ANALIZA INOZEMNOG DUGA I UTJECAJ NA GOSPODARSTVO …oliver.efri.hr/zavrsni/596.B.pdfpokretanje...

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

Martina Vuković

ANALIZA INOZEMNOG DUGA I UTJECAJ NA GOSPODARSTVO

REPUBLIKE HRVATSKE

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2014.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

ANALIZA INOZEMNOG DUGA I UTJECAJ NA GOSPODARSTVO

REPUBLIKE HRVATSKE

DIPLOMSKI RAD

Predmet : Međunarodne financije

Mentor : dr.sc. Dragoljub Stojanov

Student : Martina Vuković

Međunarodno poslovanje

0081112397

Rijeka, 30.6.2014.

KAZALO

1. UVOD .................................................................................................................................... 1

1.1. Problem, predmet i objekti istraživanja ........................................................................... 1

1.2. Radna hipoteza ................................................................................................................ 1

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja ............................................................................................... 2

1.4. Znanstvene metode .......................................................................................................... 3

1.5. Struktura rada ................................................................................................................. 3

2. TEORIJSKE POSTAVKE INOZEMNOG DUGA .............................................................. 4

2.1. Pojmovno određivanje javnog duga ................................................................................ 4

2.2. Pojmovno određivanje inozemnog duga ......................................................................... 6

2.3. Povezanost javnog i inozemnog duga ............................................................................. 8

2.4. Pokazatelji inozemne zaduženosti ................................................................................... 9

2.4.1. Pokazatelji stanja ...................................................................................................... 9

2.4.2. Pokazatelji tijeka ..................................................................................................... 11

2.4.3. Ostali pokazatelji zaduženosti ................................................................................. 14

3. ANALIZA VANJSKE ZADUŽENOSTI RH I UTJECAJ NA GOSPODARSTVO REPUBLIKE HRVATSKE ...................................................................................................... 16

3.1. Stvaranje inozemnog duga Republike Hrvatske ............................................................ 16

3.2. Pokazatelji vanjske zaduženosti RH .............................................................................. 20

3.2.1. Pokazatelji stanja .................................................................................................... 20

3.2.2. Pokazatelji tijeka ..................................................................................................... 24

3.3. Struktura vanjskog duga ................................................................................................ 26

3.3.1. Struktura vanjskog duga prema sektoru dužnika ................................................... 26

3.3.2. Struktura vanjskog duga prema inozemnim kreditorima ........................................ 35

3.3.3. Sektorska raspodjela inozemnog duga s obzirom na jamstvo države ..................... 38

3.3.4. Valutna struktura inozemnog duga ......................................................................... 40

3.3.5. Ročna struktura inozemnog duga RH ..................................................................... 42

3.4. Uzroci nastanka inozemnog duga RH ........................................................................... 43

3.5. Sustav upravljanja inozemnim dugom .......................................................................... 43

3.6. Utjecaj inozemnog duga na gospodarstvo Republike Hrvatske .................................... 45

4. ODRŽIVOST I PERSPEKTIVA INOZEMNOG DUGA RH ............................................. 48

5. ZAKLJUČAK ...................................................................................................................... 52

LITERATURA ......................................................................................................................... 54

POPIS TABLICA ..................................................................................................................... 58

POPIS GRAFIKONA .............................................................................................................. 59

1

1. UVOD

Ovaj diplomski rad nosi naslov „ Analiza inozemnog duga i utjecaj na gospodarstvo

Republike Hrvatske “. U ovom dijelu rada se obrazlažu međusobno povezani dijelovi uvoda:

1) problem, predmet i objekti istraživanja, 2) radna hipoteza, 3) svrha i ciljevi istraživanja, 4)

znanstvene metode i 5) struktura rada.

1.1. Problem, predmet i objekti istraživanja

Problem istraživanja ovog diplomskog rada odnosi se na potrebu istraživanja i analiziranja

inozemnog duga Republike Hrvatske s ciljem pronalaska mogućih rješenja za njegovo

dugoročno smanjivanje, a sukladno s tim oživljavanje ekonomije i gospodarstva u cjelini.

Nadalje, iz problema istraživanja može se definirati i predmet istraživanja : definirati i navesti

temeljna obilježja inozemnog duga, pratiti stvaranje i kretanje duga kao i uzroke nastanka i

povećanja, statistički i analitički prikazati pokazatelje zaduženosti, te na temelju provedenog

istraživanja prikazati kako se Hrvatska snalazi, te ponuditi moguća rješenja.

Iz postavljenog problema i predmeta istraživanja mogu se odrediti i objekti istraživanja, a to

su inozemni dug i utjecaj na gospodarstvo RH.

1.2. Radna hipoteza

U okviru postavljenog problema i predmeta istraživanja postavlja se sljedeća radna hipoteza :

Inozemni dug Republike Hrvatske u ovakvim uvjetima nije održiv. Iako je gospodarska kriza

pridonijela još težem položaju gospodarstva nacionalne ekonomije, ona nije jedini i glavni

uzrok prevelike inozemne zaduženosti zemlje, stoga su vrlo brzo potrebne jezgrovite

promjene.

2

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja

Sukladno problemu, predmetu i objektima istraživanja te postavljenoj hipotezi određeni su

svrha i ciljevi istraživanja. Svrha istraživanja jest ispitivanje mogućnosti efikasnijeg

upravljanja i u skladu s tim dugotrajnog smanjivanja inozemnog duga, te posljedično tome

pokretanje gospodarstva. Ciljevi istraživanja su : razmotriti najbitnija teorijska obilježja

inozemnog duga, analizirati stanje u Republici Hrvatskoj s posebnim osvrtom na prošlost, ali i

pokušati vidjeti perspektivu hrvatskog inozemnog duga kao i gospodarstva u cjelini.

Da bi se postigli ciljevi istraživanja, potrebno je dati odgovore na sljedeća pitanja :

1. Što je javni dug, a što inozemni dug?

2. Kako je nastao inozemni dug?

3. Kakvo je kretanje duga?

4. Koji su uzroci stvaranja i povećanja duga?

5. Što čini sustav upravljanja inozemnim dugom?

6. Koji su pokazatelji zaduženosti?

7. U kakvoj se situaciji nalazi Hrvatska s obzirom na rezultate dobivene analizom

pokazatelja?

8. Na koji način inozemni dug utječe na gospodarstvo Hrvatske?

9. Što učiniti po pitanju inozemnog duga kako bi se konstantno smanjivao i smanjio

pritisak na nacionalno gospodarstvo?

10. Koja je perspektiva Hrvatske ukoliko nastavi sa snažnim rastom inozemnog duga?

3

1.4. Znanstvene metode

U izradi ovog diplomskog rada kroz faze prikupljanja, obrade i prezentiranja podataka,

korištene su sljedeće znanstvene metode : induktivna i deduktivna metoda, metoda analize i

sinteze, metoda deskripcije i kompilacije, te su korišteni citati tuđih spoznaja.

Pojmovni sustav određen je metodom klasifikacije, a prezentirani su podaci obrađeni

statističkom metodom.

1.5. Struktura rada

Ovaj diplomski rad sastoji se od pet međusobno povezanih cjelina.

U prvom dijelu, UVODU, definirani su problem, predmet i objekti istraživanja, postavljena je

radna hipoteza, određeni su svrha i ciljevi istraživanja, te primijenjene metode i prikazana je

tematska struktura rada.

U drugom dijelu, koji se naziva TEORIJSKE POSTAVKE JAVNOG I INOZEMNOG

DUGA, prije svega definirani su javni i inozemni dug kao odvojene kategorije, ali i njihova

međusobna povezanost, te su također prikazani pokazatelji zaduženosti.

Naslov trećeg dijela je ANALIZA VANJSKE ZADUŽENOSTI RH I UTJECAJ NA

GOSPODARSTVO REPUBLIKE HRVATSKE, u kojem je prikazan nastanak i stvaranje

inozemnog duga Republike Hrvatske, zatim su analizirani najvažniji pokazatelji inozemne

zaduženosti RH, prikazana je struktura duga, uzroci, kao i upravljanje i utjecaj na

gospodarstvo nacionalne ekonomije.

U četvrtom dijelu, naslova EFIKASNO UPRAVLJANJE INOZEMNIM DUGOM I

PERSPEKTIVA RH, ponuđena su moguća rješenja i načini kako bi se inozemni dug

smanjivao i na taj način smanjio pritisak na nacionalno gospodarstvo.

Peti dio, ZAKLJUČAK, sadrži sintezu rezultata istraživanja i objedinjuje spoznaje do kojih

se došlo tijekom izrade diplomskog rada.

4

2. TEORIJSKE POSTAVKE INOZEMNOG DUGA

Kako bi problematika inozemnog duga postala što jasnija, važno je odvojiti i razlikovati javni

i inozemni dug. Stoga se u narednim potpoglavljima definiraju javni i inozemni dug kao

odvojene kategorije.

2.1. Pojmovno određivanje javnog duga

Postoji nekoliko definicija javnog duga. Prema Leksikonu ekonomije i informatike javni dug

se definira kao dug središnje i lokalne državne vlasti prema vanjskim ili unutarnjim

vjerovnicima. Najčešće je to obveza države koja nastaje javnim zajmom kojem se pribjegava

kada država ne može iz vlastitih prihoda pokriti ukupne javne rashode. Također, u javni dug

ulaze i ostale ugovorne ili neugovorne obveze države nastale prema bilo kojoj osnovi :

rekonstrukciji gospodarstva, izvršenoj eksproprijaciji, počinjenoj šteti od strane državnih tijela

ili njihovih službenika, podmirenju ratnih reparacija i sl. Isto tako prihvatljiva je i definicija

prema GFS – u ( Governament Finance Statistic) prema kojoj javni dug se može definirati kao

sumu zaduženja državnih proračuna, izvanproračunskih fondova i agencija, te jedinica lokalne

i regionalne samouprave, odnosno kao ukupno zaduženje opće države. Nadalje, javni dug

može se razlikovati kao domaći i inozemni ovisno o tome duguju li spomenute jedinice

središnje i lokalne države vjerovnicima u zemlji i inozemstvu. ( Smilaj, 2004, str 334).

Prema Jurkoviću (2002, str. 128) javni dug može se smatrati i izvanrednim prihod države, koji

se koristi kao jedan od izvora financiranja njezinih funkcija. Iako osnovni cilj zaduživanja

države jest prikupljanje sredstava za državne potrebe, ono se koristi i za provođenje mjera

ekonomske politike te izravnanja poreznog opterećenja u određenom vremenu. Ono što se

financira zaduživanjem jesu akumulirani proračunski deficiti. Pri tome je potrebno razlikovati

proračunski deficit od javnog, odnosno državnog duga. Proračunski je deficit tijek, a javni

dug stanje, što znači da se proračunski deficit formira kretanjima tokom određenog razdoblja,

a visina javnog duga utvrđuje se u određenom trenutku. Može se zaključiti da je javni dug

kumulativ prošlih proračunskih deficita. Ekonomske posljedice javnog duga mogu biti

kratkoročne i dugoročne. Povećana državna potrošnja roba i usluga istiskuje investicije. U

kojoj će mjeri doći do istiskivanja, ovisi o financijskim tržištima i monetarnoj politici.

5

Deficitno financiranje nužno ne smanjuje investicije, do njihova smanjenja doći će samo zbog

neusklađenosti fiskalne ekspanzije i restriktivne monetarne politike koja ne dozvoljava porast

ponude novca uz porast potražnje. Javni dug dugoročno djeluje na akumulaciju i potrošnju

budućih naraštaja jer teret opsluživanja duga smanjuje mogućnost potrošnje

naroda/stanovništva. Unutrašnji javni dug zahtijeva plaćanje kamata vlasnicima obveznica i u

tu se svrhu nameću porezi koji smanjuju sklonost investiranju. Veliki javni dug smanjuje

gospodarski rast jer umjesto akumulacije privatnog kapitala dolazi do akumulacije državnog

duga. U trenutku prodaje državnih obveznica premješta se štednja stanovništva koja umjesto

da se ulaže u kuće, dionice ili obveznice poduzeća, odlazi u državne obveznice. Na taj način

javni dug djeluje na smanjenje proizvodnje, plaća i dohotka ( Kersan – Škreb, Mrtvi teret

oporezivanja)

U suvremenim financijama kojima je svojstven porast javnog duga, politika javnog duga

postala je važan instrument utjecaja ekonomske politike. Dok fiskalna i monetarna politika

ostvaruju svoj utjecaj politikom javnih prihoda i rashoda, odnosno promjenama razine

novčanog opticaja, tehnika politike javnog duga sastoji se u promjenama strukture javnog

duga u pogledu dospijeća i vlasništva. Upravljanje javnim dugom svodi se na izmjenu stare

emisije novom, potrebna se sredstva dobivaju stvaranjem novih obveza, dug se refundira.

Javni se dug može opsluživati na tri načina: fiskalnom politikom, tj. oporezivanjem gdje teret

pada na potrošnju i opterećuje sadašnji naraštaj; domaćim pozajmljivanjem gdje teret pada na

novčanu akumulaciju i opterećuje budući naraštaj ili pozajmljivanjem u inozemstvu; te

"tiskanjem" novca što predstavlja monetizaciju duga. O izboru financiranja ovisi i kakve će

biti posljedice uslijed povećanja poreza, zaduživanja države ili dodatnog monetarnog rasta.

Što je veći stupanj zaduženosti to je potreban veći budžetski suficit koji se može postići

povećanjem budžetskih prihoda ili smanjenjem rashoda i subvencija. Državni proračun mora

biti solventan, a to ovisi o visini ukupnih raspoloživih prihod a države, visini javne potrošnje i

visini javnog duga ( Javni ili državni dug, 1993).

6

2.2. Pojmovno određivanje inozemnog duga

Inozemni dug je u pravilu negativna pojava za sve ekonomiste. Temeljni razlog zbog čega

dolazi do zaduživanja institucijalnih sektora gospodarstva ( monetarne vlasti, države, banaka i

ostalih sektora) jest neravnoteža između štednje i investicija u gospodarstvu. Unutarnja

neravnoteža između investicija i štednje dovodi do vanjske neravnoteže, tj. deficita platne

bilance. Zaduživanje korišteno za uvoz robe i usluga iz inozemstva korištenih zbog porasta

osobne i državne potrošnje povećava teret otplate vanjskog duga. S druge strane, zaduživanje

u inozemstvu bi se trebalo ostvariti u svrhu financiranja investicijskih projekata značajnih za

povećanje bruto domaćeg proizvoda, konkurentnosti domaćeg proizvoda, izvoza, zaposlenosti

i plaća jer kroz povećanu gospodarsku aktivnost generiraju se dodatni financijski prihodi od

izvoznih aktivnosti i teret otplate inozemnog duga je u tom slučaju lakše podnošljiv ( Jošić,

2008, str 180). Ako je inozemno zaduživanje rezultat krive ocjene rentabilnosti investicijskog

projekta (uložena sredstva se ne vraćaju ili se vraćaju po manjoj stopi povrata od očekivane),

financiranja masovnog uvoza potrošačkih dobara ili je nastalo u svrhu pokrivanja

proračunskog deficita, financijski tokovi potrebni za redovitu otplatu duga postaju sve

oskudniji i održivost takvog dužničkog odnosa postaje problematična (ako takva pojava

postaje uobičajena na razini cijele ekonomije, zemlja neminovno ulazi u dužničku krizu). Da

bi se to izbjeglo, stopa povrata na investicije financirane inozemnim zaduživanjem moraju biti

veće ili jednake u odnosu na ugovorenu kamatnu stopu na inozemni dug. ( Galinec, 2008, str

1). Pojam inozemnog duga može se različito definirati i interpretirati. Ovim izrazito važnim i

aktualnim pojmom bavili su se, i bave se brojni stručnjaci i autori. Tako je MMF donio svoju

definiciju : „prema opće prihvaćenim i međusobno usklađenim definicijama iz 2003. godine,

inozemni dug u bruto iznosu definira se kao “stanje tekućih i bezuvjetnih obveza koje

zahtijevaju plaćanje glavnice i/ili kamata koje dužnik rezident duguje nerezidentu u

određenom trenutku“ (Galinec, 2008, str 4).

Jednostavnijim rječnikom, vanjski dug obuhvaća ukupnu zaduženost svih sektora prema

inozemstvu. On obuhvaća vanjski dio javnog duga (duga države) i inozemnu zaduženost

sektora kućanstva, poduzeća i stanovništva. Ukupni vanjski dug čine kratkoročni i dugoročni

vanjski dug.

7

Dugoročni, pak, vanjski dug sastoji se: prvo, od javnog ili državnog vanjskog duga; drugo,

privatnog vanjskog duga za koji jamči država i, treće, privatnog duga bez jamstva države

(Mihalj, 1999, str 194).

Glavna značajka inozemnog duga je da su vjerovnici nerezidenti i postoji obveza otplate u

ugovornoj valuti, robama ili uslugama, a sastoji se od četiri komponente: ( Galinec, 2008, str

5)

· javnog ili državnog (inozemnog) duga - inozemnih obveza javnih dužnika

uključujući pritom središnju državu, lokalnu državu (i njihove agencije i tijela),

banke, te autonomna tijela (poput javnih poduzeća);

· državno ili javno garantiranog inozemnog duga - inozemnih obveza privatnih

dužnika čiju otplatu garantira javno tijelo;

· privatnog ne garantiranog inozemnog duga - inozemnih obveza privatnog dužnika

čiju otplatu ne garantira javno tijelo;

· dospjele neplaćene obveze (obveze u kašnjenju) na dugoročni dug definiraju se

kao kumulirani iznosi glavnice i kamata koji su dospjeli na naplatu, ali nisu

podmireni.

Ukupni tokovi duga mogu se mjeriti slijedećim kategorijama: korištenjima, otplatama

glavnica, otplatama kamata, neto tijekovima duga i neto transferima kapitala, odnosno

ukupnom otplatom (Galinec, 2008, str 5).

· Korištenja su povlačenja/preuzimanja zajmovnih obveza tijekom određenog

razdoblja (obično godine dana).

· Otplate glavnice su stvarni iznosi glavnice duga koji su se platili (otplatili,

amortizirali) u stranoj valuti, robama ili uslugama, tijekom određenog razdoblja.

· Otplate kamate ili kamate su stvarni iznosi kamata na dug koji su se platili u

stranoj valuti, robama ili uslugama, tijekom određenog razdoblja.

· Neto tijekovi ili neto korištenje su korištenja umanjena za otplate glavnice.

· Neto transferi kapitala su neto tijekovi umanjeni za otplate kamata (odnosno

korištenja minus ukupna otplata duga).

8

U skladu sa smjernicama Svjetske banke i MMF-a i HNB, koji prati promet i stanje inozemne

zaduženosti Republike Hrvatske, početkom 2005. godine odlučuje svoje izvještaje o

inozemnoj zaduženosti Hrvatske uskladiti s bruto načelom, pa, osim obveza rezidenata RH

prema nerezidentima na osnovi: dužničkih vrijednosnih papira izdanih na inozemnim

tržištima (po nominalnoj vrijednosti), kredita (uključujući repo ugovore) neovisno o

ugovorenom dospijeću, depozita primljenih od stranih osoba te trgovinskih kredita primljenih

od stranih osoba s ugovorenim dospijećem dužim od 180 dana, u stanje inozemnog duga

počinje uključivati i stanje nepodmirenih dospjelih i nedospjelih obračunatih kamata. (

Analiza inozemne zaduženosti, 2006)

2.3. Povezanost javnog i inozemnog duga

Javni dug se može definirati kao ukupno dugovanje države realizirano na nacionalnim i

međunarodnim financijskim tržištima. Javni dug s obzirom na podrijetlo duga odnosno

rezidentnost vjerovnika dijeli se na unutarnji javni dug i vanjski javni dug. Zaduživanje koje

se ostvaruje na domaćim tržištima predstavlja unutarnji javni dug. Kada se država zadužuje u

inozemstvu, govorimo o vanjskom javnom dugu. Osim države, na financijskim tržištima

(kako u zemlji, tako i u inozemstvu) se zadužuju i svi ostali ekonomski subjekti. Stoga,

možemo zaključiti da je vanjski javni dug tek dio ukupnog vanjskog duga neke zemlje i ne

smije ga se poistovjećivati s ukupnim dugom. Zbog toga, ukupni vanjski dug možemo

definirati kao kumulirano dugovanje države, središnje banke, poslovnih banaka i ostalih

sektora prema određenim inozemnim subjektima. U svezi s javnim ili državnim dugom,

postavlja se logično pitanje: kome država zapravo duguje? Raščlanjujući podatak o veličini

javnog ili državnog duga u određenom trenutku uočavamo da država duguje svojim domaćim

ili inozemnim vjerovnicima, pa se razlikuje unutarnji i vanjski dug. S tim u vezi treba

napomenuti, mada se javni dug poistovjećuje s državnim dugom nužno je pojmovno

preciziranje jednog i drugog pojma. Kod sagledavanja unutarnjeg duga može se reći da je

riječ o istoznačnicama, no kod vanjskog duga, inozemni dug države je širi pojam jer osim

zaduženja javnog sektora, odnosno javnog duga obuhvaća i inozemni dug ostalih sektora

(gospodarskih subjekata i domaćinstava) ( Kastropil, 2004, str 18).

9

2.4. Pokazatelji inozemne zaduženosti

Pokazatelji zaduženosti dijele se na pokazatelje stanja duga i pokazatelje tijeka duga (

Galinec, 2008. str 104 – 109).

2.4.1. Pokazatelji stanja

.

1. odnos ukupnog inozemnog duga i bruto domaćeg proizvoda TED/Y,

2. odnos ukupnog inozemnog duga i izvoza robe i usluga TED/E, odnosno odnos ukupnog

duga i izvoza robe i usluga uvećanog za saldo tekućih transfera TED/E2 (kod zemalja kod

kojih su tekući transferi značajna stavka u platnoj bilanci),

3. odnos međunarodnih pričuva i ukupnog inozemnog duga IR/TED,

4. odnos kratkoročnog i ukupnog inozemnog duga stD/TED,

5. odnos multilateralnog prema ukupnom inozemnom dugu mD/TED.

Odnos inozemnog duga i bruto domaćeg proizvoda

Odnos ukupnog inozemnog duga i bruto domaćeg proizvoda, TED/Y pokazuje koliko

opterećenje predstavlja inozemni dug za ekonomsku aktivnost u tekućoj godini koja se obično

mjeri bruto domaćim proizvodom. Prema kriterijima Svjetske banke (koji se objavljuju u

publikaciji Global Development Finance), ovisno o vrijednosti omjera TED/Y, zemlje se

klasificiraju na slijedeći način:

TED/Y ≤ 48% manje zadužena zemlja

48% < TED/Y ≤ 80% srednje zadužena zemlja

TED/Y > 80% visoko zadužena zemlja

Porast vrijednosti ovog pokazatelja ukazuje na moguće probleme sa solventnošću zemlje i

rizik pojave teškoća u otplati dužničkih obveza. Ako umjesto varijabli stanja u izraz uvrstimo

stope promjena inozemnog duga i BDP-a u određenom razdoblju, može se utvrditi da li

zaduženost raste ili se smanjuje. Ako je stopa rasta BDP-a viša u odnosu na stopu rasta

inozemnog duga, sposobnost otplate duga se poboljšava i obrnuto.

10

Odnos inozemnog duga i izvoza

Odnos ukupnog inozemnog duga i izvoza robe i usluga, TED/E pokazuje koliko opterećenje

predstavlja inozemni dug za ekonomske tijekove s inozemstvom u tekućoj godini mjerene

izvozom roba i usluga E, koji predstavlja glavni izvor generiranja prihoda potrebnih za otplatu

duga. Ako je izvoz roba i usluga u tekućem razdoblju veći od uvoza roba i usluga u tekućem

razdoblju, pozitivan saldo vanjskotrgovinske bilance olakšava otplatu dijela duga u tom

razdoblju. Kod zemalja kod kojih tekući transferi iz inozemstva predstavljaju značajnu stavku

tekućeg računa platne bilance uzima se omjer ukupnog duga i izvoza roba i usluga uvećanog

za tekuće transfere E2, TED/E2. Prema kriterijima Svjetske banke, ovisno o vrijednosti

omjera TED/E, zemlje se klasificiraju na slijedeći način:

TED/E ≤ 132% manje zadužena zemlja

132% < TED/E ≤ 220% srednje zadužena zemlja

TED/E > 220% visoko zadužena zemlja

Isto tako, ovaj omjer može se računati i u obliku omjera stopa rasta duga i stopa rasta izvoza

(uključujući i tekuće transfere) u određenom vremenskom razdoblju. Ukoliko je stopa rasta

izvoza viša od stope rasta inozemnog duga, sposobnost otplate duga se poboljšava i obrnuto.

Odnos međunarodnih pričuva i inozemnog duga

Odnos međunarodnih pričuva i ukupnog inozemnog duga, IR/TED ima dvojako značenje jer

nam prikazuje pokrivenost stanja inozemnog duga međunarodnim pričuvama te razinu neto

zaduženosti neke zemlje. Pokrivenost inozemnog duga međunarodnim pričuvama važna je

zbog ocjene solventnosti i boniteta zemlje prema inozemstvu. Na primjer, u slučaju

nemogućnosti podmirenja dužničkih obveza prema inozemnim kreditorima od strane

domaćeg dužnika (uz garanciju države), dospjele dužničke obveze se preusmjeravaju na

državu, tj. u konačnici se podmiruju iz sredstava međunarodnih pričuva. Osnovni razlog tome

je očuvanje solventnosti i boniteta zemlje prema inozemstvu, jer u slučaju pogoršanja dolazi i

do drugih negativne implikacija poput isključivanja zemlje s međunarodnih tržišta kapitala.

Neto zaduženost zemlje izračunava se tako da se ukupni dug zemlje (TED) umanji za iznos

međunarodnih pričuva.

11

Odnos kratkoročnog inozemnog duga i ukupnog inozemnog duga

Odnos kratkoročnog i ukupnog inozemnog duga, stD/TED pokazuje koliki je udio

kratkoročnog duga u ukupnom. Ovaj omjer je važan pokazatelj jer pokazuje kratkoročnu

poziciju zemlje prema inozemstvu u odnosu na ukupnu poziciju. Osim toga, kratkoročni

zajmovi su najčešće korišteni od strane privatnog sektora, vrlo su promjenjivog smjera u

uvjetima poremećaja u političkoj i gospodarskoj situaciji zemlje (tzv. bijeg kapitala) i na

njihove promjene smjera toka ne može se efikasno utjecati mjerama ekonomske politike.

Zbog toga je kreatorima ekonomske politike zemlje važna informacija o udjelu takvog

potencijalno nesigurnog kratkoročnog kapitala u ukupnoj vanjskoj poziciji zemlje.

Odnos multilateralnog i ukupnog inozemnog duga

Odnos multilateralnog i ukupnog inozemnog duga, mD/TED pokazuje udio zaduženja zemlje

kod multilateralnih vjerovnika (međunarodnih organizacija i grupa sklonih država ili drugih

grupacija) u odnosu na ukupno zaduženje. Iako se smatra da ovaj pokazatelj ukazuje na

bonitet koji zemlja ima kod multilateralnih kreditora, to nije uvijek slučaj pošto je moguće da

u praksi dužniku nisu dostupni komercijalni izvori kreditiranja i da nema potpun pristup

međunarodnim financijskim tržištima.

2.4.2. Pokazatelji tijeka

1. odnos otplate inozemnog duga prema izvozu robe i usluga TDS/E, odnosno odnos otplate

duga prema izvozu robe i usluga uvećanom za saldo tekućih transfera TDS/E2 (kod zemalja

kod kojih su tekući transferi značajna stavka u platnoj bilanci),

2. odnos godišnje obveze po kamatama na inozemni dug i izvoza robe i usluga (uvećanog za

saldo tekućih transfera kod nekih zemalja), INT/E ili INT/E2,

3. odnos otplate glavnice inozemnog duga prema korištenju novih zajmova PR/DOD,

4. odnos međunarodnih pričuva i otplate inozemnog duga RTDSR

5. odnos neto transfera financijskih sredstava i uvoza roba i usluga NFT/U,

6. odnos neto transfera financijskih sredstava (kapitala) iz inozemstva i bruto domaćeg

proizvoda NFT/Y,

7. odnos iskorištenih zajmova prema uvozu robe i usluga DISB/U, te

8. odnos godišnje obveze po kamatama na inozemni dug i bruto domaćeg proizvoda INT/Y.

12

Odnos otplate duga prema izvozu robe i usluga

Odnos otplate inozemnog duga prema izvozu roba i usluga, TDS/E ili debt service ratio,

pokazuje teret godišnje otplate duga u odnosu na izvoz roba i usluga, koji je glavni izvor

prihoda u stranoj valuti potrebnih za otplatu inozemnog duga. Do porasta vrijednosti ovog

pokazatelja dolazi ukoliko je stopa rasta tekućih obveza po osnovi otplate duga veća od stope

rasta izvoza roba i usluga (uvećanog za saldo tekućih transfera kod nekih zemalja) i obrnuto.

Kod ovog pokazatelja u brojniku se nalazi vrijednost stvarno plaćenih obveza po osnovi

otplate inozemnog duga, a ne vrijednost ukupno dospjelih obveza. Razliku između stvarno

plaćenih i dospjelih obveza čine dospjele neizmirene obveze, čijim uključivanjem u brojnik bi

došlo do nerealnog porasta vrijednosti pokazatelja. Općenito se smatra, na temelju iskustva s

najzaduženijim zemljama i zemljama koje su imale problema s otplatom dugova, da je

prihvatljiv odnos otplate duga i tekućih prihoda od izvoza robe i usluga manji od 10%.

Ukoliko je ovaj omjer veći od 20%, javljaju se realne opasnosti od problema s inozemnom

likvidnošću zemlje.

Odnos otplata kamata i izvoza

Odnos godišnje obveze po kamatama na inozemni dug i izvoza robe i usluga, INT/E

(uvećanog za saldo tekućih transfera kod nekih zemalja, INT/E2) pokazuje koliki dio prihoda

od izvoza robe i usluga (uvećanog za transfere, ako su uključeni) treba odvojiti za plaćanje

kamata na inozemni dug. Ovaj pokazatelj je zapravo mjera troška zaduživanja u inozemstvu i

često se promatra kod skupine jako zaduženih zemalja koje reprogramiraju svoje dugove,

budući da se kamate obično ne reprogramiraju nego samo glavnica duga. Stoga je promjena

obveza po osnovi plaćanja kamata posljedica promjene visine glavnice pri reprogramiranju

duga ili promjene referentnih kamatnih stopa. Vrijednost ovog pokazatelja smanjuje se u

uvjetima kada je stopa rasta izvoza roba i usluga veća od prosječne kamatne stope na

inozemno zaduživanje i obrnuto.

Odnos otplate glavnice i korištenja

Odnos otplate glavnice i korištenja novih zajmova PR/DOD pokazuje koliki je odnos otplate

glavnice ukupnog duga prema korištenjima novih zajmova u jednoj godini.

13

Ovaj omjer pokazuje mjeru obnavljanja vanjskog duga, tj. koliko se zemlja ponovno zadužuje

u odnosu na otplaćene obveze u promatranom razdoblju.

Odnos međunarodnih pričuva i otplate duga

Pokazatelj odnosa međunarodnih pričuva i otplate duga računa se kao odnos ukupnih

međunarodnih pričuva neke zemlje i jedne dvanaestine iznosa obveza po osnovi inozemnog

duga (glavnica i kamate) koje dospijevaju u promatranom razdoblju:

TDS

IR

TDS

IR

RTDSR12*

12

1== (1)

Dobivena vrijednost pokazuje nam koliko mjeseci bi se mogao otplaćivati dug korištenjem

trenutno raspoložive razine međunarodnih pričuva.

Odnos neto financijskih transfera i uvoza

Odnos neto transfera financijskih sredstava i uvoza, NFT/U pokazuje udio neto primljenih

financijskih sredstava (korištena - otplaćena glavnica) u financiranju uvoza, odnosno

raspoloživost neto posuđenih sredstava iz inozemstva za financiranje uvoza. Korištenjem

ovog pokazatelja možemo vidjeti koliki se dio neto posuđenih sredstava koristi za financiranje

uvoza, a koliki za financiranje domaćih investicija i potrošnje.

Odnos neto financijskih transfera i bruto domaćeg proizvoda

Odnos neto transfera financijskih sredstava i domaćeg proizvoda, NFT/Y pokazuje udio neto

primljenih financijskih sredstava iz inozemstva u ukupnoj aktivnosti domaće ekonomije.

Razlika između novouzetih zajmova i otplate postojećih zajmova (korištenja i otplate glavnice

i kamate, NFT) i bruto domaćeg proizvoda pokazuje doprinos novostvorenog inozemnog

duga gospodarskom rastu zemlje dužnika. Ovaj pokazatelj se često uspoređuje s udjelima

domaće štednje i domaćih investicija u bruto domaćem proizvodu

14

Odnos korištenja i uvoza

Odnos korištenja zajmova u tekućoj godini prema uvozu robe i usluga, DISB/U pokazuje

koliki dio uvoza se financira inozemnim zajmovima, odnosno, ovaj pokazatelj pokazuje

ovisnost zemlje o inozemnim zajmovima pri financiranju uvoza.

Odnos kamata i bruto domaćeg proizvoda

Odnos godišnje obveze po kamatama na inozemni dug i bruto domaćeg proizvoda, INT/Y

predstavlja odnos odljeva po osnovi kamata i tijeka ukupne ekonomske aktivnosti u privredi

zemlje dužnika, odnosno koliki postotak od ekonomske aktivnosti treba odvajati za otplatu

kamata. Ako se povećavaju izdaci za kamate u odnosu na bruto domaći proizvod, to znači da

otplata obveza po kamatama iz redovne gospodarske privredne aktivnosti postaje sve veći

teret za domaću ekonomiju.

2.4.3. Ostali pokazatelji zaduženosti

Pored navedenih pokazatelja stanja i tijeka zaduženosti, u analizama se često izračunavaju i

drugi pokazatelji kao što su :

Odnos štednje i investicija prema BDP-u

Značajan je u situaciji porasta inozemnog duga. Tada se promatra razvoj štednje i investicija u

odnosu na bruto domaći proizvod. Konvencionalno se prihvaća da ako ukupni inozemni dug

raste zbog porasta investicija to je bolje nego kada je dug posljedica pada štednje. U tom

smislu, porast duga uzrokovan rastom investicija znak je gospodarskog oporavka. No, porast

inozemnog duga većinom je odraz deficita na tekućem računu. Iako je važno je li deficit

posljedica rasta investicija ili pada štednje, njegova je razina važna za održivost duga (Kersan

– Škabić, Mihovilović, 2006, str 3)

15

Izravna strana ulaganja (FDI) kao postotak BDP-a

Izravne inozemne investicije predstavljaju međunarodno kretanje dugoročnog kapitala koje je

podložno uvjetima kontrole koje postavlja zemlja koja investira svoj kapital i ograničenjima

koje uvodi zemlja u koju se investira.

Budući da se izravno investiranje često obavlja ne u materijalnom već u nematerijalnom

obliku – kao što su tehnološka rješenja, patenti, know-how i slično, - navedenu definiciju bi

trebalo utoliko dopuniti, što pored već rečenog, ono predstavlja i formiranje i oplođivanje

kapitala u inozemstvu. U svakom slučaju, one su poduzetničke investicije u kojima kontrola i

upravljanje odražavaju njihov pojam i suštinu. Temeljna definicija izravnih stranih ulaganja

koja vrijede u EU (Europskoj Uniji) i OECD (Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj

zapadnoeuropskih država, SAD, Kanade, Japana i Australije) definira izravna strana ulaganja

kao sva ulaganja što ih investitor obavi sa svrhom uspostavljanja trajnih ekonomskih

povezivanja i stjecanja učinkovitog utjecaja na upravljanje trgovačkog društva ili drugog

pravnog subjekta. Mnogo zaduženijih zemalja uspjelo je smanjiti svoj inozemni dug ili ga

barem stabilizirati korištenjem prihoda od izravnih stranih ulaganja za otplatu svoga duga ili

za financiranje deficita na tekućim računima. Izravna strana ulaganja u isto vrijeme donose

dodatni kapital za razvoj kao i transfer tehnologije i znanja.

Stoga bi trebalo stvoriti povoljne uvjete za njihovo privlačenje, a to znači prije svega efikasan

pravni sustav koji štiti vlasnička prava, makroekonomska stabilnost, transparentnost

monetarne i fiskalne politike u dužem razdoblju, efikasnost sustava plaćanja itd. Povoljna

investicijska klima podrazumijeva i jednak status domaćih i stranih partnera, razne porezne

olakšice pri investiranju, uvoz opreme bez carine i dr. ( Kersan – Škabić, Mihovilović, 2006,

str 3)

16

3. ANALIZA VANJSKE ZADUŽENOSTI RH I UTJECAJ NA GOSPODARSTVO REPUBLIKE HRVATSKE

U ovom dijelu rada ocjenjuje se i analizira vanjska zaduženost Republike Hrvatske sukladno

pokazateljima inozemne zaduženosti iz kojih se može steći uvid u stanje u kojem se Hrvatska

nalazila u prošlosti, ali i stanje u kojem se Hrvatska trenutno nalazi. Svrha analize je

objektivno ocijeniti zaduženost Republike Hrvatske kao i utjecaj i posljedice koje proizlaze iz

zaduženja te kako cjelokupna situacija utječe na hrvatsko gospodarstvo u cjelini. U nastavku

će se, također, osim povijesnih činjenica prikazati i najvažniji pokazatelji stanja i tijeka.

3.1. Stvaranje inozemnog duga Republike Hrvatske

Ono što je Hrvatsku obilježilo od početka osamostaljivanja jest „naslijeđeni dug“ od 2,8

mlrd. američkih dolara kojemu treba pridodati i iznos od 885 milijuna dolara , koliko je

iznosilo neto – korištenje u procesu reprogramiranja duga Londonskom i Pariškom klubu.

Ukupno gledajući, Hrvatska započinje proces tranzicije opterećena ukupnim dugom u iznosu

od 3.437 milijuna USD, odnosno gotovo 3,5 mil. dolara ( Kačan, 2000, str 1). Kako bi se

dobila jasnija slika o tadašnjem dugovanju Hrvatske, ali i drugih republika koje su bile u

sastavu SFRJ, iduća tablica prikazuje stanje u 1991. godini. U najtežoj situaciji su tada bile

Srbija sa 3708,8 mil. dolara i Hrvatska sa 2,8 mil. dolara, te su samo te dvije članice činile

gotovo 40% od ukupnog duga.

Tablica 1 : Stanje inozemnog duga SFRJ po republikama na 30. 9.1991. u mil USD i

postotcima

Ukupno Postotni udio u dugu

Bosna i Hercegovina 1798 10,9

Crna Gora 577,3 3,5

Hrvatska 2831,7 17,1

Makedonija 763,9 4,6

Slovenija 1783,4 10,8

Srbija 3708,8 22,5

Kosovo 784,6 4,8

Vojvodina 872,5 5,3

Federacija 3396,2 20,6

Ukupno 16.516,40 100

Izvor : obrada studenta prema podacima Kačan,A : Analiza inozemnog duga, 2000.

17

Međutim, inozemno zaduživanje ne mora uvijek, u pravilu, imati isključivo negativne

konotacije. Naime, veoma važna razlika je koristi li se samo za plaćanje kamata na

nepodmirene kredite ili se koristi i za investicije. U tom poslijeratnom periodu Hrvatskoj su

bile više nego nužne investicije. Postoji tvrdnja da su sredstva upravo ovog naslijeđenog duga

i bila korištena za investicije, međutim ostalo je nejasno pod kojim su se kriterijima

odobravali krediti, i jesu li stope povrata tih projekata bile dovoljne za vraćanje posuđenih

sredstava. Također, postoje indikacije da su investicije bile posljedica dogovora, a ne

racionalnih ekonomskih kriterija. Povijesno gledajući razvoj isključivo hrvatskog vanjskog

duga može se pratiti od 1991. godine odnosno od trenutka osamostaljenja Hrvatske. Međutim

nakupljena dugovanja sežu još iz razdoblja bivše Jugoslavije i nakon osamostaljivanja.

Problemi koji su stvoreni još za vrijeme Jugoslavije primjer su kako se olakotnim

zaduživanjem mogu stvoriti nepremostivi problemi u nacionalnoj ekonomiji. Takvo olako

zaduživanje rezultiralo je neracionalnim trošenjem uzetih zajmova. Jedna od glavnih

karakteristika tih zajmova je da su kriteriji koji su se primjenjivali kod ulaganja u velikoj

mjeri bili politički, a ne gospodarski. Drugi problem, ne manje važan, bio je trošenje uzetih

zajmova za tekuću potrošnju. U razdoblju 1948.-1983. godine bivša je država za financiranje

gospodarskog razvoja tekuće reprodukcije i osiguranja vanjske likvidnosti koristila više od 40

milijardi dolara. Nakon drugog svjetskog rata, bivša država je iduća dva desetljeća koristila u

manjim obimu inozemne zajmove, međutim posljednja dva desetljeća to je debelo

nadoknadila. Potkraj 1991. godine ukupna je proizvodnja u Republici Hrvatskoj bila za 39%

niža od prosječne u 1990. godini, pri čemu je industrijska proizvodnja smanjena čak za 47%,

a vrijednost BDP-a po stanovniku pala je na 1.650 dolara uz visoke deficite, ratnu štetu i

inflacijsku eroziju koja je u 1992. godini iznosila 92% godišnje. ( Dujšin, Šimić, Vedriš,

2009, str 476). Također, kad pridodamo negativan položaj hrvatske ekonomije u sklopu bivše

države, očigledno je bilo potrebno da se odrede efikasni i svrsishodni zadaci ekonomske

politike u samostalnoj Hrvatskoj. S obzirom na tadašnju situaciju i prilike, prvo što se trebalo

učiti bilo je sanirati socijalne posljedice Domovinskog rata, ali istovremeno i provođenje

strukturnih promjena radi uspostavljanja tržišnog gospodarstva. Nadalje, bilo je potrebno

voditi računa o načinu upravljanja poduzećima, njihovom restrukturiranju, modernizaciji i

organizaciji na tzv. novom načinu tržišne utakmice. Manje više riječ je bila o nešto

zahtjevnijim zadacima u kojima je bila potrebna državna intervencija, ali primjeri Češke,

Slovačke i Mađarske su pokazali da je to bilo izvedivo.

18

1993. godine donesen je stabilizacijski program ekonomske politike u Republici Hrvatskoj

pod nazivom „ Antiinflacijski program“. Donesen je radi smanjivanja potrošnje, proračunskog

deficita, te za održavanje konkurentnosti. U vrlo kratkom vremenu pokazao se neodrživim i

služio je za održavanje politike tečaja čime je izgubio namjenu zbog koje je i donesen.

Nadalje slijedi nagli pad izvoza, povećavanje uvoza i veliki eksponencijalni rast vanjskog

duga od 1995. godine pa sve do danas. Narednih godina, počevši od prije spomenute 1995. pa

do 2006. godine inozemni dug dosegnuo je razinu od 30 milijardi eura. Kako bi se mogla

stvoriti jasnija slika o stvaranju i kretanju inozemnog duga i gore spomenutim brojkama, u

nastavku će se prikazati grafički.

Grafikon 1 : Inozemni dug Republike Hrvatske od 1995. – 2006. godine

Izvor : Krtalić, Benazić, 2008, str 344

Iz grafikona 1 moguće je jasno vidjeti kakvi su trendovi kretanja bili u promatranom

razdoblju od 1995. – 2006. Nominalno gledajući, od početka od kraja promatranog razdoblja

inozemni dug povećao se 10 puta, sa 3 na 30 milijarde eura, odnosno relativni rast od 833 %.

Udio se inozemnog duga u BDP-u s 20% u 1995. godini povećao na 85,3% u 2006. godini.

19

U razdoblju od otvaranja međunarodnog tržišta kapitala pa do 2001. godine, inozemni dug

većinom je bio generiran posudbama domaćeg javnog sektora ili posudbama privatnog

sektora za koji je jamčila država ( Šimić, Vedriš, 2006, str. 4 ). U to vrijeme dug banaka i

poduzeća rastao je znatno sporije. Prijelomno razdoblje je 2002. godina u kojoj su se dogodilo

mnogobrojne ključne promjene. Krenulo je sa snažnim rastom zaduženosti banaka, koje su

onda slijedila i poduzeća. Dio tzv. „krivice“ treba pripisati i samoj aktivnosti banaka koje su

dio svog poslovanja prebacile na različite vrste nebankarskih poduzeća nastojeći izbjeći mjere

Hrvatske narodne banke, kojima su se željele umanjiti i ograničiti negativne tendencije u

inozemnom zaduživanju bankarskog sektora. Očigledan je rast inozemnog duga puno brže no

što li je rastao BDP, posebice od kraja 2000. godine do kraja 2006. godine povećan gotovo 3

puta, odnosno za 17 milijardi eura. Istovremeno je udio bruto inozemnog duga u BDP-u

povećan čak za 25 postotnih bodova (Krtalić, Benazić, 2008, str 344 – 345). Valja spomenuti

da je u svim promatranim godinama međugodišnja stopa rasta duga bila viša od stope rasta

BDP – a. Izrazito nepovoljna godina je bila 2003. u kojoj je inozemni dug povećan za gotovo

5 milijardi eura, točnije 4,7 mlrd. u odnosu na prethodnu godinu. U narednim godinama

inozemni dug nastavio je svoj rast, te je i poticao domaću potražnju, ali i daljnji rast uvoza, i

na taj način pogoršavao je manjak na tekućem računu platne bilance.

Grafikon 2 : Udio inozemnog duga u BDP – u od 2007. – 2012.

Izvor : obrada studenta prema podacima HNB - a

20

Grafikon 2 jasno ocrtava uvjete u razdoblju od 2007. pa do 2012. godine, te linija pokazuje

kako je udio inozemnog duga u BDP –u od 2007. – 2009. godine bio od 77% - 101% , u

2010. godini dostignut je vrhunac od 104,6%, a u naredne dvije godine zabilježen je blagi

pad.

3.2. Pokazatelji vanjske zaduženosti RH

3.2.1. Pokazatelji stanja

a) Odnos inozemnog duga i BDP –a, TED/Y

Udio inozemnog duga u BDP-u i udio inozemnog duga u izvozu robe i usluga među glavnim

su relativnim pokazateljima inozemne zaduženosti neke zemlje, a obje mjere neizravno

ukazuju na solventnost dužnika, odnosno njegovu sposobnost da uredno servisira dospjele

inozemne obveze. Pri razmatranju značenja ova dva pokazatelja najčešće se koriste kritične

granice iz klasifikacije Svjetske banke, prema kojoj se zemlja smatra visoko zaduženom ako

udio njezina inozemnog duga premašuje 80% bruto nacionalnog dohotka (BND) ili prijeđe

razinu od 220% vrijednosti njezina izvoza robe i usluga (Analiza inozemne zaduženosti,

2006). Omjer vanjskoga duga i BDP-a najčešće je korišten indikator vanjske zaduženosti. Iz

izjava o rastu, stabilizaciji i međunarodnim usporedbama ovoga omjera može se zaključiti da

se on interpretira kao cilj ekonomske politike. Omjer vanjskoga duga i BDP-a nije dobar

indikator za predviđanje financijskih poteškoća, kriza ili njihova učinka na gospodarski rast

i/ili dostignutu razinu gospodarskoga razvitka. On stoga ne može služiti kao dobar krajnji ili

operativni cilj politike. Točno je da je većini kriznih epizoda prethodio nagli priljev kapitala i

rast vanjskoga duga, no vanjski dug sam za sebe nije se nigdje pokazao kao dobar prediktor

kriza. Tu je ulogu najčešće imao kratkoročni dug. Zemlje Južne Amerike i Jugoistočne Azije

ulazile su u financijske krize uz razmjerno nizak omjer ukupnoga vanjskog duga prema BDP-

u – niži i od 50%, dok su neke druge zemlje postizale razmjerno visoku razinu gospodarskoga

razvitka uz puno viši omjer vanjskoga duga i BDP-a ( Vanjski dug : Gdje prestaje oprez i

počinje strah, 2007).

21

Grafikon 3 : Odnos inozemnog duga i BDP - a od 1998. – 2012.

Izvor : Izrada studenta prema podacima HNB – a

Omjer inozemnog duga i BDP – a jedan od najvažnijih pokazatelja na temelju kojeg se

procjenjuje koliko je pojedina zemlja zadužena, međutim nije indikator kojeg se može uzeti u

obzir kada se procjenjuje gospodarski rast i razvitak pojedine zemlje. Iz grafikona 1 je jasno

vidljivo da se vrijednost ovog pokazatelja kretala u razdoblju od 1998. do 2012. godine od 41

% do 102,1 % u 2012 godini. Također, vidljiv je ogroman rastući trend posebno u razdoblju

od 1998. – 2008. godine gdje se dug povećao za 50%, odnosno sa 41% u 1998. do 85,4 % u

2008. godini. Uzevši u obzir kriterije Svjetske banke, u periodu od 1998. do 2007. Hrvatska je

bila u skupini zemalja koje su manje ili srednje zadužene, dok u narednim godinama i

trenutno je u skupini visoko zaduženih zemalja s obzirom da je omjer duga i BDP –a prešao

80%. Nadalje, ako se u obzir uzmu, osim nominalnih iznosa inozemnog duga i BDP – a i

njihove stope rasta, evidentni su znakovi upozorenja prisutni isto tako već mnogo godina, a

posebice otkako je inozemni dug prešao granice od 100 % BDP – a.

U teoriji se, međutim, utvrdilo da niti rast vrijednosti ovog omjera ne mora nužno dovesti do

dužničke krize sve dok stopa rasta BDP –a je veća od prosječne kamatne stope na dug. U

Republici Hrvatskoj kamatna stopa na dug je oko 6 % , te o tom je potrebno voditi računa.

0

20

40

60

80

100

120

Inozemni dug, % BDP -a

22

b) Odnos inozemnog dug i izvoza TED/E

Grafikon 4: Odnos inozemnog duga i izvoza

Izvor : Obrada studenta prema podacima HNB – a

Tijekom promatranog razdoblja, omjer inozemnog duga prema izvozu povećan je od 119,4 %

u 1998. godini do 234,4 % u 2012. godini. Ukupni inozemni dug opterećivao je u 1998.

godini 119,4 % prihoda od izvoza, a koji su glavni izvor sredstava za otplatu duga. Isto tako

jasno je vidljiv rastući trend čitavi period između svih promatranih godina.

Nadalje, prema kriterijima Svjetske banke, može se reći da je u periodu od 1998. pa do 2008.

godine Hrvatska bila u skupini manje ili srednje zaduženih zemalja, ali od 2009. pa sve do

danas je u skupini visoko zaduženih zemalja. Posebice teška je bila upravo 2009. godina kada

je omjer duga i izvoza iznosio 277% što pokazuje koliko snažno opterećenje je predstavljao

inozemni dug za ekonomske tijekove s inozemstvom mjerene izvozom roba i usluga, a koji

predstavljaju glavni izvor generiranja prihoda potrebnih za otplatu duga. Od 2010. godine

vidljivi su manji pozitivni pomaci.

23

c) Odnos međunarodnih pričuva i inozemnog duga IR/TED

Grafikon 5 : Odnos međunarodnih pričuva i inozemnog duga

Izvor : obrada studenata prema podacima HNB – a

Omjer međunarodnih pričuva i inozemnog duga porastao je u promatranom razdoblju od

26,16 % u 1998. godini do 39,2 % u 2001. godini, ali je od 2002. godine zabilježen pad do

2012. godine sa malim odstupanjima +/- u međurazdobljima. Značajan pad pokazatelja

zabilježen je od 2007. godine što se donekle može objasniti početkom gospodarske krize koje

je, između ostalih, zahvatila i Republiku Hrvatsku. Zanimljivo je usporediti 2007. i 2008.

godinu kada je zabilježen pad pokazatelja sa 28,3% na 22,8 % što je već ukazivalo na

nemogućnost pokrića vanjskog duga međunarodnim rezervama u budućnosti. Od 2009.

godine zabilježen je blagi rast pokazatelja što se može objasniti već povećanjem

međunarodnih pričuva od povećanja vanjskog duga.

0

5

10

15

20

25

30

35

40

45

Inozemni dug, % međunarodnihpričuva

24

0

5

10

15

20

25

30

35

40

45

50

199

8.

199

9.

200

0.

200

1.

200

2.

200

3.

200

4.

200

5.

200

6.

200

7.

200

8.

200

9.

201

0.

201

1.

201

2.

Odnos otplaćenog duga premaizvozu roba i usluga

Nakon analize pokazatelja stanja, u nastavku ovog poglavlja prikazat će se i analizirati

najvažniji pokazatelji tijeka zaduženosti.

3.2.2. Pokazatelji tijeka

a) Odnos otplate duga prema izvozu roba i usluga TDS/E

Grafikon 6 : Odnos otplate duga prema izvozu roba i usluga od 1998. – 2012.

Izvor : obrada studenta prema podacima HNB – a

Ovaj omjer jedan je od najvažnijih pokazatelja tijeka zaduženosti. U promatranom razdoblju,

pokazatelj otplate duga konstantno se mjenjao, ali je gotovo u cijelom razdoblju iznosio više

od 10 % koliko se smatra da je prihvatljiv odnos otplate duga i tekućih prihoda od izvoza

roba i usluga. Može se zaključiti da od 1999. godine kada je omjer iznosio 23,9% pa do 2012.

godine omjer je veći od 20%, i ne samo veći, nego i udvostručen što je prvotno pokazivalo

opasnost, a sada i problem s inozemnom likvidnošću Republike Hrvatske.

25

a) Izravna strana ulaganja (FDI) kao postotak BDP-a

Grafikon 7 : Odnos izravnih stranih ulaganja i BDP –

Izvor : obrada studenta prema podacima HNB – a

Grafikon 6 prikazuje odnos izravnih stranih ulaganja i BDP – a odnosno bruto domaćeg

proizvoda, u razdoblju od 1998. – 2012. godine iz kojeg je moguće jasno vidjeti kolika su

prisutna odstupanja kroz čitavi period. Iz godine u godinu su prisutni nagli rastovi i padovi,

posebice se ističe 2010. godina kada je odnos bio na vrlo niskom nivou od samo 0,08% što

dakako nije dobro. Daleko bolja situacija je bila 2008. godine kada je odnos izravnih stranih

ulaganja i BDP – a bio 8,53% što je u konačnici značilo da je Hrvatska mogla dio ili većinu

prihoda od stranih ulaganja koristiti kao dodatni kapital ili sredstva za otplatu dugova.

Minimalna poboljšanja zabilježena su u 2011. i 2012.godini u odnosu na 2010.

26

3.3. Struktura vanjskog duga

Struktura nositelja duga je posebno važna za analizu vanjske zaduženosti jer upućuje u što su

utrošena sredstva vanjskog duga. Namjena i ulaganje sredstava iz inozemstva ukazuje na

mogućnosti rasta BDP-a i nastavka vanjskog zaduživanja ( Primorac, 2008, str. 389).

3.3.1. Struktura vanjskog duga prema sektoru dužnika

Struktura inozemnog duga prikazuje se po domaćim sektorima identično kao na financijskom

računu platne bilance.

Pozicija "Izravna ulaganja" prikazuju dužničke transakcije između kreditora i dužnika, koji su

međusobno vlasnički povezani (udio kreditora u vlasničkoj strukturi dužnika > 10 %).

Sektor država prikazuje inozemne dugove široko definirane države, koja uključuje središnju

državu, republičke fondove (uključujući HBOR) i lokalne organe uprave i fondove.

Sektor središnja banka prikazuje zaduženost Hrvatske narodne banke, a sektor banaka

zaduženost banaka i štedionica.

Ostali domaći sektori obuhvaćaju zaduženost nefinancijskih poduzeća, ostalih financijskih

institucija i stanovništva. Unutar svakog sektora podaci se razvrstavaju na portfeljna i ostala

ulaganja. Portfeljna ulaganja odnose se na dugoročne i kratkoročne dužničke vrijednosne

papire. Ostala ulaganja uključuju valutu i depozite, te kredite. Krediti se dijele na trgovačke

kredite (tj. na komercijalne kredite koje kreditor odobrava za kupnju njegove robe) i sve

ostale kredite. Stanja duga iskazuju se u izvještajnim valutama (EUR, odnosno USD),

pretvaranjem iznosa u originalnoj valuti u izvještajnu temeljem srednjeg deviznog tečaja

HNB-a na kraju razdoblja (Galinec, 2007, str 110).

27

Tablica 2 : Stanje i struktura bruto inozemnog duga Republike Hrvatske prema domaćim

sektorima

Izvor : Galinec, 2008, str. 12

Krajem 1999. godine ukupni inozemni dug Republike Hrvatske iznosio je 10.1745 mil. EUR,

od čega je najveći dio otpadao na sektor države i ostale sektore (39,9%, odnosno 33,4%

ukupnog duga). Udio banaka iznosio je 21,1%, središnje banke 2,2% te duga po osnovi

izravnih inozemnih ulaganja 3,5%. Promatrano prema ročnoj strukturi ukupnog duga, 93,6%

je iznosila zastupljenost dugoročnog, a 6,4% kratkoročnog duga. Sektor države (središnja

država, republički fondovi, Hrvatska banka za obnovu i razvoj, lokalni organi uprave i

fondovi) je u razdoblju 1999.-2003. godine bio najzaduženiji sektor ekonomije, a najveći udio

zabilježen je 2001. godine, kada je iznosio 44% ukupnog inozemnog duga. Iako je dug

sektora države nastavio nominalno rasti do kraja promatranog razdoblja, njegove stope rasta

bile su niže od stopa rasta ukupnog inozemnog duga: tijekom cjelokupnog promatranog

razdoblja inozemni dug države povećan je za 64,1% (ili za 2.603,2 mil. EUR), dok je ukupni

inozemni dug nešto više nego utrostručen (s iznosa od 10,2 na iznos od 32,9 mlrd. EUR).

Istodobno, nakon jednokratnog povećanja na prijelazu iz 1999. u 2000. godinu, zabilježeno je

smanjenje razine kratkoročnog duga, koje je rezultiralo njegovim smanjenjem udjela u

ukupnom dugu s 8% u 2000. na 3,8% u 2002. godini.

u milijunima EUR 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007

Indeksi

2007/1999

1. Država 4.059,8 5.328,5 5.981,8 5.884,9 6.570,7 7.257,3 7.047,3 6.667,7 6.663,0 164,1

2. Središnja banka (HNB) 219,1 216,4 215,9 23,2 365,9 2,4 2,6 2,6 2,3 1,1

3. Banke 2.142,5 2.216,5 2.565,5 3.798,7 6.140,1 7.731,7 8.978,7 10.222,6 8.879,1 414,4

4. Ostali sektori 3.393,5 3.781,1 3.754,3 4.030,9 4.945,7 5.895,6 7.264,0 9.502,5 13.451,9 396,4

5. Izravna ulaganja 359,7 721,1 1.091,7 1.405,4 1.861,4 2.046,1 2.455,0 2.878,4 3.932,8 1.093,4

Ukupno: 10.174,5 12.263,6 13.609,3 15.143,1 19.883,8 22.933,0 25.747,7 29.273,9 32.929,2 323,6

od toga:

-kratkoročni 649,2 976,9 593,1 578,1 1.607,8 2.633,6 3.402,1 4.301,3 4.387,4 675,9

-dugoročni 9.525,4 11.286,7 13.016,1 14.565,0 18.276,0 20.299,4 22.345,6 24.972,5 28.541,8 299,6

u % od ukupnog

1. Država 39,9% 43,4% 44,0% 38,9% 33,0% 31,6% 27,4% 22,8% 20,2%

2. Središnja banka (HNB) 2,2% 1,8% 1,6% 0,2% 1,8% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0%

3. Banke 21,1% 18,1% 18,9% 25,1% 30,9% 33,7% 34,9% 34,9% 27,0%

4. Ostali sektori 33,4% 30,8% 27,6% 26,6% 24,9% 25,7% 28,2% 32,5% 40,9%

5. Izravna ulaganja 3,5% 5,9% 8,0% 9,3% 9,4% 8,9% 9,5% 9,8% 11,9%

Ukupno: 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0%

od toga:

-kratkoročni 6,4% 8,0% 4,4% 3,8% 8,1% 11,5% 13,2% 14,7% 13,3%

-dugoročni 93,6% 92,0% 95,6% 96,2% 91,9% 88,5% 86,8% 85,3% 86,7%

28

Tijekom razdoblja od 1999. do 2007. godine dug sektora banaka je nešto više nego

učetverostručen: povećan je s 2.142,5 mil. EUR na 8.879,1 mil. EUR, s time da je trend

velikog porasta nominalnog i relativnog udjela tog sektora započeo 2003. godine. U 2004.

godini zaduženost sektora banaka nadmašila je zaduženost sektora države, što se odrazilo i na

pokazatelje relativnog udjela. Na kraju 2006. godine vrijednost inozemnog duga sektora

banaka dosegla je 10.222,6 mil. EUR ili 34,9% ukupnog inozemnog duga Republike

Hrvatske. Tijekom 2007. godine došlo je do smanjenja inozemne zaduženosti sektora banaka

na razinu od 8.879,1 mil. EUR, odnosno do smanjenja relativnog udjela na razinu od 27%, što

je velikim dijelom uzrokovano djelovanjem mjera Hrvatske narodne banke usmjerenih na

ograničavanje rasta plasmana poslovnih banaka. Istovremeno s porastom udjela sektora

banaka u ukupnom inozemnom dugu u 2003. godini, došlo je i do porasta udjela kratkoročnog

duga, koji je s razine od 3,8% krajem 2002. povećan na maksimalnih 14,7% krajem 2006.

godine, da bi krajem 2007. došlo do neznatnog smanjenja na razinu od 13,3%. Zaduživanje

središnje banke (Hrvatska narodna banka) tijekom promatranog razdoblja bilo je vezano

isključivo uz stvarno korištenje i otplatu sredstava po osnovi sklopljenih stand-by aranžmana

koje je Republika Hrvatska zaključila s Međunarodnim monetarnim fondom. Udio središnje

banke u ukupnom dugu smanjen je s 2,2% u 1999. na 0,01% ukupnog inozemnog duga

krajem 2007. godine. Inozemni dug ostalih sektora (nefinancijska poduzeća, ostale financijske

institucije, obrtnici, slobodne profesije i stanovništvo) povećan je za gotovo 4 puta: narastao

je s početnih 3.393,5 mil. EUR u 1999. na 13.451,9. mil. EUR krajem 2007. godine, s time da

je intenzivniji rast otpočeo 2003. godine. Što se tiče udjela duga koji egzistira između

poslovnih subjekata povezanih vlasničkim odnosima po osnovi inozemnih izravnih ulaganja,

on kontinuirano raste i narastao je s početnih 3,5% u 1999. na 11,9% krajem 2007. godine.

Specifičnost tog sektora je u tome što se radi isključivo o dužničkim odnosima vlasnički

povezanih subjekata (tzv. intercompany loans), gdje je udio inozemnog vjerovnika u

vlasničkoj strukturi domaćeg dužnika veći od 10%. Uvjeti kreditiranja po osnovi tih odnosa

mogu se razlikovati od uobičajenih tržišnih uvjeta. Ako je cilj inozemnog vjerovnika

financiranje razvoja tvrtke kćeri u Hrvatskoj, kamatna stopa je niža od tržišne, a ako je cilj

izvlačenje dobiti iz tvrtke kćeri u Hrvatskoj kamatna stopa je viša od tržišne (pošto je kamata

porezno priznati trošak). Isto tako, u slučaju da domaći dužnik nije u stanju vraćati posuđena

sredstva, inozemni vjerovnik može svoje potraživanje po osnovi duga pretvoriti u vlasnički

udjel i time povećati svoj udio u vlasništvu tvrtke kćeri (tzv. debt-equity swap) ( Galinec,

2008, str 12 - 13).

29

U nastavku ovog dijela rada slijedi detaljniji prikaz inozemnog duga prema domaćim

dužničkim sektorima osim sektora središnje banke (HNB), koji nije uzet u razmatranje zbog

zanemarivog udjela u ukupnom inozemnom dugu.

Inozemni dug sektora države (Tablica 3) porastao je u promatranom razdoblju za 64,1%,

odnosno s 4.059,8 mil. EUR na 6.663,0 mil. EUR.

Tablica 3: Stanje i struktura inozemnog duga sektora države

Izvor: Galinec, 2008, str. 14

U promatranom razdoblju, stopa porasta duga države gotovo je dvostruko niža je od

usporedive stope na razini ukupnog inozemnog duga Republike Hrvatske, što nam ukazuje na

relativno smanjenje zaduženosti sektora države u inozemstvu.

Što se tiče ročne strukture zaduživanja države, krajem 2000. godine udio kratkoročnog duga

(kredita) iznosio je 7,3% ukupnog duga sektora države.

u milijunima EUR 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007

Indeksi

2007/1999

Država ukupno 4.059,8 5.328,5 5.981,8 5.884,9 6.570,7 7.257,3 7.047,3 6.667,7 6.663,0 164,1

Kratkoročni 78,6 390,2 0,6 1,3 1,3 2,7 2,0 1,3 5,3 6,8

Instrumenti tržišta novca 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 -

Krediti 75,4 388,5 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0

Trgovački krediti 2,5 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0

Ostale obveze 0,7 1,6 0,6 1,3 1,3 2,7 2,0 1,3 5,3 -

Kašnjenja glavnice 0,4 0,6 0,3 0,9 0,9 2,4 1,8 0,0 1,1 252,3

Kašnjenja kamate 0,2 1,0 0,3 0,4 0,4 0,3 0,2 1,2 4,2 -

Ostalo 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 -

Dugoročni 3.981,3 4.938,3 5.981,2 5.883,6 6.569,4 7.254,6 7.045,3 6.666,5 6.657,7 167,2

Obveznice 2.587,6 3.485,1 4.303,1 3.950,4 4.306,6 4.662,4 4.052,1 3.640,5 3.563,6 137,7

Krediti 1.393,1 1.453,2 1.676,7 1.932,1 2.260,5 2.590,2 2.990,6 3.024,1 3.093,0 222,0


Ostale obveze 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 -

u % od ukupnog

Država ukupno 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0%

Kratkoročni 1,9% 7,3% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,1%

Instrumenti tržišta novca 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0%

Krediti 1,9% 7,3% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0%

Trgovački krediti 0,1% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0%

Ostale obveze 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,1%

Kašnjenja glavnice 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0%

Kašnjenja kamate 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,1%

Ostalo 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0%

Dugoročni 98,1% 92,7% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 99,9%

Obveznice 63,7% 65,4% 71,9% 67,1% 65,5% 64,2% 57,5% 54,6% 53,5%

Krediti 34,3% 27,3% 28,0% 32,8% 34,4% 35,7% 42,4% 45,4% 46,4%


Ostale obveze 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0%

30

Međutim, taj kratkoročni dug je otplaćen 2001. godine i od tada u strukturi inozemnog

zaduženja sektora države prevladavaju isključivo (gotovo u 100%-om iznosu) dugoročni

dužnički instrumenti, dok se preostali simbolični iznosi kratkoročnih obveza odnose na

obveze po osnovi kašnjenja po kratkoročnom dugu. Glavnina dugoročnog inozemnog duga

države nastala je kao rezultat emisije dužničkih vrijednosnih papira (obveznica) na

međunarodnim financijskim tržištima. U promatranom razdoblju inozemni dug po osnovi

emitiranih obveznica povećan je za 37,7%, s time da se nominalno stanje duga po toj osnovi

smanjuje kontinuirano od 2004. godine (kada je iznosilo maksimalnih 7.254,6 mil. EUR), kao

posljedica intenzivnijeg zaduživanja države izdavanjem obveznica na domaćem tržištu.

Dugoročni inozemni dug države u obliku kredita povećan je tijekom promatranog razdoblja

gotovo je utrostručen, no relativni udio kredita u odnosu na relativni udio obveznica u

strukturi dugoročnog inozemnog zaduženja države je niži. Povećanjem vlasničkih udjela

inozemnih banaka u vlasničkoj strukturi domaćih banaka u drugoj polovini '90-ih godina

prošlog stoljeća (trenutno je više od 90% aktive bankarskog sustava Hrvatske pod kontrolom

inozemnih vlasnika) došlo je do zaoštravanja konkurencije u bankarskom sektoru i do trenda

pada kamatnih stopa na odobrene kredite, što je izazvalo povećanu dostupnost kredita, prije

svega stanovništvu. Domaće kreditne plasmane banke financiraju iz dva izvora: zadržane

dobiti i povlačenjem kredita iz inozemstva, uglavnom od matičnih banaka . To se najbolje

vidi iz podataka o stanjima i strukturi zaduženosti sektora banaka. U razdoblju od 1999. do

2007. godine inozemni dug sektora banaka je nešto više nego učetverostručen (s 2.142,5 mil.

EUR krajem 1999. godine na 8.879,1 mil. EUR krajem 2007. godine). Do kraja 2002. godine

udio kratkoročnog duga u ukupnom dugu sektora banaka bio je na vrlo niskoj razini, da bi

krajem 2003. godine iznosio 9,9% i od tada se povećavao do razine od maksimalnih 32,9%

ukupnog inozemnog duga krajem 2006. godine. Tijekom 2007. godine smanjen je na razinu

od 26,6%. U strukturi kratkoročnog duga u posljednjih nekoliko promatranih godina

dominiraju kratkoročni krediti i valuta i depoziti . Pojava pozicije "valuta i depoziti" u

kratkoročnoj strukturi inozemnog duga sektora banaka započela je 2004. godine, što

koincidira s uvođenjem mjera Hrvatske narodne banke za smanjivanjem inozemnog

zaduženja banaka. Udio te pozicije u ukupnoj strukturi duga sektora banaka krajem 2007.

godine iznosio je 18,6%. S druge strane, relativni udio dugoročnog inozemnog zaduživanja

sektora banaka smanjuje se od kraja 2002. godine i krajem 2006. godine dosegao je minimum

od 67,1% ukupnog duga sektora banaka, da bi krajem 2007. godine iznosio 73,4% ( Galinec,

2008, str. 14 – 15 )

31

Tablica 4: Stanje i struktura inozemnog duga sektora banaka


Relativni udio dugoročnih kredita se smanjuje (s 74,3% krajem 1999. na 35,1% krajem lipnja

2007. godine). Relativni udio dugoročnih "valuta i depozita" volatilan je tijekom promatranog

razdoblja. S prvobitnih 25% krajem 1999. povećan je na razinu od 49,9% krajem 2002.

godine, da bi se nakon toga smanjio do najniže razine od 21,4% krajem 2006. godine i

ponovno u 2007. godini povećao na razinu od 28,1% ukupnog inozemnog duga sektora

banaka. Kako bi banke došle do kapitala potrebnog za financiranje kreditne emisije u

Hrvatskoj u uvjetima djelovanja mjera HNB usmjerenih na smanjenje zaduženja sektora

banaka u inozemstvu, tijekom 2004. godine hrvatske banke počele su izdavati dugoročne

obveznice na međunarodnim financijskim tržištima: relativni udio tih obveznica je krajem

2004. godine iznosio 5,9% i postupno se smanjivao do razine od 4,5% ukupnog duga sektora

banaka krajem 2006. godine.

u milijunima EUR 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007

Indeksi

2007/1999

Banke ukupno 2.142,5 2.216,5 2.565,5 3.798,7 6.140,1 7.731,7 8.978,7 10.222,6 8.879,1 414,4

Kratkoročni 14,6 10,6 4,3 1,2 605,5 1.969,2 2.505,2 3.362,7 2.361,2 16.183,6


Krediti 13,9 7,8 2,6 0,3 604,6 519,9 1.064,8 1.150,4 710,8 5.109,7

Valuta i depoziti** 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 1.448,4 1.438,6 2.211,1 1.648,8 -

Ostale obveze 0,7 2,8 1,7 0,8 0,9 0,9 1,7 1,2 1,7 244,5



Ostalo 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 -

Dugoročni 2.127,9 2.205,9 2.561,2 3.797,5 5.534,7 5.762,5 6.473,6 6.859,9 6.517,9 306,3

Obveznice 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 453,2 456,6 457,9 459,0 -

Krediti 1.592,4 1.741,4 1.843,0 1.900,6 2.798,5 3.517,4 3.822,7 4.217,3 3.565,1 223,9

Valuta i depoziti** 535,5 464,5 718,3 1.896,9 2.736,2 1.791,9 2.194,3 2.184,7 2.493,9 465,7

Ostale obveze 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 -

u % od ukupnog

Banke ukupno 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0%

Kratkoročni 0,7% 0,5% 0,2% 0,0% 9,9% 25,5% 27,9% 32,9% 26,6%


Krediti 0,6% 0,4% 0,1% 0,0% 9,8% 6,7% 11,9% 11,3% 8,0%

Valuta i depoziti** 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 18,7% 16,0% 21,6% 18,6%

Ostale obveze 0,0% 0,1% 0,1% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0%



Ostalo 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0%

Dugoročni 99,3% 99,5% 99,8% 100,0% 90,1% 74,5% 72,1% 67,1% 73,4%

Obveznice 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 5,9% 5,1% 4,5% 5,2%

Krediti 74,3% 78,6% 71,8% 50,0% 45,6% 45,5% 42,6% 41,3% 40,2%

Valuta i depoziti** 25,0% 21,0% 28,0% 49,9% 44,6% 23,2% 24,4% 21,4% 28,1%

Ostale obveze 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0%

32

Obzirom na visok udio sektora banaka u strukturi ukupnog inozemnog duga (koji od kraja

2003. godine bilježi relativne udjele više od 30%), kao i promjene trendova financiranja od

dugoročnog ka kratkoročnom, može se zaključiti da je promjena ročne strukture zaduženosti

sektora banaka dovela i do promjena u ročnoj strukturi ukupnog inozemnog duga, gdje je udio

kratkoročnog duga u ukupnom inozemnom dugu povećan s 8,1% krajem 2003. na 14,7%

krajem 2006. godine. Pogoršanje ročne strukture ukupnog inozemnog duga, gdje se dugoročni

izvori financiranja zamjenjuju kratkoročnima može ukazivati na potencijalne probleme zemlje

s eksternom solventnosti i likvidnosti u budućnosti ( Galinec, 2008, str. 16 – 17).

Tablica 5 : Stanje i struktura inozemnog duga ostalih domaćih sektora

Izvor : Galinec, 2008, str. 18

Inozemni dug ostalih sektora je tijekom promatranog razdoblja povećan za gotovo četiri puta,

s početnih 3.393,5 mil. EUR krajem 1999. na 13.451,9 mil. EUR krajem 2007. godine, pri

čemu se relativni udio kratkoročnog duga tih sektora kretao u granicama između 7,4% i

15,1%, a udio dugoročnog u granicama između 84,9% i 92,6% ukupnog duga ostalih sektora.

u milijunima EUR 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007

Indeksi

2007/1999

Ostali domaći sektori ukupno 3.393,5 3.781,1 3.754,3 4.030,9 4.945,7 5.895,6 7.264,0 9.502,5 13.451,9 396,4

Kratkoročni 513,7 445,2 454,6 472,6 512,9 535,2 707,7 700,9 1.478,2 287,7

Instrumenti tržišta novca 17,6 10,3 32,4 0,0 33,7 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0

Krediti 130,0 46,5 54,0 25,4 68,1 98,5 140,2 155,0 681,0 523,8

Valuta i depoziti 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 -


Ostale obveze 300,2 343,4 327,4 399,7 389,0 413,5 539,8 510,0 766,0 255,2


Kašnjenja kamate 24,8 33,5 29,1 33,2 32,7 36,3 43,5 49,4 82,6 332,9

Ostalo 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 -

Dugoročni 2.879,7 3.335,9 3.299,8 3.558,2 4.432,8 5.360,4 6.556,2 8.801,6 11.973,7 415,8

Obveznice 31,2 31,2 31,2 171,9 344,8 377,9 375,3 306,4 401,6 1.288,9

Krediti 2.578,2 3.055,1 3.040,6 3.174,9 3.933,0 4.852,7 6.017,1 8.349,8 11.282,3 437,6

Valuta i depoziti 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 -


Ostale obveze 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 -

u % od ukupnog

Ostali domaći sektori ukupno 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0%

Kratkoročni 15,1% 11,8% 12,1% 11,7% 10,4% 9,1% 9,7% 7,4% 11,0%


Krediti 3,8% 1,2% 1,4% 0,6% 1,4% 1,7% 1,9% 1,6% 5,1%

Valuta i depoziti 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0%


Ostale obveze 8,8% 9,1% 8,7% 9,9% 7,9% 7,0% 7,4% 5,4% 5,7%



Ostalo 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0%

Dugoročni 84,9% 88,2% 87,9% 88,3% 89,6% 90,9% 90,3% 92,6% 89,0%

Obveznice 0,9% 0,8% 0,8% 4,3% 7,0% 6,4% 5,2% 3,2% 3,0%

Krediti 76,0% 80,8% 81,0% 78,8% 79,5% 82,3% 82,8% 87,9% 83,9%

Valuta i depoziti 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0%


Ostale obveze 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0%

33

Kod kratkoročnog duga zamjetan je relativno mali udio instrumenata tržišta novca, dok je

udio kratkoročnih kredita signifikantan u prvoj i posljednjoj godini promatranog razdoblja

(3,8%, odnosno 5,1% ukupnog duga ostalih sektora). Međutim, najveći dio kratkoročnog

duga čine dospjele neotplaćene (odnosno neprijavljene) obveze po osnovi kašnjenja (glavnica

i kamate), čiji je relativni udio iznosio bio najviši u 2002. godini (9,9%), da bi se postupno

smanjio do razine od 5,7% krajem 2007. godine.

Kod dugoročnog duga ostalih sektora najznačajniji relativni udio imaju krediti (u rasponu od

76% do 87,9% ukupnog duga ostalih sektora), razina dugoročnih trgovačkih kredita smanjena

je tijekom promatranog razdoblja, a počevši od kraja 2002. godine primjetan je trend

povećanja udjela obveznica koje hrvatski poslovni subjekti emitiraju na međunarodnim

tržištima kapitala. U razdoblju 2003.- 2007. godine prosječno godišnje stanje duga po

obveznicama iznosilo je oko 361,2 mil. EUR, odnosno prosječni relativni udio tog dužničkog

instrumenta iznosio je u tom razdoblju oko 5% ukupnog inozemnog duga ostalih sektora.

Dužnički odnosi između vlasnički povezanih poduzeća (gdje inozemni vjerovnik posjeduje

više od 10% udjela u vlasničkoj strukturi domaćeg vjerovnika) iskazuje se kao poseban sektor

u statistici inozemnog duga. Što je veća razina inozemnih izravnih ulaganja u neku

ekonomiju, raste i inozemni dug po osnovi izravno-ulagačkih odnosa ( Galinec, 2008, str 17 –

18).

34

Tablica 6: Stanje i struktura inozemnog duga po osnovi inozemnih izravnih ulaganja


Inozemni dug po osnovi zaduživanja od inozemnih subjekata s kojima je domaći dužnik

povezan po osnovi inozemnih izravnih ulaganja povećan je u promatranom razdoblju za

gotovo 11 puta (s 359,7 mil. EUR krajem 1999. na 3.932,8 mil. EUR krajem 2007. godine),

dosegavši tako udio od gotovo 12% u ukupnoj strukturi inozemnog duga Republike Hrvatske.

Udio kratkoročnog duga kretao se u rasponu od 5,6% do 13,7% ukupnog duga po osnovi

inozemnih izravnih ulaganja, pri čemu se najveći dio odnosi na ostale obveze, tj. neizmirene

(neevidentirane) obveze po osnovi glavnica i kamata kašnjenja (krajem 2007. godine njihov

relativni udio iznosio je maksimalnih 7,5%).

u milijunima EUR 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007

Indeksi

2007/1999

Izravna ulaganja ukupno 359,7 721,1 1.091,7 1.405,4 1.861,4 2.046,1 2.455,0 2.878,4 3.932,8 1.093,4

Kratkoročni 20,2 86,1 56,7 79,8 122,3 124,1 184,6 233,9 540,4 2.673,7


Krediti 12,2 23,5 4,5 29,9 38,7 33,0 36,5 51,2 216,8 1.771,1

Trgovački krediti 1,5 43,9 1,6 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 -

Ostale obveze 6,5 18,7 50,6 49,9 83,6 91,2 148,1 182,7 323,6 4.993,5

Kašnjenja glavnice 5,0 14,8 42,7 42,0 73,4 78,1 128,7 158,2 293,9 5.889,8


Ostalo 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 -

Dugoročni 339,5 635,0 1.035,0 1.325,7 1.739,1 1.921,9 2.270,4 2.644,5 3.392,5 999,3

Obveznice 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 -

Krediti 332,1 606,6 1.013,4 1.291,6 1.707,6 1.892,2 2.236,8 2.618,1 3.374,5 1.016,1


Ostale obveze 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 -

u % od ukupnog

Izravna ulaganja ukupno 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0%

Kratkoročni 5,6% 11,9% 5,2% 5,7% 6,6% 6,1% 7,5% 8,1% 13,7%


Krediti 3,4% 3,3% 0,4% 2,1% 2,1% 1,6% 1,5% 1,8% 5,5%


Ostale obveze 1,8% 2,6% 4,6% 3,5% 4,5% 4,5% 6,0% 6,3% 8,2%



Ostalo 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0%

Dugoročni 94,4% 88,1% 94,8% 94,3% 93,4% 93,9% 92,5% 91,9% 86,3%

Obveznice 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0%

Krediti 92,3% 84,1% 92,8% 91,9% 91,7% 92,5% 91,1% 91,0% 85,8%


Ostale obveze 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0%

35

U slučaju neredovitog servisiranja tih obveza prema vjerovniku - inozemnom vlasniku,

domaći subjekt može te obveze u dogovoru s vlasnikom-vjerovnikom pretvoriti u dugoročne,

odnosno inozemni vlasnik-vjerovnik može pretvoriti te obveze u dodatne vlasničke udjele,

tako da nam vrijednost te pozicije u statistici inozemnog duga ukazuje na potencijalne

veličine zamjene duga novim udjelima (debt-equity swap), nakon kojih se umanjuje

vrijednost inozemnog duga, a povećava vrijednost inozemnih izravnih ulaganja u zemlju.

Što se tiče strukture dominantnog dugoročnog duga po osnovi inozemnih izravnih ulaganja,

najveći dio otpada na dugoročne kredite, čija vrijednost stanja je udesetorostručena tijekom

promatranog razdoblja (s 332,1 mil. EUR krajem 1999. na 3.374,5 mil. EUR krajem 2007.

godine). Dugoročni krediti također mogu biti potencijalna podloga za zamjenu duga novim

udjelima u slučaju neredovitog servisiranja duga, no vjerojatnost je mnogo manja nego kod

kratkoročnih kredita ( Galinec, 2008, str. 18)

3.3.2. Struktura vanjskog duga prema inozemnim kreditorima

Struktura vanjskog duga prikazuje se i prema sektorima inozemnih vjerovnika, a vrednovanje

pozicija provedeno je na isti način kao kod prikaza inozemnog duga prema domaćim

sektorima.

S obzirom na kreditore vanjski dug može biti odobren od:

· javnih kreditora – međunarodne financijske organizacije ( MMF,IBRD,EIB..),

sporazumi s vladama država članica Pariškog kluba, te pojedine vlade

· privatnih kreditora – banke u okviru Londonskog kluba, ostale komercijalne banke

i dobavljači

36

Grafikon 8 : Inozemni dug RH prema sektoru inozemnih kreditora

Izvor : obrada studenta prema podacima HNB – A, ( u analizu je uključena i tekuća, 2014. godina, odnosno

podaci za sječanj)

Od 1999. godine pa do kraja 2001. godine najveći udio su imali privatni kreditori. Godine

2002. započinje novo razdoblje koje karakterizira niz ključnih promjena, i u Hrvatskoj i širem

okružju. Tijekom 1999. i 2000. godine bankarski sustav gotovo je posve privatiziran te je više

od 90% aktive poslovnih banaka prešlo u ruke inozemnih ulagača.

U Hrvatskoj se na ulazak inozemnoga kapitala gledalo s naklonošću jer se smatralo da on

može znatno pridonijeti daljnjoj konsolidaciji financijskog sustava, pri čemu su prihodi od

privatizacije domaćih banaka bili velikim dijelom usmjereni u financiranje državne potrošnje.

Strane banke vlasnice vrlo brzo šire svoj utjecaj i preuzimaju kontrolu nad ostalim dijelovima

financijskog sustava (mirovinski i investicijski fondovi, kuće za lizing i osiguravateljska

društva). U drugoj polovici 2001. godine u domaći bankarski sustav slila se i velika količina

devizne domaće štednje, koja se do tada držala izvan bankarskog sustava, kako bi se bez

naknade izvršila konverzija u euro( Analiza inozemne zaduženosti, 2006).

37

Tijekom 2002. bili su iscrpljeni početni učinci povećanja deviznih depozita pa se banke za

potrebe širenja svojega kreditnog potencijala počinju naglašeno zaduživati kod matičnih

banaka u inozemstvu, a kako bi maksimizirale dobit, istodobno snažno promiču svoje

financijske proizvode na domaćem tržištu. Kad je u 2003. godini donesen novi devizni zakon

kojim je izvršena gotovo potpuna liberalizacija tokova dugoročnoga kapitala i najavljena

postupna liberalizacija tokova kratkoročnoga kapitala, proces liberaliziranja transakcija po

kapitalnom i financijskom računu poklopio se s razdobljem snažnog usporavanja gospodarske

aktivnosti u Europskoj uniji, koje je rezultiralo naglašenim padom kamatnih stopa i stopa

prinosa na kapital i državne obveznice. To je dodatno povećalo privlačnost hrvatskog tržišta

za strane ulagače i plasmane stranih banaka. Država je također, nastojeći dinamizirati ukupni

gospodarski rast, u 2002. započela ciklus velikih ulaganja u kapitalne infrastrukturne objekte,

poglavito autoceste, koja su, uz spomenuti rast osobne potrošnje, dala glavni doprinos

razmjerno visokim realnim godišnjim stopama rasta BDP-a ostvarenim od 2002. do 2005.

godine (u prosjeku 4,7%). Podaci o strukturi BDP-a za 2002. i 2003. godinu tako pokazuju

iznimno visok rast investicija u kapital, čiji je prosječni realni godišnji rast iznosio 19,2%, pri

čemu se rast ukupnih investicija vezanih uz cestogradnju u tom razdoblju dijelom odnosio

izravno na sektor države, a dijelom i na porast investicija privatnog sektora u tom segmentu (

Analiza inozemne zaduženosti, 2000). U periodu od 2005 – 2012. godine zabilježen je

konstantan rast sektora privatnih kreditora, ali i ostali sektori su gotovo proporcionalno

povećavali svoj udio.

38

3.3.3. Sektorska raspodjela inozemnog duga s obzirom na jamstvo države

Sektorska raspodjela inozemnog duga se može promatrati i s obzirom na jamstvo države, stoga sljedeći grafikon prikazuje raspodjelu u periodu od 2000. – 2012. godine.

Grafikon 9 : Postotni udio javnog sektora, privatnog sektora za koji jamči javni sektor i privatnog za kojeg ne jamči javni sektor

Izvor : Barbić, 2012, str. 23

Država je financirala budžetski deficit većinom iz inozemnih sredstava, štoviše u godinama

1999., 2000., i 2003. država je refinancirala dio domaćeg duga zadužujući se pod povoljnijim

uvjetima na inozemnim tržištima kapitala, što upravo upućuje na pretpostavku o utjecaju

kamatne stope na inozemni dug. Osim zaduživanjem u inozemstvu, država je financirala

deficit i prodajom imovine. U budućnosti, kada rasproda svu imovinu koju planira rasprodati,

zaduživanje će postati još intenzivnije. Dakako da se država može zadužiti i u tuzemstvu, ali

to će svakako rezultirati efektom istiskivanja i rastom kamatnih stopa što će još više potaknuti

priljev kapitala iz inozemstva kao posljedica povećanja kamatne stope. Sada glavninu duga

čini privatni sektor, gdje ulogu vode banke koje su se proteklih godina intenzivno zaduživale

u inozemstvu.

39

Glede rasta udjela privatnog sektora u ukupnom dugu može se reći da je veliku ulogu odigrala

razlika u kamatnim stopama, te su banke krenule prikupljati sredstva u inozemstvu i

financirati poglavito potrošnju stanovništva. Orijentacija banaka na jače kreditiranje

stanovništva donosi bankama veću zaradu jer su kamatne stope na kredite trgovačkim

društvima. Također niti rasprodaja bankovnog sektora nije pomogla smanjenju rasta

inozemnog duga. Sama misija stranih banaka jest financiranje potrošnje dobara koja su

podrijetlom iz domicilnih zemalja, a logično je da nemaju nikakvu namjeru financirati

hrvatsko gospodarstvo ( Novak, 2008, str 160).

Nakon strukturnih podjela vrlo je važno imati plan otplate duga, odnosno projekcije otplate.

Grafikon 10 : Projekcija otplate inozemnog duga

Izvor : obrada studenta prema podacima HGK

Grafikona 7 pokazuje da bi se u tekućoj 2014. godini trebalo otplatiti 6.296,6 mil. eura, a od

2015. godine pa do kraja 2018. godine još 13 310, 5 mil. eura. Također jasno je vidljivo da

najveći dio duga snose ostali domaći sektori i banke.

0

1000

2000

3000

4000

5000

6000

7000

2014. 2015. 2016. 2017. 2018.

Ostali domaći sektori

Banke

Središnja banka

Država

Izravna ulaganja

40

3.3.4. Valutna struktura inozemnog duga

Kako bi se mogla stvoriti jasnija slika o valutnoj strukturi inozemnog duga RH, grafikon 11

prikazuje kako je stanje bilo u promatranom razdoblju od 1990. – 1998. godine.

Grafikon 11 : Valutna struktura inozemnog duga od 1990. – 1998.

Izvor : Kačan, 2000, str 6

Najveći udio obveza je bio u američkim dolarima i njemačkim markama. Što se tiče valutne

strukture u posljednjih 10 – ak godina može se reći da valutnu strukturu duga RH čine samo

dvije valute : euro i američki dolar. Udio preostalih valuta, valuta izvan sustava zajedničke

europske monete, bio je i bit će još manji.

Valutna struktura također je važna s aspekta valutnog rizika. Naime, velika koncentracija

duga i međunarodnih pričuva u jednoj valuti veže sudbinu zemlje uz kretanje tečaja te valute,

što ni u kom slučaju nije pozitivno. Uvođenjem eura, međutim, i taj se rizik smanjuje jer tečaj

neće ovisiti o ekonomskoj politici samo jedne zemlje.

41

Također, usporedbe radi, odabrana je 2012. godina kako bi se valutna struktura mogla

usporediti sa strukturom od samih početaka RH kao samostalne države.

Grafikon 12: Valutna struktura inozemnog duga RH na 31.12. 2012. godine

Izvor : HNB, Godišnje izvješće za 2012

Valutna struktura bruto inozemnog duga za 2012. godinu pokazuje kako su prevladavale

obveze nominirane u eurima. Udio eura na kraju 2012. godine iznosio je 79,5 %, odnosno za

2 postotna boda više nego na kraju 2011., dok se udio ostalih valuta, ponajviše dolara

smanjio. Rastu inozemnog duga nominiranog u eurima pridonijelo je izdanje državne

obveznice u travnju 2012. Premda je izdavanje izvršeno na američkom tržištu i nominirano u

američkim dolarima, istodobno je ugovorena transakcija međuvalutne zamjene, pa je dolarska

obveza pretvorena u eursku. Nadalje iz grafikona je vidljivo kako je u 2012. godini ( osim

ostalih valuta) najmanji udio obveza bio u američkim dolarima u iznosu od 5,3 %, a najveći

što je već spomenuto u eurima od 79,5%.

42

3.3.5. Ročna struktura inozemnog duga RH

Ročna struktura inozemnog duga važan je pokazatelj inozemne zaduženosti te o njoj ovisi

likvidnost neke zemlje. U slučaju da se zemlja previše oslanja na kratkoročna zaduživanja,

postaje izloženija iznenadnim promjenama na međunarodnim tržištima kapitala, ali i

promjenama povjerenja vjerovnika. U slučaju Hrvatske, taj se odnos u razdoblju od 1999. do

2012. povećao sa 6,4% na 10,9%. Kritične su one vrijednosti koje su veće od 15%. Time se

Hrvatska ne smatra prezaduženom zemljom, ali njegovo daljnje povećanje povećat će vanjsku

ranjivost Hrvatske na financijske poremećaje i nesigurnost pri otplati kratkoročnog duga (

Šprajaček, 2013, str 11 )

Grafikon 13 : Ročna struktura inozemnog duga

Izvor : Barbić, 2012, str 26

Udio kratkoročnog duga u ukupnom inozemnom dugu, KD/D, bio je relativno nizak u

razdoblju 2000.- 2003. godine (u rasponu od 3,8% do 8,1%). No, krajem 2004. godine

vrijednost tog pokazatelja dosegla je dvoznamenkastu razinu (11,5%) te raste do 2006.

godine, a nakon toga je uslijedilo blago smanjenje na razinu od 13,3%. Krajem 2008. godine

raste na 15,8%, kada je zabilježena i najviša vrijednost tog pokazatelja da bi krajem 2009.

godine uslijedilo smanjenje na razinu od 11,4% ukupnog inozemnog duga (Bilas, Franc,

Cvitković, 2011, str. 12).

43

Naredne godine došlo je do malog povećanja udjela kratkoročnog duga, na 13,0% što je

posljedica većeg kašnjenja otplata inozemnog duga poduzeća, nakon čega neplaćene obveze

postaju kratkoročni dug.

3.4. Uzroci nastanka inozemnog duga RH

Uzroke konstantnog kumuliranja inozemnog duga Hrvatske valja tražiti u različitim

čimbenicima. Osnovna podjela čimbenika je na endogene i egzogene faktore zaduženosti.

Interni (endogeni) ili unutarnji faktori zaduženosti su oni koji postoje u gospodarstvu i ne

ovise o vanjskim učincima. Endogeni faktori zaduženosti koji su tijekom posljednjeg

desetljeća najviše utjecali na porast vanjske zaduženosti Republike Hrvatske su nerealna

razvojna politika zemlje, prekomjerna razina potrošnje (ponajviše sektora stanovništva i

nefinancijskih institucija), prekomjerni uvoz roba i usluga, zastarjeli tehnološki procesi,

precijenjenost realnog efektivnog tečaja kune i neuključenost Hrvatske u Paneuropski sustav

kumulacije podrijetla robe. Eksterni (egzogeni) ili vanjski faktori zaduženosti su faktori

zaduženosti na koje zemlja ne može utjecati i koji su vezani uz promjene uvjeta zaduženja na

svjetskom financijskom tržištu. Najvažniji egzogeni faktori zaduženosti koji su utjecali na

preveliku vanjsku zaduženost Republike Hrvatske u proteklom desetljeću su razlika u

referentnim kamatnim stopama na zaduživanje u zemlji i inozemstvu, utjecaj inozemne

konkurencije na glavnim izvoznim tržištima, politička nestabilnost u regiji i globalna

ekonomska kriza u svijetu koja je započela tijekom 2008.godine ( Jurčić, Jošić, H., Jošić, M.,

2012, str 270).

3.5. Sustav upravljanja inozemnim dugom

Upravljanje vanjskim dugom se može definirati kao proces izrade i provođenja strategije

upravljanja vanjskim dugom zemlje radi prikupljanja potrebnih inozemnih sredstava,

postizanja željene razine rizika i troškova kao i postizanja drugih ciljeva kao što je održavanje

efikasnog tržišta za državne obveznice U tom procesu najvažniju ulogu ima država jer je

portfelj državnog duga u pravilu i najveći takav portfelj u zemlji. To, dakako, vrijedi i za

vanjski dug; uostalom, država je, kroz vladu i središnju banku, nosilac ekonomske politike (

Dujšin, Šimić, Vedriš, 2007 str. 306).

44

Složenost toga posla bila je povod da MMF u zajednici sa Svjetskom bankom potkraj 2003.

objavi smjernice za upravljanje javnim dugom, čija je svrha određivanje obrasca te složene

djelatnosti. Prema ( Dujšin, Šimić, Vedriš, 2007) osnovna su načela tih smjernica sljedeća:

· Određivanje ciljeva, obuhvata i koordinacije s monetarnom i fiskalnom politikom

· Transparentnost i odgovornost

· Određivanje institucionalnog okvira

· Utvrđivanje strategije upravljanja dugom

· Određivanje okvira upravljanja rizikom

· Razvoj i održavanje efikasnog tržišta za državne obveznice

Ključ uspjeha sustava upravljanja inozemnim dugom svake zemlje, pa tako i Hrvatske, jest

koordinacija svih elemenata sustava upravljanja inozemnim dugom ( Kačan, 2000, str 1) :

· Vlade, koja raspolaže ključnim informacijama i koristi se izvorima inozemnog

financiranja te pribavlja sredstva za otplatu javnoga inozemnog duga;

· Ministarstva financija, kao financijskog agenta države;

· Hrvatske narodne banke, kao fiskalnog agenta države te institucije zadužene za

praćenje ukupnoga inozemnog duga i održavanje međunarodne likvidnosti zemlje; i

· institucije zadužene za makroekonomske projekcije gospodarskog razvoja Hrvatske.

Visina i struktura inozemnog duga važni su činitelji dinamike i strukture gospodarskog

razvoja svake zemlje. Hrvatska, kao zemlja s velikim razvojnim potrebama, a malom

domaćom štednjom – stoji pred strateškim odlukama na području politike zaduživanja u

inozemstvu. Iskustva i dug “naslijeđen” od SFRJ upućuju na potrebu opreza.

45

3.6. Utjecaj inozemnog duga na gospodarstvo Republike Hrvatske

Kad je ukupna potrošnja u jednoj zemlji veća od njezina raspoloživa dohotka, a štednja je

nedostatna, dolazi do deficita, tj. gubitka. Ukoliko nema štednje, odnosno nema vlastitog

kapitala, država, poduzeća i pojedinci morat će se zaduživati. Zbog nedostatka vlastitog

kapitala nastat će inozemni dug. Isto tako, kada su tržišni uvjeti za posuđivanje povoljni

(niske kamatne stope na međunarodnom tržištu kapitala, rast potražnje investitora za

državnim obveznicama) javni sektor se potiče na posuđivanje.

Utjecaj vanjskog duga na gospodarstvo ponajprije ovisi o tome zašto se sredstva prikupljena

vanjskim zaduživanjem koriste. Tako je rast vanjskog duga opravdan ukoliko se sredstva

koriste za investicijske projekte, a nije opravdan ako raste zbog financiranja uvoza, odnosno

ukoliko se inozemni dug uspješno alocira u poboljšanje i razvoj infrastrukture, ljudskog

kapitala i ostale produktivne svrhe, on može pomoći ekonomiji. No moguće je isto tako da je

država rasipna u trošenju posuđenih sredstava, pa plaćanje visokih kamatnih stopa i povrat

duga mogu naštetiti gospodarstvu zemlje ( Benazić, Krtalić,2008, str. 340). Koje su opasnosti,

iz makroekonomske perspektive, od prevelikog oslanjanja na inozemno zaduživanje?

Kada se neka država zadužuje u inozemstvu dolazi do poremećaja na deviznom tržištu i do

pritisaka na politiku tečaja. Takvi pritisci imaju utjecaj na monetarnu politiku i nameću joj

razna ograničenja. Središnja banka prisiljena je u takvim situacijama poduzeti određene

mjere, kao što su npr. potreba steriliziranja deviznih priljeva, te promjene tečaja. Zaduživanje

u inozemstvu može biti i uzrokom povećanja cijena, a postoji i opasnost od pojave

nelikvidnosti prema inozemstvu u slučaju prezaduženosti, jer u tom slučaju u vrijeme

servisiranja duga dolazi do velikog odljeva novčanih sredstava u inozemstvo (Smilaj, 2004,

str 338). Također, zadužujući se, potrebno je planirati vraćanje toga duga, pod pretpostavkom

da će se pomoću toga duga u budućem razdoblju ostvarivati veći dohodak. No, treba uzeti u

obzir činjenicu da se uvjeti financiranja vrlo brzo mogu promijeniti. Visoka zaduženost

povećava osjetljivost vanjskog sektora i državnog proračuna na promjene tečaja i

međunarodnih kamata, nad kojima monetarna vlast ima ograničen ili gotovo nikakav utjecaj (

Mihaljek, 2003, str. 53). Iako zvuči jednostavno, praksa i stvarnost u mnogim zemljama su

pokazale su da to nije tako, posebice kada se radi o nacionalnoj ekonomiji gdje mnogi

elementi utječu na ostvarivanje dohotka i na ukupnu potrošnju.

46

Radi pozitivnoga gospodarskog rasta, tj. povećanja investicija, zemlje su vrlo često

posuđivale inozemnu štednju. Inozemni dug može pomoći, ali i naštetiti ekonomiji jedne

zemlje, odnosno može usporiti ili ubrzati gospodarski rast. Između 1994. i 2008. godine

hrvatsko gospodarstvo je iskazalo relativno visoke stope ekonomskog rasta. Jedan od glavnih

pokretača rasta nacionalne ekonomije predstavljala je domaća potražnja, koja je u periodu

između 2001. i 2008. rasla po stopi višoj od šest postotnih poena godišnje (odnosno brže od

rasta BDP-a). Tijekom 2009. i 2010. došlo je do pada realne potrošnje kućanstva od skoro

10%, kao rezultat pada neto realnih dohodaka, što se reflektiralo i kao smanjenje obujma

uvoznih dobara. Tijekom niza godina povećana domaća potražnja, posebice privatna

potrošnja temeljena na zaduživanju, predstavljala je jedan od uzroka kontinuiranog povećanja

ukupne vanjske zaduženosti ( Benolić, 2012, str 120). Relevantno je da porast

konzumerističkih tendencija nije popraćen adekvatnim povećanjem stope štednje. Razlika

između domaćih investicija i domaće štednje važan je ekonomski indikator koji ukazuje na

visinu upotrebe inozemnih financijskih izvora. U Hrvatskoj je navedena stopa, izračunata u

postotku BDP-a, konstantno negativna: tako je primjerice tijekom 2008. iznosila -10,9%, a

2009. godine: -6%.

Iako je zemljama u tranziciji inozemno zaduživanje neophodno za ubrzani razvoj, ono ima

smisla samo ako je investicija dugoročno rentabilna, a ne okrenuta tekućoj potrošnji

(Domazet, 2010, str 8). Do 2001., glavni izvor vanjskog zaduživanja su predstavljale posudbe

domaćeg javnog sektora te posudbe privatnog sektora za koje je jamčila država. U razdoblju

koje je slijedilo neposredno nakon privatizacije bankarskog sustava dolazi do sustavnog

zaokreta: između 2002. i 2005. raste kreditiranje privatnog domaćeg sektora privatnim

stranim izvorima. Upravo u navedenom razdoblju Hrvatska prelazi iz srednje u visoko

zaduženu zemlju. Vanjski dug je u periodu od 1999. do 2005. rastao po prosječnoj stopi od

16% godišnje ( Analiza inozemne zaduženosti, 2006). Inozemni je dug 1993. iznosio tek

14,4% BDP-a, nakon čega je dramatično rastao, a 2010. probijena je psihološka granica;

ukupni vanjski dug premašio je vrijednost BDP-a. U izvješću Europske komisije za 2011.

ističe se kako je ključna vulnerabilna točka hrvatskog gospodarstva upravo vanjski dug.

Izvješće Europske komisije ne predstavlja izdvojeno stajalište, jer je takav stav izražen u više

izvješća i dokumenata financijskih institucija. Potrebno je također istaknuti kako su

nepovoljni odnosi tečaja utjecali na povećanje vanjskog duga.

47

Od dva postotna boda rasta u odnosu na 2009., slabljenje tečaja eura prema američkom dolaru

i švicarskom franku, uzrokovalo je povećanje inozemnog duga za oko 0,9 milijardi eura.

Navedena je pojava najviše pogodila sektor poduzeća (zbog visine njihova zaduženja), no

gledajući po ukupnoj vrijednosti promjene najviše su pogođene poslovne banke (zbog visokog

udjela švicarskog franka) i središnja država (13,2% javnog duga denominirano je u američkim

dolarima). Diskutira se o ojačavanju fiskalne odgovornosti, smanjivanju fiskalne potrošnje i

proračunskog manjka; no budžetski deficit opće države povećao se treću godinu za redom: u

2008. iznosio je 1.3%, a tijekom 2011. narastao je na 5.6% BDP-a.

Povećanje proračunskog manjka u 2011. posljedica je pada prihoda od PDV-a i trošarina,

ukidanja kriznog poreza i cjelogodišnjeg učinka smanjenja poreznih stopa na dohodak; „što

nije u potpunosti bilo nadomješteno smanjenjem rashoda“ ( Benolić, 2012, str 125).

Godinama se apelira na neracionalno trošenje države, no bojazan izvršne vlasti za vlastitu

političku „egzistenciju“ postponira provedbu iskazanih mjera, čime danak plaćaju svi građani

(a posebno porezni obveznici). Potonje mjere se provlače u Vladinim dokumentima, no

fundamentalna im je manjkavost nedostatak konkretno specificiranih mjera i utvrđenja roka

provedbe, što sugerira da njihova implementacija nije ozbiljno osmišljena. Relevantan je rad

Petak i Petek ( 2009, str 70) u kojem se konstatira: „da se odluke donose na temelju grube

procjene, a ne na temelju sustavne analize javne politike“, čime situacija postaje zamršenija.

Zagovaranje i „donošenje“ mjera (te njihova javna obznana), sagrađenih bez oslonca na

evaluaciju postojećeg stanja i stvarnih potreba, argumentira se samo za sebe. U protekla dva

desetljeća hrvatski je izvoz konstantno stagnirao, a konzekventno tomu stvorio se visoki

vanjskotrgovinski deficit koji je potaknuo vanjsko zaduživanje.

48

4. ODRŽIVOST I PERSPEKTIVA INOZEMNOG DUGA RH

U dosadašnjem dijelu rada prikazan je inozemni dug Republike Hrvatske od početaka

praćenja pa sve do danas. Međutim, ono što je izuzetno bitno jest osvrnuti se na budućnost i

analizirati potencijalne mogućnosti koje bi ubrzale gospodarstvo, odnosno čitavu ekonomiju

RH sa aspekta inozemnog duga. Inozemni dug izrazito je važna značajka hrvatske ekonomije

i jedan od najznačajnijih problema gospodarstva, što je i potvrđeno u izvješću europske

komisije.

U nastavku će se prikazati odabrani indikatori gospodarskog razvoja RH kako bi se mogla

dobiti jasnija slika o stanju gospodarstva u periodu od 2008 – 2013. godine, te je posebice

ovo razdoblje važno zbog gospodarske krize koja je i Hrvatsku zahvatila.

Tablica 7 : Indikatori gospodarskog razvoja od 2008. – 2013. godine

2008 2009 2010 2011 2012 2013

BDP ( mil.EUR) 47543 44781 44441 44220 43707 43342

BDP po stanovniku (EUR) 10722 10111 10060 10043 10241 10155

BDP realna god. stopa rasta % 2,1 -6,9 -2,3 -0,2 -1,9 -1

Prosječna godišnja stopa inflacije 6,1 2,4 1,1 2,3 3,4 2,2

Tekući račun platne bilance %

BDP -a

-8,9 -5,1 -1,1 -0,9 -0,1 1,3

Izvoz roba i usluga % BDP -a 41,7 36,4 39,9 42,3 43,7 43,2

Uvoz roba i usluga % BDP – a 49,7 39,8 39,8 42,3 42,8 41,9

Inozemni dug u % od BDP -a 85,4 101,1 104,7 103,8 102,6 105,3

Stopa zaposlenosti u % (ILO) 44,5 43,3 41,1 39,5 38,1 36,4

Stopa nezaposlenosti u % ( ILO) 8,4 9,1 11,8 13,5 15,8 17,1

Podaci o BDP-u u 2012. i 2013. su privremeni, a stopa nezaposlenosti odnosi se na starije od 15.godia

Indikatori su odabrani prema osobnom stavu o njihovoj važnosti

Izvor : obrada studenta prema podacima HNB –a

Iz tablice se može vidjeti kako je još 2008. godina donekle bila povoljna uzimajući u obzir

realnu godišnju stopu rasta BDP – a od 2,1 %, te stopu nezaposlenosti od 8,4% .

49

Te 2008. ostvarena je i visoka stopa zaposlenosti, 44,5%, odnosno bila je viša u usporedbi s

prethodnom godinom ( 2007. = 44,1%) ( Statistički ljetopis, 2010, str 151).

Tijekom 2009. došlo je do smanjenja zaposlenosti za 1,2 postotnih poena. U zadnjem kvartalu

2009. za svaki postotni bod pada BDP-a formalna se zaposlenost na godišnjoj razini smanjila

za 0.86%. Porast nezaposlenosti je posebno pogodila dobnu skupinu od 15 do 34 godine,

odnosno upravo mladi naraštaj koji neposredno nakon završetka formalnog obrazovanja ne

posjeduje još praktično iskustvo, te se nerijetko prema njima postupa prema principu da

zadnji zaposleni prvi postaje nezaposlenim. Shodno podacima dostupnim na Eurostatu (za

treći kvartal 2011.) Hrvatska zauzima treće mjesto po visini stope nezaposlenosti mladih

(34.5%), odmah iza Grčke (45,8%) i Španjolske (47,8%). Naredne godine pokazuju izrazit

pad BDP –a, rast nezaposlenosti za gotovo 50%, i što je još jako važno inozemni dug prelazi

granicu od 100% BDP – a. Hrvatska tijekom promatranog razdoblja bilježi rast uvoza, koji je

po apsolutnoj vrijednosti dvostruko viši od izvoza, a rast inozemnog zaduživanja jača kunu i

time uvozna dobra postaju jeftinija što potiče uvoz, jačanje kune destimulira izvoz pa to

rezultira visokim trgovinskim deficitom i deficitom tekućeg računa. Mjera koja bi riješila

navedeni problem je smanjenje uvoza uz povećanje izvoza. Početak uvozne ovisnosti

domaćeg gospodarstva valja potražiti u događajima s početka devedesetih. Jedan od prvih

problema s kojim se Hrvatska suočila nakon osamostaljenja bila je hiperinflacija, koju je

naslijedila od bivše Jugoslavije (stopa inflacije je krajem 1989. bila viša od 50%. ( Babić,

2006, str 3). Problematika uvozne ovisnosti, kao usko povezana s niskom konkurentnošću

nacionalnih proizvoda, nameće osvrt i na proces pretvorbe i privatizacije, koji se počeo

odvijati upravo u ratnom i poratnom razdoblju, neposredno nakon osamostaljenja.

Privatizacija je bila okarakterizirana političko-proračunskim razlozima njezine provedbe,

nedostatkom jakog pravnog fundamenta, nepristranošću sudstva, netransparentnošću.

Tijekom ekonomske krize, u više-manje svim državama, zabilježena je kontrakcija izvoza i

uvoza. Kako se domaći izvoz prvenstveno bazira na izvozu usluga, zabrinjavajući je podatak

da je tijekom 2011. ukupan izvoz robe i usluga pao, unatoč pozitivno ocijenjenoj turističkoj

sezoni.

Promatrajući 2012. i 2013. godinu prisutan je bio blagi pad izvoza, ali i uvoza. Inozemni dug

doseže granicu od 105,3 % BDP – a, a nezaposlenost raste do 17,1 % . U 2013. godini u

odnosu na 2012. zabilježen je blagi rast BDP – a,

50

Mnogi hrvatski teoretičari, ekonomisti, političari, ali i drugi intelektualci iz različitih područja

znanosti pokušavali su, i još uvijek pokušavaju, dati prijedloge, načine, mjere, planove kojima

bi se moglo utjecati na inozemno zaduženje, a onda u konačnici i na poticanje gospodarstva i

ekonomije u cjelini.

U nastavku će se spomenuti neka od mogućih rješenja.

Jedna od autorica piše kako, nužno je osigurati da, ako se već koristi inozemni kapital, što je u

ovom trenutku privrednog ciklusa RH prijeko potrebno, on bude maksimalno efikasno

iskorišten kako bi se ostvarili ciljevi rasta. Stoga, nužna je koordinacija rada svih tijela

uključenih u proces korištenja inozemnih kredita ; od Vlade i ministarstava, preko banaka

koje trebaju biti potpora domaćoj privredi s dugoročnom strategijom profitiranja od rasta, a ne

kratkoročne politike velike dobiti od visokih kamatnih stopa, do samih poduzeća. ( Kačan,

2000)

Ključ uspjeha mora biti u razboritoj makroekonomskoj politici. To znači da se mora

izbjegavati prociklična fiskalna politika i suzbijati poticaje zaduživanju Čvrstom monetarnom

politikom mora se suzbijati rast bankarskih kredita, povećavati devizne rezerve i,naročito,

provoditi strukturne reforme radi fleksibilizacije poslovnog okruženja, pravne regulative,

privatizacije i tržišta rada, čime bi se poboljšala alokacija resursa( Dujšin, Šimić, Vedriš,

2007, str 316).

Nadalje, autori posebno ističu potrebu jačanja mjera financijske politike radi izbjegavanja

izloženosti riziku zbog krive procjene rizika. Vanjski čimbenici krive procjene rizika mogu se

ispraviti automatski,kao što se to dogodilo zbog kreditne krize u kolovozu 2007. Shodno

iskazanoj faktografiji, te izvršenoj analizi postaje jasno i nedvojbeno da je nužan radikalni

zaokret u ekonomskoj politici.

Umjesto dosadašnjih prioriteta (stabilnost cijena i tečaj), koji su u svojoj suštini instrumenti i

mjere ekonomske politike, a ne ciljevi, te održavanja gospodarske aktivnosti jačanjem

domaće (osobne i javne) potrošnje, glavni bi cilj strategije izlaska iz sadašnjeg stanja moralo

biti maksimiziranje stanja međunarodno utrživih vrijednosti. To bi ujedno značilo i napuštanje

svojevrsnog neoliberalnog koncepta ekonomske politike, te usmjeravanje u kontekstu

iskazanih ograničenja, raspoloživih financijskih sredstava na povećanje proizvodnih

investicija, a time i jačanja prerađivačkog sektora, izvoza i zaposlenosti. Alternativa je

moguća i ona je ostvariva u modelu izvozno orijentirane nacionalne ekonomije.

51

U svojoj neokejnezijanskoj verziji taj se model zasniva na postavci da osnovni cilj ekonomske

politike mora biti znatno povećanje neto izvoza. U tom slučaju vanjskotrgovački suficit

djeluje i znači povećanje ukupne potražnje i tako proaktivno djeluje na povećanje

proizvodnje i zaposlenosti. Stoga se na području razvojne politike posebna pozornost mora

posvetiti jačanju pozicioniranja izvoznih industrija iz svih djelatnosti koje indirektno

pridonose povećanju izvoza. U tekućoj ekonomskoj politici tada je težište na održavanju

konkurentne sposobnosti nacionalne ekonomije i obuzdavanju inflacije, a u politici

ekonomskih odnosa s inozemstvom, težište je na poticanju izvoza. Isto tako na unutarnjem

planu posebnu pozornost mora se posvetiti kontroli domaćega financijskog sektora, poboljšati

prekograničnu suradnju u financijskoj kontroli, destimulirati moralni hazard odbijanja

sanacije, razvijati tržište kapitala i mjerama ekonomske politike kočiti „pregrijavanje“

pojedinih sektora. S obzirom na visoki rangu izloženosti među zemljama jugoistočne Europe,

u Hrvatskoj se ta upozorenja mora shvatiti izuzetno ozbiljno i relevantno (Dujšin, Vedriš,

2006, str 19).

Prema Primorcu (2008), zaključak je da jednostavnih i kratkoročnih rješenja nema. Autor je

također zaključio da predugo traje neselektivna politika inozemnog zaduživanja; inozemni

dug je vrlo visok; otplate sve više opterećuju bruto domaći proizvod; najveći dio duga uložen

je u neproduktivni sektor; domaća ekonomija nije robusna da bi brzo mogla povećati izvoz;

inozemno je okruženje vrlo nestabilno.

Ipak, i pored dosta nepovoljne klime, rješenja uvijek ima. Spomenut će samo nekoliko ideja.

Ponajprije, moraju se provoditi dosta striktne mjere nadzora nad kretanjem vanjske

zaduženosti. To će se postići pojačavanjem financijske discipline u zemlji i jačanjem

pouzdanosti bankarskog sektora. Makroekonomska politika za iduće godine mora biti

usmjerena na smanjivanje javne potrošnje, pa i po cijenu odustajanja od nekih infrastrukturnih

i socijalnih projekata. Smanjenje financiranja javne potrošnje iz vanjskih izvora ne bi smjelo

završiti preusmjeravanjem na domaće financijsko tržište jer to znači samo promjenu nositelja

zaduživanja prema inozemstvu. Velik dio napora za ograničavanje rasta inozemnog duga

koncentriran je na područje monetarne politike. Pored već pojačanog nadzora nad bankarskim

sektorom, monitoring zaduživanja treba proširiti i na druge sektore i svakako povećavati

devizne rezerve ( Primorac, 2008, str 96).

52

5. ZAKLJUČAK

Inozemni dug izrazito je važan element funkcioniranja nacionalne ekonomije i gospodarstva u

cjelini svake zemlje, pa tako i Hrvatske. Što se tiče naše zemlje, postaje važan i često

spominjan tek posljednjih nekoliko godina kada je premašio sve moguće psihološke granice.

To je jedan od razloga istraživanja i analiziranja inozemnog duga RH u ovom radu. Na

samom početku rada prikazan je javni i inozemni dug, s obzirom na potrebu raščlanjivanja tih

dviju kategorija, ali i međusobnu povezanost. Također, tokom analiziranja i istraživanja

inozemnog duga od samih početaka praćenje, utvrđeno je kako Hrvatska je imala nešto teži

početak nego li druge tranzicijske zemlje koje su izašle iz toga procesa s nešto manjim

„teretom na leđima“. Nadalje, najvažniji čimbenici zaduženosti mogu se podijeliti na

endogene i egzogene. Analiza upućuje na zaključak da što se tiče Hrvatske, endogeni faktori

koji su doveli do izrazito velikog porasta zaduženosti su : nerealna razvojna politika,

prekomjerna razina potrošnje, prekomjerni uvoz roba i usluga, zastarjeli tehnološki procesi,

precijenjenost realnog efektivnog tečaja kune i neuključenost Hrvatske u Paneuropski sustav

kumulacije podrijetla robe. Dok najvažniji egzogeni su : razlika u referentnim kamatnim

stopama na zaduživanje u zemlji i inozemstvu, utjecaj inozemne konkurencije na glavnim

izvoznim tržištima, politička nestabilnost u regiji i globalna ekonomska kriza u svijetu koja je

započela tijekom 2008.godine.

Analizom pokazatelja može se doći do stvarne slike stanja inozemne zaduženosti, pa tako i

Hrvatske. Uzveši u obzir najvažnije pokazatelje, zaključak je da zaduženost čitavi period je

rasla brzo i skokovito, te po stopama koje su premašivale stopu rasta BDP –a , točnije u

periodu od 1998. – 2009. razina inozemnog duga prema BDP – u je bila od 60 % - 90%, a od

2009. godine stopa rasta inozemnog duga premašuje stopu rasta BDP – a za 100% i više.

Međutim, sustavnim upravljanjem točnije koordinacijom svih tijela Vlade RH, Ministarstva

financija, HNB – a i institucija koje su zadužene za makroekonomske projekcije

gospodarskog razvoja, vidljiv je napredak, jer nakon što je 2010. godine bio najlošiji omjer

inozemnog duga i BDP –a od 104%, od 2011. zabilježen je blagi pad. Sljedeći važan

pokazatelj je omjer ukupnog duga prema izvozu roba i usluga koji je isto tako pokazao ne

prevelik, ali određeni napredak. Naime, u periodu od 1998. – 2007. godine omjer je bio manji

od 200% što je kritična razina prema kriteriju Svjetske banke, dok su od 2007. godine vidljiv

manji pozitivni pomaci, isključujući 2012.godinu kada je premašena razina za 34,4% odnosno

odnos je bio 234,4%.

53

Omjer otplaćenog duga prema izvozu roba i usluga jedan je od najvažnijih pokazatelja tijeka

zaduženosti. Uzevši u obzir razdoblje od 1999. do 2005. godine omjer nije bio sjajan ali je bio

između kritičnih razina od 20 % - 30%, bez 1998. godine kada je zabilježen slabašni podatak

od 12,3%. Od 2005. do 2009. godine zabilježen je rast, te je 2009. godine dostignut vrhunac

od 46,6%, međutim u narednom periodu polako omjer se smanjuje i pada. Što se tiče izravnih

stranih ulaganja, analizom je utvrđeno da kroz čitavo promatrano razdoblje su prisutna

odstupanja. U ranijim godinama od 1998. – 2007. prisutni su nagli rastovi i padovi dok od

2008. situacija je bila nešto bolja. Iz istraživanja također proizlazi da sektor države ima

najveći udio u zaduživanju kroz čitavi period, ako se gleda zaduženost prema domaćim

sektorima. Veoma važne su i valutna i ročna struktura inozemnog duga. Iz analize valutne

strukture proizlazi da u periodu od 1991. – 1998. najveći udio zaduživanja je bio u američkim

dolarima i njemačkim markama, dok u „novije“ vrijeme je najveći udio u eurima. I na kraju

ono najbitnije kako inozemni dug je utjecao i kako danas utječe na gospodarstvo Republike

Hrvatske. Da bi uopće mogli stvoriti bilo kakvi zaključi bilo je potrebno analizirati najvažnije

pokazatelje stanja i tijeka. Iz svega navedenog proizlazi da inozemni dug ne mora imati nužno

negativne konotacije ako se koristi za ulaganja u infrastrukturu, odnosno bilo koji tip

investicija, međutim nije dobro ukoliko se koristi isključivo za plaćanje kamata ili uvoz.

Inozemni dug utječe na monetarnu politiku zemlje, također može dovesti do povećanja cijena,

poreza, inflacije ali i do onog „najopasnijeg“ nelikvidnosti zemlje. Isto tako analitičari su

utvrdili da ipak u kratkom roku može potaknuti ekonomski rast, dok u srednjem i dugom roku

ekonomski rast je ugrožen. Na temelju svih prikupljenih i analiziranih podataka jasno je da

Hrvatska ima probleme s inozemnim dugom i da je potreban radikalan preokret u

ekonomskoj politici. U suštini naglasak bi trebao biti na proizvodnji i zaposlenosti, a ne samo

isključivo u stabilnosti cijena. Trebalo bi poraditi na svim aspektima ekonomske politike kako

bi se inozemni dugo mogao smanjivati i pozitivno utjecati na gospodarstvo. Manji pozitivni

pomaci su vidljivi, i to može biti dobar znak, no potrebno je mnogo više.

54

LITERATURA

1.) KNJIGE

1. Babić M., 2006, Od dezinflacije u zaduženost – Hrvatska privreda 1994. – 2004.“, Binoza press, Zagreb

2. Jurković P., 2002, Javne financije“, Masmedia, Zagreb

2.) ČLANCI

3. Analiza inozemne zaduženosti, 2006, HNB, Zagreb, 1 – 56, dostupno na :

http://www.hnb.hr/publikac/ostale-publikacije/h-analiza-inozemne-zaduzenosti-rh.pdf,

( 10.3.2014.)

4. Barbić, M., 2012, „Analiza ročne strukture vanjskog duga RH modelom višestruke regresije“, Ekonomski fakultet u Splitu, Split, dostupno na : http://e-

lib.efst.hr/2012/2100479.pdf, ( 18.3.2014.)

5. Benazić, Manuel., Krtalić, S., 2008, „ Inozemni dug Hrvatske: ima li izlaza?“, Vol.

14 No. 2, 339.-364, dostupno na :

http://www.staro.rifin.com/root/tekstovi/casopis_pdf/ek_ec_545.pdf, ( 1.4.2014.)

6. Bilas, V., Cvitković, V., Franc, S., 2011, Zaduženost Republike Hrvatske i zemalja srednje i istočne Europe, Ekonomski fakultet u Zagrebu, Zagreb, Vol. 14, No. 2, 1 –

18, dostupno na : http://web.efzg.hr/repec/pdf/clanak%2011-02.pdf , ( 27.4.2014.)

7. Dujšin, U., Šimić, R., Vedriš, M.,2008, „Vanjski dug: Posljedica prethodne politike

i mogući uzrok usporavanja budućeg razvoja“,Ekonomija, Vol. 14, No. 2, 463 – 494,

dostupno na : http://staro.rifin.com/root/tekstovi/casopis_pdf/ek_ec_551.pdf ( 12.3.

2014.)

55

8. Galinec D., 2007, Financiranje i granice održivosti deficita tekućeg računa platne

bilance Republike Hrvatske, doktorska dizertacija, Ekonomski fakultet Zagreb,

Zagreb, dostupno na : https://tkojetko.irb.hr/documents/12431_326.pdf, ( 17.3.2014.)

9. HUB Analize, 2007, „ Vanjski dug : Gdje prestaje oprez, i počinje strah“, broj 7, 1 –

28 , dostupno na : http://www.hub.hr/sites/default/files/hub_analize_broj_7_-

_vanjski_dug.pdf, ( 23.5.2014.)

10. Jošić, H., 2008, Komparativna analiza pokazatelja vanjske zaduženosti Republike

Hrvatske i tranzicijskih zemalja, Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb,

godina 6, 180 – 190, dostupno na : http://hrcak.srce.hr/30953, ( 16.4.2014.)

11. Jošić, H., Jurčić, Lj., Jošić, M., 2012, Empirijska analiza inozemnog duga Hrvatske

: Pristup korištenjem var modela, Ekonomski pregled, Vol. 63, No. 5 – 6, 265 – 290,

dostupno na :

http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&ved=0CBkQF

jAA&url=http%3A%2F%2Fhrcak.srce.hr%2Ffile%2F126839&ei=1N2nU_fOBcGO7

Qbx5YDgDA&usg=AFQjCNFHVb82qJP5V4532sxsE5DDAhVy_g&sig2=cN7_xIU

KuBVFOczE7JRJaQ&bvm=bv.69411363,d.bGQ, ( 29.5.2.2014.)

12. Kačan A., 2000, Analiza inozemnog duga RH“, Hrvatska narodna banka,

Zagreb,dostupno na : http://www.hnb.hr/publikac/pregledi/p-004.htm, ( 29.3.2014.)

13. Kersan – Škabić, I., Mihovilović, G., 2006, „Komparativna analiza zaduženosti

Hrvatske i zemalja srednje i istočne Europe, Pula, dostupno na :


jAA&url=http%3A%2F%2Fhrcak.srce.hr%2Ffile%2F6222&ei=fzynU8iIOe7H7Abxr

YG4AQ&usg=AFQjCNEpaWOJL93WvMVhdiNXUKXx7-

hQ0A&sig2=wZCKTI0GUeJVbdbXENYvIw , ( 15.4.2014.)

56

14. Mihalj, P., 1999, „Dugovi zemalja u tranziciji, Polit.misao, Vol. 36, No. 2, 193 –

204, dostupno na :


jAA&url=http%3A%2F%2Fhrcak.srce.hr%2Ffile%2F50936&ei=Tk6nU8aXL6re7Ab

ZuIGgBw&usg=AFQjCNG2PWaRqoApr9BiyUQHcddaqMu49g&sig2=Vhx_mR_dF

onPvWmscCvrMg, ( 25.4.2014)

15. Novak, I., 2008, Analiza inozemnog duga RH modelom višestruke linearne

regresije, Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, No.6, 157 – 178,

dostupno na : http://hrcak.srce.hr/30952, ( 3.5.2014.)

16. Primorac, Ž., 2008, Vanjski dug : manje ograničenja, a više napora“, Vol. 14, No.

2, 385- 402, dostupno na :

http://staro.rifin.com/root/tekstovi/casopis_pdf/ek_ec_548.pdf, ( 3.4.2014.)

17. Ralašić, M., 1993, Javni ili državni dug, Financijska praksa, Vol. 17, No. 4, 381-

383, dostupno na : http://www.ijf.hr/pojmovnik/javni_dug.htm, ( 7.4.2014.)

18. Smilaj, D., 2004, „Javni dug i gospodarski razvoj“, Vol.11, No.2, 333 – 348,

dostupno na : http://www.staro.rifin.com/root/tekstovi/casopis_pdf/ek_ec_454.pdf (

9.4.2014.)

19. Šimić, R., Vedriš M., 2008, „Zaduženost Republike Hrvatske i konkurentnost

hrvatskog gospodarstva“, izvorni znanstveni rad, Pula, dostupno na :

https://www.google.hr/#q=Zadu%C5%BEenost+Republike+Hrvatske+i+konkurentnos

t+hrvatskog+gospodarstva, ( 13.4.2014.)

57

20. Šprajaček, P., 2013, Učinci promjene tečaja u Hrvatskoj - prorecesijsko

djelovanje, Ekonomski fakultet u Zagrebu, Zagreb, 1 – 32, dostupno na :

http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=3&ved=0CCgQF

jAC&url=http%3A%2F%2Fwww.unizg.hr%2Frektorova%2Fupload_2013%2FRektor

ova_Petra%25C5%25A0praja%25C4%258Dek.doc&ei=FdynU5utLbDG7AaDroCAB

g&usg=AFQjCNEf7bLdK5hOrTWy84zpIScjZR0lVA&sig2=gL-4F1dBJv0uR6C-

_v3L1Q&bvm=bv.69411363,d.bGQ, ( 14.5.2014).

3.) OSTALI IZVORI

21. Kastropil, Z., 2004, Zaduživanje jedinica lokalne samouprave“, Magistarski rad,

Ekonomski fakultet Split, Split

22. Statistički ljetopis 2010, DZS, Zagreb, 1 – 558, dostupno na :

http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/ljetopis/2010/SLJH2010.pdf , ( 1.6.2014.)

58

POPIS TABLICA

Redni broj Naslov tablice Stranica

1.

Stanje inozemnog duga SFRJ po

republikama na 30. 9.1991. u mil

USD i postotcima

9

2. Stanje i struktura bruto inozemnog

duga Republike Hrvatske prema

domaćim sektorima

28

3. Stanje i struktura inozemnog duga

sektora države

30


sektora banaka

32


ostalih domaćih sektora 33


po osnovi inozemnih izravnih

ulaganja

35

7. Indikatori gospodarskog razvoja od

2008. – 2013. godine

48

59

POPIS GRAFIKONA

Redni broj Naslov grafikona Stranica

1.

Inozemni dug Republike Hrvatske od

1995. – 2006. godine

11

2. Udio inozemog duga u BDP – u od

2007. – 2012.

12

3. Omjer ukupnog inozemnog duga i BDP

– a od 1998. – 2012.

22

4. Omjer ukupnog inozemnog duga i

izvoza roba i usluga

23

5. Odnos međunarodnih pričuva i vanjskog duga

27

6. Odnos otplate duga prema izvozu roba i

usluga od 1998. – 2012.

28

7. Odnos izravnih stranih ulaganja i BDP

– a

29

8. Inozemni dug RH prema sektoru

inozemnih kreditora

40

9. Postotni udio javnog sektora, privatnog

sektora za koji jamči javni sektor i

privatnog za kojeg ne jamči javni sektor

42

10. Projekcija otplate inozemnog duga 43

11. Valutna struktura inozemnog duga od

1990. – 1998.

44

12. Valutna struktura inozemnog duga RH

na 31.12. 2012. godine

45

13. Ročna struktura inozemnog duga 46

ANALIZA INOZEMNOG DUGA I UTJECAJ NA GOSPODARSTVO …oliver.efri.hr/zavrsni/596.B.pdfpokretanje...

Documents

Transcript of ANALIZA INOZEMNOG DUGA I UTJECAJ NA GOSPODARSTVO …oliver.efri.hr/zavrsni/596.B.pdfpokretanje...