GO

DIN

A X

LVIII

, BR

OJ

556-

557/

2006

, SV

IBA

NJ-

LIP

AN

J, C

IJE

NA

7,0

0 kn

, IS

SN

035

1-93

84 •

Poπ

tari

na p

laÊe

na u

poπ

ti 5

1000

Rije

ka

svibanj-lipanj 2006

2

ADOLESCENCIJA ∑ ©TO JE TO?VeÊina vremenskih razgraniËenja, svrstavanja u dobne skupine, stvar je konven-

cije ili dogovora. Bioloπki gledano, pripadnici ljudske vrste odrastaju, zavrπavajusvoj fizioloπki razvoj oko 24. godine.

Razdoblje izmeu puberteta (njegove zavrπne faze) i konaËnog prestanka fiziË-kog rasta vrijeme je koje zovemo adolescencija (lat. adolescere = sazrijevati). Ako,opet dogovorno, razvoj ∑ sazrijevanje razluËimo na tjelesno i duhovno ∑ psihiËko,uoËit Êemo da odreivanje “kraja” nije jednako mjerljivo. Dok ono tjelesno obiËnomjerimo visinom, duljinom udova, πirinom ramena i zdjelice (dakle dijelova ko-stura), dotle mjerenje duhovnog nije sasvim jednostavno i pouzdano.

Recimo da je sposobnost preuzimanja svojih obveza i prava u vlastite ruke mjeraodrastanja ∑ sazrijevanja. Tada nam iskustvo kaæe (moæda malo prestrogo gleda-juÊi) da neke osobe, ustvari, nikad ne odrastu.

Cilj je svakog naprednog, moralno odgovornog druπtva da njegovi pojedincipreuzmu πto je moguÊe viπi stupanj odgovornosti za vlastito zdravlje. Jasno je daima mnogo drugih obveza i prava, no ovo je mjesto rasprave o zdravlju u najπiremsmislu rijeËi.

Danaπnji adolescenti æive u vremenu, s jedne strane velikih nada i perspektiva, as druge kriza i neizvjesnosti. VeÊina Ëinitelja zdravlja, koji se mogu nadgledati ili,joπ optimistiËnije, kojima se moæe upravljati, pokazuju negativan smjer kretanja.Siromaπni ne postaju manje siromaπni, bogati ne postaju zdravstveno odgovorniji(ni za sebe niti za siromaπne). Æivot je sve duæi, ali nije sve zdraviji. Medicinskoznanje i tehnologija neprekidno napreduju, ali i apsolutno i relativno poskupljuju.

Naπi adolescenti mogu ono πto je mnogim starijima veÊ promaklo, a to je -shvatiti da se zdravljem moæe upravljati: ono se moæe unaprijediti, a ne samoËuvati i πtititi. Pojedinac vrlo rijetko, gotovo nikad ne moæe upravljati svojomboleπÊu (bolestima) sâm. Ovisnost o profesionalnoj pomoÊi, ako postoji, moæe,naæalost, biti joπ i nedostupna u vremenu ili prostoru, ali sve ËeπÊe ekonomski.

Na πto bi to (ono najbitnije) adolescenti mogli, odnosno trebali aktivno utjecati,a ne Ëini poseban izdatak (redoslijed nije posebno vaæan):

Tjelesna teæina. Nema nikakvog smisla (ako se ne radi o bolesti) imati tjelesnuteæinu ispod ili iznad “idealne”. Kako se, za veÊinu, radi o rasponu od oko sedamkilograma, mogu se zadovoljiti “ukusi” ∑ od “vitkih” do “punaËkih”. Nema nika-kvog smisla koristiti namirnice koje su poznato πtetne ili πtetne veÊ u malo veÊimkoliËinama.

Tjelesna aktivnost. Teπko je opravdati izostanak bilo kakve aktivnosti. Naraspolaganju stoje sve moguÊe sportske aktivnosti, kretanje od hodanja do plesa-nja.

Uzimanje alkohola. Samo iznimno (2x1 dl crnog vina na dan) moæe biti korisno.Ostalo je suviπno. U veÊim koliËinama πtetno. Velike koliËine i svako napijanjepogubni su, a veÊ manje koliËine utjeËu na svijest (“brisanje” svih nauËenihzaπtitnih znanja i vjeπtina). Pored toga, Ëini podlogu za razne oblike nasilja isocijalno ugroæavanje okoline (obitelji), pa je u konaËnici druπtveno zlo.

Puπenje i uzimanje droga. Radi se o neprirodnim tvarima ∑ tvarima koje nisu“dio prirodnih procesa”. Nikad nisu korisni. Prije stvaranja navike πtetni su, a postvaranju navike pogubni! Pored uËinka na zdravlje, droge su “kriminogene” i ËineopÊe druπtveno zlo.

Reproduktivno zdravlje. Adolescenti su “spolno zreli” ∑ mogu “stvarati” noviæivot. To je najodgovorniji zadatak pojedinca uopÊe. Donja je granica od 18godina i fizioloπki i druπtveno prihvaÊena (pretpostavka naπeg, bliæeg kulturnogkruga). Roditeljstvo u mlaoj dobi moæe se i treba izbjegavati, pored ostalog, jergotovo nikad nije æeljeno. »ovjek je praktiËki jedina “æivotinjska vrsta” koja jeseksualnost odvojila od sâme reprodukcije (odræanja vrste). “Zdravi seks” moæebiti samo onaj koji slijedi obostranu suglasnost i punu svijest “partnera”. Seks “zazabavu” nosi zdravstvene rizike, spolno prenosive bolesti (posljedice od neplod-nosti do zloÊudnih tumora). Puno ËeπÊe ima elemente nasilja nego πto to javnostpriznaje, a naæalost, sve viπe raste i kriminalna zloporaba, od “ropstva” (najËeπÊeæena) do uæasnog zlostavljanja djece.

Ako je sve dosad reËeno “dijagnoza”, gdje je terapija? Naπi, danaπnji, adolescentiimaju gotovo neograniËen pristup znanju. Ponovimo: sprijeËiti mogu sami, alilijeËiti ne. Naæalost, govorimo o “naπem svijetu” koji osnove pismenosti garantira.

Vladimir Smeπny, dr.med.

N A R O D N IZ D R A V S T V E N IL I S T

mjeseËnik za unapreenjezdravstvene kul ture

IzdajeNASTAVNI ZAVOD ZA JAVNOZDRAVSTVO PRIMORSKO-GORANSKE ÆUPANIJE U SURADNJIS HRVATSKIM ZAVODOM ZA JAVNOZDRAVSTVO, ZAVODOM ZA JAVNOZDRAVSTVO OSJE»KO-BARANJSKEÆUPANIJE I ZAVODOM ZA JAVNOZDRAVSTVO SPLITSKO-DALMATINSKE ÆUPANIJE

Za izdavaËaProf.dr.sc. Vladimir MiÊoviÊ, dr.med.

UreujeOdjel socijalne medicineOdsjek za zdravstveni odgoj i promocijuzdravlja

Redakcijski savjetMr.sc. Suzana JankoviÊ, dr.med.;prof.dr.sc. Vladimir MiÊoviÊ, dr.med.;mr.sc. Sanja MusiÊ ∑ MilanoviÊ, dr.med;Ankica Perhat, dipl.oecc.; Tibor Santo,dr.med.; Vladimir Smeπny, dr.med.;mr.sc. Ankica SmoljanoviÊ, dr.med.

UrednikMr. sc. Suzana JankoviÊ, dr.med.

LektorVjekoslava Lenac, prof.

Realizacija“Welt” d.o.o. ∑ Rijeka

Rjeπenje naslovne straniceDoc. dr. sc. Saπa OstojiÊ, dr.med.

UredniπtvoSvjetlana GaπparoviÊ BabiÊ, dr.med.Radojka Grbac51 000 Rijeka, Kreπimirova 52/ap.p. 382tel. 21-43-59, 35-87-92fax 21-39-48http://www.zzjzpgz.hr (od 2000.g.)

Godiπnja pretplata 36.00 kn

Æiro raËun 2402006-1100369379Erste&Steiermarkische Bank d.d.

“NZL” je tiskan uz potporu Odjelagradske uprave za zdravstvo i socijalnuskrb Grada Rijeke.

svibanj-lipanj 2006

3

Adolescentno doba razdoblje jestupnjevitoga prijelaza iz dje-tinjstva u zrelu dob, u kojem

mladi ljudi tjelesno, psihiËki i socijal-no sazrijevaju. Obiljeæeno je razvija-njem osobnih stajaliπta i naËela, po-stignuÊem emocionalnog osamostalje-nja od roditelja, izgraivanjem odnosas vrπnjacima, usvajanjem spolnogidentiteta te uËenjem i izgradnjom so-cijalno odgovornog ponaπanja.

Upravo u tom razdoblju adolescen-ti imaju osjeÊaj neizmjerne snage ko-jom mogu promijeniti svijet. Zbog re-lativnog neiskustva, potrebe za istraæi-vanjem, fragmentalnog znanja, zbogiluzije neranjivosti, snaænog vrπnjaË-kog pritiska, a uz istovremeni nedosta-tak komunikacijskih vjeπtina, nesigur-ni su i podloæni razliËitim opasnosti-ma.

Unutarnji i vanjski konflikti

S druge strane, kompleksni i vrlosloæeni zadaci koje adolescencija stav-lja pred mladu liËnost izazivaju brojnekonflikte, kako u osobi mladog Ëovje-ka, tako i izmeu adolescenta i njego-ve obiteljske i πire socijalne sredine.

NeobiËno je vaæno u tom razdobljuumijeÊe roditeljskog voenja djeteta.Do ulaska u pubertet, roditelji su djete-tu bili najvaænije osobe. Razdoblje od-rastanja, koje Ëesto zovemo i razdob-ljem "bura i oluja", unosi promjene inove odnose u obitelji. Ulaskom u pu-bertet u prvi plan dolaze vrπnjaci, aroditelji se obiËno pomiËu na drugomjesto, πto nikako ne znaËi da na tojpoziciji imaju manje vaænu ulogu. Na-

protiv, u tom osjetljivom razdoblju po-trebno je puno strpljenja, tolerancije,odmjerenosti, ljubavi i dosljednosti uodnosima roditelji ∑ djeca, odnosnopotrebno je biti s njima, Ëiniti stvarizajedno i biti u razliËitim aktivnostimai trenucima uz njih. Upravo dijeliti vri-jeme, sadræaje, oËekivanja, raditi za-jedno pomaæe stvaranju dobrog odno-sa u kojem se lakπe uzajamno prenosesve vaæne informacije i otvara veÊamoguÊnost poduËavanja mladih u sna-laæenju u razliËitim æivotnim okolno-stima. ProvodeÊi kvalitetno vrijemezajedno s mladima, roditelji im svojimvlastitim primjerom mogu pokazati ka-ko se razliËite æivotne poteπkoÊe i kon-flikti rjeπavaju na prihvatljiv naËin teih tako neprimjetno i sustavno uËiti od-govornom ponaπanju i ispravnom od-nosu prema izazovima iz okruæenja.

Dosljednost - temelj odnosa

Dobar odnos podrazumijeva jasnukomunikaciju, bez okoliπanja i dvo-smislenosti te jasno postavljene grani-ce, dosljednost i meusobno uvaæava-nje i poπtovanje. I preËvrste i nedovolj-no jasne granice nisu dobre za funk-cioniranje obitelji kao cjeline. Nedo-voljno jasne granice umanjuju djelo-tvornost obitelji, ograniËavaju samo-stalnost i onemoguÊavaju ovladavanjeproblemima, dok preËvrste graniceoteæavaju uzajamnu komunikaciju izadovoljavanje potrebe za pripadnosti.

Dobar odnos podrazumijeva: imatislobodu miπljenja, slobodu izraæava-nja osjeÊaja i slobodu djelovanja, do-pustiti mladima moguÊnost vlastitogizbora, ali ih istovremeno poduËiti dasvaki njihov izbor ima i posljedicu teda prilikom izbora biraju i posljedicu.

U odgoju mladih vaæno je primje-njivati pozitivne odgojne metode i pre-poznati pozitivne osobine svog djete-ta, omoguÊiti mu da prepozna svojemoguÊnosti, ali i svoja ograniËenja.

"Postajati roditeljem jest kao kreta-nje na vaæan put. Na put s naπim djete-tom prema zrelosti. Naπ je krajnji ciljosnaæiti dijete da otkrije svoj vlastitiput prema samostalnosti, Ëak kada to ine znaËi izabrati najlakπu rutu ili upa-sti u poneku grabu uzduæ puta. Dijetenije pas na lancu. Njegovo je putova-nje njegovo vlastito. Ono ide naprijedvlastitim korakom, voeno vlastitimentuzijazmom i svojim vlastitim poti-cajima." (M.J.Campion)

Prim.mr.sc. Jagoda Dabo, dr.med.

Odrastamo zajednoNA PUTU PREMA ZRELOSTI

"Odgoj nisu samo naredbe, zabrane, kazne i prigovori. Odgoj sui pohvale, poticaji, podrπka, priznanje, razumijevanje i ohrabrivanje.

Odgoj je ljubav."

svibanj-lipanj 2006

4

To je razdoblje æivota kada uzrastdobiva nov poticaj, obiljeæenznaËajnim somatskim promje-

nama, preoblikujuÊi dijete u odrasluosobu. Ono traje u prosjeku desetakgodina. Dobni poËetak adolescencije injezino trajanje vrlo su razliËiti. Pojamkronoloπke dobi u tom razdoblju æivo-ta nema veliku vrijednost. Kad bi senpr. ispitivala fotografija nekog Ëetvr-tog razreda, moglo bi se zapaziti dameu djecom-vrπnjacima jedni veÊ iz-gledaju kao muπkarci i æene, a drugijoπ kao male djevojËice ili djeËaci.

Zrcalo ne pokazuje pravu sliku

Uglavnom su razlike do tri godineËeste. Adolescencija poËinje i obiËnose zavrπava dvije godine ranije u dje-vojËica nego u djeËaka. U istoj dobidjevojËica Êe izgledati bliæa odraslojosobi nego djeËak. Dob u kojoj dolazido naglog rasta ovisit Êe istodobno ogenetiËkim Ëimbenicima i Ëimbenici-ma okoline. Taj poticaj poËinje i zau-stavlja se ranije, ali je mnogo bræi negopoËetkom ovoga stoljeÊa i srednja vi-sina danaπnje djece mnogo je veÊa ne-go πto je bila prije nekoliko desetljeÊa.Taj pubertalni napredak u vezi je s po-boljπanjem prehrambenih uvjeta, amoæda i s povoljnijom emocionalnomklimom. Suprotno onomu πto se ranijemislilo, vruÊa zemljopisna podruËjanemaju nikakvo ubrzavajuÊe djelova-nje na pubertet. Morfoloπko i psiholo-πko naruπavanje, koje se pojavljuje uvrijeme toga razdoblja, dvoji o slicikoju svatko ima o vlastitoj osobi. Mla-di adolescent osjeÊa se drukËijim negoπto je bio ranije. On osjeÊa u svom tije-lu posljedice hormonalnog pubertal-nog pokretanja. Neusklaenost, kojaËesto postoji izmeu somatskog, kog-nitivnog, nagonskog i socijalnog sa-

zrijevanja, vrlo je oteæavajuÊa: adole-scent se loπe osjeÊa kad poËinje zapa-æati da mu njegovi predugaËki udovismetaju, stvarajuÊi mu nezgode i daju-Êi mu izgled nezgrapnosti. Promjenaglasa, bubuljice na licu i dlakavost iz-gledaju mu ruæni i smijeπni. OsjeÊa senespretnim i zabrinjava se zbog reak-cija okoline, buduÊi da slika koju svat-ko ima o sebi ne ovisi samo o slici uzrcalu: mi se vidimo i oËima drugih.

Vaæno je πto kaæu drugi

Rugalice kojima je adolescent Ëe-sto izloæen, koliko od njegovih bliæ-njih, toliko i od drugova, mogu izazva-ti razne prekomjerne psihodinamiËkereakcije: popuπtanje u πkoli, pretjera-nu dijetalnu prehranu, opsesivne este-tiËke preokupacije, depresivno doæiv-ljavanje ili agresivno ponaπanje. Spol-ni interes ne poËinje s pubertetom. Na-kon razdoblja latencije, koje je obilje-æeno relativnim usklaenjem EGO iSUPEREGO, u adolescenciji dolazi donagle provale nagonskih pulzija, πtonaruπava prethodnu ravnoteæu i katkadne prolazi bez veÊih smetnji, kao πtosu:

- adolescent odriËe sve nagonskepulzije; on se moæe braniti od mastur-bacije na sve moguÊe samokaænjava-juÊe naËine,

- sklonost dugaËkim raspravama oapstraktnim ili Ëak tajnovitim sadræaji-ma: politiËkim, etiËkim, moralnim i sl.,

- kreativna aktivnost oËituje se upoeziji, slikanju, pisanju intimnogadnevnika, koji adolescent nastoji dræa-ti u strogoj tajnosti, ali ga istodobnopovlaËi okolo kako bi se svi s njimupoznali.

Na intelektualnom planu, adole-scencija omoguÊava ulazak u razdob-lje uzroËnih operacija. Interesi se pro-

πiruju, vrijednosti koje su djetetu na-metale obitelj i druπtvena okolina prei-spituje se, πto ne ide bez sukoba.

Djetinjstvo i adolescencija Ëine du-go razdoblje, u kojem osoba progre-sivno postiæe svoju samostalnost. Sva-ko se biÊe raa s nasljednom osnovomo kojoj Êe njegova sudbina ovisiti sa-mo djelomiËno. Ona Êe ovisiti i o bio-loπkom i psihodinamiËkom razvoju,kao i o utjecajima socio-kulturne i eko-nomsko-intelektualne okoline.

U okviru tog stajaliπta, vaæne suspoznaje da je emocionalno ozraËje ukojem se zbiva cijelo pregenitalno raz-doblje razvoja ljudskoga biÊa izuzetnovaæno za organizaciju intrapsihiËkogustroja njegove liËnosti.

Takvoga me tata æeli

PRIMJER: Alan, 13 godina, opisu-juÊi svoga godinu dana starijeg prijate-lja Peru, kaæe: «Bio je takav od prvogtrenutka kada sam ga ugledao, uvijeksam na neki naËin æelio biti kao on.Stalno sam se pitao kako uspijeva æi-vjeti u slozi i prijateljstvu s cijelim svi-jetom. Pero uvijek troπi vrijeme na pra-ve stvari, a ja najËeπÊe lutam mislima,ne mogu se odluËiti i konaËno ne ura-dim gotovo niπta.fl

Alan nikada nije pokuπavao stvar-no postati kao Pero i teπko da je to iozbiljno æelio. Ono πto je jako æeliojest da ga Pero voli onakvog kakav jeon stvarno. Alan je bio sretan zbog sim-patija koje mu je Pero iskazivao i znaoje biti ljubomoran i razoËaran kada biprimijetio da nije jedini prema komePero gaji takve osjeÊaje. Pero je, u stva-ri, bio onakav mladiÊ kakvog je Ala-nov otac æelio za sina. Kako bi saËuvaoljubav oca, a da se pri tome ne moraodreÊi nekih svojih osobina, pokuπa-vao je svojstva, koja je za sina priæelj-

ADOLESCENCIJA I PUBERTET

NARU©ENA PRIRODNA RAVNOTEÆAAdolescencija i pubertet zbivaju se istodobno, ali predstavljaju dvarazliËita procesa. Adolescencija je psiho-socijalna pojava, dok jepubertet anatomsko-fizioloπka pojava.

svibanj-lipanj 2006

5

kivao njegov otac, posjedovati prekoposrednika.

Otac je djeËacima preadolescencijei rane adolescencije saveznik, a ne su-parnik. On se Ëesto i fantazijski pro-mijeni u jakog oca, mada mu te karak-teristike mogu u stvarnosti i nedostaja-ti. Idealizacija oca sluæi obrani od istogstraha kao i u preadolescenciji, od re-gresije na ranu majku. Udruæivanje uistospolne grupe ima i dalje obrambenikarakter, samo su ta, sada idealiziranai erotski motivirana prijateljstva raneadolescencije temljena na narcistiË-kom izboru objekta.

Kod djevojaka osobito primjeÊuje-mo kako se objekt “zatreskanosti” volipasivno, s ciljem da on udijeli bar malopaænje i njeænosti ili da osobu koja je“zatreskana” svladaju razliËiti erotskipoticaji. Prisutnost biseksualnih ten-dencija, kratko prije konflikata srednjeili prave adolescencije, manje je poti-snuta kod djevojËica nego kod djeËakai, dok je djevojËica voljna naglasitisvoje muπkobanjaste crte, djeËak sesrami svojih æenskih crta i poriËe ih.

Primjer: Ivana ima 13 godina, krat-ko oπiπanu kosu, uvijek je u hlaËama,najËeπÊe bi sjedila s nogama prekriæe-nim na muπki naËin. Iznenada je na satdoπla obuËena u æenstvenu haljinicu, asve kretnje, kao i naËin sjedenja, djelo-vali su blaæe i æenstvenije. Tu zamije-Êenu promjenu samo je ovlaπ komenti-rala: “Tako mi doπlo.” Dalje je veselopriopÊavala o veËernjem izlasku s ro-diteljima, a πto je odudaralo od njezinaraspoloæenja kada bi govorila o dru-gim izlascima s roditeljima. Pokazalose da je razlog njezina veselja to πto Êe“vidjeti nju”, mladu novu nastavnicu,koja je za nju predstavljala savrπen-stvo. Prolazna identifikacija s njom, ra-di pokusne akcije na putu prema raz-voju æenskosti, otkrivala se i novim na-Ëinom odijevanja.

Konflikti sa samim sobom

Psiholoπki razvoj srednje ili praveadolescencije (od 15 do 17 godina) ka-rakterizira heteroseksualno nalaæenjeobjekta. Ono postaje moguÊim napu-πtanjem narcistiËnih i biseksualnih po-zicija. U toj fazi unutarnji konflikti do-seæu jak zaplet, ali se njihov ishod prijeili u kasnoj adolescenciji ne da pred-

vidjeti. Emocionalni æivot mnogo je ja-Ëi, dublji i veÊeg dosega nego u ranijimfazama. Prva adolescencija, u stvari,ima dvije glavne zadaÊe, a te su: ko-naËno odvajanje od ranih objekata lju-bavi i konaËno razrjeπenje ponovno ak-tiviranih ostataka edipskog konflikta.

Libido koji je zaposjedao mentalnepredodæbe roditelja, sada se povlaËi navlastitu osobnost. Taj proces dovodido poveÊanja narcizma kod adolesce-nata obaju spolova i prethodi nalaæe-nju novog, neincestnog objekta ljuba-vi. Taj narcistiËki stupanj nije samoodlaganje napuπtanja ranih, roditelj-skih objekata ljubavi, nego ima i pozi-tivnu ulogu u procesu odvajanja. Doksu ranije roditelji bili precijenjeni, uli-jevali strahopoπtovanje, sada postajupodcijenjeni i dobivaju proporcije sru-πenih idola. NarcistiËko samouveliËa-vanje nekada se oËituje i u adolescent-noj aroganciji i pobunjeniπtvu, u ruπe-nju pravila i preziru prema roditelj-skom autoritetu. KonaËno, rezultat togpomaka u zaposjedanju libidom jest tajda roditelji prestaju biti izvorom narci-stiËkih zadovoljenja, kao πto su to biliu djetinjstvu, a JA adolescenta sadamora razviti sposobnost da ih osigurasam, i to na temelju vlastitih, stvarnihpostignuÊa. Tako narcistiËki stupanjdjeluje u sluæbi progresivnog razvoja iobiËno je udruæen s napredovanjemprema heteroseksualnom nalaæenjuobjekta. Lako se moæe zamijetiti kakoadolescenti napuπtaju uveliËanu samo-dostatnost i autoerotske aktivnosti, pri-mjerice kada mladiÊ osjeti njeæne osje-Êaje prema djevojci.

Zbog gubitka i ponovnog nalaæenjaobjekata, faza srednje ili prave adole-scencije moæe se opisati i pomoÊu od-vajanja dvaju osjeÊajnih procesa, “æa-lovanja” i “zaljubljenosti”. Proradaæalovanja bitna je za postupno osloba-anje od izgubljenih objekata, a time iod osjeÊaja unutarnje praznine, æalostii tuge. Za æivot adolescenata najËeπÊese vezuje zaljubljenost, koja najavljujekretanje libida prema novim objekti-ma i stvara osjeÊaj ispunjenosti.

PsihiËki poremeÊaji u adolescenciji

U nedostatku boljeg termina, valja-lo bi stalno imati na umu da je potreb-no precizirati radi li se o: fenomenu

privremene neravnoteæe, koji je povo-ljan s globalnog stajaliπta za zrenje, ilio fenomenu koji upuÊuje na zastoj utijeku zrenja. Prva Êe situacija omogu-Êiti reorganizaciju liËnosti, uz novuprilagodbu na vlastitu stvarnost, na li-bidnom, agresivnom i narcistiËkomplanu. Druga situacija, naprotiv, pri-pada registru psihopatologije, sa svimsvojim vanjskim i simptomatskim oËi-tovanjima. Kriza adolescencije poseb-na je ako se prekriju napadniji oblicirevolta i smetnji koji bi se mogli sma-trati kao instinski patoloπki u bilo ko-jem drugom æivotnom razdoblju:

1. konfliktna patologija, tj. izraæa-vanje interpsihiËkih konflikata koji suprisutni u procesu sazrijevanja Ëija jesrediπnja os æalost,

2. razvojna patologija, aktualna usvojoj simptomatskoj ekspresiji, kojameutim potjeËe od prijaπnjih faza, ka-da je ostala relativno prikrivena.

Smetnje u razvoju

»injenica je da odreena simpto-matska ponaπanja, sama po sebi, vrloozbiljno ukazuju na smetnje u razvojuna putu ka harmoniËnom psihosocijal-nom statusu odrasle dobi:

• pokuπaj suicida, koji radikalnoizlazi iz okvira “pokuπaja” samouboj-stva svojstvenim svim adolescentima,

• mentalna anoreksija, pri kojojtreba razlikovati reakcije toga tipa pri-likom prolaznog stresa od postupnogmrπavljenja i menstrualne nepravilnosti,

• svi simptomi temeljeni na kom-pulziji, na prisilnoj potrebi da se neπtonapravi, praÊenoj osjeÊajem da snagakoja se ne moæe kontrolirati tjera natakvo ponaπanje; takav je opÊenito slu-Ëaj pri ovisnosti o drogama i homo-seksualnosti, u mnogim sluËajevimabijegu od kuÊe, opetovanim deliktima,

• odreene seksualne smetnje,kao πto su homoseksualnost, transve-stitizam i promiskuitet,

• klasiËni psihijatrijski simptomi,kao πto su teπke fobije, posebno eroto-fobija.

LijeËenje obuhvaÊa:

individualnu psihoterapiju, psiho-terapiju obitelji, psihoterapiju paramajka-dijete, psihofarmakoterapiju.

Mr.sc.George Salebi, dr.med

svibanj-lipanj 2006

6

PomoÊi Êe svakako, razgovor otom problemu i uzajamno dogovaranje oko pravila kojih Êe se

pridræavati obje strane. Na taj Êe naËinroditelj i dalje zadræati odreenu "kon-trolu", a tinejdæer oËuvati svoju neovi-snost.

U prijelaznom razdoblju izmeukasnog djetinjstva i rane adolescencijepoËinju i prvi izlasci. To osjetljivo raz-doblje adolescencije, izmeu djetinj-stva i zrelosti karakterizira æelja za sa-mopotvrivanjem i izgradnjom vlasti-tih stavova i stilova ponaπanja, s ciljemsuprotstavljanja i odudaranja od pona-πanja i stavova odraslih. Tinejdæeri tra-æe viπe slobode i uvaæavanja u svojimpostupcima. Sazrijevanje prati i potre-ba za veÊom nezavisnoπÊu i emocio-nalnim udaljavanjem od roditelja dokprijateljstva s vrπnjacima dolaze u prviplan. Mladi se sve viπe izmiËu kontroliroditelja, suprotstavljajuÊi se njihovomautoritetu, ne æeleÊi poπtivati njihovapravila i jednostavno prkoseÊi.

Mrkva ili batina

Pri rjeπavanju odreenih sukoba iproblema roditelji obiËno koriste jed-nu od dviju strategija za "obuzdava-nje" neposluha adolescenata:

• rade joπ veÊi pritisak da se prila-godi njihovim pravilima,

• popuπtaju i dozvoljavaju im daËine πto æele.

Nijedna od tih strategija nije baπprikladan. Odreena sredina izmeutih dviju strategija bila bi najidealnija,uz fleksibilan i adaptivan pristup. Mu-dar roditelj bi trebao procijeniti u ko-jim bi podruËjima njegov adolescentbio sposoban sam donositi zrele odlu-ke i tu treba popustiti u kontroli i doz-

voliti im da sami donesu odluke, a uonim podruËjima gdje adolescent po-kazuje manje zrelo ponaπanje pomoÊimu donijeti zrelu odluku mirnim raz-govorom.

Jedno od podruËja sukoba roditeljai adolescenata svakako je problem izla-zaka. Odreena istraæivanja, raena2002. godine, pokazuju da djeca vrlorano poËinju izlaziti. UËestalost veËer-njih izlazaka raste s dobi, a djeËaci izla-ze uËestalije u svim dobnim skupina-ma.

• 30% djeËaka, a 19 % djevojËicaod 11 godina izlazi naveËer 3 ili viπeputa mjeseËno,

• 41 % djeËaka i 31 % djevojËicaod 15 godina izlazi naveËer 3 ili viπeputa mjeseËno.

ZakljuËak je da djeca izmeu 13. i15. godine izlaze 1-2 puta tjedno πto je,s obzirom na dob, dosta uËestalo.

Kod roditelja se javlja strah kada semoraju suoËiti s problemima koje sasobom donose prvi veËernji izlasci.Znamo da su mladi danas izloæenimnogim iskuπenjima i opasnostima,posebno vezanim uz probleme ovisno-sti, a πto postaje snaænije izraæenoupravo kada krenu u prve veËernje izla-ske. »injenica da uz takve izlaske uskopovezujemo konzumaciju alkohola,koriπtenje duhana, ali i drugih opojnihsredstava, poveÊava strah i potrebu kodroditelja da joπ viπe kontroliraju svojedijete. Kako u svemu tome zadovoljitiobje strane? Najteæi zadatak je naÊi "-zlatnu sredinu" izmeu æelja, potreba istavova adolescenata i stavova rodite-lja.

Poπtivanje dogovora

Prva stvar je, svakako, razgovor idogovor oko pravila sigurnosti. Po-stavljanje granica od strane roditeljapodsjeÊa tinejdæera na to da on joπ nijeodrasla osoba veÊ se nalazi na putu dato postane, a tu su roditelji koji Êe mu utome pomoÊi. No, i tu treba pokazatitoleranciju i fleksibilnost. U situacija-ma kada se ne ispuni dogovor o dola-sku kuÊi u odreeno vrijeme, a za tozaista postoji opravdano racionalnoobjaπnjenje moæe se oprostiti i na tajnaËin i njih uËiti toleranciji i fleksibil-nosti. No, u onim situacijama gdje ti-nejdæer zakaπnjavanjem pokuπava na-metnuti svoja pravila, trebalo bi reagi-rati. Najbolje je unaprijed dogovoritipravilo po kojem tinejdæer, ako zaka-sni pola sata, za sljedeÊi izlazak ima tihpola sata manje.

Vrlo je vaæno objasniti zaπto takvapravila moraju postojati i razmotritisve loπe situacije koje se mogu dogo-diti i kako poveÊati sigurnost. Izuzetno

TINEJDÆERI I IZLASCI

JASNA PRAVILA IGREU razdoblju prelaska iz kasnog djetinjstva i ulaska u fazu rane adolescencije zapoËinju

i prvi problemi oko izlazaka. NajveÊi je problem "pomiriti" æelje, potrebe i stavove tinejdæerasa stavovima roditelja.

svibanj-lipanj 2006

7

snaæan utjecaj imao bi razgovor s ti-nejdæerom koji je moæda doæivio nekoloπe iskustvo u obliku pretjerivanja ualkoholu, preæivjeli silovanje, neku te-πku nesreÊu, izgubili prijatelje i sl. Koddogovaranja pravila paænju treba obra-titi na naËin odlaska i dolaska kuÊi.Valja istaknuti da je dobro biti u dru-πtvu prijatelja u koje se ima povjerenjai na koje se moæe osloniti kada doe doneke problematiËne situacije. Tinej-dæer bi kod sebe trebao uvijek imatimobitel i dovoljno novaca da si even-tualno moæe platiti taksi. Uvijek je do-

bro ne odvajati se od grupe prijatelja iu odreenim neugodnim situacijamasignalizirati mu. PiÊe treba uvijek ima-ti uz sebe kako bi se umanjila moguÊ-nost da netko u njega neπto ubaci.

Prijatelji bi jedni druge trebali upo-zoravati ukoliko primijete da se netkood njih naπao u neugodnoj situaciji, ilida je pretjerao i uznemiruje drugu oso-bu. Treba ih upozoriti da nikada, pa niu veÊoj skupini, ne ulaze u auto osobi ukoju nemaju povjerenja, pa Ëak i ako jupoznaju. Dobar, zdrav odnos izmeuroditelja i tinejdæera u dogovoru oko

izlazaka sastoji se u pronalaæenju rav-noteæe izmeu dopuπtanja tinejdæeri-ma da zadræe svoju nezavisnost, i nji-hovog zaπtiÊivanja i postavljanja gra-nica. Ako se pravila otvoreno izloæe idopusti se rasprava o njima Ëesto sesmanjuje sukob. Postojanje jasnih,unaprijed dogovorenih pravila poma-æe roditeljima jer ne moraju smiπljatipravila usput, a olakπava i tinejdæeri-ma jer znaju na Ëemu su i znaju da su uosmiπljavanju pravila i sami sudjelo-vali.

Nevenka Vlah, dipl.uËitelj

Vjeæbanje u kafiÊuTJELESNI ODGOJ I ADOLESCENTI

UnatoË tome πto se posljednjih godina sve viπe ulaæe u promociju tjelesne aktivnosti kaofaktora zdravlja, svjedoci smo kako tjelesna aktivnost opada s godinama, osobito kod mladih.

RazmiπljajuÊi o ovoj temi, sjetim semog adolescenta kada je krenuo u prvirazred srednje πkole. Bili smo ponosnina petice naπeg "genijalca", a onda jejednog dana doπao ljut jer je dobio Ëi-stu jedinicu iz tjelesnog odgoja za ko-ju, naravno, on nije bio kriv jer samonije mogao napraviti ni minimum "tr-buπnjaka"! Traæio je naπu potporu iosudu takvog profesora, a kako to nijedobio, poËeo je dnevno vjeæbati i bioneobiËno ponosan na sve bolje ocjeneiz tjelesnog!

Kvari mi prosjek ocjena

Naæalost, mnogi Êe roditelji u sliË-noj situaciji potraæiti lijeËniËku "po-moÊ" u obliku ispriËnice, odnosnooslobaanja od vjeæbanja, ili Êe se æali-ti u πkoli na takav postupak nastavni-ka. Time Êe, zapravo, podræati krivistav prema vjeæbanju, kao prirodnojljudskoj potrebi u oËuvanju psihofiziË-kog zdravlja. Oni to Ëesto Ëine nesvje-sno, potiËuÊi sjedilaËki naËin æivotasvoje djece veÊ od najranijeg djetinj-stva: prevozeÊi ih automobilom doobliænjeg vrtiÊa ili πkole, Ëak do sport-ske dvorane, dopuπtajuÊi im gledanje

TV-programa bez ograniËenja ili igra-nje kompjutorskih igrica.. Ako u obi-telji izostane i dobar primjer u potica-nju i vrednovanju tjelesnih aktivnosti,ubrzo Êe za uËenika postati prava "tla-ka" i ona dva sata tjedno tjelesnog vjeæ-banja predvienog nastavnim progra-mom.

To se osobito odnosi na srednjo-πkolce, koji su uz to kritiËki usmjereniprema postupcima odraslih, pa i svojihnastavnika. Ulaskom u srednju πkolu,slobodno vrijeme uËenika postaje svekraÊe, a uËenje zahtijeva sve veÊi brojsati sjedenja. Djeca i roditelji smatrajutjelesnu i zdravstvenu kulturu (TZK)veÊinom kao "nevaæan" predmet, kojiutjeËe na ocjenu srednjoπkolaca i zato

ga vrlo Ëesto nastoje izbjeÊi ako imocjena ne odgovara .

Rezultat nije samo ocjena iz TZK,veÊ nerazmjer u razvoju motorike sastandardima nastavnog programa TZKpo dobi i spolu. Sadaπnji nastavni pro-gram nema velikih moguÊnosti indivi-dualizacije, osim za uËenike s kroniË-nim oπteÊenjem zdravlja, kojima se od-reuje prilagoeni nastavni programTZK. Ostali znaju koliko krugova mo-raju istrËati, koliko sklekova ili "trbu-πnjaka" odraditi da bi zaradili dovoljnuili odliËnu ocjenu. Takav nerazmjermoguÊnosti i zahtjeva Ëesto rezultirapovredama i izbjegavanjem nastave jerse zna da se zadano ne moæe odraditi, atime se izbjegavaju i negativni komen-tari vrπnjaka, na koje su mladi izrazitoosjetljivi.

Tjelesni kvari frizuru

Adolescenti su na to posebno osjet-ljivi pa polaskom u srednju πkolu "bi-jeg" od TZK poprima veÊe razmjere idobiva veÊu psihiËku dimenziju. Te-πko se presvlaËiti u pretrpanoj, neade-kvatnoj svlaËionici, a misliti da si pre-debeo ili premrπav, ili pred svima dig-

svibanj-lipanj 2006

8

nuti ruku jer danas ne moæeπ vjeæbatizbog prejake mjeseËnice, ili se ne moÊiistuπirati nakon vjeæbanja, pa se zno-jan, pokvarene frizure vratiti na nasta-vu i imati dojam da svi to vide i osjeÊa-ju! Lakπe je odπetati sa sata i otiÊi uobliænji "kafiÊ na cugu" s istomiπljeni-cima, a za ispriËnicu Êe se veÊ nekakosnaÊi! "Ionako je tjelesni u πkoli bezveze, dosadan, naporan, muËan, pa akobaπ æelim vjeæbati iÊi Êu sam u teretanuili na fitnes! Kvari mi prosjek ocjena!"To su neka razmiπljanja srednjoπkola-ca o tom predmetu.

Ta kratka percepcija iz pozicijeadolescenta oslikava i objektivno loπeuvjete za vjeæbanje u naπim srednjimπkolama, kojima Ëesto nedostaje sport-ska dvorana, vanjska su igraliπtaneodræavana, Ëesto improvizirana,svlaËionice su skuËene i neopremljenesanitarnim Ëvorovima, a ako uvjeti ipostoje, optereÊenost satnice struËnimpredmetima svrstava fiziËku aktivnostu niæerazredni predmet. Zato je irazumljiv odnos uËenika prema TZK.

Nastavnicima TZK predstoji punopedagoπkog rada i umijeÊa kako bi uËe-

nike poticali ne samo na vjeæbanje nasatu, veÊ stvorili naviku i potrebu sva-kodnevne umjerene tjelesne aktivnostiu trajanju od najmanje 60 minuta, kaovaæan preduvjet u oËuvanju zdravlja iprevenciji druπtveno neprihvatljivogponaπanja. Satovi tjelesnog ne smijubiti prilagoeni sportskim talentima, ada su onima prosjeËnima dosadni, a zapremrπave, predebele, preslabe i sl. dasu prava noÊna mora. Ona djeca kojasjede pored sportskog terena trebala bibiti zanimljiva nastavnicima i izazovza njih kako da ih uvuku u zdravu zonukretanja, kako bi generaciju sjedilacanauËili da se ostatak svoga æivota bri-nu za svoju kondiciju.

I ples je vjeæba

Mladi Êe takav stil æivota prihvatitisamo ako osjete druπtvenu klimu - mo-du za koju su oni naroËito osjetljivi,ako se dobro osjeÊaju i ako su sa svo-jim vrπnjacima. Zato je vrlo dobroprimljen pilot program uvoenja plesau nastavu TZK srednjih πkola. Organ-izacija meuπkolskih natjecanja ugrupnim sportovima odliËan je motiv

za redovito vjeæbanje na satu zbog πtobolje pripreme, kao i vrednovanje us-pjeha na natjecanjima. Organiziranjegrupa za podrπku - navijanje, stvorit Êeprostor za manju tjelesnu aktivnostonih uËenika koji nisu fiziËki spremniza natjecanje, ali Êe na taj naËin sudje-lovati i imati jak osjeÊaj pripadnostigrupi. Na taj naËin neÊe biti samo pa-sivni promatraËi, frustrirani, odbaËe-ni, Ëesto agresivni navijaËi, πto imavaænu odgojnu ulogu.

No, sve Êe ostati samo nedostiæancilj ako se uloga prepusti samo πkoli inastavnicima. Bez πiroke druπtvenepodrπke, stvaranja boljih uvjeta u πko-lama, poveÊanjem tjednog broja sativjeæbanja i idividualiziranog pristupau nastavi TZK, poπtujuÊi razliËitosti upsihofiziËkim sposobnostima svakoguËenika, ne moæemo oËekivati bitnepomake. Ovu generaciju mladih Ëeka-ju ozbiljni zdravstveni izazovi i zatomi moramo biti bræi i bolji za njihovudobrobit.

Mirjana MaloviÊ-Bolf, dr.med.Vlasta KosanoviÊ, dr.med.

Koliko tijelo moæeTjelesna se aktivnost dugi niz godina promiËe kao faktor vaæan za oËuvanje i

unapreenje zdravlja, osobito djece i mladeæi. FiziËka aktivnost vitalna je potrebadjece i mladih, πto je veÊ odavno prepoznato, i u sustavu πkolstva provodi se kroz

nastavu tjelesne i zdravstvene kulture u osnovnim i srednjim πkolama.

Programi tjelesne i zdravstvene kulture prilagoeni za uËenike sa zdravstvenim teπkoÊama

©to s uËenicima koji veÊ imajuoπteÊenje zdravlja ili se oporav-ljaju nakon teæih bolesti? Za ta-

kve uËenike zakonodavac je predvidiopravo na prilagoenu nastavu tjelesnei zdravstvene kulture zbog viπestrukekoristi koju takva nastava ima za uËe-nike s oπteÊenim zdravljem.

Nastava tjelesne i zdravstvene kul-ture (u nastavku TZK) ima ne samorehabilitacijsku vaænost, veÊ u prvomredu, humanim odnosom prema obo-ljelima u sklopu odgojno ∑obrazovnog

procesa, dobiva posebnu psiho-socijalnu vrijednost. Kod djece oπteÊe-na zdravlja razvija se osjeÊaj pripad-nosti grupi, omoguÊava dobivanjepodrπke grupe, jaËanje samopouzdanjai pozitivne slike o sebi, unatoË oπteÊe-njima zdravlja, te koriπtenje i razvija-nje saËuvanih psihofiziËkih sposobno-sti.

Vjeæbati s ugodom

Stoga je vaæna uloga πkolskoga li-jeËnika u upoznavanju nastavnika TZK

sa zdravstvenim teπkoÊama i psihof-iziËkim ograniËenjima pojedinih uËe-nika kako bi se, na osnovi utvrenogzdravstvenog stanja, dobi, spola i ini-cijalnih fiziËkih i funkcionalnih osobi-na uËenika, utvrdio program TZK zatekuÊu πkolsku godinu.

Prikazat Êemo smjernice u donoπe-nju prilagoenog programa TZK poskupinama bolesti. Tu je korisno odre-diti vjeæbe i aktivnosti koje Êe ublaæitisimptome bolesti, ali i one koje su za-branjene jer mogu dovesti do pogorπa-

○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○

svibanj-lipanj 2006

9

nja postojeÊe bolesti. Vaænost imai pozitivno okruæenje te vjeæbanjebez stresa i straha.

1. Bolesti krvoæilnoga su-

stava ∑ Koriste se razliËiti oblicihodanja i laganog trËanja, ritmiË-ka gimnastika i ples manjeg in-tenziteta te izabrane vjeæbe za po-jedine dijelove tijela bez statiËkihoptereÊenja.

2. Bolesti miπiÊno-koπtanog

sustava i vezivnog tkiva ∑ Izvo-de se vjeæbe istezanja i labavlje-nja, bez optereÊenja ili s lakπimoptereÊenjem, za pojedine dijelo-ve tijela ili miπiÊne grupe, odre-ene sportske igre i plivanje, veÊprema zdravstvenoj indikaciji.

3. Bolesti diπnih organa ∑Vaæne su vjeæbe disanja, bez op-tereÊenja ili s optereÊenjem, na Ëi-stom zraku, razni oblici hodanja ilaganog trËanja i sportske igre pri-lagoene zdravstvenim moguÊnostimauËenika.

4. Bolesti ælijezda s unutarnjim

izluËivanjem, poremeÊajima meta-

bolizma, prehrane i imuniteta ∑ Ko-riste se svi prirodni oblici kretanja iigre, gimnastiËke vjeæbe bez statiËkihnaprezanja, plivanje.

5. Bolesti oËiju ∑ Izvode se vjeæbeorijentacije u prostoru, izabrane vjeæ-be koordinacije i ravnoteæe, raznesportske igre, vjeæbe za jaËanje i iste-zanje miπiÊa te lagano trËanje i hoda-nje. Treba izbjegavati statiËka optere-Êenja i borilaËke sportove.

6. Bolesti probavnih organa ∑Koriste se hodanje i lagano trËanje, iza-brane sportske igre, pripremne vjeæbe iplivanje, bez aktivnosti koje jaËe po-tresaju tijelo i izazivaju strah.

7. Bolesti æivËanoga sustava ∑Vjeæbe posebno izabrane prema oπte-Êenju treba izvoditi prilagoavajuÊioptereÊenja, raditi ritmiËno-sportskugimnastiku i sportske igre uz priprem-ne vjeæbe i na parteru.

8. Bolesti urogenitalnog sustava

∑ Dobro je primjenjivati sve oblike tje-lesnih aktivnosti, uz optimalnu tempe-raturu okoline i bez veÊih potresa tije-la.

9. Duπevni poremeÊaji ∑ Uz iza-brane vjeæbe, sportske igre i ritmiku,treba posebno primjenjivati vjeæbekoordinacije, ravnoteæe, prostorne ivremenske orijentacije, izbjegavajuÊistrah, stres i agresivnost.

10.Bolesti uha ∑ Treba primjenji-vati posebne vjeæbe i igre koje prido-nose snalaæenju u prostoru i vremenute igre s vrπnjacima. Izbjegava se pli-vanje.

11.Bolesti krvi i krvotvornih or-

gana ∑ Korisni su svi oblici kretanja,vjeæbe i sportske igre, pazeÊi osobitona optereÊenje i trajanje aktivnosti inaprezanje veÊih miπiÊnih skupina.

12.Zarazne i parazitarne bolesti

∑ Treba izbjegavati vjeæbanje u hlad-nom i nehigijenskom prostoru.

13.Bolesti koæe i potkoænoga ma-

snog tkiva ∑ Dobri su svi prirodni obli-ci kretanja, pjeπaËenje, vjeæbe jaËanja,istezanja i labavljenja miπiÊa, sportskeigre.

14.Ozljede ∑ Treba izvoditi izabra-ne i prilagoene oblike kretanja, vjeæ-be s optereÊenjem i bez optereÊenja,sportske igre koje ozljeda dopuπta.

15.Program TZK za uËenike ti-

jekom zdravstvenog oporavka ∑Kako je u oporavku organizamposebno osjetljiv na promjenetemperature, na vrstu i jakost op-tereÊenja, potrebno je individual-no izraditi program kao za uËeni-ke oπteÊenog zdravlja i provoditiga do potpunog zdravstvenogoporavka.

Individualni pristup

©kola ima znaËajnu i trajnuulogu u izgradnji temelja za pro-voenje tjelesne i zdravstvenekulture i trebala bi osigurati opti-malne uvjete pri ostvarivanju pro-grama. Danas u nekim πkolamarealni uvjeti nisu takvi da bi seprovodila optimalna nastava tje-lesne i zdravstvene kulture ni zazdrave uËenike, ni za uËenike steπkoÊama.

To se osobito odnosi na sred-nje πkole, koje Ëesto nemaju sportskudvoranu ili je dvorana neadekvatna,bez ventilacije, nedovoljno higijenskiodræavana (to su najËeπÊe preureenirazredi). Neke gradske πkole nemajusportsko igraliπte u blizini πkole ili do-voljno zelenila za izvoenje nastavevan dvorana. NemoguÊnost koriπtenjagradskog bazena osobito zakida djecusa zdravstvenim teπkoÊama, jer je pli-vanje osobito vaæno u rehabilitacijidjece s oπteÊenjem zdravlja. Koriπte-nje bazena, skijaliπta, dvorana za vjeæ-banje prepuπteno je inicijativi i materi-jalnim moguÊnostima roditelja .

Redovna nastava tjelesnog i zdrav-stvenog odgoja nedostatna je po brojusati, rutinska i normirana. Individualnipristup i poticanje uËenika da i oni sud-jeluju u stvaranju vlastitog programaza unapreenje kondicije i zdravlja da-li bi bolje rezultate, osobito kod djece soπteÊenim zdravljem, jer oni æele πtoviπe sliËiti svojim zdravim vrπnjacima.Zato je najava uvoenja cjelodnevnenastave, gdje bi tjelesni odgoj bio sva-kodnevno zastupljen za sve uËenikeosnovnih πkola, dobra osnova za stje-canje zdravog æivotnog stila od rane dobi.

Mirjana MaloviÊ-Bolf, dr.med.Vlasta KosanoviÊ, dr. med.

svibanj-lipanj 2006

10

NUÆNOST SUSTAVNOGSPOLNOG ODGOJA

Zaπtita reproduktivnog zdravlja mladih

Suvremeni æivot suoËava mlade s veÊim izazovima nego ikad. Seksualnost jeprostor (rastuÊih) individualnih sloboda, ali se u meuvremenu pretvorila i

u popriπte rizika.

Seksualno aktivnih adolescenatasve je viπe, a nezaπtiÊeni sek-sualni odnosi vode mnogim ne-

æeljenim trudnoÊama, abortusima i πi-renju tzv. "novih" spolnoprenosivihbolesti (Chlamydia trachomatis, HPV,Hepatitis B, HIV infekcija).

Kao πkolska lijeËnica, Ëesto se su-sreÊem s neznanjem sred-njoπkolaca o osnovnimanatomskim i fiziolo-πkim karakteristikamasvoga tijela, kao πto jenpr. razlikovanje pojmo-va menstruacija i men-struacijski ciklus, nisu si-gurni da i pri prvom spol-nom odnosu moæe doÊido trudnoÊe, pretpostav-ljaju da se spolno preno-sive bolesti dogadjaju ne-kome drugom…

Pune Ëekaonice

Kao da se naπe dru-πtvo srami ljudske seksualnosti, o tojse temi saznaje najËeπÊe na samo jed-nom satu biologije u osnovnoj i sred-njoj πkoli i na povremenim predavanji-ma struËnjaka u trajanju jednoga πkol-skog sata. Kroz πkolovanje se ne nje-guju komunikacijske vjeπtine i ono jeiskljuËivo usredotoËeno na edukaciju,a individualni i pedagoπki pristup po-jedincu gotovo je sasvim zanemaren.Zdravstveni radnici ograniËeni su ner-

vozom punih Ëekaonica, nemaju "slu-ha" za suptilne i nejasno definirane po-trebe mladih. U zahtjevnoj svakodne-vici roditelji su prezaposleni, neinfor-mirani i zateËeni (pre)brzim odrasta-njem svoje djece.

U praksi smo dobili potvrdu tih Ëi-njenica putem ispitivanja znanja i sta-

vova o spolnosti, kao i spolnog pona-πanja, provedenog 2001. godine naznaËajnom, 30%-tnom, uzorku bruco-πa SveuËiliπta u Splitu: na upitnik oddeset pitanja, zamiπljen kao ispit "sek-sualne pismenosti", 30% ispitanika ni-je znalo odgovore niti na polovinu pi-tanja, a 50% ih je pokazalo tek natpo-loviËno znanje. Najslabije znanje iska-zano je u poznavanju spolno prenosi-vih bolesti i djelotvornosti kontracep-

cijskih sredstava: 75% djevojaka i Ëak87% mladiÊa u dobi od 18 i 19 godina,predmnijevano akademskih graana,nije znalo odgovore na ta pitanja!

Istovremeno, spolno iskustvopotvrdilo je 50% mladiÊa i djevojaka, sprosjekom stupanja u prvi spolni od-nos u sedamnaestoj godini. Polovina

spolno aktivnih adole-scenata izjavila je da nekoristi kondom ili gakoristi neredovito, oËitonemajuÊi osvijeπtenstav o nuænosti stalne ikontinuirane zaπtite. Naginekoloπkom pregledunije bilo 50% spolno ak-tivnih djevojaka, πto po-kazuje kolik je otpor ikonzervativizam vezanuz taj profil zdravstve-nih usluga. Druπtvo tomtrendu, naæalost, ide naruku jer do- nedavno u"ginekoloπkom" smislu

æena nije postojala do navrπene 18. go-dine. S punoljetnoπÊu se mogla upisatikod ginekologa, "otvoriti" ginekoloπkikarton i time dobiti pravo na lijeËenje(bez te procedure nitko je neÊe primitina pregled!). U posljednje je vrijemezakonodavac spustio tu granicu do πe-snaeste godine, ali πto je s mlaim sek-sualno aktivnim osobama? Kako Êeone doÊi do pregleda, savjeta i zdrav-stvene usluge ako se ne mogu upisati

svibanj-lipanj 2006

11

Ako se æelite pretplatiti na Narodni zdravstveni list, dovoljno je da

nazovete telefonski broj 21-43-59, 35-87-92 ili poπaljete dopisnicu sa

svojim podacima (ime, prezime, adresa) u Nastavni Zavod za javno

zdravstvo, Odjel socijalne medicine, 51000 Rijeka, Kreπimirova 52a.

kod ginekologa, ne mogu otvoriti kar-ton, dakle, u ginekoloπkom su smislu"nepostojeÊe" osobe? U toj situacijidjevojke se Ëesto ne usuuju povjeritinajbliæima i traæiti savjet i pomoÊ, a zaprivatni pregled nemaju novca.

Premalo znanja

U naπoj anketi, od 168 spolno ak-tivnih djevojaka, 3 su imale iskustvonamjernog abortusa, kao naæalost naj-goreg oblika kontra-cepcije. Savjetovali-πte za mlade, kojeukljuËuje ambulantuza adolescentnu gine-kologiju (dostupnubez navedenih ogra-niËenja), postoji uZagrebu i odnedavnou Rijeci. Ali, πto je sostalim adolescenti-cama u Hrvatskoj,gdje i kome ih uputitina ginekoloπki pre-gled? OpÊenito je zd-ravstvene poteπkoÊeuzrokovane seksual-nim aktivnostima utoj anketi prijavilo13% djevojaka i 3%mladiÊa, a, ne zaboravimo, ispitivanapopulacija je u dobi od18 i 19 godina.

U tom je istraæivanju viπe od 80%adolescenata podræalo ideju uvoenjaseksualnog odgoja u πkole. Oni odbija-ju tvrdnju da informiranje potiËe pro-miskuitetno ponaπanje, πto se slaæe sostalim sliËnim ispitivanjima socijalnei πkolske medicine, provedenim u Hr-vatskoj u posljednje vrijeme. DrugimrijeËima, svjesni su svoje manjkave

razine informiranosti i znanja, kojenajËeπÊe dobivaju od prijatelja, TV, in-terneta i Ëasopisa. Treba napomenutida vjerska opredijeljenost ne utjeËeznaËajnije na pozitivnost stava o spol-nom odgoju. O stvarima vezanim uzvlastiti seksualni æivot, s majkom iocem nikada ne razgovara 60% mladi-Êa, djevojke su neπto otvorenije premamajci, ali s ocem nije razgovaralo go-tovo 80% djevojaka(!). Problem obi-teljske komunikacije oËito je obostran,

zato i ne Ëudi da su dosadaπnja popula-cijska ispitivanja potvrdila da i viπe od70% roditelja podræava ideju o uvoe-nju spolnog odgoja u πkole.

Da zakljuËimo, u danaπnjim turbu-lentnim vremenima, æeleÊi zaπtititimlade od zdravstvenih poteπkoÊa uzro-kovanih seksualnim aktivnostima, mo-ramo znati πto se dogaa meu njima ibiti od kontinuirane pomoÊi u njiho-vom razvoju i sazrijevanju, od vrtiÊke

dobi nadalje. To, izmeu ostalog, zna-Ëi njegovati komunikacijske vjeπtine ipomagati u izgradnji pozitivnog stavaprema vlastitoj i tuoj individualnosti iseksualnosti. Ne smijemo zaboraviti narad s roditeljima, educirati ih, poticati iohrabrivati, da njihova komunikacija sdjecom bude πto kvalitetnija i da od-rastanje njihove djece, Ëesto burno, nebude za njih frustracija ili nepoznanica.

Pred nama su zadaci, kompleksni inejasno ograniËeni, πto traæi suradnju

raznih profila struË-njaka. Ne treba zabo-raviti da πkola nije je-dino mjesto seksual-ne socijalizacije, tre-ba poraditi i na do-stupnosti savjetovali-πta i zdravstvenihcentara za mlade jer,uz dobro strukturiranprogram seksualneedukacije, dobnospecifiËna zdravstve-na skrb i individual-no savjetovanje do-bar su temelj za sma-njenje rizika seksual-ne aktivnosti adole-scenata.

Zapis brucoπicena margini ankete: "U potpunosti seslaæem s time da treba uvesti seksualniodgoj u naπe πkole. Takoer bi bilopoæeljno da lijeËnici πkolske medicinebudu πto pristupaËniji. Sama sam bilau situaciji da na postavljena pitanja ni-sam mogla dobiti æeljene odgovore.BuduÊi da je seksualnost neπto sasvimprirodno, nemojte od nje praviti bau-ka!

Nives –uraπkoviÊ, dr.med.

svibanj-lipanj 2006

12

 

PUTOVANJE UDVOJE

Kako mladi doæivljavaju instituciju braka i pojam vjernosti

Æivimo u nemirnom vremenu. U æivotu se sve mijenja, sve dobiva nove oblike.Od mladih se traæi da budu informirani, da se jasno postave i da se bore za

svoje stavove i uvjerenja.

Kao da je to lako i jednostavno!©to danaπnjim mladima znaËe rije-

Ëi vjernost ili brak? Da li su one izgu-bile onaj smisao i vrijednost koje suimale generacijama?

Mediji agresivno propagiraju samojednu, sasvim drukËiju sliku svijeta, ukojoj se ismijavaju tradicionalne vri-jednosti. U tom vrtlogu jedne vrste in-formacija, mladi Ëovjek lako moæe po-kleknuti i krenuti krivim smjerom.

Nedostatak uzora

©to je to ljubav, spolnost? Tko mo-æe biti kompetentan govoriti o njoj?Spolnost je nemoguÊe odvojiti od poj-ma ljubavi. Ona se ne moæe promatratiodvojeno od kulture i druπtva u kojemse zbiva. Spolnost je putovanje koje seuvijek odvija udvoje. Meusobno po-πtovanje neophodno je da bi se to puto-vanje odvijalo u sreÊi i ljubavi.

Seks, udaja i djeca, teme su o koji-ma se prije dvadesetak i viπe godinamislilo i govorilo drukËije nego danas.S jedne strane, æene su postale obrazo-vanije, ekonomski neovisne, imaju ka-rijere, nadziru svoje reproduktivnesposobnosti, s druge strane, zbog vla-stitog komoditeta, jedan dio mladihljudi odluËuje se na samaËki æivot. Dokjedni odluËuju biti samci, drugi ulijeÊuu brak.

U Sjedinjenim Dræavama danas go-tovo polovina brakova zavrπava raz-vodom. Postavlja se pitanje: zaπto ihje tako mnogo? VeÊina ih provede viπe

vremena planirajuÊi vjenËanje negorazmiπljajuÊi o tome u πto se upuπtaju.Mnogi od njih i sami potjeËu iz razve-denih obitelji, pa nemaju uzora za ko-jim bi se poveli.

Mladi danas prebrzo diæu ruke odbraka jer su odrasli u nestrpljivom dru-πtvu, nisu spremni za ærtve i odricanja,ne znaju da treba davati i primati.

Vrijednost vjernosti

Postajemo li i mi druπtvo sliËnoameriËkom? Koliko je jaka naπa obi-telj kao jezgro iz kojeg sve potjeËe?

Iz vlastitog iskustva znamo da raz-voj mladog Ëovjeka bez utjecaja obite-lji nije moguÊ. Zrelo spolno ponaπanjenajbolje Êe se razviti u atmosferi poti-canja i stoga je dragocjen povjerljivrazgovor s roditeljima.

Æivimo u vremenu snaænog porastaspolno prenosivih bolesti. U vrtogla-vom su porastu i neke „nove ∑ stare”bolesti: sifilis, herpes, klamidija iHPV, kao i urogenitalne infekcije. Su-

kladno s tim, vjernost dobiva na sveveÊoj vrijednosti. Mladi je sve viπe po-Ëinju gledati kao neπto πto se podrazu-mijeva i πto postaje izbor i naËin æivo-ta. ©to uËiniti da pomognemo mladimada postanu odgovorniji, zreliji i samos-vjesniji?

Jedno su od rjeπenja savjetovaliπtaotvorenih vrata gdje mladi mogu slo-bodno, anonimno i besplatno doÊi doinformacija koje ih zanimaju. Bitan jesveobuhvatni pristup problemu poËev-πi od roditelja, profesora do πkolskihlijeËnika.

Jedno od rjeπenja bit Êe uvoenjespolnog odgoja u osnovnim i srednjimπkolama. Treba staviti naglasak na in-terdiscipliniranost pristupa, gdje Êemosa svih glediπta pribliæiti spolnost mla-dima.

Je li to dovoljno? Naravno da nije.Potrebno je joπ puno truda i rada. Nesmijemo posustati poljuljani izjavamadeæurnih duπebriænika da su mladi ne-zahvalnici i nezaineresirani.

Razvoj mladog Ëovjeka u dana-πnjem je svijetu najzahtjevnija i naj-sloæenija moguÊa zadaÊa. Naπ je ciljpomoÊi takvom mladom Ëovjeku nanjegovom putu razvoja i sazrijevanja,sa πto manje boli i poteπkoÊa za njegasamoga. To nam govore stihovi glaso-vitog libanonskog pjesnika Halila Gi-brana: „Moæete se upinjati da budetekao oni, ali ne traæite od njih da budupoput vas, jer æivot ne ide unatrag nitiostaje na prekjuËer.”

Marija Dabro, dr. med.

svibanj-lipanj 2006

13

NEZRELE ZAMAJ»INSTVO

MaloljetniËka trudnoÊa

MaloljetniËkom nazivamo trudnoÊu u adolescentica izmeu 15 i 19 godina.StatistiËki podaci pokazuju prosjeËan poËetak spolnog æivota djevojaka sa 17,2,a djeËaka sa 16,3 godine. Poznato je da svega 40% parova koristi  neki oblikkontracepcije. Hormonsku kontracepciju kod nas koristi svega oko 7 %, a u

razvijenijim zemljama i do 40 % adolescentica.

PoraæavajuÊi je podatak da svegaoko 27 % parova koristi kon-dom pri prvom spolnom odno-

su. To je jedan od razloga  πto je broj maloljetniËkih trudnoÊa vrlo velik. USlavonsko-baranjskoj æupaniji, u tri ro-diliπta, bilo je  tijekom 2005.g. 3 194 poroda, od toga 231 adolescentica, πtoËini 7,23% svih poroda. Naæalost, ve-Êi je ukupan broj trudnoÊa  maloljet-nica, od kojih sigurno znaËajan brojzavrπi namjernim ili spontanim poba-Ëajem.

Socijalno-ekonomski razlozi Ëestosu u vezi s niæim ekonomskim statu-som, nezaposlenoπÊu, nesreenim obi-teljskim æivotom. Vrlo Ëesto su prisut-ni i razni oblici ovisnosti: opojne dro-ge, alkoholizam.

Nezrelost majke ugroæavatrudnoÊu

U struËno-medicinskom smislu,maloljetniËke trudnoÊe predstavljajuriziËne trudnoÊe. Nije zavrπen fiziËkiniti psihiËki rast i sazrijevanje liËnosti.PoveÊan je rizik od pobaËaja, prijevre-menih poroda, zaostatka rasta ploda,razvitka gestoza. Te su trudnice u pra-vilu i slabije kontrolirane jer se vrloËesto trudnoÊa krije od okoline U toj jeskupini poznata visoka uËestalost,uvjetno, spolnoprenosivih bolesti. Naj-ËeπÊe su infekcije: Chlamydia tracho-

matis, Humani papilloma virus, My-coplasme, Trichomonas vaginalis. Teinfekcije mogu poveÊati rizik pobaËa-ja i prijevremenog poroda. Tako mladorganizam, uz joπ nezavrπen tjelesnirast, dodatno se teπko prilagoava no-vim potrebama koje zahtijeva trudno-Êa. Maternica nije dostigla svoju pot-punu “zrelost”, πto poveÊava osjetlji-vost prema infekcijama. PoveÊano op-tereÊenje krvoæilnog sustava moæe do-vesti do razvitka gestoze, stanja opa-snog po majku i dijete, s poviπenjemkrvnog tlaka i zaostatkom rasta djete-ta. OptereÊenje ælijezda s unutarnjimluËenjem moæe dovesti do poremeÊajametabolizma πeÊera, s ubrzanimrastom nezrelog djeteta. PreuranjenopoveÊano optereÊenje skeleta moæe re-zultirati trajnim deformacijama miπiÊ-no - koπtanog aparata. Sve to moæe do-vesti do patologije poroda, s veÊom po-trebom operativnih zavrπetaka trudno-Êe.

MaloljetniËka trudnoÊa predstavljaozbiljan medicinski i javnozdravstve-ni problem. Potreban je joπ suvremeni-ji  pristup u prevenciji kroz obrazova-nje, upozoravanje, upoznavanje s me-todama kontracepcije putem πkole,medija i, naravno, interneta. Cilj je po-veÊati uporabljivost svih metoda kon-tracepcije, a posebno hormonske, uobliku pilula ili flastera.

Siniπa MatkoviÊ, dr. med.

svibanj-lipanj 2006

14

POUZDANJE I NEPOUZDANJE U BRAKURoditelji u sjeni

Dijete u svojim roditeljima vidi moÊ za koju je mislilo da je samo njegova i pripisuje im svemoÊii sveznanja. I mnogi odrasli ljudi naginju vjerovanju da su njihovi roditelji svemoÊni.

»esto susreÊemo ljude tridesetih,Ëetrdesetih ili Ëak pedesetihgodina koji joπ nisu oprostili

svojim roditeljima πto za njih nisu uËi-nili sve πto su mogli i ispunili im sveæelje. Ti osjeÊaji obiËno ne slabe, jerpojedinci æive u uvjerenju da su ih otacili mati mogli viπe voljeti i sve im pru-æiti, samo da su htjeli.

Zdenac mudrosti

Kad je netko duboko u sebi uvje-ren da mu je roditelj svemoÊan, ondaon to oËekuje i od svog braËnog druga.A razoËaranje je veliko. Naravno, nit-ko nije kadar “prokuæiti” sve æelje svogsupruænika, pruæiti mu potporu i po-moÊ, davati mu savjete i biti zdenacmudrosti iz dana u dan. Baπ kao πtodijete u svom dozrijevanju mora napo-kon shvatiti zbilju - da njegovi roditeljinisu savrπeni i svemoÊni, tako i svakaosoba u braku mora prihvatiti, bez gun-anja, Ëinjenicu da je supruænik samoljudsko biÊe, sa svim svojim slabosti-ma i manama.

Kad neka osoba vjeruje da na svije-tu ima savrπenih braËnih drugova, on-da Êe poÊi u potragu za njima. BuduÊida supruænik uvijek na kraju razoËara,svemoÊnog se partnera onda poe tra-æiti negdje drugdje, ponajËeπÊe u iz-vanbraËnoj vezi.

Ivanka, 40 godina, udala se za li-jeËnika koji je bio odan muæ i otac,imaju sina od 13 godina i 9-godiπnjukÊer. Ivanka je izjavila da gotovo usvakom pogledu ima “sve πto æena mo-æe poæeljeti”. Ipak se upustila u vezukoja je trajala viπe od godinu dana izbog koje ju je strahovito pekla savjest.S ljubavnikom se sastajala nekolikoputa na tjedan, uæivala u njegovom la-skanju, njegovoj ukusnoj odjeÊi, sklad-nom tijelu, ljepoti, pa Ëak i pameti, noËim bi se od njega rastala, osjeÊala se

prljava iznutra. Nije htjela ostaviti mu-æa, ali se nije htjela ni okaniti svogodnosa s Karlom. Sama sebe dræala je“pohlepnom” jer je æeljela zadræati imuæa i ljubavnika, pa se osjeÊala ne-moÊnom da sama razrijeπi taj Ëvor.Ivanka je rekla za svoje roditelje: mi-slim da su me voljeli, ali nekako mi seuvijek Ëinilo da viπe vole moju mlausestru. U djetinjstvu, Ivanka i njezinasestra bile su kao suparnice i obiËno sunjihove svae zavrπavale u tuËnjavi.Ivanka je oba roditelja opisala kao(snaæne) ljude koji su od nje mnogooËekivali. Upravo koliko se bojala svo-jih roditelja, toliko je bila posluπnasvojim uËiteljima i trsila se da izboriπto bolje ocjene, pa je Ëesto bila i uËite-ljiËina miljenica.

Ivanka nije imala mnogo prijatelji-ca u djetinjstvu, a ni poslije u πkoli.Imala je malo bliskih odnosa s mu-πkarcima prije nego πto je upoznalamuæa i bila je djevica kad se udala.Voljela je Maksa jer je bio duhovit,odluËan, naoËit muπkarac, unosna za-nimanja i iz dobre obitelji. Ivanka jepriznala da je Maks voli, Ëesto joj do-nosi darove, pomaæe u kuÊanstvu,podræava je u odgoju djece. Poslije ne-koliko mjeseci terapije, otkrilo se koli-

ko mu se Ivanka osjeÊa podreenom.Dala se na opisivanje zgoda kad biMaks zabavljao svoje kolege zbijajuÊiπale na njezin raËun, πto njoj nije bilodrago. Tijekom terapije, kad se s njomne bi sloæio ili bi ostao ravnoduπan,rasrdila bi se na terapeuta. "Ja æelimviπe razumijevanja i pomoÊi od vas, avi me uvijek Ëinite manje vrijednom umojim oËima. Vi sve to znate i ja toprihvaÊam, ali kad mi ne kaæete πtomislite, to me vrijea." Ivanka je neko-liko puta sanjala svog terapeuta. Snovise mogu objasniti kao Ëeænja za (ja-kim) likom roditelja. PoËela je pojmo-ve vezane uz Maksa povezivati sa svo-jim bivπim uËiteljima, a takoer i sasvojim roditeljima. U svojim je fanta-zijama i snovima uvijek bila malenadjevojËica, a mazio ju njezin terapeutkome je pridavala snaæne majËinskeosobine. Kad je raπËlanila svoju Ëeænjuza jakom i moÊnom majkom, poËela sesrditi na Maksa πto ju je “razoËarao”."Skrivala sam svoje Ëeænje kao briænoËuvanu zabranjenu tajnu, upravo po-put moje zabranjene i tajne izvanbraË-ne veze", rekla je pronicavo.

Mnogi ljudi, razoËarani u braku,vjeruju da je svemoÊni roditelj ipak tunegdje, samo ga treba potraæiti, i da seraj iz prve godine njihova æivota moæenanovo steÊi u uzajamnom odnosu od-raslih. Premda ima mnogo razlogazbog kojih valja tajiti ljubavnu vezu,jedan je i taj πto preljubnici ne æeleotkriti svoje simbiozne Ëeænje za sve-moÊnim roditeljem. Ti su ljudi u grd-noj neprilici zato πto zapravo nikadanisu prekinuli pupkovinu s majkom,pa stoga vrlo malo njih i raskida braË-ne odnose. Rastava od braËnog drugaispunjava simbioznog muæa ili æenupaniËnim strahom. Kad razmiπlja orazvodu ili samo o rastavi od stola ipostelje, prestravi se od zdvojnosti i

svibanj-lipanj 2006

15

osamljenosti kao dijete koje napusteroditelji.

Izmeu ljubavi i mrænje

Uz one koji traæe savrπenog supruæ-nika, ima mnogo muæeva i æena kojiæele dobiti ulogu svemoÊnog roditelja.Kad braËnog druga koji æeli biti sve-moÊan roditelj njegov partner poËnepoimati stvarnije (obiËno zbog uspje-πnog lijeËenja), on se moæe osjetitiugroæen. Ivanka je u navedenom pri-mjeru postala mnogo zrelija i samos-vjesnija i mnogo manje mazohistiËnasa svojim muæem, poslije Ëega je Mak-sa pritisla duboka tjeskoba. Kad muviπe nije dopuπtala da joj gospodari,Maks je prema njoj postao vrlo sadisti-Ëan. Kada Ivanka nije bila voljna da sepodloæi njegovim sadistiËkim napada-jima, bivao je sve viπe potiπten. Napo-sljetku se poËeo i on lijeËiti, πto je biovrlo hrabar korak za Ëovjeka koji jeuæivao u tome da se pravi nepokoleb-ljivo odvaæan i samopouzdan. Kad je-dan braËni drug prizdravi i promijeni

se zbog lijeËenja, to obiËno uzdrmaudobnu, premda i neurotiËnu ravnote-æu. Ako se braËni drug ne poe lijeËitii ne moæe se prilagoditi promjenama usvom partneru (bilo sam, bilo uz po-moÊ terapeuta), brak se moæe raspasti.

Bitan razlog πto se raspoloæenjabraËnih drugova Ëesto kolebaju izme-u æarke ljubavi i slijepe mrænje pro-izlazi iz Ëinjenice da su im nesvjesnetlapnje zajedniËke. Ako muæ pripisujeizvanrednu moÊ svojoj æeni, on Êe ne-ko vrijeme æarko ljubiti svoju boginju.Meutim, prije ili kasnije, on Êe jezamrziti jer se nije pokazala boginjomkakvom ju je on sebi zamislio. Svakiput kad je usporedi sa svojom izmiπlje-nom “savrπenom” partnericom, osje-Êaj vlastite nemoÊi raspalit Êe u njemujad, srdæbu i razoËaranje. Napad je naj-bolji i najËeπÊi naËin obrane odrazoËaranja. Napad privremeno podi-æe samopouzdanje i samoπtovanje, alimuæ ga se i plaπi, jer mu je nuæno po-trebna i njegova (svemoÊna) mati. Onje stoga ponovo zavoli, da bi se onda

ponovo osjeÊao razoËaranim i slabim.ObiËno, muπkarac koji sebi traæi sve-moÊnu suprugu, odabire æenu sa sliË-nim nesvjesnim tlapnjama. Dakle, obasu supruænika neprekidno na osjeÊaj-noj klackalici: najprije ljube braËnogdruga u kome vide boga, a zatim gamrze jer ih je razoËarao i jer u njimaizaziva osjeÊaj nemoÊi.

Mnogi ljudi æele odræavanjem iz-vanbraËnih veza i vezica pobjeÊi odspolne tjeskobe i drugih braËnih fru-stracija. OsjeÊajna prisnost snoπaja zanjih je puna opasnosti, jer svaki putponovo budi suparniπtvo s roditeljemistog spola, rodoskrvna smatranja ilihomoseksualne æudnje. ZajedniËkiruËkovi i veËere, bezvezna Ëavrljanja,odlasci u kino i uzajamno jadanje nabraËne drugove - sve same oralne dje-latnosti - sluæe im uglavnom kao dra-gocjena obrana.

Terapija: psihoanaliza je otkrila daduboki platonski odnosi obiËno u sebiskrivaju i puten sadræaj.

Mr. sc. George Salebi, dr. med.

ODRASTI ILI NEDepresija meu djecom

Depresija Êe do 2020. godine postati, procjenjuje Svjetska zdravstvena organizacija,drugi vodeÊi javnozdravstveni problem u svijetu, odmah iza ishemiËne bolesti srca.

ZabrinjavajuÊe je da od depresije sve viπe pate djeca i mladi.

Prema podacima Sluæbe za soci-jalnu medicinu Hrvatskoga za-voda za javno zdravstvo, svake

je godine sve viπe djece i mladih s di-jagnozom poremeÊaja u ponaπanju iliduπevnih bolesti, a oni se javljaju sveranije, tako da se godiπnje broj bole-snika poveÊava za 500 do 700. Posljed-nji podaci Sluæbe iz 2002. pokazuju daje tada bilo viπe od 16 000 djece i mla-dih do 19 godina s poremeÊajima uponaπanju ili duπevnim poremeÊajima.I dobna se granica sve viπe spuπta teono πto je prije bilo iznimno rijetko,postaje sve ËeπÊa pojava - depresijameu osnovnoπkolskom, a ne samosrednjoπkolskom omladinom.

Burno razdoblje

Vrijeme adolescencije vrijeme jevelikih promjena, skokova u sazrijeva-nju, ali i kriza. Tinejdæer nije viπe dije-te, a nije joπ odrasla osoba. Kako bikrenuo naprijed, nerijetko prvo kreÊenekoliko koraka unatrag. To je uzbud-ljivo doba traæenja vlastite samostal-nosti, nove liËnosti, Ëesto zbunjujuÊaprilagodba na "novo tijelo". Napuπtajusigurnost djetinjstva, preuzimaju od-govornost odraslih. »esti nesporazumiroditelja i adolescenata dodatna su ote-æavajuÊa okolnost.

Ponekad je biti roditelj adolescentajednako teπko æivotno iskustvo kao bi-ti adolescent. Æivot s adolescentom

obiËno se poklapa s krizom srednje do-bi roditelja i problemima sa sve stari-jim vlastitim roditeljima. Prisjetiti sevlastite adolescencije moæe roditeljupomoÊi da lakπe shvati ponaπanje svo-ga djeteta.

Joπ unatrag nekoliko generacija,razdoblje adolescencije u danaπnjemsmislu nije ni postojalo. Adolescencijaje bila "kao predvidljivo putovanje vla-kom s vagonima koji su doπli na odre-diπte svi u isto vrijeme", a danas je to"neizvjesno putovanje automobilomna autoputu", Ëime se stvara privid slo-bode i autonomije, gdje vozaË donosiindividualne odluke.

Produljenje redovnog obrazovanja

svibanj-lipanj 2006

16

uzrokovalo je da je prelazak iz djetinj-stva u svijet odraslih postao dulji i po-stupniji. To, dakako, ima mnogo pred-nosti jer mlada osoba ima vremena imoguÊnosti postupno se pripremiti zabuduÊi æivot, no moæe dovesti i do od-reenih problema. NajznaËajniji sumeu tim problemima kriza ostvariva-nja vlastitog identiteta te æivljenje ukonfliktu izmeu potrebe za samostal-noπÊu i ovisnosti o odraslim osobama.

Prevladavanje teπkoÊa sazrijeva-nja, odnosno separacija od roditelja,na psihiËkom se planu mora ostvaritiprvo slabljenjem objektnih veza ado-lescenta prema njima. Istodobno, ado-lescent mora sebi stvoriti moguÊnostostvarivanja novih veza (objektnih od-nosa) s drugim osobama van obitelji, ato se uglavnom odnosi na vrπnjake. Se-paraciju od roditelja prati anksioznostkoja je vezana uz dvojbu adolescenta,odrasti ili ne, a prati je faza tzv. prirod-ne æalosti zbog procesa odvajanja odroditelja. Zato mnogi autori depresijuu adolescenciji smatraju normalnim fe-nomenom koji je vezan uz gubitakobjekta (separaciju od roditelja). Nai-me, blage depresije, odnosno promje-ne raspoloæenja, prolazne su pojave iodraz zdravog adolescenta koji nastojirazrijeπiti odvajanje od roditelja i osa-mostaliti se. Takva depresivnaraspoloæenja u sluæbi su razvoja i ne-maju stabilnu kliniËku sliku. U kojemÊe pravcu psihiËki razvoj mlade osobeteÊi, ovisi o mnogo faktora: o naslije-u, o bioloπkom i psihodinamskomrazvoju, utjecaju okoline.

Viπe od samo loπeg dana

U svakodnevnom æivotu tuga i ra-dost normalne su emocije i treba ihrazlikovati od depresivnog poremeÊa-ja. Prolazna depresivna razdoblja po-katkad su reakcija na praznike ili naobljetnicu i ona sama po sebi nisu bo-lest, makar osoba sklona poremeÊajuraspoloæenja moæe razviti tijekom tihepizoda i sliku depresije. Druπtvo jenesklono vjerovati da djeca mogu bitidepresivna i suicidalna, ali ponavljanisluËajevi djece koja doæivljavaju iz-razitu tugu, iritabilnost, promjene kon-centracije, apetita, spavanja, uz suici-

dalne misli i beznadnost, potaknuli suinteres europskih pedopsihijatara, kojisu prvi put sluæbeno 1971. godineistaknuli potrebe depresivne djece iadolescenata. Ako se ne lijeËe, mogudovesti do neuspjeha u πkoli, πtetneuporabe alkohola i drugih sredstavaovisnosti, suicida.

KliniËka depresija viπe je od "osje-Êati se tuæno" ili "imati loπ dan". Razli-kuje se od osjeÊaja boli ili tuge koji sepojavljuje nakon velikog gubitka, po-put smrti u obitelji. Depresija kod dje-ce moæe biti uzrokovana jednim od triËimbenika: genetike, onoga πto se zbi-va u æivotu djeteta te onoga πto se zbi-va u njegovom tijelu. ObiËno se radi okombinaciji dva ili sva tri Ëimbenika.

Da bi dijete postalo depresivno, neπtostraπno mora poÊi po krivu u njegovuæivotu, neπto se ozbiljno mora dogaa-ti u njegovom tijelu ili umu, ili pakmora postojati obiteljska anamneza de-presije.

Depresija u djece vrlo je sliËna de-presiji u odraslih, uz nekoliko iznima-ka. Umjesto depresivnog raspoloæenja,djeca Êe vjerojatnije pokazivati razd-raæljivo ponaπanje. Odrasli najËeπÊe uniËem neÊe uæivati kada su depresivni,dok Êe djeca uæivati u nekim aktivno-stima kako god da su depresivna. Ta-kve osjeÊaje prati niz dodatnih simpto-ma koji zahvaÊaju apetit (smanjen ilipoveÊan), spavanje (nesanica ili pakpreveliko spavanje), smanjenje kon-centracije, razinu aktivnosti (smanje-na ili poveÊana), osjeÊaj bezvrijedno-sti, a u najteæim sluËajevima ponavlja-juÊa razmiπljanja o smrti, samoubilaË-ke ideje bez plana, ili pak pokuπaj iliizvrπenje samoubojstva. Neki su fiziË-ki simptomi vrlo Ëesti u depresiji,premda nisu jedan od kriterija. Glavo-

bolja je jedan od njih. Oko 10% djeceima jaku glavobolju barem jednommjeseËno.

Zimska depresija

Depresija se kod djece i adolesce-nata moæe manifestirati u nekoliko kli-niËkih oblika. U Ëistoj depresiji dijete,koje nema drugih psihijatrijskih pro-blema, iznenada postane depresivno,nekada zbog malog ili bez vanjskograzloga. Ponekad mu je poremeÊenospavanje. Nije gladno, nema snage, mi-sli da je æivot beznadan, uopÊe se nemoæe koncentrirati, manje je druπtve-no i vrlo razdraæljivo.

Distimija je blaæa depresija koja ne-kada traje godinama. Djeca i adole-scenti s distimijom Ëesto su veÊ takodugo depresivni da se i ne mogu prisje-titi kako izgleda ne biti depresivan.Ljudi obiËno misle da je to dio njihoveosobnosti. Teπko im je udovoljiti, razd-raæljivi su, sa skoro svim su nezado-voljni, obiËno imaju manje problemasa spavanjem i tekom nego djeca s ve-likom depresijom. Znaju uæivati u ne-kim aktivnostima. Ipak su u velikomriziku da dobiju veliki depresivni po-remeÊaj.

Neka Êe djeca razviti znakove psi-hoze zajedno s depresijom. Dijete mo-æe biti vrlo paranoidno. Moæe razvitisve vrste bizarnih i neobiËnih ideja. Toje najozbiljniji tip depresije, ali na sre-Êu vrlo rijedak.

Pedeset posto djece s depresijomtakoer ima poremeÊaj ponaπanja iliopozicijsko prkosni poremeÊaj. »etr-deset posto djece s depresijom imaanksiozni poremeÊaj, a 25% djece sdepresijom ima poremeÊaj deficitapaænje. Tada kaæemo da se radi o ko-morbidnoj depresiji. »esto Êe epizodadepresije jenjati, a ostat Êe nepromije-njen osnovni poremeÊaj. Neka djecaimaju depresiju samo u jednom godi-πnjem dobu, obiËno zimi. To moæe ja-ko oteæavati situaciju u πkoli jer se po-klapa s periodom najveÊeg uËenja. Oko3-4% πkolske djece ima sezonski afek-tivni poremeÊaj (SAP).

Dobra je strana djeËje depresije πtonekada iπËezne bez bilo kakvog tret-mana. Vjerojatnije je da Êe se vratiti

svibanj-lipanj 2006

17

ako je prva epizoda bila prije 14. godi-ne, ako je doπlo do razvoda roditelja uvrijeme depresije ili ako je jedan odroditelja depresivan u isto vrijeme iliboluje od druge psihiËke bolesti, te akodijete æivi u obitelji s mnogo konflika-ta.

Oko 1-2% djece mlae πkolske do-bi ima depresiju, a 3-4% djece u zavr-πnim razredima osnovne πkole i poËet-kom srednje πkole ima veliki depresiv-ni poremeÊaj. U veÊini istraæivanja,skoro svi sluËajevi depresije u djeËjojdobi imaju joπ jednu komorbidnu di-jagnozu. Za djecu s velikim depresiv-nim poremeÊajem sedam je puta vjero-jatnije da Êe pokuπati suicid. Oko 22%depresivne djece pokuπat Êe suicid.Glavni naËin kako se djeca ubijaju ovi-si o tome koje im je letalno sredstvodostupno i o njihovoj kronoloπkoj do-bi. Suicid je Ëetvrti uzrok smrti u dobiod 10 do 14 godina i treÊi uzrok smrtiadolescenata od 15 do 19 godina. Ra-zlozi zaπto se djeca i adolescenti poku-πavaju ubiti mogu biti pokuπaji mani-pulacije drugima, dobivanje paænje ilipak "poziv u pomoÊ". Predvidjeti sui-cid vrlo je teπko, a joπ ga je teæe pred-vidjeti kod djece i adolescenata. Akodijete govori da æeli umrijeti, to je sva-kako vrijedno naπe paænje. Moæda sene radi o neËem ozbiljnom, ali najma-nje πto zahtijeva jest iskren razgovor.Ako dijete pokuπa samoubojstvo iliima plan, treba se pobrinuti da ne osta-ne samo. Treba ga paæljivo nadzirati.Ako se radi o medicinski ozbiljnim po-kuπajima, pomoÊ treba potraæiti u bol-nici.

TV-depresija

Djeca koja boluju od kroniËnih bo-lesti imaju veÊu πansu da postanu de-presivna. Teπka astma, ozljede glave,dijabetes, zloÊudne bolesti mogu do-vesti do depresije u djeËjoj dobi. Djecas poteπkoÊama u uËenju imaju veÊuπansu za razvoj depresije. Djeca kojapuno gledaju TV imaju veÊe izglededa razviju razliËite psihijatrijske pore-meÊaje. Nedavna istraæivanja u SADpokazuju da djeca koja gledaju TV vi-πe od 6 sati dnevno imaju viπe proble-ma s depresijom, anksioznoπÊu i agre-sijom.

Potvrda konaËne dijagnoze uklju-Ëuje pregled neuropedijatra, uz provje-ru razine hormona πtitnjaËe, testoveurina na psihoaktivne tvari te testovekoji iskljuËuju ili potvruju neke bole-sti koje mogu oponaπati depresiju (tu-mori mozga, epilepsija, migrenska gla-vobolja, multipla skleroza, infektivnamononukleoza, upalne bolesti crijeva,sistemski lupus, dijabetes mellitus idruge).

Izbor terapije (farmakoterapija, psi-hoterapijske intervencije s djetetom iobitelji) ovisi o kliniËkoj slici, prisut-nosti drugih stanja, sigurnosti okruæe-nja u kojem dijete æivi, o roditeljskojpodrπci i motivaciji za lijeËenje.

U travnju 2005. godine, potpisaniautor proveo je anketno ispitivanje uSluæbi πkolske medicine, kojim je obu-hvaÊeno 213 uËenika srednje πkole uOmiπu: 110 uËenika prvih razreda i 103uËenika zavrπnih. Odgovarali su naanonimni upitnik od 10 pitanja, kojimse vrednuje osjeÊaj depresije. OsjeÊajgubitka energije ima 40,1%, a 34,4%ima teπkoÊe s koncentracijom i dono-πenjem odluka. OsjeÊaj æalosti i utuËe-nosti ima 31,6%, a sniæenoraspoloæenje 24,5% anketiranih. Gu-bitak interesa za uobiËajene aktivnostiima 22,2%, a osjeÊaj pretjerane kriv-nje 21,7% ispitanika. PesimistiËki raz-miπlja o buduÊnosti 19,8% uËenika.Smetnje apetita i spavanja ima 16,5%,odnosno 15,6% uËenika. O smrti, od-nosno samoubojstvu, Ëesto razmiπlja9% uËenika. Nismo naπli razlike u uËe-stalosti potvrdnih odgovora na pojedi-ne depresivne simptome izmeu prvihi zavrπnih razreda, osim na 2 odgovo-ra, u kojima maturanti neπto uËestalijenavode depresivne tegobe: osjeÊaj gu-bitka energije i umor javlja se u gotovopolovine maturanata, prema treÊiniuËenika prvih razreda. PesimistiËnorazmiπljanje o buduÊnosti takoer na-vodi viπe maturanata, njih 20%, u od-nosu na 12,8% prvaπa. UËenicima s 4 iviπe potvrdnih odgovora preporuËenoje savjetovanje s lijeËnikom, da bi seustanovilo jesu li simptomi zaista po-kazatelji depresivnog stanja, kako bise odredio dalji terapeutski postupak.U toj anketi gotovo petina mladih ima

potrebu savjetovanja s lijeËnikom. Po-teπkoÊe za koje nisu potrebni tretmanipedopsihijatra, mogu se uspjeπno zbri-njavati u polivalentnim savjetovaliπti-ma πkolske medicine. Meutim, 6,1%mladih, koji Ëesto razmiπljaju o smrtiili samoubojstvu, a imaju joπ 4 pozitiv-na odgovora u anketi, smatraju se viso-koriziËnom skupinom, koja traæi psi-holoπku podrπku i po potrebi konzulta-ciju psihijatra.

Alarm roditeljima

Kako procijeniti treba li adolescen-tu pomoÊ? Nekoj je djeci doba odrasta-nja osobito teπko, pogotovo ako suizloæena dodatnim stresorima, kao πtosu obiteljski problemi, financijske te-πkoÊe, traumatski doæivljaj. KljuËni jeËimbenik rano prepoznavanje krize ipruæanje adekvatne pomoÊi, kako seproblemi ne bi produbili. Ako adole-scent provodi jako puno vremena sam,izolirajuÊi se od obitelji i prijatelja, akoje doπlo do nagle promjene πkolskoguspjeha te izrazite promjeneraspoloæenja i velike promjene pona-πanja, smanjenog interesa za hobije ibilo koje izvannastavne aktivnosti, po-trebno je potraæiti pomoÊ struËnjaka.Svi ti znakovi ne znaËe nuæno da seradi o dubljim problemima, ali sualarm roditelju da uspostavi πto boljukomunikaciju s djetetom. Ako razgo-vori ne rezultiraju boljim odnosom ilise pak roditelju Ëine preteπkima, sva-kako treba potraæiti pomoÊ struËnjaka.Na raspolaganju su brojne moguÊno-sti, od struËnih suradnika u πkoli (psi-hologa i defektologa), πkolskog lijeË-nika, djeËjeg psihologa, socijalnogradnika do struËnjaka za mentalno zd-ravlje, pedopsihijatra (Ëiji je broj u na-πoj æupaniji izrazito malen).

OËita je potreba i nuænost uvoenjascreeninga na depresiju tijekom πkolo-vanja, kao i otvaranja savjetovaliπta zamlade i njihove roditelje. Ideja o osni-vanju centara za mentalno zdravlje,edukacija struËnjaka raznih profila zarad s djecom, specifiËni programi zadjecu dio su planirane reforme u zaπtitimentalnog zdravlja cijele zajednice.

Branka Huljev, dr.med.

svibanj-lipanj 2006

18

BRIGOM ZA DRUGE POMAÆEMO SEBIPrevencija depresije

Depresija je jedna od najËeπÊih kroniËnih bolesti razvijenoga svijeta. Prema statistikamaSvjetske zdravstvene organizacije (SZO), trenutno zauzima Ëetvrto mjesto meu vodeÊim

bolestima, a procjenjuje se da Êe veÊ do 2020. godine dostiÊi drugo mjesto.

Ovo oboljenje praÊano je sma-njenjem i gubitkom æivotneradosti i kvalitete æivota, kao i

gubitkom radne sposobnosti te kraÊimtrajanjem æivota. Iz podataka SZO uo-Ëava se da je depresija izbila na prvomjesto meu uzrocima prijevremenoggubitka radne sposobnosti.

Simptomi koji prate depresiju slje-deÊi su: sniæeno raspoloæenje ili razd-raæljivost, gubitak interesa ili zadovolj-stva u aktivnostima u kojima smo rani-je uæivali, oslabljen apetit i gubitak nateæini ili pojaËani apetit i porast tjele-sne teæine, prerano buenje ili uËestalanoÊna buenja, gubitak libida, samo-podcjenjivanje, osjeÊaj krivice, bez-nadnosti ili bezvrijednosti, smetnjekoncentracije, neodluËnost ili oslablje-no pamÊenje, osjeÊaj umora i nedosta-tak energije, nemir ili psihomotornausporenost, razmiπljanje o bezvrijed-nosti æivota ili samoubojstvu, bolovi idrugi tjelesni simptomi bez medicin-skog objaπnjenja, u trajanju od mini-malno dva tjedna.

Koji je razlog veÊoj uËestalosti de-presije u gospodarski razvijenijim imaterijalno bogatijim zemljama?

Iako ljudska biÊa na svim stranamasvijeta imaju sliËne sklonosti, postojeznaËajne razlike u stilu æivota izmeuonih u razvijenim i manje razvijenimzemljama. Prvu skupinu karakterizirabrzi ritam svakodnevnih aktivnosti,takmiËarski duh, isto u svijetu odraslihi djeËjem svijetu. Glavni kriterij vri-jednosti jest koliËina zaraenog i po-troπenoga novca, status i ugled u dru-πtvu. To je kultura "fast fooda", instantproizvoda, medijskih zvijezda i sl.,koja putem interneta, televizije i tiskaoststku svijeta, agresivno pokuπava na-metnuti svoje kriterije vrijednosti. Naj-

ËeπÊe je nazivamo potroπaËkom kultu-rom. Izmeu ostaloga, prati je stalniporast kriminala, korupcije, razvede-nih brakova i razorenih obitelji.

Razlog poveÊanju broja depresiv-nih stanja u razvijenom svijetu nisupatnje raanja, bolesti, starenja i umi-ranja, jer ih proæivljavaju ljudi u cije-lome svijetu. Kako ratovi i glad nisuznaËajke bogatijih druπtava, nemajuutjecaj na porast uËestalosti depresije.

Tehnoloπki napredak je, pored zna-Ëajnog doprinosa kvaliteti æivljenja nazemlji, prouzroËio ili potpomogaomnoge neæeljene pojave. Umjesto daomoguÊi kvalitetnije posveÊivanjeunutarnjem biÊu pojedinca, obitelji izajednici, doπlo je do obrnutog proce-sa. Kako Ëovjek najËeπÊe sreÊu traæi uizvanjskome, zemlje potroπaËke kultu-re Ëine se idealnim mjestom gdje bi jemogao pronaÊi. Meutim, ono πto uspi-jeva pronaÊi samo je privremena ilipronijenjiva sreÊa. RijeË je o iluziji sre-Êe, nalik iskustvu fatamorgane, kojaga brzo napusti i ostavlja osjeÊajrazoËaranosti, nezadovoljstva i ispraz-nosti.

UobiËajeno je da Ëovjek ponavljagotovo isti obrazac razmiπljanja i dje-lovanja, sve dok ne uslijedi psihiËka ifiziËka iscrpljenost, beznae i svi onisimptomi o kojima je bilo rijeËi na po-Ëetku.

Ohrabruje da postoji izlaz iz svihpoteπkoÊa, pa tako i ove. Nikada nijekasno pokuπati primijeniti stvari na bo-lje. Najvaænije je znati kako pristupitiproblemu.

»im prepoznamo neke od simpto-ma spomenutih u poËetnom dijelu tek-sta, potrebno je javiti se kvalificirano-me lijeËniku koji moæe uspjeπno treti-rati ovakav poremaÊej psihoterapij-skim metodama i (ili) medikamentima.

Pored lijeËniËke pomoÊi, od velikekoristi moæe biti ako promijenimo uo-biËajeni naËin promiπljanja i djelova-nja. Prisjetimo se koliko æivih biÊa patiu ovom trenutku i upitajmo se: "©to jenaπa pojedinaËna patnje prema patnjinebrojenih biÊa koja proæivljavajurazliËite probleme bolesti, gladi, nasi-lja, ratova, emocionalne zapuπtenosti."

Kada brigu za svoje potrebe zami-jenimo brigom za druge, istovremenona najbolji naËin pomaæemo sebi.

»esto mislimo da nismo u stanjupomoÊi drugima. Meutim, ima bez-broj naËina kako to uËiniti, kao na pri-mjer kroz djelovanje u obitelji, zajed-nici, radnom mjestu, brigom za napu-πtenu i bolesnu djecu, starije osobe,beskuÊnike, napuπtene æivotinje. Akonemamo vremena, a njegujemo æeljuda budemo od dobrobiti drugima, uvi-jek za to imamo priliku. Moæemo strp-ljivo sasluπati prijatelja, pomoÊi susje-du, æeljeti dobro drugima ili moliti zaone koji pate i trebaju pomoÊ.

Sva æiva biÊa unutar sebe posje-

duju potencijal za stvaranje trajne

sreÊe.

Promiπljanje i djelovanje o kojemje gore bilo rijeËi dio su velikoga Zna-nja o onome kako realizirati taj poten-cijal.

Igor PapiÊ, dr.med.

svibanj-lipanj 2006

19

Adolescenciju oznaËava-mo psiholoπkom manife-stacijom puberteta i onaobuhvaÊa πiroko podruËjepsiholoπkih promjena.Kao jedna od faza u raz-voju mladog Ëovjeka, ka-rakterizirana je naglimbioloπkim razvitkom,ubrzanjem fiziËkog rast,te prolaznim poremeÊaji-ma u njegovim psihiËkimfunkcijama kao posljedi-com naglih promjena.Adolescencija, kao nesta-bilno razdoblje u æivotumladog Ëovjeka, prenosi nestabilnost sadolescenta i na njegove roditelje. Ka-ko je u danaπnjem druπtvu otuenje po-jedinca dominantna pojava, kako u ve-likim gradovima, tako i u podruËjimaizvan njih, obitelj pod utjecajem glo-balnih druπtvenih promjena i procesatakoer biva sve viπe izolirana, a u ta-kvom okruæju roditelji bi svakako tre-bali preispitati odnos prema vlastitomponaπanju i prema svojoj djeci - adole-scentima.

Kontra svega

U potrazi za vlastitim vrijednosti-ma u pogledu prihvaÊanja druπtvenih imoralnih normi, jedna je od karakteri-stika u ponaπanju adolescenata opira-nje roditeljima ili uvrijeæenim i opÊe-

Problemi u adolescenata nastali uzimanjem psihoaktivnih supstanci

BIJEG U DROGUProblem koriπtenja alkohola i psihoaktivnih supstanci predstavlja jedan od vodeÊih

problema danaπnje populacije mladih u Hrvatskoj i u svijetu. U razgovoru sadolescentom Ëesto imamo dojam da se pred nama nalazi mlada osoba koja je iako

vanjskim izgledom i dræanjem u veÊini sluËajeva ostavlja dojam odrasle osobe, u biti jenezrela i nesamostalna, a samim time i vrlo podloæna utjecajima koji mogu dovesti i do

posezanja za drogom i alkoholom.

prihvaÊenim druπtvenim stavovima ivrijednostima. U tom periodu veÊinaadolescenata teæi, da postane i doistapostaje, autonomna u mnogim podru-Ëjima, πto automatski znaËi i priznanjevlastite vrijednosti. Meutim, subjek-tivni osjeÊaj neprihvaÊenosti, odnosnogubitka ljubavi roditelja predstavljaveliku patnju za njih. Disfunkcional-nost unutar obitelji predstavlja velikrizik za dolazak u dodir s grupacijamaizvan obitelji, unutar kojih adolescentmoæe doÊi u dodir s drogom. Djecakoja su zanemarena od svojih roditeljatakoer mogu potraæiti utoËiπte u dro-gi. Kao jedan od najteæih oblika, sva-kako valja navesti i fiziËko, emocio-nalno ili seksualno zlostavljanje, zbogËega se adolescent Ëesto odluËuje sa-

moinicijativno potraæitipomoÊ kroz uzimanje al-kohola ili droge, kao pri-vremeno utoËiπte ili na-Ëin da smiri anksioznost iosjeÊaj izgubljenosti te dapobjegne od osjeÊajakrivnje i osjeÊaja vlastiteinsuficijentnosti. I poredtoga, iz problema egzi-stencijalne prirode adole-scenta, kao krajnji izrazdolaze uzimanje droge ilipokuπaj samoubojstva.

Raznolikost posljedica

Problem pijenja, odnosno zlopora-be alkohola, prisutan je meu mladi-ma, a Ëesto je zdruæen s uzimanjem idrugih psihoaktivnih supstanci. Nai-me, alkohol kao anksiolitik i dezinhi-bitor raspoloæenja, u manjim koliËina-ma djeluje na naËin da uklanja osjeÊajunutarnje napetosti, nelagode, odno-sno anksioznosti. UËinak je jaËe izra-æen ako se alkohol kombinira s uzima-njem sedativa - anksiolitika. Vaæno jeistaÊi kako je uzimanje odreenog bro-ja psihoaktivnih supstanci povezano is osjeÊajem ugode koju pojedinac do-æivljava u vremenu u kojem traje dje-lovanje pojedine droge. Droga se mo-æe koristiti i zbog promjena uraspoloæenju, percepciji i ponaπanju.

svibanj-lipanj 2006

20

uËinka Ëesto kombinira s uzimanjemstimulativnih psihoaktivnih tvari, i toposebice zbog prekidanja osjeÊaja po-viπenog raspoloæenja.

Jedno diæe, drugo spuπta

Meu adolescentima je takoer po-pularno uzimanje amfetamina. UËinak,koji je vrlo sliËan uËinku kokaina, da-kle euforiËno raspoloæenje, osjeÊajgrandioznosti, uz nisku nabavnu cije-nu, razlog je πto je ta vrsta droge vrlopopularna meu adolescentima. »estose uz amfetamine kao „sredstvo spu-πtanja”, dakle za potrebe smirivanja iprekida stimulativnog uËinka, koristebenzodiazepini, a katkad opijati i alko-hol. Komplikacije kod intoksikacijepsihostimulansima mogu biti u oblikuhalucinacija, psihomotorne razdraæe-nosti i konfuzije. Kod visokih doza,

uzimanih u duljem vremenskomperiodu, moæe doÊi do psihotiË-nog poremeÊaja i razvoja ovisno-sti. Kod uzimanja vrlo visokihdoza moæe doÊi i do konvulzija,kome i smrti.

Opijati, a heroin je njihov naj-raπireniji predstavnik, u danaπnjevrijeme predstavljaju sve veÊiproblem. Ovisnost o heroinu raz-vija se relativno brzo i vrlo je ja-ka. Isprva se heroin uzima prven-stveno uπmrkavanjem, da bi sepostupno, razvojem tolerancije iovisnosti, uzimao i intravenoz-nim putem. Heroin je teπka irazorna droga. Nisu rijetki sluËa-jevi predoziranja heroinom koji,ako se ne poduzme brza lijeËniË-ka intervencija, mogu zavrπiti ismrtnim ishodom. Razvojem ovi-snosti mijenja se Ëitava koncep-cija i organizacija æivota mladeosobe koja je postala ovisna o he-roinu, na naËin da joj se æivot svo-di na nabavu i uzimanje heroina.Stoga adolescenti, kao posljedi-cu toga, poËinju pokazivati popu-πtanje u πkoli i drugim aktivnosti-ma. NemoguÊnost financiranja

takvog modela æivljenja dovodi adole-scenta do manipulativnosti u obitelji iokolini, kao i do kriminalnih aktivno-sti. UËinak heroina, koji se prvenstve-no oËituje kroz osjeÊaj euforije, praÊe-ne nakon toga fazom smirenja i ugodete psihomotorne usporenosti, pogodu-je kupiranju tipiËnog naËina ponaπanjaadolescenta karakteriziranog ËestomimpulzivnoπÊu, niskim pragom tole-rancije na frustracije, nezreloπÊu i po-trebom za neposrednim zadovoljenjemæelja.

Zbog toga πto je masovnost i proπi-renost koriπtenja psihoaktivnih tvari uHrvatskoj sve veÊa, a uËinak na zdrav-lje i funkcionalnost mladih ljudi, kao idruπtva u cjelini, razoran, potrebne suneprestane preventivne mjere, kojemoraju biti istovremeno usmjereneprema pojedincu i prema obitelji, πko-li i opÊenito prema druπtvu u cjelini.

Dr.med. Danijel CrnkoviÊ, psihijatar

Kako je adolescencija razdobljeu kojem veÊina mladih dolazi pr-vi put u dodir s nekom od psi-hoaktivnih tvari, za veÊinu njihtaj Êe dodir ipak biti kratkotra-jan, na razini eksperimentiranja,i proÊi Êe bez veÊih posljedica,no za druge taj Êe dodir prijeÊi urazvoj ovisnosti te kompletnupromjenu naËina i stila æivota iponaπanja. Psihoaktivnim tvari-ma moæe se provocirati i niz psi-hijatrijskih poremeÊaja, a najte-æe su posljedice smrt prouzroËe-na predoziranjem, suicid i bole-sti nastale kao direktna posljedi-ca uzimanja droge, poput HIV-aili hepatitisa C. Intoksikacije uadolescentnoj dobi znak su pr-vog eksperimentiranja s pojedi-nim psihoaktivnim tvarima, uzstalnu pratnju zloporabe ili ovi-snosti. Simptomi i znakovi in-toksikacije kod pojedinih psi-hoaktivnih tvari vrlo su sliËni iliidentiËni ( kokain i amfetamini),dok se kod drugih razlikuju. Kli-niËka slika intoksikacije ovisi uprvome redu o vrsti i koliËiniuzete psihoaktivne tvari te dulji-ni, odnosno trajanju konzumacije.

Kako je ovisnost o alkoholu vrlorijetka u adolescenata, znatno se ËeπÊejavlja intoksikacija alkoholom. Takonpr. znakovi blage akutne intoksikaci-je alkoholom, kao psihoaktivnom sup-stancom koju adolescenti najviπe kon-zumiraju, rezultiraju promjenom po-naπanja i raspoloæenja, smetnjama ukoordinaciji, opuπtenoπÊu i priËljivo-πÊu, dok u veÊim koliËinama alkoholdovodi do psihomotorne usporenosti,odnosno nerazumljivog govora, agre-sivnosti, labilnog raspoloæenja, pogre-πnog prosuivanja te poremeÊajarazine svijesti u obliku somnolencije,sopora i kome. Akutno pijanstvo neiz-bjeæno dovodi do problema i kompli-kacija, od kojih su najËeπÊi ozljede gla-ve, prijelomi ostalih koπtanih sustava,prometne nezgode, kriminogeno pona-πanje itd. Alkohol se zbog sedativnog

svibanj-lipanj 2006

21

Ekologija je vrlo πirok pojam,ona je interdisciplinarna zna-nost. Od Ëisto bioloπkog, dobi-

va πire znaËenje. To najbolje dokazujedefinicija ekologije koja kaæe da jepredmet prouËavanja ekologije odnosæivih biÊa prema njihovoj sredini, nji-hov meusobni odnos u sredini i utje-caj sredine na njih.

Moderan Ëovjek postao je svjestanda je zdrav okoliπ jedan od najznaËaj-nijih preduvjeta zdravlja, a on sam jesvojim nerazumnim i neodgovornimodnosom postao glavni izvor zagai-vanja ili, naæalost, trajnog uniπtavanjaokoliπa te tako neposredno negativnoutjecao na vlastito zdravlje. Stoga svimoderni, razvijeni sustavi zdravstvenezaπtite posveÊuju posebnu pozornosttom podruËju i aktivno se ukljuËujurazvijanjem zdravstvenih mjera zaπtiteokoliπa. Svijest o potrebi promjene po-naπanja sporo, ali stalno raste. O tomeu kolikoj se mjeri pridaje briga zdra-vom okoliπu kao preduvjetu ljudskogzdravlja govore nam pokrenute akcijeSvjetske zdravstvene organizacije.Jedna od akcija bio je projekt Zdravljeza sve u 21. stoljeÊu, u sklopu kojeg jejedan od ciljeva - osigurati zdravo isigurno fiziËko okruæenje, kao i potre-ba ekoloπkog pristupa gradovima bu-duÊnosti.

Ekologija i ovisnosti

Ono πto je vaæno istaÊi svakako jevrijednost zdravlja pojedinca i svijesto tome kako je ono najvaænija ljudska

ODGOJ ISPRED OBRAZOVANJAOvisnosti kao ekoloπki problem

"Ekologija, ne radi se o tome kako misliπ, nego kako æiviπ."Loesje

Neosporno je da Ëovjekov stav prema prirodi, odnosno prema njegovom okoliπu, nije uvijekpozitivan i miroljubiv. Danas, u vrijeme masovne globalizacije, Ëovjek je dobio moguÊnostidrastiËne zloporabe vlastitih sposobnosti na sebi samome i na okoliπu. BuduÊi da je doπaodo toËke na kojoj se i sam osjeÊa ugroæenim, postaje svjestan da mora neπto mijenjati jer je

on najodgovorniji za krizu koja vlada na ekoloπkom podruËju.

vrijednost. FiziËko i mentalno zdravljepreduvjet su svakoj drugoj ljudskoj ak-tivnosti, stoga je potreba za oËuvanjemtoga istoga zdravlja velika. »injenicada je Ëovjek utjecao na prirodu tako daje naruπio njezino zdravlje ide u prilogtome da je u velikoj mjeri naruπio ivlastito zdravlje. Stoga se svijest Ëo-vjeka treba okrenuti prema odgoju iobrazovanju generacija koje dolaze upravcu promiπljanja o vrijednosti zd-ravlja i πtetnosti razliËitih postupakakojima Ëinimo zlo prirodi, a posredno isebi, te utjecati na razvoj svijesti o po-trebi pozitivnog odnosa prema sebi,ljudima oko sebe i prirodi.

Ono πto svakako naruπava zdravljeËovjeka i predstavlja prijeteÊu opa-snost za mlade generacije jesu razliËitevrste ovisnosti. Zabrinjava Ëinjenica dasu ovisnosti u sve veÊem porastu meumladima. Stoga ta problematika sva-kako postaje dio ekoloπke problemati-ke suvremenoga svijeta.

Ovo dvadeset i prvo stoljeÊe, kakopokazuju i mnoga istraæivanja, zasi-gurno je doba sve veÊe prisutnostirazliËitih vrsta ovisnosti kojima Ëovjekugroæava vlastito zdravlje i zdravljedrugih ljudi, a na odreene naËine isvoj okoliπ. Puπenje duhana, pijenje al-kohola i ispijanje kave danas su veÊpostali, do odreene granice, druπtve-no prihvatljiva ponaπanja. Dobna gra-nica poËetka puπenja duhana i pijenjaalkoholnih piÊa drastiËno se smanjila.Tako pijenje alkoholnih piÊa, puπenjeduhana i zloporaba droga poËinju veÊ

u ranoj mladosti.U istraæivanju Ëiji je cilj bio utvrdi-

ti informiranost i osvijeπtenost uËeni-ka o ekoloπkoj problematici, s poseb-nim naglaskom na zdravstveno - eko-loπkim problemima ovisnosti, uËenicisu iznijeli svoja miπljenja o tomem.Smatraju da su dobro informirani oproblematici ovisnosti, ali bi æeljelisaznati i viπe. Posebno istiËu profesore(uËitelje) i lijeËnike kao one koji zaka-zuju na tom planu i od kojih bi voljelidobivati viπe informacija. BuduÊi dasu oni vaæan faktor u edukaciji uËenikaopÊenito, ne ohrabruje Ëinjenica da za-kazuju na planu edukacije, tj. preven-cije ovisnosti. Ohrabruje to da su uËe-nici u najveÊem postotku istakli da in-formacije o problemima ovisnosti do-bivaju od roditelja. Moæemo zakljuËitida nam obitelji ipak funkcioniraju,unatoË sveukupnoj otuenosti i stresukoji vlada u druπtvu. Viπe bismo treba-li iskoristiti moÊ TV medija jer su seuËenici, poslije roditelja, u najveÊempostotku izjasnili da iz tog izvora dobi-vaju informacije o ovisnostima.

Prevencija

Vrlo Ëesto Ëuli smo reËenicu: "Bo-lje sprijeËiti nego lijeËiti." Upravo bise tom reËenicom najkraÊe mogao po-jasniti pojam prevencije. Naravno dase pojam prevencije moæe primijenitina sve segmente æivota i da su sve ak-tivnosti koje podrazumijevaju preven-ciju vrlo znaËajne u æivotu svakog po-jedinca, pa i cijelog druπtva. Prevenci-

svibanj-lipanj 2006

22

ja podrazumijevabiti korak ispredproblema, pokuπa-ti ga izbjeÊi prijenego se pojavi.

NajveÊi dio od-govornosti za suz-bijanje i prevenci-ju ovisnosti imajuna prvom mjestuobitelj, πkola i zd-ravstvena sluæba,odnosno najveÊaodgovornost padana obitelj, pros-vjetne i zdravstve-ne djelatnike.

Veliku ulogu uprevenciji ovisno-sti svakako imaobitelj na prvommjestu, a zatim odgojno - obrazovneustanove, kao πto su vrtiÊi i πkole. Bu-duÊi da Ëesto prevencija zakazuje uobitelji zbog raznih problema, kao πtosu, na primjer, neznanje roditelja o su-πtini problema i moguÊnosti naËinapreveniranja, odgojno - obrazovneustanove su te koje na tom polju nika-ko ne bi smjele zakazati. Ne samo da bitrebale imati sustavno razraene pro-grame prevencije unutar svojih institu-cija, nego bi trebale educirati i rodite-lje kako da to Ëine.

©kola je odgojno-obrazovna in-stitucija koja bi veÊu paænju trebala po-sveÊivati odgoju jer Êe odgojen i svje-stan mlad Ëovjek sam posegnuti za ob-razovnim sadræajima radi vlastitog, alii πireg druπtvenog napretka. Stoga bri-gu o zdravlju mladih i njihov zdrav-stveni odgoj, kao dio ekoloπke proble-matike, treba staviti ispred svega. Pra-vilan odnos prema sebi i vlastitom zd-ravlju svakako Êe natjerati mladog Ëo-vjeka da pozitivno razmiπlja i djeluje uodnosu prema drugima i okoliπu u ko-jem æivi i bez kojeg ne bi mogao opsta-ti. Ne moæemo govoriti o napretku dru-πtva i zemlje bez zdrave i svjesne mla-deæi. Valja razvijati svijest o potrebistavljanja zdravstvenog odgoja na pr-vo mjesto rjeπavanja u zdravstvu,prosvjeti i druπtvu. Kada je πkola u pi-

tanju, prijeko je potrebno u zdravstve-ni odgoj ukljuËiti sve strukture kojemogu pridonijeti razvoju zdrave mla-de liËnosti. Svi Êe pokuπaji biti uzalud-ni ako ne angaæiramo maksimalno obi-telj, koju sistemom praÊenja moramoobvezati na odgovornost za rast i raz-voj zdravog i osvijeπtenog djeteta. Du-gotrajan je to proces i dosta zapostav-ljen posljednjih godina; povremene ak-cije gube snagu jer nemaju kontinuitet.

U novije vrijeme Ëesto nailazimona pojam radionica. One postaju svepopularniji naËin edukacije, kako dje-ce, tako i odraslih. Radionice podrazu-mijevaju kreativan rad i interaktivnouËenje s ciljem razvoja stavova, moti-vacija i vjeπtina donoπenja odluka, a nesamo prijenos znanja i tradicionalnopouËavanje. Radionice su namijenjeneuËiteljima i lijeËnicima za rad s mladi-ma i njihovim roditeljima, kao i psiho-lozima i drugim struËnim sluæbama uradu s uËiteljima i roditeljima. Primje-na radionica bila bi od velikog znaËe-nja za djecu jer u πkoli se ne utjeËesamo na proπirivanje njihovih intelek-tualnih horizonata, veÊ u njoj djecastjeËu æivotne vjeπtine i stavove koji Êeih i dalje voditi kroz æivot.

Svima nam mora biti najvaænijeekoloπko osvjeπÊivanje mladih, pri-marno osvjeπÊivanje o potrebi oËuva-

nja vlastitog zd-ravlja, kako fiziË-kog, tako i mental-nog, kako bi se pu-tem pozitivnog od-nosa prema sebiisto tako mogli od-nositi prema dru-gima i prema æi-votnom okoliπu.NauËimo li djecuda vole i prihvaÊa-ju sebe, ona Êe seinstinktivno takoponaπati i premadrugim ljudima iprema svemu ono-me πto ih okruæuje(æiva i neæiva pri-roda). Takvim od-gojem treba zapo-

Ëeti vrlo rano u obiteljskom okruæenju,jer obitelj ima vrlo znaËajnu ulogu uæivotu svakog pojedinca. Velika je od-govornost i na odgojno - obrazovniminstitucijama, vrtiÊima i πkolama, kojenikako ne bi smjele zakazati u tome.Cijeli πkolski sustav trebao bi se prila-goditi potrebama, interesima i moguÊ-nostima djece. Danaπnji planovi i pro-grami na kojima se temelji naπ πkolskisustav svakako to ne omoguÊavaju. Joπje uvijek obrazovanje prioritetnije za-stupljeno nego odgoj. Planovi i pro-grami ne omoguÊavaju veliku sloboduuËiteljima, a lanËanom vezom uËiteljine mogu u veÊoj mjeri dopustiti uËeni-cima slobodu glede njihovih interesa,æelja i moguÊnosti.

Nevenka Vlah, dipl. uËiteljica

svibanj-lipanj 2006

23

Na poËetku vam moram reÊi danisam bio kao drugi. Uvijek,ali baπ uvijek, neπto mi je ne-

dostajalo. Moæda sam upravo zbog to-ga takav kakav jesam.

Moram reÊi da je i moj tata sudjelo-vao u tome. I to ne malo, nego dosta,moæda Ëak i previπe. SjeÊam se, jed-nom davno, dok sam joπ bio u vrtiÊu,igrao sam se sa svojim vrπnjacima, akada me tata doπao voditi kuÊi, vidio jeda sam se zaprljao pa je odluËio udara-ti me nogom od vrtiÊa do kuÊe.

Mama je bila sasvim drukËija odnjega. Ona mi je uvijek bila podrπka,uvijek se brinula za mene, bila mi jedesna ruka jer sam ja ljevak. Kad smokod lijeve ruke, duæan sam reÊi da mojtata nije htio da sam ljevak, pa je silompokuπao da postanem deπnjak. Sva sre-Êa, nije mu uspjelo.

Kao dijete nisam imao baπ punoprijatelja. Ne znam zaπto, valjda se janisam htio previπe druæiti. Sve se pro-mijenilo kad sam kao desetogodiπnjakdoselio u ulicu u kojoj i danas æivim.Tada sam bio malo stariji klinac pasam veÊ upoznao puno djeËaka. I takoje poËelo.

Visio sam non-stop po ulici. Sva-kakve gluposti smo radili. Kad samkrenuo u πesti razred, promijenio samse za sto osamdeset stupnjeva. PoËeosam se druæiti sa starijim djeËacima.Oni su svi "snifali", jer "trava" tada joπnije bila u iru. Tako sam i ja poËeo snjima "snifati" ljepilo u vreÊici. Ne sje-Êam se, ali mislim da me nije nitkonagovorio na to.

U sedmom razredu osnovne πkolepropuπio sam marihuanu. Moram reÊida me je na to nagovorio jedan starijidjeËak. Danima me tlaËio da s njimapuπim, a ponekad bi mi i "Ëepu" opa-lio. I tako je poËelo…

Iskustva iz rada savjetovaliπta u Centru za ovisnosti

Prvih par puta nisam niπta osjetio,ali kasnije je bilo sve bolje i bolje. Po-stao sam pravi "pljuger". U prvomsrednje puπio sam i po deset "dæointa"dnevno. Zatim smo poËeli izlaziti uOpatiju. Onda je sve krenulo naopako.PoËeli smo jesti "bombone". Kako samse sve viπe drogirao, mama je za tosaznala pa mi je prestala davati novceza izlazak. Nije se to samo meni dogo-dilo, nego skoro svim mojim frendovi-ma.

Kako smo stalno izlazili van, takosmo upoznali svakakve ljude. OdluËilismo "raditi s bombonima" i to nam jedobro iπlo. PoËeli smo uzimati "speed"."Tripove" ponekad. Doma mi je bilaludnica, ali to joπ nije bilo niπta premaonome πto je uslijedilo. Roditelji suznali da se sa mnom neπto Ëudno zbi-va, ali nisu niπta poduzimali.

I onda odjednom… kao da me jeudario grom. Ne znam πto mi se dogo-dilo. Jednostavno mi se svidio taj hero-in. I tako sam ga ja "vukao na nos". Toje trajalo kratko vrijeme. OdluËio samse srediti, a kako nisam mogao sam,pomogao mi je prijatelj. ©to vi mislitekakav je to prijatelj?

"Zabrijao" sam ja gadno. Svaki dansam se "pucao" po 100 ili 200 kuna.Ponekad, kada bismo digli viπe nova-ca, "zabijali" bismo se i po 300 mara-ka. To je potrajalo nekih πest mjeseci.Doma je bilo Ëudo. Prodao sam sve πtosam imao, poËevπi od svog mobitela,zlata, tatinog alata… ©to da vam ka-æem? Imao sam jednu trenerku… svesam drugo prodao. Viπe nisam imaoπto obuÊi, a ni obuti, jer sam prodaotenisice i cipele. Nije da sam samo toradio. Radio sam svakakve gadne stva-ri, ali ne bih o tome.

I odjednom je neπto puklo. Dosadi-lo mi je tako æivjeti. OdluËio sam se

izlijeËiti. To lijeËenje traje nekih dvatjedna i nadam se da Êu uspjeti. NeÊuniπta obeÊavati, samo Êu se boriti svimsilama, a na kraju Êemo vidjeti tko Êepobijediti.

»udno je koliko obveza imam u po-sljednje vrijeme. Nikako da uhvatimjedan slobodan dan. Moram reÊi da sestvarno popravljam, πto moæe reÊi imoja mama. Bavim se i sve viπe spor-tom. Svaku veËer radim sklekove i tr-buπnjake. ©kola je sve bolja i bolja.Bolji su odnosi kod kuÊe. Nema svaa,nema æivËanosti, nema plakanja.

Ponekad se zapitam: "I πto nam nakraju ostaje?" Pa, vjerojatno æivot. Toje sve πto i oËekujem. Nisam kao nekiljudi koji u æivotu æele, na primjer, ku-Êe, skupe aute, sreÊu, zdravlje i sve πtose moæe dobiti. Ja samo oËekujem ne-πto πto nije previπe. Samo mali dio sve-ga toga.

Dok sam bio na "dopu" ∑ reÊi Êuvam - to je stanje mirovanja. OdmahÊu vam reÊi: Ëovjek niste, jer to nikakone moæete biti. Jedino πto moæete bitijest Ëovjek s rogovima, a onda znate dato nije Ëovjek veÊ vrag. I ja sam to bio,ali nadam se da to viπe nikada neÊubiti. Meni su trenutaËno nestali rogovi.To traje deset dana. Stvarno bih volioda se viπe nikada ni ne pojave. NeÊupreviπe govoriti kao da je sa "dopom"gotovo, nego Êu se jednostavno boritiprotiv njega svom snagom. On se sa-mo tako moæe pobijediti, i sve doklegod vi to ne odluËite, on Êe uvijek bitipobjednik.

U mojoj bitci doÊi Êemo do pobjed-nika. To Êu biti ili ja, ili on. TreÊeganema.

Ivica (17 godina)Pripremio Pino Tuftan,

prof. psiholog

ILI JA, ILI ON

svibanj-lipanj 2006

24

DOBRO JE PONOVITI

HIV / AIDS u Hrvatskoj

Sindrom steËene imunodeficijencije (AIDS) uznapredovali je stadij infekcijevirusom humane imunodeficijencije (HIV-om), koji napada obrambeni sustav

organizma s posljediËnim razvojem specifiËnih zaraznih i malignih bolesti.

Prema procjeni Svjetske zdrav-stvene organizacije (SZO), usvijetu je oko 40 milijuna ljudi

zaraæeno HIV-om. U Hrvatskoj su do31. prosinca 2005.godine registrirane553 HIV pozitivne osobe, meu koji-ma je 239 oboljelih od AIDS-a.

Kako se HIV prenosi

HIV se primarno prenosi spolnimputem (vaginalnim, analnim i/ili oral-nim spolnim odnosom sa zaraæenimpartnerom), zaraæenom krvlju/krvnimderivatima (razmjenom pribora sa za-raæenim osobama pri intravenoznojuporabi droga, nesterilnom tetovaæom/piercingom, primanjem zaraæene krvi/tkiva) te sa zaraæene majke na dijete zavrijeme trudnoÊe, poroaja ili dojenja.

Virus HIV-a prisutan je u ovim tje-lesnim tekuÊinama (u koliËini koja mo-æe izazvati infekciju):

• krvi,• sjemenoj tekuÊini (ejakulatu),• vaginalnom sekretu,• ostalim tjelesnim izluËevinama

ako sadræavaju primjese krvi.Pri izravnom unosu krvi/tkiva za-

raæene osobe u krvotok nezaraæeneosobe ili prilikom kontakta sluznicenezaraæene osobe s krvlju, ejakulatomili vaginalnim sekretom zaraæene oso-be, dolazi do prijelaza virusa s jedneosobe na drugu. NezaπtiÊenim spolnimodnosom smatra se odnos u kojemudolazi do kontakta sjemene tekuÊine(ukljuËujuÊi i minimalne koliËine kojese nalaze u tekuÊini za podmazivanjekoja se izluËuje prostatom prije ejaku-lacije), sekreta rodnice ili krvi zaraæe-ne osobe (ukljuËujuÊi i minimalne, ne-primjetne koliËine nastale u vrijemespolnog odnosa) sa sluznicom druge

osobe za vrijeme analnoga, vaginalno-ga ili oralnoga seksa. Do prijenosa pu-tem izravnog unosa krvi u organizamdolazi najËeπÊe pri upotrebi zajedniË-kog pribora za intravenozno uzimanjeopojnih droga (igle, πprice). Drugi sudoduπe rjei naËini - putem piercinga,tetoviranja i bilo kojeg drugog zahvatakojim se oπteÊuje koæa, ako se to neradi sterilnim instrumentima (igle, “pi-πtolji” za buπenje uha itd.). Æena zara-æena HIV-om moæe prenijeti virus nadijete tijekom trudnoÊe, poroaja ili zavrijeme dojenja. U zemljama poput Hr-vatske, gdje se provodi sustavna kon-trola bioloπkih materijala, opasnost odzaraæavanja primanjem krvi ili krvnihpripravaka u zdravstvenoj ustanovisvedena je na minimum. Vaæno je na-pomenuti da bioloπki preparati nikadane mogu biti sto posto sigurni zbogperioda imunoloπkog prozora koji po-stoji i kod najmodernijih dijagnostiË-kih procedura. Zato Republika Hrvat-ska ne uvozi krv i krvne derivate tesvaki donator izjavljuje da nije imaorizika za HIV u periodu imunoloπkogprozora. S druge strane, puna se krv nepropisuje, osim u sluËajevima kada biprimatelj bez transfuzije izgubio æivot,ali postoji minimalan rizik da bude za-

raæen nekom od krvlju prenosivih bo-lesti.

SpreËavanje HIV infekcije

Najvaænije je izbjegavati riziËnaponaπanja i paziti na svoje tijelo. HIVinfekcija spreËava se pametnim odlu-kama o seksu i drogama.

HIV infekcija moæe se sprijeËiti:• izbjegavanjem droga bilo koje vr-

ste jer svaka droga, ukljuËujuÊi i ta-kozvane “lagane droge”, kao i alkohol,utjeËe na sposobnost razboritog prosu-ivanja i dovodi do nepromiπljenih po-stupaka,

• apstinencijom, odnosno suzdræa-vanjem od riziËnih seksualnih odnosa,

• uzajamnom vjernoπÊu dvoje zdra-vih seksualnih partnera, pod uvjetomda niti jedno od njih nema neko drugoriziËno ponaπanje, npr. zloupotrebuopojnih droga,

• upotrebom prezervativa, od sa-mog poËetka do kraja snoπaja, pri sva-kom seksualnom odnosu s osobom zakoju nema potpune sigurnosti da nijezaraæena HIV-om, πto je istodobno izaπtita od neæeljene trudnoÊe i od mno-gih drugih spolnoprenosivih bolesti(osim od stidnih uπi i koænog humano-papiloma virusa) ; takvo se ponaπanjene smatra potpuno sigurnim spolnimodnosom, veÊ je to takozvani “sigurni-ji seks”,

• izbjegavanjem invazivnih postu-paka, npr. tetoviranja, piercinga, ondjegdje nije zajamËena sterilnost instru-menata,

• izbjegavanjem izravnog dodira skrvlju drugih osoba na oπteÊenu koæuili sluznice (npr. pri takozvanom “bra-timljenju”).

Oni koji su dovoljno zreli i æele se

svibanj-lipanj 2006

25

upustiti u spolni odnos, trebaju znatipravila “sigurnijeg seksa”, koja uveli-ke smanjuju rizik zaraæavanja HIV-omi drugim uzroËnicima spolnoprenosi-vih bolesti. Pritom treba imati na umuda su: veÊi broj spolnih partnera, Ëestomijenjanje spolnih partnera, spolni od-nos s nepoznatom osobom, neupotrebakondoma pri spolnom odnosu te ranostupanje u spolne odnose, riziËni Ëim-benici za obolijevanje od spolnopre-nosivih bolesti, za infekcije spolnih or-gana i njihove posljedice te neplanira-nu trudnoÊu. Uzimanje alkohola i ovi-snost o drogama pridonose riziËnomspolnom ponaπanju. Stoga, koristite sezaπtitnim sredstvima pri svakom spol-nom odnosu u kojem postoji i najma-nja moguÊnost zaraze te recite alkoho-lu i drogama NE!

Prije bilo koje seksualne aktivnosti:

• razmislite o pravilima sigur-

nijeg seksa,

• odredite svoje granice,

• nabavite kondome i budite si-

gurni da ih moæete naÊi kada

ih zatrebate,

• razgovarajte sa svojim part-

nerom o sigurnijem seksu.

.HIV / AIDS - epidemioloπka

situacija u Hrvatskoj

Od 1985. godine, kada su prvi HIV-pozitivni bolesnici registrirani u Hr-vatskoj, do kraja 2005. godine registri-rane su 553 osobe zaraæene HIV-om,od Ëega ih je 239 oboljelo od AIDS-a.U istom je razdoblju 127 zaraæenihumrlo. Od svih zaraæenih, 80% su mu-πkarci, a od svih oboljelih od AIDS-a,njihov je udio Ëak 86%. Epidemiolo-πka situacija u Hrvatskoj joπ uvijekuvelike ovisi o ekspoziciji izvan zem-lje, jer je 60% oboljelih tu infekcijuvjerojatno steklo u inozemstvu. Meuinficiranim heteroseksualnim muπkar-cima, njih 87% infekciju je vjerojatnodobilo u inozemstvu.

U posljednjih deset godina prosjeË-no se registrira 15 oboljelih od AIDS-a godiπnje u Hrvatskoj (16 registrira-nih 2005. godine). Godiπnja se inci-dencija kreÊe u vrijednostima manjim

od 4 na milijun stanovnika, πto Hrvat-sku svrstava u zemlje niske incidenci-je. AIDS se u Hrvatskoj registrira is-kljuËivo unutar grupa s riziËnim pona-πanjima i dominira u grupi muπkaracakoji prakticiraju seks s muπkarcima(MSM) te oni Ëine 43% dijagnosticira-nih AIDS bolesnika. VisokoriziËni he-teroseksualni prijenos registrira se umuπkaraca koji imaju Ëeste kontakte sprodavateljicama seksualnih usluga iz-van zemlje. Osobe koje su klasificira-ne kao “partneri HIV-pozitivnih oso-ba” preteæno su æene, i to stalni sek-sualni partneri HIV pozitivnih osoba,najËeπÊe supruge. Od HIV-pozitivnihmajki, troje je djece razvilo AIDS, odukupno 8 zaraæenih na taj naËin.

Meu osobama koje su zaraæeneheteroseksualnim spolnim odnosomnema adolescenata. Sve osobe infici-rane tim putem starije su od 20 godina.Od ukupno 14 zaraæenih bolesnika shemofilijom, njih je 8 oboljelo odAIDS-a. Svi su ti pacijenti primali ino-zemne pripravke iz krvi. Od 1992. go-

dine nije registriran niti jedan HIV-pozitivan pacijent iz te grupe. U Hrvat-skoj su 2004. godine prvi put registri-rana dva sluËaja HIV- infekcije nakontransfuzije domaÊe krvi. Razlog je to-me dobrovoljno davalaπtvo krvi i nez-natan rizik od infekcije u opÊoj popu-laciji. Meutim, i uz taj mali rizik nijemoguÊe u potpunosti iskljuËiti tu mo-guÊnost. U Hrvatskoj se krv obveznotestira na HIV, a provode se i sve osta-le mjere spreËavanja uzimanja krvi odosoba pod poveÊanim rizikom od HIV-infekcije. Prema Nacionalnom progra-mu suzbijanja AIDS-a, poπtuje se na-Ëelo samodostatnosti te se primjenjujeiskljuËivo krv davalaca iz Hrvatske. Uukupnom broju oboljelih od AIDS-a,intravenski korisnici droga Ëine 8,5%.Meu svim HIV pozitivnim osobama,ta grupa Ëini 9,6%.

U 2004. godini ukupno je testirano175 728 seruma, od Ëega je registrira-no 105 HIV-pozitivnih nalaza, ili0,06%. Napominjem da laboratorijskipodaci mogu ukljuËiti viπekratno testi-

svibanj-lipanj 2006

26

Tuberkuloza je teπka zarazna bo-lest, koja obiËno zahvaÊa pluÊa, ali mo-æe zahvatiti bilo koji organ u tijelu. Tu-berkuloza se πiri putem zraka (prili-kom kaπlja). Nakon zaraze, bolest sene razvija odmah, te osobe su izvorzaraze. Djeca se zaraze od odraslih.

Tetanus je teπka bolest uzrokova-na toksinom (otrovom) bakterije teta-nusa. Bakterija se nalazi u tlu, a u orga-nizam dolazi preko rana na koæi. Tu senastanjuje i razmnoæava te luËi toksin.Toksin uzrokuje grËenje miπiÊa u Ëita-vom tijelu i moæe dovesti do smrti.

Pertusis (hripavac) poËinje kaoobiËna prehlada. Kasnije se pojavljujuteπki napadi kaπlja. Djeca mogu ostatibez zraka. Moæe dovesti do upale plu-Êa, oπteÊenja mozga i smrti.

Difterija se prenosi kapljiËnim pu-tem. Uzrokuje debeli sloj naslaga nastraænjoj stijenci ædrijela. Izaziva po-

MLADI I ZARAZNE BOLESTImoæe zahvatiti i ostale organe, kao πtosu srediπnji æivËani sustav, testisi, gu-πteraËa, te moæe dovesti do gluhoÊe,meningitisa, neplodnosti, pa Ëak i dosmrti.

Rubeola je takoer virusna bolest.Virus izaziva osip, blag porast tempe-rature i artritis (kod æena). Posebno jeopasno ako se trudnica zarazi virusomjer moæe nastupiti pobaËaj ili se dijetemoæe roditi s teπkim tjelesnim oπteÊe-njima.

Hepatitis B je zarazna virusna bo-lest jetara. NajËeπÊe se prenosi spol-nim putem, ali moæe i preko krvi, te utrudnoÊi s majke na dijete. Virus za-hvaÊa jetra, izaziva slabost, muËninu,gubitak apetita, rijetko æuticu. Moguse razviti ozbiljne komplikacije, kaoπto su ciroza jetara ili rak jetara.

Marija Hegeduπ-Jungvirth, dr.med.

ranje jedne osobe ili testiranje osobakoje su otprije poznate kao HIV- pozi-tivne. Meu dobrovoljnim davateljimakrvi registrirane su 4 HIV pozitivneosobe, πto Ëini 0,003% pozitivnih. Odukupno 656 testiranih intravenskih ko-risnika droga, njih 10, ili 1,5%, HIV supozitivni.

Za razliku od nekih europskih ze-malja s niskom incidencijom AIDS-a,Hrvatska je imala sve preduvjete zarani ulazak HIV infekcije u zemlju(otvorene granice, putovanja naπih gra-ana u inozemstvo, rad u inozemstvu,razvijen turizam itd.). PoËetak pojav-ljivanja AIDS-bolesnika u Hrvatskojupozorava na pojavu HIV infekcije uzemlji sredinom 70-ih godina. U to do-ba joπ je bila razmjerno visoka tran-smisija klasiËnih spolnoprenosivih bo-lesti (oko 2 000 registriranih bolesnikas gonorejom godiπnje). S poËetkom πi-roke kampanje zdravstvenoodgojnih

mjera sredinom 80-ih, broj klasiËnihspolnoprenosivih bolesti intenzivnoopada te doseæe sadaπnju razinu od 23registrirana oboljela od gonoreje te 47oboljelih od sifilisa u 2004. godini.Ostale spolnoprenosive bolesti, koje seu Hrvatskoj obvezno prijavljuju, te ne-izravni pokazatelji (upalne bolesti zd-jelice i dr.) za bolesti koje ne podlijeæuobveznoj prijavi, pokazuju ili regresi-ju, ili stacionarno stanje.

Organizirani centri

Od 2003. godine, u Republici Hr-vatskoj uvodi se druga generacija pra-Êenja HIV infekcije, zahvaljujuÊi sred-stvima Globalnog fonda za borbu pro-tiv AIDS-a, tuberkuloze i malarije iMinistarstvu zdravstva i socijalne skr-bi Republike Hrvatske. Osnovano jedeset centara za anonimno i besplat-

no testiranje, Ëime se æeljela pribliæitidostupnost savjetovanja i testiranja

osobama s riziËnim ponaπanjima, a isvim ostalim graanima RH (informa-cije na "http://www.hzjz.hr" i "http://www.zdravlje.hr" ). Provode se istra-æivanja u populacijama s riziËnim po-naπanjima (kroz poboljπanu suradnju iosnaæivanje nevladinog sektora), jaËaedukacija mladih, psiho-socijalnapodrπka i terapija osoba zaraæenihHIV-om. Veliko “bojno polje”, kojejoπ uvijek smatram nedovoljno aktivi-ranim, jest borba protiv diskriminacijei stigmatizacije osoba zaraæenih HIV-om te osoba s ponaπanjima riziËnim zaHIV-infekciju. Poznato je da osobe za-raæene HIV-om to doæivljavaju teæe odsame fiziËke komponente bolesti.

SrdaËan pozdrav svim osobama ko-je su HIV-pozitivne te onima koji su spuno entuzijazma ukljuËeni u borbuprotiv te bolesti.

Branko KolariÊ, dr.med.

teπkoÊe u disanju, paralizu i smrt.

Poliomijelitis (djeËja paraliza) vi-rusna je bolest uzrokovana polioviru-som. Virus uzrokuje paralizu miπiÊa.OnemoguÊeno je pomicanje ruku i no-gu. Paraliza moæe zahvatiti i miπiÊe di-sanja i na taj naËin uzrokovati smrt.Kod veÊine bolesnika ostaju posljedi-ce: oni ostaju invalidi za cijeli æivot.

Ospice (morbilli) su virusna je bo-lest. Virus izaziva karakteristiËan osippo tijelu, kaπalj, curenje iz nosa, viso-ku tjelesnu temperaturu. BuduÊi da zasamu bolest nema lijeka, a u nekimsluËajevima moæe i zavrπiti smrÊu,vaæno je cijepljenje djece protiv ospi-ca.

Parotitis (zauπnjaci, mumps) ta-koer je virusna bolest. Virus ponaj-prije zahvaÊa ælijezde slinovnice, iza-zivajuÊi njihovo poveÊanje, a uglav-nom zahvaÊa zauπne ælijezde. Virus

○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○

svibanj-lipanj 2006

27

PLANININAPOREME∆AJ »ITANJA I PISANJA

Znatan udio u djeËjoj populaciji imaju djeca s razliËitim teπkoÊama u uËenju, a velik dio tekategorije Ëine djeca s poremeÊajima Ëitanja i pisanja, odnosno disleksijom i disgrafijom.

Disleksija je poremeÊaj Ëitanja ko-ji karakteriziraju teπkoÊe u dekodira-nju proËitane rijeËi. Te teπkoÊe javljajuse i pored uredne inteligencije, dobrogvida i sluha te adekvatne motivacije.

Disleksiju u veÊini sluËajeva pratidisgrafija. Meutim, mogu se javiti iizolirano.

Disgrafija, odnosno poremeÊaj pi-sanja, definira se kao teπkoÊa djetetada svlada vjeπtinu pisanja po pravopi-snim naËelima odreenog jezika. OËi-tuje se, kao i disleksija, u mnogobroj-nim, trajnim i tipiËnim greπkama.Simptomi se razlikuju od djeteta dodjeteta i mogu biti razliËitog intenzite-ta.

Prema istraæivanjima, 5-10% πkol-ske djece ima poteπkoÊe u usvajanjutehnika Ëitanja i pisanja.

Kako prepoznati disleksiju idisgrafiju

Neki su od pokazatelja disleksije:• nesposobnost djeteta da prepoz-

na prvi glas u rijeËi,• teπkoÊe u povezivanju glasova u

rijeË,• zamjene grafiËki sliËnih slova (b

∑ d, m ∑ n, a ∑ e, n ∑ u),• zamjene fonetski sliËnih slova (d

∑ t, g ∑ k, z ∑ s),• zamjene slogova (je ∑ ej, od ∑

do),• “Ëitanje napamet”,• izostavljanje i/ili umetanje gla-

sova, slogova, ponekad i cijelihrijeËi;

Pokazatelji su disgrafije:• izostavljanje slova, slogova (zc

∑ zec, πkola - kola),• premjeπtanje glasova unutar ri-

jeËi (bart ∑ brat, jenda - jedna),• dodavanje suviπnih slova ili slo-

gova (aauto, planinina),• rastavljeno pisanje dijelova iste

rijeËi,• sastavljeno pisanje viπe rijeËi,• greπke povezivanja rijeËi unutar

reËenice,• neispravna interpunkcija.

Mnogi roditelji Ëesto su u nedou-mici kada posjetiti logopeda. Treba na-pomenuti da je poteπkoÊe kod djece sdisleksijom moguÊe otkriti joπ u pred-πkolskoj dobi. Ako odgojiteljice upredπkolskoj ustanovi primijete da di-jete ne dræi olovku pravilno, da rijeË nemoæe rastaviti na glasove ili da skupi-nu glasova ne moæe povezati u rijeË,potrebno je πto prije reagirati i uputitidijete na terapiju.

Meutim, najËeπÊe se teπkoÊe Ëita-nja i pisanja kod djece uoËavaju pola-skom u πkolu. Treba napomenuti dadjetetu treba πto ranije osigurati struË-nu pomoÊ, kao i podrπku roditelja, πko-le i okoline. Naime, πto je dijete starije,njegove teπkoÊe postaju sve dubljeukorijenjene, strahovi sve veÊi, odnoss okolinom sve loπiji i sve mu je teæepomoÊi.

Ako dijete pokazuje simptome di-sleksije, treba proÊi kompletnu timsku

obradu da bi dobilo dijagnozu (obradalogopeda, psihologa, po potrebi i neu-rologa, otorinolaringologa…). Dijag-nozu disleksije i disgrafije ne postav-ljamo prije kraja drugog razredaosnovne πkole.

Rad i s roditeljima

Kada su roditelj i dijete doπli dologopeda, on najprije ustanovljava vr-stu i teæinu poremeÊaja te s djetetomobavlja vjeæbe kojima je svrha isprav-ljanje teπkoÊa u Ëitanju, pisanju,razumijevanju… Takoer, logoped da-je upute roditeljima i uËiteljima kakopostupati s djetetom kod kuÊe i u πkoli,kako mu pomoÊi i πto s njim vjeæbati.

NajËeπÊe se logopedski tretmanobavlja dvaput tjedno po pola sata. Du-æina trajanja tretmana razliËita je zasvako dijete i ovisi o viπe faktora. Vaæ-no je napomenuti da disleksija moæebiti trajno umanjena odgovarajuÊomterapijskom intervencijom, kao i indi-vidualiziranim pristupom u nastavi.

Roditelje treba dodatno educiratikako bi πto bolje razumjeli problemdisleksije i na vrijeme zatraæili pomoÊ.Takoer im treba objasniti da je tret-man za teπkoÊe Ëitanja i pisanja dugo-trajan i sloæen proces u koji i oni mora-ju biti aktivno ukljuËeni. Izmeu vjeæ-bi dogovorenih s logopedom, od veli-ke je vaænosti svakodnevno vjeæbanjes djetetom kod kuÊe. Djetetu treba datido znanja da mu se æeli pomoÊi, nekritizirati ga ili kaænjavati za neπto πtone moæe.

I, πto je najvaænije, djeci s disleksi-jom trebamo iskazivati stalnorazumijevanje, paænju i ohrabrivanjete ih pohvaliti za svaki uspjeh!

Ana KuzmiËiÊ, prof. logoped

svibanj-lipanj 2006

28

KAZNA ZA PSOVKU - PSOVKANegativno emocionalno izraæavanje

Mudrost æivota ne sastoji se toliko u podizanju πto viπe dobrih navika, koliko u stjecanju πto manje loπih.Eric Hoffer

Svi narodi, civilizacije i druπtva,ovisno o njihovu mentalitetu ikulturi, manje ili viπe upotreb-

ljavaju psovke u izraæavanju svoje ljut-nje, povrijeenosti ili nezadovoljstvapostupcima onoga na koga se one od-nose. PraktiËno, ljudi posvuda psuju,bez obzira na uzrast, nacionalnost, vje-roispovijest, spol, stupanj obrazovanja,profesiju, druπtveni poloæaj, rasu, bojukoæe i druge razlike. Ne postoji ni je-dan narod koji ne psuje. Samo je pita-nje mjere. Negdje se psuje izuzetno ri-jetko, negdje vrlo uËestalo i grubo.

Psovka je postala uobiËajena u so-cijalnoj komunikaciji, poglavito kad jerijeË o skupini dobrih prijatelja i poz-nanika. Tada se, u nekontroliranom ileæernom razgovoru, upotrijebi mnogorazliËitih psovki koje Ëesto ni najbliæisugovornici koji vode dijalog ne za-mjeÊuju. Jednostavno su se na njih na-vikli, a buduÊi da nisu usmjerene nekojosobi, niti ikoga od prisutnih izravnovrijeaju, nitko i ne pruæa otpor, nitireagira na njih. To je jedan od razlogazaπto se psovka u druπtvu jako proπiri-la. PraktiËno, i svi oni koji ne upozorepsovaËe da je uporaba prostih rijeËi ipsovki u razgovoru krπenje bontona ipravila uljuena ponaπanja, postaju su-dionici u πirenju, najblaæe reËeno, pro-staËenja, iako tu ima bogohuljenja ipsovanja svetinja.

Anne Sewel kaæe: "Moja doktrinaje ova: ako vidimo okrutnost ili zlokoje imamo moguÊnost sprijeËiti, a neuËinimo niπta, uËinili smo se sukrivci-ma." Mi idemo linijom manjeg otporai nezamjeranja. Kako smo se naviklina sluπanje tog prostaËkoga govora, ta-ko Êemo ga prihvatiti, pa i sluæiti senjime.

©to je psovka

Prema opÊem religijskom leksiko-nu (2002) "Psovanje (lat. contumelia),pogrdne rijeËi upuÊene nekomu ili ne-Ëemu, katkada praÊene grdnom ge-stom. Psovku treba razlikovati od pre-klinjanja ili kletve (lat. maledictio),verbalnog zazivanja zla na neπto ili nanekoga." Psovka je svaka uporaba ne-pristojnih, bogohulnih, prostih i ruænihrijeËi koje se obiËno nekomu ili neËe-mu upuÊuju u naletu bijesa, gnjeva, u

ljutnji ili se rabe kao poπtapalice u neu-glaenu govoru i priprostoj komunika-ciji meu ljudima.To je izuzetno ruænanavika i joπ ruænije emocionalno rea-giranje na neki izazov, neuspjeh, uvre-du…, ali i poπtapalica u svakodnev-nom razgovoru.

Prema AniÊu, psovke su "nepristoj-ne rijeËi koje se komu upuÊuju u gnje-vu, kojima se πto izvrgava ruglu ili ko-je se upotrebljavaju kao poπtapalice uneuglaenom razgovoru." Psiholog Jo-sip BuruπiÊ kaæe: "Psovanje je nega-tivno emocionalno ponaπanje. To jepomanjkanje emocionalne inteligenci-je." On dræi da ljudi psuju onda kad neznaju na prikladan naËin upravljati vla-stitim negativnim emocijama. Psovkaje agresivan, neuljuen govor, pokaza-telj niske kulturne razine i bezobraz-nosti prema drugim osobama. To jeuvijek uvreda onoga kome je upuÊena,moæe biti i kletva, psovaËko, prostaË-ko iæivljavanje na ærtvi, nepristojan go-vorni Ëin itd.

»esto se psovka i kletva poistovje-Êuju, ali meu njima postoji bitnarazlika. Naime, psovka je izravno vri-jeanje, i to veÊ Ëinom izriËaja, a kle-tva je æelja da koga snae zlo. KletiznaËi poæeljeti komu zlo, propast, ne-sreÊu, smrt… "Dabogda ti kuÊa izgo-rjela", "Dabogda vrat slomio", dabog-da ovo, dabogda ono… I kletva i psov-ka izriËu se s velikim gnjevom, gorËi-nom, bijesom, mrænjom, osvetoljubi-voπÊu i agresivnim emocionalnim na-bojem.

»ovjek psovkom, pogrdnim i pro-stim rijeËima izraæava nezadovoljstvoprema onome kojemu ih upuÊuje, ali,ujedno, pokazuje nisku razinu svojih

O psovki i njenoj rasprostranjeno-sti malo znamo jer nema gotovo nika-kvih istraæivanja njezine etiologije i fe-nomenologije, kako u populaciji od-raslih, tako ni mladih osoba. Svi priËa-mo o tom golemom ljudskom zlu, kojeje kardinal BozaniÊ nazvao velikimprokletstvom, a gotovo se niπta ne Ëinina prevenciji. Djeci savjetujemo da nepsuju, a sami to Ëinimo. Lijepo kaæeMaksim Gorki: "Ne moæeπ propovije-dati ljudima ono πto sam poriËeπ." Ka-ko da dijete posluπa savjet oca koji gazbog psovke kori i pri tome psuje?

svibanj-lipanj 2006

29

moralnih, socijalnih i kulturnih kvali-teta i vrijednosti.

Zaπto ljudi psuju

Prema Hrvatskom leksikonu(1997.): "Po podrijetlu, psovke su iz-vedenice preklinjanja, ali liπene vjereu zlobne posljedice govornog Ëina. Utom smislu Ëini se da u stara vremena(prije I. svjetskog rata) u Hrvatskoj nepostoje drastiËne psovke, nego se jav-ljaju pod utjecajem istoka."

Strah je nerijetko uzrokom psovki.Agresivnim i drskim psovkama kuka-vica pokuπava pokazati protivnikusvoju "nadmoÊ" i odluËnost da Êe sva-komu tko ga napadne pokazati svojusnagu. Tu je psovka oblik obrane i za-varavanje nasilnika, koji obiËno odu-staje od svojih agresivnih namjera.

Psovka je ruæna navika koja vrijeasve koji je Ëuju ili izgovore. UmjestorijeËi blagoslova u naπim domovima iπkolama, na naπim igraliπtima i ulica-ma, razne psovke i prostote svake vrstepostaju sveprisutnom pojavom…. I,ono πto je znatno bolnije i zabrinjava-juÊe, psovka se sve ËeπÊe Ëuje i iz "ne-vinih djeËjih usta" - rekao je kardinalBozaniÊ na Cvjetnicu, osuujuÊi psov-ku kao "zlo kojim su zatrovani stari imladi, obrazovani i neuki".

Muπkarci su brojniji od æena meupsovaËima, a u govoru podjednako zlo-Ëesto, s istom æestinom vrijeaju i po-

niæavaju ærtvu. I kao ærtve psovki, pri-bliæno isto emocionalno reagiraju: od-govore jednakim psovaËkim æarom, uzkoji muπkarci primijene malo viπefiziËke, a æene verbalne agresije. Ærtvei psovaËi mogu biti odrasle muπke iæenske osobe, tinejdæeri i/ili djeca.

ke prihvatljive okvire, jedino primje-nom dugoroËnih odgojnih mjera, raz-vojem svijesti i uvjerenja da je psovkazlo koje truje duπu i uniπtava dostojan-stvo Ëovjeka. Odgoj i osobni uzori onihkoji aktivno promoviraju i sustavnoprovode prevenciju, suzbijanje i spre-Ëavanje psovke, najdjelotvornije suoruæje u borbi protiv te poπasti. Æu Berkaæe: "Nema niπta gorega od dobrogsavjeta popraÊenog loπim primjerom.Dakle, da bi bili uvjerljivi, ponajprijepsovku trebaju izbaciti protagonisti,inicijatori i nositelji te plemenite idejei akcije." "Govor je ogledalo duπe; Ëo-vjek koji govori takoer", tvrdi PublijeSirus. Osobe u Ëijem govoru nemapsovke imaju moralnu snagu koja mo-æe uniπtiti psovku i djelovati na ljudeda se odluËe na samooduku od psova-nja, a kad to postignu, bit Êe uzor kojiÊe slijediti i drugi. Tako Êe se postupnosmanjivati broj psovaËa, a poveÊavatibroj onih koji su se oslobodili te poπa-sti.

Do sada je osuivan Ëovjek kojipsuje, a ne psovka, pa se on opirao,koristeÊi psovku kojom se jedino znaobraniti. Osudom psovke, on nije ugro-æen. Prisjetit Êe se situacija u kojima jebio posramljen zbog psovke pa Êe nesamo prihvatiti samooduku, nego i sli-jediti uzore svojih uËitelja.

Mr.sc. Ivica StaniÊ

Promidæbeniprostor

u Narodnomzdravstvenom listu!

Ako æelite oglaπavati unaπem listu, javite seUredniπtvu na telefon:

21-43-59, 35-87-92

Uzorom protiv psovke

Psovka je pustila preduboko kori-jenje i teπko ju je iskorijeniti. Teπko je,ali ne i nemoguÊe, svesti ju barem upodnoπljive okvire. Ona se stoljeÊima itisuÊljeÊima formirala, pa je iluzornooËekivati da se brzo suzbije nekom ak-cijom, ma kako ona bila struËno orga-nizirana i znalaËki provedena. Kada ni-je uniπtena primjenom smrtne kazne,sigurno neÊe biti ni prijetnjom Boæ-jom, silom i drugim represivnim mje-rama. Po mome sudu, πirenje psovkemoguÊe je zaustaviti i sprijeËiti, a za-tim postupno svesti na minimum, u ne-

svibanj-lipanj 2006

30

Sistematski pregledi su pregledi koji se, s odreenimciljem, obavljaju u odreenoj dobnoj skupini.

Cilj je sistematskih pregleda rano otkrivanje bo-

lesti ili odstupanja u psihomotornom razvoju.

Sistematskim pregledima mogu se pratiti nastojanjau promicanju zdravlja i razvoja djece. Svrha je tih pre-gleda:

• utvrditi tjelesnu razvijenost (mjerenje tjelesne te-æine, tjelesne visine i opsega glave ∑ osnovneantropometrijske mjere) i duπevnu razvijenost dje-teta,

• otkriti negativne Ëimbenike na zdravlje djeteta,• otkriti priroene i steËene anomalije,• pravodobno poduzeti mjere za rjeπenje naenih

odstupanja, lijeËenje i rehabilitaciju.

U okviru sistematskih pregleda obavlja se i aktivnaimunizacija djece ∑ cijepljenje.

U prvoj godini æivota obavlja se 5 ∑ 6 sistematskihpregleda. Ti se pregledi obavljaju u savjetovaliπtu.

Nakon godine dana æivota djeteta, za malo i pred-πkolsko dijete, predvien je jedan sistematski pregledgodiπnje. Po potrebi, u okviru sistematskih pregleda ra-de se i osnovne laboratorijske pretrage (npr., sa dva ipet mjeseci - "crvena" krvna slika).

U praÊenju rasta i razvoja djeteta potrebni su i nekidrugi specijalistiËki pregledi, kao npr.:

• ortopedski ∑ pri roenju, s 1, 3, 6 i 12 mjeseci te sa2, 3 i 6 godina; po potrebi kod novoroenËeta idojenËeta unutar sistematskog pregleda kod orto-peda moæe se uËiniti ultrazvuk kukova,

• oftomoloπki ili okulistiËki ∑ sa 2, 4 i 6 godina,• stomatoloπki ∑ sa 3 i 5 godina,• audioloπki ∑ procjena sluha ∑ sa 2 i 6 godina;

probir (skrinig) sluha obavi se veÊ u rodiliπtu.

PraÊenju rasta i razvoja djece te savjetovanju u naj-kritiËnijim razdobljima, posebice o prehrani, njezi maj-ke i djeteta, uvelike pridonosi i patronaæna sluæba.

U periodu πkolskog djeteta i mladeæi, sistematskepreglede obavljaju specijalisti πkolske medicine. U nji-hovoj je domeni i pregled pred upis u prvi razred osnov-ne πkole. Specijalist πkolske medicine sudjeluje i kodupisa u prvi razred srednje πkole gdje, uz specijalistamedicine rada, sudjeluje u profesionalnoj orijentaciji dje-teta. Uz sistematske preglede, u toj dobi vrlo je vaænozdravstveno prosvjeÊivanje, posebice radi prevencije(spreËavanja) ovisnosti ∑ puπenja, alkoholizma i droge,te edukacija o spolno prenosivim bolestima.

ZakljuËno, cilj je svih sistematskih pregleda da se

unaprijedi zdravlje djece, smanje bolesti i njihove

posljedice.

Marija Hegeduπ ∑ Jungvirth, dr.med.

SISTEMATSKI PREGLEDI DJECE

svibanj-lipanj 2006

31

»eπnjak je podrijetlom iz centralne Azije, a odatle jeprenesen u brojne zemlje πirom svijeta. U starom Egiptucijenjen je kao sveta biljka i bio poznat veÊ prije 3.000do 4.000 godina. U Hrvatskoj se Ëeπnjak uzagaja u svimnjenim dijelovima.

Ljekovitost Ëeπnjaka poznata je od davnine, za njegasu znali stari EgipÊani, Hebreji, Grci i Rimljani. »eπnjaksniæava kolesterol i lipide u krvi, odliËno je sredstvoprotiv amebne dizenterije, tifusa i nekih drugih infektiv-nih bolesti. Izvrsno djeluje kod visokog krvnog tlaka iarterioskleroze, ubija bakterije u debelom crijevu i neu-tralizira otrove u organizmu.

Gotovo da i nema kuhinje koja ne poznaje Ëeπnjakkao zaËinsku biljku.

Ipak, kod uzimanja Ëeπnjaka treba biti oprezan jer,uæivan u veÊim koliËinama, moæe izazvati proljev, po-vraÊanje i upalu bubrega.

Tinktura od Ëeπnjaka za dobro zdravlje i dug æivot

1. varijanta*U bocu od jedne litre staviti 35 dekagrama samljeve-nog Ëeπnjaka pa zatim naliti (do pred vrh) rakije prepe-Ëenice, dobro zaËepiti i staviti na sunce da odstoji 15dana.Nakon 15 dana tinkturu procijediti i zapoËeti s terapijom.

1. dan - prije ruËka - u Ëaπi mlake vode - uzeti 2 kapitinkture.

2. dan - prije ruËka - u Ëaπi mlake vode - uzeti 3 kapitinkture.

Svakog sljedeÊeg dana uzimati po jednu kap tinktureviπe (4, 5, 6, 7...), dok se ne dostigne koliËina od 25 kapi.

Nakon dana u kojem se uzme 25 kapi Ëeπnjakovetinkture, sljedeÊeg dana koliËina se smanji za jednu kap,odnosno uzmu se 24 kapi tinkture u Ëaπi mlake vode,takoer prije ruËka.

»eπnjakova tinktura pije se sve dok se ne doe dokoliËine od 2 kapi.

Moæe se ponavljati nekoliko puta u godini, sa stan-kom od nekoliko tjedana.2.varijantaU svijetu je vrlo popularan recept starog kineskog ho-meopatskog lijeka, pronaen 1971. godine u ruπevinamatibetanskog samostana i preveden (s glinenih tablica) nasve glavne jezike svijeta i pribliæen medicini proπlogastoljeÊa. Recept je pronaπla stalna ekspedicija UNESCO-a.

Pretpostavlja se da se radi o receptu zapisanom pri-bliæno dvije do tri tisuÊe godina prije Krista.

Priprema:*Dobro oËistiti i isprati 350 grama Ëeπnjaka i dobro

ga zgnjeËiti u muæaru, tuËkom od drveta ili gline. Dobi-venu smjesu staviti u tri decilitra 90 postotnog alkohola,Ëvrsto zatvoriti posudu i Ëuvati 10 dana na prohladnommjestu. Zatim procijediti kroz krpu i ostatak dobro isci-jediti.

Za dva do tri dana zapoËeti terapiju, uzimajuÊi tink-turu Ëeπnjaka s pola decilitra mlijeka sobne temperature∑ prema sljedeÊoj shemi:

Dani doruËak ruËak veËera

1. 1 kap 2 kapi 3 kapi 2. 4 kapi 5 “ 6 “ 3. 7 “ 8 “ 9 “ 4. 10 “ 11 “ 12 “ 5. 13 “ 14 “ 15 “ 6. 15 “ 14 “ 13 “ 7. 12 “ 11 “ 10 “ 8. 9 “ 8 “ 7 “ 9. 6 “ 5 “ 4 “10. 3 “ 2 “ 1 kap11. 25 “ 25 “ 25 kapi

Nastaviti uzimanje lijeka ∑ tri puta dnevno po 25kapi ∑ sve dok se ne potroπi cijela koliËina.

Preporuka:Ponoviti lijeËenje nakon pet godina.Navedena terapija tinkturom Ëeπnjaka oslobaa or-

ganizam masnih i vapnenastih naslaga, poboljπava raz-mjenu tvari u tijelu te poveÊava elastiËnost krvnih æila,sprjeËava infarkt, sklerozu, stenokardiju, apopleksiju (iz-ljev krvi u mozak) i stvaranje tumora. Otklanja πum uglavi, poboljπava vid.

Pri toËnom pridræavanju uputa za terapiju ∑ pomla-uje organizam.

»eπnjak u vinu

*Samljeti tri glavice Ëeπnjaka i staviti ih u pola litrebijeloga vina pa ostaviti da odstoji 7 dana. Smjesa se necijedi, a prije uporabe dobro se promuÊka.

Nakon sedmog dana uzimati svako jutro, prije doruË-ka, po jednu æliËicu te smjese.

Efekt te terapije sliËan je kao kod uzimanja tinktureËeπnjaka.

Borislav OstojiÊ

»UDESNI »E©NJAK(Allium sativum L.)

svibanj-lipanj 2006

32