SADRŽAJ

UVOD................................................................................................................................2

Akutni/intermitentni rinosinuitis....................................................................................2

Cilj rada..........................................................................................................................2

Hipoteza..........................................................................................................................2

PROBLEM U FOKUSU..................................................................................................3

Klinička slika..................................................................................................................3

Dijagnostika....................................................................................................................3

Liječenje.........................................................................................................................4

Komplikacije..................................................................................................................5

ZAKLJUČAK...................................................................................................................6

LITERATURA.................................................................................................................7

0

UVOD

Akutni/intermitentni rinosinuitis

Epidemiološki podaci pokazuju da se 0,5% gornjih respiratornih infekcija komplicira

sinuitisom, što čini virusne infekcije gornjih dišnih putova, s epidemiološkog stajališta,

glavnim predispozicijskim faktorom za nastanak akutnog sinuitisa. Mehanizam koji

dovodi do sinuitisa u virusnoj infekciji uključuje povećanje količine i smanjenje

viskoznosti nosnog sekreta, te oštećenje cilija, koje može potrajati i mjesecima nakon

infekcije. Osnovni faktor koji dovodi do sinuitisa, uz infektivni agens, jest neadekvatna

ventilacija i drenaža zbog opstrukcije sinusnih ušća (osim za odontogeni sinuitis), što je

vidljivo i iz navedenih predispozicijskih faktora.

Glavni predispozicijski faktori, uz virusni respiratorni infekt, za razvoj akutnog sinuitisa

jesu alergijski rinitis, septalna deformacija, odontogena upala i strano tijelo nosa. Niz

bakterija može uzrokovati akutni sinuitis, od kojih su najčešće Haemophilus influenzae,

Streptococcus pneumoniae i MoraxelIa catarrhalis. Gram- negativna infekcija ukazuje

na vjerojatnu imunodeficijenciju ili nosokomijalnu infekciju. Anaerobni uzročnici imaju

bitniju ulogu u patogenezi kroničnog sinuitisa iako se susreću i u akutnom obliku.

Bakterija koja se susreće u aspiratima sinusa pri akutnom rinosinuitisu je i

Staphylococcus aureus, ali je njezina nazočnost osobito značajna u hroničnom

rinosinuitisu.1

Cilj rada

Cilj rad jeste upoznati se akutnim rinosinuitis, njegovim simptomima, dijagnostici, liječenju.

Hipoteza Akutni sinusitis najčešće nastaje kao posljedica prehlade ili alergije, koje stvaraju

preduvjete za nastanak infekcije.

1 Bumber Ž, Katić V, Nikšić Ivančić M, Pegan B, Petric V, Šprem N i suradnici Otorinolaringologija, Naklada Ljevak, Medicinska biblioteka, Zagreb 2004.

1

PROBLEM U FOKUSU

Klinička slika

U kliničkoj slici dominiraju, posebno u akutnom obliku, glavobolja i boli u licu,

odnosno projekciji zahvaćenog sinusa. Bolne tačke, odnosno iradijacija boli pri

maksilarnom sinusu je u infraorbitalnom području, obrazu i gornjim zubima, pri

etmoiditisu između očiju, pri stražnjem etmoiditisu temporalno, a pri sfenoiditisu

okcipitalno i parijetalno, te retrobulbarno. U frontalnom sinuitisu bol se projicira

supraorbitalno, a najosjetljivija je tačka medijalni dio orbitalnog krova i izlazište

supraorbitalnog živca. Nazočna je i oteklina zahvaćenog dijela lica i kapaka. Jači edem

kapaka, osobito u djece, upućuje na orbitalnu penetraciju gnoja u etmoiditisu. Prisutna je

začepljenost nosa uz gnojnu sekreciju, ukoliko se sinus drenira. Endoskopski je nazočan

edem, crvenilo sluznice školjki, te patološki sekret, kojega katkad nema ako je drenaža

potpuno odsutna.2

DijagnostikaZa dijagnozu akutnog rinosinuitisa važnija je

prisutnost simptoma, nego patološki rtg nalaz. Naime,

osjetljivost konvencionalnog rtg sinusa u projekciji po

\Vatersu je 60-70% (specifičnost je više od 90%), pa bi

se oslanjanjem na rtg nalaz u postavljanju dijagnoze

poddijagnosticirala oko jedna trećina bolesnika. Isto

tako, ne postoji potreba za oslanjanjem na bris

nazofarinksa, jer korelacija bakterija identificiranih u

aspiratu sinusa s onima u brišu nazofarinksa nije značajna. 3

Sl.br.1. Akutnog rinosinuitis ;Izvor(http://www.sinusi.rs/upale-akutne-hronicne.html)

2 Ibidem 3 prof. dr.sc. Livije Kalogjera, Doc.dr.sc. Robert Trotić, dr.mr.sc. Mirko Ivkić , Skripta iz otorinolaringologije za studente stomatologije, Znanje, Zagreb, 2001., ISBN 953-195-174-8

2

Akutni rinosinuitis definira se na temelju boli u sinusnoj projekciji, odnosno glavobolje,

uz prisutnost najmanje još jednog od nazalnih simptoma (opstrukcija, patološka

sekrecija), te patološki rinoskopski/endoskopski nalaz. Simptomi se nadovezuju na

akutni respiratorni infekt, čije se trajanje definiralo kao dulje od 10 dana, ili pogoršanje

nakon 5 dana simptomatske terapije. Za početak terapije nije nužan rtg sinusa niti

bakteriogram. Terapija se treba ordinirati prema smjernicama za liječenje akutnog

rinosinuitisa.

Liječenje

Akutni nekomplicirani rinosinuitis liječi liječnik primarne zdravstvene zaštite. Temelj

terapije akutnog rinosinuitisa jest antibiotik. Prvi je lijek izbora amoksicilin (3x500 mg

za odrasle, 40-90 mg/kg za djecu), a u slučaju nedjelotvornosti nakon pet dana terapija

se mijenja u amoksicilin klavulonat. Za bolesnike alergične na penicilin izbor su

makrolidni antibiotici (klaritromicin 2x500 mg, klindamicin 3x300 mg, azitromicin

1x500 mg 5 dana), odnosno cefuroksim (2x500 mg). Trajanje antibiotske terapije je

prema različitim smjernicama od 10 do 21 dan, prema hrvatskim 10 u slučaju dobrog

odgovora na terapiju, te 15 do 20 dana u slučaju lošeg odgovora na lijek prvog izbora.4

Osim antibiotika preporučuje se primjena nazalnog dekongestiva tokom prvih 5 dana

terapije, dok većina svjetskih smjernica ne preporučuje primjenu dekongestiva jer ran-

domizirane kontrolirane studije nisu dokazale superiornost u izlječenju i intenzitetu

simptoma kad se uspoređuje s fiziološkom otopinom. Neke smjernice (uključujući i

EPOS) preporučuju i primjenu nazalnog kortikosteroida novije generacije (budezonid,

flutikazon, mometazon). Nema dokaza da je korisno primijeniti mukolitike, niti

hipertoničnu otopinu soli. U akutnom rekurentnom rinosinuitisu postoje dokazi

korisnosti primjene bakterijskih lizata, koji smanjuju učestalost recidiva, a time i

upotrebu antibiotika. Terapija subakutnog rinosinuitisa u načelu je konzervativ-

na, uz produljenu primjenu antibiotika, te nazalni kortikosteroid.

4 Bumber Ž, Katić V, Nikšić Ivančić M, Pegan B, Petric V, Šprem N i suradnici Otorinolaringologija, Naklada Ljevak, Medicinska biblioteka, Zagreb 2004.

3

Komplikacije

Komplikacije akutnog rinosinuitisa te neadekvatan odgovor na peroralnu antibiotsku

terapiju zahtijevaju konzultaciju otorinolaringologa, te eventualno i hospitalno liječenje,

radi parenteralne antibiotske terapije, koja pokriva rezistentne sojeve, ili radi hirurškog

liječenja.

Opći znaci komplikacija akutnog rinosinuitisa jesu septična temperatura i ostali znakovi

pogoršanja općeg stanja, a od lokalnih znakova oteklina obraza ili čela, smetnje vida,

dvoslike, protruzija bulbusa, edem kapaka, ispad vidnog polja, meningizam, fotofobija i

ostali znaci centralnih komplikacija. Takve bolesnike treba hitno uputiti na ORL odjel

radi daljnjeg liječenja.

Neki od postupaka koje primjenjuju otorinolaringolozi, kao što je anemizacija sluznice

nosnih hodnika u svrhu poboljšanja prohodnosti sinusnih ušća, preporučuju i novije

smjernice, npr. EPOS. Anemizacija je postupak pri kojemu otorinolaringolog postavlja

nosače s vatom natopljene u dekongestiv i topički anestetik u nosne hodnike, čime

omogućuje bolju distribuciju dekongestiva, bolju drenažu ušća i terapiju boli.

Anemizacija se po potrebi ponavlja više puta dnevno i više dana za redom. Neki od

postupaka koji su se ranije u praksi pokazali efikasnim u liječenju akutnog rinosinuitisa,

kao što su displacement i punkcija

maksilarnog sinusa, više se ne susreću u

standardnim smjernicama, koje umjesto

toga preporučuju u slučaju neadekvatnog

odgovora promjenu antibiotika na širi

spektar, te parenteralni put aplikacije. U

slučaju komplikacija, preporučuje se

hirurško liječenje.5

Sl.br.2. Komplikacije,Izvor(http://www.medicinabih.info/2013/01/04/zimska-glavobolja/)

5 Ibidem

4

ZAKLJUČAK

Akutni sinusitis (akutni rinosinuitis) je upala sluznice nosa i paranazalnih sinusa, kod

koje su prisutni otežana odvodnja i nakupljanje sluzi, otežano disanje kroz nos,

natečenost lica i područja oko očiju, a mogu se javiti i bol u licu ili glavobolja. Akutni

sinusitis je najčešće uzrokovan prehladom. Ostali uzroci su bakterije, alergije i gljivične

infekcije. Mehanizam koji dovodi do sinuitisa u virusnoj infekciji uključuje povećanje

količine i smanjenje viskoznosti nosnog sekreta, te oštećenje cilija, koje može potrajati i

mjesecima nakon infekcije. Liječenje akutnog sinusitisa ovisi o uzroku. Akutni sinusitis

uglavnom se liječi lijekovima koji olakšavaju simptome, smanjuju upalu i liječe

infekciju. Međutim, uporni sinusitis može dovesti do ozbiljnih infekcija i drugih

komplikacija.

5

LITERATURA

1. Bumber Ž, Katić V, Nikšić Ivančić M, Pegan B, Petric V, Šprem N i suradnici Otorinolaringologija, Naklada Ljevak, Medicinska biblioteka, Zagreb 2004.

2. prof. dr.sc. Livije Kalogjera, Doc.dr.sc. Robert Trotić, dr.mr.sc. Mirko Ivkić , Skripta iz otorinolaringologije za studente stomatologije, Znanje, Zagreb, 2001., ISBN 953-195-174-8

6