OTVORENI UNIVERZITET „APEIRON“ TRAVNIK

FAKULTET POSLOVNE EKONOMIJE

CARINA I CARINSKE KVOTE

SEMINARSKI RAD

SEMESTAR: prvi

SMJER STUDIJA: Bankarstvo, osiguranje i financije

Oktobar 2009, Travnik

1

S A D R Ž A J

1. UVOD................................................................................................3

2. POJAM, ZNAČAJ I VRSTE CARINA..........................................4

2.1. Uloga i vrste................................................................................5

2.2. Efekti carina................................................................................6

3. CARINSKA POLITIKA..................................................................8

3.1. Uloga i vrste carinske politike...................................................8

3.2. Instrumenti vancarinske zaštitne politike..............................10

4. MEĐUNARODNA CARINSKA SARADNJA I CARINSKI

SPORAZUMI..................................................................................11

4.1. Multilateralni............................................................................11

4.2. Bilateralni..................................................................................11

5. CARINSKI SISTEMI.....................................................................11

5.1. Pojam carinskog sistema.........................................................11

5.2. Vrste carinskog sistema...........................................................12

6. CARINSKE KVOTE......................................................................12

7. ZAKLJUČAK.................................................................................13

8. LITERATURA................................................................................14

2

1. UVOD

Jedan od glavinh prihoda svake države svakako dolazi od carine. Carina je jedan

kompleksan sistem poslovanja unutar jedne države a i na međunarodnom planu. Vrlo

je bitna za vanjskotrgovinsku razmjenu.

U ovom seminarskom radu ću vas upoznati sa osnovnim pojmovima o carini,

carinskoj politici, carinskim sistemom i carinskim kvotama. Na osnovu činjenica i

tačnih podataka moći ćete se upoznati sa tim kako i na koji način funkcioniše carina,

koji su njeni efekti i kako se ona može podijeliti na područja izučavanja kako bismo

je lakše razumjeli.

3

2. POJAM, ZNAČAJ I VRSTE CARINA

Carina je određen iznos u domaćoj valuti koji vlasnik robe plaća državi prilikom

prelaska robe preko državne granice. Ona predstavlja najstarije i najprihvatljivije

sredstavo vanjskotrgovinske politike. Naziv carina se koristi za vrstu posrednog

poreza koji se napaćuje u vanjskootrgovinskom prometu. Carine predstavljaju za

duže vrijeme nepromjenjiv instrument vanjskotrgovinske politike. To znači da se

carine ne mogu brzo mijenjati i bez odgovarajuće zakonodavne, u pravilu vremenski

dugačke procedure.

U modernom smislu, carina se smatra dažbinom (posrednim porezom) koji se

naplaćuje, najčešće, na uvoznu robu u vidu odrešenog iznosa, a po utvrđenim

carinskim kvotama u Carinskoj tarifi, bilo u cilju zaštite domaće privrede, fiskalnih,

socijalnih i drugih razloga. Kod nekih zemalja postoji i carina koja se naplaćuje na

robu koja se izvozi iz zemlje i to najčešće, iz socijalnih razloga. Na primer, naplatu

ovakve carine u Indiji koja je uvedena na žitarice i neke druge prehrambene artikle,

kako bi se spriječio izvoz istih roba. Na taj način, omogućava se putem ove carine

zadržavanje istih roba na indijskom tržištu, u cilju prehranjivanja domaćeg

stanovništva. Iz tih razloga, ovakve izvozne carine, nazivaju se i socijalnim

carinama.

Savremena carina ima ulogu prije svega da zaštiti domaću proizvodnju i da joj

omogući adekvatniji i uspješniji razvoj. Ovo je iz razloga, što se sa naplatom carine

na robu koja se uvozi u carinsko područje jedne države smanjuje njena pretjerana

konkurencija na tržištu zemlje uvoza. Domaći kupac je motivisan, vrlo često, da se

opredjeljuje za kupovinu domaće robe, pod uslovom da je ista približnog kvaliteta ili

čak i malo lošija od inostrane uvozne robe, na koju je naplaćena carina. Ovo i zbog

činjenice, da je domaća roba ne samo što je jeftinija u odnosu na inostranu, nego i iz

razloga što je često za nju obezbeđen adekvatniji i brži servis, a nekada i kupovina na

kredit.. Carine su imale značajniju ulogu prije 1. svjetskog rata, a od 1945. godine se

svakim danom smanjuje uloga carina¹.

_____________________________

¹Mišljenje stručnjaka za Carine u EU.

4

2.1 Uloga i vrste

Vrste i uloge carine mogu biti primarne i sekundarne. Primarna

uloga carina je zastita domaće proizvodnje, a sekundarna uloga

fiskalni efekat koji ona ispoljava pri punjenju budžeta određene

države.

Postoji više vrsta carina i njihovih podjela, stoga vrste carina se mogu dijeliti:

1. Po pravcu kretanja:

a) uvozne

b) izvozne

c) provozne (tranzitne)

2. Po svrsi carine:

a) fiskalne (finansijske) i zaštitne (ekonomske) – fiskalna se uvodi radi povećanja

prihoda države, tako npr. ako bi neka sjeverno-europska država uvela carinu na

južno voće, to bi predstavljalo fiskalnu carinu jer ne bi imala zaštitni karakter po

domaću proizvodnju. Međutim, naplata carine na robe koje se trenutno u zemlji

ne proizvode, ali se u skoroj budućnosti očekuje proizvodnja, predstavljala bi

zaštitnu carinu. Zaštitna carina se uvodi u cilju zaštite domace proizvodnje od

inostrane konkurencije.

b) Socijalno-politička carina – uvodi se iz socijalnih i političkih razloga, i tu se

radi mahom o izvoznoj carini na određene proizvode, npr. životne namirnice.

3. Po načinu obračuna:

4. a) carine prema vrijednosti robe – robu manje vrijednosti manje tereti u odnosu

na vrijedniju i skuplju robu.

b) specifične carine – obračunavaju se po jedinici mjere, npr. po komadu, litru,

metru, kilogramu i sl.

c) kombinovane (mješovite) carine – predstavljaju vid kombinacije prethodne dvije.

4. Po načinu propisivanja:

a) autonomna carina – jedna država je zavodi samostalno i nezavisno od

međunarodnih normi snagom svog suvereniteta.

b) ugovorne (konvencionalne) carine – propisuju se na bazi dvostranih ili

višestranih sporazuma između država. Tako između zemalja ćlanica EU

nema carina pri prometu roba, a postoji zajednička carinska tarifa prema

5

trećim zemljama.

c) kombinovane – kombinacija između prve dvije.

5. Po ekonomsko-političkom dejstvu:

a) prohibitivne (zabranjujuće) carine – carine koje su toliko visoke da praktično

onemogućavaju uvoz roba na tržiste.

b) retorzivna (ratnička) carina – protivmjera neke države prema drugoj koja drži

visoke carine.

c) preferencijalne (povlašćene) carine – cilj im je da unaprijede robnu razmjenu sa

određenim zemljama sa kojima je sklopljen takav sporazum.

d) diferencijalne carine – otežavaju robnu razmjenu, što robu iz jedne zemlje

dovodi u nepovoljniji položaj u odnosu na robu iz drugih zemalja.

e) antidempinske carine – oblik dopunske carine koja izjednačava cijenu uvozne

robe kada je ona niža od normalne, realne cijene, a na to još ide i redovna carina.

f) kompenzatorne carine – uvode se za robu koja je u zemlji porijekla ili izvoza

dobila neku subvenciju, premiju u vidu stimulacije izvoza, pa se u cilju

neutralisanja tih subvencija naplaćuje kompenzetorna carina.

2.2. Efekti carina

1) Efekat carina na uvoz - sto su niže carinske stope uvoz je veći, i obratno. Tako

ukoliko dođe do deficitarnosti određenih roba na tržištu, država može snižavanjem

carinskih stopa sanirati dati nedostatak.

2) Efekat carina na domaću proizvodnju – carinske stope moraju se odrediti tako

da

na budu ni suvise niske, kako bi štitile domaću proizvodnju, a ni suvise visoke,da

domaća proizvodnja ne bi bila previše zaštićena i izolovana, što bi dovelo do toga da

ona zaostane u razvoju.

3) Efekat carina na ponudu i potraznju roba - npr. ako je ponuda određenih roba

na domaćem tržistu mala snižavanjem carinskih stopa može se uticati na povećanje

ponude inostranih roba. Slično, ako je ponuda velika, a potražnja mala, povećanjem

carinskih stopa može se uticati na smanjenje ponude iz uvoza.

4) Efekti carina na cijene – carina direktno utiče na cijenu uvozne robe, jer je

uključena u konačnu cijenu robe, koju snosi kupac, uvoznik. Postoji i indirektan

uticaj carina na cijene, a manifestuje se putem indirektnog djelovanja carine na

formiranje cijena roba domaćih proizvođača. Povećanje cijena uvoznih roba zbog

6

povećanja carinskih stopa posredno vodi povećanju istih ili sličnih domaćih roba,

zato što domaći proizvođači cijene svojih proizvoda često odrešuju putem

komparacije ovih cijena sa cijenama robe iz uvoza. Na ovaj način često dolazi do

prenosa inflacije sa inostranih tržišta na domaće tržište.

5) Kumulativno dejstvo carina – carinska zaštita se ne odnosi samo na zaštitu

finalnih proizvoda, već i na poluproizvode, i na taj način se štite i finalni prizvođači i

njihovi proizvodi.

6) Protekcionisticki (zaštitni) efekat carina – ogleda se u zaštiti razvoja domaće

proizvodnje, zato što uvozne carine smanjuju konkurentnost inostranih roba na

tržištu.

7) Fiskalni efekat carina – to znaci da carine djeluju na povećanje državnih prihoda,

mada u savremenim carinskim sistemima ovo nije primarna uloga carina.

8) Prevaljivanje carina – po pravilu carinu snosi uvoznik, ali je moguće u

određenim slučajevima da dio carina snosi i prodavac. Npr. kada strani prodavac

nastoji da očuva određeno tržište, posebno ako je na tom tržištu došlo do povećanja

carine.

9) Drugi efekti carina:

a) Efekat carina na potrošnju – carina dovodi do smanjenja potrošnje, jer povećava

cijenu robe koja se uvozi, koju plaćaju domaći potrošači.

b) Efekat carina na zaposlenost – rast carinskih stopa deluje tako da se povećava

zaposlenost, zbog rasta domaće potrošnje, a time i proizvodnje. Međutim, to je samo

na kratak rok, jer se smanjenje uvoza odražava i na smanjenje izvoza, što opet

smanjuje zaposlenost.

c) Platno-bilansni efekat carina – uvozna carina smanjuje uvoz inostranih roba i tako

djeluje na platni bilans, jer svaki uvoz znači i određeni devizni odliv.

d) Efekat izvoznih carina i efekat carina na izvoz – izvozne carine zadržavaju

određene deficitarne robe na domaćem trzistu, ali i onemogućavaju rast deviznog

priliva toj zemlji. Međutim, carina može i stimulisati izvoz, putem povraćaja

carinskih i poreskih dažbina. Primjer za to je instument drawback-a² kojim se

omogućavalo da se dio naplaćene carine povrati uvozniku, poduslovom da uvezenu

robu ugradi u finalni domaći proizvod koji ce izvesti u inostranstvo.

_____________________________

² Drawback – povraćaj carine.

7

3. CARINSKA POLITIKA

Carinska politika predstavlja svjesno usmjeravanje društva na planu carinske zaštite,

putem niza carinskih instrumenata,kako dugoročnih tako i fleksibilnih.

3.1. Uloga i vrste carinske politike

Uloga i vrste carnske politike su sljedeće:

1) Aktivna carinska politika – njome se pomaže izvoz. U mjere aktivne carinske

politike spadaju sve vrste subvencija i premija koje su upućene na povećanje izvoza.,

razne poreske olakšice, povraćaji carina, oslobađanje od mnogih dažbina i taksi pri

izvozu domaće robe.

2) Pasivna zaštitna politika – obuhvata sve mjere carinske politike koje se sprovode u

cilju ograničavanja uvoza, kao i vancarinska ogranićenja uvoza u obliku taksi, poreza

i sl. Pasivna zaštitna politika može biti; nominalna, realna i efektivna.

a) nominalna carinska zaštita predstavlja nominalno opterećenje u Carinskoj tarifi.

b) stvarna (realna) carinska zaštita može se izračunati na osnovu naplaćene carine i

ostvarene vrijednosti uvoza roba.

c) efektivna carinska zastita je ona carinska zaštita koja omogućava zastićenim

privrednim granama ili delatnostima povoljnije uslove stvaranja dohotka. Carinska

zaštita omogućava zastićenoj proizvodnji da za svoje proizvode formira cijene na

istom ili približno istom nivou kao što su cijene iz uvoza u koje je uračunata carina.

3) Racionalna i selektivna zaštitna carinska politika – carinskom politikom se mora

ostvariti zaštita domaće proizvodnje, ali ne svake i po svaku cijenu. Treba štititi onu

proizvodnju koja posluje sa razumnim troškovima proizvodnje, a ne onu koja je

neperspektivna i zastarijela. Takođe, carina ne treba da štiti sve istom carinskom

stopom, već one privredno razvijenije nižom stopom, a manje razvijene višom

carinskom stopom.

Bitno je odrediti: šta štititi, u kojoj mjeri, kako i koliko dugo.

4) Instrumenti zaštite (protekcionizma):

a) dugoročni instrumenti carinske zaštite – tu spadaju: carinska tarifa; carinski

zakon (koji uz carinsku tarifu predstavlja najosnovnije zakone iz oblasti carina);

carinska osnovica (bez koje nema realne carinske zaštite kod svih savremenih

8

carinskih sistema koji usvajaju naplatu carina po sistemu ad valorem³); carinska

stopa.

b) elastični (fleksibilni) instrumenti carina i carinske zaštite – to su oni instrumenti

u carinskom sistemu koji se mogu adekvatno prilagođavati privrednim potrebama, u

određenom vremenskom trenutku. Oni ne zahtjevaju duži proces izmjena, kao što je

slučaj sa dugoročnim instrumentima, kada je potrebno i zasjedanje parlamenta da bi

došlo do njihovih usvajanja ili izmjena, već to moze po daleko kraćoj proceduri, vrlo

efikasno, da učini po zakonu ovlašteni organ.

carinski kontigenti – predstavljaju instrument elasticne carinske politike pomoću

kojeg se moze vršiti smanjenje postojeće carinske stope, odnosno zaštite iz Carinske

tarife za određeni procenat ili se čak nivo zaštite može svesti na nulu. Postoji više

vrsta carinskih kontigenata:

• vrijednosni kontigent – limitiran je odredjenim vrijednosnim iznosom, npr. kada

uvoz date robe dostigne vrijednost od 1.000.000$, na dalji uvoz će se primjenjivati

redovna stopa iz Carinske tarife.

• vremenski ograničen kontigent – snižena carinska stopa se primjenjuje do

određenog vremenskog perioda, npr. do 31. decembra neke godine, a nakon toga

redovna carinska stopa.

• namjenski ogranicen kontigent – snižena stopa važi samo za određene uvoznike,

npr. zdravstvene ustanove.

• vremenski neograničeni carinski kontigenti – traju sve dok se ne opozovu od

strane davaoca, po pravilu se odnose na sve korisnike.

preferencijalne carine (carinski preferencijali) – njih država predvđa u svome

zakonodavstvu ili po osnovu međunarodnih ugovora. Pomoću njih se mogu dati

određene pogodnosti nekim državama u vidu sniženja carinskih stopa ili čak

neplaćanja carina, a sve u cilju unapređenja robne razmjene sa tim državama.

• dodatna carina – uvodi se kao protivmjera, kao oblik borbene ili ratničke carine.

• sezonske carinske stope – uvode se za određene poljoprivredne proizvode u

određenom periodu u cilju obezbeđenja stabilnosti domaće proizvodnje i

domaćeg tržišta.

• ramplasman – carinski ramplasman podstiče uvoz omogucujući domaćoj privredi

_____________________________

³U carnskim sistemima u kojima se carina naplaćuje prema vrijednosti robe »ad valorem carine«,

carinska vrijednost robe predstavlja osnovicu za obračun carine.

9

uvoz bez plaćanja carina, pod uslovom da u određenom vremenskom roku, npr.

do godinu dana, taj uvoznik izveze robu u istoj vrednosti..

• povraćaji carina (drawback) i drugih uvoznih dažbina – ovaj instrument

omogućava povraćaj naplaćene carine na robu koja je uvezena (sirovine i

reprodukcioni materijali), pod uslovom da je ista upotrebljena u proizvodnji robe

za izvoz. Potrebno je u roku od 6 meseci od izvoza podnijeti zahtjev carinarnicima

koji su izvršili carinjenje za povraćaj carine i drugih uvoznih dažbina.

2.1. Instrumenti vancarinske zaštitne politike

1) Pasivni instrumenti vancarinske zaštite - ne utiču direktno na cijenu uvozne robe,

ali djeluju na količinu, pri čemu ograničavaju njenu ponudu, što vodi povećanju

cijene domaće istovrsne ili slične robe.

Admistrativne zabrane i procedure:

• robni rezim – ima za cilj da ograniči uvoz određenih roba, u određenom

vremenskom periodu, što se postiže izdavanjem radnih dozvola i davanjem

uvoznih kvota.

• zabrana uvoza i izvoza – npr. zabrana uvoza opasnih otpadnih materija.

• sistem dozvola – neke robe se mogu uvoziti i izvoziti samo uz odgovarajuće

dozvole. Tu spada oružje, municija, neki plemeniti metali ,umjetnička djela i sl.

• sistem kvota – oblik ograničavanja uvoza. Vlada utvrdjuje kvote za uvoz roba po

vrijednosti, odnosno količini i dinamici uvoza za period od godinu dana. Korisnici

kvota, za robe koja je razvrstana po kvotama, iste koriste po redosljedu prijema

dokumenata za carinjenje. Jedan korisnik može koristiti najviše 10% opšte kvote.

Za uvoz koji je veći od pojedinačne ili opšte kvote plaća se carina uvećana dva i

po puta.

2) Drugi instrumenti vancarinske zaštite - tu spadaju:

• posebne uvozne dažbine i takse

• posebne dažbine pri uvozu poljoprivrednih proizvoda

• PDV porez dodatne vrijednosti

• mjere administrativne procedure

• pribavljanje atesta, certifikata, uvjerenja i sl.

10

3. MEĐUNARODNA CARINSKA SARADNJA I CARINSKI

SPORAZUMI

Međunarodna carinska suradnja i carinski sporazumi mogu biti multilateralni i

bilateralni.

3.1. Multilateralni ( višestrani )

Njihov cilj je da unaprijedi međunarodne carinske sisteme i oblike saradnje. Plod ove

saradnje su mnoge medjunarodne organizacije: GATT4 ; Svjetska trgovinska

organizacija; Međunarodni monetarni fond i dr.). Putem međunarodne carinske i

spoljnotrgovinske saradnje, stvaraju se mnoge regionalne

ekonomske integracije čiji je cilj nesmetani promet roba, kapitala i lica, uz

pojednostavljivanje procedura i uvođenje mnogih uvoznih olakšica i beneficija

(neplaćanje carina i drugih dažbina) Npr. Europska Unija.

3.2. Bilateralni

To je sporazum između dvije države u cilju riješenja niza zajedničkih carinskih

aranžmana , kao što su: oslobođenja od plaćanja carine u malograničnom prometu,

druga oslobodjenja od plaćanja carina, neke olakšice za državljane obe države i sl.

5. CARINSKI SISTEMI

5.1. Pojam carinskog sistema

Carinski sistem predstavlja sređenu cjelinu instituta i pravnih propisa (autonomnih i

međunarodnih) koji se primjenjuju na određenoj carinskoj teritoriji. Ti instituti su :

carinska roba, carinski nadzor, carinsko područje, linija, obaveza, obveznik,

oslobođenja od plaćanja carine i dr.

Carinski suverenitet je pravo određene države da primjenjuje određeni sistem carina i

carinske zaštite. Carina i carinski sistem svake zemlje su značajni regulatori uvoza, a

ime i zaštite domaće proizvodnje. Ne može se trgovati bez dovoljnog poznavanja

osnovnih instituta i instrumenata carinskog sitema svoje zemlje i zemlje

potencijalnog partnera. Mada države svoje carinske sisteme uređuju autonomno,

_____________________________

4 GATT – Opšti sporazum o carinama i trgovini

11

snagom svog carinskog suvereniteta, oni ipak uglavnom nisu potpuno autonomni,

već su prožeti nizom međunarodnih propisa, što je korisno, jer unificiranje nekih

rješenja u carinskim sistemima više država dovodi do efikasnijeg i bržeg sprovođenja

carinskog postupka.

5.2. Vrste carinskih sistema

1) Autonomni carinski sistem – podrazumjeva regulisanje osnovnih instituta iz

oblasti carina bez ikakvog inkorporiranja međunarodnih konvencija u carinski sistem

te države. Takvih država danas gotovo da nema, čak su i države koje su ranije bile

zatvorene i izolovane (Kina, Kuba i dr.) sada otvorene.

2) Kombinovani carinski sistem – carinski sistem koji, pored niza autonomnih

rješenja, u sebi sadrži i niz međunarodnih pravnih rješenja

6. CARINSKE KVOTE

Kvote predstavljaju necarinske mjere određene države koje ograničavaju količinu

proizvoda koji se mogu uvoziti ili izvoziti u određenom vremenskom razdoblju.

Kvote se mogu podijeliti na:

Uvozne kvote (eng. import quotas)

Izvozne kvote (eng. export quotas)

Cilj uvoznih kvota jeste zaštita domaće industrije od strane konkurencije dok je

cilj izvoznih kvota ograničenje izvoza strateški važne industrije (od nacionalnog

interesa) instranim potrošačima.

Efekti carinske kvote mogu biti:

Porast domaće cijene uvoznog dobra

Smanjenje uvoza

Porast domaće proizvodnje

Smanjenje domaće potrošnje

Svaki put kada mala zemlja uvodi kvotu nacionalno blagostanje u zemlji se smanjuje

12

Što je kvota restriktivnija, veći će biti gubitak blagostanja. Kvota izaziva

redistribuciju dohotka, od potrošača ka proizvođačima Pošto je riječ o maloj zemlji

nema efekta na proizvođače i potrošače u svijetu i svjetske cijene.

7. ZAKLJUČAK

Carina ima sve veću ulogu u međunarodnim razmjenama roba iz razloga da ona ne

bude kočnica tih razmjena, već nasuprot, da bude u funkciji tih razmjena. Carina,

osim toga što predstavlja zančajni instrument zaštite i razvoja domaće privrede, ona

je i snažan izvor budžetskog prihoda države. Kroz seminarski rad ste se mogli

upoznati o njenom primarnom i sekundarnom djelovanju. Iako je carina u svom

primarnom elementu zaštitna, ona ispoljava i značajan sekundarni element kao izvor

prihoda države i obratno.

13

8. LITERATURA

1. Prof. dr Kovačević S. - Međunarodni ekonomski odnosi - Ekonomski

falkutet u Kragujevcu, 2000. godina

2. Prof. dr Stanković M. - Spoljna trgovina - Beograd 2005. godina.

3. http://hr.wikipedia.org/wiki/Carine

4. http://www.aic.ba/cefta/4069-imamovi-uvoenjem-carina-bih-pokazuje-

neozbiljnost.html

5. http://www.uino.gov.ba/download/Dokumenti/Dokumenti/bos/Carina/

Carinska_tarifa_BiH.pdf

14