Honore de Balzac SJAJ i BIJEDA KURTIZANA Prijevod Dane Smiiklas

BIBLIOTEKA JUTARNJEG LISTA Najvea djela 6 Honore de BaJzac SJAJ I BIJEDA KURTIZANA Naslov izvornika: Splendeurs et miseres des courtisanes Prijevod: Dane Smiiklas Izdava: Globus media d.o.o. Odranska 1/1, Zagreb Tiskara: Vjesnik d.d. Uvez: Grafiki zavod Hrvatske Dizajn knjige: Halid M alla ISBN 953-7160-56-4

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica - Zagreb UDK 821 .133.1-31 = 163.42 BALZAC, Honore de Sjaj i bijeda kurtizana / Honore de Balzac ; s francuskoga preveo Dane Smiiklas. - Zagreb : Globus media, 2004. - (Bibliotek a Jutarnjeg lista Najvea djela ; 6)

Prijevod djela: Splendeurs et miseres des courtisanes. ISBN 953-7160-56-4 441012 014

PRVI DIO Kako ljube bludnice

Prvi dio Godine 1824. na posljednjem plesu u Operi velikom je broju krabulja zapela za ok o ljepota nekoga mladia koji je etao po hodnicima i po foajeu. Drao se kao ovjek koj i trai neku enu koju su nepredviene zapreke zadrale kod kue. Tajna je ovoga as nehajno g as urnog hodanja poznata samo starim enama i nekolicini iskusnih danguba. Kod ova kva ogromnog sastanka, gomila slabo promatra gomilu, interesi su strani, ak je i b esposlica zaposlena. Mladoga je gizdelina toliko zaokupljala njegova nemirna pot ranja da uope nije opazio svoga uspjeha: podrugljivo zadivljenih poklika nekih kra bulja, ozbiljnoga divljenja, zagriljivih ala i slatkih rijei nije on ni uo ni vidio. Premda ga je njegova ljepota stavljala u red onih izuzetnih osoba koje dolaze n a ples u Operu da tamo dozive kakvu pustolovinu, i koje oekuju kao to su ljudi nek ad ekali dobitak na ruletu, dok je jo Frascati ivio, ipak se inilo da je poput graani na siguran da e dobro provesti svoju veer; po svoj je prilici to bio junak jedne o d onih tajna to se odigravaju meu tri osobe, onih tajna od kojih se sastoji itav kr abuljni ples u Operi i koje su poznate samo onima to u njima igraju ulogu. Za mla de je naime ene koje idu na nj da bi mogle rei Vidjela sam, za ljude iz pokrajine, z a neiskusne mladie i za strance, Opera tada vjerojatno palaa umora i dosade. Njima je ta crna, spora i stisnuta gomila, koja hoda amo-tamo, koja se valja, okree am o-tamo, penje se i silazi, i koja se moe usporediti samo s mravima na njihovu mra vinjaku, tako malo razumljiva kao burza bretonskom seljaku, kojemu je nepoznato postojanje glavne knjige dravnih vjerovnika. Osim rijetkih izuzetaka, mukarci se u Parizu ne maskiraju: mukarac u dominu daje smijean dojam. U tome se pokazuje geni j naroda. Ljudi koji 7

Prvi dio

njega mogle sakriti duboke ponore, kao i kod mnogih mladia koji hoe da igraju kakv u ulogu u Parizu a nemaju potrebnog kapitala za svoje zahtjeve i koji svaki dan stavljaju na kocku sve za sve, rtvujui Bogu kojemu se u ovom kraljevskom gradu naj vie umiljavaju: sluaju. Ipak su njegovo odijelo i njegovo dranje bili besprijekorni , hodao je po klasinom parketu foajea kao stalan gost Opere. Tko nije opazio da t amo kao i na svim mjestima Pariza postoji neki nain dranja koji odaje tko si, to ra di, odakle dolazi i to hoe? Krasna li mladia! Ovdje se ovjek moe okrenuti da ga vid neka maska u kojoj su stalni plesni gosti prepoznali otmjenu gospou. Ne sjeate li ga se? odgovori joj mukarac koji joj je dao ruku. A gospoa vas je du Chatelet upoz nala s njim... Sto? To je ljekarnikov sin u koga se bila zaljubila i koji je pos tao novinarom, ljubavnikom gospoice Coralije? Ja sam mislio da je suvie duboko pao a da bi ikada mogao opet isplivati na povrinu i ne razumijem kako se moe opet poj aviti u parikom drutvu ree grof Siksto du Chatelet. Izgleda kao knez ree maska i e mu to dala ona glumica s kojom je ivio. Moja neakinja, koja ga je otkrila, nije ga znala tako udesiti. Voljela bih upoznati ljubavnicu toga Sargina. Recite mi n eto iz njegova ivota to bi mi omoguilo da ga uznemirujem. Ovaj je par, koji je mladia slijedio apui, tada otro promatrala maska irokih ramena. Dragi gospodine Chardon re prefekt Charente primajui gizdelina za ruku dopustite mi da vas upoznam s jednom osobom koja se eli ponovo s vama upoznati... Dragi grofe Chatelet odgovori mladi u pravo me ta osoba pouila kako je smijeno ime koje mi dajete. Kraljev mi je ukaz vr atio ime Rubempre, ime mojih predaka po majci. Premda su novine javile ovu injeni cu, ona se tie tako neznatne linosti, te se ne stidim da na nju podsjetim svoje pr ijatelje, svoje neprijatelje i ravnodune: vi se ubrojite medu one koje hoete, ali sam siguran da ete odobriti mjeru koju mi je savjetovala vaa ena kad je jo bila samo gospoa de Bargeton. Ovaj je fini alac nasmijao markiza, a kod prefekta Charente i zazvao je nervozno drhtanje. Rei ete joj nadoda Lucien da ja sad nosim crveni grb s 9

Sjaj i bijeda kurtizana ele sakriti svoju sreu mogu ii na ples u Operu a da na nj ne dou, a maske koje su be zuvjetno prisiljene da uu, odmah odlaze. Najzabavniji prizor, im se otvori ples, p rua guva na vratima to je stvara val ljudi koji odlaze i sudaraju se s onima koji d olaze. Zakrabuljeni su dakle mukarci ili ljubomorni supruzi koji dolaze uhoditi s voje ene ili muevi koji imaju kakvu ljubavnu pustolovinu pa nee da ih uhode njihove ene: oba ta poloaja jednako izazivaju smijeh. Tako je toga mladia, a da nije ni zn ao, kao ubojica slijedila neka debela i kratka maska, koja se valjala kao kakva bava. Za svakoga stalnog gosta Opere ovaj je domino odavao kakva upravnog inovnika , mjenjakog agenta, bankara, biljenika, ukratko nekog graanina koji sumnja u svoju nevjernu enu. U visokom drutvu nitko zaista ne trci za dokazima koji bi ga mogli p oniziti. Ve je vie krabulja jedna drugoj smijui se pokazalo ovu nakaznu linost, drug e su je oslovile, neki su joj se mladii rugali. irina njezinih plea i njezino dranje pokazivalo je oiti prezir za ova beznaajna zadirkivanja. Ona je ila kamo ju je vod io taj mladi, kao progonjeni vepar koji ne mari za metke to mu zuje oko usiju, ni za pse to za njim laju. Premda bi se na prvi pogled bilo moglo initi da su oni koj i su doli radi uitka kao i oni koji su doli zbog zabrinutosti obukli isto odijelo, onu glasovitu venecijansku crnu odjeu, i mada je sve na plesu u Operi isprepleten o, razliiti se krugovi od kojih se sastoji pariko drutvo meu sobom nalaze, prepoznav aju i promatraju. Neki upueni imaju tako jasne pojmove da im je ta neitljiva knjig a interesa itljiva kao kakav zanimljiv roman. Za stalne goste ovaj dakle ovjek nij e mogao ii za kakvom ljubavnom pustolovinom, jer bi tada zacijelo nosio kakav dog ovoreni crveni, bijeli ili zeleni znak koji odaje ve odavno pripravljenu sreu. Nij e li se radilo o nekoj osveti? Kad su vidjele masku koja je tako izbliza slijedi la toga mladia miljenika ena, neke su dangube ponovo svratile svoju pozornost na o no lijepo lice na koje je uitak stavio boansku aureolu. Mladi ih je interesirao: to je vie hodao amo-tamo, to je veu radoznalost pobuivao. Sve je kod njega uostalom uk azivalo na to da je navikao na otmjen ivot. Prema nekom kobnom zakonu za nae doba, jedva postoji kakva bilo fizika bilo moralna razlika izmeu najotmjenijega, najbol je odgojenoga sina koga vojvode i pera i ovoga draesnog mladia kojega je jo nedavno usred Pariza davila bijeda svojim eljeznim rukama. Ljepota i mladost su kod

Prvi dio

naenju. Markiza nije poznavala nikoga na svijetu koji bi bio kadar igrati ulogu o ve maske. Bojala se stupice pa sjedne i sakrije se. Grof Siksto du Chatelet, koj emu je Lucien skratio naslov za ono njegovo astohlepno du svakako s namjerom koja j e mirisala na dugo smiljanu osvetu, slijedio je izdaleka ovoga gizdelina. Uskoro se sastane 8 nekim mladiem kojemu je, kako je mislio, mogao govoriti od srca k sr cu. No, Rastignac, jeste li vidjeli Luciena? Potpuno se promijenio u dranju i u m iljenju. Da sam tako lijep mladi kao on, ja bih bio jo bogatiji od njega odgovori ml adi rasipnik laganim ali finim tonom koji je izraavao vedru alu. Ne apne mu u uho k rupna maska i vrati mu sto puta milo za drago tonom kojim je izrekao ovu jednu j edinu rije. Kako Rastignac nije bio takav ovjek da proguta uvredu, ostao je kao gr omom oinut i dao se odvesti k prozoru nekom eljeznom rukom koje se nije mogao otre sti. Vi mladi pjetliu iz kokoinjca mame Vauquer, kojemu je nedo stajalo sranosti da zgrabi milijune tate Taillefera kad je ve najvei dio posla bio gotov, za vau osobn u sigurnost znajte ovo: ako se ne budete prema Lucienu vladali kao prema bratu k oga volite, vi ste u naim rukama, a mi nismo u vaima. utnja i odanost! Inae u se ja u mijeati u vau igru i sruit u vae kugle. Lucien de Rubempre se nalazi pod zatitom najve dananje sile Crkve. Birajte izmeu ivota i smrti. Va odgovor? Rastignacu se vrtjelo u glavi kao ovjeku koji je zaspao u umi i probudio se pokraj izgladnjele lavice. B ojao se, ali je bio bez svjedoka: u takvim prilikama i najodvanije ljude hvata st rah. Samo on moe znati i usuditi se... ree za sebe poluglasno. Maska mu stisne ruk u kako bi ga sprijeila da zavri svoju reenicu. Postupajte kao da je to on ree. Rasti gnac se ponaao kao milijuna na otvorenoj cesti koji je vidio kako razbojnik niani n a nj: predao se. Moj dragi grofe ree on du ChSteletu kad se vratio k njemu ako va m je stalo do vaeg poloaja, postupajte s Lucienom de Rubempreom kao s ovjekom koga e te jednoga dana vidjeti na mnogo viem poloaju no to je va. 11

Sjaj i bijeda kurtizana

bijesnim bikom od srebra na zelenom polju. Srebrnoga bika... ponavljao je Chatel et. Gospoda e vam markiza objasniti, ako ne znate, zato je ovaj stari grb neto bolj e nego komorniki klju i carske zlatne pele koje se nalaze na vaem, i to na veliku alo st gospoe Chatelet, roene Negrepelisse d'Espard... ivo ree Lucien. Budui da ste me pr poznali, ne mogu vas vie uznemirivati, i ne bih vam mogla objasniti do koje me mj ere zanimate ree mu tiho markiza d'Espard udei se njegovoj bezobratini i sigurnosti koju je taj od nje nekad prezreni ovjek stekao. Dopustite mi onda, gospoo, da sauva m jedinu mogunost koju imam da zaokupljam vae misli, ostavite me u ovoj tajanstven oj polusjeni ree on sa smijekom kao onaj ovjek koji nee sigurnu sreu izvrgavati pogib li. Markiza nije mogla suzdrati malu naglu kretnju kad je osjetila da ju je, prem a jednome engleskom izrazu, Lucienova pravilnost presjeklo.. estitam vam zbog pro mjene stalea ree grof du Chatelet Lucienu. A ja primam estitku kao to mi je izriete dvrati Lucien i pozdravi markizu s neizmjernom drai. Napuhanac! ree tiho grof gosp oi d'Espard. Konano je osvojio svoje pretke. Kad je napuhanost kod mladia upravljen a protiv nas, gotovo uvijek ukazuje na neku osobu koja vrlo visoko stoji, jer me du nama ona ukazuje na nesreu. Stoga bih voljela poznati onu od naih prijateljica koja je ovu lijepu pticu uzela pod svoju zatitu. Moda bih tada nala mogunost da se v eeras zabavljam. Moj je anonimni list bez sumnje zloba koju je spremila neka moja suparnica, jer je u njemu govora o ovom mladiu; njegovu mu je bezobratinu po svoj prilici netko diktirao: uhodite ga. Ja u uzeti ruku vojvode de Navarreinsa, pa et e me opet lako moi nai. U onom se trenutku kad je gospoa d'Espard htjela osloviti s voga roaka tajanstvena maska postavi izmeu nje i vojvode da joj apne u uho: Lucien vas ljubi, on je pisac pisamca; va je prefekt njegov najve i neprijatelj, pa zar s e onda mogao pred njim izjasniti? Neznanac se udalji i ostavi gospou d'Espard u d vostrukom izne10

Prvi dio tako tankim slojem duha kao to je kruh nadniara namazan tankom naslagom enjaka. On j e znao spremiti u svoj ambar sve ono Sto je napabirio ideje i kude po poljima nesr eenoga ivota kakav provode knjievnici i politiari. Blondet je na svoju nesreu plaao sv ojom snagom za svoje mane i za svoju lijenost. Kako je uvijek zapadao u nevolje, on je pripadao onoj vrsti odlinih ljudi koji sve mogu za sreu drugih a nita ne mog u za svoju, onim Ala-dinima koji doputaju da netko posudi od njih svjetiljku. Ovi divni savjetnici imaju otrouman i valjan duh kad ga ne mui osobni interes. Kod nj ih radi mozak a ne miica. Odatle ona nestalnost njihova znaaja i odatle onaj prije kor kojim ih satiru slabiji duhovi. Blondet je dijelio svoju novarku s drugom koj ega je dan prije uvrijedio, jeo je, pio i spavao s onim kojega je sutradan kanio zadaviti. Ovi su zanimljivi paradoksi opravdavali sve. Kako je cijeli svijet sh vaao kao alu, ni sam nije htio da ga shvaaju ozbiljno. Bio je mlad, omiljen, gotovo slavan, sretan, pa se nije kao Finot brinuo za to da stekne potreban imutak za stare dane. Najvea je moda hrabrost u ovaj as bila potrebna Lucienu da odbrusi Blon detu kao stoje odbrusio gospodi d'Espard i Chateletu. Ali su kod njega na alost ui ci tatine sprijeili djelovanje ponosa, koji je sigurno zaetnik mnogih velikih djela . Njegova je tatina slavila slavlje u preanjem susretu: pokazao se bogat, sretan i pun prezira prema onim dvjema osobama koje su ga prezrele kad je bio siromaan i b ijedan. Ali zar je pjesnik, kao neki stari diplomat, mogao bezobzirno napasti dv ojicu takozvanih prijatelja koji su ga primili u nudi, kod kojih je spavao u vrij eme svoje nevolje? Finot, Blondet i on su se zajedno ponizivali, oni su slavili orgije koje nisu samo prodirale novac njihovih vjerovnika. Kao oni vojnici koji n e znaju svoju hrabrost upotrijebiti na pravom mjestu, Lucien je tada uinio ono to radi mnogo ljudi u Parizu: on se ponovo osramotio, jer je prihvatio Finotovu ruk u i nije odbio Blondetovo milovanje. Tko se bavio novinarstvom, ili tko se jo nji me bavi, dolazi u krutu nudu da pozdravlja ljude koje prezire, da se smijei svome najveem neprijatelju, da trpi najsmradnije prostote, da prlja sebi prste ako hoe d a svojim napadaima plati milo za drago. ovjek se navikava na to da gleda kako se in i zlo, da ga proputa; najprije ga odobrava, a na koncu ga i sam ini. S vremenom se dua umanjuje, jer je prlja sramotni i neprestani kompromis, pokreta plemenitih mi sli 13

Sjaj i bijeda kurtizana Maski je izbjegla jedna kretnja zadovoljstva, i ona opet poe Lucienovim tragom. M oj dragi, vrlo ste brzo promijenili svoje miljenje o njemu odgovori s pravom zaueni prefekt. Jednako tako brzo kao oni koji sjede u centru a glasaju s desnicom odg ovori Rastignac tome prefektu-narodnom zastupniku koji jo prije nekoliko dana nij e glasovao za vladu. Ima li jo danas miljenja? Postoje samo interesi upadne des Lu peaulx, koji ih je sluao. O emu se radi? O gospodinu de Rubempreu, koga mi Rastign ac eli prikazati kao neku linost ree narodni poslanik generalnom tajniku. Moj dragi grofe odgovori mu ozbiljno des Lupeaulx gospodin de Rubempre je vrlo zasluan mla di i ima tako dobro zalee da bih bio presretan kad bih s njime opet mogao sklopiti poznanstvo. Tu e brzo pasti u osinjak razvratnika naega doba ree Rastignac. Tri su se sugovornika okrenula prema kutu u kojem je stajalo nekoliko knjievnika, vie-ma nje slavnih ljudi, i nekolicina razvratnika. Ova su gospoda iznosila svoje primj edbe, svoje dosjetke i zlobne ale pokuavajui se zabavljati i oekujui kakvu zabavu. U ovoj zbrda-zdola sastavljenoj skupini bilo je ljudi s kojima je Lucien dolazio u dodir, a oni su pod prividno lijepim postupcima prema njemu skrivali loe namjere . No, Luciene, moje dijete, moj ljubimce, opet smo se potkoili, okrpali. Odakle d olazimo? Opet smo pomou darova iz Florinina budoara uzjahali na konja? Vrlo dobro , moj mladiu! ree mu Blondet putajui Finotovu ruku da prijateljski obuhvati Luciena oko struka i da ga pritisne na svoje srce. Andoche Finot je bio vlasnik jednoga a sopisa u kojemu je Lucien gotovo besplatno radio, a Blondet ga je obogaivao svojo m suradnjom, svojim razborom, svojim mudrim savjetima i dubinom svojih pogleda. Finot i Blondet bili su olienje Bertranda i Ratona1, s tom razlikom to je La Fonta inova maka konano opazila da je varaju, dok je Blondet, premda je znao da ga vara, Finotu dalje sluio. Ovaj sjajni condottiere pera morao je zaista biti dugo rob. Finot je sakrivao okrutnu volju pod nezgrapnim vanjskim oblicima, pod pospanom b ezobraznom gluposti, koja je toliko bila presvuena 12

Prvi dio

Duhovit je i lijep: ne smije li i on uspjeti prema onoj tvojoj: qutbuscumque vii s5. Evo ga pred nama u njegovoj milanskoj bojnoj opremi, sa snanim napola izvuenim bodeom i razvijenom zastavom. Boga ti, Luciene, a gdje si omaknuo ovaj krasni pr sluk? Samo ljubav moe nai takva sukna. Imamo li stan? Ovaj as mi fe potrebno znati adrese svojih prijatelja, ne znam gdje u noas spavati. Finot me je pod prostakom iz likom da e imati ljubavni doivljaj noas bacio van. Moj dragi odgovori Lucien provod im u ivotu aksiom s kojim je ovjek siguran da e mirno ivjeti: Fuge, late, tace6. Ost a vljam vas. - Ali ja ne ostavljam tebe dok mi ne plati onaj sveti dug, onu malu veerul Hm? ree Blondet, koji je suvie volio dobro omastiti brkove i koji se dao asti ti kad je bio prazne kese. - Kakvu veeru? upita Lucien s nestrpljivom kretnjom. Ne sjea li se? Evo po tome prepoznajem kad nekom prijatelju dobro poe: sve zaborav lja. Zna on to nam je duan, jamim za njegovo srce ree Finot prihvaajui Blondetovu Rastignac ree Blondet hvatajui za ruku ovoga mladoga rasipnika upravo kad je doao d o gornjega kraja foajea u blizinu stupa gdje su stajali tobonji prijatelji radi s e o veeri: ta i vi ete biti s nama... ako gospodin nastavi on ozbiljno pokazujui na Luciena - ne bude i nadalje poricao taj dug asti: on je to kadar. - Gospodin de Rubempre, jamim, nije kadar da to uini ree Rastignac, mislei na sasvim neto drugo neg o na obmanjivanje. Evo Bixioua usklikne Blondet on e takoer doi, bez njega nije nit potpuno. Bez njega mi ni ampanjac ne razvezuje H'/.ik, i sve mi je bljutavo, pa i najbolje ale. Moji prijatelji ree Bixiou vidim da ste se okupili oko uda dana. Na dragi Lucien obnavlja Ovidijeve Metamorfoze7. Kao to su se bogovi pretvarali u ri jetko povre i druge stvari da zavedu ene, tako se na Chardon pretvorio u plemia da z avede... koga?... Charlesa X.l Moj dragi Luciene ree on primajui ga /.a dugme njeg ova kaputa kad novinar postane veliki gospodin, zasluuje lijepu maju derau. Na njih ovu mjestu ree taj nemilosrdni aljivac pokazujui na Finota i Vernoua ja bih te naeo u njihovim malim novinama, ti bi im donio stotinjak franaka: deset 15

Sjaj i bijeda kurtizana hra, arke se banalnosti troe i okreu se same od sebe. Alcesti2 postaju Filintima3, z naajevi slabe, talenti se kvare, vjere u lijepa djela nestaje. Takav koji se neka d htio ponositi svojim napisanim stranicama rasipa svoju snagu na jadne lanke za koje ga njegova savjest prije ili kasnije prekorava kao za isto toliko loih djela . Bili su doli, kao to se dogodilo kod Lousteaua i Vernoua, da postanu veliki pisc i, a postali su nemoni novinari. Stoga se ne mogu dovoljno pohvaliti oni u kojih je znaaj na visini njihova talenta: ljudi d'Arthezova kova, koji znaju sigurno ho dati po liticama knjievnoga ivota. Lucien nije znao to da odgovori na Blondetovo la skanje, jer je njegov duh na Luciena neodoljivo zavodniki djelovao, i on je kao r azvratnik sauvao svoju vlast nad svojim uenikom, a osim toga je zbog svog ljubavno g odnosa s groficom de Montcornet zauzimao visok poloaj u otmjenom drutvu. Jeste l i batinili od kakvoga ujaka? upita ga Finot s podrugljivim izrazom lica. Ja sam p oeo, kao i vi, sistematski izrabljivati glupane odgovori Lucien jednakim tonom. G ospodin jamano ima kakav asopis, kakve novine? upita Andoche Finot bezobrazno napu hano kao izrabljiva prema onome koga izrabljuje. Imam neto bolje odvrati Lucien, j er mu je tatina, koju je povrijedila neprirodna nadmo glavnog urednika, povratila svijest o njegovom novom poloaju. A to vi imate, moj dragi?... Imam stranku. Posto ji li Lucienova stranka? upita Vernou smijeei se. Finot, ovaj te djeak daleko prete kao, to sam ti i prorekao. Lucien ima talenta, nisi znao s njim dobro postupati, nego si ga muio. Pokaj se, ti surovi klipane! povie Blondet. Blondet je bio lukav kao lija i nazrijevao je u Lucienovu govoru, kretnjama i licu vie od jedne tajne . Premda ga je ublaivao, znao mu je upravo tim rijeima stezati podbradnjak uzde. H tio je doznati razloge zato se Lucien vratio u Pariz, njegove namjere i sredstva za ivot. Klekni na koljena pred ovom moi koju nikad nee imati, ma bio ti sto puta Fi not4 nastavi on. Pripusti gospodina, i to smjesta, u broj jakih ljudi kojima pri pada budunost. On je na! 14

Prvi dio

u nekadanju komediju. takor je bio suvie skup: nije donosio ni asti ni koristi ni uitk . Mode takora je tako potpuno nestalo da je danas malo ljudi znalo tu intimnu pojed inost otmjenoga ivota prije restauracije, sve do trenutka kad su neki pisci ponov o uzeli takora kao novu temu. Kako! Zar bi nam Lucien, koji je ubio Coraliju, oteo Torpillu?" upita Blondet. Kad je maska s atletskim oblicima ula to ime, nehotice se trgla. To je Rastignac opazio, premda je trzaj bio prikriven. To nije mogue! o dgovori Finot. Torpille nema ni prebijene pare da bi je komu dala: ona je od Flo rine posudila tisuu franaka, kako mi je rekao Nathan. Oh! gospodo, gospodo!... ree Rastignac pokuavajui braniti Luciena protiv tako ogavnih podvala. Onda je usklikn e Vernou nekadanji uzdravani Coralijin ljubavnik postao tako krepostan?... Oh, ba m i tih tisuu franaka ree Bixiou dokazuju da na Lucien ivi s Torpillom... Kako nenado nadiv gubitak trpi elita knjievnosti, znanosti, umjetnosti i politike! ree Blondet . Torpille je jedina rasputena djevojka od koje se moe izgraditi lijepa kurtizana: nikakva obrazovanost nije je pokvarila, ne zna ni itati ni pisati: ona bi nas ra zumjela. Mi bismo svojoj epohi darovali jedan od onih prekrasnih aspazijanskih'1 2 likova bez kojih nema velikoga stoljea. Vidite kako gospoa du Barry dobro prista je XVIII. vijeku, Ni-non de Lenclos XVII., Marion de Lorme XVI., Imperia XV, Flo ra Rimskoj Republici, koju je ona izabrala za svoju batinicu, i koja je njezinom ostavtinom mogla isplatiti svoj dravni dug. Sto bi bio Horacije bez Lidije, Tibul bez Delije, Katul bez Lezbije, Proper-cije bez Cintije, Demetrije bez Lamije, ko ja jo i danas sainjava njegovu slavu? Kad Blondet u foajeu Opere govori o Demetrij u, suvie mi se ini kao lanak iz Debatsa apne Bixiou u uho svome susjedu. I bez svih ovih kraljica to bi bilo carstvo Cezara? nastavljao je i dalje Blondet. La'is i R odopa su Grka i Egipat. Sve su uostalom poezija onih vjekova u kojima su ivjele. O va poezija, koja nedostaje Napoleonu, jer je njegova udovica, velika armija, kas arnska ala nije nedostajala revoluciji, koja je imala gospodu 17

Sjaj i bijeda kurtizana

stupaca dobrih dosjetaka. Bixiou ree Blondet ugostitelj nam je svet dvadeset etiri sata prije gozbe i dvanaest sati poslije nje: na dini prijatelj daje nam veeru. Ka ko! Kako! nastavi Bixiou a to je potrebnije nego jedno veliko ime sauvati od zabor ava i obdariti darovima ubogo plemstvo talentiranoga ovjeka? Luciene, ti uiva potova nje tampe, kojoj si bio najljepi ukras, a mi emo te podupirati. Finot, nekoliko red aka u uvodnom lanku! Blondet, jedan lukav lani na etvrtoj stranici tvojih novina! Naj avimo da je izala najbolja knjiga naega doba: Strijelac Karla IX.. Zamolimo Dauriata da nam izda Ivanice, ove boanske sonete francuskoga Petrarce. Podignimo svoga prija telja na titu tampanoga papira koji stvara i unitava slavu. Ako hoe veeru ree Luci ondettt da se otrese ove skupine koja je postajala sve veom ini mi se da nisi treb ao upotrijebiti hiperbolu ni parabolu sa svojim starim prijateljem, kao da je on kakva budala. Sutra naveer kod Lointiera ree ivahno kad je vidio kako dolazi neka e na prema kojoj se pourio. Oh! oh! oh! ree Bixiou podrugljivo mijenjajui glas kod sv akoga usklika, kad mu se inilo da prepoznaje masku prema kojoj je Lucien iao to za sluuje da se potvrdi. I on je slijedio taj lijepi par, prestigao ga i promotrio g a otrim pogledom, te se vratio na veliko zadovoljstvo svih ovih zavidnika koji su htjeli znati odakle dolazi promjena Lucienovih novanih sredstava. Moji prijatelj i, vi ve odavna poznate sreu gospodina de Rubemprea ree im Bixiou. To je nekadanji d es Lupeaubcov takor. Sada je ve zaboravljena izopaenost, koja je jo u poetku ovoga sto jea bila vrlo rairena, a sastojala se u raskoi takora. takorom ta je rije u tom s astarjela zvala se djevojica od deset do jedanaest godina, statistica u nekom kaz alitu, naroito u Operi, koju su neki razvratnici odgojili za opainu i besramnost. tak or je bio nekakav paklenski pa, ulino derite kojemu su se opratali svi uspjeli pothva ti. takor je mogao sve uzeti, ovjek ga se morao uvati kao opasne ivotinje, on je unosi o u ivot element veselosti kao neko Scapin8, Sganarelle9 i Frontin10 16

Prvi dio

govor vrvi od duhovitih dosjetaka, ona poznaje tajnu onomatopeje u najljepim boja ma, ona... Ti si profukao pet franaka svoga feljtona ree Bixiou prekidajui Lousteau a; Torpille je beskonano neto bolje nego to sve: vi ste manje-vie svi bili njezini ljubavnici, a nijedan od vas ne moe rei da mu je ona bila ljubovca, ona vas uvijek moe imati, a vi nju neete nikada. Vi silom provaljujete njezina vrata, vi je mora te moliti za kakvu uslugu... Ohl ona je plemenitija nego razbojniki poglavica koj i dobro obavlja svoj posao, i odanija nego najbolji kolski drug ree Blondet; ovjek joj moe povjeriti svoju kesu i svoju tajnu. Ali ono to bi me potaklo da je izabere m za kraljicu, jest njezina bur-bonska ravnodunost za palog ljubimca. Ona je, kao i njezina majka, mnogo preskupa ree des Lu-peaulx. Lijepa Holananka bi bila progu tala dohotke toledskog nadbiskupa, ona je pojela dva biljenika... I hranila Maxim a de Traillesa kad je bio pa ree Bbriou. Torpille je suvie skupa, kao Rafael, kao C areme, kao Taglioni, kao Lavvrence, kao Boulle, kao to su bili preskupi svi genij alni umjetnici... ree Blondet. Nikada Estera nije izgledala kao otmjena ena ree tad a Rastignac pokazujui na masku kojoj je Lucien davao ruku. Ja bih se kladio za go spou de Serizv. Nema sumnje usklikne du Chatelet i imovina se gospodina de Rubemp rea objanjava. Ah] Crkva zna izabrati svoje levite. Kako bi bio krasan tajnik kak ve ambasade] ree des Lupeaulx. To vie nastavi Rastignac to je Lucien talentiran o k. Ova su gospoda o tome doivjela ne jedan dokaz doda on promatrajui Blondeta, Fin ota i Lousteaua. Da, taj je djeak tako skrojen da e daleko doi ree Louste-au, koji s e izjedao od zavisti to vie to ima ono to mi nazivamo nezavisnost u idejama. Ti si g nainio takvim kakav jest ree Vernou. Dobro odvrati Bixiou promatrajui des Lupeaubc a pozivam se na sjeanje gospodina generalnog tajnika i izvjestitelja za molbe, ov a je maska Torpille, kladim se za jednu veeru... Primam okladu ree du Chatelet, je r je elio doznati istinu. 19

Sjaj i bijeda kurtizana

Tallien? Sada u Francuskoj, gdje se radi o tome tko e zasjesti na prijestolje, st oji zaista prazno prijestolje. Mi svi moemo stvoriti jednu kraljicu. Ja bih sam T orpilli bio dao tetku, jer je njezina majka suvie vjerodostojno umrla na polju sr amote: du Tillet bi joj bio platio hotel, Lousteau koiju, Rastignac sluge, des Lu peaulx kuhara, Finot eire (Finot se nehotice trgnuo kad je iz neposredne blizine d obio ovaj ubod), Vernou bi joj bio pravio reklame, Bixiou opskrbljivao svojim do sjetkama? Plemstvo bi bilo dolo da se zabavlja kod nae Ninone, i k njoj bismo bili primamili umjetnike pod prijetnjom ubitanih lanaka. Ninon II bi bila divno besram na, neizmjerno raskona. Ona bi imala svoje nazore. Kod nje bi se bilo italo koje z abranjeno dramsko remekdjelo, koje bi se bilo dalo u nudi izriito sastaviti. Ona n e bi bila postala liberalka, jer je kurtizana bitno monarhistiki nastrojena. Ahl koliki gubitak! Ona bi bila morala grliti cijelo jedno stoljee, a ljudi samo jedn oga malog mladia! Lucien e od nje nainiti kakva lovakog psal Nijedna od enskih velesi la koju spominje nije gacala po ulici ree Finot a ovaj se lijepi takor valjao po bla u. Kao ljiljanova sjemenka u nagnojenoj zemlji odvrati Vernou ona se tamo uljepal a, tamo je procvala. Odatle dolazi njezina premo. Nije li netko morao sve upoznat i, da stvara smijeh i veselje koji prianjaju o sve? Ima pravo ree Lousteau, koji je dosada bez rijei promatrao. Torpille se zna smijati i nasmijavati. Ova znanost velikih pisaca i velikih glumaca pripada onima koji su proniknuli u sve drutvene dubine. U osamnaestoj godini ova je djevojka spoznala najvee obilje i najniu bije du, sve ljude na svim stupnjevima. Ona dri u rukama kao neki arobni tapi kojim odvez uje brutalne poude to su ih tako silovito potisnuli ljudi koji jo imaju srca premda se bave politikom ili znanou, knjievnou ili umjetnou. Nema ene u Parizu koja bi mogl ao ona rei ivotinji u ovjeku: Izidi! i ivotinja ostavlja svoju jazbinu i valja se u ra zuzdanosti; ona te stavlja k stolu koji se sve savija od obilja, ona ti pomae pit i, puiti. Ukratko, ta je ena ona sol koju je opjevao Rabelais i koja, kad se posip a po travi, oivljuje je i uzdie je sve do divnih krajeva umjetnosti: njezina odjea i ri nevjerojatne krasote, njezini prsti u pravo vrijeme rasipavaju drago kamenje, kao to njezina usta rasipaju smijeak, ona daje svakoj stvari smisao onoga asa, nje zin 18

Prvi dio U boicu. Maska je stajala tamo kao da je bila sama s Lucienom, i za tu enu nije vie postojalo onih deset tisua osoba, nije bilo vie one teke atmosfere pune praine, ne! Ona je stajala pod boanskim svodom ljubavi kao to Rafaelove madone stoje pod zlat nom ovalnom aureolom. Ona nije osjeala da su je gurali laktovima, plamen njezina pogleda probijao je kroz rupe maske i spajao se s Lucienovim oima, pa se ak inilo d a i drhtanje njezina tijela potjee od same kretnje njezina prijatelja. Odakle dol azi taj plamen koji obasjava zaljubljenu enu i odlikuje je iznad sviju? Odakle do lazi ona vilinska lakoa koja, kako se ini, mijenja zakone tee? Je li to dua koja izl azi van? Ima li srea fizike snage? Nevinost djevice i drai djetinjstva izbijali su iz domina. Premda su ova dva bia bila odvojena, ak su i u hodu nalikovala na one s kupine Flore i Zefira koje su najvjetiji kipari umjetniki isprepleli. No to je bil o vie nego kiparstvo, vie nego najvea umjetnost: Lucien i njegov lijepi domino pods jeali su na one anele zabavljene cvijeem i pticama koje je kist Giovannija Bellinij a stavio pod slike djevice-majke. Lucien i ova ena pripadali su mati, koja je izna d umjetnosti kao to je uzrok iznad posljedice. Kad je ta ena, koja je zaboravila s ve, bila jedan korak od te skupine, Bixiou povie: Estera! Nesretnica naglo okrene glavu kao osoba koja uje da je netko zove. Prepozna toga zlobnoga ovjeka, i spust i glavu kao ovjek na umoru koji izdie posljednji uzdah. Provali smijeh, te se sve orilo i skupina se raspri po mnotvu kao gomila preplaenih mieva, koji s ruba nekoga puta bjee u svoje rupe. Samo se Rastignac nije udaljivao vie nego to je morao, da s e ne bi inilo kao da bjei pred Lucienovim blistavim pogledima, pa se mogao diviti jednako dubokim, premda skrivenim bolima jednoga i drugoga: ponajprije jadnoj To rpilli kao oinutoj gromom, zatim nerazumljivoj maski, jedinom ovjeku ove skupine k oji je ostao. Estera apne samo rije Lucienu u uho upravo kad su joj klecala koljen a, i Lucien nestane s njome podupirui je. Rastignac je pratio pogledom taj krasni par, zadubljen u svoje misli. Odakle joj to ime Torpille? upita ga neki sumorni glas koji ga je pogodio u dubinu due, jer nije vie bio promijenjen. To je zaista on, i opet je izmakao... ree Rastignac za se. 21

Sjaj i bijeda kurtizana

Hajde, des Lupeaubc ree Finot nastojte prepoznati ui svoga bivega takora. Nije po bno poinjati zloin protiv povrede maske odvrati Bixiou. Torpille i Lucien e se vrat iti k nama kad budu opet proli foajeom. Obvezujem se tada da u vam dokazati da je to ona. Opet je dakle isplivao na povrinu na prijatelj Lucien? ree Nathan, koji se pridrui skupini a ja sam mislio da se vratio u Angouleme da tamo zavri svoj ivot. J e li otkrio kakvu tajnu protiv vjerovnika? On je uinio ono to ti nee tako brzo odgov ori Rastignac sve je platio. Krupna je maska kimajui glavom potvrivala. Kad mukarac u njegovoj dobi postane uredan ovjek, ode stranputicom, nema vie smionosti, posta je rentijer nastavi Nathan. Oh1. taj e uvijek ostati veliki gospodin, uvijek e ima ti visoke misli, koje e ga izdizati iznad toboe nadmonih ljudi odgovori Rastignac. U ovaj as su novinari, gizdelini i dangube svi promatrali ovaj draesni predmet nji hove oklade, kao to trgovci konjima promatraju konja na prodaju. Ovi suci koji su ostarjeli u upoznavanju parike pokvarenosti, sve sami ljudi odlinoga duha, a opet na razliitom podruju, svi jednako pokvareni, jednako razvratni, svi neobuzdanog as toljublja, navikli na to da sve pretpostavljaju, da sve pogaaju, arko su uprli oi u jednu maskiranu enu, koju nitko nije mogao odgonetnuti osim njih. Jedino su oni i neki stalni gosti na plesu u Operi mogli prepoznati pod dugim mrtvakim pokrovom onoga domina, pod kukuljicom, pod viseim ogrtaem, pod kojima nije mogue prepoznati enu, oblinu oblika, osobitost dranja i koraka, kretnje bokova, dranje glave i sve one pojedinosti koje obine oi ne mogu zamijetiti, a bile su lako vidljive njihovim a. Usprkos ovoj bezoblinoj vanjtini, oni su dakle mogli prepoznati najdirljiviji p rizor, onaj prizor to ga prua oku ena koju oivljuje istinska ljubav. Bila to Torpill e, vojvotkinja de Maufrigneuse ili gospoda de Serizv, zadnja ili prva preka na dr utvenoj ljestvici, ovo je bie svakako bilo divan stvor, vizija sretnih snova. Ovi stari mladii jednako kao i oni mladi starci tako su se uzbudili da su zavidjeli L ucienu na divnoj prednosti toga preobraaja ene 20

Prvi dio neugodnih kutova, medu kojima se istiu ulica de Langlade, izlaz prolaza Saint-Gui llaume, i nekoliko uglova ulica. Opinska uprava dosad nije mogla nita uiniti da oist i ovu veliku gubavnicu, jer je prostitucija ve odavna tamo postavila svoj glavni stan. Moda je srea za pariki svijet to se ovim uliicama ostavlja njihov gnusan izgled . Kad ovjek ovuda prolazi danju, ne moe sebi zamisliti to biva nou iz ovih ulica: ov im ulicama prolaze udna bia koja ne pripadaju nikakvu svijetu; polugole i bijele p rilike stoje uz zidove, sjena je ivahna. Izmeu kunih zidova i prolaznika uljaju se o djee koje hodaju i govore. Pokoja se poluotvorena vrata ponu grohotom smijati. Do uha ti dopiru onakve rijei koje su, kako kae Rabelais, bile smrznute pa su se otop ile. Iz plonika odzvanjaju ritornele. Nije to neodreena buka, ona neto znai: kad je hrapava, to je ovjeji glas, ali ako nalikuje na pjevanje, nema vie nita ljudsko i pr ibliava se zvidanju. esto iznenada zazvidi. Napokon pete izama imaju neto izazovno i p orugljivo. ovjeku se zavrti u glavi kad vidi sve ovo. Tamo su izmijenjene atmosfe rske prilike: ovjeku je vrue zimi a hladno ljeti. Ali kakvo god bilo vrijeme, ova u dna priroda prua isti prizor: tamo ivi fantastini svijet Berlinanina Hoffmanna. Ni n ajbolji blagajnik-raunovoda ne nalazi ovdje nita zbiljsko ako je proao tjesnace ulic a koji vode u pristojne ulice gdje ima prolaznika, duana i svjetiljaka. Vrednija je prezira ili je besramnija nego kraljice i nego i kraljevi prolih vremena, koji se nisu bojali baviti kurtizanama, uprava ili moderna politika to se vie ne usuuju pogledati u lice ovoj rani velikih gradova. Svakako se mjere moraju mijenjati p rema vremenu, a takve su mjere osjetljivije kad diraju u pojedinca i u njegovu s lobodu, ali bi se moda ovjek morao pokazati irokogrudan i smion u materijalnim stva rima kao to su zrak, svjetlo i prostorije. Moralist, umjetnik i razumni upravnik poalit e za nekadanjim drvenim galerijama Palais-Rovala, gdje su se natiskavale ove ovice koje e uvijek doi onamo kamo idu etaoci: a nije li bolje da etaoci idu onamo g dje su one? Sto se dogodilo? Danas su najsjajniji dijelovi bulevara, ovo arobno et alite, zabranjeni uveer obitelji. Redarstvo se nije znalo okoristiti prilikom koju su mu u tom pogledu pruili neki prolazi, tako da je moglo spasiti javnu cestu. D jevojka koju je na plesu u Operi slomila jedna rije stanovala je ve jedan dva mjes eca u ulici de Langlade, u nekoj kui rune vanj23

Sjaj i bijeda kurtizana

uti li u te zadaviti odgovori maska sasvim drugim glasom. Zadovoljan sam s tobom, odrao si svoju rije i stoga ima vie od jedne desnice u svojoj slubi. uti odsada kao gr ob, a prije nego zauti, odgovori mi to u te pitati. Ova je djevojka tako draesna da b i zaludila samoga cara Napoleona, i da bi zaludila ak i onoga kojega bi bilo mnog o tee zavesti: tebe! odgovori Rastignac udaljujui se. Jedan asak ree maska. Pokaz ti da se mora praviti kao da me nisi nikad nigdje vidio. Taj ovjek skine masku. R astignac je oklijevao jedan trenutak, jer nije nita vidio od one ogavne osobe koj u je nekad poznao u kui Vauquer. Vrag vam je omoguio da sve promijenite na sebi, o sim vaih oiju, koje ovjek ne bi mogao nikad zaboraviti ree mu on. vrsta ga je aka sti nula za ruku da mu preporui vjenu utnju. U tri sata ujutro des Lupeaulx i Finot naoe rasipnika Rastignaca na istom mjestu, naslonjena na stup kod kojega ga je ostavi la stra na maska. Rastignac se ispovjedio sam sebi: on je bio ispovjednik i pokaj nik, sudac i okrivljeni. Dao se odvesti na doruak, i kad je doao kui, bio je dobran o pripit, ali utljiv. Ulica de Langlade kao i susjedne ulice nagruju Palais-Royal i ulicu de Rivoli. Ovaj dio najsjajnije etvrti Pariza dugo e nositi ljagu sramote koju su mu utisnule hrpe smea staroga Pariza, na kojima su nekad stajali mlinovi. Ove uske, mrane i blatne ulice, gdje se odvijaju poslovi kojima nije stalo do nj ihove vanjtine, dobivaju nou tajanstvenu fizionomiju punu opreka. Svakoga tko doe i z osvijetljenih mjesta ulice Saint-Honore, iz ulice Neuve-des-PetitsChamps i Ric helieuove ulice, u kojima se tiska neprekidno mnotvo i u kojima sjaju remek-djela obrta, mode i umjetnosti, svakoga ovjeka kojemu nije poznat veernji Pariz mora ob uzeti tuna tjeskoba kad zapadne u mreu malih ulica koje okruuje ovo svjetlo to odsij eva do neba. Tamna sjena dolazi iza ovih bujica plinskoga svjetla. S vremena na vrijeme jedna blijeda svjetiljka baca svoje nesigurno i nejasno svjetlo koje vie ne osvjetljuje stanovite tamne uglove. Prolaznici idu brzo i rijetki su. Duani su zatvoreni, a ako je koji otvoren, daje lo dojam: to je kakva zaprljana i mrana krm a ili prodavaonica rublja u kojoj se prodaje kolonjska voda. Neka nezdrava stude n zebe te za kosti. Prolazi malo kola. Ima 22

Prvi dio Jedna grijalica s izgorenim ugljenom govorila je o dogaaju ovoga stranoga jutra, k ukuljica i ogrta domina bili su na zemlji. Krevet nije bio raspremljen. Jadni stv or, smrtno pogoen u srce, bez sumnje je sve tako ostavio kad se vratio iz Opere. Stijenj svijee koji se skrutnuo u tekuini to ju je sadravala zdjelica na svijenjaku p okazivao je koliko se Estera bila zadubila u svoja posljednja ra-/.miljanja. Rupi n atopljen suzama dokazivao je kako je iskren bio oaj ove Magdalene, koje je klasina poza bila poza bezbone kurtizane. Ovo iskreno kajanje nasmije sveenika. Kako je b ila nespretna, kad je htjela umrijeti, Estera je bila ostavila svoja vrata otvor ena a da nije raunala da zrak dviju soba treba veu koliinu ugljena da postane zagulj iv. Plin ugljena ju je samo omamio. Svjei /.rak koji je sada prodro sa stuba post upno ju je vraao k svijesti, da opet osjeti svoje patnje. Sveenik je stajao nepomin o, zadubljen u svoje mrane misli, a nije ga dirala boanska ljepota te djevojke, i promatrao je njezine prve kretnje kao da je ona kakva ivotinja. Njegove su oi priv idno ravnoduno bludjele s ovoga slomljenog tijela po svakovrsnim predmetima. Prom atrao je pokustvo ove sobe, kojoj je crveni, izglaani i hladni pod jedva skrivao l o, izlizan sag. Staromodni kreveti od obojena drva, optoen zastorima od utoga pamunog platna s crvenim ruama, jedan jedini naslonja i dva stolca isto tako od obojena d rva, presvueni istim pamunim platnom, a takve su takoer bile draperije na prozoru; tapeta je bila iarana cvijeem, ali je bila crna i masna od zuba vremena; jedan sto l za ivanje od mahagonijeva drveta; kamin natrpan prostim kuhinjskim posuem, dva n aeta svenja cjepanica; na kamenoj ploi kamina je tu i tamo bila staklenina izmijeana s nakitom, sa karama; prljavi jastui, bijele i namirisane rukavice, prekrasan eir ko ji je bio baen na vr za vodu, jedan Ternaux-al koji je zaepio prozor, lijepa haljina objeena o avao, mali tvrdi divan bez jastuka, proste kaljae i draesne cipele, veziv o koje bi pobudilo zavist kakve kraljice, tanjuri od obinoga porculana na kojima su se vidjeli ostaci posljednjeg obroka i zatrpani priborom od kineskog srebra, te srebrnine siromanoga Pariza; jedna koara puna krumpira i prljavog rublja, a na njemu je bila kapica od gaza, zatim jedan otvoren i prazan lo ormar s ogledalom. Na njegovim su se policama vidjele potvrde zalagaonice: to je bila cjelokupna sl ika tunih i veselih, bijednih i bogatih stvari koje su se nametale pogledu. 25

Sjaj i bijeda kurtizana

tine. Ova se graevina naslanja na zid neke ogromne kue, loe je obojena, nema dubine, a bajoslovno je visoka. Dobiva svjetlo s ulice i prilino je slina kokojim ljestvam a. Na svakom se katu nalazi jedan stan od dvije sobe. Gore vode uske stube koje su kao prilijepljene o zid i udno su osvijetljene prozorskim zaklopcima koji izva na ocrtavaju naslon na stubama, a svaki hodnik na stubitu oznauje odvodna cijev. T o je najogavnija osobitost Pariza. Duan i meukat je tada pripadao nekom limaru. Vl asnik je stanovao na prvom katu, druga etiri kata su nastavale vrlo pristojne gri zete. Vlasnik i vratarica bili su prema njima obzirni i usluni jer je bilo teko iz najmiti tako udno graenu kuu i na takvom mjestu. Znaaj se ove etvrti objanjava time to postoji dosta veliko mnotvo takvih kua koje trgovina nee i koje moe upotrijebiti sam o nepriznati, zloglasni i neasni obrt. U tri sata poslije podne vratarica, koja j e vidjela kako je neki mladi u dva sata ujutro doveo kui gospoicu Esteru smrtno bol esnu, upravo se tajno svjetovala s grizetom s gornjega kata. Djevojka joj je rek la, prije nego se popela u koiju da ide na neku zabavu, kako je nemirna radi Este re: nije je ula da se mie. Estera je bez sumnje jo spavala, ali se ovaj san inio sum njiv. Budui da je vratarica bila sama u svojoj sobici, alila je to ne moe otii gore d a se raspita to se dogodilo na etvrtom katu gdje je stanovala gospoica Estera. Upra vo kad se odluila povjeriti limarevu sinu strau u svojoj sobici u meukatu, koja je bila neka vrsta izdubljenja gdje se zid malo uleknuo, jedan se fijaker zaustavio . Neki ovjek zamotan od glave do pete, u oitoj namjeri da sakrije svoje odijelo il i svoje zvanje, izae iz njega i upita za gospoicu Esteru. Vratarica se odmah posve umirila, utnja i mir kod zatvorenice inili su joj se sada posve objanjeni. Kad se posjetilac penjao stubama iznad sobice, vratarica je opazila srebrne kope koje su krasile njegove cipele, inilo joj se da je opazila crne rese pojasa na mantiji. Sila je dolje i pitala je koijaa, koji joj je bez rijei odgovarao, a vratarica je ip ak razumjela. Sveenik je pokucao. Nije dobio nikakva odgovora. uo je lake uzdahe i na silu je otvorio vrata ramenom, i to snagom koju mu je bez sumnje podavalo mi losre, a koju bi meutim svatko drugi smatrao navikom. On pohita u drugu sobu i opa zi pred svetom djevicom od obojene sadre jadnu Esteru kako klei, ili bolje kako s e sruila i sklopila ruke. Grizeta je izdisala. 24

Prvi dio

Osjeate li se bolje? upita sveenik i dade joj piti zaeerene vode. inilo se da ovaj ek pozna ovakva osebujna kuanstva, on je u njima sve razumio. Bio je kao kod kue. Ova prednost da netko bude svuda kao kod kue pripada samo kraljevima, rasputenim d jevojkama i lopovima. - Kad vam opet bude potpuno dobro nastavi ovaj neobini sveen ik nakon krae stanke rei ete mi koji su vas razlozi naveli da poinite svoj posljednj i zloin, naime pokuaj samoubojstva. - Moja je povijest vrlo jednostavna, moj oe odv rati ona. Prije tri mjeseca sam jo ivjela u neredu u kojem sam se rodila. Bila sam zadnji i najbesramniji stvor, a sada sam samo najnesretniji stvor na svijetu. D opustite mi da vam ne govorim o svojoj jadnoj majci, ona je umorena... - Nju je umorio neki kapetan u nekoj sumnjivoj kui ree sveenik prekidajui svoju pokajnicu... Poznam vae podrijetlo i znam, ako se ikojoj osobi ikad moe oprostiti to je provodil a besraman ivot, da se moe vama, jer su vam nedostajali dobri primjeri. - Nisam, al iboe, ni bila krtena, niti sam primila pouku u kojoj vjeri. Sve se onda moe popravi ti nastavi sveenik samo ako vaa vjera i vae kajanje bude iskreno, bez skrivenih mis li. Lucien i Bog ispunjaju moje srce ree ona s dirljivom bezazlenou. - Mogli biste rei Bog i Lucien odvrati sveenik smijeei se. - Vi me podsjeate na svrhu moga dolaska. Nemojte izostaviti nita to se odnosi na ovoga mladia. - Vi dolazite zbog njega? up ita ona s izrazom ljubavi koja bi bila raznjeila svakoga drugog sveenika. Ohl on j e sve slutio. Ne odgovori on vaa smrt nikoga ne zabrinjava, va ivot zabrinjava. Haj de, objasnite mi svoje ponaanje. Jednom rijeju ree ona. Jadno je djevoje drhtalo zbo g osornoga sveenikova tona, ali kao ena koju ve dugo nije surovost iznenadila. Luci en je Lucien nastavi ona najljepi i najbolji mladi od ivih bia, ali ako ga poznate, moja e vam se ljubav initi vrlo 27

Sjaj i bijeda kurtizana Da li se u ove tragove raskoi pod ovim krhotinama, u ovo kuanstvo koje je tako dob ro pristajalo boemskom ivotu ove djevojke to je ovdje u svojem zguvanom donjem rubl ju bila slomljena kao poginuli konj u svojoj ormi, pod svojim slomljenim rudom, upleten u svoje uzde, da li se nad ovim neobinim prizorom zamislio ovaj sveenik? J e li sebi govorio da je ovo zalutalo stvorenje moralo biti bar nesebino, da tolik o siromatvo zdruuje s ljubavlju bogatoga mladia? Je li ovaj nered u pokustvu pripisi vao neredu u njezinu ivotu? Je li osjeao samilost, uas? Je li njegovo milosre bilo g anuto? Tko bi ga bio vidio kako je tamo stajao prekrienih ruku, namrtena ela, nabra nih usana, ukoena pogleda, bio bi pomislio da je zabavljen zlobnim, pakosnim osjea jima, oprenim mislima i kobnim osnovama. Svakako je bio neosjetljiv prema lijepim oblinama grudi koje su bile gotovo zgnjeene pod teinom naprijed nagnutog gornjeg tijela i prema draesnim oblicima uee Venere, koji su se vidjeli pod crnom donjom suk njom, toliko se Estera bila jako podvinula poda se. Klonulost te glave koja je, kad se gledala odostraga, pruala pogledu bijeli, meki i vitki zatiljak, lijepa sm iono razvijena ramena nisu ga dirala. Nije podigao Esteru, inilo se da ne uje njez ino ganutljivo disanje, koje je odavalo povratak u ivot; bio je potreban grozni j ecaj i straan pogled koji je na njega bacila ova djevojka, da se on udostoji da j e podigne i da je odnese u krevet s tolikom lakoom te je to odavalo izvanrednu sn agu. Lucienel ree ona apui. Ljubav se vraa, onda ena nije daleko ree sveenik nom. Sad je rtva parike pokvarenosti opazila odijelo svoga spasitelja i ree s djeti njim smijekom, kad ono stavlja svoju ruicu na eljeni predmet: Ja onda neu umrijeti a da se ne pomirim s nebom. Vi ete moi okajati svoje grijehe ree sveenik i namoi joj o vodom te joj dade mirisati octa iz boice koju je naao u kutu. Osjeam kako ivot, mj esto da me ostavlja, struji u mene ree ona kad je primila od sveenika ove usluge i izrazila mu svoju zahvalnost neobino prirodnim kretnjama. Ova primamljiva pantom ima koju bi Gracije bile mogle igrati da zavedu posve je opravdavala nadimak ove neobine djevojke. 26

Prvi dio

ena bez grijeha; i kad ga neka ena sretne, moe samo njega ljubiti: etol Ali takvu b iu potrebno je bie koje je jednako njemu. Ja sam dakle htjela biti dostojna da me moj Lucien ljubi. Odatle je dola moja nesrea. Juer su me u Operi prepoznali neki ml adii koji nemaju ni toliko srca koliko tigar ima milosra, ali jo bih se i s tigrom sporazumjela! Veo nevinosti to sam ga nosila, pao. je. Njihov mi je smijeh razdir ao duu i srce. Nemojte misliti da ste me spasili, ja u umrijeti od tuge. Va veo nev inosti?... ree sveenik. Vi ste dakle s Lucie-nom postupali s krajnjom strogosti? O h! moj oe, kako mi vi, koji ga poznate, postavljate takvo pitanje! odgovori ona i divno mu se nasmijei. Bogu se ovjek ne moe opirati. Ne hulite na Boga ree sveenik agim glasom. Nitko ne moe biti slian Bogu, pretjerivanje slabo pristaje istinskoj ljubavi, vi jo niste za svoga idola osjetili istu i pravu ljubav. Da ste osjetili promjenu koju ste, kako se hvalite, na sebi izvrili, postigli biste kreposti koje su dar mladosti, bili biste osjetili slasti istoe i njenost stidljivosti, ta dva v ijenca slave mlade djevojke. Vi ga ne volite. Estera se zgrozila, to je i sveenik vidio, ali to nije uzdrmalo mir ovoga ispovjednika. Da, vi ga ljubite poradi seb e a ne zbog njega, poradi prolaznih uitaka koji vas oaravaju a ne poradi ljubavi k ao takve. Ako ste ga se tako domogli, vi niste osjetili onu svetu jezu koja proim a bie u koje je Bog utisnuo peat divne savrenosti: jeste li mislili na to da ste ga ponizili svojim nekadanjim neistim ivotom, da ste htjeli pokvariti jedno dijete on im groznim nasladama kojima ste zasluili onaj svoj poznati sramni nadimak? Vi ste bili nedosljedni i sebi i svojoj kratkotrajnoj ljubavi... Kratkotrajnoj? ponovi ona i podigne oi. Kakvim da se imenom nazove ona ljubav koja nije vjena a ujedinj uje nas do groba s onim koga ljubimo? Ah! elim biti katolkinja povie ona muklim i snanim glasom kojim bi bila dobila milost naega spasitelja. Moe li biti enom Luciena de Rubemprea takva djevojka koja nije primila ni kria od crkve, ni znanja, koja ne zna ni itati ni pisati, a niti moliti se, koja ne moe ni koraka nainiti a da se plonik 2l>

Sjaj i bijeda kurtizana

prirodnom. Sluajno sam ga prije tri mjeseca susrela u kazalitu PorteSaint-Martin, kamo sam ila, jednom, kad sam imala izlaz, jer smo mi imale jedan dan slobodan u tjednu, u kui gospoe Mevnardie, gdje sam bila. Lako ete shvatiti da sam sutradan uz ela dopust bez doputenja. Ljubav mi je obuzela srce i tako me promijenila te sama sebe vise nisam poznala kad sam se vratila iz kazalita. Zgrozila sam se nad samo m sobom. Nikad Lucien nije mogao nita znati. Mjesto da mu kaem gdje ivim, dala sam mu adresu onoga stana u kome je tada stanovala moja prijateljica koja je bila ta ko dobra te mi ga je ustupila. Kunem vam se svojom svetom rijei... Ne smijete se zaklinjati. Je li to zakletva kad vam dajem svoju svetu rije? No, od toga sam dan a radila u onoj sobi sama kao izgubljena i ivala koulje za dvadeset osam sua po ko madu kako bih ivjela od potena rada. Punih mjesec dana jela sam samo krumpire da o stanem pristojna i dostojna Luciena, koji me ljubi i potuje kao najkreposniju meu najkreposnijima. Dala sam policiji propisnu izjavu da opet zadobi-jem svoja graan ska prava, i podvrgnuli su me paski na dvije godine. Oni isti koji te vrlo lako unesu u listu sramote prave izvanredne potekoe da te izbriu iz nje. Sve to sam molil a nebo bilo je da uvrsti moju odluku. Imat u u travnju devetnaest godina: u ovoj d obi ima jo mogunosti... Meni se bar ini da sam se rodila tek prije tri mjeseca... S vako sam jutro molila dragoga Boga i zaklinjala ga da Lucien ne dozna za moj pri janji ivot. Kupila sam ovu djevicu koju vidite: molila sam je na svoj nain, jer ne znam molitava, ne znam ni itati ni pisati, nikad nisam ila u crkvu, nikad nisam vi djela dobroga Boga nego samo na procesijama, iz radoznalosti. A to govori djevici? Govorim joj kao to govorim Lucienu s onim zanosom due od kojega se rasplae. Ah, on plae? Od veselja ree ona ivo. Jadni miii Mi se tako dobro razumijemo kao da imamo tu duu. On je tako mio, tako umiljat, tako njean u srcu, u duhu i u vladanju. On k ae da je pjesnik, a ja kaem da je Bog... Oprostite! ali vi sveenici ne znate to je l jubav. Uostalom, samo mi dovoljno poznajemo mukarce da bismo cijenili jednoga Luc iena. Jedan je Lucien, vidite, tako rijedak kao 2S

Prvi dio bile sjajne i ute kao u tigra i koje je strogi ivot i oskudica bila prekrila onakv im velom kakav se nalazi na horizontu za vrijeme pasje vruine: zemlja je vrua i sj ajna ali je od magle mutna i nejasna pa se gotovo i ne vidi. Upravo panjolska ozb iljnost i duboke bore to su ih iznakazile brazgotine gadnih kozica pa su izgledal e kao ra-zrovane koloteine, ispresijecale su njegovo zelenkasto i od sunca opalje no lice. Tvrdoa ovih crta isticala se to vie to ih je kao uokvirivala oskudna vlasu lja sveenika koji puno ne dri do svoje osobe, elava crna vlasulja koja je na svjetl u izgledala crvena. Njegov atletski gornji dio tijela, njegove ruke kao u starog vojnika, njegova iroka plea i njegova jaka ramena, sve je to bilo kao u onih kari jatida to su ih graditelji srednjega vijeka upotrebljavali na nekim talijanskim p alaama i na koje nepotpuno podsjeaju karijatide na proelju kazalita Porte-Saint-Mart in. ak i ljudi koji ni najmanje nisu bistra pogleda bili bi doli na to da su ovoga ovjeka samo najsvetije strasti ili zaista neobini doivljaji nagnali u krilo Crkve. Zaista su ga samo najudnovatiji dogaaji mogli promijeniti, ako se takva narav uope moe promijeniti. ene koje su provodile ivot koji je Estera tako estoko odbacila zap adaju u stanje posvemanje ravnodunosti prema vanjskim oblicima mukarca. One su sline dananjem knjievnom kritiaru koji se u stanovitom pogledu moe s njima usporediti i k oji zapada u stanje duboke nebrige za umjetnike oblike: on je itao toliko djela, o n ih toliko vidi kako prolaze pokraj njega, toliko se naviknuo na napisane stran ice, doznao je za tolike rasplete, vidio je toliko drama, toliko je napisao lanak a, a da bi rekao to je mislio, toliko je puta izdao stvar umjetnosti za volju svo jih prijatelja i neprijatelja, te mu se to sve napokon zgadi, ali ipak i dalje v ri svoje zvanje kao knjievni sudac. Potrebno bi bilo udo da taj pisac napie kakvo dj elo, jednako kao to bi trebalo udo da se ista i plemenita ljubav rascvate u srcu ko je kurtizane. Glas i kretnje toga sveenika koji kao da su dolazili sa Zurbaranova platna inili su se tako neprijateljski jadnoj djevojci, kojoj je oblik malo znaio , te se ona manje smatrala predmetom njegove brige nego vie kao potrebno sredstvo neke njegove osnove. Premda nije mogla razlikovati izmeu laskanja koje dolazi iz osobnoga interesa i usrdnosti koja proizlazi iz milosra jer ovjek mora biti dobro na oprezu da lijepe rijei prijatelja ne uzme za gotov novac ipak se osjeala kao d a je u pandama kakve grdne goropadne ptiurine 31

Sjaj i bijeda kurtizana ne podigne da je optui, koja se odlikuje jedino prolaznom vrijednosti svoje ljepote, koju e moda sutra bolest odnijeti, moe li takav pokvare ni i ponieni stvor, koji je poznavao svoje ponienje... (bez toga znanja i s manje ljubavi prije bi vam se moglo oprostiti...) moe li budui plijen samoubojstva i pak la biti njegovom enom? Svaka je reenica bila kao ubod bodeom koji ju je pogaao u dub inu srca, kod svake reenice sve su jai i jai jecaji i guste suze oajne djevojke poka zivali s kolikom je snagom prodiralo svjetlo u njezinu pamet koja je bila neuka kao pamet divljaka, u njezinu napokon probuenu duu, u njezino bie koje je pokvareno st bila prekrila blatnim slojem leda koji se sad topio na suncu vjere. Zato nisam umrla! To je bila jedina misao to ju je izrekla u bujici misli to su vrvjele njez inim mozgom i koje su ga izjedale. Draga kerko ree taj strani sudac postoji jedna l jubav koja se nikako ne moe priznati pred ljudima i njezino priznanje aneli primaj u sa sretnim smijekom. Koja? Ljubav bez nade, ljubav koja nadahnjuje ivot, koja us auje u njega klicu portvovnosti, koja oplemenjuje sve ine milju da se postigne ideal no savrenstvo. Da, aneli odobravaju takvu ljubav, ona dovodi do spoznaje Boga. Nep restano se usavravati da posta-ne dostojan onoga koga ljubi, prinositi mu potajne rt ve, oboavati ga izdaleka, davati svoju krv kaplju po kaplju, rtvovati mu svoje sam oljublje, ne poznavati vie ni ponosa ni srdbe prema njemu, zatajiti mu ak okrutnu l jubomoru koju izaziva u srcu, dati mu sve to eli, pa bilo to i na vlastitu tetu, vo ljeti to on voli, okrenuti uvijek lice prema njemu da ga slijedi a da on i ne zna. Ovakvu bi vam ljubav bila i vjera oprostila, ona ne bi vrijeala ni ljudske ni Boj e zakone i vodila bi vas drugim putem nego vae prljave poude. Kad je Estera ula ovu uasnu osudu koja je bila izraena jednom rijei (i to kakvom rijei! i kakvim glasom), obuzelo ju je opravdano nepovjerenje. Ova je rije djelovala kao grom koji navijet a skoru oluju. Promatrala je ovoga sveenika i uhvatio ju je takav unutarnji gr koj i hvata i najhrabrije kad se iznenada nau pred neposrednom opasnosti. Nikakav pog led ne bi bio mogao proitati to se sad dogaa u tom ovjeku. Ali ak i najodvaniji bio bi prije zadrhtao nego se ponadao kad je vidio njegove oi, koje su nekad 30

Prvi dio

mladia kamen spoticanja, oni su takoer i milosrdni. Znajte ovo, moja kerko: osoba k oju Lucien ljubi ima pravo na njihovo potovanje kao to pravi kranin potuje ak i blato gdje sluajno sja boansko svjetlo. Ja sam doao da budem kao posrednik njihove dobrot vorne misli, ali da sam vas naao posvema opaku, drsku, lukavu, pokvarenu do sri, g luhu na glas pokajanja, bio bih vas ostavio njihovoj srdbi. Ona politika i graanska sloboda koja se tako teko dobiva, koju policija u interesu drutva s pravom dugo z avlai i koju vi, kako sam uo, sa arom pravoga kajanja elite evo jel ree sveenik i i ispod svoga pojasa jedan papir u slubenom obliku. Vidjeli su vas juer, a ova obav ijest je datirana od danas: vidite kako su moni ljudi koji se zanimaju za Luciena . Kad je Estera vidjela ovaj papir, spopadne je tako oito grevita drhtavica kakvu izaziva nenadana srea, te joj se pokae na usnama onakav ukoeni smijeak kao u luaka. S veenik je stajao i promatrao ovo dijete da vidi hoe li se oduprijeti tolikim dojmo vima, kad se oslobodi strane snage koju pokvareni ljudi dobivaju iz same svoje po kvarenosti, i kad se vrati na svoju krhku i njenu prvobitnu narav. Kao laljiva kur tizana Estera bi odglumila komediju, ali kako je postala opet neduna i iskrena, o na je mogla umrijeti kao to operirani slijepac moe opet izgubiti vid ako prejako s vjetlo padne na njegovo oko. Ovaj je dakle ovjek duboko zagledao u ljudsku narav, ali je ostao u svom miru, koji je bio straan zbog svoje ukoenosti. On je bio hlad na, bijela, do neba visoka gora, koja je nepomina i mrka, s granitnim stranama a ipak dobrohotna. Rasputene su djevojke u biti prevrtljive. One bez razloga prelaz e iz najtupljega nepovjerenja u posvemanje povjerenje. One su u tom pogledu jo isp od ivotinje. U svemu su pretjerane: u svojim radostima kao i u svom oaju, u svojoj vjeri kao i u svom bezvjerju. One bi poludjele i kad ih ne bi desetkovala kod n jih naroita smrtnost, i kad koji sretni sluaj neke od njih ne bi podigao iz blata u kojemu ive. Da do dna proniknemo u bijedu ovoga uasnoga ivota, trebalo bi vidjeti kako daleko neki stvor moe ii u mahnitosti a da u njoj ne ustraje, i tada bismo s e mogli diviti estokom ushitu Torpille pred nogama ovoga sveenika. Ova je jadna dj evojka gledala ovaj papir koji joj je donosio slobodu s onakvim izraajem kakav je Dante zaboravio i kakav je nadmaivao izume njegova Pakla. Ali je sa suzama dola r eakcija. Estera se digne, zagrli ovoga ovjeka oko 33

Sjaj i bijeda kurtizana koja je dugo kruila nad njom i na koncu se na nju bacila, i u svom je strahu rekla tjeskobnim glasom: Ja sam mislila da sveenici imaju zad au da nas tjee, a vi me ubijate. Na ovaj krik nedunosti sveenik se nehotice trgne i zaustavi: sabere se prije nego je odgovorio. Taj su se trenutak ove dvije osobe koje su se tako neobino sastale uzajamno ispod oka promatrale. Sveenik je shvatio djevojku, ali djevojka nije mogla razumjeti sveenika. On se bez sumnje odrekao ne ke osnove koja je prijetila jadnoj Esteri i vratio se na svoje prvobitne misli. Mi smo lijenici dua ree on blagim glasom i znamo koji lijekovi odgovaraju njihovim bolestima. Morate mnogo oprostiti bijedi ree Estera. Ona je mislila da je pogrijei la, pa je spuzla s kreveta i bacila se pred noge tom ovjeku, izljubila njegovu ma ntiju s dubokom po-niznou i podigla prema njemu svoje zaplakane oi. Mislim da sam v e mnogo uinila ree ona. Sluajte, moje dijete: va je zao glas raalostio Lucienovu ob lj. Oni se boje, i to ne bez razloga, da ete ga odvui u neuredan ivot, u svijet lud osti... To je istina, ja sam ga dovela na ples da ga stavim u nepriliku. Vi ste dovoljno lijepi da bi on preko vas mogao slavlje slaviti u otmjenom drutvu, pokaz ivati vas s ponosom i praviti vas paradnim konjem. Kad bi samo troio svoj novaci. .. Ali on e troiti svoje vrijeme i svoju snagu, izgubit e volju za lijepim ivotom ko ji mu ele pripraviti. Umjesto da jednoga dana bude ambasador, bogat, slavan, i da mu se svi dive, bit e kao oni toliki rasipnici koji su upropastili svoj talent u parikom blatu ljubavnik jedne razvratne ene. Vi ete se kasnije sami vratiti u svoj prijanji ivot, poto se za kratko vrijeme uspnete u sferu otmjenosti, jer vi u sebi nemate snage koju daje dobar odgoj, snage da se oprete bludu i da mislite na bu dunost. Vi isto tako neete prekinuti sa svojim prijateljicama kao to niste prekinul i s onim ljudima koji su vas jutros osramotili u Operi. Budui da su pravi Lucieno vi prijatelji bili preplaeni zbog ljubavi koju ste u njemu pobudili, slijedili su njegove korake i sve su doznali. Kako ih je posve obuzeo strah, oni su me posla li k vama da ispitam vaa raspoloenja i da odluim o vaoj sudbini. Ali premda su dovol jno jaki da uklone s puta ovoga 32

Prvi dio

vi ste u pretpaklu gdje su nekrtena mala djeca... Mala djeca! ponovi ona njenim gl asom. ... Kako ste vi u listovima policije kao brojka izvan ljudskih bia nastavi neosjetljivi sveenik ako vam je ljubav, koja vas je malko dirnula, izazvala prije tri mjeseca dojam da ste se tek rodili, tada od danas morate osjeati da ste dois ta u djetinjstvu. Morate se, dakle, vladati kao da ste djevojica, morate se potpu no promijeniti, a ja preuzimam na sebe da vas nee nitko prepoznati. Ponajprije mo rate zaboraviti na Luciena. Jadnoj je djevojci ova rije slomila srce. Ona podigne oi na sveenika i zaklima glavom da nee. Ona nije mogla govoriti kad je ponovo u sp asitelju vidjela krvnika. Vi ete se bar odrei toga da ga vidite ree on. Ja u vas od esti u jedan samostan gdje se odgajaju mlade djevojke iz naj boljih obitelji. Ta mo ete postati katolkinja, tamo e vas pouiti u obavljanju kranskih dunosti, tamo e vas pouiti u vjeri. Moi ote iz njega izii kao obrazovana, nevina, ista, dobro odgojena dj evojka, ako... Ovaj ovjek podigne prst i zaustavi se. Ako u sebi osjeate snage nas tavi on da ovdje ostavite lorpillu. - Ah! krikne jadna djevojka, za koju je svak a rije bila kao ton one glazbe koje zvukovi otvaraju polagano rajska vrata ah! ka d i bilo mogue da izlijem ovdje svu svoju krv i da drugu dobijem mjesto nje... Sl uajte me! Ona zauti. - Vaa budunost ovisi o snazi vaeg zaborava. Zamislite se u opseg u svojih obaveza: jedna rije, jedna kretnja koja bi odala u vama Torpillu, ubila bi Lucienovu enu. U snu izreena rije, ne hotina misao, needan pogled, nestrpljiva kre tnja, uspomena na razvratnost, jedan propust, kimanje glavom koje bi otkrilo to z na te ili to vam je na vau nesreu poznato... - Pustite, pustite, moj oe ree djevojka sa zanosom kao sveti-Ca kad bih morala hodati u cipelama od usijana eljeza i smij ati se, kad bih morala ivjeti u stezniku obloenom samim iljcima i drati se draesno ka o plesaica, kad bih morala jesti kruh posut pepelom, piti pelin sve to bilo bi sl atko i lako! 35

Sjaj i bijeda kurtizana vrata, nasloni glavu na njegove grudi, plakala je na nji ma i ljubila je oporo sukno koje je pokrivalo elino srce, te se inilo kao da hoe pro drijeti u njega. Zgrabila je ovoga ovjeka, izljubila mu ruke; ona mu se, svakako u svetom izljevu zahvalnosti, mazila i ulagivala na sve mile naine, davala mu je stotinu imena od milja, govorila mu stotinu puta u tim slatkim reenicama: Dajte m i ga! i to s isto toliko razliitih glasova. Iskazivala mu je toliko njenosti, ona ga je svega ispremotrila svojim pogledima i to sve s tolikom brzinom, koja ga je svladala bez otpora, i konano joj je uspjelo da je ublaila njegovu srdbu. Sveenik j e shvatio kako je ova djevojka zasluila svoj nadimak, razabrao je kako je bilo tek o oduprijeti se ovom draesnom stvoru, odjednom je pogodio zato se Lucien zaljubio i to je moralo pjesnika zavesti. Takva strast pod drugim draima skriva u sebi zama mnu udicu koja naroito zahvaa uzvienu duu umjetnika. Ove su strasti nerazumljive vel ikom mnotvu ljudi, ali se one mogu objasniti onom eljom za idealnom ljepotom koja odlikuje sve stvaraoce. Ne znai li to malo nalikovati na anele, kojima je dunost da grenike natrag dovedu do boljih nazora, ne znai li to stvarati, ako oisti ovakvo bie ? Kako je zamamno uskladiti moralnu ljepotu s fizikom! Kakav je uitak i ponos ako se u tome uspije! Kakav lijepi zadatak ako ovjek nema nikakva drugog sredstva osi m ljubavi! Ovakve sveze, koje su uostalom proslavili primjeri Aristotela, Sokrat a, Platona, Alkibijada, Cetega, Pompeja, i koje su tako uasne u oima naroda, zasni vaju se na onakvom osjeaju koji je Louisa XIV. potaknuo da gradi Versailles, koji baca ljude u ubitane pothvate: mijazme neke bare pretvoriti u obilje dragocjenih mirisa iznad ivih voda, nainiti jezero na breuljku, kao to je knez de Conti u Noint elu, ili vicarske vidike u Cassanu, kao zakupnik poreza Bergeret. Ukratko, umjetn ost prodire u moral. Sveenik se stidio to je popustio toj njenosti, i ivo je odgurnu o Esteru od sebe. Ona sjedne takoer postiena, jer joj je rekao: Vi ste jo uvijek ku rtizana. I on hladno opet turi pismo za svoj pojas. Kao dijete koje ima jednu je dinu elju u glavi, Estera nije prestala gledati mjesto na pojasu gdje je bio papi r. Moje dijete nastavi sveenik poslije stanke vaa je majka bila idovka, i vi niste bili krteni, a nisu vas ni vodili u sinagogu, 34

sati, potajno ete izii i ui ete u fijaker koji e vas ekati dolje u ulici des Frondeurs . Ovih osam dana izbjegavajte Luciena, naite nekakve izlike, zabranite da ga putaj u u kuu, a ako doe, otiite gore k prijateljici; jer ja u doznati budete li ga opet v idjeli, a u tom bi sluaju bilo sve gotovo, ja se ak ne bih vratio. Ovih vam je osa m dana potrebno da sebi pribavite ednu opremu i da izgubite svoj izgled kao prost itutka ree on i stavi na kamin vreu. U vaem izgledu i u vaoj odjei ima neto to Par ako dobro poznaju i to im kazuje to ste. Niste li nikad sreli na ulici, na bulevar ima, ednu i kreposnu mladu djevojku kako hoda u drutvu sa svojom majkom? Oh, da, n a svoju nesreu. Kad vidimo majku s njezinom keri, to je za nas najvea muka. To nam budi grinju savjesti koja je skrivena u dubini naih srdaca i koja nas prodire... Ja predobro znam to mi nedostaje. No dakle, znate kako morate izgledati idue nedjelj e ree sveenik i ustane. - Oh! nauite me ree ona jednu pravu molitvu, prije nego odet , da se mogu Bogu moliti. Bilo je dirljivo gledati kad je ovaj sveenik s ovom dje vojkom ponavljao Zdravomariju i Oena. - To je divno! ree Estera kad je jedanput bez pogreke ponovila ova dva divna i omiljena izraaja katolike vjere. - Kako se vi zov ete? upita ona sveenika kad se opratao s njome. - Carlos Herrera. Ja sam panjolac i prognan sam iz svoje zemlje. Bstera ga uhvati za ruku i poljubi je. To nije vie bila kurtizana, to \t bio aneo koji se podigao iza pada. U jednoj kui koja je glas ovita zbog aristokratskoga i vjerskoga odgoja to ga u njoj dobivaju djevojke, u p oetku mjeseca oujka ove godine, jednoga ponedjeljka ujutro, pitomice su opazile da se njihova lijepa eta poveala novom doljakinjom. Njezina je ljepota neprijeporno n e samo nadmaivala njezine drugarice nego i posebnu ljepotu kojom se savreno odliko vala svaka od njih. U I;rancuskoj je sasvim rijetko, da ne reknem nemogue, da ovje k sretne trideset glasovitih savrenstava zajedno, to se, kako se pri37

Sjaj i bijeda kurtizana

Ona je opet kleknula i ljubila je sveenikove cipele, oblijevala ih je suzama i kv asila, obujmila mu noge i privinula se uz njih, apui kroz pla besmislene rijei. Njezi na se lijepa i divna,plava kosa rasula i rairila kao sag pred nogama ovoga nebesk oga glasnika, koji je bio mraan i tvrd kad ga je dignuvi se pogledala. Cime sam va s uvrijedila? ree ona sva preplaena. Ja sam ula o nekoj eni, istoj kao ja, koja je m irisima prala noge Isusa Krista. Ah] vrlina me tako osiromaila da vam mogu dati s amo svoje suze. Zar me niste razumjeli? odgovori on okrutnim glasom. Kaem vam da morate izii iz kue u koju u vas odvesti tako fiziki i moralno promijenjeni da vam ni jedan i nijedna od onih koji su vas poznavali nee moi doviknuti: Estera! i prisiliti vas da okrenete glavu. Juer vam ljubav nije dala snage da tako duboko pokopate b ludnicu da se ne bi nikad pojavila, ona se jo pojavljuje u oboavanju koje pripada samo Bogu. Nije li vas on k meni poslao? upita ona. Ako bi vas za vrijeme vaega o dgoja Lucien vidio, sve bi propalo nastavi on mislite na to. Tko e ga tjeiti? upit a ona. Zbog ega ste ga tjeili? upita sveenik takvim glasom u kojem se po prvi put z a vrijeme ovoga prizora osjetilo nervozno drhtanje. Ne znam, esto je dolazio tuan. Tuan! ree sveenik je li vam rekao zbog ega? Nikada odgovori ona. Bio je alos volio djevojku kao to ste vi povie on. Na alost! sigurno je tako odvrati ona u dubo koj poniznosti. Ja sam stvor koji zasluuje najvei prezir od svih stvorova moga spo la, i mogla sam u njegovim oima nai milost samo snagom svoje ljubavi. Ova vam ljub av mora uliti hrabrosti da me slijepo sluate. Kad bih vas smjesta odveo u onu kuu u kojoj ete se odgajati, svi bi ovdje Lucienu rekli da ste danas u nedjelju otili s nekim sveenikom, on bi vam mogao biti u tragu. Za osam dana e me vrata-rica, kad me bude vidjela da opet ovamo dolazim, drati za neto to nisam. Dakle, jedne veeri, recimo danas osam dana, u sedam 36

Prvi dio vrstim i prozirnim bojama pokriva ovaj lijepi luk, na kojemu se nalaze obrve s ne vidljivim korijenjem, kad se svjetlo uulja u donju okruglu brazdu i tamo ostane u svijetloruiastoj boji, tada se tu pokazuju riznice njenosti koje zadovoljavaju lju bavnika, ljepote koje slikarstvo dovode u oaj. Ovi svijetli nabori u kojima sjena prima zlatne tonove, ovo tkivo koje je vrsto kao tetiva a gipko kao najnjenija op na posljednji su napori prirode. Oko u mirovanju tamo je kao udno jaje u gnijezdu od svilenih vlakanaca. Ali kasnije, ovo udo poprima izraz strane melankolije, kad strasti pocrne ove fine konture, kad boli naboraju ovu mreu vlakanaca. Esterino se podrijetlo oitovalo u ovom istonjakom kroju oiju s turskim vjeama, kojih je tamnos iva boja na svjetlu poprimila plavkaste boje crnih gavranovih krila. Samo je neo bina njenost hjezina pogleda mogla ublaiti njegov sjaj. Samo one rase koje su dole i z pustinja imaju u oku mo da sve zaaraju, jer svaka ena uvijek nekoga zaara. Njihove oi bez sumnje zadravaju u sebi neto od neizmjernosti koju su promatrale. Je li pri roda u svojoj brizi njihovu mreicu snabdjela nekim odsjevnim pokrivaem, koji im om oguuje da podnose odrazivanje pijeska, sunane bujice i arki kobalt etera? Ili ljuds ka bia kao i ostali stvorovi uzimaju neto iz sredine u kojoj se razvijaju i zadrava ju kroz vjekove osobine koje tako stjeu? Ovo se veliko rjeenje rasnoga problema mod a nalazi u samom pitanju. Instinkti su ive injenice kojih se uzrok nalazi u iskuano j nudi. Razliitost ivotinja jest posljedica djelovanja ovih instinkta. Da se uvjeri mo u ovu toliko istraivanu istinu, dovoljno je na ljudske opore proiriti opaanja koj a su nedavno izvrena na stadima panjolskih i engleskih ovaca. Na ravnim panjacima, gdje ima trave u izobilju, ove ovce pasu stisnute jedna o drugu, a razilaze se n a sve strane na bregovima gdje je trava rijetka. Otkinu li se ove dvije vrste ov aca od svoga kraja i ako se prenesu u vicarsku ili u Francusku, planinska e ovca t amo odvojeno pasti, makar se stavi na nisku livadu s gustom travom, nizinske e ov ce tad i na brijegu pasti stisnute jedna o drugu. Vie pokoljenja jedva moe promije niti steene i batinjene instinkte. U razdoblju od stotinu godina pojavljuje se duh bregova u jednom tvrdoglavom janjetu, kao to je iza osamnaest stotina godina pro gonstva Istok sjao u Esterinim oima i u licu. Taj pogled nije u sebi imao one str ane arobne snage, on je sjao blagom toplinom, dirao te je a da te nije 39

Sjaj i bijeda kurtizana povrjeda, nabrajaju u uklesanim perzijskim stihovima u haremu, i koja su potrebn a da neka ena bude savreno lijepa. U Francuskoj ima malo cjelovite ljepote, ali im a divnih pojedinosti. Sto se tie divljenja vrijedne cjelovite ljepote, koju kipar stvo eli prikazati i koju je prikazalo u nekim rijetkim kompozicijama, kao to su D ijana i Kalipiga, to je prednost Grke i Male Azije. Estera je potekla iz te kolij evke ljudskoga roda, te domovine ljepote, njezina je majka bila idovka. Premda su se Zidovi esto izrodili svojim dodirom s drugim narodima, ipak pokazuju meu svoji m mnogobrojnim plemenima crta u kojima se sauvao uzvieni tip azijske ljepote. Kad nisu odvratno runi, prikazuju prekrasan znaaj armenskih figura. Estera bi bila iz harema odnijela nagradu, ona je imala trideset skladno salivenih savrenstava. Dal eko od toga da bi povrijedio savrenost oblika i svjeinu vanjtine, njezin joj je udni ivot dao neki ar prave ene: ona nije vie imala glatko i napeto tkivo kao nezreli pl odovi, a nije ni imala topli ton zrelosti, bilo je jo neto cvijeta u njoj. Da je j o nekoliko dana provela u rasputenom ivotu, bila bi se udebljala. Ova punina zdravl ja, ovo savrenstvo ivotinje kod nekoga stvora kod kojeg je pouda zamijenila miljenje mora u oima fiziologa znaiti znaajnu injenicu. Rijetkim sluajem, da ne kaem nemoguim od vrlo mladih djevojaka, njezine su ruke, koje su bile neusporedivo otmjene, bi le prozirne i bijele kao ruke ene u postelji s drugim djetetom. Ona je imala nogu i kosu ba onakvu kao glasovita vojvotkinja de Berri, kosu koju nije mogla drati r uka nijednoga vlasuljara. Tako je bila puna i tako duga da je padala do zemlje i tamo pravila kolobare, jer je Estera bila srednjega stasa, koji jo doputa da ena p ostane neka vrsta igrake, da je ovjek uzima, da je ostavlja, da je neumorno opet u zima i okolo nosi. Njezina je koa bila fina kao kineski papir i toploga tona kao ambra, na kojoj su se samo isprepleta-le crvene ilice. Bila je sjajna, a nije bil a suha, bila je meka a da nije bila vlana. Estera je bila neobino ilava, ali privid no njena, odmah je privlaila panju na sebe jednom crtom koja se opaa na licima to ih je Rafaelov crte najsnanije umjetniki izrazio; jer je Rafael slikar koji je najvie s tudirao i najbolje prikazao idovsku ljepotu. Ovu je divnu crtu stvarala dubina sv oda iznad oka pod kojom se kretalo oko kao osloboeno svoga okvira i njegova je kr ivina svojom otrinom bila slina bridu svoda. Kad mladost svojim 38

Prvi dio Za vrijeme odmora Estera je taktino ispitivala svoje drugarice o najjednostavniji m stvarima otmjenog drutva i one su u njoj pobudile neto kao prvo zauenje djeteta na d ivotom. Kad je doznala da e biti obuena u bjelinu na dan svoga krtenja i svoje prv e priesti, da e imati oko ela vrpcu od bijeloga satena, bijele vrpce, bijele cipele , bijele rukavice, i da e nositi bijele trake u kosi, briznula je u pla pred svoji m za uenim drugaricama. To je bila suprotnost Jeftinu13 prizoru na gori. Kurtizana se pobojala da e je prozreti, pa je ovu stranu melankoliju pretvorila u veselje, koje joj taj prizor unaprijed pobuuje. Kako je zaista tako daleko od naina ivota to ga je napustila do onog to ga je poprimila kao od stanja nekoga divljaka do civil izacije, ona je imala ljupkost, bezazlenost i dubinu koja odlikuje divnu junakin ju amerikih puritanaca. Ona je takoer imala, a da ni sama nije znala, neku ljubav u srcu, koja ju je izjedala, neku udnu ljubav, neku elju, eu kod nje, koja je sve zna la, nego to je kod ma koje djevice koja nita ne zna, premda u oba sluaja ova elja im a isti uzrok i istu svrhu. Prvih mjeseci novost pustinjakoga ivota, iznenaenja u na uci, poslovi u kojima su je pouavali, obavljanje vjerskih dunosti, ar svete odluke, slast zbog srdanosti koju je ulijevala, i konano vjebanje sposobnosti probuena razu ma sve joj je to sluilo da zatomi svoje uspomene, ak i napori novoga pamenja koje j e postigla, jer je ona isto toliko morala zaboraviti koliko nauiti. Postoji u nam a vie pamenja: tijelo i duh imaju svako svoje, i enja za zaviajem, na primjer, jest b olest tjelesnoga pamenja. Trei mjesec estina ove djevianske due, koja je punim poleto m eznula za rajem, osjeala je ne dodue da je svladava nego da je koi neki potmuli ot por kojemu ni sama Estera nije znala uzroka. Kao kotske ovce, htjela je sama za s ebe pasti, nije mogla savladati instinkte koje je u njoj razvio razvratni ivot. J esu li je natrag zvale blatne ulice onoga Pariza kojega se odrekla? Jesu li je p okidani lanci njezinih groznih navika jo uvijek drali zaostalim kukama, i je li ih jo osjeala kao to, prema izjavi lijenika, stare vojnike jo bole odrezani udovi kojih vie nemaju? Jesu li opaine i njihova pretjeranost tako sve do sri u nju prodrle da sveta voda nije jo doprla do skrivenoga demona? Je li trebala vidjeti onoga za k ojega je ona poduzela toliko aneoskih napora, ona kojoj je Bog morao oprostiti, j er je ovjeju ljubav spajala sa svetom ljubavi? Jedna ju je vodila k drugoj. Je li 41

Sjaj i bijeda kurtizana udio, i najvra volja se topila pod njegovim plamenom. Estera je bila pobijedila mrnju, ona je bila zadivila one parike pokvarenjake, ukratko, ovaj pogled i mekoa njezine ugodne koe donijela joj je onaj strani nadimak koji ju je netom doveo do ruba groba. Sve je kod nje bilo u skladu s onim svojstvima vil e arkoga pijeska. Ona je imala vrsto i ponosno elo. Njezin je nos kao u Arapa bio f in i tanak, jajolike nosnice bile su lijepo postavljene i na rubovima zadignute. Njezina crvena i svjea usta koja nije nagrivao nikakav uveli nabor bila su prava rua. Pijanke nisu ostavile nikakva traga na njima. Brada joj je bila tako modelir ana kao da je neki zaljubljeni kipar njezinu konturu izgladio, a bila je bijela kao mlijeko. Samo je neto, emu nije mogla doskoiti, odavalo kurtizanu koja je suvie duboko pala: njezini razderani nokti kojima je trebalo vremena da opet dobiju sv oj otmjeni i lijepi oblik, toliko su oni izoblieni od najniih poslova u kuanstvu. U poetku su pitomice za vidjele ovim udesima ljepote, ali su im se napokon divile. Jo nije proao ni prvi tjedan a one su se sprijateljile s prostodunom Esterom, jer s u se zanimale za tajnu nesreu te djevojke od osamnaest godina koja nije znala ni i tati ni pisati, kojoj je svako znanje, svaka obrazovanost bila nova, koja je tre bala nadbiskupu pribaviti slavu to e se jedna idovka obratiti na katoliku vjeru, a i u samostanu e biti sveanost njezina krtenja. One su joj oprostile njezinu ljepotu, jer su je nadmaivale svojim odgojem. Estera je uskoro poprimila kretnje, umiljat glas, hod i dranje ovih tako otmjenih djevojaka, konano je nala svoju prvobitnu na rav. Promjena je bila tako potpuna da se Herrera kod prvoga posjeta iznenadio, i to on, kojega, kako se inilo, nije nita na svijetu moglo iznenaditi, i nadstojnic a mu je estitala na njegovoj tienici. Ove se ene nisu nikada u svojemu ivotu kao odgo jiteljice namjerile na ugodniju narav, na tako kransku blagost, na tako istinsku ed nost, ni na tako veliku elju da sve naui. Kad je jedna djevojka pretrpjela tolike muke, koje su satrle jadnu pitomicu, i kad ona kod toga oekuje nagradu kao to je o na koju je panjolac obeao Esteri, teko je da ne ostvari onakva udesa prvih dana Crkv e koju su isusovci obnovili u Paragvaju. Ona pobuuje na pobonost! ree nadstojnica l jubei je u elo. Ova bitno katolika rije kazuje sve. 40

Prvi dio je s drveem, govorila mu je rijei kojih nije nikad izgovarala. Kadgod bi se uveer z nala uljati uz zidove kao zmija, bez ala, golih ramena. Cesto je u kapeli za vrije me mise znala stajati i uprijeti pogled na raspelo, i svatko joj se divio kad su joj se suze pokazale u oima. Ali ona je plakala od bijesa. Umjesto svetih slika koje je htjela vidjeti pred oi su joj se pomaljale blistave noi u kojima je upravl jala pijankama kao to Habeneck u Konzervatoriju dirigira Beethovenovu simfoniju, one vesele i pohotne noi, isprepletene s nervoznim kretnjama, neobuzdanim smijeho m, raupane kose, one mahnite i surove noi. Ona je izvana bila mila kao djevica koja se dri zemlje samo svojim enskim oblikom, a u njoj je bjesnjela carska Mesalina14 . Samo ona je znala za onu borbu izmeu demona i anela. Kad ju je nadstojnica preko ravala to je ljepe poeljana no to to doputaju propisi, ona je promijenila svoju frizur u s divnom i brzom poslunou, bila je pripravna odrezati svoje vlasi da joj je asna m ajka naloila. Ta je enja za zaviajem imala dirljivu dra kod takve djevojke koja je vo ljela poginuti nego se vratiti u neiste zemlje. Problijedjela je, promijenila se i omravjela je. Nadstojnica joj je skratila obuku, i uzela ovaj zanimljivi stvor k sebi da je ispita. Estera je bila sretna, neizmjerno je uivala da bude sa svoji m drugaricama, nije se osjeala napadnutom ni na kojem ivotnom dijelu, ali je sama njezina ivotna snaga bila ugroena. Nije ni za im eznula, nita nije eljela. Nadstojnica je bila zauena odgovorima svoje pitomice i nije znala to bi o njoj mislila kad je vidjela da je ubija sve vea malaksalost. Pozvali su lijenika, kad se stanje mlade pitomice inilo ozbiljno, ali taj lijenik nije poznavao prijanji Esterin ivot i nije mogao nita nasluivati: on je svuda naao ivot, a boli nije bilo nigdje. Bolesnica je svojim odgovorima obarala sve pretpostavke. Preostao je samo jo jedan nain da se o bjasne sumnje toga uenjaka koji se kao prilijepio o jednu stranu misao: Estera je tvrdoglavo odbijala da se podvrgne lijenikovu pregledavanju. U toj nevolji nadsto jnica je pozvala opata Herreru. panjolac je doao, vidio je oajno Esterino stanje i govorio jedan as nasamo s doktorom. Nakon tog razgovora uenjak izjavi sveeniku da j e jedini lijek za to putovanje u Italiju. Opat nije htio da OVO putovanje bude p rije krtenja i prije prve Esterine priesti. - Koliko jo treba vremena? upita lijenik . Jedan mjesec odgovori nadstojnica. 43

Sjaj i bijeda kurtizana se u njoj dogodio premjetaj ivotnih snaga, koji je izazvao nune patnje? Sve je sumnja i mrak u tom stanju koje znanost nije htjela ispitati jer je taj predmet smatrala suvie nemoralnim i sramotnim, kao da lijenik i pisac, sveenik i politiar nisu iznad svake sumnje! Meutim je jedan lijenik koga je smrt sp rijeila imao hrabrosti da pone studije koje su ostale nepotpune. Moda je crna melan kolija koja je Esterom ovladala i koja je zamraivala njezin sretni ivot sudjeloval a u svima ovim uzrocima, a budui da je nije mogla odgonetnuti, moda je trpjela kao to trpe bolesnici koji ne poznaju ni medicinu ni kirurgiju. udna injenica! Obilna i zdrava hrana koja je zamijenila ogavnu i razdraljivu hranu nije dovoljno hranil a Esteru. ist i uredan ivot, koji je bio podijeljen na naroito ublaene radove i odmo re, koji je zamijenio neuredan ivot u kojem su uici bili jednako grozni kao i muke , taj je ivot slomio mladu pitomicu. Najzdraviji san, mirne noi koje su zamijenile ubitane umore i najgroznija uzbuenja izazivali su groznicu koje su simptomi izmak li bolniarkinu prstu i oku. Ukratko, blagostanje i srea koji su doli iza nevolje i nesree, sigurnost poslije nemira, bili su tako kobni po Esteru kao to bi njezine p role nevolje bile kobne po njezine drugarice. Budui da se bila srasla s pokvarenou, ona se u njoj razvijala. Njezin paklenski zaviaj vrio je jo svoju vlast nad njom, u sprkos vrhovnim zapovijedima apsolutne volje. Sto je mrzila; bilo je za nju ivot, to je ljubila, ubijalo ju je. Ona je imala tako arku vjeru da je njezina pobonost veselila njezinu duu. Voljela je moliti. Bila je otvorila svoju duu svjetlu prave vjere, koju je primala bez muke i bez sumnje. Sveenik koji ju je vodio bio je sav ushien. Ali kod nje se tijelo svaki as suprotstavljalo dui. Tako su jednom uhvatil i arane u nekom muljevitom ribnjaku pa su ih stavili u mramorni bazen s lijepom b istrom vodom, kako bi zadovoljili elji gospoe de Maintenon, koja ih je hranila mrv icama s kraljeva stola. arani su uginuli. ivotinje mogu biti odane, ali im ovjek ni kad nee moi dati kugu laskanja. Neki je dvorjanik opazio ovaj nijemi otpor u Versa illesu. Oni su kao ja, odgovori ova neokrunjena kraljica, oni eznu za svojim tamnim muljem. Ova je rije sva Esterina povijest. Na trenutke jadnu je djevojku neto gonil o da tri po prekrasnim vrtovima samostana, ila je zbunjeno od drveta do drveta, oaj no se znala baciti u tamne kutove traei tamo, to? Nije znala, ali je podlijegala de monu, oijukala 42

Prvi dio

u sebi, i takoer, recimo to, kako ima jo malo elje za ivotom. Ova jadna boemka, ova ranjena divlja lasta probudila je po drugi put samilost kod Carlosa Herrere. Ova j mrani sveenik, kojim se Bog smio posluiti samo da izvri svoje osvete, primi bolesn icu sa smijekom koji je izraavao toliko gorine koliko i blagosti, toliko osvete kol iko i smilovanja. Budui da se Estera navikla na razmiljanje i na to da se povue u s e otkad je provodila ovaj gotovo samostanski ivot, sad je po drugi put osjetila n epovjerenje kad je pogledala svoga zatitnika, ali, kao i prvi put, smjesta su je umirile njegove rijei. No, drago moje dijete rekao je on zato mi niste nikad govor ili o Lucienu? Obeala sam vam odgovori ona grevito drui od glave do pete zaklela s vam se da neu nikad izgovoriti njegovo ime. Vi ipak niste prestali misliti na nj. U tom je, gospodine, jedina moja pogreka. Svaki as mislim na nj, i kad ste se vi pokazali, rekla sam u sebi to ime. Ubija vas to ste rastavljeni? Umjesto svakoga odgovora Estera nakloni glavu kao bolesnici koji osjeaju miris groba. - A da ga o pet vidite? upita on. To bi znailo ivot odgovori ona. - Mislite li samo duom na nje ga? - Ah! gospodine, ljubav se ne moe dijeliti. - Keri prokletoga roda! Sve sam uin io da te spasim, preputam U' tvojoj sudbini: opet e ga vidjeti! - Zato onda proklinj ete moju sreu? Ne mogu li voljeti Luciena i ivjeti kreposno, jer volim krepost jed nako kao i njega? Nisam li pripravna ovdje za nju umrijeti kao to bih bila spremn a umrijeti za njega? Ne elim li izdahnuti u ovom dvostrukom fanatizmu: za krepost koja me uinila dostojnom njega, za njega koji me stavio u krilo kreposti? Da, sp remna sam umrijeti ako ga opet ne vidim, pripravna ivjeti ako ga opet vidim. Bog e mi suditi. Boja joj se vratila, njezino je bljedilo poprimilo zlatnu boju. Este ra \t jo jednom bila pomilovana. - Sutradan nakon onoga dana kad vas opere voda k rtenja opet ete vidjeti Luciena, i ako mislite da moete kreposno ivjeti ive i za njega , neete se od njega vie odvajati. 45

Sjaj i bijeda kurtizana

Ona e dotle umrijeti odvrati doktor. Da, ali u milosti posveujuoj i spaena ree o Pitanje je vjere u panjolskoj jae od politikih, graanskih i ivotnih pitanja. Stoga li jenik nije panjolcu dao nikakva odgovora, i okrenuo se k nadstojnici, ali ga je st rani opat primio za ruku da ga sprijei. Nijedne rijei, gospodine! ree on. Premda je lijenik bio poboan i monarhist po raspoloenju, bacio je na Esteru pogled pun njene s amilosti. Ova je djevojka bila lijepa kao ljiljan koji je naklonio svoju glavicu . Do Boje volje onda! ree on i izie. Jo isti dan kad je bilo ovo savjetovanje Esteru je njezin zatitnik odveo u Rocher de Cancale15, jer elja da je spasi ovomu je svee niku udahnula najudnija sredstva; on je to pokuao na dva naina: odlinom veerom, koja je mogla jadnoj djevojci dozvati u pamet njezine pijanke, i Operom, koja joj je prikazivala neke svjetovne slike. Bio je potreban njegov silni ugled da nagovori mladu sveticu na takvo svetogre. Herrera se tako potpuno preruio u oficira da ga je Estera jedva prepoznala; pobrinuo se da njegova drugarica stavi veo, i smjest io ju je u jednu lou gdje je mogla biti sakrivena od svih pogleda. Ovo je ublaujue sredstvo, to je bilo neopasno za njezinu nevinost koju je tako usrdno opet stekla , brzo izgubilo svoje djelovanje. Pitomici se zgadila veera njezina zatitnika, osj etila je neku vjersku odvratnost prema kazalitu i zapala je u svoju melankoliju. Ona umire od ljubavi za Lucienom rekne u sebi Herrera. On je htio ispitati dubin u ove due i znati sve to se od nje moe zahtijevati. Doao je dakle trenutak kad je ov u jadnu djevojku podravala samo njezina moralna snaga i kad je tijelo moralo popu stiti. Sveenik je proraunao ovaj trenutak groznim otroumljem, kakvo su nekad upotre bljavali krvnici, kad je bila zgoda da se postavi pitanje. On nae svoju tienicu u v rtu, kako sjedi na klupi, uzdu brajde koju je milovalo travanjsko sunce. inilo se da joj je hladno, pa se grijala. Njezine su drugarice sa zanimanjem gledale njez ino bljedilo kao u uvele trave, njezine oi kao u gazele na umoru i njezino melank olino dranje. Estera ustane i poe u susret panjolcu, i to s takvom kretnjom koja je pokazivala kako jo malo ima ivota 44

Prvi dio rjeenje to se odnosilo na promjenu njegova prezimena. Herrera je meutim ivio kako po predaji ive svi sveenici koje upotrebljavaju za tajne zadatke: naime vrlo skrovit o. On je obavljao svoje vjerske dunosti u Saint-Sulpiceu, izlazio je samo po posl u, i to uvijek uveer i u koiji. Njegov je dan ispunjao panjolski poinak u kojem san ispunja vrijeme izmeu oba obroka, a na taj nain zauzima cijelo vrijeme kad je Pari z buan i zabavljen poslovima. I panjolska je cigara igrala svoju ulogu i troila je toliko vremena koliko duhana. Lijenost je isto tako maska kao i ozbiljnost, koja je takoer lijenost. Herrera je stanovao u jednom krilu kue, na drugom katu, a Luc ien je zauzimao drugo krilo. Oba je stana spajao i o