AHP Doktorat

Zahvaljujem mentoru prof. dr. sc. Tihomiru Hunjaku i sumentorici prof.dr.sc. Blaenki Divjak na

povjerenju, poticaju i uloenom trudu tijekom izrade ove doktorske disertacije.

Zahvaljujem im na znanstvenom i strunom usmjeravanju te na podrci, pomoi, sugestijama i

voenju u izradi ovog rada.

Zahvaljujem profesoru Thomasu Saatyu i njegovoj supruzi Rozann Whitaker Saaty na podrci i

nesebinom prijenosu znanja i iskustva tijekom mog boravka i rada na Katz Graduate School of

Business, University of Pittsburgh, SAD.

Posebno zahvaljujem roditeljima i sestri koji su mi uvijek pruali podrku tijekom moga

kolovanja i svakodnevno me motivirali za rad.

Zahvaljujem im na strpljenju, razumijevanju i ljubavi.

Najtoplije zahvaljujem prijateljima te kolegama i kolegicama na prijateljstvu, korisnim savjetima

i podrci tijekom izrade doktorske disertacije.

SVEUILITE U ZAGREBU FAKULTET ORGANIZACIJE I INFORMATIKE

NINA BEGIEVI

VIEKRITERIJSKI MODELI ODLUIVANJA U STRATEKOM PLANIRANJU UVOENJA E-UENJA

DOKTORSKA DISERTACIJA

VARADIN, 2008.

PODACI O DISERTACIJI

I. AUTOR

Ime i prezime NINA BEGIEVI

Datum i mjesto roenja 12.03.1980., Varadin

Naziv fakulteta odnosno ustanove i datum diplomiranja na VII/I stupnju

Fakultet organizacije i informatike Varadin

Sadanje zaposlenje Fakultet organizacije i informatike Varadin

II. DISERTACIJA

Naslov VIEKRITERIJSKI MODELI ODLUIVANJA U STRATEKOM PLANIRANJU UVOENJA E-UENJA

Broj stranica, slika, tablica, priloga, bibliografskih podataka

stranica 228, slika 77, tablica 47, priloga 8, bibliografskih podataka 175

Znanstvena disciplina iz koje je postignut akademski naslov doktora znanosti

Informacijske znanosti

Fakultet na kojem je obranjena disertacija Fakultet organizacije i informatike Varadin

III. OCJENA I OBRANA

Datum prijave teme 12. lipanj 2007.

Datum predaje rada 14. listopad 2008.

Datum sjednice vijea na kojem je rad prihvaen

2. prosinac 2008.

Sastav povjerenstva koje je rad ocijenilo Prof.dr.sc. Tihomir Hunjak Prof.dr.sc. Blaenka Divjak Prof.dr.sc. Neven Vrek Prof.dr.sc. Zoran Babi

Datum obrane rada 17. prosinac 2008.

Sastav povjerenstva pred kojim je rad obranjen

Prof.dr.sc. Tihomir Hunjak Prof.dr.sc. Blaenka Divjak Prof.dr.sc. Neven Vrek Prof.dr.sc. Zoran Babi Prof.dr.sc. Neven Brumec

Datum promocije 13. rujan 2009.

Predgovor

Implementacija e-uenja jedan je od naina primjene suvremene informacijske tehnologije kojim se

ostvaruje podizanje kvalitete visokog kolstva. Pomak visokokolskih institucija prema e-uenju

treba biti sastavni dio stratekog planiranja kojim se nastoji promijeniti i unaprijediti sveuilino

djelovanje.

U visokom kolstvu u Hrvatskoj trenutno postoji velika potreba za stratekim planiranjem i

donoenjem odluka u procesu uvoenja e-uenja u visoko kolstvo. Visokokolske institucije su

u fazi donoenja strategija uvoenja e-uenja, te je istraivanje, iji rezultati imaju primjenu u

izradi strategije i razvoju modela za donoenje odluka o uvoenju e-uenja, vrijedan doprinos

integraciji e-uenja na sveuilita i fakultete.

Istraivanje je dio projekta Razvoj matematikih modela za unaprjeenje kvalitete usluga u javnom

sektoru broj (016-0161217-0769), kojeg je koncipirao glavni istraiva prof.dr.sc. Tihomir Hunjak.

Projekt je odobren i financiran od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta. Autorica radnje

je prijavljena na navedenom projektu u statusu znanstvene novakinje te je u sklopu istog izradila

doktorsku disertaciju.

U okviru prvog poglavlja doktorske disertacije opisani su motivi odabira teme, definiran je i opisan

problem istraivanja te su navedeni ciljevi i podciljevi istraivanja te zadane hipoteze.

U drugom poglavlju objanjena je vanost sustavne primjene e-uenja u institucijama visokog

kolstva. Analiza internih prednosti i slabosti te eksternih povoljnih prilika i prijetnji e-uenja

izvedena je u okviru SWOT analize. U ovom poglavlju opisani su i problemi i izazovi uvoenja e-

uenja na razliitim razinama u visokom kolstvu te navedene i neke od postojeih preporuka za

rjeavanje tih problema i izazova.

Tree poglavlje govori o stratekom pristupu i donoenju odluke o uvoenju e-uenja u visoko

kolstvo. Naglaava se vanost stratekog pristupa u postupku uvoenja e-uenja na institucije

visokog kolstva te se daje pregled dosadanjih istraivanja u tom podruju. Nadalje, daje se uvid u

I

trenutano stanje u visokom kolstvu vezano uz primjenu e-uenja i dosadanji bottom-up pristup

primjenjivan u postupku uvoenja e-uenja u institucije visokog kolstva. U Hrvatskoj su prvi

pomaci prema stratekom pristupu napravljeni u okviru Tempus projekta EQIBELT te su ciljevi i

rezultati tog projekta takoer navedeni i analizirani. U procesu stratekog planiranja i donoenja

odluke o uvoenju e-uenja objanjene su etiri osnovne faze: (1) faza istraivanja problema, (2)

faza razvijanja i izgradnje modela, (3) faza donoenja odluka i (4) faza provoenja odluke.

U etvrtom poglavlju opisani su ciljevi istraivanja i metode istraivanja koje su se koristile za

prikupljanje i obradu podataka. Objanjena je metoda ankete, sloeni postupak kreiranja ankete koji

je obuhvatio kvalitativnu analizu primjera strategija e-uenja vodeih europskih sveuilita i

fakulteta te su navedeni i opisani kriteriji za odabir ispitanika u istraivanju. Za analizu prikupljenih

podataka koristila se deskriptivna statistika, faktorska analiza i klasteriranje metodom k srednjih

vrijednosti. Objanjenje navedenih metoda te pregled i interpretacija dobivenih rezultata sastavni su

dijelovi ovog poglavlja.

U petom poglavlju opisani su metodoloki i matematiki temelji AHP metode. Navode se prednosti i

nedostaci AHP metode te se daje uvid u najpoznatiju raunalnu podrku AHP metodi programski

alat Expert Choice. U drugom djelu petog poglavlja prikazuje se proces razvoja AHP modela za

donoenje odluke o uvoenju e-uenja na razini odreene katedre ili kolegija. Testiranje modela

izvreno je grupnim odluivanjem o obliku uvoenja e-uenja na kolegij Matematika, na Katedri za

kvantitativne metode, na Fakultetu organizacije i informatike.

esto poglavlje Analitiki mreni proces sadrava metodoloki i matematiki opis ANP metode.

Postoje odreene razlike izmeu AHP i ANP metode, pa je objanjeno i argumentirano zato se

ANP metoda smatra nadogradnjom AHP metode. Nadalje, napravljena je analiza mogunosti njene

primjene u rjeavanju odreenih problema te je razvijen ANP model za donoenje odluke o

uvoenju e-uenja u visoko kolstvo. ANP model je razvijen uz potporu alata Super Decisions, a

testiranje modela je proveo ekspert domene na stratekom problemu odluivanja o uvoenju e-

uenja na visokokolsku instituciju.

II

U sedmom poglavlju prikazani su rezultati kvalitativne analize Strategije e-uenja na Sveuilitu u

Zagrebu i Strategije za e-uenje Fakulteta organizacije i informatike. Provedenom analizom utvren

je doprinos rezultata istraivanja kreiranju Strategije e-uenja Sveuilita u Zagrebu i Strategije za

e-uenje Fakulteta organizacije i informatike. Kvalitativna analiza je obuhvatila sljedee faze:

organizaciju i pripremu podataka za analizu, pregled podataka, proces kodiranja, opisivanje

kategorija ili tema za analize, nain reprezentiranja opisa i tema i interpretaciju podataka.

Na kraju rada su navedeni zakljuci koji su proizali iz dobivenih rezultata istraivanja. Prikazana je

kratka sinteza rada te su naznaeni daljnji mogui smjerovi istraivanja. Pregled koritene literature

nalazi se takoer na kraju rada, a priloene su i radne tablice koritene u analizama te biografija

autora.

III

Sadraj

PREDGOVOR........................................................................................................................ I

SADRAJ............................................................................................................................... IV

Popis slika............................................................................................................................... VII

Popis tablica............................................................................................................................ XI

1. UVOD................................................................................................................................ 1

1.1. Opis problema istraivanja...................................................................................... 2

1.2. Hipoteze i ciljevi istraivanja.................................................................................. 7

9 2. E-UENJE U VISOKOM KOLSTVU........................................................................ 2.1. Definicija i vanost e-uenja................................................................................... 9

2.2. Problemi i izazovi uvoenja e-uenja u visoko kolstvo........................................ 15

2.3. Pregled vanijih istraivanja o stratekom pristupu u uvoenju e-uenja u visoko kolstvo....................................................................................................................

17

3. STRATEKI PRISTUP I DONOENJE ODLUKE O UVOENJU E-UENJA U VISOKO KOLSTVO.....................................................................................................

21

3.1. Strateki pristup u uvoenju e-uenja u visoko kolstvo........................................ 22

3.1.1. Vanost stratekog pristupa u uvoenju e-uenja u visoko kolstvo..... 24

3.1.2. Stanje e-uenja u visokom kolstvu u Hrvatskoj................................... 27

3.2. Faze stratekog planiranja i donoenja odluke o uvoenju e-uenja...................... 35

3.2.1. Faza istraivanja problema..................................................................... 38

3.2.2. Faza razvijanja i izgradnje modela......................................................... 39

3.2.3. Faza donoenja odluka........................................................................... 41

3.2.4. Faza provoenja..................................................................................... 43

4. ISTRAIVANJE.............................................................................................................. 45

4.1. Ciljevi istraivanja.................................................................................................. 45

4.2. Metode istraivanja................................................................................................. 46

4.2.1. Anketa.................................................................................................... 48

4.2.2. Deskriptivna statistika............................................................................ 49

4.2.3. Faktorska analiza.................................................................................... 52

4.2.4. Klasteriranje metodom k srednjih vrijednosti........................................ 53

IV

4.3. Prikupljanje podataka za istraivanje..................................................................... 56

4.3.1. Kreiranje ankete..................................................................................... 57

4.3.2. Ispitanici u istraivanju.......................................................................... 63

4.4. Rezultati obrade prikupljenih podataka.................................................................. 67

4.4.1. Rezultati statistike obrade.................................................................... 68

4.4.2. Rezultati faktorske analize.................................................................... 82

4.4.3. Rezultati klasteriranja metodom k srednjih vrijednosti........................ 90

5. ANALITIKI HIJERARHIJSKI PROCES (AHP METODA).................................. 98

5.1. Temelji AHP metode.............................................................................................. 98

5.1.1. Metodoloki temelj AHP metode........................................................... 99

5.1.2. Matematiki temelj AHP metode........................................................... 104

5.1.2.1. Matematika svojstva AHP metode........................................ 107

5.1.2.2. Konzistentnost donositelja odluke.......................................... 111

5.1.3. Prednosti i nedostaci AHP metode......................................................... 113

5.1.4. Pregled primjena AHP metode.............................................................. 116

5.2. AHP model za donoenje odluke o uvoenju e-uenja u visoko kolstvo.............. 121

5.2.1. Razvoj hijerarhijskog modela problema odluivanja............................. 121

5.2.2. Grupno odluivanje AHP metodom uz potporu alata TeamEC2000..... 129

5.2.3. Grupno odluivanje o obliku uvoenja e-uenja na kolegij Matematika.......................................................................................................

134

5.2.3.1. Izbor sudionika procesa odluivanja....................................... 134

5.2.3.2. Rezultati grupnog odluivanja................................................ 137

6. ANALITIKI MRENI PROCES (ANP METODA)................................................. 164

6.1. Temelji ANP metode.............................................................................................. 164

6.1.1. Metodoloki temelj ANP metode........................................................... 164

6.1.2. Matematiki temelj ANP metode........................................................... 174

6.1.2.1. Razlika izmeu AHP i ANP metode....................................... 180

6.1.3. Pregled primjena ANP metode.............................................................. 182

6.2. ANP model za donoenje odluke o uvoenju e-uenja u visoko kolstvo.............. 186

6.2.1. Razvoj ANP modela odluivanja........................................................... 186

6.2.2. Odluivanje ANP metodom uz potporu alata SuperDecisions.............. 191

V

6.2.3. Odluivanje o uvoenju e-uenja na visokokolsku instituciju............. 192

6.2.3.1. Izbor eksperta domene............................................................ 193

6.2.3.2. Rezultati odluivanja.............................................................. 193

7. UTJECAJ REZULTATA DOBIVENIH ODLUIVANJEM AHP I ANP METODOM......................................................................................................................

202

7.1. Hibridni model nastave na kolegiju Matematika.................................................... 202

7.2. Strategija e-uenja Sveuilita u Zagrebu i Fakulteta organizacije i informatike... 206

8. ZAKLJUAK................................................................................................................... 211

LITERATURA....................................................................................................................... 217

Popis priloga........................................................................................................................... 229

VI

Popis slika Slika 1-1. Potreba za stratekim planiranjem uvoenja e-uenja u visoko kolstvo u Hrvatskoj

6

Slika 2-1. Koraci uvoenja novih tehnologija u visoko obrazovanje 17

Slika 3-1. Potrebe pri uvoenju e-uenja na fakultetsku razinu (prilagoeno prema Markkula, 2002.)

27

Slika 3-2. Osam faza stratekog planiranja i donoenja odluke o uvoenju e-uenja (prilagoeno prema Markkula, 2002.)

37

Slika 4-1. Metoda "k srednjih vrijednosti" 56

Slika 4-2. Struktura ispitanika prema spolu 64

Slika 4-3. Struktura ispitanika prema starosnoj dobi 64

Slika 4-4. Struktura ispitanika prema kolskoj spremi 65

Slika 4-5. Struktura ispitanika prema znanstveno-nastavnom zvanju 65

Slika 4-6. Struktura ispitanika prema znanstvenom podruju djelovanja 66

Slika 4-7. Struktura ispitanika prema instituciji/sektoru djelovanja 66

Slika 4-8. Struktura ispitanika prema radnom mjestu/funkciji 67

Slika 4-9. Prosjene ocjene vanosti ciljeva uvoenja e-uenja na sveuilita/fakultete 69

Slika 4-10. Prosjene ocjene vanosti za prednosti uvoenja e-uenja na sveuilita/fakultete

72

Slika 4-11. Prosjene ocjene vanosti za kriterije odluivanja za uvoenje e-uenja na sveuilita/fakultete

78

Slika 4-12. Prosjene ocjene vanosti za podkriterije odluivanja za uvoenje e-uenja na sveuilita/fakultete ( x >4)

80

Slika 4-13. Prosjene ocjene vanosti za podkriterije odluivanja za uvoenje e-uenja na sveuilita/fakultete ( x

Slika 5-7. etiri imbenika koji utjeu na uspjenost grupe u odluivanju (Sikavica & Bebek, 1994.)

135

Slika 5-8. Skupine donositelja odluka s obzirom na znanja njihovih lanova (Sikavica & Bebek, 1994.)

136

Slika 5-9. Rezultati grupnog odluivanja AHP metodom za kolegij Matematika Prioriteti alternativa

138

Slika 5-10. Rezultati grupnog odluivanja AHP metodom za kolegij Matematika Hijerarhijsko stablo s teinskim koeficijentima kriterija i podkriterija

139

Slika 5-11. Provedba i rezultati numerikog usporeivanja AHP metodom na razini kriterija

142

Slika 5-12. Analiza osjetljivosti opcija Dynamic iz vora cilja 144

Slika 5-13. Analiza osjetljivosti opcija Performance iz vora cilja 145

Slika 5-14. Analiza osjetljivosti opcija Gradient za kriterij Organizacijska i strateka spremnost okruenja

147

Slika 5-15. Analiza osjetljivosti opcija Gradient za kriterij Raspoloivost temeljne ICT infrastrukture

147

Slika 5-16. Analiza osjetljivosti opcija Gradient za kriterij Ljudski resursi 148

Slika 5-17. Analiza osjetljivosti opcija Gradient za kriterij Formalno-pravna spremnost okruenja

148

Slika 5-18. Analiza osjetljivosti opcija Gradient za kriterij Raspoloivost specifine infrastrukture

149

Slika 5-19. Analiza osjetljivosti opcija Head to head za alternative Klasina nastava i Nastava uz pomo ICT

151

Slika 5-20. Analiza osjetljivosti opcija Head to head za alternative Hibridna ili mjeovita nastava i Klasina nastava

151

Slika 5-21. Analiza osjetljivosti opcija Head to head za alternative Online obrazovanje i Klasina nastava

152

Slika 5-22. Analiza osjetljivosti opcija Head to head za alternative Online obrazovanje i Nastava uz pomo ICT-a

152

Slika 5-23. Analiza osjetljivosti opcija Head to head za alternative Online obrazovanje i Hibridna ili mjeovita nastava

153

Slika 5-24. Analiza osjetljivosti opcija Head to head za alternative Hibridna ili mjeovita nastava i Nastava uz pomo ICT-a

153

Slika 5-25. Analiza osjetljivosti opcija 2 D za kriterije Temeljna ICT infrastruktura i Organizacijska i strateka spremnost okruenja

156

Slika 5-26. Analiza osjetljivosti opcija 2 D za kriterije Organizacijska i strateka spremnost okruenja i Formalno-pravna spremnost okruenja

157

Slika 5-27. Analiza osjetljivosti opcija 2 D za kriterije Ljudski resursi i Organizacijska i strateka spremnost okruenja

157

VIII

Slika 5-28. Analiza osjetljivosti opcija 2 D za kriterije Specifina infrastruktura i Temeljna ICT infrastruktura

158

Slika 5-29. Analiza osjetljivosti opcija 2 D za kriterije Ljudski resursi i Temeljna ICT infrastruktura

158

Slika 5-30. Analiza osjetljivosti opcija 2 D za kriterije Formalno-pravna spremnost okruenja i Temeljna ICT infrastruktura

159

Slika 5-31. Analiza osjetljivosti opcija 2 D za kriterije Specifina infrastruktura i Organizacijska i strateka spremnost okruenja

159

Slika 5-32. Analiza osjetljivosti opcija 2 D za kriterije Ljudski resursi i Specifina infrastruktura

160

Slika 5-33. Analiza osjetljivosti opcija 2 D za kriterije Ljudski resursi i Formalno-pravna spremnost okruenja

160

Slika 5-34. Analiza osjetljivosti opcija 2 D za kriterije Specifina infrastruktura i Formalno-pravna spremnost okruenja

161

Slika 5-35. Analiza osjetljivosti opcija Dynamic iz vora cilja, varijacija kriterija Formalno-pravna spremnost okruenja za 5 %

162

Slika 5-36. Analiza osjetljivosti opcija Dynamic iz vora cilja, varijacija kriterija Organizacijska i strateka spremnost okruenja za 50 %

163

Slika 6-1. Linearna hijerarhija

166 Slika 6-2. Mrea povratnih veza

166 Slika 6-3. Povratna veza u ANP-u primjer Odabir mosta

168 Slika 6-4. Procjene dobivene usporeivanjem elemenata u paru u skladu s povratnom vezom primjer Odabir mosta

168

Slika 6-5. Prioriteti kriterija i alternativa - primjer Odabir mosta 168

Slika 6-6. Struktura BOCR ANP modela

174 Slika 6-7. Tipovi komponenata u ANP mrei

175 Slika 6-8. Supermatrica mree

178 Slika 6-9. Blok (komponenta) supermatrice

178 Slika 6-10. Supermatrica hijerarhije

178 Slika 6-11. Supermatrica holarhije 179

Slika 6-12. Granina matrica hijerarhije 179

Slika 6-13. ANP model za donoenje odluke o uvoenju e-uenja u visoko kolstvo 188

Slika 6-14. Alat SuperDecisions odabir predloka za kreiranje ANP modela 192

Slika 6-15. Rezultati odluivanja eksperta domene ANP metodom Teinski koeficijenti elemenata (screenshot alata SuperDecisions)

195

Slika 6-16. Rezultati odluivanja eksperta domene ANP metodom Prioriteti alternativa

197

IX

Slika 6-17. Rezultati odluivanja eksperta domene ANP metodom Matrica klastera 197

Slika 6-18. Rezultati odluivanja eksperta domene ANP metodom Granina supermatrica 01

198


198


199

Slika 7-1. Hibridni oblik uenja na kolegiju Matematika 1 u sustavu Moodle (Screenshot 01)

205


205


206

X

Popis tablica Tablica 2-1. SWOT analiza e-uenja (prilagoeno prema: Hunjak & Begievi, 2006.) 14

Tablica 3-1. Popis aktivnosti i vremenski plan njihova izvrenja u EQIBELT projektu 31

Tablica 3-2. etiri faze stratekog planiranja i donoenja odluke o uvoenju e-uenja (prilagoeno prema Dyer, 1991.)

36

Tablica 4-1. Mjere centralnih tendencija skupova podataka (Huzak, 2003.)

50 Tablica 4-2. Mjere rasprenja podataka (Huzak, 2003.)

51 Tablica 4-3. Identificirane prednosti uvoenja e-uenja 59

Tablica 4-4. Identificirani ciljevi uvoenja e-uenja 59

Tablica 4-5. Identificirani kriteriji i podkriteriji za donoenje odluke o uvoenju e-uenja

60

Tablica 4-6. Statistiki pokazatelji za varijable koje se odnose na ciljeve uvoenja e-uenja na sveuilita/fakultete

70

Tablica 4-7. Statistiki pokazatelji za varijable koje se odnose na prednosti uvoenja e-uenja na sveuilita/fakultete

73

Tablica 4-8. Statistiki pokazatelji za varijable koje se odnose na kriterij Organizacijska spremnost okruenja

74

Tablica 4-9. Statistiki pokazatelji za varijable koje se odnose na kriterij Formalno-pravna spremnost okruenja

75

Tablica 4-10. Statistiki pokazatelji za varijable koje se odnose na kriterij Raspoloivost temeljne ICT infrastrukture

75

Tablica 4-11. Statistiki pokazatelji za varijable koje se odnose na kriterij Raspoloivost specifine infrastrukture i alata za e-uenje

76

Tablica 4-12. Statistiki pokazatelji za varijable koje se odnose na kriterij Raspoloivost ljudskih resursa

77

Tablica 4-13. Statistiki pokazatelji za varijable koje se odnose na kriterij Razvoj ljudskih resursa

77

Tablica 4-14. Postoci varijance rezultata dobiveni postupkom faktorske analize za teoretski model kriterija odluivanja za uvoenje e-uenja

84

Tablica 4-15. Rotirana matrica komponenata s prikazom projekcije varijance na pojedini faktor za teoretski model kriterija odluivanja za uvoenje e-uenja

85

Tablica 4-16. Postoci varijance rezultata dobiveni postupkom faktorske analize za reducirani model kriterija odluivanja za uvoenje e-uenja

87

Tablica 4-17. Rotirana matrica komponenata s prikazom projekcije varijance na pojedini faktor za reducirani model kriterija odluivanja za uvoenje e-uenja

88

Tablica 4-18. Usporedba postavljenog teoretskog modela kriterija odluivanja za uvoenje e-uenja iz upitnika i faktora koji su ekstrahirani faktorskom analizom

89

XI

Tablica 4-19. Broj iteracija potrebnih u provedenom klasteriranju metodom k srednjih vrijednosti

91

Tablica 4-20. Pripadnost sluajeva pojedinom klasteru

92 Tablica 4-21. Sluajevi najmanje udaljenosti od centra klastera

94 Tablica 4-22. Finalna klasterizacija

95 Tablica 4-23. Broj sluajeva u svakom od klastera

95 Tablica 4-24. Udaljenost izmeu centara finalnih klastera

97 Tablica 5-1. Saaty-eva skala relativne vanosti (Saaty, 1980., 1991.) 102

Tablica 5-2. Formiranje omjera usporeivanjem elemenata u parovima 103

Tablica 5-3. Omjeri dobiveni usporeivanjem elemenata u parovima 103

Tablica 5-4. Normalizirana matrica i prioriteti alternativa 104

Tablica 5-5. Vrijednosti RI sluajnih indeksa (Saaty, 1980.) 112

Tablica 5-6. Pregled primjena AHP-a 118

Tablica 5-7. Opis alternativa (karakteristike oblika e-uenja) (prilagoeno prema Zemsky, 2004.)

122

Tablica 5-8. Ekspertiza sudionika procesa grupnog odluivanja o obliku uvoenja e-uenja na kolegij Matematika

136

Tablica 5-9. Rezultati grupnog odluivanja AHP metodom za kolegij Matematika - Pregled teinskih koeficijenata kriterija i podkriterija

140

Tablica 6-1. Ponderirana matrica jednaka neponderiranoj matrici - primjer Odabir mosta

170

Tablica 6-2. Granina matrica - primjer Odabir mosta 170

Tablica 6-3. Broj publikacija (>=3) ANP metode prema autorima u razdoblju od 1996 2006 godine

183

Tablica 6-4. Broj publikacija (>=3) AHP metode prema autorima u razdoblju od 1980 1990 godine

183

Tablica 6-5. Broj publikacija (>=3) ANP metode prema zemlji objave u razdoblju od 1996 2006 godine

184

Tablica 6-6. Broj publikacija (>=3) AHP metode prema zemlji objave u razdoblju od 1980 1990 godine

184

Tablica 6-7. Usporedba broja publikacija AHP i ANP metode u prvih 10 godina postojanja metoda

185

Tablica 6-8. Matrica veza elemenata u ANP modelu 190

Tablica 6-9. Ekspertiza eksperta domene 193

Tablica 6-10. Rezultati odluivanja eksperta domene ANP metodom Pregled teinskih koeficijenata elemenata

Tablica 7-1. Objanjenje razine hibridne nastave za kolegij Matematika 1

196

203

XII

1. UVOD Pitanja kvalitete obrazovnog procesa i ishoda obrazovanja, valorizacije poveanih ulaganja

resursa i vlastitog vremena u obrazovni proces, te pitanja vezana uz to uspjeniju provedbu

Bolonjskog procesa, trae odgovore koji bi vodili rjeenju nekih problema u visokom

obrazovanju.

Problemi u visokom obrazovanju su sve vei, trokovi obrazovanja rastu, postavlja se pitanje

efikasnosti kolovanja te prilagodbe nastavnog procesa studentu vinom ICT-u, poveava se broj

studenata, zapoljava se neiskusni nastavni kadar, interakcije izmeu studenata i profesora je sve

manje, profesori imaju poveane nastavne obveze, a vremena za znanstveni rad sve vie

nedostaje.

Uprave visokih uilita, profesori i nastavnici trebaju prepoznati mogunosti rjeavanja tih

problema, te ih primijeniti kako bi se postigli ciljevi definirani od strane visokokolskih

institucija te rijeili problemi koji su u visokom obrazovanju sve kompleksniji i brojniji. Primjena

informacijske tehnologije, pa tako i tehnologija e-uenja jedna je od mogunosti koja moe

doprinijeti poboljanju kvalitete obrazovanja, pomiui granice u komunikaciji nastavnika i

studenata i granice u dostupnosti obrazovanja, ali i implementaciji koncepata cjeloivotnog

uenja. Uprave visokih uilita trebaju jasno definirati ciljeve obrazovnog sustava, u okviru kojih

treba i strateki planirati integraciju informacijsko-komunikacijske tehnologije te e-uenja u

cjelokupni obrazovni proces.

Istraivanje provedeno u okviru ove doktorske disertacije, svojim e rezultatima dati doprinos

stratekom planiranju i donoenju odluka u procesu uvoenja e-uenja u visoko kolstvo u

Hrvatskoj.

Uvodna poglavlja 1.1. i 1.2. detaljnije opisuju problem istraivanja te ciljeve i podciljeve

istraivanja i zadane hipoteze.

1

1.1. Opis problema istraivanja

Kvaliteta obrazovanja, uinkovitost obrazovnog procesa, te relevantnost i odrivost znanja kao

rezultata procesa obrazovanja, problemi su s kojima je trenutno suoeno europsko visoko

obrazovanje, pa tako i hrvatsko. Istovremeno se sustavi visokog obrazovanja bore i s problemima

ogranienih financijskih i fizikih resursa, te s porastom broja studenata i heterogenosti

obrazovnih grupa. Potrebe, kao to su raspoloivost nastavnika, kvalitetna i esta komunikacija te

individualan pristup u okruenju timskog rada, nametnute su u uvjetima u kojima nije realno

oekivati bitno poveanje broja nastavnika.

Prepoznata je globalna vanost znanja i obrazovanja i konkurencija na tritu znanja postaje sve

vea. Visokokolske institucije trebaju rijeiti probleme i izazove koji im se nameu, a jedan od

naina njihova rjeavanja je i primjena informacijsko-komunikacijske tehnologije u obrazovanju,

naroito tehnologija e-uenja, kako bi se unaprijedila kvaliteta poduavanja i uenja te poveala

uinkovitost uporabe postojeih ljudskih i materijalnih resursa.

E-uenje donosi mnoge prednosti koje treba iskoristiti na nain da se pronae adekvatna primjena

metoda i tehnologija e-uenja, te ih se uinkovito i na nain prilagoen stvarnim uvjetima i

okolini, integrira u procese obrazovanja na Sveuilitu. Uvoenje e-uenja jedan je od ciljeva

koje treba realizirati Sveuilite te uspjenom implementacijom iskoristiti prednosti koje e-uenje

donosi dugorono, ali i kratkorono, od dostupnosti znanja i sadraja, posebno u sluajevima

dislociranosti velikog broja studenata do mogunosti cjeloivotnog obrazovanja i novih oblika

komuniciranja s nastavnicima i studentima.

Prema Batesu (Bates, 2004.), neki od osnovnih motiva za primjenu e-uenja u uenju i

poduavanju su: poboljanje kvalitete uenja, smanjenje trokova obrazovanja, poveanje

isplativosti ulaganja u obrazovanje, proirenje dostupnosti obrazovanja i osposobljavanja,

odgovor na imperative tehnologije, kvalitetniji rad s veim grupama studenata, savladavanje

vjetina rukovanja informacijskom tehnologijom i dr.

2

Pomak visokokolskih institucija prema e-uenju treba biti dio stratekog planiranja i odluivanja u

visokom kolstvu. Na razini sveuilita potrebno je kreirati i formalno prihvatiti strategiju primjene

e-uenja, te uspostaviti formalno-pravne okvire za vrednovanje i sveobuhvatnu primjenu e-uenja.

Vano je osigurati izvore financiranja za uvoenje e-uenja te osmisliti i staviti u funkciju sustav

potpore sveuilinim nastavnicima, kako bi primjena informacijskih i komunikacijskih tehnologija, a

posebno tehnologija e-uenja, bila to jednostavnija i uinkovitija.

Na razini fakulteta, implementacija e-uenja ne moe uspjeti bez podrke i motivacije glavnih

interesnih grupa, nastavnika i studenata. Fakulteti trebaju definirati strateke odrednice u razvojnim

planovima fakulteta, uspostaviti infrastrukturu za implementaciju e-uenja te motivirati i omoguiti

adekvatno usavravanje pomonog osoblja i nastavnika za koritenje sustava podrke e-uenju. Slika

1-1. prikazuje potrebu za stratekim planiranjem uvoenja e-uenja u visoko kolstvo u Hrvatskoj.

Sadanje stanje u Hrvatskoj pokazuje da je svijest o vanosti kulture i politike kvalitete u visokoj

naobrazbi visoka, te da je e-uenje upravo jedan od naina postizanja eljene razine kvalitete u

visokom obrazovanju koja e zadovoljiti sve vie zahtjeve trita i drutva. Metode i tehnologije e-

uenja potrebno je integrirati u obrazovne procese te tako uspjeno promovirati primjene metoda i

tehnologija e-uenja kao alata za poboljanje kvalitete sveuilinog obrazovanja (Slika 1-1.).

Navedeni ciljevi nastoje se realizirati u okviru Tempus projekt EQIBELT: Education Quality

Improvement by E-Learning Technology (EQIBELT, 2006.) koji je zapoeo u 9. mjesecu 2005.

na zajedniku inicijativu Sveuilita u Zagrebu, Rijeci i Dubrovniku, zajedno s konzorcijem

sastavljenim od 13 institucija uz koordiniranje SRCA (EQIBELT, 2006.). Trajanje projekta je 3

godine i u tom vremenu e se nastojati poboljati kvaliteta sveuilinog obrazovanja primjenom

metoda i tehnologija e-uenja, izraditi i prihvatiti formalnopravni i tehnoloki okvir te osmisliti i

uspostaviti trajno odriv sustav centara potpore za e-uenje u visokom kolstvu. Oekivani

rezultati projekta su (EQIBELT, 2006.): (1) prihvaanje vizije primjene e-uenja na svakom od

hrvatskih sveuilita - lanova konzorcija (2) strateki i provedbeni dokumenti vezani uz

implementaciju e-uenja na svakom od sveuilita (3) minimalni tehniki standardi za projekte e-

uenja na sveuilitima (4) centri potpore projektima e-uenja na svakom od hrvatskih

sveuilita-lanova konzorcija i (5) pilot projekti u podruju primjene e-uenja.

3

Istraivanje koje je provedeno u okviru ove doktorske disertacije, bilo je strukturirano na nain da

izvri prikupljanje podataka potrebnih u izradi stratekih dokumenata (strategija visokokolskih

institucija): ciljeva i prednosti e-uenja te kriterija odluivanja vanih za strateko planiranje i

donoenje odluka o uvoenju e-uenja. Na temelju prikupljenih podataka razvijeni su modeli za

viekriterijsko odluivanje koji imaju svoju primjenu u donoenju odluka (na razini sveuilita,

fakulteta, katedre i kolegija) u procesu stratekog planiranja uvoenja e-uenja na visokokolske

institucije u Hrvatskoj.

U procesu stratekog planiranja i donoenja odluke o uvoenju e-uenja mogu se izdvojiti etiri

osnovne faze: (1) faza istraivanja problema, (2) faza razvijanja i izgradnje modela, (3) faza

donoenja odluka i (4) faza provoenja odluke. Provedeno istraivanje dalo je svoj doprinos u

prve tri faze. U fazi istraivanja problema precizno je definiran centralni problem te je izvrena

analiza situacije koja je ukljuila pregled i prezentaciju kljunih faktora i trendova vezanih uz

definirani problem. U fazi razvijanja i izgradnje modela, na temelju mnogih znanstvenih i

strunih izvora, te primjera strategija e-uenja vodeih europskih fakulteta (detaljnije u poglavlju

3.2.1.), identificirani su ciljevi i prednosti e-uenja te kriteriji za odluivanje o uvoenju e-uenja

u visoko kolstvo. Ciljevi i prednosti e-uenja te kriteriji za odluivanje sluili su kao podloga za

kreiranje ankete iji cilj je bio prikupljanje podataka od ispitanika, strunjaka (eksperata) za e-

uenje u visokom kolstvu. Rezultati anketiranja obraeni su faktorskom analizom koja je

reducirala skup definiranih kriterija odnosno reducirala vei broj varijabli na manji broj faktora.

Na temelju rezultata faktorske analize, razvijeni su modeli za viekriterijsko odluivanje:

Analitiki hijerarhijski proces (AHP) i Analitiki mreni proces (ANP) koji slue kao potpora u

donoenju odluke o uvoenju e-uenja u visoko kolstvo na viim razinama (sveuilita i

fakulteta) te niim razinama (katedre i kolegija). U fazi donoenja odluke izvreno je testiranje

razvijenih modela. Provedeno je grupno odluivanje AHP metodom o uvoenju e-uenja na

razini kolegija te odluivanje o problemu uvoenja e-uenja na razini institucije koje je

provedeno od strane eksperta domene uz potporu ANP modela.

U postupku razvoja AHP i ANP modela primijenjena je po prvi puta kombinirana metoda

istraivanja koja je obuhvatila sljedee metode: anketu kojom su prikupljeni podaci od eksperata,

deskriptivnu statistiku za obradu prikupljenih podataka, klasteriranje za analizu podataka i

4

faktorsku analizu za reduciranje kriterija. Primjenom kombinirane metode je integrirano i

racionalizirano znanje eksperata. Vano je naglasiti i kombinaciju ekspertiza ispitanika u

istraivanju, odnosno da su u istraivanju sudjelovali iskljuivo ispitanici koji su eksperti i u

podruju e-uenja i visokog kolstva.

AHP i ANP modeli za donoenje odluke o uvoenju e-uenja u visoko kolstvo, takoer su prvi

puta primijenjeni kao potpora u rjeavanju problema stratekog planiranja uvoenja e-uenja.

AHP metoda je danas jedna od najpopularnijih metoda za viekriterijsko odluivanje s velikim

spektrom primjena, meutim AHP model, koji je razvijen kombiniranom metodom i koji rjeava

probleme u domeni stratekog planiranja e-uenja, nije do sada razvijen niti primijenjen u

rjeavanju te vrste problema (opisano u poglavlju 5.2.).

Izgradnjom hijerarhijskog modela za odreeni sloeni problem, izvrena je sistematizacija znanja

o problemu i jasno definiranje kriterija, podkriterija, ciljeva i alternativa odluke. Razvijeni AHP

model obuhvaa cjelinu problema (interaktivno kreiranje hijerarhije problema kao pripreme

scenarija odluivanja o uvoenju e-uenja na visokokolske institucije) te podupire donoenje

odluke o odreenom problemu odluivanja vodei rauna o kvalitativnim i kvantitativnim

aspektima odluke i konzistentnosti donositelja odluke. Pomou takvog modela mogu se donositi

odluke o stratekom uvoenju e-uenja unutar pojedinih institucija visokog kolstva (na razini

katedre i kolegija), fokusirati se na strateke vrijednosti dobivenih rjeenja i koristiti ih za

poveanje uinkovitosti implementacije i razvoj sustava u planiranom smjeru.

ANP metoda je novija i naprednija metoda od AHP-a te ukljuuje dodatna poboljanja u odnosu

na AHP, prije svega daje veu stabilnost rjeenja pa je primijenjena za donoenje odluka na

viim, stratekim razinama. ANP model ukljuuje i funkcionalnu interakciju kriterija i alternativa

te ostalih elemenata problema te odreuje njihove zavisnosti i ostale poveznice. U tom okviru

generiran je model i provedeno je odluivanje (opisano u poglavlju 6.2.). ANP metoda nikada

prije nije primjenjivana za rjeavanje problema u domeni visokog kolstva, a njenih primjena

openito ima malo i gotovo sve su napravljene u 2005. i 2006. godini.

5

Osnovne prednosti primjene AHP i ANP metoda za viekriterijsko odluivanje su: sistematizacija

i poveanje znanja o problemu, iterativno ili direktno provoenje vrednovanja od strane

donositelja odluke imajui u glavi cjelinu problema, donoenje odluke te dolazak do rjeenja

problema velikom brzinom i s malim trokovima, provjera konzistentnosti procjena donositelja

odluke, simuliranje rezultata preko analize osjetljivosti te koritenje dobivenih rezultata kao

inputa za projekt ili za kompleksniju odluku.

Slika 1-1. Potreba za stratekim planiranjem uvoenja e-uenja u visoko kolstvo u Hrvatskoj

Potreba za stratekim planom uvoenja e-uenja na sveuilita i fakultete

Imperativ: uvoenje e-uenja

u visoko kolstvo

Potreba za uspostavom formalno-pravnih i tehnolokih okvira za uvoenje e-uenja

Cilj: strateko integriranje e-uenja u obrazovne

procese radi poboljanja kvalitete sveuilinog obrazovanja

6

1.2. Hipoteze i ciljevi istraivanja

Istraivanje koje je provedeno u okviru doktorske disertacije je kombinirano (mjeovito)

kvalitativno i kvantitativno istraivanje (Creswell, 2003.) provedeno s ciljem boljeg

razumijevanja i lakeg rjeavanja problema istraivanja. Kvalitativno istraivanje omoguilo je

uvid u trenutano stanje vezano uz problem istraivanja i obuhvatilo je kvalitativnu analizu

primjera strategija e-uenja vodeih europskih sveuilita i fakulteta. Kvalitativna analiza

koristila se i kod analize strategija e-uenja Sveuilita u Zagrebu i Fakulteta organizacije i

informatike te se pomou nje utvrdio doprinos rezultata provedenog istraivanja u postupku

definiranja strategija. Kvantitativno istraivanje koriteno je za dobivanje statistikih podataka

koji su omoguili identifikaciju i odreivanje vanosti prednosti i ciljeva uvoenja e-uenja, te

identifikaciju i ocjenu vanosti kriterija odluivanja. Na temelju definiranih kriterija razvijeni su

modeli za viekriterijsko odluivanje: AHP i ANP model, koji su testirani u procesu grupnog i

individualnog odluivanja. Detaljni opisi provedenog kvalitativnog i kvantitativnog istraivanja

nalaze se u poglavljima 4, 5, 6 i 7.

U skladu s problemom istraivanja definirani su ciljevi i podciljevi istraivanja.

Ciljevi istraivanja su:

sistematizirati postojee strategije e-uenja vodeih europskih sveuilita i fakulteta, identificirati prednosti i ciljeve e-uenja te kriterije za odluivanje kod uvoenja e-uenja u

visoko kolstvo u Hrvatskoj na temelju primjera strategija e-uenja vodeih europskih

sveuilita i fakulteta,

ocijeniti vanost prednosti i ciljeva e-uenja te vanost kriterija odluivanja kod uvoenja e-uenja,

dati preporuku u odluivanju o uvoenju e-uenja na razini katedre i/ili kolegija pomou AHP modela,

dati preporuku u odluivanju o uvoenju e-uenja na razini sveuilita i/ili fakulteta pomou ANP modela, te

dati potporu stratekom planiranju i izradi stratekih dokumenata uvoenja e-uenja u okviru Tempus projekta EQIBELT (Sveuilite u Zagrebu) i Fakulteta organizacije i informatike.

7

8

Podciljevi istraivanja su:

anketirati ispitanike (odabir ispitanika u skladu s ekspertizom: e-uenje u visokom kolstvu u Hrvatskoj) sa svrhom ocjenjivanja vanosti prednosti i ciljeva e-uenja te vanosti kriterija

odluivanja kod uvoenja e-uenja,

primijeniti metodu k srednjih vrijednosti s ciljem grupiranja ispitanika u klastere, provesti faktorsku analizu sa svrhom reduciranja skupa kriterija, razviti AHP model (Analitiki hijerarhijski proces) na temelju reduciranog skupa kriterija, testirati AHP model za donoenje odluke o uvoenju e-uenja na razini katedre i/ili kolegija, razviti ANP model (Analitiki mreni proces) na temelju reduciranog skupa kriterija i

sloenih interakcija izmeu kriterija odluivanja, te

testirati ANP model za donoenje odluke o uvoenju e-uenja na razini sveuilita i/ili fakulteta.

Kako bi se eksplicitno odredio smjer istraivanja, postavljene su i tri hipoteze:

H1: U procesu stratekog planiranja uvoenja e-uenja na visokokolske institucije, mogue je identificirati i ocijeniti vanost ciljeva i prednosti e-uenja te vanost kriterija za

odluivanje kod uvoenja e-uenja.

H2: Na temelju definiranih kriterija, mogue je razviti AHP model te grupnim odluivanjem metodom analitikog hijerarhijskog procesa donijeti odluku o obliku uvoenja e-uenja na

razini katedre i kolegija.

H3: Kod donoenja odluka u procesu stratekog planiranja uvoenja e-uenja na razini sveuilita i fakulteta, pojavljuju se sloene interakcije izmeu kriterija za odluivanje i one

se mogu modelirati pomou analitikog mrenog procesa.

Detaljno objanjenje hipoteza te postupak dokazivanja navedenih hipoteza nalazi se u

poglavljima 4, 5 i 6.

2. E-UENJE U VISOKOM KOLSTVU Informatizacija je postala dio svakidanjeg ivota i komuniciranja, unaprijedila je gotovo sva

podruja, te stvorila jedinstveno svjetsko globalno trite informacija i tehnologije. Kvalitetna i

promiljena primjena informacijskih i komunikacijskih tehnologija (ICT) omoguila je veliki

napredak u procesu obrazovanju, poboljala je kvalitetu uenja i poduavanja i poveala

dostupnost znanja. Uvoenje e-uenja kao jednog od naina primjene suvremene informacijske

tehnologije, stvorilo je poticajnu i pozitivnu klimu za mnoge pomake u obrazovanju, pa e-uenje

moemo opravdano nazvati katalizatorom promjena u visokom obrazovanju.

Vanost uvoenja e-uenja u visokokolske institucije te prednosti koje ono donosi, ali i problemi

i izazovi uvoenja e-uenja u visoko kolstvo, opisani su u poglavljima 2.1. i 2.2. Pregled

vanijih istraivanja o e-uenju u visokom kolstvu dan je u poglavlju 2.3.

2.1. Definicija i vanost e-uenja E-uenje je prilino teko jednoznano definirati. Neki autori smatraju da je e-uenje iskljuivo

oblik uenja koje je u potpunosti online tzv. isto e-uenje koje predstavlja oblik nastave pri

kojem studenti ue u potpunosti samostalno i online (Oblinger & Hawkins, 2005., Curranu,

2004.), dok drugi smatraju da je e-uenje tzv. mjeovito ili hibridno obrazovanje koje predstavlja

kombinaciju klasine nastave u uionici i nastave uz pomo tehnologija (ICT) (Bates, 2005.,

CEC, 2001.). E-uenje kao oblik poduavanja postoji na vie razina: kao potpuno samostalan

oblik, ali i kao sastavni dio ili dopuna klasinog obrazovanja. U skladu s time razlikuju se i

definicije e-uenja prema raznim autorima.

Oblinger and Hawkins (Oblinger & Hawkins, 2005.) tvrde da se uenje moe smatrati e-uenjem

ukoliko je cijeli kolegij online i ako se sva interakcija izmeu nastavnika i studenata odvija preko

mree.

Prema definiciji HEFCE-a (Higher Education Funding Council for England, 2005.), e-uenje je

svako uenje koje koristi informacijsko-komunikacijsku tehnologiju.

9

CEC (Commisssion of the European Communities, 2001.) u svojem dokumentu The eLearning

Action Plan definira e-uenje kao primjenu novih multimedijskih tehnologija i Interneta s ciljem

poboljanja kvalitete uenja, na nain da se podupre pristup sadrajima i uslugama i omogue

utjecaji, promjene i kolaborativnost u uvjetima dislociranosti.

Prema Curranu (Curranu, 2004.), e-uenje se moe na najjednostavniji nain definirati kao proces

uenja u kojem studenti preko Interneta ili preko drugih raunalnih mrea, komuniciraju sa

svojim instruktorima i meusobno te pristupaju nastavnim materijalima potrebnim za uenje.

Definicija e-uenja koja je moda najee citirana je definicija T.Batesa (Bates, 2005.) koji kae

da e-uenje ukljuuje sve raunalno te Internetski podrane aktivnosti koje podupiru uenje i

poduavanje unutar i izvan uionice.

Opa definicija e-uenja prihvaena u okviru Strategije e-uenja 2007. 2010. Sveuilita u

Zagrebu (Strategija e-uenja Sveuilita u Zagrebu, 2007.) definira e-uenje kao proces

obrazovanja (proces uenja i poduavanja) uz uporabu informacijske i komunikacijske

tehnologije, koja doprinosi unapreenju kvalitete toga procesa i kvalitete ishoda obrazovanja.

U okviru Strategije uvoenja e-uenja na Sveuilitu u Rijeci 2006-2010 (Strategija uvoenja e-

uenja na Sveuilitu u Rijeci, 2006.), e-uenje se definira kao pojam koji opisuje obrazovni

proces unaprijeen uporabom novih informacijsko-komunikacijskih tehnologija (ICT). E-uenje

je bilo koji oblik uenja, pouavanja ili obrazovanja koji je potpomognut prvenstveno onim

tehnologijama koje se temelje na Internetu (webu).

U izvjetaju COIMBRA grupe (Coimbra group, 2002.), e-uenje se smatra pokretaem promjena

u obrazovanju te se spominje kao jedna od najvanijih mogunosti za modernizaciju sveuilita

koja odgovora na izazove drutvenih i politikih pritisaka irenja visokog obrazovanja i primjene

cjeloivotnog uenja.

Vanost e-uenja velika je u okvirima unaprjeenja kvalitete obrazovanja na sveuilitima te

unapreenju rezultata obrazovnog procesa. E-uenje daje svoj veliki doprinos u svakodnevnoj

10

organizaciji obrazovnog procesa, u vremenskoj i prostornoj fleksibilnosti u poduavanju i uenju

te neogranienoj dostupnosti znanja i obrazovnih sadraja. E-uenje omoguuje kvalitetniju i

jednostavniju komunikaciju nastavnika i studenata te ih potie na aktivniju suradnju.

Obrazovanje postaje dostupno studentima na udaljenim lokacijama, studentima s invaliditetom i

stranim studentima te time e-uenje omoguava veu dostupnost obrazovanja i poveava postotak

visokoobrazovanog kadra. E-uenje unapreuje i ishode obrazovnog procesa, stvaranjem

kvalitetnih strunjaka sa sposobnostima cjeloivotnog uenja, te vjetinama svrsishodne primjene

ICT-a.

Vanost cjeloivotnog uenja, a time i e-uenja naglaena je i u Lisabonskoj strategiji za

poveanje konkurentnosti Europske unije (Lisabonska strategija, 2000.) u kojoj je Europska unija

zacrtala ciljeve koji bi se trebali ostvariti do 2010. godine. Na sjednici Europskog vijea u

Lisabonu, odranoj 23. i 24. oujka 2000. godine, utvrena je strategija gospodarskog razvitka

Europske unije do 2010. godine s ciljem poveavanja zaposlenosti i ivotnog standarda u

ekonomiji zasnovanoj na znanju. Ulaganje u ljudski kapital, dokolovanje i stalna izobrazba

(cjeloivotno obrazovanje), razvoj raunalne pismenosti te ostalih vjetina za drutvo znanja,

jasno ine okosnicu strategije. Lisabonska strategija ne obvezuje zakonski ve politiki zemlje

lanice EU-a pa e Hrvatska kao budua lanica EU-a morati raditi na realizaciji lisabonskih

ciljeva koji bi trebali postati pokreta gospodarske razvojne politike zemlje.

Dokumentom Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta Plan razvoja odgoja i obrazovanja

2005.-2010. (Plan razvoja sustava odgoja i obrazovanja, 2005.), pokrenut je proces promjena u

obrazovnom sustavu koji svojim pozitivnim uincima moe doprinijeti potrebnom rastu i razvoju.

U dokumentu je stavljen naglasak na potrebe razvoja navika cjeloivotnog uenja radi osobnog

razvoja, stjecanja novih znanja, te efikasnije prilagodbe tritu rada i novim ivotnim

okolnostima.

U okviru Razvojne strategije Sveuilita u Zagrebu ISKORAK 2001 (Razvojna strategija

Sveuilita u Zagrebu - ISKORAK 2001, 2001.) kojom se odreuje temeljna zadaa Sveuilita,

potrebno je izdvojiti neke od glavnih ciljeva navedenih u strategiji: razvoj cjeloivotnog

obrazovanja, prilagodba nastavnih programa europskim iskustvima i trendovima, zaivljavanje

11

visokih standarda i kriterija u sveuilinom ivotu koji nas klasificiraju kao konkurentne partnere

u Europi, osuvremenjivanje infrastrukture i razvoj sustava za osiguravanje kvalitete.

Vanost e-uenja mora se sagledati i sa aspekta podizanja kvalitete nastavnog procesa. E-uenje,

kao i ostali oblici uenja uz potporu informacijsko-komunikacijske tehnologije, mogu poveati

kvalitetu nastave i nastavnih sadraja, osposobljavajui studente za rjeavanje problema i

samostalno odluivanje. Kvaliteta nastave i nastavnih sadraja podrazumijeva zadovoljstvo

studenata kvalitetom svih segmenata nastave: s nainom prijenosa znanja, kredibilitetom

nastavnika, dostupnou i usvajanjem sadraja i s mogunosti traenja, analiziranja i

interpretiranja informacija.

ENQA (European Network of Quality Assurance) je 2005. godine, temeljem zadatka Europske

ministarske konferencije u Berlinu, objavila preporuke pod nazivom Standards and Guidelines

for QA in the European Higher Education Area (Standards and Guidelines for Quality

Assurance in the European Higher Education Area, 2005.). Standardi i smjernice su podijeljene u

tri dijela, prvi dio se bavi problematikom osiguranja kvalitete u ustanovama visokog obrazovanja,

drugi vanjskim evaluacijama, te trei agencijama za akreditaciju.

Prvi dio je nazvan Europski standardi i smjernice za unutarnje osiguranje kvalitete u ustanovama

visokog obrazovanja i sastoji se od sljedeih toaka:

1.1. strategija razvoja i postupci za osiguranje kvalitete kultura kvalitete

1.2. nadziranje programa i kvalifikacija

1.3 ocjenjivanje studenata

1.4. osiguranje kvalitete nastavnikog kadra

1.5. izvori za uenje i pomo studentima

1.6. sustav informiranja

1.7. javno informiranje.

E-uenje pomae postizanju standarda 1.2, 1.3, 1.4, a osobito standarda 1.5. (Begievi & Divjak,

2006.).

Uvoenje e-uenja moe ublaiti i posljedice pojava koje su esto rezultati nekontrolirane

ekspanzije visokog obrazovanja:

12

poveane nastavne obveze, poveanje broja studenata, nedostatak vremena za znanstveni rad, zapoljavanje neiskusnog nastavnog kadra, pomanjkanje interakcije studenata i profesora.

E-uenje znaajno obogauje komunikaciju u odgojno-obrazovnom procesu. Interaktivnost i

komunikacija je drugaija kod e-uenja u odnosu na nastavu u predavaonici. Interakcija izmeu

studenata i nastavnika u predavaonici je direktna lice u lice to naravno ima veliku prednost,

meutim prepoznaje se trend porasta broja studenata, to rezultira tzv. masovnim studiranjem. E-

uenje omoguuje individualni pristup nastavnika prema studentu te omoguuje neposrednu

povratnu informaciju (feedback).

Primjena e-uenja moe poboljati i isplativost ulaganja u visokokolsko obrazovanje na

nekoliko naina: omoguiti ustanovi da dopre do veeg broja razliitih studenata, smanjiti i/ili

ukinuti pojedine aktivnosti koje izvode nastavnici, a koje bolje obavlja tehnologija (na taj nain

se nastavnicima oslobaa vrijeme za produktivnije aktivnosti) i poveati kvalitetu uenja, bilo da

se osposobi studente da postiu bolje rezultate i naue nove vjetine ili da ih se osposobi da

postojee ciljeve postiu bre i jednostavnije.

Aktivnost, motiviranost i samodisciplina pojedinaca presudni su motivacijski imbenici za

uspjeno odvijanje nastave. E-uenje jami uspjeh samo kod jako motiviranih studenata jer

studenti koji ue iskljuivo putem Interneta ee su podloni odustajanju od studija. Dostupnost

i prilagodljivost obrazovanja te trend cjeloivotnog uenja prua mogunost da uenje postane

vaan dio cjelokupnog ivotnog vijeka ovjeka. E-uenje predstavlja idealno rjeenje za

korisnike obrazovnog sustava jer doputa samostalnu organizaciju vremena i fiziku

dislociranost.

Analiza prednosti i slabosti, prilika i prijetnja pri uvoenju e-uenja provedena je u okviru

SWOT analize (Tablica 2-1.). SWOT analiza je sredstvo sustavske analize odnosa internih

prednosti (S-Strenghts) i slabosti (W-Weaknesses) i eksternih povoljnih prilika (O- Opportunities)

i prijetnji (T-Threats) (Buble, 2000.).

13

Tablica 2-1. SWOT analiza e-uenja (prilagoeno prema: Hunjak & Begievi, 2006.)

Snage

Kreativno uenje (e-uenje je zabavnije i zanimljivije) (Parker, 2003.)

Bolja vizualizacija i simulacija, inovacije i multimedijske mogunosti (Bates, 2004.),

(Morrison, 2003.)

Kolaborativno uenje (Horton, 2000.); mogunost dinamike interakcije (Illinois

Online Network, 2003.) (studenti imaju bolji

pristup i interakciju s nastavnikom, mogunost

trenutnog feedbacka i diskusije s ostalim

studentima)

Prilagoavanje stilu uenja studenta (studenti ue nezavisno vlastitim tempom, nemaju

potrebu mijenjati svoj stil uenja) (Horton,

2000.)

Mogunost integracije posla i uenja (Horton, 2000.); (Morrison, 2003.)

Manji trokovi (trokovi putovanja svedeni na minimum, reducirani administrativni trokovi i

dr.) (Bates, 2004.); (Horton, 2000.);

(Rosenberg, 2001. )

Uteda vremena za studente i nastavnike (Bates, 2004.); (Horton, 2000.);

Iskoritenje komunikacijskih aspekata uporabe informacijske tehnologije (Bates, 2004.)

Dostupnost svih potrebnih nastavnih sadraja putem Interneta (Illinois Online Network,

2003.), vea dostupnost znanja i informacija

(Parker, 2003.)

Slabosti

Studenti trebaju biti izuzetno motivirani, aktivni, s visokim samopouzdanjem i

dobrom sposobnosti samoorganizacije

(Illinois Online Network, 2003.)

Strah od gubitka odgojnih i obrazovnih vrijednosti (studenti proputaju timski rad,

diskusije te izraavanje profesorovih

stajalita i miljenja lice u lice)

(Hirschheim, 2005.)

Strah od gubitka osobnog kontakta smanjenjem komunikacije licem u lice

(Horton, 2000.), Internet ima potencijal da

izolira studente (Hirschheim, 2005.)

Mogunost nerazumijevanja (Maurer, 2003.) i pogrene interpretacije (Horton, 2000.)

Financijska ulaganja i trokovi prilikom uspostave sustava (Hirschheim, 2005.)

Tehnoloka pripremljenost i tehniki preduvjeti studenata i nastavnika (Maurer,

2003.); (Illinois Online Network, 2003.)

Potrebna reorganizacija (Bates, 2004.); (Morrison, 2003.)

Mogunost da doe do nedovoljnog sudjelovanja studenata u interaktivnim

online aktivnostima (strah od neugodnosti u

javnosti) (Young, 2004.)

Problem autorizacije nastavnih sadraja na webu (Bates, 2004.)

Problem identifikacije studenata (kod provjere znanja) (Bates, 2004.)

14

Prilike

Uenje bilo gdje i bilo kada i tzv.just in time any time pristup (Rosenberg, 2001.)

Cjeloivotno uenje (Howel, 2003.) Fleksibilan pristup uenju (mogunost rada i

studiranja usporedo) (Hirschheim, 2005.);

(Illinois Online Network, 2003.); (Kyong-Jee,

2005.)

Smanjenje trokova obrazovanja (Bates, 2004.); (Horton, 2000.); (Rosenberg, 2001.)

Poveanje udjela visokoobrazovanog kadra (Bates, 2004.)

Odgovor na imperativ tehnologije (Bates, 2004.)

Prijetnje

Rizik od neisplativosti ulaganja Problem priznavanja takvog naina

obrazovanja i steene diplome (Bates, 2004.)

Opasnost od lakog naina stjecanja diplome, bez stjecanja znanja adekvatnog steenoj

diplomi (Bates, 2004.)

Odmicanje od tradicionalnih sveuilinih vrijednosti (Bates, 2004.)

Opasnost od personalne (osobne) izolacije (Horton, 2000.)

2.2. Problemi i izazovi uvoenja e-uenja u visoko kolstvo U posljednjih dvadesetak godina, mnoga sveuilita integrirala su neki od oblika e-uenja u

procese uenja i poduavanja studenata. Unato prednostima koje su postignute uvoenjem e-

uenja, problem se odnosi na nain na koji je e-uenje implementirano, a to je tzv. bottom-up

pristup kojim se izbjeglo strateko planiranje uvoenja e-uenja u visoko kolstvo.

Implementacija e-uenja se provodila bez stratekog plana i bez stvaranja potrebnih preduvjeta za

strateko uvoenje e-uenja u postojeu praksu i obrazovnu strukturu sveuilita (Collis & Van

der Wende, 2002.).

Uvoenje e-uenja u institucije visokog kolstva bilo je vie evolucija, nego revolucija

(Boezerooij, 2006.) u kojoj su tzv. samostalni strijelci neuspjeno pokuavali pokrenuti

revoluciju. Samostalni strijelci su nastavnici koji samostalno uz malu potporu razvijaju gradivo

podrano tehnologijama (Bates, 2004.).

Dodjeljivanje male financijske potpore nastavnicima za uvoenje tehnologija ima prednosti, ali i

nedostataka. Mnoge nastavnike moe potaknuti na uporabu tehnologije te ih motivirati na razvoj

vjetina koritenja tehnologije. Nastavnicima se modelom samostalnog strijelca osigurava

15

autonomija u odluivanju o metodama nastave i na taj nain one postaju dio kulture na

sveuilitu. Meutim, model samostalnog strijelca moe dovesti do neujednaenosti i amaterizma

u podruju dizajna i proizvodnje nastavnog materijala. Mnogi projekti samostalnog strijelca

nikada ne zavre, a nastavnici troe mnogo vremena na projekt koji ne pokazuje zavrne

rezultate. I ono najvanije, da bi se mogle opravdati i dokazati prednosti uporabe tehnologije,

njena primjena mora biti popraena reorganizacijom nastavnog procesa koja mora biti strateki

definirana, a kod samostalnih strijelaca to nije sluaj.

Visoko obrazovanje je danas postalo dio globalnog pokreta prema novom nainu stvaranja i

koritenja znanja. Nov nain je fokusiran na rjeavanje problema, osjetljiv je na potrebe

korisnika, ulae velike napore u kvalitetu i kvantitetu te prelazi granice na putu prema

interdisciplinarnosti. U ekonomiji temeljenoj na znanju, vlada gleda sveuilita kao pokretae

drutvenih promjena te ekspanzije napretka. Biti konkurentan na svjetskom tritu, danas znai

ulagati u visoko obrazovanje. Paralelno s ulaganjem drave u visoko obrazovanje, sveuilita

moraju sama pronalaziti dodatna nevladina sredstva financiranja. Institucije koje su donedavno

bile okrenute iskljuivo prema svoje tri primarne funkcije: poduavanju, istraivanju i sluenju

drutvu, sada se moraju okrenuti poduzetnitvu i komercijalizaciji. Od nastavnika se trai da rade

i ostvaruju vie s manje resursa: da poduavaju sve vei broj studenata, da vode vie istraivanja,

da publiciraju velik broj znanstvenih i strunih radova, da postiu vrijedne znanstvene rezultate,

ali i da privreuju dodatna sredstva za sveuilite. Studenti s druge strane zahtijevaju sve vie,

odrastaju spojeni na Internet 24 sata dnevno, 7 dana tjedno te su uz takvu dostupnost znanja i

informacija sve vie zahtjevniji i kritiniji prema nekvalitetnom poduavanju i nekompetentnosti

nastavnika.

U novonastalim uvjetima, primjena informacijsko-komunikacijske tehnologije u visokom

obrazovanju je nezaobilazna. Koraci uvoenja novih tehnologija u visoko obrazovanje su (Collis

& Moonen, 2001.) (Slika 2-1.):

1. Predinicijalizacija i inicijalizacija u kojoj se aktivnosti odvijaju preteito kroz bottom-up

pristup,

2. Implementacija u kojoj je razvijen strateki pristup,

16

3. Institucionalizacija u kojoj su promjene integrirane u kljune procese u institucijama

visokog kolstva.

Slika 2-1. Koraci uvoenja novih tehnologija u visoko obrazovanje

Dananje stanje pokazuje pomak visokokolskih institucija prema naprijed, sve vie

visokokolskih institucija prelazi iz faze inicijalizacije u fazu implementacije, pa ak i u fazu

institucionalizacije. Smith (Smith, 2005.) navodi da je u europskom visokom kolstvu vidljiv

pomak od individualno potenciranih tehnolokih inovacija prema sustavskim i politikim

modelima uvoenja novih tehnologija u koje spada i e-uenje. U rezultatima istraivanja koje je

provela OECD organizacija, navodi se da je postala uobiajena praksa da sveuilita kreiraju

strategiju za uvoenje e-uenja (OECD, 2005.). Collis i Van der Wende (2002) navode da bi za

potpunu institucionalizaciju ICT-a, trebalo uspostaviti snanu tehnoloku infrastrukturu, na

pedagoki nain koristiti postavljenu infrastrukturu, te razviti strateke planove za uvoenje i

primjenu ICT-a i e-uenja u visoko kolstvo.

2.3. Pregled vanijih istraivanja o stratekom pristupu u uvoenju e-uenja u visoko kolstvo

Strateko planiranje uvoenja e-uenja u visoko kolstvo predmet je interesa veeg broja

istraivaa. Primjena viekriterijskog odluivanja u stratekom planiranju uvoenja e-uenja nova

je i neistraena. Modeli za viekriterijsko odluivanje koji slue kao modeli za donoenje odluke

o uvoenju e-uenja u visoko kolstvo, po prvi se puta sustavno u okviru istraivanja

obuhvaenog ovom doktorskom disertacijom, primjenjuju kao potpora u rjeavanju problema

stratekog planiranja uvoenja e-uenja. Pregled istraivanja i primjena metoda viekriterijskog

Implementacija

Predinicijalizacija i inicijalizacija

Institucionalizacija

17

odluivanja (Analitiki hijerarhijski proces i Analitiki mreni proces) bit e detaljnije opisani u

poglavljima 5.1. i 6.1.

U nastavku su izdvojena neka od vanijih istraivanja vezana za strateko planiranje uvoenja e-

uenja u visoko kolstvo.

Wills i Yetton su se 1997. godine (Wills &Yetton, 1997.) bavili stratekim pristupom u uvoenju

informacijsko-komunikacijske tehnologije te su nastojali klasificirati strategije za uvoenje ICT-a

u visoko kolstvo. Analizirali su proces uvoenja ICT-a u odnosu na strategije, znanja i vjetine,

menaderske procese i strukturu institucije. U istraivanju je sudjelovalo 20 sveuilita, a

strategije koje su izdvojili kao tri osnovne u uvoenju informacijsko-komunikacijske tehnologije

u visoko obrazovanje su: strategija dodanih vrijednosti (engl. value added strategy), strategija

temeljena na trokovima (engl. cost-based strategy) i hibridna strategija.

Tony Bates (Bates, 2000.) je 2000. godine objavio knjigu strategija za vodstvo sveuilita pod

nazivom Managing technological change: strategies for college and university leaders u kojoj

je iznio niz preporuka za to uspjenije donoenje stratekih odluka i upravljanje sveuilitem.

Autor odgovara na pitanje to sve treba uiniti kako bi se reorganizacijom, restrukturiranjem ili

reinenjeringom sveuilita i fakulteta osigurala uspjena i financijski isplativa primjena novih

tehnologija. Rezultati njegova istraivanja obuhvaaju niz strategija za planiranje i upravljanje te

organizacijskih strategija za uvoenje novih tehnologija. T. Bates navodi i mogue implikacije

restrukturiranja sveuilita.

Isti autor objavio je rezultate svojih istraivanja i u publikaciji National strategies for e-learning

in post-secondary education and training (Bates, 2001.) namijenjenoj strunjacima koji se bave

stratekim planiranjem u obrazovanju i vladinim slubenicima i politiarima koji trebaju

razumjeti strateko planiranje u obrazovanju i uspjeno ga povezivati s nacionalnim razvojem.

Petra Fisser (Fisser, 2001.) opisuje promjene koje nastaju u visokom kolstvu uvoenjem

informacijsko-komunikacijske tehnologije, s naglaskom na e-uenje. Istraivanje autorice je

trajalo etiri godine i obuhvatilo je analizu sluajeva 5 europskih sveuilita. Rezultati

18

istraivanja dali su odgovor na primarno istraivako pitanje: Koje organizacijske teorije mogu

pomoi u razumijevanju novonastalih promjena u visokom obrazovanju i kako te teorije mogu

biti primijenjene u odluivanju o novim oblicima uenja koji se uvode u visoko kolstvo?.

Scott Howell, Peter Williams i Nathan Lindsay (Howell, 2003.) u zajednikoj publikaciji

Thirty-two trends affecting distance education navode 32 trenda koja utjeu na strateko

planiranje uvoenja e-uenja. Autori smatraju da dugorone demografske i ekonomske projekcije

na koje se esto oslanja strateko planiranje, nisu dovoljne za uspjeno planiranje uvoenja e-

uenja, pa su definirali trendove vezane uz napredovanje tehnologije, stilove uenja, reakcije

nastavnika i studenata, tenzije izmeu administrativne podrke, nastavnog osoblja te uprave

visokokolskih institucija, organizacijsku kulturu i dr. Trendovi su organizirani u nekoliko

kategorija: trendovi vezani uz studente, fakultetski trendovi, akademski trendovi, tehnoloki

trendovi, ekonomski trendovi, trendovi uenja na daljinu i trendovi vezani uz viziju. Svi trendovi

su identificirani na temelju opsenog pregleda literature iz podruja e-uenja, a definirani su s

ciljem da donositeljima odluke pomognu u stratekom planiranju i donoenju odluke o uvoenju

e-uenja na visokokolske institucije.

Chris Curran (Curran, 2004.) u svojem istraivanju pod nazivom Strategies for e-learning

universities analizira strategije e-uenja razliitih sveuilita sa sljedee tri perspektive: vee

dostupnosti obrazovanja, poveanja kvalitete uenja i poduavanja i smanjenje trokova

obrazovanja. Analiza sluajeva je provedena na europskim i amerikim sveuilitima.

Benedetto Lepori (Lepori, 2004.) je sa svojim timom napravio pregled modela i strategija

primjene e-uenja na Sveuilitima u vicarskoj i Sveuilitima smjetenim u tzv. pokrajini

etiri motora Europe. Njihova analiza je bila fokusirana na etiri osnovne dimenzije:

racionalan pristup u uvoenju e-uenja, organizacija aktivnosti, sveuilini centar za e-uenje i

korisnici privueni e-uenjem.

James Aczel, Olivier Cotinat, Pascale Hardy (Aczel, 2006.) te ostali koautori proveli su vrlo

vano istraivanje ije rezultate su predstavili na etvrtoj EDEN-ovoj istraivakoj radionici koja

se odrala u Barceloni, 2006 godine. U svojem istraivanju, autori su odgovorili na dva osnovna

19

20

pitanja: 1.) Kako se mogu identificirati inovacije u strategijama e-uenja visokokolskih

institucija? i 2.) Koji su kritini faktori uspjeha strategija e-uenja?. Istraivanje je provedeno na

25 visokokolskih institucija. Rezultati su pokazali da veina institucija ima primjenu hibridnog

uenja i da samo manji dio institucija posjeduje formalno donesen strateki dokument za

uvoenje e-uenja. Kao kritini faktori uspjeha izdvojeni su: poslovni plan, proces upravljanja

kvalitetom, centar podrke studentima te tehnologija koja je robusna, dostupna i jednostavna za

koritenje uz adekvatnu tehniku podrku.

Boezerooij (Boezerooij, 2006.) se u svojoj doktorskoj disertaciji E-learning strategies of higher

education institutions bavi utvrivanjem razlikovanja institucija visokog kolstva s obzirom na

strateki pristup koji one koriste u integraciji novih tehnologija u obrazovanje i tehniku i

administrativnu podrku. Rezultati njegova istraivanja su pokazali da je osnovna prednost e-

uenja fleksibilnost i dostupnost obrazovanja, te da su sveuilita prvenstveno zainteresirana za

strateku primjenu e-uenja kako bi privukli to vie studenata i u konanici ostvarili vei prihod.

U ovom poglavlju izdvojena su samo neka istraivanja u podruju stratekog planiranja uvoenja

e-uenja. U svakom od istraivanja prepoznati su reprezentativni rezultati, ali ukoliko napravimo

presjek rezultata istraivanja, moemo tvrditi da su gotovo svi rezultati ukazali na vanost izrade

stratekih odrednica za uvoenje e-uenja u razvojnim planovima institucija.

3. STRATEKI PRISTUP I DONOENJE ODLUKE O UVOENJU E-UENJA U VISOKO KOLSTVO

E-uenje je snaan alat za postizanje stratekih ciljeva sveuilita. Ono doprinosi ostvarenju

ciljeva na razini institucije i na osobnoj razini nastavnika i studenata. E-uenje mora biti na

pomno planiran nain integrirano u obrazovni sustav s namjerom da se unaprijedi uenje,

poduavanje, istraivanje i poslovanje (Divjak & Begicevic, 2006.). E-uenje je katalizator

promjena koji podupire razvoj znanja i vjetina koje su potrebne u drutvu znanja, a to su

prikupljanje, analiza te kvalitetna primjena prikupljenih informacija i razvoj razliitih metoda

uenja kao to su upravljanje informacijama, kreativno miljenje, kritiko miljenje, rjeavanje

problema te kolaborativno uenje (Divjak & Begicevic, 2006.).

Svako sveuilite ima tri osnovne misije (Bates, 2005.):

1. poduavanje,

2. istraivanje i

3. sluenje drutvu.

Sa aspekta prve misije sveuilita: poduavanja, e-uenje doprinosi provedbi Bolonjskog procesa

i podizanju kvalitete uenja i poduavanja. Bolonjski proces je u hrvatskim uvjetima doveo do

identifikacije loih aspekata postojeeg stanja u visokom kolstvu: nedovoljno prostora, premali

broj nastavnika, nemogunost kvalitetnog praenja nastave, sve vei broj obeshrabrenih

studenata, izuzetno veliki postotak studenata koji ne zavravaju zapoete studije i dr. Promjene

obuhvaene Bolonjskim procesom e se nakon prve faze, koja se uglavnom odnosila na promjenu

strukture studija, nastaviti u smislu poboljanja uvjeta i kvalitete uenja i poduavanja. U procesu

bolonjizacije, e-uenje moe pomoi u ostvarenju boljih uvjeta studiranja, na nain da

doprinosi efikasnijem uenju i poduavanju, da dopunjuje prostorne aspekte komunikacije na

daljinu i smanjuje pojedine stavke u trokovima studiranja (Bilten EQIBELT, 2007.).

Uloga e-uenja prepoznata je u okviru Bolonjskog procesa i na europskoj razini. Jedan od ciljeva

Europskog rektorskog seminara pod nazivom Utjecaji Bolonjskog procesa na informacijsku

21

tehnologiju na europskim sveuilitima, kojeg je organizirala organizacija EUA (European

University Association), bio je pronai odgovore na sljedea pitanja (EUA, 2006.):

Kako uenje na daljinu moe pomoi studentima da sluaju nastavne module na razliitim sveuilitima? i

Kako hibridno uenje moe pomoi da se isti nastavni moduli poduavaju dva puta u akademskoj godini, kako studenti ne bi gubili dodatnu godinu za prikupljanje potrebnih

ECTS bodova iz razloga to nastavno osoblje nije u mogunosti fiziki drati module dva

puta u akademskoj godini?

Istraivanje kao druga misija sveuilita mora biti ugraena u poduavanje, dok poduavanje

treba motivirajue utjecati na istraivanje. Sve vie metodologija uenja i poduavanja i alata e-

uenja, podupire tu paradigmu.

Sa aspekta tree misije sveuilita: sluenje drutvu, sveuilite mora respektirati i principe tzv.

poduzetnikog sveuilita. Sveuilita trebaju sluiti drutvu, doprinositi konkurentnosti

visokoobrazovanog kadra, poveavati zapoljivost i znanstvenu komunikaciju te omoguiti

graanima cjeloivotno obrazovanje.

Primjena e-uenja unapreuje obrazovni i istraivaki proces te otvara vrata boljoj suradnji

sveuilita i drutvenog okruenja. Iz tog razloga je od posebne vanosti da e-uenje bude

strateki pozicionirano kao dio ukupnih promjena na sveuilitima te da bude dobro povezano s

obrazovnim, znanstvenim te drugim ciljevima sveuilita. Donoenje odluka o uvoenju pravog

oblika e-uenja takoer je od velikog znaaja kako bi se implementirao oblik koji je primjeren

stvarnim uvjetima i potrebama sveuilita, fakulteta, katedre i kolegija.

3.1. Strateki pristup u uvoenju e-uenja u visoko kolstvo

Strateko planiranje je jedan od preduvjeta uspjenog i efikasnog razvoja organizacije. Putem

stratekog planiranja se ciljevi, politike i poslovne aktivnosti organizacije integriraju u povezanu

cjelinu.

22

Vanost stratekog planiranja je u sustavnom nainu donoenja stratekih odluka, odreivanju

taktike i provoenju akcija koje trebaju oblikovati i voditi organizaciju prema budunosti,

slijedei viziju definiranjem ciljeva, putova i naina djelovanja.

Prema Mintzbergu (Mintzberg, 1998.), strategija je poveznica izmeu organizacije i okruenja,

skup smjernica kojima se nastoje fokusirati napori, definirati organizacija i osigurati

konzistentnost. Pri kreiranju strategije, potrebno je sagledati prolost, sadanjost i budunost.

Strategija se moe definirati i kroz pet sljedeih pristupa: strategija kao plan, strategija kao

predloak, strategija kao poloaj, strategija kao perspektiva i strategija kao posao (Mintzberg,

1998.).

Strategija obuhvaa dugorone, budue planove organizacije kojima se nastoje ostvariti ciljevi

organizacije u postojeem konkurentnom okruenju. Strateki menadment podrazumijeva skup

odluka koje su donesene i skup aktivnosti koje su izvrene kako bi se realizirali planovi za

postizanje ciljeva organizacije (Pearce & Robinson, 2007.).

Strategija mora stvoriti pretpostavke organizaciji za opstanak u dugom roku. Ona treba

permanentno stvarati uvjete da organizacije ne budu ograniene u razvoju vlastite konkurentnosti

i u svojim inovativnim procesima (Tipuri, 2002.).

Implementacija e-uenja je kompleksan i zahtjevan proces koji zahtjeva politike, drutvene,

organizacijske i tehnoloke promjene. Detaljno razraen plan stratekog djelovanja i aktivnosti,

nuan je kako bi se te promjene i ostvarile.

Vanost stratekog planiranja u procesu uvoenja e-uenja opisana je u poglavlju 3.1.1., dok su u

poglavlju 3.1.2. opisani vaniji koraci koji su prethodili sustavnoj primjeni e-uenja u visokom

kolstvu.

23

3.1.1. Vanost stratekog pristupa u uvoenju e-uenja u visoko kolstvo

Uvoenje e-uenja u visokokolske institucije dio je ireg procesa promjena kojima se nastoje

stvoriti uvjeti za kvalitetnu modernu sveuilinu nastavu koja e omoguiti laku integraciju

hrvatskog visokokolskog obrazovnog sustava u europski prostor visokog obrazovanja.

Strateki pristup u uvoenju e-uenja, bitan je iz dva osnovna razloga (Boezerooij, 2006.):

1. omoguuje sustavno integriranje e-uenja u primarne (core) procese uenja i poduavanja i

2. e-uenje igra vrlo vanu i snanu ulogu u pozicioniranju visokokolskih institucija u sve

konkurentnijem okruenju.

Svako sveuilite i/ili fakultet trebalo bi imati formalno donesenu strategiju uvoenja e-uenja

koja mora ukljuivati:

misiju, viziju, ciljeve sveuilita te plan aktivnosti s eksplicitno odreenim vremenskim okvirima.

Odluivanje o uvoenju e-uenja treba delegirati na odreene razine odgovornosti u sveuilinoj

hijerarhijskoj strukturi i time osigurati prisutnost i rjeavanje problematike e-uenja na stratekim

razinama odluivanja.

Uvoenje e-uenja u visoko obrazovanje moe se sagledavati na vie razina: dravnoj,

sveuilinoj, fakultetskoj i osobnoj (Divjak & Begicevic, 2006.). Postoje odreeni problemi i

izazovi na svakoj od navedenih razina.

Izazovi uvoenja e-uenja na dravnoj razini su (Divjak & Begicevic, 2006.):

Potreba za vrstom strategijom (planiranje resursa), Fond za razvoj obrazovanja (povezan sa sveuilinim i fakultetskim fondovima), Globalna infrastruktura za e-uenje, Motivacija za visokokolske institucije, profesore i studente da koriste e-uenje, Zatita intelektualnog vlasnitva, Standardizacija.

24

Vanost stratekog pristupa u uvoenju e-uenja na dravnoj razini je velika kako bi se savladali

izazovi uvoenja e-uenja. Drava kao vaan sudionik u procesu obrazovanja treba dati svoj

doprinos u uvoenju i primjeni e-uenja. Doprinos drave oekuje se u sljedeim podrujima:

osiguravanje globalne infrastrukture i tehnoloke potpore, kreiranje resursno provedive strategije za razvoj cjelokupnog obrazovnog sustava, uspostavljanje fonda za razvoj obrazovanja na nacionalnoj razini i uspostavljanje sustava motivirajuih mjera na nacionalnoj razini za poticanje

visokokolskih institucija, nastavnika i studenata na uvoenje i primjenu e-uenja.

Na sveuilinoj razini, glavni je izazov kreiranje sveuiline strategije za uvoenje e-uenja.

Strategija uvoenja e-uenja moe biti dio sveobuhvatne strategije sveuilita ili moe biti

zaseban dokument kojim se definiraju strateke smjernice za uvoenje e-uenja.

Rezultati istraivanja koje je provedeno 2004. godine na 122 ispitanika (predstavnika institucija)

iz 12 zemalja, pokazalo je da polovica sveuilita ima strategiju e-uenja kao zasebni dokument,

dok polovica sveuilita ima strategiju za uvoenje e-uenja integriranu u neku drugu strategiju

Sveuilita (Observatory of Borderless Higher Education, 2006.). Gotovo sve institucije u

OECD/CERI organizaciji (Organisation for Economic Co-operation and Development) takoer

su potvrdile da imaju strategiju e-uenja ili su u postupku njenog kreiranja, samo njih 9 % je

indiciralo da nemaju nikakav oblik strategije e-uenja niti su u postupku njenog kreiranja. Vidljiv

je napredak od 2002. godine kada je postotak institucija koje nisu imale nikakav oblik strategije

e-uenja niti su bile u postupku njenog kreiranja bio duplo vei, odnosno kada je iznosio 18%

(OECD, 2005.). EUA takoer daje pregled strategija za uvoenje e-uenja i/ili uvoenje

informacijsko-komunikacijske tehnologije na visokokolske institucije (EUA, 2006.). Coimbra

grupa u HECTIC izvjetaju daje uvid u strateke pristupe uvoenja e-uenja koji su temeljeni na

primjerima najbolje prakse (Coimbra group, 2002.).

Na fakultetskoj razini, uvoenje e-uenja mora biti usko povezano s misijom fakulteta, ali i

strategijom sveuilita. Prvi korak uvoenja mora biti analiza potreba provedena primjenom

jedne ili vie metoda kao to su: snimanje stanja, analiza podataka, SWOT analiza (analiza snaga,

25

slabosti, prilika, prijetnji), BSC (Balanced scorecard), AHP (Analitiki hijerarhijski proces),

ANP (Analitiki mreni proces) i dr. (Divjak & Begicevic, 2006.). Postupak stratekog planiranja

i kreiranja strategije koja u sebi sadri jasno definiranu misiju, viziju, ciljeve te indikatore

uspjeha, korak je od kljune vanosti za uspjenu implementaciju e-uenja na fakultetskoj razini.

Nastavnici prilikom izrade nastavnih materijala trebaju na raspolaganju imati podrku eksperata

za tehnoloki, tehniki te pedagoki dio. E-kompetencije vie ne smiju biti osobno pitanje

nastavnika i studenata, ve interes institucije pa se danas govori u kontekstu institucijskih e-

kompetencija. S druge strane, e-uenje zahtjeva motiviranog i nezavisnog studenta koji ima

dobru sposobnost navigacije i iskustvo u koritenju informacijsko-komunikacijske tehnologije i

online nastavnih materijala.

Fakulteti trebaju strateki planirati i definirati potrebnu tehnoloku, tehniku i pedagoku

potporu, kako bi rijeili probleme vezane uz uvoenje e-uenja. Potrebe koje trebaju biti

zadovoljene kako bi se uspjeno pratio put prema inovacijama pa tako i implementaciji e-uenja,

prikazane su na slici 3-1. Ako se eli uspjeno ulagati u istraivanje i razvoj potrebno je u

potpunosti razumjeti proces uvoenja inovacija i potrebe koje se javljaju kroz vrijeme procesa

uvoenja. Prvo se javlja potreba za ekspertima najvie razine u interesnom podruju, zatim

potreba za komercijalnim znati-kako pristupom i na kraju potreba za snanim kulturnim znati-

kako pristupom (Slika 3-1.).

26

Slika 3-1. Potrebe pri uvoenju e-uenja na fakultetsku razinu (prilagoeno prema Markkula, 2002.) 3.1.2. Stanje e-uenja u visokom kolstvu u Hrvatskoj

Vaniji pomaci u primjeni e-uenja u visokom kolstvu u Hrvatskoj dogodili su se u posljednjih

desetak godina.

CARNet (CARNet, Hrvatska akademska i istraivaka mrea, 2006.) je uinio niz koraka kako bi

se akteri hrvatskog obrazovnog sustava upoznali s e-uenjem i kako bi se s vremenom ono

udomailo u hrvatskom kolstvu. U nastavku u ukratko opisati samo neke od njih, za koje

smatram da su bili i jo uvijek jesu, vaniji pokretai uvoenja e-uenja u visoko kolstvo.

CARNetov edukacijski centar Edupoint (Edupoint, Edupoint edukacijski centar, 2000.) osnovan

je u prosincu 2000. godine i svojim korisnicima u posljednjih osam godina prua sustavnu

edukaciju iz podruja informacijsko komunikacijske tehnologije i njene primjene, a posebno iz

podruja e-uenja i mrenih tehnologija. Edupoint ujedinjuje razliite edukacijske programe,

27

prvenstveno za lanove akademske i istraivake zajednice u Hrvatskoj, ali svojim uslugama je

otvoren i za druge skupine korisnika.

Usluga koje nudi Edupoint su (Edupoint, 2000.):

Online teajevi - za studente, profesore i znanstvenike, E-learning akademija - za sve osobe zainteresirane za pokretanje, razvijanje ili

implementaciju e-learning programa,

E-learning radionice - za sve osobe zainteresirane za e-learning, E-student, Teajevi o Internetu - za studente, E-profesori i znanstvenici, Program za primjenu ICT-a - za nastavnike u visokokolskim

uilitima i znanstvenike,

Edupoint CNSI, Obrazovanje CARNetovih sistem inenjera - za CARNetove sistem inenjere,

Edupoint CAMT, Cisco Akademija Mrenih Tehnologija - za sve osobe zainteresirane za mrene tehnologije,

Edupoint asopis o primjeni informacijskih tehnologija u obrazovanju, Edulab, E-alat, podrka korisnicima WebCT alata za uenje na daljinu.

E-learning akademija (ELA, 2001.) jedna je od vanijih usluga koju prua Edupoint. Inicijativa

za pokretanje E-learning akademije razvijala se u razdoblju od 2001. do 2003. godine. CARNet je

preko nekoliko projekata tada aktivno djelovao na podruju edukacije, podrke i informiranja o e-

uenju. Projekti koji su u tom razdoblju voeni u CARNetu (online teaj za obrazovanje

predavaa, edukacijski materijali za poduavanje na CISCO akademiji, pilot projekt online teaja

o HTML-u i dr.), bili su pokazatelji da je dolo vrijeme u kojem se uoava potreba za sustavnim

stjecanjem obrazovanja o e-uenju. Uspostava i djelovanje E-learning akademije rezultat je

zajednike suradnje nekoliko timova. CARNetov projektni tim i ekspertni tim s kanadskog

Sveuilita Britanska Kolumbija surauju pri izradi programa i izvoenju nastave. ELA preko

svojih programa razvija strunjake u Hrvatskoj i regiji koji potiu i primjenjuju e-uenje u svojoj

okolini. Ona kontinuirano razvija i radi na unapreenju kvalitete programa, usklaujui ih s

globalnim up-to-date znanjem s podruja e-uenja, prilagoava programe ciljanim polaznicima i

28

njihovim potrebama i prua kvalitetnu uslugu udaljenim polaznicima i predavaima kroz

osiguranje kvalitetne organizacije, odravanje kompetencija svih uesnika u poslovnom procesu

kroz suradnju s vrhunskim svjetskim i domaim partnerima.

S ciljem da e-uenje dugorono zaivi, CARNet je pokrenuo i projekt Uspostava referalnih

centara za podrku nastavnicima za primjenu IT-a u nastavi. U 2003. godini pokrenuto je sedam

referalnih centara za pruanje podrke sveuilinim nastavnicima u primjeni IT-a u nastavi

(Referalni centri za e-obrazovanje, 2006.):

RC za odabir alata za e-obrazovanje, Fakultet elektrotehnike i raunarstva, Zagreb, voditelj: Kristijan Zimmer

RC za izradu obrazovnih materijala, Tekstilno - tehnoloki fakultet, Zagreb, voditelj: prof. dr. sc. Goran Hudec

RC za odabir raunalne i programske podrke u e-obrazovanju, Sveuilini raunski centar, Zagreb, voditelj: Vladimir Braus

RC za prijavljivanje projekata e-obrazovanja, Fakultet organizacije i informatike, Varadin, voditelj: prof. dr. sc. Blaenka Divjak

RC za izradu multimedijalnih elemenata i njihovu prilagodbu za WWW, Grafiki fakultet, Zagreb, voditelj: prof. dr. sc. Karolj Skala

RC za metodiku i komunikaciju u obrazovanju na daljinu, Fakultet organizacije i informatike, Varadin, voditelj: doc. dr. sc. Goran Buba

RC za samoprocjenu i procjenu znanja u e-obrazovanju, Medicinski fakultet, Zagreb, voditelj: prof. dr. sc. Milan Taradi

Korisnicima se preko osnovanih referalnih centara, nastojala osigurati kontinuirana podrka u

edukacijskom, savjetodavnom, tehnikom, financijskom i organizacijskom smislu. Projekti su

zavreni, ali neki referalni centri jo uvijek pruaju usluge i informacije korisnicima, iako je

financijska podrka obustavljena.

Osim referalnih centara, u sustavu pod

AHP Doktorat

Documents

Transcript of AHP Doktorat