SADRŽAJ

Sadržaj 1

l.Uvod2

2.Globalizacija 3

2.1. Definiranje i temeljne postavke 3

2.1.1. Globalizam & globalitet vs. globalizacija 6

2.2.Šta (od)nosi globalizacija 8

2.2.1. Ekonomski aspekti 9

2.2.2. Nacionalnost u globaliziranom svijetu 12 2.3. Nositelji globalizacije

13

3.Globalizacija u BiH 15

3.1. Stanje u BiH 15

3.1.1. Ljudski resursi 17

3.1.2. Tehnologija 19

3.1.3. Infrastruktura 20

3.1.4. Ekonomija troškova 20

3.1.5. Makroekonomski menadžment 21

3.1.6. Institucije 23

3.1.7. Vašingtonski koncenzusi i koncept razvoja 24 4. Zaključak

28 Literatura 29

1

1. UVOD

Tema ovog seminarskog rada je BIH U PROCESU GLOBALIZACIJE.

Razlog sto sam se odlučio na ovu temu je zbog toga sto je globalizacija fenomen koji je

prisutan u cijelom svijetu, odnosno zahvatio je sve zemlje svijeta, od zemalja G7 do

nesvrstanih, odnosno do zemalja trećeg (nerazvijenog) svijeta. Ovaj seminarski sam

podijelio na dva dijela.

U prvom dijelu sam se malo opširnije dotakeo teme o globalizaciji općenito, odnosno od

dedfinicije globalizacije do toga šta ona predstavlja i šta donosi svijetu. Drugio dio

seminarskog rada obuhvata BiH kao tranzicijsku zemlju koja je izašla iz rata i njene

probleme i greške koje su napravljene poslije rata kako ekonomske prirode tako i

društvene.

2. GLOBALIZACIJA

Globalizacija označava ekonimski, politički i kulturni proces koji je omogućen brzim

razvojem na poljima transporta i komunikacija, a koji je često vođen željom velikih

korporacija za osvajanjem novih tržišta. Globalizacija je kontroverzan proces.

2.1. Definiranje i temeljne postavke

"Svi govore kako je svijet postao globalno selo, ali što to stvarno znači?"1 Od sredine

1980-tih termin globalizacija postaje jedan od najcitiranijih pojmova u Social Science

Citation Indexu - indeksu citata u društvenim znanostima2. No, bez obzira na to, postoje

autori koji negiraju globalizaciju, odnosno referiraju je kao "mit"3. Kao argumente

navode ograničenost globalizacijskih procesa na razvijene zemlje uz marginalizaciju

trećeg svijeta, zatim kako su "istinske transnacionalne kompanije razmjerno rijetke"4, te

ograničenost tržišta zbog dominantnosti i mogućnosti intervencije zemalja trijade -

2

Europe, sjev. Amerike, i Japana. Ovdje proizlazi jedan važan nedostatak: nepostojanje

općeprihvaćene definicije globalizacije.

Naime, kako bismo govorili o globalizaciji, mora postojati kakav-takav konsenzus oko

toga šta pod globalizacijom stvarno i mislimo. Brojni autori uopće nisu definirali ovaj

pojam, te stoga nismo u mogućnosti polemizirati s njima. Jer, ako globalizaciju označimo

kao proces (oko čega se većina teoretičara slaže), utoliko njihova teza o nepostojanju

globalizacije ne stoji (zato što - budući je proces - ima svoj tijek koji vodi ka globalnoj

integraciji, a to šta je sveopća integriranost danas još daleko, ne znači da globalizacija

sama po sebi ne postoji). Pošto velik broj autora piše o

globalizaciji, ali ne naglašavajući šta pod tim pojmom konkretno podrazumijevaju,

potrebno je izbjeći ovaj problem i definirati je, mada će zbog sveopćeg neslaganja

mišljenja ta definicija biti sadržana u nekoliko uglavnom deskriptivnih rečenica.5 "Riječ

globalizacija prvi put se pojavila u Websterovom rječniku American English iz 1961.

godine, a termini 'globalno' i 'globalizam' javili su se tek 1940-tih godina. Do 1890-tih

riječ 'global' nije označavala 'cijeli svijet', već 'zemaljsku kuglu'. Globalizacija je, u

ekonomskom smislu, proces kojim se smanjuju ili potpuno ukidaju prepreke u

međunarodnoj ekonomskoj razmjeni, i povećava ekonomska integracija među

zemljama."6

"Globalizacija je socijalni proces koji teži sveobuhvatnosti svijeta."7 Žarko Paić

globalizaciju vidi kao "novi začaravajući pojam, novu sveprožimljuću duhovnu mantrufin

de sieclea. (...) Kritička analiza pojma globalizacije, ponajprije iskazuje da je riječ o

temeljnim društvenim i kulturnim preinakama u svijetu."8 "Globalizacija je širenje granica

koje omogućuje slobodno kretanje ljudi, roba, informacija, normi i institucija, uz

djelovanje integrativnih snaga."9 "Globalizacija označava proširivanje i produbljivanje

3

socijalnih odnosa i institucija kroz prostor i vrijeme, i to kada na svakodnevne aktivnosti

pojačano utječu događaji 'sa druge strane globusa', te kada djelovanje i odluke lokalnih

grupa ili zajednica imaju značajni globalni odjek."10

"Globalizacija kao ideja odnosi se na smanjivanje svijeta, ali i na jačanje svijesti o svijetu

kao cjelini."11

"Globalizacija je proces povezivanja industrijskih i financijskih aktivnosti na svjetskom

tržištu, a na osnovi znanstveno-tehnološke i informacijsko-komunikacijske revolucije

koja je uvela globalnu ekonomiju u proces globalizacije. Globalna je ekonomija, dakle,

osnova, a globalizacija je nadgradnja, jer je šira od ekonomskih

odnosa."12

"Globalizacija je proces ekonomskog, socijalnog, kulturnog, i političkog djelovanja koje

nadmašuje granice nacionalnih država."13

"Globalizacija nije niti fenomen, niti prolazni trend. Ona je internacionalni sistem koji

oblikuje unutarnju i vanjsku politiku gotovo svake zemlje."14 Globalizacija se često

poistovjećuje s internacionalizacijom, liberalizacijom, univerzalizacijom,

westernalizacijom, i sl.; ovi termini predstavljaju procese koji potiču proces globalizacije,

ali nemaju isto značenje kao globalizacija. Svi ovi prije navedeni procesi odvijaju se

među državama koje su političke i teritorijalne jedinice, međutim globalizacija

predstavlja suprateritorijalne odnose bez granica i udaljenosti. Zbog toga se 'globalna

ekonomija' razlikuje od 'međunarodne ekonomije', 'globalna politika' od 'međunarodne

politike', itd. Ovoj suprateritorijalnosti o kojoj govori dr. Jurčić15 bliska je

supranacionalizacija, o kojoj govori dr. Puljiz: "Globalizacija se može definirati kao

proces porasta međuovisnosti svijeta u ključnim domenama života. Kako se ne radi samo

o svjetskom, nego i o regionalnom povezivanju, precizniji bi termin bio

4

supranacionalizacija, jer ona podrazumijeva etabliranje više nadnacionalnih razina za

funkcioniranje suvremenih društava." 16 Robert J. Samuelson u Washington Postu piše

kako je globalizacija na neki način podrškaa, oslanjanje: "Globalizacija omogućuje

međusobnu podršku snaga pojedinih zemalja. Ali isto tako nas čini otvorenima i

ranjivima na tuđe slabosti. Svi sve više ovise o ukupnoj, svjetskoj ekonomiji koja se

oslanja na zdravlje svojih vitalnih organa - SAD, Europe i Japana." 17

Samuelson zanemaruje značaj nacionalnih ekonomija manjih zemalja (u koje svrstava

Argentinu i Tajland?) u usporedbi s G3, koje su temelji globalne ekonomije.

2.1.1. Globalizam & globalitet vs. globalizacija

"Globalizam je shvaćanje kako svjetsko tržište potiskuje ili nadomješćuje političko

djelovanje, tj. ideologiju neoliberalizma. Globalizam nastupa monokauzalno, ekonomski,

reducira višedimenzionalnost globalizacije na samo jednu dimenziju -ekonomsku, a sve

ostale: ekološku, kulturološku, političku, društvenu globalizaciju spominje (ako uopće)

samo kao podređene dominaciji svjetskog tržišnog sustava. Neoliberalni globalizam

propisuje da se jedno tako kompleksno zdanje kao što je Njemačka - dakle država,

društvo, kultura, vanjska politika - mora voditi kao preduzeće; u tom smislu radi se o

imperijalizmu ekonomičnosti. Privlačnost i opasnost te nipošto nove metafizike povijesti

svjetskog tržišta potječu iz istog izvora; iz potrage, iz ovisnosti za jednostavnim, da bi se

snašli u svijetu koji je postao nepregledan."18

Činjenica da top-menadžeri često dospiju na vrh države ne osporava kako je država

mnogostruko kompleksniji organizam od poduzeća, i kako se ne smije voditi s ciljem

stvaranja profita (u protivnom bi robovlasnički sustav bio najefikasniji!), a

pojednostavljivanje je samorazumljivo.

5

Nasuprot globalizmu, globalizacija označava procese, nakon kojih će nacionalne države i

njihov suverenitet biti povezani putem transnacionalnih posrednika. Globalitet označava

činjenicu kako ništa što se na ovom svijetu odigrava nije samo lokalni događaj, već da se

svi izumi, pobjede i katastrofe odnose na cijeli svijet. Prema tome, svjetsko društvo nije

meganacionalno društvo koje u sebi sadržava i rastvara sva nacionalna društva, već

svjetski obzor obilježen mnoštvom i ne-integracijom, koji se otvara kada se uspostavlja i

održava komunikacija.Jedan od

negativnih aspekata globalizacije vezan je upravo uz pokušaj da se od reverzibilnog

procesa kakav je globalizacija stvori ideološki koncept - globalizam, koji donosi

univerzalne standarde za cijeli svijet. Problem nastaje u tome što je velik dio zemalja

vezan uz tvrdnju da "ono što je Zapadu univerzalizam, ostalima je imperijalizam"19, te u

postojanju dvostrukih mjerila u primjeni univerzalističkih principa (demokracija se

promiče, ali ne ako dovodi islamske fundamentaliste na vlast; ljudska prava su izvor

sporova s Kinom, ali ne i sa Saud. Arabijom; agresija na Kuvajt odvija se ogromnom

vojnom silom, ali ne i na Hrvatsku jer nema nafte). Drugi je problem globalizacije

pandemično širenje ekonomskih kriza i drugih negativnosti pojedinih regija (organizirani

kriminal, terorizam) na cijeli svijet. Najveći se nedostatak ipak sastoji u divergenciji

bogatog i siromašnog svijeta; umjesto da globalizacija služi konvergenciji - smanjenju

razlika, jaz se neprestano produbljuje.

1 Jacob A. Frenkel: Globalization and Financial Markets: A Challenge for Economic Policy, Zagreb Journal of Economics, vol. 4, No. 5, Zagreb, 2000., str. 552 prema Globalizacija, zbornik radova, priredio Anđelko Milardović, Pan Liber, Osijek, 1999. str. 9 npr. Paul Hirst, Grahame Thompson: Globalizacija, Liberata, Zagreb, 2001.; Benjamin R. Barber: Jihad vs. McWorld, Ballantine Books, New York, 1995/96., te J. Hoffmann, R.Hoffmann: Globalization: Risks and Opportunities for Labor Policy in Europe, ETUI, Bruxelles, 1997.3 Paul Hirst, Grahame Thompson: Globalizacija, Liberata, Zagreb, 2001., str. 134 Postoje brojni pojmovi kojima se svakodnevno koristimo (npr. informacija, život, zdravlje, čovjek), a koji nemaju adekvatnu znanstvenu definiciju - stoga nas ne treba posebno zabrinjavati što je i 'globalizacija' takav pojam.5 dr. sc. Ljubo Jurčić: Globalizacija, Ekonomist, br. 9-10 / 2000., str. 2-5

6

6 Franjo Turek: Globalizacija i globalna sigurnost, Interland d.o.o., Varaždin, 1999. str. 167 Ž. Paić: Globalizacija - postmoderna utopija, iz zbornika Globalizacija, priredio A. Milardović, PanLiber, Osijek, 1999., str. 202,2098 James N. Rosenau: The Complexities and Contradictions of Globalization, Current History, November 1997., str. 360-364, iz F. Turek: Globalizacija i globalna sigurnost, Interland d.o.o.,Varaždin, 1999., str. 229 David Held: Democracy and the Global Order, Stanford, 1995., str. 20,21, iz F. Turek: Globalizacija i globalna sigurnost, Interland d.o.o., Varaždin, 1999., str.2010 Ronald Robertson: Globalization: Social theory and global culture, London, New Delhi, 1992., iz zbornika Globalizacija, priredio Anđelko Milardović, Pan Liber, Osijek, 1999., str. 3511 Mladen Staničić: Globalno gospodarstvo i globalizacija, Ekonomski pregled 51 (9-10), Zagreb,2000., str. 91912 A. Milardović, Đ. Njavro: Globalizacija, u zborniku radova Globalizacija, priredio AnđelkoMilardović, Pan Liber, Osijek, 1999. str. 1014 dr. sc. Ljubo Jurčić: Globalizacija, Ekonomist, br. 9-10 / 2000., str. 2-515 Vlado Puljiz, Globalizacija i socijalna država, zbornik radova, RSP i SSSH, Zagreb, 1998., str. 1116 Robert J. Samuelson: Deflation: The Global Economy's Downside, The Washigton Post, 04. rujan

2002.http://www.washingtonpost.com/wp%2Ddyn/articles/A34846%2D2002Sep3.html17 Ulrich Beck: Was ist Globalisierung?, Suhrkamp, Frankfurt, 1998., iz zbornika Globalizacija,

priredio A. Milardović, Pan Liber, Osijek, 1999, str. 63-68, 107, 118

2.2. Šta (od)nosi globalizacija

Proces globalizacije u suvremenom smislu riječi počinje poslije II. svj. rata, a snažnije se

počinje osjećati 1960-tih godina. Neprestani tehnološki napredak utjecao je na smanjenje

transportnih i komunikacijskih troškova, tako da oni danas ne predstavljaju značajniju

prepreku međunarodnoj razmjeni. Usvajaju se brojni međunarodni standardi proizvodnje,

transporta, platnog prometa. U okviru GATT-a ukinute su necarinske barijere i smanjena

carinska zaštita. Sve to znači da će se proizvodnja robe (koja je predmet međunarodne

trgovine) obavljati na onom mjestu u svijetu gdje se to može najjeftinije učiniti, a

prodavat će se tamo gdje se može postići najveća dobit.

Svi ti faktori puno snažnije djeluju na "malu" zemlju, nego na veliku. Manje zemlje su u

pravilu ovisnije o vanjskoj trgovini nego velike, zbog čega svaka promjena u svjetskoj

ekonomiji ima značajan utjecaj na ekonomiju male zemlje. Za zemlje u tranziciji

globalizacija je dodatni izazov; ne postoji dilema da li se uključiti u taj proces ili ne,

pitanje je samo na koji način to učiniti. Pravilno prepoznavanje uzroka, efekata i procesa

7

globalizacije omogućuje tranzicijskim zemljama uspješnije provođenje i samog procesa

tranzicije.

Proces globalizacije (u današnjem smislu riječi) počinje industrijskom revolucijom i

kapitalističkim načinom proizvodnje, čiji je cilj stjecanje i povećanje profita. Profit se

može povećati uz brži rast proizvodnje od troškova, ili smanjenjem troškova uz istu

razinu proizvodnje, ili oboje. Industrijska revolucija i tehnološki napredak smanjivali su

troškove proizvodnje, i omogućavali stvaranje novih proizvoda, prije potpuno nepoznatih.

Proces globalizacije potaknut je tehnološkim napretkom u

telekomunikacijama i transportu, a kraj je dvadesetog stoljeća donio informatičku

tehnologiju; kompjuter istih mogućnosti koji je 1960. god. imao cijenu 125.000 US$,

1990. god. se mogao kupiti za samo 1000 dolara.

2.2.1. Ekonomski aspekti

Ekonomski gledano, može se reći da su uzroci i poticaji globalizacije kapitalistički način

proizvodnje, tehnološki napredak i međunarodna regulacija. Proces izjednačavanja cijena

proizvodnih faktora na različitim dijelovima globalnog tržišta ići će sporije.

Cijene kapitala bit će različite još dugo vremena zbog različitih rizika koji su dominantno

posljedica neekonomskih faktora; cijene rada također će se sporo izjednačavati, prije

svega zbog kulturnih, jezičnih, i drugih razlika, a ponajviše zbog nemobilnosti rada.

Kao ekonomska doktrina globalizma slovi liberalizam. Dva su

osnovna efekta globalizacije 18:

1. omogućava optimalnu kombinaciju ulaganja proizvodnih faktora u svjetskim omjerima,

2. ostvarivanje teoretski idealne ekonomije omjera.

8

Dovoljan uvjet je da struktura i veličina tako proizvedenih dobara odgovara strukturi i

veličini svjetske potražnje. Jedan od načina postizanja tih uvjeta proizvodnje su otkup i

spajanja preduzeća širom svijeta. Proces globalizacije omogućava ovakve prekogranične

poslove s jedne strane, dok istodobno na drugoj strani ovakvi poslovi pospješuju proces

globalizacije. U globalnoj ekonomiji faktori proizvodnje - prirodni resursi, kapital,

tehnologija, rad, informacije - kao i dobra i usluge slobodno se kreću svijetom. Špekulanti

zarađuju prebacujući navedene faktore s mjesta gdje su jeftiniji na mjesto gdje su skupi, a

proizvođači lociraju svoje pogone tamo gdje je to najjeftinije - u nerazvijene zemlje, gdje

profitiraju ne samo na nižim cijenama

nadnica, nego i na nepropisanim standardima rada i zaštite okoliša (maloljetni radnici,

otpad koji bi bio zabranjen kod razvijenih), općenito niskoj razini ljudskih prava, te na

neorganiziranoj vojsci radnika (nepisana, ali uspješno provođena zabrana postojanja

sindikata). Nerazvijeni "profitiraju" transferom tehnologije koja je na zapadu davno

zastarjela i prevaziđena, te oko 10 % većom plaćom nego kod domaćih poslodavaca.

Domaće tržište više ne postoji, ono je dio jedinstvenog globalnog tržišta (još je Karl Marx

tvrdio da su domaće i inozemno tržište istoznačnice), a svako privilegiranje "domaćih"

proizvođača je zabranjeno međunarodnim konvencijama (premda je praksa drukčija).

Svjetska konkurencija i globalizacija utječu na deregulaciju, odnosno smanjenu

intervenciju države, čime se formira "realna opasnost da se deregulirana tržišna

ekonomija transformira u raspojasani laissez-faire kapitalizam koji će ličiti na rat svih

protiv sviju i dovesti u pitanje socijalni mir." 19 Globalizacija je naročito ubrzala svoj hod

nakon kolapsa socijalističkih komandnih ekonomija, što je dovelo do dominacije

liberalnog koncepta društva i ovisnosti postsocijalističkih zemalja o svjetskim središtima

9

ekonomske i političke moći. Ona je proces pluraliziranja svijeta po normama i pravilima

igre koje su zadane interesima kapitala i političke moći.

"Po prvi put u povijesti političke vođe i narodi trećeg svijeta i "druge Europe" susrele su

se sa situacijom da im je budućnost zadana, a ime toj zadanoj budućnosti jest tranzicija

po pravilima što su ih odredile zapadne sile."

S jedne strane, globalizacija se može posmatrati kao stihijski proces koji se nameće

samom logikom razvoja, dok se s druge strane čini kao intencionalna izgradnja

nadnacionalnog sistema i institucija, no bez obzira na to, glavna promjena na svjetskoj

društvenoj razini je porast svijesti o povezanosti i međuovisnosti svijeta, porast

osjetljivosti za probleme udaljenih zemalja, te pojava napuštanja starih i

prihvaćanja širih identiteta. Kako mjeriti globalizaciju, odnosno globaliziranost pojedinih

zemalja? Dobar način je A.T. Kerney - Foreign Policy Magazine Globalization Index™,

koji praćenjem brojnih indikatora (od međunarodnih telefonskih razgovora, Internet

poslužitelja, i međunarodnih putovanja, do tijeka kapitalnih investicija i propusnosti

granica) od zemlje do zemlje nastoji utvrditi globalnu integriranost. Nedostatak ovog

indeksa, kao i drugih koji se bave ovim problemom jest činjenica da se možda

najznačajniji faktori globalizacije - širenje kulture i ideja - ne mogu jednostavno

kvantificirati. Ipak, vrijedi pogledati koje su se zemlje našle na kojoj poziciji ljestvice

globaliziranosti.

10

Irska je proizišla kao najglobaliziramja zemlja zahvaljujući direktnim stranim investicija ma koje je pnvukla. te zbog visokog udjela osobnin kontakala. SAD f & ostao na dvanaestom mjestu, dok je Singapur, prošlogodišnji lider, pao na treće mjesioEkonomska Integracija: trgovina, direktne strane investicije i portfolio kapitalni tijekovi, visina plaća i drugih pnmanpa

Osobni kontakti: međunarodna putovanja i turizam, međunarodni telefonsKi promet, prekogranični transferi

Tehnologija: broj internet korisnika i poslužitelja

Politički angažman: broj članova u međunarodnim organizacijama, UN misije u kojima zemlja sudjeluje, broj siranin ambasada koje zemlja uđomljupe

11

Tabela 1. Ljestvica dvadeset najviše globaliziranih svjetskih zemalja

20

2.2.2.

Nacionalnost u globaliziranom svijetu

Proces globalizacije relativizira stara načela, razgrađuje stare kategorije i građevne blokove

nacionalnih država kao što su teritorijalnost i suverenitet, što u konačnici vodi rušenju

zamisli usko definirane nacionalne države. Država u procesu globalizacije otvara svoje

granice i relativizira ih savremenim načinima komunikacije te virtualnošću Internet prostora,

u kojima je najmanje važno na čijem je teritoriju ko fizički prisutan, a dio suvereniteta

prenosi na nadnacionalne političke entitete

"Novonastale države srednjeg, istočnog, i jugoistočnog dijela Europe načelno se opiru

procesu globalizacije, smatrajući ga liberalističkom inačicom neokolonijalizma i

imperijalizma. Za njih je globalizacija u fenomenološkom smislu samo novi oblik

hegemonije velesila koje zahtijevaju uklapanje ili uklanjanje onih koji su na putu

uspostavljanja nemilitarističke svjetske hegemonije." 21 Gotovo bolna istinitost ove tvrdnje

tek je nedavno prestala postojati, i to promjenama političkih vodstava navedenih država, a

12

199419944995

koliko su te nove političke opcije zaista uspjele približiti svoje birače svjetskim (NATO) i

regionalnim (EU) institucijama, pitanje je koje je možda bolje ne postavljati.Prilika za

tranzicijske zemlje izvire iz same naravi globalne ekonomije, koju poznati američki

ekonomist Thurow22 definira kao stvaralačko-razarajuću silu, koja čimbenike proizvodnje

pokreće i razmiješta po cijeloj zemaljskoj kugli. Naime, brojne zemlje (osobito afričke)

razotkrile su se kao "paradržave rođene u dekolonizaciji, bez čvrstih institucija, interne

kohezije, nacionalne svijesti, i sa snažnim unutarnjim tenzijama (manjine)." 23 Danas se taj

problem, ipak ne čini toliko značajnim, jer postaje minorno funkcionira li država kada se

preispituje funkcija supranacionalnih institucija (IMF, WB, WTO).

18 Npr. kompanija Asea Brown Bovery je otkrila jednako kvalitetnu snagu u istočnoj Europi koja je spremna raditi za 2,58 dolara po satu, dok u Njemačkoj cijena radnog sata iznosi 30,33 dolara. Ta je kompanija zatvorila tisuće radnih mjesta u zapadnoj Europi, ali je pritom otvorila 21.150 radnih mjesta u istočnoj. L. Thurow: Budućnost kapitalizma, Mate, Zagreb, 1997., str. 16819 dr. sc. Ljubo Jurčić: Globalizacija, Ekonomist, br. 9-10 / 2000., str. 2-520 Vlado Puljiz, Globalizacija i socijalna država, zbornik radova, RSP i SSSH, Zagreb, 1998., str. 1421 A. Milardović, Đ. Njavro: Globalizacija, u zborniku radova Globalizacija, priredio Anđelko Milardović, Pan Liber, Osijek, 1999., str. 2922 L. Thurow: Budućnost kapitalizma, Mate, Zagreb, 1997., str. 166-16723 Stanley Hoffmann: Clash of Globalizations, Foreign Affairs, July/August 2002, http://www.foreignaffairs.org/20020701faessay8523/stanley-hoffmann/clash-of-globalizations.html

2.3. Nositelji globalizacije

Globalne kompanije se pojavljuju kao bitan čimbenik svjetskih ekonomskih procesa te kao

gotovo najvažniji nositelji procesa globalizacije, i upravo na njihovom poslovanju možemo

vidjeti snagu globalne integriranosti. One su nositelji globalizacije jer otvaraju podružnice,

prodavnice i tvornice na bilo kojem djeliću globusa ako tako odluče, najčešće nesputane

administrativnim državnim granicama. Ili kako to slikovito kaže M. Horeni u International

Herald Tribuneu24: "bilo da ste u centru Rio de Janeira, Bruxellesa, Londona, ili Mexico

City-a, uvijek iste kompanije zauzimaju najbolja mjesta u gradu." U ovom osvajanju svijeta

koriste se raznim menadžerskim alatima, poput CAGE modela udaljenosti 25. Kolika je

13

njihova snaga i veličina možemo vidjeti na usporedbi određenih multinacionalnih

korporacija i bruto domaćeg proizvoda pojedinih zemalja (za određene parove

država/korporacija podaci su iz 1999., a za ostale su iz 2000. godine):

Tablica 2. Usporedba god. prihoda multinacionalnih tvrtki i BDP-a zemalja u 1999. i 2000. god.26

Postoji mišljenje32 kako je globalizacija najobičnija konvergencija između nacija i poduzeća

prema jedinstvenom načinu obavljanja poslova, ali ovdje se ne uzimaju u obzir nacionalne

specifičnosti, koje sprečavaju multinacionalne kompanije u prihvaćanju stvarne globalne

perspektive. Teza je kako multinacionalne korporacije nose 'žig nacionalnog podrijetla', i

kako nose karakteristike domaćeg okružja kada idu u međunarodnu ekspanziju. No, lićno

smatram kako se u globalnoj ekspanziji korporacije koriste novom, globalnom kulturom koju

same stvaraju, a da domaće specifičnosti ne izlaze u prvi plan pri kreiranju imidža tvrtke, već

čine samo dio kolaža kojeg brand manageri koriste za formiranje pozitivne slike korporacije

u javnosti. Osim toga, koji je 'žig nacionalnog podrijetla' globalne tvrtke poput

14

DaimlerChryslera, koja u svom okrilju drži imena poput Mercedesa, Mitsubishija, i

Chryslera?

24 Michael Horeni: All the same, International Herald Tribune, 17. lipanj 2002. http://www.iht.com/articles/61723.html25 CAGE model udaljenosti (CAGE = cultural, administrative, geographic and economic) jest metoda koja menadžerima i upraviteljima različitih institucija pomaže u globalnoj ekspanziji i prevladavanju navedenih udaljenosti, na osnovu kojih se procjenjuju mogućnosti i prilike za stvaranje internacionalne mreže.Pankaj Ghemawat: Globale Expansion kein leichter Weg, Harvard Business Manager, Hamburg, 2/2002, str. 82-8926 Franjo Turek: Globalizacija i globalna sigurnost, Interland d.o.o., Varaždin, 1999. str. 29, DerSpiegel 30 / 23.07.2001., str. 25

3. Globalizacija u BiH

" Bojim se, zapravo, da proces globalizacije nije do kraja osmišljen, a mislim da mi u BiH

ni u naznakama ne prepoznajemo šta on sa sobom nosi.'' 27

3.1. Stanje u BiH

Trinaest godina nakon stupanja na snagu Dejtonskog mirovnog sporazuma, te protivno svim

očekivanjima, BiH kao država je još uvijek ekonomski neodrživa ona je zavisna od

međunarodne pomoći ( aid-driven economy). Siromaštvo je fenomen koji prijeti Bosni i

Hercegovini. Takvo '' neočekivano '' stanje u državi determinirano je greškama koje su

načinili domaći i međunarodni politički i ekonomski eksperti i faktori koji udlućuju.

Razvijenost i učinkovitost tržišnih institucija u Bosni i Hercegovini vezana je uz složenost

državno pravnog uređenja Bosne i Hercegovine, a samim time i uz neujednačenost zakona i

propisa na različitim područjima djelovanja. Nepostojanje jedinstvenog ekopnomskog

prostora, neujednačenost pravne regulative, nedovoljna riješenost vlasničke strukture

poduzeća, nedovoljna učinkovitost pravosudnog sistema, preglomazan državni aparat, neki

su od elemenata, koji unatoč provođenju reformi, još uvijek predstavljaju prepreku razvoju i

učinkovitosti tržišnih institucija. Zbog toga je BiH društvo suočeno sa sljedećim

osobenostima u odnosu na definiciju ekonomskog razvoja:

• u BiH je 24 % stanovništva koja imaju manje od 300 KM po domaćinstvu;

15

• broj građana sa primanjima nedodovoljnim da pokriju potrošačku korpu

• iznosi 43,2 % u BiH kao cjelini, pri ćemu u R.Srpskoj taj broj prelazi 50%

• 44,75 % mjesećnih primanja se troši na hranu28, na odjeću i obuću se trosi

oko 6 % dohotka, što je ispod bilo kakvih normi potrošnje nerazvijenih zemalja;

• 59,1 % stanovništva prakticipiralo bi štrajkove kako bi izrazili svoje

nezadovoljstvo nezaposlenošću29;

• prema dnevnim novinama '' AVAZ '' od 30. maja 2002. g. 41 % stavnovnika

smatra nezaposlenost i siromaštvo najozbiljnijim problemima. Odma uz njij je

korpuracija sa 39 % nezadovoljnih sadašnjom situacijom u zemlji.

U odnosu na definiciju ekonomskog razvoja kako je definirana, na primjer, od strane

M.Todara (ali ne samo njega-slično ekonomski razvoj definiraju i H. Johnson, J.

Meier, D. Seers, i drugi) ekonomija i društvo u BiH su daleko od jedne takve definicije.

Todaro definira ekonomski razvoj kao" fizičku realnost i stanje duha''. Ekonomski razvoj u

svim društvima mora imati, najmanje, slijedeće ciljeve:

• porast zadovoljavanja osnovnih potreba,

• osiguranje porasta zaposlenosti i edukacije i

• podizanje samozadovoljstva i širenje izbora kako bi se i pojedinac i nacija

osjetili neovisnim.

Imajući na umu realnost u BiH izraženu kroz:

• veliki deficit platnog bilansa;

• opasno visok vanjski dug;

• stopu nezaposlenosti od oko 40% i

16

• značajnu ulogu međunarodne pomoći

Prema M. Porterovim definicijama stadija privrednog razvitka (factor-driven economy,

investment-driven economy, innovation-driven economy and wealth-driven economy)

ekonomija u BiH još nije dosegla niti prvu fazu ekonomskog razvoja.

A međunarodna zajednica je u prvih pet godina nakon rata u BiH potrošila oko 46-53

miliarde dolara u jednom kompleksnom nastojanju da zemlju i građane vrati na pravi put.30

Krug produktivnosti obuhvata sve relevante determinante produktivnosti jedne zemlje.

Porast produktivnosti u zemlji najrelevantniji faktor koji doprinosi rastu GNP per capita, kao

makroekonomskog ekvivalenta produktivnosti zemlje. Prema C. Pitelisu osnovne

determinante kruga produktivnosti su:

1. ljudski resursi (human capital),

2. tehnologija i inovacije,

3. infrastruktura,

4. ekonomija jediničnih troškova,

5. makroekonomski uvjeti privređivanja,

6. institucionalno okruženje,

7. koncept ekonomskog rasta i razvoja sugeriran i nametnut od strane

međunarodnih finansijskih institucija ili tzv.Washington consensus

3.1.1. Ljudski resursi

Kao što je, nažalost, dobro poznato rat u BiH je prisilio oko 1-1,5 miliona ljudi da napuste

zemlju. Oni drugi, izbjeglice, često su se nerado vraćali nazad uglavnom u mjesta naseljena

pripadnicima njihove etničke grupe.

17

"Za vrijeme rata, kao i poslije, visoko kvalificirani (obrazovani) ljudi često su uspješno

aranžirali emigrantski status, u dosta slučajeva čak ne figurirajući kao emigranti. Manje

obrazovani su najčešće pripadali grupi raseljenih osoba u okvirima zemlje.31

Prema tome ozbiljna i čak kontra-produktivna mjera donesena od strane vlade u odnosu na

produktivnost i kreiranje radnih mjesta bila je iz domena zakona o radnim odnosima (Work

law). Članom 43. tog zakona predviđeno je da svako onaj ko je bio zaposlen u određenoj

firmi u 1991. g., ima pravo vratiti se u istu firmu i na isto radno mjesto. U slučaju da ne

postoji potreba za takvim radnikom, što je više nego čest slučaj zbog ratnih konsekvenci i

destruiranja firmi, kompanija mora radnika kompenzirati na odgovarajući način.

Zakon je provocirao nekoliko relevantnih pitanja iz ugla produktivnosti rada i porasta

zaposlenosti kao što su :

1. struktura firmi značajno se razlikuje od one koja je postojala prije

izbijanja rata;

2. zakon predstavlja težak finansijski teret za firme;

3. zakon ugrožava proces privatizacije čineći firme manje atraktivnim za

kupce;

4. zakon skreće oskudna sredstva od sfere potencijalnih investicija u sferu

potrošnje

Danas, većina mladih Bosanaca i Hercegovaca (posebno onih koji su se vratili iz

inostranstva) radi za međunarodne organizacije. Iz ugla produktivnosti rada privrede u

cjelosti te uloge "human capital" u tom procesu posebno, zapošljavanje kod međunarodnih

organizacija odvlači ljudski kapital od domaćih firmi. K tome, radeći počesto poslove za

koje nisu bili educirani mladi ljudi umanjuju vrijednost svoga ljudskog kapitala.

Postoji još jedan specifičan faktor u BiH koji utječe na ljudski kapital i njegov potencijal - to

je nemobilnost rada. Nemobilnost ljudskog kapitala izazvana je:

18

• destrukcijom stanova i stambenog prostora i nedostatkom stambene

infrastrukture;

• visokom nezaposlenošću i nedostakom potražnje za radom izvan mjesta

boravišta u kojem neko eventualno radi; Povrh svega toga, sistem vrijednosti

društva se bitno izmijenio. Prioritet tzv, bosanskohercegovačke elite, menadžera i političara

postao je proces brzog sticanja bogatstva putem niza različitih spekulativnih aktivnosti. U

cjelini, moglo bi se zaključiti da ljudski kapital, kao determinanta produktivnosti, ima više

slabosti nego pluseva u ovom momentu, ali moglo bi se promišljati da bi nova strategija za

razvoj koja je orijentirana kreiranju novih radnih mjesta mogla biti podsticaj razvoju i

upošljavanju human kapital.

3.1.2. Tehnologija

Još od dezintegracije bivše Jugoslavije, proces kreacije tehnologija i tehnološkog transfera je

uglavnom zaustavljen. Veći dio međunarodne pomoći, koju su obezbijedili blagonakloni

donatori, nakon Dayton-a usmjeren je u rekonstrukciju infrastrukture te u rekonstrukciju kao

takvu. Ekstremno visoke domaće kamatne stope prisiljavaju menadžere da formiraju i imaju

uglavnom kratkoročne horizonte u svom poslovanju, zanemarujući time i najmanje

mogućnosti moderniziranja njihovih kompanija, zbog toga činjenica da je nivo zastarjelosti

tehnologije poslovnog sektora dostigao više od 85%.

U odnosu na tehnologiju i njen transfer formirao se "vicious circle" kako slijedi:

• bez kapitala nema tehnološkog progresa, bez tehnoloških promjena nema progresa, nema

kapitala bez transnacionalnih korporacija (TNC) i stranih direktnih investicija (FDI); nema

FDI bez slobodnog tržišta i prosperitetne ekonomske klime, nema ( premaWashington

consensus-u) slobodnog (free) tržišta sa državnom intervencijom u privredi, sa državnom

intervencijom nema kapitala budući da nema TNC, bez TNC nema kapitala, a bez kapitala

nema tehnoloških promjena! Nedostatak tehnološkog progresa uz nedostatak pozitivne vizije

19

BiH-e, doprinosi odlivu mozgova iz BiH, što pogoršava sive perspektive domaćih građana.

Iz ugla produktivnosti, netransfer tehnologije predstavlja ozbiljnu slabost za BiH i njenu

budućnost. Ona se teško može unaprijediti budući da više ovisi od stranih snaga (TNC, FDI,

koncept razvoja) nego od domaćih snaga.

3.1.3. Infrastruktura

Najveći dio međunarodne pomoći otišao je u infrastrukturu. Mnoge kuće su rekonstruirane,

mostovi su popravljeni, ali:

• nedostaju investicije u bazna istraživanja;

• koncentracija naučnih radnika nedostaje;

• neadekvatna je zaštita inelektualne svojine;

• venture kapital je nedovoljan;

• nivo tražnje je nedostatan i siromašan u odnosu na njenu potrebnu sofosticiranost.

Za dati nivo razvijenosti BiH, njena infrastruiktura čak bi se mogla smatrati

zadovoljavajućom, ili barem ne faktorom koji znatno ometa progres. 3.1.4. Ekonomija

troškova

Ekonomija BiH u protekloj godini obilježila je nekoliko važnih događaja kao što su

usvajanje PDV-a, smanjenje deficita tekućeg računa, porast razine cijena, povećanje

aktivnosti u sektorima graditeljstva i financijskog posredovanja te rast industrijske

proizvodnje. Procijenjeni BDP izražen u tekućim cijenama za 2006. iznosi oko 17,9 milijardi

KM i veći je u usporedbi s nominalnim BDP-om ostvarenim u 2005. za 13,7%, dok

procijenjena stopa rasta realnog BDP-a iznosi oko 6,2%. Procjena stopa rasta realnog BDP-a

određena je godišnjom stopom inflacije (mjerena indeksom maloprodajnih cijena) koja je

iznosila 7,4% u 2006. Stopa rasta realnog BDP-a kretala se između 3,5 i 6,2%, tako da

prosječna stopa za razdoblje 2002. do 2006. iznosi oko 5,3%. Treba imati u vidu da su

aktivnosti u području sive ekonomije još uvijek značajne i da postojeći statistički podaci

20

neadekvatno registriraju jedan dio ekonomskih aktivnosti. Procijenjena visina BDP-a za

2006. godinu sa sivom ekonomijom iznosi 20,9 milijardi KM. Posmatrajući sektorske udjele

u strukturi bruto dodane vrijednosti, može se reći da nekoliko sektora i dalje ostaju

dominantni. To se prvenstveno odnosi na sektore poljoprivrede, lova i šumarstva,

prerađivačke industrije, veleprodaje i maloprodaje, prijevoza, skladištenja i komunikacija,

poslovanja nekretninama i državna administracija, koji u posljednjih nekoliko godina čine

oko 65% ukupne dodane vrijednosti. Međutim, primjetno je da udjeli sektora prerađivačke

industrije, veleprodaje i maloprodaje i poslovanja nekretninama nastavljaju trend rasta i u

2006, dok udjeli sektora poljoprivrede, lova i šumarstva, državne administracije i

skladištenja i komunikacija nastavljaju s laganim padom. Promatrajući strukturu BDP-a, u

posljednjih nekoliko godina primjetan je trend bržeg rasta BDP-a RS nego u FBiH. U 2005.

u odnosu na 2004, BDP u RS-u je porastao za 12,5% dok je u isto vrijeme BDP u FBiH

porastao za 5,3%, a BDP u Brčko Distriktu za 5,1%.

3.1.5 Makroekonomski menadžment

Washington consensus je kamen temeljac makroekonomske politike u BiH. Kao normalna i

jedina posljedica toga, BiH uživa stabilnost tzv. nominalnih ekonomskih indikatora. To su:

• KM, kao domaća valuta, je konvertibilna;

• KM je stabilna valuta;

• devizni kurs KM je fiksiran i nepromjenjiv zahvaljujući primjeni principa

valutnog odbora-"curency board", kao jedine vodilje za monetarnu i devizno-

kursnu politiku;

• stopa inflacije je niska toliko da bi se BiH mogla označiti kao zemlja bez

inflacije. (Ona je viša u R. Srpskoj što samo pokazuje da je BiH ekonomski prostor

nejedinstven i neintegriran - ne djeluje "zakon jedne cijene" i robna aribitraža).

21

Vanjski dug je neodrživo visok. Deficit platnog bilansa održava se uz

međunarodnu pomoć i transfere iz inostranstva. Stopa nezaposlenosti je oko 40%. Stepen

korištenja kapaciteta je oko 35%. Potencijali BiH ekonomije su naglašeno neiskorišteni.

Da bi došla u zonu ravnoteže na krivoj proizvodnih mogućnosti, BiH je sugerirano (kao i

drugim zemljama u tranziciji) da se osloni isključivo na FDI. Domaći faktori rasta su

zaboravljeni. Industrijska politika ne postoji i ne treba postojati. Razvojni fond (fondovi) ne

postoje i ne trebaju postojati. Izvozno/uvozna banka ne postoji i ne bi trebala postojati, itd.

Citiramo J. Sachs-a o tome "da danas postoji opasan mit da vlade mogu izvući svoje privrede

iz bilo kojih poteškoća, bez obzira kako su ozbiljne, samo ako primijene korektne politike.

Ekonomije Istočne Azije se često uzimaju kao primjeri koji pokazuju da se jedan takav "hard

work" isplati. Istina je, međutim, u slučaju Japana, R. Koreje i Tajvana da je velika

finansijska i politička pomoć iz USA bila vitalna komponenta stabilizacije"32 3.1.6.

Institucije

Dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju u 1991. g. profesor Coase, u njegovom svečanom

predavanju istakao je posebno važnost odnosa između tržišta i institucija."Bivše

komunističke zemlje su savjetovane da se kreću ka tržišnoj privredi, a njihovi lideri su to i

željeli, ali bez odgovarajuć ih institucija, nije moguće načiniti tržište od bilo kakvog

značenja.Ima veoma malo smisla za ekonomiste da razmatraju proces razmjene bez

specificiranja institucionalnog okruženja u okviru kojega se trgovina odvija, budući da to

utječe na podsticanje proizvodnje i na transakcione troškove. Mislim ovo je postalo kristalno

jasno na osnovu primjera onog što se dešava u zemljama istočne Evrope danas."33 BiH se

nalazi u pred fazi razvoja koju nominiramo kao aid-driven economy. Zato je nedostatak

državne intervncije u privredi kao i nedostatak odgovarajućih

tržišnih institucija velika pogreška tranzicije primjenjivane do sada. U isto vrijeme, promjena

stava kreatora tranzicione politike mogla bi se smatrati kao velika prilika (Opportunity) za

22

ubrzavanje ekonomskog rasta u BiH. U inauguracionom govoru nekadašnji Visoki

predstavnik za BiH lord Ashdown je rekao:" U zemlji koja ima manje od 4 miliona

stanovnika, ima 1200 sudija, 760 članova različitih predstavničkih organa, 180 ministara na

različitim nivoima vlasti i tri armije. Imate 13 predsjednika vlada, što znači jedan prime-

ministar na svakih 300.000 stanovnika. Troškovi ovako ogromnog državnog aparata su oko

1,8 milijardi KM bez uzimanja u račun izdataka za zdravstvo, edukaciju ili penzije. To znači

da samo isplate za političare predstavljaju trošak za građanina od oko 900 KM godišnje ili

skoro njegove tri prosječne mjesečne plaće."

3.1.7. Vašingtonski konsensus i koncept razvoja

Iz svega gore navedenog čini se jasnim da je novi koncept razvoja potreban za BiH -

vašingtonski konsensus trebalo bi napustiti. On doprinosi stabilnosti samo nominalnih

indikatora. U odnosu na "realnu" ekonomiju on se može smatrati antirazvojnim.

Na žalost postoji cijeli niz slabosti u BiH, za ekonomski prosperitet zemlje:

• politička nestabilnost koja je još prisutna;

• podijeljenost i neintegriranost BiH tržišta;

• neizgrađenost potrebnih tržišnih institucija;

• slaba država i nefikasna birokracija;

• korupcija;

• izostanak razvojnih ekonomskih institucija;

• vladavina zakona nedostatna za ovaj stadij tranzicije;

• ovisnost zemlje od međunarodne pomoći;

• nepostojanje strategije ekonomskog razvoja (BiH se oslanja na free tržište i

FDI, nema industrijske politike).

• ozbiljan je nedostatak kapitala i to:

23

• ljudskog,

• finansijskog,

• "socijalnog" (social).

Izostanak "social" kapitala jedan od najvećih slabosti i problema za BiH. Drugim riječima, i

pored ostaloga, označava da mnogi građani BiH još uvijek ne doživljavaju BiH kao svoju

državu.

U modernom društvu, individualna sloboda i ekonomska sloboda su nedjeljivi. Ekonomska

sloboda mora postati temelj ekonomije BiH. Pored toga, prava tržišna ekonomija mora se

izgraditi tako da se ekonomski oporavak zemlje može realizirati. Glavni cilj Strategije je

formuliranje seta institucionalnih promjena i mjera ekonomske i razvojne politike koje mogu

doprinjeti realizaciji slijedećeg:

• razvoj tržišnih instituicija, a posebno uvođenju i jačanju konkurentskih snaga u

cilju podizanja efikasnosti i produktivnosti;

• kreiranju novog zakonodavnog i pravnog okvira koji omogućava egzistiranje

svih oblika vlasništva na konkurentskim osnovama, vodeći pri tome računa da

vlasništvo postane motivirajući faktor ekonomskih i radnih aktivnosti;

• oživljavanje (revitalizacija) ekonomije. Rat je uništio decenije truda i

ekonomskih dostignuća, izazivajući nedovoljno korištenje kapaciteta,

dislokaciju resursa, zahtijevajući ogromna restrukturiranja;

• uspostavljanju ekonomskih i političkih temelja potrebnih za dinamičan i održiv

ekonomski razvoj. U ekonomskom smislu to znači regulaciju tržišta od strane

države koje se obavezuje na principe odgovornosti i transparentnosti, vođenje

koherentne industrijske politike te postavljanju standarda i regulative za

efektivnu raspodjelu koristi od ekonomskog rasta svim građanima;

24

• prevladavanje sadašnjih centrifugalnih tendencija te postepeno ali odlučno

reintegriranje ekonomskih aktivnosti u okviru jedinstvenog ekonomskog

prostora BiH;

• integriranju BiH ekonomije u svjetsku privredu,

• kreiranju ekonomske klime atraktivne za FDI. Uz inozemne investitore

naglašeno oprezne, povoljni ekonomski uvjeti moraju biti stvarani po principi

što prije to bolje, posebno kroz dostizanje i

održavanje visoke stope ekonomskog rasta, Najveći ekonomski resursi zemlje

su u njenim potencijalima, ipak nakon nekoliko godina ekonomske praznine, široko

rasprostranjena apatija se mora izmijeniti u pozitivna očekivanja, ako se žele restauirirati

normalne ekonomske okolnosti. Da bi preživjela kao država, BiH se mora graditi defakto iz

pepela, a njena ekonomija mora biti atraktivnija od privrede susjeda. Zato je siromaštvo

prijeteći fenomen u BiH. BiH taj problem ranije nije poznavala. Zemlja je u predrazvojnoj

fazi, ekonomski je neodrživa. Još uvijek postoji potreba za snažnim međunarodnim

nadzorom procesa tranzicije u BiH. Treba dodati važnu napomenu koja se tiče utjecaja

globalizacije na svjetska ekonomska kretanja. Globalizacija se za sada odvija u odsustvu

svjetske ekonomske i razvojne politike. Male i zemlje u razvoju (LDCs) su suočene sa

potpunim gubitkom ekonomskog suvereniteta, te su

stoga razoružane i bez instrumenata ekonomske i razvojne politike. Budućnost BiH veoma

zavisi od novog i realnijeg svjetskog pristupa procesu globalizacije.

25

27 Intervjui Dekana Elektrotehničkog fakulteta u Tuzli, predsjednika Upravnog odbora Elektroprivrede BiH, jedan od čelnika Socijaldemokratske partije BiH i nevladinog Foruma Bosne Prof. dr. Mirza Kušljugić sa urednikom Kušljugićem 28. UNDP (2001.), Sistem ranog upozoravanja. 299 UNDP.op. cit30 Fond otvoreno društvo (2001.) Međunarodne podrške politici SEECs-Lekcije (ne)nauč ene uBiH,32. The World Bank (1996.) BiH ka ekonomskom oporavku,333 Sachs J. (1987.) Razvojno orijentiran program prilagođavanja, IMF i World Bank,

4. Zaključak

Tražeći literaturu za ovaj seminarski rad po internetu posebno po stranicama državnih

institucija vidio sam da je fenomen globalizacije u državi slabo popraćen. Više podataka o

Bosni i Hercegovini općenito našao sam na stranici Hrvatskog konzulata u BiH, pa me ni ne

čudi što ni nakon trinaest godina nakon od rata stanje u državi se nije promijenilo. Državne

institucije očito nisu shvatili kolko je država u ozbiljnim problemima, je Bosna i

Hercegovina kao država je bogata prirodnim resursima pogodna za razvoj turizma,

agronomije i agro i eko-turizma koji se odavno razvio kod naših zapadnih susjeda. Mnogo se

pričalo o ekonomskom napretku, radnim mjestima, ali i dalje nisu vidljivi rezultati. Iz dana u

dan slušamo na televiziji politicare kako govore da imaju strategije i da su krenuli u

ispunjavanje istih, ali to je sve izgleda mrtvo slovo na papiru. Operacija

''Buldožder'' kako su je najavljivali i havlili trebala je donjet državi nagli napredak, ali

odlaskom tadasnjeg Visokog predstavnika u BiH Ešdauna i promjenom vlasti u državi

poslije izbora svi su i zaboravili na tu operaciju, nije vise nikako ni spomenuta.

Možemo se samo nadati da će se stanje promjenit na bolje.

26

LITERATUTA

- Turek, Franjo: Globalizacija i globalna sigurnost, Interland d.o.o., Varaždin, 1999- O'Rourke, Kevin; Williamson, Jeffrey: Globalisation and History: The Evolution of a

19th-Century Atlantic Economy, MIT Press, Cambridge, Massachusetts; London, England, 2000

- Hirst, Paul; Thompson, Grahame: Globalizacija, Liberata, Zagreb, 2001- Njavro, Đuro: Gospodarstvo, socijalna politika i globalizacija, Mate, Zagreb,

1999.- Horvat, B. (1999.),The Theory of International Trade, Macmillan

Fond Otvoreno Društvo (2002.), Sarajevo; International Support Policies to SEECs-Lessons (not)Learned in BiH

- Pitelis, C. (1998.) Institution Building as an Industrial Strategy, PHAREACVE project, june 1998

- Pitelis. C (2001.) Supply-Side Strategy for Productivity, Competetiveness and Convergence betwen the CEEcs and (in) EU, PHARE-ACE project

- Stojanov, D. (1999.) Bosnia: macro economic policy issues relating to the transition to market economy, in: At The crossrosads - disaster or normalization? Peter Lang

- Stojanov, D. (2001.) BiH in the Process of Tranzition, in Ownership process in BiH, ed. by C. Solioz

- The World Bank (1996.) BiH Towards Economic Recovery, The World Bank- UNDP (1997.) Economic Development Strategy for BiH, UNDP. Vienna

27