnih simptoma. Nasuprot tomu, emocionalnostabilne osobe smirene su i uravnoteène, kontroliraju svojeponašanje, a poslije emocionalnoga uzbu|enja brzo se vra}a-ju u po~etno stanje (Eysenck i Eysenck, 1994.a).

Djevoj~ice izvještavaju o više depresivnih simptoma oddje~aka, što je u skladu s istraìvanjima iz literature. Istraì-vanja na adolescentima na kojima je primijenjena Reynoldso-va skala depresivnosti, kao i druge mjere samoprocjene de-presivne simptomatologije ukazuju na konzistentne spolnerazlike u kojima djevoj~ice imaju intenzivnije depresivne simp-tome od dje~aka (Reicher, 1993.; Reynolds, 1994.; Leadbeateri sur., 1995.). Postoje razli~ita objašnjenja zašto je tako. Neki is-traìva~i navode da su spolne razlike uzrokovane biološkimrazlikama (primjerice hormonskim promjenama) izme|u dje-~aka i djevoj~ica (Steinberg, 1993.), a drugi smatraju da je raz-lika u socijalizaciji u kojoj se djevoj~ice poti~e da budu usmje-renije na vlastite emocije i njihovo analiziranje, što ~eš}e vo-di k depresivnom raspoloènju (Halgin i Krauss Whitbourne,1994.). U skalama li~nosti dje~aci postiù statisti~ki zna~ajno vi-še rezultate na Skali psihoticizma, a djevoj~ice statisti~ki zna-~ajno više rezultate na skalama neuroticizma i laì. Razlike uistom smjeru dobivene su i na uzorku dje~aka i djevoj~ica uVelikoj Britaniji (Eysenck i Eysenck, 1994.) te u nekim drugimzemljama (Aluja-Fabegat i Torrubia-Beltri, 1998.). Dje~aci posti-ù više rezultate na Skali psihoticizma zbog toga što je dimen-zija psihoticizma u osnovi opisana kao agresivno i neprija-teljsko ponašanje, odnosno antisocijalno ponašanje koje je višekarakteristi~no za dje~ake (Canals i sur., 1996.; Brajša-@ganec iMateši}, 1999.).

Adolescenti roditelja s višom naobrazbom postiù više re-zultate na Skali ekstraverzije te nešto niè rezultate na skala-ma psihoticizma i laì. U Hrvatskoj je na nešto starijem uzor-ku dobivena niska povezanost izme|u stupnja školovanja o-ca i rezultata na Skali laì (Miharija, 1994.). Rezultati dobiveninašim istraìvanjem u skladu su s rezultatima drugih istraì-vanja prema kojima depresivniji adolescenti imaju roditelje sniòm naobrazbom (Ritsher i sur., 2001.), a Kaltiala-Heino i sur.(2001.) nalaze isto u djevojaka.

Adolescenti koji postiù više rezultate na Skali depresiv-nosti procjenjuju sebe više emocionalno nestabilnima, intro-



652

vertiranima te postiù više rezultate na Skali psihoticizma. Je-dina zna~ajna dvostruka interakcija ekstraverzije i psihoticiz-ma negativno je povezana s depresivnoš}u. Naši rezultati po-kazuju da povezanost izme|u ekstraverzije i depresivnosti o-visi o rezultatima na Skali psihoticizma, a povezanost izme|upsihoticizma i depresivnosti ovisi o tome je li rije~ o introver-tiranim ili ekstravertiranim adolescentima. Uglavnom, u intro-vertiranih adolescenata ja~a je povezanost izme|u psihoticiz-ma i depresivnosti, a u adolescenata s visokim rezultatom naSkali psihoticizma izraènija je negativna povezanost izme|uekstraverzije i depresivnosti. Drugim rije~ima, introvertirani a-dolescenti s visokim rezultatom na Skali psihoticizma su de-presivniji. U ekstravertiranih adolescenata to nije izraèno, vje-rojatno zbog toga što oni imaju više prilike za stvaranje pozi-tivnih odnosa s ljudima, što podupire samopoštovanje i takobolji odnosi uzrokuju pozitivnije raspoloènje (Zelenski i Lar-sen, 1999.).

Osobe koje postiù visoke rezultate na Skali psihoticizmakarakterizira usamljenost, bezosje}ajnost prema drugima i op-}a neosjetljivost. One vole ~udne i neobi~ne stvari, ne obaziruse na opasnost te se vole izrugivati drugima i uznemirivati ih.êsto se neprijateljski drè prema drugima, a agresivne su~ak i prema voljenim osobama (Eysenck i Eysenck, 1994.a).Neke od osobina osoba koje postiù visoke rezultate na Skalipsihoticizma povezane su s obrascima ponašanja koji su ve-zani uz psihopatološke poreme}aje, pa tako i uz depresiju. Uadolescenata koji postiù visoke rezultate na Skali psihoticiz-ma, a istodobno postiù visoke rezultate na Skali ekstraverzi-je, dimenzija ekstraverzije vjerojatno pomaè da navode ma-nje depresivnih simptoma u samoiskazima. Ekstravertiraniadolescenti su društveni, vole zabavu, imaju mnogo prijate-lja, optimisti~ni su, vedri, stalno su u pokretu. Traè uzbu|e-nje, spremni su riskirati, vole promjene, bezbri`ni su i nisuskloni depresivnom raspoloènju, što potvr|uju i naši rezul-tati.

Iz rezultata našega istraìvanja moèmo zaklju~iti da po-stoji relativno ~vrsta povezanost izme|u osobina li~nosti i de-presije. Depresivniji su adolescenti koji postiù više rezultatena skalama neuroticizma i psihoticizma, a niè na Skali eks-traverzije, što ukazuje na ~injenicu da bazi~ne dimenzije li~-nosti jednim dijelom vjerojatno utje~u na pojavu depresivnihsimptoma u doba rane adolescencije. Daljnjim istraìvanjimatrebalo bi provjeriti dobivaju li se isti odnosi izme|u bazi~nihdimenzija li~nosti i depresivnih simptoma kad se upotreblja-vaju neke druge mjere depresivnosti. Nadalje, trebalo bi ispi-tati je li spol moderator odnosa izme|u bazi~nih osobina li~-nosti i depresije na prijelazu iz djetinjstva u adolescenciju.653



LITERATURAAchenbach, T. M. (1991.),Manual of the youth self-report and 1991 profile.Burlington: University of Vermont.

Aluja-Fabregat, A., Torrubia-Beltri, R. (1998.), Viewing of mass mediaviolence, perception of violence, personality and academic achievement.Personality and Individual Differences, 25 (5), 973-989.

Ameri~ka psihijatrijska udruga. (1996.),Dijagnosti~ki i statisti~ki priru~-nik za duševne poreme}aje. ^etvrto izdanje. Me|unarodna verzija. Jas-trebarsko: Naklada Slap.

Brajša-@ganec, A., Mateši}, K. (1999.), EPQ-J skala sklonosti krimi-nalnom ponašanju u ranoj adolescenciji. Suvremena psihologija, 2 (1-2),31-48.

Bruno, F. J. (1992.), The family encyclopedia of child psychology and develop-ment. New York: John Wiley and Sons.

Canals, J., Carbajo, G., Fernandez, J., Marti-Henneberg, C., Dome-nech, E. (1996.), Biopsychopathologic risk profile of adolescents witheating disorder symptoms. Adolescence, 31 (122), 443-450.

Cohen, I., Cohen, P. (1975.), Applied multiple regression/correlation ana-lysis for the behavioral sciences. New York. Hillsdale, Lawrence ErlbumAssociates.

Cohen, L. H., Towbes, L. C., Flocco, R. (1988.), Effects of inducedmood on self-reported life events and perceived and received socialsupport. Journal of Personality and Social Psychology, 55 (4), 669-674.

Cohen, P. (1996.), Childhood risks for young adult symptoms of per-sonality disorder: method and substance. Multivariate Behavioral Re-search, 31 (1), 121-148.

Dacey, J., Kenny, M. (1994.), Adolescent development. Dubuque: Brown& Benchmark.

Davison, G. C., Neale, J. M. (1999.), Psihologija abnormalnog do`ivljava-nja i ponašanja. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Del Barrio, V., Moreno-Rosset, C., Lopez-Martinez, R., Olmedo, M.(1997.), Anxiety, depression and personality structure. Personality & In-dividual Differences, 23 (2) 327-335.

Eysenck, H. J. (1990.), Biological dimensions of personality. U: L. A. Per-vin (ur.),Handbook of personality – theory and research (str. 244-276). NewYork: The Guilford Press.

Eysenck, H. J., Eysenck, S. B. G. (1976.), Psychoticism as a dimension ofpersonality. London: Hodder and Stoughton.

Eysenck, H. J., Eysenck, S. B. G. (1994.), Priru~nik za Eysenckov upitnikli~nosti (EPQ – djeca i odrasli). Jastrebarsko: Naklada Slap.

Eysenck, H. J., Eysenck, S. B. G. (1994.a), Psihologijski mjerni instrumen-ti: Eysenckove skale li~nosti (EPS-odrasli). Jastrebarsko: Naklada Slap.

Eysenck, S. B. G., Eysenck, H. J., Barrett, P. (1985.), A revised version ofthe psychoticism scale. Personality and Individual Differences, 6 (1), 21-29.

Faravelli, C., Albanesi, G. (1987.), Agoraphobiawith panic attacks: 1-yearsprospective follow-up. Comprehensive Psychiatry, 28 (6), 481-487.654

Fisher, B. E. (1993.), Junior Eysenck personality questionnaire neuro-ticism, depressive symptoms and sleep disturbance in elementaryschool children. Personality and Individual Differences, 15 (2), 233-235.

Fondacaro, M. R., Moss, R. H. (1987.), Social support and coping: Alongitudinal analysis. American Journal of Community Psychology, 15 (5),653-673.

Fulgosi, A. (1985.), Psihologija li~nosti – teorije i istra`ivanja. Zagreb: Škol-ska knjiga.

Gersuhny, B. S., Sher, K. J. (1998.), The relation between personalityand anxiety: Findings from a 3-year prospective study. Journal of Ab-normal Psychology, 107 (2), 252-262.

Gray, J. A. (1987.), Perspectives on anxiety and impulsivity: A com-mentary. Journal of Research in Personality, 21 (4), 493-509.

Halgin, R. P., Krauss Whitbourne, S. (1994.), Abnormal psychology: Thehuman experience of psychological disorders. Dubuque: Brown & Bench-mark.

Kaltiala-Heino, R., Rimpela, M., Rantanen, P., Laippala, P. (2001.), Ado-lescent depression: the role of discontinuities in life course and socialsupport. Journal of Affective Disorders, 64 (2-3), 155-166.

Kazdin, A. E. (1990.), Psychotherapy for children and adolescents.Annual Review of Psychology, 41, 21-54.

Larsen, R. J. (1992.), Neuroticism and selective encoding and recall ofsymptoms: Evidence from a combined concurrent-retrospective stu-dy. Journal of Personality and Social Psychology, 62 (3), 480-488.

Larsen, R. J., Ketelaar, T. (1991.), Personality and susceptibility to posi-tive and negative emotional states. Journal of Personality and Social Psy-chology, 61 (1), 132-140.

Leadbeater, B. J., Blatt, S. J., Quinlan, D. M. (1995.), Gender-linkedvulnerabilities to depressive symptoms, stress, and problem behav-iors in adolescents. Journal of Research on Adolescence, 5 (1), 1-29.

Levenson, M. R., Aldwin, C. M., Bosse, R., Spiro, A. (1988.), Emotio-nality andmental health: Longitudinal findings from the normative a-ging study. Journal of Abnormal Psychology, 97 (1), 94-96.

Lubinski, D., Humphreys, L. G. (1990.), Assessing spurious "moder-ator effects": Illustrated substantively with the hypothesized ("syner-gistic") relation between spatial and mathematical ability. Psychologi-cal Bulletin, 107 (3), 305-393.

Maher, B. A., Maher, W. B. (1994.), Personality and psychopathology:A historical perspective. Journal of Abnormal Psychology, 103 (1), 72-77.

Miharija, @. (1994.),Norme za Eysenckov upitnik li~nosti. Jastrebarsko: Na-klada Slap.

Mla~i}, B., Knezovi}, Z. (1997.), Struktura i relacije Big-Five markerai Eysenckova upitnika li~nosti: Empirijska usporedba dvaju struktu-ralnih modela li~nosti. Društvena istra`ivanja, 1 (27), 1-21.

Noyes, R., Clancy, J., Hoenk, P. R., Slymen, D. J. (1980.), The progno-sis of anxiety neurosis. Archives of General Psychiatry, 37, 173-178.655



Reicher, H. (1993.),Depressive Verstimmungszustaende in der Adoleszenz:Eine empirische Untersuchung zu psychologischen Risiko– und Stuetzfak-toren. Graz: Karl – Franzens – Universitaet.

Reynolds, W. M. (1986.a), A model for the screening and identifica-tion of depressed children and adolescents in school settings. Profes-sional School Psychology, 1 (2), 117-129.

Reynolds, W. M. (1986.b), Reynolds Adolescent Depression Scale. Odes-sa: Psychological Assessment Resources.

Reynolds, W. M. (1987.), Reynolds Adolescent Depression Scale: Profes-sional Manual. Odessa: Psychological Assessment Resources.

Reynolds, W. M. (1989.), Suicidal ideation and depression in adoles-cents: Assessment and research. U: P. Lovibond i P. Wilson (ur.), Cli-nical and Abnormal Psychology (str. 125-135). North-Holland: ElsevierScience Publishers.

Reynolds, W. M. (1994.), Depression in adolescents: Contemporaryissues and perspectives. U: T. H. Ollendick i R. J. Prinz. (ur.), Advancesin Clinical Child Psychology, 16 (str. 261-316). New York: Plenum Press.

Reynolds, W. M., Johnston, H. F. (1994.), The nature and study ofdepression in children and adolescents. U: W. M. Reynolds i H. F. John-ston (ur.), Handbook of depression in children and adolescents (str. 3-17).New York: Plenum Press.

Ritsher, J. E. B., Warner, V., Johnson, J. G., Dohrenwend, B. P. (2001.),Inter-generational longitudinal study of social class and depression:a test of social causation and social selection models. British Journal ofPsychiatry, 178 (Suppl. 40), S84-S90.

Rusting, C. L., Larsen, R. J. (1997.), Extraversion, neuroticism and sus-pectibility to positive and negative affect: A test of two theoretical mo-dels. Personality and Individual Differences, 22 (5), 607-612.

Rusting, C. L., Larsen, R. J. (1999.), Clarifying Gray's theory of perso-nality: A response to Pickering, Corr and Gray. Personality and Indivi-dual Differences, 26 (2), 367-372.

Saklofke, D. H., Kelly, I. W., Janzen, B. L. (1995.), Neuroticism, depres-sion and depression proneness. Personality and Individual Differences,18 (1), 27-31.

Steinberg, L. (1993.), Adolescence. New York: McGraw-Hill.

Wagner, B. E., Compas, B. E. (1990.), Gender, instrumentality and ex-pressivity: Moderators of the relation between stress and psycholo-gical symptoms during adolescence. American Journal of CommunityPsychology, 18 (3), 383-409.

Williams, D. G. (1990.), Effects of psychoticism, extraversion and ne-uroticism in current mood: A statistical review of six studies. Persona-lity and Individual Differences, 11 (6), 615-630.

Wilson, D. J., Doolabh, A. (1992.), Reliability, factorial validity and equi-valence of several forms of the Eysenck personality inventory/ques-tionnaire inZimbabwe.Personality and IndividualDifferences, 13 (6), 637-643.

Zelenski, J. M., Larsen, R. J. (1999.), Susceptibility to affect: A compari-son of three personality taxonomies. Journal of Personality, 67 (5), 761-791.



656

The Relationship BetweenBasic Personality Dimensionsand Depression in Early AdolescenceAndreja BRAJŠA-@GANEC, Renata GLAVAKInstitute of Social Sciences Ivo Pilar, Zagreb

Many studies suggest that there is a relationship betweenbasic personality dimensions and psychopathology. The aimof this study was to examine the relationship between basicpersonality dimensions according to Eysenck, as well as theirinteractions with depression in early adolescence. Theresearch was conducted on a sample of 583 adolescents ofboth sexes, between the ages of 12 and 15. The results showthat all three personality dimensions are significantlycorrelated with scores on the Depression Scale. Moredepressive adolescents achieve higher scores on scales ofNeuroticism and Psychoticism, while lower scores onExtroversion and Lie scales. Girls report more depressivesymptoms than boys. Boys achieve higher scores on thePsychoticism Scale, while girls score higher on Neuroticismand Lie scales. The results of the hierarchical regressionanalysis indicate that the described set of predictor variables(gender, parents' education, neuroticism, psychoticism,extroversion) can explain 40% of the total variance ofdepression. The significant predictors are neuroticism,psychoticism, extroversion, and the double interaction ofextroversion and psychoticism which contributes to another1% of the explained variance of depressive symptoms.Introvert adolescents with a high score on the PsychoticismScale are more depressive, while such a connection has notbeen established for extrovert adolescents.

Der Zusammenhangzwischen grundlegendenPersönlichkeitsdimensionen undDepressivität in der FrühadoleszenzAndreja BRAJŠA-@GANEC, Renata GLAVAKIvo-Pilar-Institut für Gesellschaftswissenschaften, Zagreb

Vorläuferstudien haben gezeigt, dass zwischen grundlegen-den Persönlichkeitsdimensionen (nach Eysenck) und psycho-pathologischen Erscheinungen in der Frühadoleszenz einZusammenhang besteht. Ziel dieser Arbeit ist, diesen Zu-sammenhang sowie mögliche Interaktionen zwischen ge-nannten Persönlichkeitsdimensionen zu ermitteln. An derUntersuchung nahmen 583 Adoleszenten beiderlei Ge-schlechts im Alter von 12 bis 15 Jahren teil. Die Resultate657



ergaben, dass die drei angeführten Persönlichkeitsdimen-sionen in beträchtlichem Ausmaß mit den ermittelten Wertenauf der Depressivitäts-Skala korrelieren. Adoleszenten miteiner ausgeprägteren Neigung zu Depressionen offenbartenein Verhalten, das in erhöhtem Maße neurotisch und psycho-tisch ist; niedrigere Werte ergaben sich hingegen bezüglichExtraversion und der Neigung zum Lügen. Mädchen be-richten von einer größeren Zahl depressiver Symptome alsJungen. Jungen neigen eher zu psychotischem Verhalten,Mädchen wiederum eher zu neurotischem Verhalten gepaartmit der Gewohnheit zu lügen. Eine hierarchische Regres-sionsanalyse ergab, dass anhand der eingesetzten Prädiktor--Variablen (Geschlecht, Bildungsgrad der Eltern, neurotischesVerhalten, psychotisches Verhalten, Extraversion) 40% derDepressivitäts-Varianzen erklärt werden können. Das größteGewicht haben dabei die Prädiktoren: neurotisches undpsychotisches Verhalten, Extraversion, ferner die zweifacheInteraktion zwischen Extraversion und psychotischemVerhalten, worauf zusätzlich 1% abfällt, was die Variabilitätvon Depressionssymptomen mit erläutert. IntrovertierteAdoleszenten mit ausgeprägtem psychotischem Verhaltensind depressiver, während bei extravertierten Jugendlichenein solcher Zusammenhang nicht festgestellt werden konnte.



658

di60_61_06brajsa

Documents

Transcript of di60_61_06brajsa