47/201623. studenog 2016.

Završetak Izvanredne svete godine milosrða u

Vatikanu

Nakon što je zatvorio Sveta vrata vatikanske bazilike i

službeno zakljuèivši Izvanrednu godinu, papa Franjo

potpisao je svoje apostolsko pismo „Milosrðe i bijeda"

upuæeno èitavoj Crkvi kako bi nastavila živjeti milosrðe

doživljeno tijekom Izvanrednog jubileja –

U pismu su sadržane èetiri važne odrednice: svi æe

sveæenici moæi dati odrješenje onima koji su poèinili

grijeh pobaèaja; misionari milosrða æe nastaviti svoju

službu; vjernici koji pohaðaju Bratstvo sveti Pio X. i

nadalje æe valjano primati sakramentalno odrješenje te

je ustanovljen Svjetski dan siromaha

Dan sjeæanja na žrtvu Vukovara

Predvodeæi spomen slavlje na Memorijalnom groblju

Grada Heroja kardinal Bozaniæ poruèio je da je „zbog

naše sadašnjosti i buduænosti nedopustiva

neosjetljivost za ovaj Grad i otklanjanje pogleda od

vukovarske žrtve"

Sjednica Vijeæa HBK za ekumenizam i dijalog

Vijeæe izražava svoju podršku nastojanjima svih koji

pridonose što skorijoj kanonizaciji bl. Alojzija Stepinca

- Istodobno poziva one koji svojim javnim istupima

utjeèu na opæe ozraèje u meðureligijskim,

meðucrkvenim, meðunacionalnim i društvenim

odnosima opæenito da neumorno i dosljedno daju svoj

doprinos istini, pravdi, zajednièkom opæem dobru, miru

i suživotu

Domovinske vijesti

Split: Meðunarodni biblijski znanstveni simpozij „Apokaliptika"

Otvorena Zavièajna knjižnica Gospiæko-senjske biskupije

„Suvremeni izazovi odnosa filozofije i teologije"

U Zagrebu predstavljena knjiga „Odgoj za buduænost"

Meðureligijski znanstveni simpozij "Interpretacija Isusa Krista izvan

kršæanstva"

Zatvaranje Godine milosrða za Vojnu biskupiju

Proslavljena 50. obljetnica èasopisa „Crkva u svijetu"

25. obljetnica stradanja Škabrnje u Domovinskom ratu

Pokop fra Željka Cestara

Nadbiskup Barišiæ zaredio za ðakone trojicu bogoslova

80. obljetnica djelovanja Družbe kæeri Božje ljubavi u Postirama

Zatvaranje Godine milosrða i Godine sv. Vlaha

Moæi blaženog fra Serafina Glasnoviæa Kodiæa u Zagrebu

Crkva u Hrvata

Jesenski susret hrvatskih studenata u Rimu

Završilo hodoèašæe vjernika Dubrovaèke biskupije u Svetu zemlju

"I u Mostaru Vukovar svijetli"

U maðarskom gradu Kaniži proslavljen Dan Hrvata

Inozemne vijesti

Kardinal Filoni u Malawiju i Zambiji u znaku evangelizacije

Slobodna nedjelja u središtu konferencije u Bruxellesu

Sveti Otac primio patrijarha Asirske Crkve Istoka

Papa imenovao sedamnaestoricu novih kardinala

Vatikan: Objavljene teme predstojeæa tri Svjetska dana mladih

Nadbiskup Fisichella predstavio bilancu Jubileja milosrða u Rimu

Prilog dokumenti

Strpljivo podnositi dosadne i neugodne osobe

Domovinske vijesti

Split: Meðunarodni biblijski znanstveni simpozij„Apokaliptika"Split, 12.11.2016. (IKA) - Biblijski institut Katolièkogbogoslovnog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu i Katolièkibogoslovni fakultet Sveuèilišta u Splitu organizirali su 11. i12. studenoga u samostanu O. fra Ante Antiæa na Trsteniku uSplitu meðunarodni biblijski znanstveni simpozij o temi„Apokaliptika". Simpozij je otvoren pozdravnim rijeèimagvardijana doc. dr. fra Domagoja Runje, koji je moderiraoskupom te prof. dr. fra Anðelka Domazeta, dekanaKatolièkoga bogoslovnog fakulteta u Splitu, i prof. dr. fraBože Lujiæa, predstojnika Biblijskoga instituta Katolièkogabogoslovnog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu. Prof. Lujiæ održao je i prvo izlaganje „Proroštvo iapokaliptika." Komparativnim pristupom protumaèio jesliènosti i razlike izmeðu dvaju navedenih pojmova. Drugopredavanje održao je mr. Ðurica Pardon, doktorand na KBF-u Zagrebu. Tema njegova izlaganja bila je „Velika i malaIzaijina apokalipsa (Iz 24 – 27; 34 – 35)". Mr. Pardonposebno se bavi teologijom zemlje pa je u tom svjetlu išèitaoi navedene dijelove Proroka Izaije. Prof. dr. Karlo Višaticki s Katolièkoga bogoslovnogafakulteta u Ðakovu održao je izlaganje „Ezekiel 38 – 39" ukojem donosi kritiku i tumaèenje apokaliptike prorokaEzekiela s posebnim osvrtom na uskrsnuæe Izraela injegovim mrtvim (suhim) kostima u koje Bog udahnjujenovi život. Èetvrto predavanje prvoga dana simpozija održaoje doc. dr. Dubravko Turalija s Katolièkoga bogoslovnogafakulteta Univerziteta u Sarajevu. Njegova tema bila jeDanijel 2 – 12, te je protumaèio u kojem je vidu moguæeproroka Danijela nazivati apokaliptièarom, a njegovu knjigueshatološkom.Nakon kratke stanke, doc. dr. Domagoj Runje s Katolièkogabogoslovnoga fakulteta Sveuèilišta u Splitu održao jeizlaganje „Apokaliptika u Kumranu" navodeæi važnijekumranske spise koji sadrže apokaliptièke teme s posebnimosvrtom na rukopis „Novi Jeruzalem". Sljedeæe predavanjeodržao je izv. prof. dr. Drago Župariæ sa sarajevskoga KBF-a„Anðeli i demoni (Tob.)", iznijevši tumaèenje anðela idemona u Starom zavjetu te njihovu upletenost i ulogu uživotima ljudi tog doba. Zatim je dr. Anðelo Maly (KBFZagreb) govorio o temi "Eshatologija", iznijevši što je toeshaton Starog zavjeta i kako su ljudi tadašnjeg vremenavidjeli kraj u ispunjenju svojih snova. Posljednje predavanjeprvog dana simpozija održao je doc. dr. Darko Terpet (KBFZagreb) o temi: „Mesija i Sin èovjeèji". U izlaganjuprotumaèio je kako se slika Sina èovjeèjega koji dolazi naoblacima spojila sa slikom Mesije.Nakon rasprave o izloženim temama zakljuèen je prvi dansimpozija. Sljedeæeg dana, u subotu 12. studenoga, simpoziju sepridružio splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišiæ,takoðer biblièar. U pozdravnoj rijeèi istaknuo je aktualnostteme i pohvalio zauzetost svojih kolega, zaželjevši da tajsimpozij na široj razini pridonese veæem oduševljenju zaBožju rijeè u Svetome pismu. Izlaganje je zatim održala dr. Silvana Fužinato (KBFÐakovo) o temi „Mt 24 – 25", iznijevši razlièiteinterpretacije navedenoga teksta. Drugo predavanje održaoje tajnik Biblijskoga instituta pri KBF-u u Zagrebu izv. prof.dr. Mario Cifrak o temi: Predodžba i poruka „raja" uIsusovim rijeèima „Danas æeš biti sa mnom u raju" (Lk23,43). Treæe izlaganje održao je prof. dr. Marinko Vidoviæ

(KBF Split) predoèivši slušateljima teološku i vjernièkuporuku teksta 1 Sol 4,13-18.Dr. Taras Baršèevski (KBF Zagreb) govorio je o temi„Prorok u Knjizi Otkrivenja ", a dr. Ilija Èabraja,umirovljeni profesor, kontekstualno je analizirao poèetakKnjige Otkrivenja (Otk 1,9-20). Dr. Stipo Kljajiæ sFranjevaèke teologije u Sarajevu govorio je o pismimasedmerim crkvama (Otk 2-3), a posebno o pismu Crkvi uEfezu aktualizirajuæi poruku toga pisma za naše vrijeme.Istaknuo je kako se Crkva treba stalno vraæati svojoj prvojljubavi – Kristu – i èiniti prva djela – djela Kristova. A to natemelju pisma Crkvi u Efezu znaèi da borba protiv razlièitihunutarnjih i vanjskih protivština ne smije oduzeti prvenstvoaktivnom svjedoèenju vjere djelima ljubavi. Posljednjepredavanje na simpoziju održao je dr. Arkadiuzs Krasicki,studentski kapelan u Osijeku i suradnik na Teološko-katehetskom odjelu Sveuèilišta u Zadru o temi „Otk 12". Dr.Krasicki iznio je razlièita tradicionalna tumaèenja znamenjaŽene i Zmaja te rata na nebu u kojem Mihael sa svojimanðelima pobjeðuje Sotonu sa njegovim anðelima. Tijekom simpozija održana je i diskusija, a na kraju susudionici predlagali teme za sljedeæi simpozij. Dogovorenoje da tema sljedeæeg simpozija bude s podruèja Biblijskeantropologije. Teme koje su izložene na ovogodišnjemsimpoziju bit æe dostupne èitateljstvu u jednom od sljedeæihtematskih brojeva teološkoga èasopisa „Bogoslovskasmotra".

Otvorena Zavièajna knjižnica Gospiæko-senjske biskupijeGospiæ, 14.11.2016. (IKA) - Uoèi završetka Mjeseca knjige,u zgradi pokraj Biskupskog ordinarijata u Gospiæu otvorenaje 14. studenoga Zavièajna knjižnica Gospiæko-senjskebiskupije. Glavni inicijator osnivanja i otvorenja knjižnicebio je umirovljeni gospiæko-senjski biskup Mile Bogoviæ,zajedno s Inicijativnim odborom u sastavu: Ivica Mataija,ravnatelj Državnog arhiva u Gospiæu, dr. Vesna GrahovacPražiæ, profesorica na Odjelu za nastavnièke studije uGospiæu, i Ana Lemiæ, predsjednica Matice hrvatske –Ogranka Gospiæ. Sveèanom otvaranju nazoèili su gospiæko-senjski biskup Zdenko Križiæ, zamjenica gradonaèelnikaMarta Grguriæ, predstavnici županijskog i gradskog Odjelaza kulturu, djelatnici Samostalne narodne knjižnice Gospiæ igospiækih obrazovnih i kulturnih ustanova te više sveæenika iostalih uzvanika.Sve je na poèetku pozdravio biskup Križiæ, a zatim supredavanja održali èlanovi Inicijativnog odbora i BlaženkaLjuboviæ, ravnateljica senjskoga gradskog muzeja. BiskupBogoviæ istaknuo je kako se cijeli svoj radni vijek bavioknjigom. Posebno je skupljao knjige koje su pisali ljudi snašeg podruèja i one koje su pisane o našem podruèju. Pod„našim" misli se na prostor današnje Gospiæko-senjskebiskupije, tj. Liku, Gacku, Krbavu, Lapaèku dolinu, Senj iPodgorje, Ogulinski kraj i Slunjski kraj. Objasnio je potomkoje sadržaje Zavièajna knjižnica obuhvaæa. Crkvenapovijest složena je po dekanatima (Gospiæ, Ogulin, Otoèac,Senj, Slunj i Udbina) i župama unutar dekanata. Poredknjiga ima dosta snimljenog arhivskog gradiva iz razniharhiva koji se odnose na naše podruèje. U knjižnici se nalazii rukopisna ostavština sveæenika Josipa Buriæa. Nakondekanata stavljene su dvije cjeline koje same po sebi neulaze u okvir Zavièajne knjižnice, ali se biskup Bogoviæ injima znatno bavio. To su glagoljaštvo i pravoslavlje.

Domovinske vijesti ika

2 23. studenog 2016. broj 47/2016

Posebno su izdvojene periodika i novine na našem podruèju.Takoðer ima veliki broj knjiga iz svjetovne povijestirazvrstanih po regijama, kao i iz književnosti i drugih strukate panoi s izložbi koje je pripremao Gradski muzej Senj. Naraspolaganju je i solidna priruèna knjižnica. Na krajuizlaganja mons. Bogoviæ izrazio je želju da se u prostorijiZavièajne knjižnice s vremenom poènu održavati raznovrsnisastanci i tribine ili da se pokrenu „zavièajne veèeri".Prof. Mataija govorio je važnosti povijesne graðe koje imanajviše u Zavièajnoj knjižnici buduæi da je biskup Bogoviæpovjesnièar i time se najviše bavio. Posebno je naglasiovrijednost arhivskog gradiva iz Vatikanskih arhiva iostavštine rukopisa Josipa Buriæa te spomenuo izdanja kojasu zajedno izdali Državni arhiv u Gospiæu i Gospiæko-senjska biskupija. Dr. Grahovac Pražiæ govorila je oknjiževnim djelima kao izvoru lièkih kulturoloških tema, alije takoðer spomenula da sva graða u knjižnici može bitipredmet istraživanja jezika. Prof. Lemiæ govorila je onastanku knjižnica (narodnih èitaonica) u Hrvatskoj sposebnim osvrtom na knjižnice koje su nastale na podruèjuGospiæko-senjske biskupije krajem 19. i u 20. stoljeæu. Prof.Ljuboviæ predstavila je panoe koje je izraðivala zajedno sdjelatnicima Gradskog muzeja u Senju za prigodne izložbekoje su pratile razna dogaðanja vezana uz Gospiæko-senjskubiskupiju, prvoga gospiæko-senjskog biskupa MiluBogoviæa, Crkvu hrvatskih muèenika na Udbini i Komisijuza hrvatski martirologij.Pri kraju dogaðanja, u povodu Mjeseca knjige, biskupBogoviæ darovao je gospiækim obrazovnim ustanovamaprimjerke knjige „Crkva hrvatskih muèenika na Udbini odideje do ostvarenja" koju je napisao zajedno s dr. AntomBeženom.Knjižnica (na adresi: Budaèka 8, Gospiæ) je otvorena zakorisnike svakog èetvrtka od 15 do 18 sati, a popis knjigakoje se nalaze u knjižnici dostupan je na web stranicamaGospiæko-senjske biskupije.

Priopæenje sa sjednice Vijeæa HBK za ekumenizam idijalogVijeæe i u ovoj prigodi izražava svoju podršku nastojanjimasvih koji pridonose što skorijoj kanonizaciji blaženogaAlojzija Stepinca. Istovremeno poziva one koji svojim javnimistupima utjeèu na opæe ozraèje u meðureligijskim,meðucrkvenim, meðunacionalnim i društvenim odnosimaopæenito da neumorno i dosljedno daju svoj doprinos istini,pravdi, zajednièkom opæem dobru, miru i suživotuMarèa, 15.11.2016. (IKA) - Sjednica Vijeæa HBK zaekumenizam i dijalog održana je u utorak 15. studenoga prviputa u Grkokatolièkoj arhimandriji sv. Mihaela Arkanðela uMarèi. Sjednici je predsjedao predsjednik Vijeæa sisaèki biskupVlado Košiæ, u èijoj se biskupiji nalazi lokacija ostatakapovijesnog marèanskog manastira, a nazoèio joj je ikriževaèki biskup Nikola Kekiæ pod èijom se jurisdikcijomsama arhimandrija nalazi. Sjednica je poèela zajednièkom molitvom akatistaMilosrdnom Isusu, koju je, u spomen-kapeli Sv. Mihaelaarkanðela predmolio biskup Kekiæ, uz sudjelovanje svihèlanova. Sve èlanove Vijeæa, u svojstvu predsjednika Vijeæa,pozdravio je biskup Košiæ, osobito zahvalivši nagostoprimstvu mons. Kekiæu i Boži Balnoviæu kaodomaæinima susreta. Biskup Kekiæ potom je zamoljen da, izperspektive nadležnog duhovnog pastira, predstaviKriževaèku eparhiju, njezinu specifiènu narav, povijesnihod, statistièke podatke i druge aktualnosti. U izlaganju je,meðu ostalim, naveo da njegova biskupija danas ima ukupno

oko 22.000 vjernika, da se teritorijalno proteže na tri države:Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Sloveniju te da su vjernicinajèešæe pripadnici sljedeæih triju naroda: Hrvata, Rusina iUkrajinca. S obzirom da su katolici bizantskog obreda uHrvatskoj obredna manjina èiji se broj pripadnika postupnosmanjuje, zajednièki zakljuèak mons. Kekiæa i èlanovaVijeæa jest da im je potrebna šira i intenzivnija podrška sastrane Crkve i društva, kako bi se saèuvalo bogatstvo obredaunutar Crkve u Hrvatskoj. Povijest samog manastira u Marèi – u prošlosti èestonemirnu i burnu – predstavio je magistrand na Katolièkomebogoslovnom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu BožoBalenoviæ. Izlagaè i èlanovi Vijeæa izrazili su nadu dalokacija nekadašnjeg manastira, sa svojim sadašnjim dvjemaspomen-kapelama, grkokatolièkom i pravoslavnom, možepostati mjesto ekumenskih susreta, dijaloga i plodonosnemeðucrkvene suradnje s istoènim i zapadnim Crkvama. Tajnik Vijeæa dr. Jure Zeèeviæ Božiæ predstavio je temuSvjetske molitvene osmine za jedinstvo kršæana 2017. Onaglasi: "Pomirenje – Ljubav nas Kristova obuzima". Buduæida se 2017. obilježava 500. obljetnica Reformacije, tekstovesu priredili predstavnici Crkava u Njemaèkoj: Katolièke,Evangelièkih slobodno-crkvenih zajednica i Baptistèke,Evangelièke, Evangelièko-metodistièke, Pravoslavnebiskupske konferencije u Njemaèkoj, Samostalneevangelièko-luteranske, Staro-reformirane, Ujedinjeneevangelièke luteranske Crkve te Radne zajednicemenonitskih zajednica u Njemèkoj. Uslijedili su izvještaji i konzultacije èlanova Vijeæa oekumenskim i meðureligijskim aktivnostima i aktualnostimau svijetu i kod nas. Biskup Košiæ izvijestio je o svomsudjelovanju u programu obilježavanja 30. obljetnice "DuhaAsiza". Mons. Košiæ takoðer je nazoèio polaganju kamenatemeljca za džamiju i islamski kulturni centar u Sisku. Svelikom pažnjom popraæeni su i izvještaji dr. TomislavaKovaèa o posjetu Iranu i dr. Zeèeviæa o posjetu Rusiji. Vijeæe je izrazilo radost i zahvalnost Bogu zbogpoboljšavanja odnosa izmeðu katolika i protestanata, što jedošlo do izražaja i prigodom nedavnog posjeta pape FranjeŠvedskoj, koja, osobito u godini obilježavanja 500.obljetnice Reformacije, može biti poticajna i u pogledukatolièko-protestantskih odnosa u našim sredinama. Jednakotako pozdravili su posjet prefekta Kongregacije za naukvjere kardinala Ludwiga Müllera Zagrebu. Vijeæe i u ovoj prigodi izražava svoju podršku nastojanjimasvih koji pridonose što skorijoj kanonizaciji blaženogaAlojzija Stepinca. Istovremeno poziva one koji svojimjavnim istupima utjeèu na opæe ozraèje u meðureligijskim,meðucrkvenim, meðunacionalnim i društvenim odnosimaopæenito da neumorno i dosljedno daju svoj doprinos istini,pravdi, zajednièkom opæem dobru, miru i suživotu,nadahnjujuæi se u svom djelovanju rijeèima Isusa Krista:"Blago mirotvorcima: oni æe se sinovima Božjim zvati!",navodi se u priopæenju Vijeæa HBK za ekumenizam i dijalog.

Katolièki džepni kalendar i rokovnik 2017.Izdanje Glasa KoncilaZagreb, 15.11.2016. (IKA) - U izdanju Glasa Koncila izišaoje "Katolièki džepni kalendar i rokovnik" za 2017. godinu.Pregledan i malog formata, u mekom uvezu, izvrstan jepriruènik za bilješke i pastoralno planiranje u svakoj prigodi. Džepni rokovnik na 144 stranice donosi tjedni pregled, sprostorom za bilješke, imendanski kalendarij, naznake zanedjeljna èitanja, pozivne brojeve županija, popis državnihneradnih dana, kontakte ordinarijata u Republici Hrvatskoj tenadnevke pomiènih slavlja.

Domovinske vijestiika

323. studenog 2016. broj 47/2016

Doktorirao fra Daniel PataftaZagreb, 15.11.2016. (IKA) - Fra Daniel Patafta obranio je15. studenoga doktorsku radnju na Katolièkom bogoslovnomfakultetu Sveuèilišta u Zagrebu. Tema disertacije bila je"Reformni pokret i Hrvatska starokatolièka crkva od 1919.do 1929." Daniel Patafta veæ je petu godinu zaposlen kaoasistent na Katedri za crkvenu povijest gdje predajepovijesne predmete, a poslijediplomski studij iz crkvenepovijesti upisao je godine 2013. Doktorsku radnju napisao je pod mentorstvom izv. prof. dr.Slavka Sliškoviæa, proèelnika Katedre za crkvenu povijest,koji mu je bio i èlan komisije, zajedno s predsjednikomkomisije izv. prof. dr. Ivanom Bodrožiæem, proèelnikomKatedre za povijest kršæanske literature i kršæanskog nauka,te vanjskim èlanom dr. Zlatkom Matijeviæem, znanstvenimsavjetnikom s Hrvatskog instituta za povijest. Ista komisijaocijenila je mjesec dana prije pismeni dio rada s ocjenomizvrstan, a s istom ocjenom ocijenili su i usmenu obranudoktorske disertacije. Obrana je zapoèela molitvom, nakon èega je fra Danielpredstavio svoju doktorsku radnju i iznio glavne teze iusmjerenja u svom znanstvenom istraživanju koje je potomprenio u pisani oblik, odnosno u doktorsku disertaciju.Glavni cilj istraživanja bio je pokazati nastanak i razvojreformnog pokreta nižeg katolièkog klera u Hrvatskoj, zatimnjegovu konfrontaciju s crkvenim vlastima i konaèan raskidkoji je doveo do stvaranja Hrvatske starokatolièke crkve. Sobzirom na postavljeni cilj bilo je obraðeno razdobljepredpokreta (1917.-1918.), razdoblje reformnog pokreta(1919.-1923.) i prve godine postojanja Hrvatskestarokatolièke crkve (1924.-1929.). Kroz te tri faze razvojapokreta i njegovog prijelaza u Starokatolièku crkvu fraDaniel je pokazao cjelokupni tijek reformnog pokreta, ukontekstu vjerskih i društveno-politièkih zbivanja togavremena, kao i poèetnu fazu konstituiranja Hrvatskestarokatolièke crkve do 1929. godine, koja je prijelomnagodina u hrvatskoj povijesti. Hipoteza rada jest da jereformni pokret nastao kao produkt nezadovoljstva dijelanižega katolièkog klera stanjem u Katolièkoj Crkvi uHrvatskoj, s obzirom na njegov društveni i ekonomskipoložaj, te da je pokret težio demokratizaciji crkve na traguliberalnih ideja toga vremena, kao i to da je sam crkveni vrhreagirao na pojavu pokreta u skladu s antimodernistièkimusmjerenjima koja su dominirala u Katolièkoj Crkvi togavremena. Ova hipoteza ukljuèuje i odnos relevantnihpolitièkih èimbenika u odnosu prema reformnom pokretu ikasnije prema Hrvatskoj starokatolièkoj crkvi. Dakle,pretpostavlja se da je reformni pokret zapoèeo radipoboljšanja materijalnog i društvenog položaja nižegkatolièkog klera u Hrvatskoj ali je zbog oštre reakcije vrhaKatolièke Crkve u Hrvatskoj bio prisiljen prijeèi nastarokatolicizam. Radnja sadrži oko 450 stranica, više od1500 bilježaka i gotovo je cjelokupno utemeljena na izvornojgraði, koju je fra Daniel kroz duže vrijeme prikupljao pocijeloj Hrvatskoj. Obrani je nazoèio iznimno veliki broj studenata, meðukojima najviše franjevaèkih bogoslova s Kaptola, kojima jefra Daniel pet godina predavao kao nastavnik na fakultetu,zatim kolege s fakulteta, obitelj i braæa iz provincije. Predprepunom dvoranom fra Daniel je na kraju zahvalio svimakoji su mu pomogli da ostvari ovaj cilj.

.

„Suvremeni izazovi odnosa filozofije i teologije"Znanstveni simpozij u dominikanskom samostanu bl.Augustina KažotiæaZagreb, 15.11.2016. (IKA) - Na blagdan Alberta Velikogdominikanci su organizirali jednodnevni znanstveni simpozij„Suvremeni izazovi odnosa filozofije i teologije" udominikanskom samostanu bl. Augustina Kažotiæa uZagrebu. Na poèetku simpozija sudionike je pozdravioravnatelj Instituta svetog Tome Akvinskog, prof. dr. AlojzÆubeliæ. Uime suorganizatora nazoènima se obratio dekanKatolièkoga bogoslovnog Fakulteta Sveuèilišta u Zagrebuprof. dr. Tonèi Matuliæ. Prema programu Simpozija glavni referat održao je glasovitiengleski filozof i mislilac Stephen Priest. U vrlozanimljivom i atraktivnom predavanju istaknuo je tri pitanjas kojima se u bitnome bavi suvremena filozofija. Prvopitanje je tko si ti, ili, tko sam ja, koje upuæuje natajanstveno pitanje o èovjeku, koje prati, zapravo, svakinaraštaj, a koje svojom aktualnošæu, podsjeæa na jedno odkljuènih Kantovih pitanja. Prema mišljenju profesora Priesta,drugo važno pitanje odnosi se na ono što se dogaða sada,odnosno na poimanje vremena. I treæe važno pitanje s kojimse hoæe i treba suoèiti filozofija u suvremenom kontekstu jepitanje egzistencije, odnosno onoga što se pod tim imamisliti. Sva ta tri pitanja nisu jednoznaèna pitanja i ona usebi podrazumijevaju brojna druga pitanja, ali i moguænostteoloških odgovara na spomenuta pitanja.Drugo predavanje održao je prof. dr. Davor Peænjak koji jegovorio o temi Bog, filozofija, teologija i vjera.Problematizirao je složenu problematiku odnosa izmeðufilozofije i teologije, kao i razlièitog naèina pristupaodreðenim pitanjima, koji se, ponekad slažu u moguæimodgovorima na postavljena pitanja. Izmeðu ostalih pitanja,prof. Peænjak spomenuo je pitanje slobodne volje, kojepokazuje kako je moguæe ponekad usuglasiti filozofskopromišljanje s teološkim zakljuècima i poimanjima.Docent filozofije na Katolièkome bogoslovnom fakultetuDanijel Tolvajèiæ prezentirao je, komentirao i analiziraoJaspersovo poimanje odnosa filozofije i religije. Iscrpno jeprecizirao njegovo razumijevanje onoga što se imapodrazumijevati pod filozofijom, odnosno pod vjerom, ilifilozofijskom vjerom. U zakljuèku je iznio svoj stav što muse èini u toj doktrini održivim, a što upitnim i podložnimraspravljanju.Dr. Iva Mršiæ Felbar govorila je o fenomenu tjelesnosti izteološke perspektive. Ta tema se pokazuje iznimnoatraktivnom i zanimljivom upravo stoga što se tijekompovijesti pokazao stanoviti dualizam u smislu prihvaæanja ilineprihvaæanja tjelesnosti, osobito i kršæanskom poimanju.Ukratko je problematizirala to pitanje, kako u ovozemnojtako i eshatološkoj perspektivi.Dr. Branko Muriæ je u posljednjem predavanju simpozijaizložio pitanje Izazova 'postmodernistièkog' doba zateologiju. Tu se upustio u daljnje problematiziranje onogašto u filozofiji nekih suvremenih autora te rijeèi moderno,postmoderno, ili krizno znaèi. Osim toga progovorio je o tzv.slabom ili ranjenom ratiu, koji obilježava današnje vrijeme, au kojem se oèekuje da bi se trebalo razvijati vjerodostojnoteološko promišljanje.Poslijepodne se održao rad u skupinama, a nakon toga jeuslijedila završna rasprava u kojoj je dr. Priest odgovarao napitanja i komentirao sažetke rada u skupinama.Jednodnevni meðunarodni znanstveni skup je završioeuharistijskim slavljem koje je predvodio provincijalHrvatske dominikanske provincije prof. dr. Slavko Sliškoviæ.

Domovinske vijesti ika

4 23. studenog 2016. broj 47/2016

U Zagrebu predstavljena knjiga „Odgoj za buduænost"U knjizi se s polazišta psihologije, teologije i komunikologijegovori o odgoju i odnosu roditelja i djeceZagreb, 15.11.2016. (IKA) – Knjiga „Odgoj za buduænost"autora Vesne Graèner, Suzane Peran i Darija Tokiæapredstavljena je 15. studenoga u dvorani Europskoga doma uZagrebu. U knjizi se s polazišta psihologije, teologije ikomunikologije govori o odgoju i odnosu roditelja i djece, atemeljno je pitanje na koje knjiga pokušava dati odgovorkako odgojiti samostalnu, odgovornu i sretnu djecu koja æegraditi svijet sutrašnjice kao buduæi roditelji, supružnici,uèitelji, znanstvenici, politièari…, rekla je dr. Suzana Peran,koja je u predstavljanju govorila o komunikološkimdijelovima knjige. U knjizi se istièe važnost komunikacije u odgoju i odnosuroditelja i djece, govori se o verbalnoj i neverbalnojkomunikaciji, emocionalnoj komunikaciji i porukama kojeroditelji i nesvjesno šalju svojoj djeci a koje djecu oblikuju.Takoðer se osvræe na ulogu medija u odgoju djece, te seupozorava na važnost medijske pismenosti roditelja. Knjigaje namijenjena ponajprije roditeljima i svima onima koji sebave djecom i odgojem, a nastala je na temelju emisija naHrvatskome katolièkom radiju.Ova knjiga je upravo prinos diskusiji o životu, obitelji,roditeljstvu, roditeljima, djeci i odgoju, istaknuo je upredstavljanju recenzent knjige biblièar izv. prof. dr. fraMario Cifrak. Završna relacija Biskupske sinode o obiteljipokazuje i artikulira važne teme o kojima se govori i u ovojknjizi. Crkva je ona koja mora imati sluh za obitelj. Onamora pokazati koji je plan Božji za obitelj. Mora govoriti oBožjoj pedagogiji, o obitelji u Svetom pismu, te napose oIsusovoj obitelji. Koje je poslanje obitelji? Prenošenježivota, njegove vrijednost u svim fazama, odgoj djece.Knjiga „Odgoj za buduænost" želi pomoæi da naša pouka ipriprema za roditeljstvo i odgoj budu što potpuniji a onda iautentièni dokaz da smo Isusovi uèenici i navjestitelji. O psihološkim polazištima u knjizi govorila je prof. VesnaGraèner, istaknuvši da se knjiga bavi odgojem kao procesomsazrijevanja roditelja i djece s posebnim naglaskom na to dadobar odgoj poèinje kad roditelji odnos s djetetom koristekao poticaj i za osobni rast. Sadašnja generacija roditeljasusreæe se s mnogim zbunjujuæim pravilima o odgoju, a nemože uèiti od generacija prije nje jer se klatno okrenulo oddotadašnjeg ekstrema autoritarnog odgoja u drugi ekstremtzv. popustljiv odgoj u kojemu se najveæa briga posveæujeugaðanju djeci i zaštiti djece od svih moguæih povreda.Rezultati takvoga pretjeranog zaštiæivanja djece, koje jepoèelo na Zapadu prije nekih tridesetak godina, veæ sepokazuju, istaknula je Graèner, te navela depresiju kodmladih i veliki bijes kod tinejdžera koji se onda oèituje uzlostavljanju vršnjaka. Ova generacija, nažalost, nije nauèiladijeliti i voljeti, pa je sav trud roditelja da zaštite svoju djecuu stvarnosti djeci zapravo naštetio jer je poznato da je izvorsreæe u ljubavi i suosjeæajnosti prema sebi i drugima, rekla jeGraèner. U glazbenom dijelu predstavljanja knjige „Odgoj zabuduænost", koju je objavila izdavaèka kuæa „Tražimoistinu", sudjelovao je sa svojim šansonama don Anton Šuljiæ,a predstavljanje je vodio Domagoj Pejiæ.

.

Meðureligijski znanstveni simpozij "Interpretacija IsusaKrista izvan kršæanstva"Zagreb, 16.11.2016. (IKA) - U organizaciji Centra"Hrvatski Areopag" za meðureligijski dijalog Hrvatskeprovincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca iNadbiskupijskoga pastoralnog Instituta u Zagrebu 12. i 13.studenoga u samostanu franjevaca konventualaca nazagrebaèkome Svetome Duhu održan je Meðureligijskiznanstveni simpozij "Interpretacija Isusa Krista izvankršæanstva". Pozdravnu rijeè na otvorenju skupa uputili sudr. fra Josip Blaževiæ ispred Centra Hrvatski Areopag, i prof.dr. Josip Šimunoviæ ispred Nadbiskupijskoga pastoralnogInstituta u Zagrebu. Simpozij je otvorio dr. Andrija Mikuliæ,predsjednik skupštine Grada Zagreba, koja je bila ipokrovitelj Simpozija. Tridesetak eminentnih predavaèa predstavilo je viðenje IsusaKrista iz perspektive razlièitih vjerskih zajednica, novihreligioznih pokreta, ezoterijsko-gnostièkih društava,spiritizma i New agea. Rijeè je bila o Isusu Kristu,najintrigantnijoj osobi u povijesti èovjeèanstva, koja i danasbudi zanimanje ne samo kršæana, koji u njega vjeruju kao ujedinog Spasitelja svijeta, nego zanimanje za njega pokazujui pojedinci kao i razlièite skupine izvan kršæanstva. Napitanje „Što govori svijet, tko sam ja?" (Lk 9,18) uslijedili sutijekom dvodnevnog simpozija razlièiti, meðusobno iproturjeèni odgovori, koji æe biti sabrani i objavljeni uprigodnom Zborniku. O liku Isusa Krista u apokrifnoj literaturi govorio je doc. dr.Anto Barišiæ, kristološke hereze kroz povijest Crkvepredstavio je prof. dr. Ivan Karliæ, doc. dr. Darko Tepertponudio je biblijsko-teološki odgovor Crkve na pitanje „Avi, što vi kažete, tko sam ja?" (Mt 16,15). Dr. Iva Mršiæpredstavila je Interpretaciju osobe Isusa Krista u hinduizmu,u budizmu ju je predstavio èlan iz Budistièkog centraDharmaloka, a u židovstvu rabin Židovske opæine Zagreb iŽidovske zajednice u Crnoj Gori Luciano Moše Preleviæ.Izostao je dolazak islamske vjerske zajednice zbogpostavljanja kamena temeljca nove džamije u Sisku. Sami svoj pogled o Isusu predstavili su takoðer mormoni,baha'i, Hare Krišna, Crkva Ujedinjenja, Liberalna KatolièkaCrkva, Antropozofija i Rozenkrojceri. Fra Milan Gelopredstavio je Isusa Krista u uèenju Jehovinih svjedoka, prof.dr. Stipe Tadiæ u Univerzalnom životu, a prof. dr. JurajKolariæ, profesor emeritus, u uèenju Adventista sedmogadana. Dr. Blaževiæ predstavio je shvaæanje Isusa krista uEvanðelju po Paramhansi Yoganandi i lik Isusa Kristaizmeðu Evanðelja po spiritizmu A. Kardeca i kulta NLO-a.Fra Ivan Lotar predstavio je Isusa Krista u kontroverznomdjelu New agea pod naslovom Teèaj èuda. Apsolventteologije Margareta Jozinoviæ govorila je o temi „Teorije omjestu i naèinu Isusove smrti", a prof. dr. Mijo Nikiæ o temi„Uskrsnuo od mrtvih i/ili reinkarnirao?" Osobito zanimanjepobudilo je predavanje umirovljenog admirala DavoraDomazeta Loše, vojnog stratega, na temu „Revolucijerazaraju Krista". Dojmljiva i osobna bila su svjedoèanstvapoduzetnika Brune Peroviæa, dugogodišnjeg èlana SaiBabinog i inih pokreta, te Karmen Škarica, bivšedugogodišnje pripadnice pokreta Hare Krišna, koji supodijelili svoja dugogodišnja duhovna lutanja i put do IsusaKrista kroz Crkvu, koji je bio trnovit i bolan. U posljednjem bloku predavanja nastupili su fra BojanRizvan o temi „Vjerujem… u Isusa Krista…", doc. dr. BorisVuliæ s KBF-a u Ðakovu o temi „Isus Krist kao locusteologicus meðureligijskog dijaloga", a prof. dr. JosipŠimunoviæ zakljuèio je Simpozij temom „Isus Krist juèer idanas je isti – i uvijeke" (Heb 13,8) Pastoralni izazovi iperspektive. Nakon svakog bloka predavanja bilo je vrijeme

Domovinske vijestiika

523. studenog 2016. broj 47/2016

za diskusiju a nakon prvoga dana i rad po skupinama teplenum. Simpozij je završio misom koju je predvodio dr. Šimunoviæuz koncelebraciju sudionika. Na Simpoziju je predstavljen iZbornik radova s prošlogodišnjeg Interdisciplinarnogaznanstvenog simpozija „(Neo)gnostièki i (neo)poganskikultovi" a sudionicima je podijeljena prigodno izdana knjigaM. Fussa na temu Kristov lik u novim suvremenimreligijskim vjerovanjima u izdanju Veritasa – Glasnika sv.Antuna Padovanskoga.

Zatvaranje Godine milosrða za Vojnu biskupijuValbandon, 16.11.2016. (IKA) – U crkvi Bl. MiroslavaBulešiæa u Valbandonu u srijedu 16. studenoga proslavljenoje sveèano misno slavlje povodom zatvaranja Godinemilosrða za Vojnu biskupiju i proslave Dana Policijskekapelanije „Bl. Miroslav Bulešiæ" u Policijskoj upraviistarskoj. Sveèanu misu predvodio je vojni ordinarij JureBogdan u zajedništvu s umirovljenim vojnim biskupomJurjem Jezerincem, domaæim župnikom IlijomJakovljeviæem, policijskim kapelanom za PU istarsku i 12policijskih i vojnih kapelana. Liturgijsko pjevanje animiraoje župni zbor iz Fažane.Na misnom slavlju okupili su se i naèelnik Policijske upraveistarske Dragutin Cestar sa svojim suradnicima, Željko Pršo,ovlašten za obavljanje poslova naèelnika PU zagrebaèke,naèelnici drugih policijskih uprava ili njihovi izaslanici,predstavnici Hrvatske ratne mornarice i vojske predvoðenikontraadmiralom Predragom Stipanoviæem, predstojnikUreda državne uprave u Istarskoj županiji DraženkoJanjuševiæ i drugi gosti i vjernici iz Fažane. Mons. Bogdan na poèetku mise kazao je da buduæi je Vojnabiskupija jedina hrvatska biskupija koja nema svojekatedrale, odreðeno je da u Godini milosrða policijska crkvaBl. Miroslava Bulešiæa bude povlašteno mjesto oprosta te jestoga i Sveta godina zakljuèena misnim slavljem uValbandonu. U propovjedi mons. Bogdan govorio je omilosrðu i muèeništvu mladoga hrvatskog sveæenikaMiroslava Bulešiæa, koji je ubijen 1947. godine u župnojkuæi u Lanišæu. Biskup je naglasio: „Milosrðe je stožer na kojem poèivaživot Crkve, ali i kriterij po kojem se prepoznaju prava djecaBožja." Potom je protumaèio što je jubilej, jubilarna godina isveta godina te kako je veliki talijanski pjesnik DanteAlighieri, koji je sudjelovao na prvoj Svetoj godini u Crkvikoja je bila 1300., zapisao u Božanstvenoj komediji svojdoživljaj hodoèasnice iz Hrvatske: „Možda iz Hrvatske sadadolazi našu Veroniku zreti pa kaže u sebi, dok ju pokazuju:Gospodine moj, Isuse Kriste, pravi Bože, tako je dakleizgledalo lice tvoje." Biskup je, govoreæi o bl. Miroslavu Bulešiæu, zaštitnikukapelanije, istaknuo kako je naš blaženik „u progonstvu,trpljenju i umiranju ljubio. On prašta progoniteljima. U njeganema trenutka mržnje prema protivnicima Isusova križa. Onza njih moli. Želi ih zagrliti Kristovom otkupiteljskomljubavlju. On je spoznao milosrdnog Oca koji je Bog ljubavii on ne mrzi nikada!" Poznate su nam rijeèi našeg muèenika:„Svima pitam oproštenje. A moja osveta je oprost. Bože,oprosti svima i sve obrati na pravi put" (23. travnja 1945.).Biskup je svoju propovijed zakljuèio rijeèima koje je bl.Miroslav zapisao u svoj Duhovni dnevnik nakonsveæenièkog reðenja: „Onda sam oæutio da nisam ni sam višesvoj, onda sam osjetio da moje ruke nisu više moje, veæ dasu Bogu darovane; onda sam opazio da moja usta nisu [više]usta moja, veæ Onoga u èije sam Tijelo pretvorio kruh i uèiju sam Krv pretvorio vino."

Na kraju misnog slavlja prisutnima se obratio i naèelnikPolicijske uprave istarske Dragutin Cestar koji je èestitaodjelatnicima Dan policijske kapelanije te je, s obzirom naèinjenicu da je policijska crkva Bl. Miroslava Bulešiæa bilahodoèasnièka crkva za Vojnu biskupiju u ovoj izvanrednojGodini milosrða, izrazio nadu da su svi hodoèasnici bilizadovoljni te da su dobili svu pomoæ koja im je trebala. Potom je mons. Bogdan na traženje don Marina DrageKoziæa, policijskog kapelana za Policijsku upravuzagrebaèku, uruèio relikviju bl. Miroslava Bulešiæa ŽeljkuPrši, ovlaštenom za obavljanje poslova naèelnika PUZ, kakobi se ona mogla pohraniti u prostorije Policijske kapelanije„Majka Božja Kamenitih vrata".

Spomen na muèeništvo dominikanca o. Dominika BaraèaMisu u crkvi Bl. Augustina Kažotiæa na zagrebaèkojPešèenici predvodio o. Anto GavriæZagreb, 17.11.2016. (IKA) - Euharistijski spomen namuèeništvo dominikanca o. Dominika Baraèa održan je nadan njegove smrti, u èetvrtak 17. studenoga, u župnoj isamostanskoj crkvi Bl. Augustina Kažotiæa na zagrebaèkojPešèenici. Misu je predvodio i propovijedao dominikanac dr.o. Anto Gavriæ u suslavlju sa župnikom o. MarkomBijeliæem. Bila je to i zavjetna misa bl. Augustinu Kažotiæukoju dominikanci na Pešèenici slave svakoga èetvrtka. „Mi smo gospodari svojih èina. Trebali bismo si odreditismjernice o tome kako živjeti moralno, prema savjesti",istaknuo je u propovijedi dr. Gavriæ, govoreæi o tragedijamakoje su se tijekom Domovinskoga rata dogodile u Vukovaru,o zloèinima koje je èovjek uèinio èovjeku. „No, tko danasželi govoriti o savjesti? Ni vjerski ni politièki autoriteti nemogu dati smjernice za savjestan život jer pojedinac želioblikovati svoj život prema svojim zamislima", dodao je dr.Gavriæ, podsjetivši na velikog uèitelja dominikanca sv.Tomu Akvinskoga koji je još u 13. stoljeæu savjest povezao srazumom i spoznajom. „Savjest se može odnositi naprošlost, sadašnjost i buduænost, savjest je vezana uzspoznaju istine, uz razum", naglasio je propovjednik,predstavivši dubrovaèkog dominikanca dr. o. DominikaBaraèa kao osobu koja je tražila istinu i borila se za nju, kaomuèenika za istinu, socijalnu pravdu, ljudsko dostojanstvo isvetost obitelji. Ispripovijedao je kako je tridesettrogodišnjio. Baraè, profesor na dominikanskom uèilištu u Dubrovniku,kao autor knjige „Socijalna filozofija boljševizma", strijeljanu Trogiru 17. studenoga 1945. Naglasio je da je knjigaBaraèa koštala života. „Mladi dominikanac, koji se još kao18-godišnjak divio svetosti i o njoj pisao kao o idealu, niještedio totalitarni režim koji je ugrožavao ljude. A uoèismrtnog èasa u trogirskom je zatvoru porukom zamoliosubrata na katu ispod da mu udijeli oproštenje kada budevoðen na strijeljanje. 'Gospodine, oprosti im jer ne znaju štoèine' – Isusove su rijeèi koje je kao svoje posljednje, uzusklik 'Živio Krist Kralj!' izgovorio o. Baraè. Tako je, kao iblaženik Kažotiæ, Baraè pokazao kako je savjest povezana sazdravim razumom jer kad èovjeka osvoji istina, on možedjelovati po razumu i savjesti", zakljuèio je dr. Gavriæ izamolio bl. Kažotiæa i Dominika Baraèa da izmoleokupljenima snagu i ustrajnost za ljubav prema istini, za glassavjesti i istinu evanðelja.Na kraju mise okupljenim su vjernicima podijeljene spomenslièice na Dominika Baraèa. Na slièici je uz muèenikovživotopis njegov portret koji je naslikao hiperrealist ZoranHomen. Dominikanci pripremaju pokretanje kauze zaBaraèevo proglašenje blaženim.

Domovinske vijesti ika

6 23. studenog 2016. broj 47/2016

Proslavljena 50. obljetnica èasopisa „Crkva u svijetu"O prošlosti, sadašnjosti i buduænosti èasopisa govorilinjegovi nekadašnji urednici dr. Drago Šimundža, dr.Nediljko Ante Anèiæ i dr. Ante Mateljan te sadašnji urednikdr. Mladen ParlovSplit, 17.11.2016. (IKA) - Katolièki bogoslovni fakultetSveuèilišta u Splitu i Uredništvo "Crkve u svijetu"organizirali su proslavu 50. obljetnice èasopisa „Crkva usvijetu" u èetvrtak 17. studenoga u dvorani Katolièkogabogoslovnog fakulteta u Splitu. O prošlosti, sadašnjosti ibuduænosti „Crkve u svijetu" govorili su njezini nekadašnjiurednici: dr. Drago Šimundža, dr. Nediljko Ante Anèiæ i dr.Ante Mateljan te sadašnji urednik dr. Mladen Parlov. Pozdravnu rijeè uime suorganizatora KBF-a u Splitu uputioje dekan Fakulteta prof. dr. Anðelko Domazet. Prenio jepozdrave i èestitke organizatoru splitsko-makarskoganadbiskupa Marina Barišiæa i zadarskoga nadbiskupaŽelimira Puljiæa. Podsjetio je da je èasopis kroz proteklihpedeset godina prošao kroz burna razdoblja Crkve i svijeta,primjerice: završetak II. vatikanskog koncila, studentskinemiri 1968., zbivanja oko 1971., pad komunizma 1989.,demokratske promjene, izazov globalizacije, ulazakHrvatske u Europsku uniju i sl. Naglasivši važnu ulogu„Crkve u svijetu" kroz proteklo vrijeme izrazio je nadu da æeona i „nadalje donositi kvalitetna teološka razmišljanja,ustrajno stvarati teološku kulturu, izgraðivati kritièku svijestkod èitatelja te na taj naèin dati svoj doprinos teološkojrefleksiji i pastoralnom djelovanju Crkve u današnjemsvijetu." Poželio je da ova obljetnica bude poticaj da èasopis„Crkva u svijetu" i dalje ostane renomirani èasopis u našojkatolièkoj kulturnoj javnosti. Nazoènima se uime SplitskogaSveuèilišta obratio prorektor prof. dr. Branko Matuliæistaknuvši poštovanje i udivljenje prema èasopisu „Crkva usvijetu" koji je stariji od splitskog Sveuèilišta za sedamgodina. O nastanku, ciljevima i prvom razdoblju „Crkve usvijetu" (1966.-1969.) govorio je prof. dr. Ante Mateljan,koji je od 1992. do 2013. obnašao službu zamjenika glavnogi odgovornog urednika „Crkve u svijetu", a bio je v. d.glavnog urednika. Splitsko-makarski biskup mons. FraneFraniæ prve zapise o sudjelovanju u pripravnim radovima zaDrugi vatikanski sabor objavljuje u „Službenom vjernikubiskupije splitske i makarske" 1961. godine, a sljedeæihgodina vijesti, zapisi, izvještaji i osvrti na njegovosudjelovanje u radu teološke komisije postaju iscrpniji.Poèetkom 1964. godine „Službeni vjesnik" poèinje izlazititiskom, a od 1966. ponovno poèinje izlaziti ciklostilom i toparalelno s èasopisom „Crkva u svijetu". Dr. Mateljan je mišljenja da biskup Franiæ pri osnivanjuèasopisa „Crkva u svijetu" 1966. godine „nije namjeravaopokrenuti nešto posve novo jer se to èinilo kao prevelikizazov. Ipak, pokazat æe se da je to bila velika prednost, jerse novi èasopis mogao posve usmjeriti u duhu koncilskogdijaloga, što je oèito veæ u prvim brojevima." Podsjetio je dase u pozadini prièe o osnivanju „Crkve u svijetu" nalazinekoliko važnih osoba, klerika i laika, poput: ŽeljkaMardešiæa, don Ivana Cvitanoviæa i Branimira Lukšiæa. Uprve èetiri godine osim spomenutih autora, suosnivaèa„Crkve u svijetu" i brojnih domaæih autora nalazimo itekstove renomiranih teologa, kao što su: J. Danielou, H. deLubac, R. Schutz, G. Cruchon. To je sve pridonijelouspješnosti i proširenosti èasopisa te je tiskan u više od 2000primjeraka, što je u to doba bila rijetkost, posebno ukomunistièkom okružju kakvo je vladalo u onodobnojJugoslaviji. „Crkva u svijetu" distribuirana je prekokatolièkih župa i crkvenih institucija u Jugoslaviji, anekoliko stotina primjeraka išlo je i u dijasporu, temeðunarodne znanstvene institucije i na teološka uèilišta po

svijetu. Dr. Mateljan naglašava da „èasopis 'Crkva u svijetu',nastao u ozraèju neskrivenog oduševljenja Drugimvatikanskim saborom i u nestrpljivom išèekivanju promjenau Crkvi i svijetu, pomogao je da se u mraènim vremenima nasvjetlo dana probije duh kršæanskog humanizma, spovjerenjem u dobro koje je u svijetu i u ljudima. Osnovnaželja biskupa Franiæa za uspostavljanjem dijaloga skršæanskom braæom i svim ljudima dobre volje, pa i sateistima, našla je u èasopisu 'Crkva u svijetu', u radovimabrojnih suradnika svoj puni izraz. Gledajuæi iz današnjeperspektive zaista je èudo da su se na njezinim stranicamanašli tekstovi sveæenika i laika, filozofa i teologa, sociologa iknjiževnika, od koji su neki pripadali razlièitim misaonimpravcima i pogledima na svijet, vjeru Crkvu i društvo, a ipaksu mnogo znaèili za hrvatski narod i kulturu."Podrobnije o životu „Crkve u svijetu" u njezinim prvimgodinama, iz svoga dugogodišnjeg urednièkog iskustva(1969.-1992.) govorio je dr. Drago Šimudža. Naglasio je daje èasopis „'Crkva u svijetu' dijete Drugoga vatikanskogkoncila". Biskup Franiæ na Koncilu se otvarao i mijenjao teje nosio u sebi ideju osnivanja novoga èasopisa. Dakle, veæ1964. godine Franiæ je imao u glavi misao o èasopisu ali nedo kraja razraðenu te se odluèio službeni nadbiskupijskiVjesnik tiskati u tiskari jer nije smio tražiti dozvolu zaosnivanjem èasopisa, naglasio je dr. Šimundža te dodao da ikada bi dobio dozvolu nije smio tiskati u tiskari jer su onebile državne i prihvaæale su ili ne prihvaæale nove crkveneèasopise. A Vjesnici su veæ bili prihvaæeni i u svimbiskupijama i redovnièkim zajednicama izlazili su pomoæušeperografa. S tom idejom biskup Franiæ 1964. i 1965. tiskaVjesnik (kao njegov glavni urednik) u tiskari, a od 1966.tiska ga pod naslovom „Crkva u svijetu" (na dnu stranicestoji i naslov „Vjesnik Splitsko-makarske biskupije"). Takoje èasopis nesmetano poèeo izlaziti, ne primarno kaoteološka revija nego kao kulturni èasopis. Podsjetio je da suautori tekstova u „Crkvi u svijetu" pisali pod pseudonimom,osobito oni zaposleni u državnim službama. Èasopis je prijetiskanja nekoliko dana bio u tiskari na recenziji, provjeravalase svaka reèenica. Uz neke kompromise sve je relativnodobro išlo, kazao je dr. Šimundža. „Crkva u svijetu" imala je važnu ulogu, što zbog svogasadržaja što zbog društvenih okolnosti, a primali su je uWashingtonu, u Moskvi i svi komunistièki centri, koji su jepregledavali. Stranci su u njoj gledali moguænost slobodnekršæanske rijeèi u toj željeznoj zavjesi. Dodao je da su nekiateisti slali èlanke za „Crkvu u svijetu" pa ih onda povlaèilibojeæi se da im se ne zamjeri što pišu u crkvenom èasopisu.Podsjetio je da su se tada u „Crkvi u svijetu" objavljivalirazlièiti teološki i sociološki, literarni, povijesni ikulturološki èlanci te uvodnici što je davalo aktualnuzbiljnost „Crkve u svijetu" u odnosu izmeðu Crkve i društvau kojem je živjela. Takoðer, sudjelovalo je 330 razlièitihautora u razdoblju od '66. do '96. „'Crkva u svijetu" nosila jesvjetlo Drugoga vatikanskog koncila, njegovu otvorenost,širinu i svijest usaðivala u našu svijest, prilike i odnose pa suto i komunisti razumijevali. Okolnosti su se promijenile,danas se gubi interes za ozbiljnu pisanu rijeè. Meðutim,'Crkva u svijetu' i danas ima važnu ulogu", poruèio je dr.Šimundža.O ulozi „Crkve u svijetu" u dijalogu Crkve sa svijetomgovorio je prof. dr. Nediljko Ante Anèiæ, koji je naslijediodr. Šimundžu te bio njezin urednik od 1992. do 2013. „Biskup Franiæ koji je aktivno sudjelovao kako u pripremiKoncila tako i u izradi njegovih dokumenata, nakonzavršetka Drugoga vatikanskog sabora nastojao je u svojojbiskupiji u ondašnjim skuèenim i složenim prilikamaprovoditi zacrtane smjernice, širiti duh i slovo Sabora",

Domovinske vijestiika

723. studenog 2016. broj 47/2016

kazao je dr. Anèiæ te dodao da je njegova ideja vodilja bilada po uzoru na „Pastoralnu konstituciju o Crkvi usuvremenom svijetu" zapoène „dijalog s ondašnjimkonkretnim društvom realnog socijalizma. To je u danimokolnostima bio pravi podvig. S obzirom na dotadašnjecrkvene paušalne osude i odbacivanje svijeta Koncil jeznaèio veliki zaokret i uveo novu paradigmu u odnosimaCrkve prema onima izvan nje i prema svjetovnimpodruèjima: umjesto odbacivanja i iskljuèivosti nudi seotvorenost, dijalog i suradnja." Podsjetio je da Franiæ uuvodniku prvog broja „Crkve u svijetu" (1/1966.) iznosiosnovna naèela za dijalog izmeðu Crkve i svijeta kojapreuzima iz Pastoralne konstitucije, a potom u nekolikotoèaka ocrtava novu perspektivu i navodi nove elementepoželjnoga dijaloga. Franiæ u uvodniku istièe, naglašava dr.Anèiæ, da Crkva treba ponizno služiti svijetu, pomoæi mu iponuditi svoja sredstva spasenja; potom treba imati ispravanodnos prema modernitetu; ne polemizirati sneistomišljenicima nego voditi iskrene susrete i razgovoreprijateljstva i razumijevanja te biti spremna uèiti od svijeta.„Navedene smjernice bile su putokaz i odreðivale suureðivaèku politiku 'Crkve u svijetu' osobito tijekom prvadva i pol desetljeæa njezina izlaženja do slomakomunistièkog sustava krajem 80-ih godina prošlogastoljeæa. U tom vremenu CuS je uspio izrasti u vrlo znaèajnureviju i nametnuti se u respektabilni znanstveni forumdijaloga i izmeðu kršæana i tadašnjih marksista u ondašnjojdržavi pa i izvan nje", kazao je dr. Anèiæ. Premda su brojnisuradnici bili profesori teologije, èasopis u to vrijeme nijebio redakcijski vezan uz splitsko teološko uèilište. To jeimalo nedostataka i prednosti, naglasio je dr. Anèiæ te dodaoda su objavljivani prilozi bili „veæinom rastereæeni odpredugih razglabanja i odveæ akademskog aparata te lakši zaèitanje." Nakon pada komunizma i dolaska demokracije ipluralizma (politièkog, društvenog, religijskog) Crkva senašla pred novim izazovima, a posljednjih godina susreæe ses izazovom novih medija „koji iz više razloga ne idu na rukuteološkim èasopisima." Dr. Anèiæ zakljuèuje da „'Crkva usvijetu' kao i drugi èasopisi koji se ureðuju prema pravilimaakademske zajednice dobrim dijelom služe za napredovanjeu znanstvenim nastavnim zvanjima. Njihovi opsežni radovinapisani znanstvenom akribijom èesto ostaju u okviru samomalog broja struènjaka i nemaju odjeka u široj javnosti. Sdruge strane, u današnjoj medijskoj kulturi gdje prevladavajuvizualni mediji oslabile su navike èitanja. Kada se i ako èita,onda se poseže za kraæim i razumljivo napisanim prilozima.Zato bi trebalo u svakom broju CuS-a širem krugu èitateljaponuditi i kraæe aktualne i zanimljive tekstove poputuvodnika, recenzije knjiga, kritièkih foruma, izvješæa isliènih priloga."O sadašnjem stanju „Crkve u svijetu" i projekcijama zabuduænost izlagao je sadašnji urednik prof. dr. MladenParlov, koji tu službu obnaša od sredine 2015. godine.Zahvalio je svim dosadašnjim urednicima i suradnicima„Crkve u svijetu", naglasivši da èasopis planira nastavitiraditi zacrtanim putem nadbiskupa Franiæa i biti èasopis zadijalog. Stoga i dalje objavljuje ne samo teološke radovenego i radove profesora s drugih fakulteta iz Hrvatske i šire.Podsjetio je na veæ spomenute poteškoæe (svijet digitalnihmedija, kriza knjige i tiska) zbog kojih je broj pretplatnikaopao, što je problem svih teoloških èasopisa. Naglasio je dabez pomoæi Splitsko-makarske nadbiskupije i KBF-a èasopis„Crkva u svijetu" ne bi mogao opstati. Zahvalio jeèlanovima urednièkog i znanstvenog vijeæa. Program jemoderirala Silvana Buriloviæ Crnov, a tom su prigodomnazoèni mogli pogledati sve objavljene brojeve „Crkve usvijetu" kroz proteklih pedeset godina.

Prisjeæanje na hrvatskoga rodoljuba JukiæaZagreb, 17.11.2016. (IKA) - Hrvatsko književno društvoSv. Jeronima održalo je u èetvrtak 17. studenoga šestu"Književnu veèer èetvrtkom" na kojoj je dr. Marko Lukendaodržao predavanje "Ivan Franjo Jukiæ – franjevac i hrvatskidomoljub". Rijeè je o franjevcu provincije Bosne Srebrene,književniku, povjesnièaru, kulturnom i politièkom radniku,roðenom 8. srpnja 1818. u Banjoj Luci. U razdobljuhrvatskoga romantizma franjevac Jukiæ je cijeli svoj svjesniživot založio za prosvjeæenje svoga hrvatskoga naroda uBosni, za njegovo osloboðenje od turske vlasti i zadruštveno-gospodarski napredak. U povezanosti s tadašnjimilircima, osobito Ljudevitom Gajem, objavio je prvi èasopisu Bosni, "Bosanski prijatelj". Zaèetnik je bosanskepovjestnice, pa mu Vjekoslav Klaiæ posveæuje svoju"Povijest Bosne". Njegov politièki rad nije naišao narazumijevanje u Bosni, pa je èak zasužnjen u Carigradu,odakle je bio izagnan izvan granica carstva. Sklonio sekratko kod biskupa J. J. Strossmayera u Ðakovu, da bi svojzemaljski život završio u dobi od 39 godina, 20. svibnja1857. u Beèu, gdje je i pokopan. Hrvatski narod cijeninjegov kulturni doprinos vlastitoj izgradnji, pa mu je i GradZagreb darovao ulicu – Jukiæevu. No, još je uvijeknedovoljno poznat široj javnosti, a dr. Lukenda je jedan odrijetkih koji se njime bavi. Štoviše, svoj doktorat u Beèustekao je radom upravo o njemu. Jukiæ u svojoj skromnostinije svoja književna djela držao vrijednim zbog njih samih,ali po svrsi kojoj su težili imali su i imaju svoju trajnuvrijednost, istaknuo je predavaè.

Obilježavanje 25. obljetnice stradanja Vukovara u HvaruHvar, 17.11.2016. (IKA) – U organizaciji Srednje školeHvar prigodnim programom obilježena je u èetvrtak 17.studenoga u katedrali Sv. Stjepana I., pape i muèenika, 25.obljetnica stradanja Vukovara kojim su se hvarskisrednjoškolci pridružili brojnim Hrvatima u spomenu nadogaðaj iz Domovinskoga rata. Glazbeno-scenska grupa„Nastanjeno srce" zajedno s gitaristièkim kvartetom izveli suu katedrali glazbeno-recitatorski program „I u mom graduVukovar je plakao, i u mom gradu Vukovar je svijetlio, i umom gradu Vukovar svijetli". Domoljubnim pjesmamahrvatskih pisaca i pjevaèa onoga doba prisjetili su se danaponosa i slave, hrvatskoga zajedništva i hrabrosti, ali i boli,patnje, razaranja i žrtve Vukovara za slobodu Hrvatske. Gostprigodnog programa u katedrali bila je domaæa ženska klapa„Bodulke". Uèenici su ujedno predstavili i tematski brojškolskoga lista „Porat" koji nosi naslov „Vukovar i mi".Skupljali su i dobrovoljne priloge za socijalnu samoposluguu Vukovaru, poznatu po prikupljanju osnovnih životnihnamirnica za socijalno najugroženije stanovnike toga grada.Katedralni župnik Mili Plenkoviæ poveo je zatim kolonusjeæanja prema središnjemu križu na gradskome groblju zaèijega su održavanja sudionici molili krunicu. Katedralnižupnik i župni vikar u Hvaru Ivan Jurin predvodili sumolitvu za sve poginule i stradale žrtve Vukovara i ostalihgradova. Mladi su paljenjem brojnih svijeæa i tihommolitvom iskazali svoje poštovanje prema žrtvamaVukovara. Prigodni program sjeæanja na Vukovar priredili su i mladitamošnje Osnovne škole pred gradskom vijeænicom. Uprogramu sastavljenom od recitacija i nastupa školskogazbora osnovci su obilježili Dan Vukovara. Ispisanomporukom na platnu „Zapamti Vukovar" osnovci su poruèilikako se grad Vukovar i njegova žrtva nikada ne smijuzaboraviti. Program osnovaca pratili su njihovi uèitelji,okupljeni roditelji i pristigli posjetitelji.

Domovinske vijesti ika

8 23. studenog 2016. broj 47/2016

U Splitu otkriven spomenik VukovaruSplit, 17.11.2016. (IKA) – U povodu 18. studenoga 1991.godine, dana sijeèanja na Vukovar, kada se svake godine nataj dan pale svijeæe, uveèer u Vukovarskoj najdužoj ulici uSplitu i kada na tisuæe Spliæana hodoèaste tom ulicomukrašavajuæi je zapaljenim svijeæama i porukama srca imolitve, èineæi živi spomenik ljubavi, u èetvrtak 17.studenoga na poèetku Vukovarske ulice u Splitu (križanje sulicom Domovinskog rata) otkriven je spomenik patnji,zajedništvu, pobjedi i ljubavi Gradu Heroju, nazvan „I umom gradu Vukovar svijetli". Skulpturalno arhitektonsko rješenje spomenika - djeèaèiæaanðela, nastalog prema ideji akademske kiparice Dijane IveSesartiæ ukupne površine 370 cm koji u rukama drži lumin.Anðeo je postavljen na stožeru postament koji je obloženkamenom i visok je 200 cm., odliven u bronci i patiniranoj uzlato i trikiz, koji na svojim dlanovima ispruženih ruku držilumin koji æe se paliti zajedno s uliènom rasvjetom. Treæidio je podni i on je obložen kamenim gredama. U sredinipostamenta, na bronèanoj ploèi je natpis "I u mom graduVukovar svijetli", dok je na podnom dijelu kamenogpoploèenja uklesan datum sjeæanja 18. 11. 1991. godine. Ustožastom postamentu se nalaze kvadratne niše u kojima æebiti moguæe postaviti male svjeæice, èime æe se 18.studenoga svake godine oznaèiti poèetak paljenja svijeæa zaGrad heroj – Vukovar. Sveèanost je poèela himnom koju je uz ravnanje moTomislava Veršiæa otpjevao mješoviti zbor 4. gimnazije„Marko Maruliæ". Zatim je minutom šutnje odana poèastsvim poginulim, umrlim i nestalim hrvatskim braniteljima.Split je prvi grad u Hrvatskoj èiji su stanovnici prije 18godina na dan pada Vukovara uz najdužu ulicu koja nosi imetoga grada, dugaèku oko pet kilometra, svake godine palilisvijeæe u spomen na sve žrtve rata, a inicijatorica te akcijebila je Vini Rakiæ, koja je u prigodnom govoru izmeðuostalog kazala: "Težeæi da Vukovar nije sa nama samoprigodno, u vrijeme obilježavanja njegovog tragiènog sloma,veæ da nam svakodnevno svijetli kao moralni luèonoša, kaotrajno svijetlo koje nam pokazuje ispravan put danas i sutra,kasnije me potaklo pokrenuti izradu spomenika Vukovaru inaglašavam, svemu što on simbolizira, te ga postavi nasimboliènom križanju Vukovarske i Ulice Domovinskograta, najdužih splitskih ulica". Naglasila je kako jeakademska kiparica Dijana Iva Sesartiæ nadahnuto izradilaspomenièko rješenje koje je danas pred nama i kojim æe sevjerujem moj voljeni Split ponositi. „Za sve doðe vrijeme,pa je i današnji trenutak postavljanja spomenika na 25obljetnicu sloma herojske obrane Vukovara pravi trenutak.Zahvaljujem svima koji su tomu pridonijeli, posebicebraniteljskim udrugama koje su poduprle postavljanjespomenika. Nadasve hvala gradonaèelniku Ivi Baldasaru iŽupanu Zlatku Ževrnji, na realizaciji spomenika kao našezajednièke trajne odanosti Vukovaru i vukovarskojHrvatskoj", kazala je Rakiæ.Splitski gradonaèelnik Ivo Baldasar rekao je kako svjetloVukovara ne smije svijetliti samo za prošlost veæ i zabuduænost. Splitsko-dalmatinski župan Zlatko Ževrnjaistaknuo je kako su stanovnici Vukovara podnijeli ogromnužrtvu, najveæu nakon Staljingrada. Najveæe razaranje,uništenje i ljudi i dobara dogodilo se u Vukovaru, a zbogtoga što je iz tog razaranja proizašlo moramo biti zahvalni,rekao je Ževrnja. Na kraju prigodnih govora, nazoènima se obratio i generalnivikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. dr. MiroslavVidoviæ. „Prošlo je dvadeset i pet godina od stradanjaVukovara, grada koji je postao simbol žrtve i patnje našegnaroda, ali još više postao je simbol snage, otpora,

zajedništva i vjere u pobjedu. Prošlo je dvadeset i pet godinaod stradanja Škabrnje. Naši sugraðani i mnogi ljudi dobrevolje diljem Domovine iziæi æe ovih dana na ulice i zapalitisvijeæe u znak sjeæanja na grad heroj i u spomen na žrtvemržnje. Ovaj spomenik koji smo upravo otkrili u našemgradu neka nas svakog dana podsjeæa na Vukovar i na svestradale: naše branitelje, tolike oèeve, majke, djecu irazorene obitelji", kazao je mons. Vidoviæ, pomolivši se zasve koji su dali život za domovinu. "Milosrdni Bože, ratnasu nas stradanja duboko ranila. I kad smo zdvajali, spouzdanjem smo molili: da nam u vihoru rata ne prestanesvijetliti spasenje i tvoja zapovijed Ljubavi. U Vukovaru iIloku, u Borovu Selu i Dalju, u Tovarniku i Erdutu, uŠkabrnji i Kninu, u Dubrovniku i našem Splitu i na svimmjestima gdje smo stradavali, zahvaljujemo ti za milostkršæanskog svjedoèenja u našem narodu - za brojna junaèkasrca malih i velikih, srca pastira i vjernika laika, znanih ineznanih - u kojima nije prevladala mržnja, veæ je, unatoèkušnjama, u njima pobjeðivala utjeha vjere i snaga tvojeljubavi. Gospodine, ne dopusti da ikada zaboravimo patnjunaše lijepe i drage domovine i bez prestanka nas nadahnjujsvojom ljubavi! Jedino ona æe nam pokazivati pravi put – tj.zahvalno cijeniti žrtvom steèenu slobodu; iskrenimopraštanjem èistiti duh; pružati ruke na pomirenje i, ištuæi odtebe mudrost, graditi istinski mir", kazao je mons. Vidoviæ.Nakon molitve, otkriven je spomenik, a potom su brojnigraðani podno spomenika upalili svijeæe.

Misionarka s. Klementina Banožiæ u RijeciRijeka, 18.11.2016. (IKA) - Rijeèka nadbiskupija uorganizaciji pastorala za misije dva dana bila je domaæinhrvatskoj misionarki s. Klementini Banožiæ, službenicimilosrða koja djeluje u Ekvadoru. Susret je poèeo u èetvrtak17. studenoga misnim slavljem u župi Uznesenja BDM –Assunta. Uz mnoge vjernike koji su došli slaviti Boga, s.Klementinu je doèekao mons. Sanjin Francetiæ, župnik kojije s radošæu najavio sestrin dolazak i svjedoèenje.Misionarka je svjedoèila o svom misijskom djelovanju uJužnoj Americi. U misije je otišla 1984. godine da bisvjedoèila Isusa jer to je temeljno poslanje misionara a toèini tako da konkretno radi i pomaže: napuštenoj djeci,bolesnima, starcima, samohranim majkama, siromašnimobiteljima, ovisnicima, pokrenula je školu za djecu,organizira medicinsku skrb. Istièe da je život misionaraizrazito težak ali i radostan, pun ljubavi za najpotrebitije.Svojim svjedoèanstvom potaknula je okupljene da budukršæanska zajednica koja raste u ljubavi i mole za misionarediljem svijeta gdje ih je Bog poslao da radosna srcanaviještaju Evanðelje.U petak 18. studenoga s. Klementina posjetila jeNadbiskupski ordinarijat u kojem su je primili biskupskivikar za pastoral i rektor katedrale mons. Matija Matièiæ,povjerenik za misije Rijeèke nadbiskupije vlè. Kristijan Zebai Andreja Škarabot Kunštek, misijska suradnica. U druženjui razgovoru s. Klementina ih je upoznala pobliže o svomdjelovanju i potrebama u svojoj misiji u Ekvadoru. Pozvalaje mons. Matièiæa i vlè. Zebu da doðu i pobliže upoznaju tomisijsko poslanje. Istaknula je da s njom djeluju još našedvije hrvatske misionarke - s. Iva Jeliæ i s. Antonela Mediæ.Na kraju susreta misionarka je poruèila svojim domaæinimada prihvate jedni druge u ljubavi i rastu u zajedništvu jerèesto stvari uzimamo zdravo za gotovo i zaboravljamo oneprave vrijednosti koje su u životu bitne.

Domovinske vijestiika

923. studenog 2016. broj 47/2016

Kardinal Bozaniæ predvodio misu prigodom Danasjeæanja na žrtvu VukovaraS ovoga Vukovarskoga groblja diže se glas i mrtvih i živihda je krajnje vrijeme da hrvatska država svim sredstvimauloži napor u rasvjetljavanje svoje prošlosti, svega onogašto joj je na ponos, a i onoga što je optereæuje - Imamoobvezu posebno njegovati kulturu spomena, ugraðivati je uobrazovni sustav i u izražaje hrvatske kulture. I ne treba nasèuditi da se upravo na podruèju kulture te odgoja iobrazovanja ta memorija ili želi iskriviti ili potpuno uklonitiVukovar, 18.11.2016. (IKA) – Prigodom Dana sjeæanja nažrtvu Vukovara u petak 18. studenoga na Memorijalnomgroblju u Vukovaru misu je predvodio zagrebaèki nadbiskupkardinal Josip Bozaniæ. U koncelebraciji je bio i apostolskinuncij u RH nadbiskup Alessandro D'Errico, te 23 hrvatskabiskupa i nadbiskupa, kao i izaslanik beogradskognadbiskupa o. Leopold Rochmes, te generalni tajnik HBKmons. Enco Rodinis, izaslanik provincijala Hrvatskefranjevaèke provincije sv. Æirila i Metoda fra DragutinBedenièiæ, rektor Hrvatskoga katolièkog sveuèilišta prof. dr.Željko Tanjiæ, vukovarski franjevci predvoðeni dekanomVukovarskoga dekanata fra Ivicom Jagodiæem, te drugisveæenici.Misi je u mnoštvu hodoèasnika meðu kojima su bili èlanoviobitelji poginulih i stradalih u ratu protiv Hrvatske i hrvatskibranitelji, nazoèio i predsjednik Vlade RH Andrej Plenkoviæ,izaslanik predsjednika Hrvatskoga sabora potpredsjednikSabora Gordan Jandrokoviæ i ostali zastupnici, predstavnicigradskih i županijskih vlasti, kao i predstavnici gradova ižupanije iz cijele Hrvatske.U pozdravnoj rijeèi ðakovaèko-osjeèki nadbiskup ÐuroHraniæ rekao je kako „na današnji Dan sjeæanja na žrtvuVukovara, dok se posebno spominjemo vukovarskihbranitelja i svih žrtava ugraðenih u dogaðaje u kojima seraðala sloboda naše domovine Hrvatske, svoje misli,osjeæaje i nade sada želimo stopiti u snagu najveæe kršæanskemolitve: u slavlje euharistije. Svoj pogled pružamo premaKristu, èija je žrtva potpuno bila ispunjena božanskomljubavlju. Nasuprot grijehu, stradanju i smrti ona je zasjala udogaðaju uskrsnuæa, postavši svim ljudima izvor spasenja.Stoga, euharistiju današnjega spomen-hodoèašæa uVukovaru redovito, u skladu s liturgijskim odredbamaCrkve, slavimo na èast otajstva Križa i muke Gospodnje.Želimo, prije svega i iznad svega, ostati uvijek zagledani uKrista, Kralja muèenika, jer samo u njemu neprolazno sjajiistina, vrijednosti i plodovi svake èovjekove žrtve, svih našihljudskih križeva i umiranja". Posebno pozdravljajuæi hrvatskiepiskopat, podsjetio je, kako su hrvatski biskupi bili uVukovaru i prije 10 godina, o 15. obljetnici stradanja ovogagrada, kada su zajedno posjetili Spomen-groblje i Ovèaru, atom je prigodom takoðer molitvu predmolio kardinalBozaniæ.Zapoèinjuæi homiliju, kardinal Bozaniæ rekao je: „Sabranismo na Memorijalnom groblju u spomenu na dogaðaje prijedvadeset i pet godina koji su ispunjeni neizrecivom tajnomzla. Toliko nam toga ovdje dolazi u misli i dotièe nam srce,dok svatko od nas na svoj naèin proživljava i bol i ponos,ljubav prema domovini i pitanja o buduænosti, svoju vjeru ipouzdanje u Boga. Naš hod u procesiji kroz Vukovar, hodkoji je u mislima spajao slike života prije razaranja Grada,slike gaženja ljudskog dostojanstva i ljudskosti, teizrugivanje pravde tijekom i nakon rata, slike lica ljudi kojisu saèuvali lice Vukovara i onda kada su i suze od bolipresušile. Taj je naš hod spojio sve hrvatske krajeve i ljudediljem domovine i svijeta, korake branitelja i novi naraštajkojemu prenosimo vrijednost spomena. Danas smo u

Vukovaru, na važan spomendan za hrvatsku državu,okupljeni u narodnom zajedništvu u ovoj uèionici Života.Kao kršæanski vjernici dionici smo ljubavi u Isusu Kristu,pobjedniku nad smræu po uskrsnuæu, koji nas zemaljskeputnike povezuje s našom pokojnom braæom i sestrama uvjeènosti." Osvræuæi se na misna èitanja, kardinal Bozaniæ naglasio jekako ona donose dvije molitve. „Kako samo dojmljivo ovdjezvuèe rijeèi o spašavanju od propasti, od laži i prijevara, odkušnja i trpljenja, od ognja, od neèista jezika, od blizinesmrti, od bespomoænosti. Kako samo rijeèi moliteljapogaðaju istinitost onoga što se ovdje zbilo kada kažu:'Okruživahu me sa svih strana i nije bilo nikoga da mipomogne. Pogledom sam pomoæ ljudi tražio, ali uzalud'".Da, neznatna je bila pomoæ ljudi koji su mogli zaustavitiuništavanja. Hrvatski je pogled èesto morao gledati ljudskonemilosrðe. No, baš nas to uèi o dvije vrijednosti kojeprožimaju današnju Božju rijeè i najveæa su utjeha: Božjemilosrðe i Njegovo ime. To je središnji oslonac koji nesmijemo previdjeti, okruženi imenima naše braæe i sestara,na grobovima onih koji su svjedoèeæi milosrðe bili izloženinemilosrðu prije dvadeset i pet godina, ustvrdio je kardinal,te ukazao na evanðeoske retke koji u središtu imajuzajedništvo s Bogom i s ljudima, sudioništvo u Božjoj slavi iprepoznatljivost Božje ljubavi.Koliko god izgledalo proturjeènim, ime Božje ljubavi rijetkoje gdje tako snažno oèitovano kao u Vukovaru. Na Kalvarijisu od Isusa tražili da siðe s križa. Izazivali su Boga da naljudski naèin oèituje svemoæ i snagu previðajuæi takonajvažnije, dovršetak Božjega djela u Kristu koji im je biopred oèima, rekao je. Znamo koliko znaèe osjeæaji i rijeèinad grobovima najmilijih. Prijašnjih smo godina, svjesniraznih stranputica kojih smo bili svjedoci, upozoravali napogubnost pokušaja da se zanijeèe posebnost Vukovara izanemari istina o Vukovaru, te istina o stradanju hrvatskihljudi u Domovinskome ratu. Taj se nemar samo nadograðujena nemar prema istini o II. svjetskom ratu i okomunistièkome poraæu, što je do danas nošeno prikazima sdebelim naslagama laži. Zbog tog nemara, pokazuje se da suiste laži još uvijek dovoljno jake da se njima uvijek iznovatruje naša sadašnjost, podsjetio je kardinal te nastavio:„Danas smo u ovako velikom broju okupljeni u Vukovaru izsvih krajeva Lijepe Naše. Ovdje smo kao narod ponosni usvojoj hrvatskoj državi. Zbog naše sadašnjosti i buduænostinedopustiva je neosjetljivost za ovaj Grad i otklanjanjepogleda od Vukovarske žrtve". Nadalje, kardinal je podsjetio kako je u 87-dnevnoj opsadiVukovara, od kolovoza do studenoga 1991. godine,neprijatelj hrvatske države izvršio najstrašnije razaranje uEuropi nakon II. svjetskog rata, razorio je Grad na Dunavu,te ubio i protjerao njegove žitelje. Stoga je vukovarska žrtvapostala simbolom svih žrtava podnesenih u Domovinskomratu. Ova nam obljetnica doziva u sjeæanje na tisuæepoginulih i ranjenih civila i vojnika u Domovinskom ratu tebudi vapaj naroda jer nažalost za 1571 osobu još do danasnije poznata sudbina. Ova nas obljetnica prisjeæa i na prizoremasovnog progona hrvatskog puèanstva od Podunavlja,Posavine, zapadne Slavonije, Banovine, Korduna, Like doDalmacije. U tim je godinama na slobodnom hrvatskomprostoru bilo iz okupiranih podruèja Hrvatske oko 550.000prognanika, a k tome je još oko 150.000 ljudi bilo uizbjeglištvu u inozemstvu; 26% hrvatskog teritorija bilo jeokupirano i na tom je prostoru izvršeno etnièko èišæenje, saposljedicama zatiranja tragova hrvatskog identiteta, upozorioje kardinal Bozaniæ.Takoðer je ukazao na èinjenicu da se i danas od stranepoèinitelja zla nad Vukovarom i na drugim podruèjima

Domovinske vijesti ika

10 23. studenog 2016. broj 47/2016

Hrvatske nastoji zanemariti ili umanjiti to veliko zlouèinjeno od pojedinaca ili zloèinaèkih organizacija. Kako toda se za zloèine protiv èovjeènosti, kao što je ovaj na Ovèari,ili onaj u Škabrnji, kojega se danas s posebnim pijetetomspominjemo, ne zanimaju naše državne institucije, upitao je,te nastavio: „S ovoga Vukovarskoga groblja diže se glas imrtvih i živih da je krajnje vrijeme da hrvatska država svimsredstvima uloži napor u rasvjetljavanje svoje prošlosti,svega onoga što joj je na ponos, a i onoga što je optereæuje.Nemar prema spomenu i nebriga da se prikupe i prouèavajudokumenti iz novije prošlosti mogu nas dovesti donepojmljivih neprilika u kojima bi mogli doæi na kušnju nesamo hrvatski branitelji, koji su se nesebièno davali zaobranu bližnjih, nego i iskrivljavanje istine o Domovinskomratu. A da se - uz velike žrtve sve do spremnosti davanjaživota iz ljubavi - u tom nama nametnutom ratu Hrvatskanije obranila, danas ne bi bilo hrvatske države".U tom je kontekstu važnim istaknuo obvezu njegovanjakulture spomena, njezina ugraðivanja u obrazovni sustav i uizražaje hrvatske kulture. „Stoga sada, kada je stasao novihrvatski naraštaj, imamo obvezu posebno njegovati kulturuspomena, ugraðivati je u obrazovni sustav i u izražajehrvatske kulture. I ne treba nas èuditi da se upravo napodruèju kulture te odgoja i obrazovanja ta memorija ili želiiskriviti ili potpuno ukloniti. Na hrvatskoj je državi pokazatida ima snagu i odgovornost za oplemenjivanje togaspomena, bez kojega hrvatski narod ostaje bez svogaidentiteta i bez unutarnje snage koja se raduje buduænosti.Reèeno današnjim biblijskim rijeèima: ostaje bez imena isnage Božje prisutnosti koja progovara milosrðem. Bezspomena postajemo mlaki, sebièni i neosjetljivi, dok namžrtva Vukovara govori o gorljivosti, snazi, brižnosti,milosrðu i zajedništvu, koje se toliko puta oèitovalo uhrvatskom narodu, kad nam je bilo najteže."Kardinal je ukazao i na simboliku Vuèedolske, Vukovarskegolubice ili kako neku tumaèe jarebice koja kad osjetiopasnost za svoje mlade poèinje privlaèiti pozornost na sebe.„Kao majka zna da su njena djeca lak plijen grabežljivcima.Zato se poèinje pretvarati da šepa, kako bi neprijatelj mislioda je može lako uloviti. Jarebica odvlaèi neprijatelja odmalenih i, kada se èini da je tako blizu da je ugrabi, onapoleti i spasi svoje leglo. Nije li to predivna slikaVukovarske žrtve?" Nezaštiæena mlada hrvatska država,nedovoljno jaka za nalet grabežljivaca koji su je htjeliuništiti; udarana po svojim krilima, na istoku, sjeveru,zapadu i jugu, te preslaba za izravno suoèenje, imala je svojumajku-zaštitnicu u Vukovaru. Izgledala je kao lak plijen;šepala je, bila na izdisaju, a ipak je dugo privlaèila snaguneprijatelja, nadmoænog agresora, i omoguæila mladima daojaèaju. A zatim – istinski ranjena, izmuèena doiznemoglosti – uspjela se vinuti u let. I premda vuèena ivrebana po kuæama, tražena po blatnim poljima, odvoðenado strahotnih jama; premda ubijana na cestama, u vrtovima,u podrumima, u bolnicama, nikada nije uhvaæena. Ostala ježivjeti u svojoj domovini: od Dubrovnika, Splita i Šibenika,od Zadra, Škabrnje i Knina, do Gospiæa, Slunja i Karlovca,Petrinje i Voæina, do Vukovarske bolnice, 'Veleprometa' iOvèare. Ovdje na ovom Memorijalnom groblju ostavila jesvoje tragove u bjelini križeva. Ranjena se sklonila uraspuknuti križ koji u svome središtu èuva poruku mira ivjeènosti, Vukovarske golubice, poruèio je kardinal.Homiliju je zakljuèio rijeèima: „Na ovim vukovarskimspomen-mjestima vidljivo je koliko nam je potreban Božjiblagoslov. I sam, braæo i sestre, ovdje meðu vama, osjeæampotrebu primiti blagoslov istinskih svjedoka snage, koja jeBožji dar: blagoslov majki i oèeva koji su ovih dvadeset i petgodina živjeli okrutnost rastanka i suoèenost s patnjom svoje

djece; blagoslov mladiæa i djevojaka koji su nam darovalisvoju mladost i snove. Osjeæam potrebu primiti blagoslovzaruènikâ i supružnikâ koji su oèitovali ljubav u progonstvu,u razdvojenosti obitelji, u èuvanju ognjišta. Osjeæam potrebuprimiti blagoslov djece koja su rasla pouèavana da semržnjom ne odgovara na mržnju, ni da se nasiljem suzbijanasilje; niti da se istina smije prešutjeti. Konaèno, ovdjesmo, jer nam svima treba blagoslov naših pokojnih. Naovome polju vukovarskih križeva osjeæam potrebu zahvalitiza sve nesebiène ljude, koji su saèuvali vidljivom sliku Bogau èovjeku i ublažavali rane milosrðem. Blagoslovite mene isve nas, svi vi, hrvatske žene i muževi, hrvatski branitelji,koji ste domovini darovali sve, ne tražeæi ni zahvalnice niodlièja; štoviše: za uzvrat ste dobili nerijetko tek porugu iprozivanja, bešæutnost i prijezir. Blagoslovite našudomovinu svojom hrabrošæu i ustrajnošæu, mirom kojiprovire iz Božjega Duha. On je snaga slabima i okrjepaumornima".Nakon poprièesne molitve, rijeè zahvale svima koji su dalidoprinos dostojnom obilježavanju tužnog spomen-danaizrekao je fra Ivica Jagodiæ, a potom je prije blagoslovakardinal Bozaniæ predvodio Molitvu za dar ljubavi ipraštanja. Euharistijsko slavljem pjevanjem su uvelièalizdruženi zborovi vukovarskih župa sv. Filipa i Jakova,Gospe Fatimske i Kraljice muèenika, potom katedralni zboriz Ðakova i zbor ðakovaèkih bogoslova.

25. obljetnica stradanja Škabrnje u Domovinskom ratuŠkabrnja, 18.11.2016. (IKA) - „Gdje nema istine, ne možese doæi do odgovora pravog mira. Zato bismo s ovog mjestauputili vapaj širini svijeta: Dajte poradite da više budepravednosti! Dajte poradite da više bude istine! Dajte uèinitesve da ljudsko dostojanstvo ne bude samo na lijepom papiru,u nekim lijepim rijeèima, nego u stvarnosti koju trebazdravo, ljudski i kršæanski doživjeti", poruèio je hvarsko-braèki-viški biskup Slobodan Štambuk u propovijedi namisnom slavlju za sve stradale u Domovinskom ratu užupnoj crkvi Uznesenja BDM u Škabrnji u petak 18.studenog, koje je predvodio na 25. obljetnicu stradanjaŠkabrnje u Domovinskom ratu. Koncelebrirali su zadarskinadbiskup Želimir Puljiæ, šibenski biskup Tomislav Rogiæ ibrojni sveæenici iz svih dijelova Hrvatske. „U Škabrnji se rasplamsala bol. Prije 25 godina u to jemjesto ušlo zlo koje ne prepoznaje što je to dobro, vrijedno,ljudsko, kršæansko. Brojna nevina krv je prolivena", rekao jemons. Štambuk, upitavši kako vrednovati bol koja sedogodila, sumnju sadržanu u pitanju je li to moguæe, da živièovjek živom èovjeku tako napakosti. „Odgovor na topitanje i zlo u svijetu nikad neæemo do kraja domisliti",rekao je biskup, istaknuvši da je važno cijelu stvarnostpromotriti u duhu navještaja Božje rijeèi po proroku Izaiji, oèemu kasnije govore i drugi proroci, da æe mir biti djelopravde. „Oèito za pravi mir treba temelj pravednosti. Alikako æeš je pronaæi, kad pravednosti puno puta nema uživotu? Kad se osobito istina ubija u korijenu, kad osobitoistina nije prepoznatljiva, kad je puno puta po djelimaljudskim mrtva? Kako je oživjeti, kako joj dati vrijednost?Koji je odgovor na pitanje, što je to pravednost ovogasvijeta", istaknuo je mons. Štambuk. Upozorio je da smo uzadnje vrijeme svjedoci kako su oni koji su nas branili, svojživot, obitelj, narod, u oèima nekih postali krivci. „S našimDomovinskim ratom nije završilo zlo ovog svijeta. Ono senažalost nastavlja u ovim ili onim oblicima. Samo je pitanjena koji æemo se naèin mi susresti s tom istinom. I reæi, gdjenema pravednosti, ne može biti pravog mira", rekao je mons.Štambuk. Ohrabrio je Isusovim rijeèima da nam Isus daje

Domovinske vijestiika

1123. studenog 2016. broj 47/2016

svoj mir, ali ne kakav ga svijet daje. „Isus daje mir na svojnaèin, a svijet æe ponuditi mir na svoj naèin. Nastojmoslijediti Isusa da bi naš mir imao cijeli sklop onoga što sezove stvaranje mira", potaknuo je propovjednik. U odgovoru na pitanje uz grobove poginulih diljem Hrvatskei BiH, što oni oèekuju od nas, nakon njih, u naše vrijeme,biskup je predložio da treba misliti na buduænosti, na životpred nama. „Da se dogodi èudo, hrvatsko èudo u kojem æegodišnje biti više roðenih nego umrlih. To bi trebao bitinajjaèi odgovor svima koji uništavaju život. Svima koji sebore protiv života, svima koji su bili neprijatelji života. Višeroðenih nego umrlih bio bi zalog za naše pokojne", poruèioje biskup Štambuk. Uz misao da se èesto govori o kamenimspomenicima, mons. Štambuk je rekao: „A ja bih htio da seugrade hodajuæi spomenci. Tamo gdje ima dvoje djece, datreæe dijete na uspomenu ubijenih doðe na ovaj svijet. Da topostane hodajuæi spomenik našim poginulima, našimbraniteljima, našim mladim ljudima koji su prerano, niti neosnovavši svoju obitelj, pošli s ovog svijeta. To bi biohodajuæi spomenik, najljepši i najbolji, od najkvalitetnijegmaterijala, koji se zove ljudski život", poruèio je mons.Štambuk, istaknuvši velièanstvenost pojma oca i majke.„Nijedna titula ne može se usporediti s velièanstvom majke,jer ona nosi i donosi život. Kad otac i majka prorade u svomroditeljskom osjeæaju, dogaða se hodajuæi spomenik", rekaoje biskup, podsjetivši kako je jedan djeèak vjerouèiteljicirekao da bi volio postati papa, da može svoju majkuproglasiti svetom. „Uz ovaj dan neka dobri Bog u svimanama progovori jezikom života. Neka dobri Bog pomogneda svaka smrt i nakon svake smrti život progovori svojimjasnim glasom. Priznajemo Isusa za kralja i neka nad namauvijek vlada", rekao je biskup. U škabrnjskoj župiposveæenoj Uznesenju BDM, èijem je kipu Majke s djetetomIsusom èetnik obadvoma sjekirom odsjekao glave, mons.Štambuk je zakljuèio: „Majci Božjoj, koju naš narod tolikovoli, èasti i danas je s nama, Kraljica Hrvata, neka pomogneda ovaj narod ostane živ, ponosan, da ostane sa svojomkièmom, da ostane prepoznatljiv po pravednosti, istini izdravom napretku koji se ne tièe samo vanjštine, negoosobito njegove nutrine".U pozdravnoj rijeèi na poèetku mise, nadbiskup Puljiæ jerekao da su Vukovar na sjeveroistoku Hrvatske i Škabrnja najugu zemlje, 18. studenoga osobito povezani duhom imolitvom. „Uništavajuæi kulturu i tisuæe života divnogbaroknog grada na plavom Dunavu te paleæi kuæe i ubijajuæi86 nevinih života u Škabrnji, okupator je mislio straviènimzloèinima, razaranjem ognjišta i svetišta zauvijek ugasitineutaživu èežnju za slobodom. Ta je èežnja nakon padaBerlinskog zida bila sve jaèa i nošena snom 'o lijepoj, dragoji slatkoj slobodi, koju nam višnji Bog je do' i širila senezaustavljivo od juga do sjevera, od istoka do zapada. Ništaje nije moglo obustaviti, èak ni strašna stradanja Vukovara iŠkabrnje, Nadina i Benkovca, Dubrovnika, Gospiæa,Karlovca, Siska, Slavonskog Broda, Osijeka, Vinkovaca isvih strateški važnih mjesta koja su bila ucrtana u paklenskiplan okupatora pod nazivom spaljene zemlje", rekao jemons. Puljiæ. „Vukovar i Škabrnja utjelovljuju sva mjesta petogodišnjegstradanja diljem Lijepe Naše. Oni su postali simbolom ibolnim podsjetnikom svih žrtava koje su pale za slobodu isamostalnost Republike Hrvatske. Vukovar nije izdržao, kaoni Škabrnja koja je 18. studenoga imala svoj Veliki petak.Izdržala je, meðutim, Hrvatska, zahvaljujuæi nadljudskimnaporima njenih branitelja i graðana, predvoðenih legalnoizabranim vodstvom na èelu s predsjednikom FranjomTuðmanom kojemu je Škabrnja iz poštovanja i zahvalnostipostavila spomenik. On je kao vrhovni komandant vojnih

akcija Bljesak i Oluja sa svojim generalima i vojnicima1995. g. oslobodio okupiranu domovinu", rekao jenadbiskup Puljiæ. „Èvrstom i snažnom vjerom, jakomljubavlju i nesalomivom nadom, kojom smo nadvladali sveratne i poratne nedaæe, obraæamo se Ocu nebeskom i molimoneka se sjeti svih onih koji su u Škabrnji, Vukovaru i diljemLijepe naše nevino stradali. Mi ih se spominjemo onakokako su bili imenovani na krštenju i prepoznajemo ih po timimenima koja su upisana u dlanove Božje ruke. Neka imUskrsnuli otvori rajska vrata, oslobodi ih od svih spona smrtii pribroji zboru svojih izabranih i svetih", zakljuèio jenadbiskup Puljiæ. Mnoštvo od više tisuæa ljudi iz cijele Hrvatske i inozemstvaokupilo se na danu sjeæanja na 25. obljetnicu stradanjaŠkabrnje koje je zapoèelo jednosatnom Kolonom sjeæanjakoja se treæu godinu u nizu održava od predjela Ambar, naulazu u Škabrnju gdje se 18. studenoga 1991. masakrdogodio, do spomen obilježja masovne grobnice kodškabrnjske osnovne škole Vladimira Nazora, gdje jeizaslanstvo zajednice Udruga civilnih stradalnikaDomovinskog rata položilo vijenac i svijeæe. Èinjenica da jeu Škabrnji stradalo više civila, od kojih je dvoje najstarijihimalo 92 godine, nego branitelja, 54 u odnosu na 36, govorio karakteru agresije na Hrvatsku kojoj je namjera bila ubijaticivilno stanovništvo i mimo operacija na bojišnici. Na èeluKolone sjeæanja križ je nosio hrvatski vojnik, u pratnji jošdvojice vojnika, a uz hrvatske zastave, vijorili su se i barjacihrvatskih ratnih i povijesnih vojnih postrojbi iz cijeleHrvatske. Nakon mise na Trgu dr. Franje Tuðmana održan jekomemorativni skup pod nazivom 'Hrabri ljudi', koji suvodile zadarske glumice Tamara Šoletiæ i GabrijelaMeštroviæ Maštruko, s dvije pjesme klape Intrade. Prigodnirecital izvela su škabrnjska osmoškolska djeca podsjetivšitekstovima na stradanje svojih sumještana. U prigodnoj rijeèi na komemorativnom skupu NediljkoBubnjar, naèelnik Opæine Škabrnja, podsjetio je da suškabrnjski muèenici pokazali kako je hrabrost pobijedilamalodušnost. „Kad su pali Vukovar i Škabrnja, sve se èiniloteško, turobno izgubljeno. Tada se poèelo dogaðatineèovjeèno zlo i mržnja, što nikad nitko nije i neæe moæiprevidjeti i razumjeti. Žrtva i stradanje hrabrih branitelja icivila Vukovara i Škabrnje zapalila je vatru slobode i buduæepobjede u srcima hrvatskih ljudi", rekao je Bubnjar.Nakon komemorativnog skupa, kolona sjeæanja 'Korak pokorak' uputila se od središta mjesta s Trga dr. FranjeTuðmana na mjesno groblje gdje je župnik Škabrnje IvanRonèeviæ kod središnjeg križa izmolio odrješenje zapokojne, a brojna izaslanstva su kod središnjeg križapoložila svijeæe i cvijeæe. Dogaðanje na groblju poèelo jeèitanjem svakog imena i prezimena stradalih u Škabrnji. UŠkabrnji je 18. studenoga 1991. masakrirano 44 ljudi,uglavnom starije životne dobi, a u Domovinskom ratupoginulo je 86 branitelja i civila u Škabrnji.Državno izaslanstvo u Škabrnji s deset saborskih zastupnikapredvodio je Milijan Brkiæ, potpredsjednik HrvatskogSabora, a sudjelovali su i ministri Vlaho Orepiæ i AnteŠprlje. „Istražna tijela i tijela progona u RH moraju ustrajatina istraživanju ratnih zloèina, nalogodavaca i izvršitelja zbogpovijesne istine. To mora biti poruka i mladima da se takvazlodjela više ne smije ponoviti", rekao je potpredsjedniksabora Brkiæ, istaknuvši da glede škabrnjskih žrtava svizajedno moramo postiæi suglasje u odnosu prema žrtvi,zloèinu i poèiniteljima. Ministar pravosuða Ante Šprljeizjavio je da je "sveta misija, dok god smo živi i dok su živioni koji su odgovorni za zloèine, ustrajati na tome da sezloèinci kazne".

Domovinske vijesti ika

12 23. studenog 2016. broj 47/2016

Pokop fra Željka CestaraSvaka smrt dolazi iznenada i stresno pogotovo kad se radi oljudima koji su nam bili bliski. Željkova je smrt došla ponoæi, kao tat koji krade. Ukrala nam ga je, ali nije uzela, jernjegova smrt je otvorila vrata onog vjeènog, u kojem nastajunove neraskidive veze, istaknuo provincijal ŠarèeviæVaraždin, 18.11.2016. (IKA) - U nazoènosti obitelji irodbine, braæe kapucina i mnogobrojnih sveæenika, prijateljai vjernika Varaždin se 18. studenoga oprostio od zemnihostataka fra Željka Cestara, gvardijana kapucinskogsamostana u tom gradu. Pokopne obrede je predvodio i misuzadušnicu predslavio bliski prijatelj i brat u redovništvukrèki biskup fra Ivica Petanjak. Fra Željkov životopisproèitao je župnik župe Svetog Vida u Varaždinu fra MirkoKemiveš. Fra Željko rodio se 21. studenoga 1971. godine uZagrebu, a živio u selu Bratina, župa Uznesenja BlaženeDjevice Marije Kupinec. Nakon puèke škole završavaugostiteljsku školu i uspješno kao kuhar radi u Zagrebu iinozemstvu. Poèetkom Domovinskog rata ukljuèuje su uobranu Domovine kao pripadnik HOS-a. Kao kandidat u redkapucina ulazi u Karlobagu 2002. godine. Za sveæenika jezareðen 2011. godine. U trenutku smrti obnašao je mnogedužnosti. Bio je savjetnik provincijala, gvardijankapucinskog samostana u Varaždinu, magistar postulanata isjemeništaraca. Obnašao je niz drugih dužnosti.Provincijal Hrvatske kapucinske provincije Svetog LeopoldaBogdana Mandiæa fra Jure Šarèeviæ tijekom ispraæaja,izmeðu ostaloga, je kazao: „U ovom teškom trenutku nadirumnogobrojna pitanja. Zašto, Bože, odlazi èovjek u najboljojsnazi. U zrelim godinama nas ostavlja. Zašto odlazi kad namje najpotrebniji? Zašto odlazi kad je najpotrebnije raditi naNjivi Gospodnjoj? Zašto? Odgovore ne znamo, ali znamo daje Rijeè Božja vjeèna nad onima koji ga se boje. Stojimopored tijela uglednog brata naše Provincije i našega reda.Stojimo uz tijelo koje æemo uskoro predati zemlji. On odlazionome kome je cijeli svoj ovozemaljski život vjerovao ikome je vjerno služio", kazao je fra Jure i dodao: „Svakasmrt dolazi iznenada i stresno pogotovo kad se radi oljudima koji su nam bili bliski. Željkova je smrt došla ponoæi, kao tat koji krade. Ukrala nam ga je, ali nije uzela, jernjegova smrt je otvorila vrata onog vjeènog, u kojem nastajunove neraskidive veze. Pokojni Željko odlazi s ovog svijeta,a prema svetom Pavlu naš se život odvija u prolaznom ivjeènom vremenu. Naš Željko prelazi u vjeèno vrijeme ipripravlja nam put", kazao je fra Jure.U propovijedi mise zadušnice biskup Petanjak, kao jedan odnajboljih poznavatelja fra Željka kao sveæenika i redovnika,izmeðu ostaloga, je istaknuo: „Prije tri dana zanijemili smo,a onda su došla brojna pitanja. Ono što najviše boli jesteèinjenica da æemo ostatak života provesti s pitanjima bezodgovora. Pitanja æe se umnažati a odgovori neæe stiæi. Svismo danas ovdje sa svih strana ovog svijeta, jer je jedan odnas, fra Željko Cestar pretekao sve ostale. Okupio nas je ipita nas da li znademo kuda trèimo? Sveti je Augustin rekao:'Bolje je po pravom putu šepati, nego po krivom trèati, jeronaj koji je na pravom putu došepat æe do cilja.' Kakav je bioput i kakav je put izabrao fra Željko Cestar, zapitao sebiskup Petanjak i prisjetio se fra Željkove molbe za prijem ukapucinsku kandidaturu: Kao dijete bio sam pobožan. Usvojoj sobi sam napravio jednu vrstu oltara. Uvijek samosjeæao da me Bog zove. Kasnije sam završio školu. Bogu semolio, ali nisam osjeæao njegovu prisutnost. U jednomtrenutku sam se Bogu molio da me ne zove. Kasnije sampoèeo moliti krunicu Božjega milosrða i ta me je molitvapolako vraæala Bogu. Želja za ulazak u samostan postojala jesve veæa i molio sam Isusa da mi pokaže pravi put. Isus mi jeotvorio srce i oèi tako da sam osjetio mnoge stvari pa je u

mojoj duši nestalo nemira i požuda. Braæo i sestre, ovo je putfra Željka Cestara, koji je on sebi zacrtao prije 14 godina. Neznam da su ikada iz njegovih usta izašle rijeèi 'ne mogu','neæu', 'nemam vremena'. On bi sve svoje ispite položio uprvom ljetnom roku, a onda išao na selo pomagatiroditeljima i pripremiti zimnicu. I kao sveæenik uz sve svojesveæenièke obveze nikad nije znao reæi 'neæu' ili 'ne mogu'.Meðu nama je živio biser i mi nismo spoznali njegovuvrijednost. Možda ga je zato Gospodin i digao izmeðu nas damu podari raj. Naše je srce turobno i mislimo da je trebao jošostati meðu nama, jer nam je trebao, jer smo raèunali nanjega i s njime. Fra Željko je ostvario svoj život. S krunicomBožjega milosrða postao je blizak Bogu, a umro je u Godinimilosrða", istaknuo je, izmeðu ostalog, biskup Petenjak.Rijeke ljudi: rodbina, sveæenici, prijatelji i poznanici,predvoðenih hrvatskim kapucinima slijevale su se sa svihstrana na gradsko groblje i kapucinski samostan uVaraždinu. Meðu njima bili su i kapucinski postnovaci,novaci i postulanti sa svojim odgojiteljima iz Milana iLendinare.

Slavlje završetka Godine milosrða u PožegiPožega, 19.11.2016. (IKA) - Požeški biskup AntunŠkvorèeviæ u zajedništvu s više od tridesetorice sveæenikapredvodio je 19. studenoga u požeškoj katedrali slavljezavršetka Izvanredne svete godine milosrða, na kojem susudjelovali èlanovi župnih crkvenih zborova, pristigli na svojredoviti godišnji susret prigodom blagdana njihove zaštitnicesv. Cecilije. Pridružili su im se i predstavnici župnihpastoralnih vijeæa. Na poèetku euharistijskog slavlja biskup je pozdravionazoène. Zahvalio je okupljenim pjevaèima za njihovosluženje Božjem milosrðu koje se slavi u misi, rekavši da onisvojim pjevanjem pomažu da ono što snažnije uðe u životevjernika. U homiliji èestitao je èlanovima crkvenih zborovablagdan sv. Cecilije, spomenuvši znakovitost njihovasudjelovanja na slavlju završetka Godine milosrða, kojesabire u jedno sve ono što su molitvom, pjesmom i životomnastojali oèitovati u svojim župama tijekom Izvanrednogjubileja milosrða, a sažeto je u geslu „Milosrdni kao Otac".Kazao je kako nam Rijeè Božja, naviještena u bogoslužju,želi pomoæi da Božjem milosrðu dadnemo središnje mjesto unašem vjernièkom životu i nakon jubilejske godine.Tumaèeæi naviješteni evanðeoski ulomak o desetoriciozdravljenih gubavaca, u kojem je Isus upozorio na važnostzahvaljivanja, ustvrdio je da je nakon ozdravljenjaSamarijanac svojim povratkom k Isusu posvjedoèio da on odnjega želi mnogo više nego li samo tjelesno zdravlje, kojimsu se zadovoljila ostala devetorica, a to je dubokapovezanost po vjeri s Onim koji ga snagom božanskogmilosrða i praštanja može osloboditi od duhovne gube,zloæe, sebiènosti, pokvarenosti, grijeha, i otvoriti mu životpreko groba, u vjeènosti. Upozorio je na napast da i mi nasvršetku Godine milosrða budemo raspoloženja devetoricegubavaca, smatrajuæi da nam je dovoljno ono što smo odBoga primili na oprosnim hodoèašæima i u svojim župama, išto smo uèinili djelima milosrða. Kazao je da je svrhaIzvanrednog jubileja bila prvenstveno u tom da se krozobnovljenu i uèvršæenu vjeru još dublje ukorijenimo u IsusaKrista koji nas kao pobjednik nad smræu može uvesti upuninu života za koju smo stvoreni i da u toj povezanosti snjime trajno živimo. Ustvrdio je da sv. Pavao u naviještenom ulomku iz PoslaniceKološanima predstavlja naslovnicima konkretan modelživota, utemeljen na onome što je Bog za nas ostvario uIsusu Kristu, u kojem smo postali izabranici Božji, sveti i

Domovinske vijestiika

1323. studenog 2016. broj 47/2016

ljubljeni. Spomenuo je da je to najviše dostojanstvo kojenam je Bog darovao i da se valja oduprijeti proširenommentalitetu koji svodi èovjeka iskljuèivo na ono što on samsebi može dodijeliti. Rekao je kako nas sv. Pavao poziva dana taj dar Božji odgovorimo životom po srcu zaodjenutim umilosrðe. Potaknut Apostolovim rijeèima biskup je kazao daje milosrðe kvaliteta srca. Podsjetio je da se u suvremenompotrošaèkom društvu posveæuje veliku pozornost kvalitetihrane, osobito aktualnoj ovih dana nakon pojave trovanjasalmonelom, kvaliteti okoliša, gospodarske proizvodnje,zdravlja, ali da je najvažnija kvaliteta srca. Naglasio je damilosrðe pripada kvaliteti srca, štoviše da je ono moæ srca,koja se oèituje najveæma praštanjem. Pozvao je nazoène dase ne predaju nemoæi sebiènosti, nego opredijele za moæpraštanja. Istaknuo je da sve ono što sv. Pavao pripisujezaodjenutosti srca milosrðem – dobrostivost, poniznost,blagost, strpljivost, podnošenje jednih drugih u praštanju,ljubav – jesu duhovne vrijednosti, koje se ne mogu poputkakve robe metrom izmjeriti ni vagom izvagati niti utrgovini kupiti, i da nas je papa Franjo proglašenjemIzvanrednog jubileja milosrða želio podsjetiti na njihovuvažnost u kršæanskom životu i pozvati da se izdignemo iznadmatarijalistièko-konzumistièkog modela koji dominira usuvremenom društvu. Biskup je tome dodao kako je i zahvaljivanje kvaliteta srca.Upozorio je kako se u drugom dijelu naviještenog ulomka izPoslanice Kološanima nazire struktura euharistijskog slavlja,istaknuvši da grèka rijeè „eu-haristia" prevedena na hrvatskijezik znaèi „dobro zahvaljivanje – najbolje zahvaljivanje".Naziremo Službu Rijeèi Pavlovoj tvrdnji kako valja slušatiBožju Rijeè da ona u svem bogatstvu boravi u vjernièkomsrcu, da se njome treba pouèavati i urazumljivati kako bismopostali mudrim ljudima. Kazao je pjevaèima da je poApostolu njihovo mjesto važno u euharistijskom slavlju, jerpsalmima, hvalospjevima, duhovnim pjesmama valja od srcapjevati hvale Bogu. Definirao je zahvalnost kao posebnioblik izraza duhovne povezanosti obdarenoga i darovatelja, ida nas svi darovi Božji upuæuju na važnost naše vjernièkepovezanosti s njime, što je naglasio Isus u pohvaliSamarijanca koji se vratio dati hvalu Bogu. Ustvrdio je davjera i zahvalnost uvijek idu zajedno, i da one imaju posebnooèitovanje u euharistijskom slavlju. U navedenom kontekstuspomenuo je kako neki pjevaèi danas nisu došli na njihovsusret u Požegu, jer ove godine nisu na programu bilipredviðeni nastupi pojedinih zborova, te je pozvao nazoèneda se odupru napasti pjevati za vlastite potrebe, samo da ihdrugi èuju i vide, nego da to èine na Božju hvalu i slavu. Jošje dodao da završetak ulomka iz Poslanice Kološanimaupuæuje na to da iz euharistijskog slavlja proizlazi snaga iposlanje da sve ono što u životu radimo bude na slavu Božju.Zakljuèio je kako je predstavljeni model života vrijedan našepozornosti na svršetku Izvanrednog jubileja milosrða inastojanja oko ostvarivanja. Završavajuæi homiliju uputio jemolitvu sv. Ceciliji za nazoène èlanove župnih zborova dapjevaju na Božju hvalu i slavu, a Isusovoj Majci povjerio dasvojim zagovorom pomogne kako nam Izvanredni jubilejmilosrða ne bi trajao samo godinu dana, nego cijeloga života.Na svršetku misnog slavlja svi nazoèni još su posljednji putazajedno izmolili molitvu pape Franje u Godini milosrða teotpjevali himan "Tebe Boga hvalimo". Potom je biskupkazao da æe nova bronèana vrata, postavljena nedavno naulazu u katedralu, ostati podsjetnik na Godinu milosrða, i nasve ono što nam je Bog u njoj darovao, a mi otvorena srcaprimali, ali da æe ona biti i trajni poticaj da uvijek s istimraspoloženjem vjere pristupamo Bogu, izvoru svakogadobra. Zahvalio je svim sudionicima ovog slavlja i na svenjih zazvao Božji blagoslov.

Duhovna obnova suradnika župnih Caritasa uVaraždinskoj biskupijiVaraždin, 19.11.2016. (IKA) - Caritas Varaždinskebiskupije organizirao je redovitu godišnju duhovnu obnovuza voditelje i suradnike župnih Caritasa u subotu 19.studenoga u Varaždinu. Više od 150 karitativnih volonteraokupilo se na misnom slavlju koje je u katedrali UznesenjaBDM predvodio varaždinski biskup Josip Mrzljak,predsjednik Hrvatskog Caritasa, u zajedništvu s mons.Ivanom Godinom, generalnim vikarom i drugimsveæenicima. Biskup Mrzljak istaknuo je kako je Caritasvažna djelatnost u životu Crkve, dodavši da su se sabrali nakraju Godine milosrða kako bi se ojaèali za daljnjeaktivnosti i život u vjeri. U propovijedi je biskup rekao kako živimo u svijetu koji jeispunjen i s mnogo zla i mnogo lošega, napomenuvši da jekorijen toga u samom èovjeku, a ne negdje izvana. Stoga jenužno stalno preispitivati svoju nutrinu, svoj duhovni život ihraniti se i jaèati u vjeri kako ne bismo bili preslabi upostizanju našeg cilja u ovozemaljskom ali i vjeènom životu.Kada zaokružujemo Jubilejsku godinu promatrajuæi njezinejubilejske plodove, koji zasigurno postoje, želimo jezakljuèiti u Božjoj blizini uèvršæeni u vjeri i gledajuæi Božjelice u našem meðusobnom zajedništvu, rekao je biskupMrzljak. Nakon mise susret je nastavljen u dvorani biskupijskogPastoralnog centra predavanjem ravnatelja CaritasaBanjoluèke biskupije mons. dr. Miljenka Anièiæa o temama"Organizirani Caritas i milosrðe" i "Euharistija i Caritas". Uizlaganju mons. Anièiæ predstavio je djelatnost CaritasaBanjoluèke biskupije, te se osvrnuo na osnovne smjernicekaritativne djelatnosti koja je povezana s milosrðem koje paksvoje izvorište ima u euharistiji. Zahvalio je Varaždinskojbiskupiji na sveukupnoj pomoæi koju je pružila njihovojmjesnoj Crkvi i podržala time mnoge njihove životno važneprojekte pokazujuæi time milosrðe i ljubav na djelu.Okupljenima su se obratili predsjednik i ravnatelj CaritasaVaraždinske biskupije mons. Ivan Godina i mr. Ante Šolakoji su izrazili radost zbog velikog broja odazvanih nanjihov zajednièki susret.

Dan Družbe franjevki od BezgrešneSisak, 19.11.2016. (IKA) - Pedesetak sestara Družbefranjevki od Bezgrešne proslavilo je u subotu 19. studenogaDan družbe posjetom Sisaèkoj biskupiji. Šibenske franjevkepristigle su na godišnji susret i Dan družbe s podruèja cijeleprovincije: Šibenika, Zagreba, Splita, Karlovca, Vodica,Drniša i Primoštena. Predvoðene svojom vrhovnompoglavaricom s. Zdravkom Gveriæ i u pratnji biskupa VladeKošiæa sestre su razgledale sjedište Biskupije Veliki Kaptol,baziliku Sv. Kvirina i crkvu Marije Kraljice Mira u Sisku tecrkvu Sv. Lovre u Petrinji i Svetište majke naših stradanja uGori gdje je biskup za sestre predvodio misno slavlje. U homiliji biskup je okupljene sestre upoznao s muèenièkompoviješæu ovoga kraja od turskih vremena sve doDomovinskog rata istaknuvši kako su se ovdje narod i crkvauvijek dizali iz pepela. Biskup je istaknuo i kako je jedan odrazloga zašto ovo svetište nosi naziv Majke naših stradanjataj što se u najtežim trenucima naš narod uvijek utjecao upomoæ Mariji. „Naglasak nije samo na stradanju negoupravo na tome da je Marija sunce i da je to stradanjeobasjano Kristom Gospodinom kojeg je ona nama donijela ikoji nas tog stradanja i žrtava i našeg križa povijesti inacionalne patnje oslobaða. Marija je naša nada i zora našegspasenja te sunce u stradanju koje pokazuje buduænost inadu. Naša biskupija kao i èitava naša Domovina osobito

Domovinske vijesti ika

14 23. studenog 2016. broj 47/2016

èasti Blaženu Djevicu Mariju i njoj se utjeèe u teškoæama.Ova crkva je jedno svjedoèanstvo kako mi u teškoæamauvijek uskrisavamo. Uvijek tu patnju i rušenja uspijevamoprevladati. Mi kršæani trebamo znati da bez borbe nema niuspjeha, nema ni spasenja. Spasenje nam je darovao Krist,ali kako kaže sv. Augustin nitko nije pobijedio tko se nijeborio", poruèio je biskup sestrama. Nakon poprièesne molitve sestre su obnovile svoje trajnezavjete, a prije završnog blagoslova biskup i sestre su sepomolili za što skorije proglašenje blaženom službeniceBožje majke Klare Žižiæ utemeljiteljice Družbe sestarafranjevki od Bezgrešne, izvorne hrvatske redovnièkezajednice.

Završetak Godine milosrða u RijeciRijeka, 19.11.2016. (IKA) - Rijeèki nadbiskup i metropolitIvan Devèiæ predvodio je 19. studenoga euharistijsko slavljeu katedrali Sv. Vida u Rijeci u povodu zatvaranja Jubilarnegodine milosrða na razini Rijeèke nadbiskupije. Uzsudjelovanje kanonika i brojnih sveæenika u katedrali seokupilo mnoštvo vjernika koji su željeli na sveèani naèinzakljuèiti godinu u kojoj je milosrðe bila najspominjanijarijeè meðu vjernicima Katolièke Crkve diljem svijeta.Sveèanom tonu zakljuèenja jubilarne godine pridonio je ikatedralni zbor koji je predvodio liturgijsko pjevanje.Zatvaranje Godine milosrða na župnoj razini u Rijeèkojnadbiskupiji proslavljeno je u nedjelju 20. studenoga nasvetkovinu Krista Kralja.Nadbiskup je podsjetio kako su tijekom Godine milosrðauèinjena mnoga djela milosrða prema braæi u potrebi.„Takoðer su se mnogi susreli u sv. ispovijedi s Božjimmilosrðem. U uskrsnom tjednu organizirali smonadbiskupijsko hodoèašæe u Godini milosrða u Rim i usvetište Sv. Pija u San Giovani Rotondo u Italiji. Mnogi suvjernici iz naše nadbiskupije hodoèastili u Zagreb, da se ukatedrali, uz njegovo tijelo, pomole sv. Leopoldu Mandiæu,kojeg je Sveti Otac, uz sv. Pija, proglasio zaštitnikomGodine milosrða. Godina milosrða nam je bila i ostala trajanpoziv da budemo kršæani ne samo po imenu nego nadasve podjelima, jer Isus opominje: „Neæe u kraljevstvo nebesko uæisvaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!', nego onajkoji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima (Mt 7, 21)."Istaknuo je kako se u trsatskom svetištu Godina milosrðaprodužuje i na sljedeæu godinu, jer se iduæe godine ondjeslavi 650. obljetnica dolaska èudotvorne slike Majke Milosti,koju je svetište darovao papa Urban V. To je razlog datrsatsko svetište, odlukom rijeèkog nadbiskupa, ostane jošjednu godinu mjesto gdje se prolaskom kroz vrata trsatskebazilike, uz zadovoljenje propisanih uvjeta, može dobitipotpuni oprost od vremenitih kazni.Podsjetio je da se ova posebna vrsta oprosta tijekomproteklih godinu dana mogla dobiti i u svim župnimcrkvama na dan njihova zaštitnika, kao i u svetištima MajkeBožje u Gerovu i Mrkoplju, naravno uz ispunjenje uvjetakoje je Crkva odredila za postizanje oprosta. Katedrala jenaravno bila posebno mjesto poèetka, na treæu nedjeljudošašæa 2015. godine, i sada završetka Jubilarne godinemilosrða. „Veèeras smo ovdje da, zakljuèujuæi Godinumilosrða, Bogu zahvalimo za primljene milosti, za sve onopo èemu smo ove godine uspjeli biti sliènima Isusu, ali i daga molimo neka bi nam oprostio mnoge prilike koje smopropustili, tj. nismo postupili kako bi Isus postupio na našemmjestu." Propovijed je zakljuèio mislima pape Franje omilosrðu, meðu kojima je na prvom mjestu istaknuo kako jemilosrðe, kako i Papa istièe, prvi Božji atribut i Božje ime.

Završno slavlje Godine milosrða u Sisaèkoj biskupijiSisak, 19.11.2016. (IKA) - Sisaèki biskup Vlado Košiæpredvodio je u subotu 19. studenoga završno slavljeIzvanrednoga jubileja Godine Božjeg milosrða u Sisaèkojbiskupiji. U koncelebraciji bili su kancelar mons. MarkoCvitkušiæ, dr. Anðelo Maly, katedralni župnik preè. MarkoKaraèa, supsidijar katedralne župe preè. Milan Begiæ, župnikiz Prelošæice Damir Cekoviæ i župnik iz Hrastovice fra IgorBarišiæ, a ispovijedao je misionar milosrða fra GoranRukavina, koji je prije mise predvodio pokornièkobogoslužje.U homiliji biskup je rekao kako zakljuèujuæi tomeuharistijom Godinu Božjeg milosrða nipošto ne želimo reæida je Božje milosrðe od danas zatvoreno, da je bilo samootvoreno kroz ovu prošlu godinu i da ga više neæe biti. „Kaoi svaka druga godina i ova je imala svoj tijek te je tako ovaGodina Božjeg milosrða, koju je proglasio papa Franjo,došla svome kraju. Ona je imala snažnu simboliku i snažnipoticaj da svi mi budemo milosrdni kao Otac. To je i bilogeslo ove godine 'biti milosrdni kao Otac'. Isus je to višeputa ponavljao svojim uèenicima: 'Budite savršeni kao što jesavršen vaš Otac nebeski, budite milosrdni kao što je vašOtac nebeski'. Milosrðe Božje se ne iscrpljuje u jednojgodini niti u jednom stoljeæu, niti samo u jednom ljudskomvijeku. Božje milosrðe je otvoreno zauvijek, ono jeneizmjerno i uvijek je tu na dar ljudima, ali ljudi trebajupostati svjesni da je Bog milosrdan i da neprestano èekaèovjeka, kao što smo èuli u Evanðelju i prispodobi o dvasina. Božje se milosrðe oèituje i u njegovim svetima, aosobito u Blaženoj Djevici Mariji. Mi imamo i svetišteMajke milosrða u Kloštar Ivaniæu gdje se veæ stoljeæimaèasti Marija kao majka milosrdna. Po njezinu zagovoru i pozagovoru tolikih svetaca kojima se utjeèemo i mi možemodoæi bliže Ocu milosrða da sami iskusimo tu ljepotu njegoveljubavi, oproštenja, zagrljaja i da bismo bili kadri drugimapristupati s ljubavlju opraštanjem i milosrðem", rekao jebiskup te podsjetio kako su ove godine u biskupiji, uzkatedralu, još tri crkve bile proglašene oprosnima: bazilikaSv. Kvirina u Sisku, svetište Majke milosrða u KloštarIvaniæu i svetište Majke naših stradanja u Gori. Biskup je i pozvao na molitvu milosrdnom Ocu da na krajuove Godine milosrða pronaðe u našim srcima malo višemilosrða nego što je to bilo na poèetku. „Molimo ga i dasvakim danom i svakim novim vremenom mi budemo svebliži njemu po svom životu i svom svjedoèanstvu našekršæanske vjere. Neka On usadi u nas one stavove i onubožansku kvalitetu koju kao ljudi nemamo. Gdje æe netkonaæi takvog oca da mu sin pola imanja raspe, a da ga ovaj nine prekori, veæ da mu, dapaèe, spremi gozbu kada se vrati?Gdje æemo mi ljudi naæi takve da praštaju i kada supovrijeðeni, kada su doživjeli razaranje? Juèer smo se sjetili25. godina od razaranja Vukovara i Škabrnje. Kako tooprostiti i zaboraviti? Kako ne živjeti u tom vremenu rana itrauma? Nikako, osim jakošæu Božje ljubavi i njegovemilosti. To je samo Bogu moguæe i zato molimo da Onsvojim milosrðem ispuni naša srca i da ih vodi da možemobiti svjedoci njegove milosrdne ljubavi i u vremenu kojedolazi jer njegovo milosrðe ne završava danas", zakljuèio jebiskup. Slavlje je zakljuèeno zahvalnim himnom „Tebe, Boga,hvalimo" koji je kao i cijelu misu animirao Biskupijski zborpod ravnanjem prof. Jelene Blaškoviæ i uz orguljašku pratnjuvlè. Roberta Jakice. Prije mise održan je i susret redovnica i redovnika s podruèjaSisaèke biskupije u organizaciji Povjerenstva za osobeposveæenog života na kojem je predavanje na temu završetkaGodine milosrða održao dr. Anðelo Maly.

Domovinske vijestiika

1523. studenog 2016. broj 47/2016

Nadbiskup Barišiæ zaredio za ðakone trojicu bogoslovaSplit, 20.11.2016. (IKA) - „Današnja svetkovina KristaKralja, kralja ljudskih srdaca i kozmièkih prostranstavaobogaæena je novim kandidatima za ðakonat. Dok ih pratimosvojom molitvom zahvaljujemo Bogu što ih je pozvao da musluže i da budu znakovi njegove prisutnosti u ovomesvijetu", kazao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišiæprilikom ðakonskoga reðenja koje je uprilièeno nasvetkovinu Krista Kralja svega stvorenja, 20. studenoga, uispunjenoj katedrali Sv. Dujma u Splitu.Tom prigodom zaredio je za ðakone trojicu bogoslova, fraMarija Lemu (28) na naslov Franjevaèke provincijePresvetog Otkupitelja te don Luku Stipinoviæa (36) i donGabrijela Kambera (24) na naslov Splitsko-makarskenadbiskupije. U slavlju je sudjelovalo više od dvadesetoricesveæenika, odgajatelja i profesora na èelu s nadbiskupomBarišiæem, provincijalom fra Joškom Kodžomanom,generalnim vikarom mons. Miroslavom Vidoviæem,pastoralnim vikarom mons. Nediljkom Antom Anèiæem težupnikom don Tomislavom Æubeliæem.Nakon što su kandidati za ðakonat navijestili Rijeè Božju tenjihovi odgojitelji (fra Domagoj Volareviæ i don BorisVidoviæ) pred nadbiskupom zajamèili da su prema suduCrkve prikladni za ðakonsku službu, nadbiskup je u homilijiistaknuo službu ðakonata, kao smisao predanja i služenjaBogu i Crkvi. „Vi ste na svoj naèin Božji dar Crkvi i narodu.Prepoznati ste kao oni koji æe svjedoèiti Božju milosrdnuljubav svima, a na poseban naèin siromasima duhom itijelom. Sami ne možete pristupiti drugima kao sakramentnjegove ljubavi. Zato s njim možete biti milosrdni svjedocinjegove ljubavi. Pozvani ste na duhovna i tjelesna djelamilosrða: obuæi gologa, nahraniti gladnoga, utješitižalosnoga ne svojom mudrošæu i sposobnostima nego uzpomoæ Božje snage i milosti", naglasio je nadbiskup Barišiæ. Buduæi da je svetkovina Krista Kralja pojasnio je daKristovo kraljevanje nije nasilno nego u ljubavi koja želipreobraziti ljudska srca, u požrtvovnoj ljubavi za našespasenje. „Krist je kralj milosrdne Božje ljubavi, kralj mira,pravde i praštanja. On je lice Božjega milosrða", kazao jenadbiskup te pozvao buduæe ðakone da nasljeduju Isusa.Upozorio ih je da kao poslužitelji kod stola Rijeèi i stolaEuharistije budu ponizni, skromni i svjesni velièine otajstva,da ne upadnu u napast dokazivanja, manipulacije idominacije. „Dragi ðakoni, èuvajte ovaj dar, ovo otajstvosluženja Ljubavi u èistoæi savjesti. Naviještajte rijeèima idjelima", zakljuèio je svoju propovijed. Nakon danihobeæanja poslušnosti uslijedila je prostracija uz molitvulitanija Svim Svetim.Nadbiskup je, potom, polaganjem ruku i posvetnommolitvom kandidatima za ðakonat podijelio sakramentsvetoga reda ðakonata. Ðakoni su obukli ðakonskuliturgijsku odjeæu, primili iz nadbiskupove ruke knjiguEvanðelja i razmijenili s njim cjelov mira. Nakon poprièesne molitve, uz zahvale i èestitke nadbiskupaBarišiæa, nazoènima je svoju rijeè uputio provincijalKodžoman zahvalivši svima koji su pridonijeli raðanju irazvitku njihova zvanja, roditeljima i rodbini ðakona,odgojiteljima i profesorima, župnicima i župnimzajednicama te prijateljima i kolegama. „Svaki od naspojedinaca nosi peèat izvornosti i obilježja života vjeènoga.Èovjek se raða da bi postao bogatstvo svojoj zajednici,obitelji i društvu, Crkvi i narodu. Stoga vama dragi ðakoniželim da duhovnim bogatstvom koji nosite u sebi obogatitesve ljude do kojih æe vas Providnost dovesti, da doživitestarost uz osjeæaj da ste ispravno odluèili. Biti ðakon neznaèi imati privilegij i moæ nego znaèi slijediti Krista i unjegovo ime biti blizu svima koji su potrebni pomoæ", kazao

je provincijal Kodžoman pozvavši nazoène da mole kako zanovozareðene ðakone tako i za nova duhovna zvanja radiizgradnje Crkve i društva.Misno slavlje, koje je završilo himnom „Tebe Bogahvalimo" i nadbiskupskim blagoslovom, svojim jepjevanjem uvelièao mješoviti Prvostolni zbor sv. Dujma podvodstvom mo don Šime Maroviæa i uz orguljašku pratnju s.Mirte Škopljanac Maèina. Svoju ðakonsku službu fra MarioLemo obnašat æe u župi sv. Luke u Otoku, don LukaStipinoviæ u konkatedrali Sv. Petra u Splitu, a don GabrijelKamber kao nadbiskupov tajnik.

80. obljetnica djelovanja Družbe kæeri Božje ljubavi uPostiramaPostira, 20.11.2016. (IKA) – Župa sv. Ivana Krstitelja uPostirima na Braèu proslavila je u nedjelju 20. studenoga 80.obljetnicu dolaska redovnica Družbe kæeri Božje ljubavi u tužupu Braèkoga dekanata. Njihova dolaska u braèku župuvjernici su se prisjetili na misama na kojima su zahvalili zanjihovu višegodišnju prisutnosti i rad u župi te dobro koje suostavili u župnoj zajednici. Na misi je pred oltarom Sv.Ivana Krstitelja pjevao djeèji zbor kojim je ravnala s. SilvanaJukiæ. Redovnice te družbe došle su u Postira 1936. godinena poziv tadašnjega župnika Joze Grgièeviæa. Prve redovniceu postirskoj župi bile su s. Jelislava Šaran i s. SalvatoraSchimpach koje su preuzele djeèji vrtiæ, zatim crkveni zbor iureðenje crkvenoga prostora. Treba spomenuti i s. AugustinuLabaš koja se istaknula izradom crkvenoga, odnosnoliturgijskoga ruha koje je bilo priznato kao vrijednaumjetnina. Za euharistijskoga slavlja koje je u crkvi Sv. Ivana Krstiteljapredvodio višegodišnji postirski sveæenik mons. TonèiJelinèiæ, mjesni župnik Jure Martiniæ poruèio je da suredovnice u Postirima ukljuèene u pastoralni život župe,brinu se za crkvu, zatim za liturgijsko pjevanje te o starima inemoænima u skladu sa svojim prostornim moguænostima.Osvrnuvši se na evanðeoski ulomak i svetkovinu KristaKralja, primijetio je kako biti redovnica u današnje vrijemeznaèi svjedoèiti vrijednosti Kraljevstva Božjega. Životposveæen Bogu pokazuje da se isplati živjeti za jednudrugaèiju stvarnost. Dok zahvaljujemo Bogu za 80 godinanjihove prisutnosti u našoj župi molimo da i dalje iz našežupne zajednice, ali i ostalih u domovini, Bog pozove ženskasrca koja æe na jedan radikalniji naèin izgraðivati Božjekraljevstvo na zemlji, poruèio je, uz ostalo, župnikokupljenim vjernicima na misi zahvalnici. Kroz 80 godina života i djelovanja redovnice su mijenjalenekoliko mjesta za stanovanje. Od 1971. godine žive idjeluju u kuæi u blizini župne crkve koju su za potreberedovnica ostavili Štef i Franka Bižaca. Brigom župnika iredovnica te darovima mještana redovnièka kuæa jeprilagoðena i ureðen prostor za štiæenike staraèkoga doma okojima skrbe redovnice. U sklopu redovnièke kuæe ureðenaje i kapela Sv. Josipa koju je 1980. godine blagosloviotadašnji hvarski biskup Celestin Bezmalinoviæ. Taredovnièka kapela bila je djelomièno ostvarenje zavjetamještana iz 1944. godine, a èije je ispunjenje ostvarenopodizanjem zavjetne crkve Sv. Josipa na Glavici 2011.godine koju je blagoslovio hvarski biskup SlobodanŠtambuk. Prije II. svjetskog rata redovnice su organizirale ivodile teèajeve šivanja i ruènoga rada, a od 1948. godine sveviše su bile ukljuèene u pastoralni život župe. Vodile sukatehizaciju predškolske i školske djece, pripremale i vodileprograme za blagdane i razlièite prigode, a od uvoðenjavjeronauka u škole aktivne i kao vjerouèiteljice u Osnovnojškoli Vladimira Nazora. U radu s djecom i odraslima

Domovinske vijesti ika

16 23. studenog 2016. broj 47/2016

posebno se istaknula s. Hosana Hranuelli, rodom iz Postira,koja je u postirskoj župi živjela i djelovala od kraja II.svjetskoga rata do 1985. godine. Vodila je crkveni zbor, amnogi se sjeæaju kako je djecu i mlade pripremala zasudjelovanje u tijelovskoj procesiji i za Gospu Karmelskukoja se u župi slavi kao zavjetna svetkovina. Iz postirske župe u tu su redovnièku družbu pristupile trièlanice: s. Bogoljuba Šantiæ, s. Hosana Hranuelli i s. VinkaMaroviæ. Danas u redovnièkoj kuæu Sv. Obitelji žive idjeluju èetiri sestre: predstojnica i kuharica s. M. DanimiraJuko, umirovljena redovnica s. M. Èedomila Todoriæ,sakristanka, orguljašica i župna katehistica s. M. SilvanaJukiæ i s. M. Nevena Pandža, medicinska sestra koja skrbi udomu oko starih i nemoænih. Družbu Kæeri Božje ljubavi utemeljila je 1868. godineMajka Franziska Lechner u Beèu. Prema njezinoj želji,redovnice trebaju biti službenice i oruðe neizmjerne Božjeljubavi prema karizmi "Ljubav nevidljivoga Boga uèinitividljivom". To je uostalom prepoznatljivo i po geslu Družbezapisanom u Konstituciji "Pozvane od Oca, posveæene odDuha Svetoga i poslane od Sina, svojim životom nastojimoBožju ljubav uèiniti vidljivom u svijetu".

Završen program obilježavanje 25. obljetnice žrtvegrada VukovaraPod geslom „Vi ste naš ponos, mi smo vaša snaga" održan9. mimohod Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskihbranitelja od Memorijalnog groblja u Vukovaru do masovnegrobnice OvèaraVukovar, 20.11.2016. (IKA) - Obilježavanje 25. obljetnicežrtve grada Vukovara 1991. godine za Hrvatsku, koje se ovegodine obilježavalo pod geslom „Vukovar mjesto posebnogpijeteta" završilo je u nedjelju 20. studenoga prigodnimprogramom. Cjelokupno sjeæanje na žrtvu Vukovaraprenijelo se, treæeg dana obilježavanja, u gradsku èetvrtSajmište i naposljetku na mjesto masovne grobnice iz 1991.godine na Ovèari. U prijepodnevnim satima ispredzloglasnih hangara Veleprometa slavljena je misa za svežrtve srpskih koncentracijskih logora. Euharistijsko slavljepredvodio je Dejan Èaplar, župnik župe Blažene DjeviceMarije – Kraljice muèenika, a suslavila su još druga dvojicavukovarskih župnika. Pod geslom „Vi ste naš ponos, mi smo vaša snaga" sMemorijalnog groblja u Vukovaru krenuo je 9. mimohodUdruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja premamasovnoj grobnici Ovèara. U koloni je bilo više od petstotina sudionika s hrvatskim trobojnicama i barjacimapojedinih udruga proizašlih iz Domovinskog rata. Uslijediloje polaganje vijenaca podno spomen-obilježja i paljenjesvijeæa. Èlanovi VIS-a Damjan predvodili su pjevanje, atrojica vukovarskih župnika zajedno su predvodili molitvuza sve žrtve Ovèare. Voditelj je poimence proèitao njihovaimena i prezimena. Na poljoprivrednom dobru Ovèara muèkije toga 20. studenoga 1991. godine ubijeno 200 branitelja,bolnièkog osoblja i civila. Za šezdesetak ubijenih još seuvijek traga, dok su njih 200 ekshumirani i dostojanstvenopokopani na Memorijalnom groblju. Meðu ubijenima bili sui Siniša Glavaševiæ, ratni reporter hrvatskog radija Vukovar,te Jean Michel Nicolier, francuski dragovoljac, pripadnikHOS-a.U veèernjim satima slavljena je još jedna misa u župnojcrkvi na Sajmištu za sve poginule i nestale branitelje i civiležrtve Ovèare. Euharistijsko slavlje predslavio je DejanÈaplar, župnik.

Zatvaranje Godine milosrða i Godine sv. Vlaha„Želio bih da osobitu pozornost u ovoj godini koja je prednama, da bi na taj naèin nastavili ovu Godinu milosrða,posvetimo starijim osobama", poruèio biskup Uziniæ tenajavio da æe u katedrali biti postavljena novaispovjedaonica i biti otvoren ulaz za osobe s invaliditetom –Biskup blagoslovio katedru i svetohranište na vraæenomstarom oltaru u svetištu dubrovaèke katedraleDubrovnik, 20.11.2016. (IKA) - Blagoslovom biskupovekatedre i svetohraništa na vraæenom starom oltaru u svetištudubrovaèke katedrale u nedjelju 20. studenoga obogaæeno jesveèano zatvaranje Godine milosrða i Godine sv. Vlaha uDubrovaèkoj biskupiji. Katedru i svetohranište blagoslovioje dubrovaèki biskup Mate Uziniæ koji je nakon mise takoðerzatvorio Vrata milosrða na dubrovaèkoj katedrali. „Ta godina koja je za nama bila je zajedno s Isusomotkrivanje Božjeg milosrða prema nama, sa zadaæom da i mibudemo milosrdni poput našega Boga", rekao je biskup upropovijedi, istaknuvši kako je i spajanje Godine sv. Vlaha sGodinom milosrða takoðer bila velika milost za sve. „Idoista smo osjetili i osjeæamo Božju milost koja se nastavljaiskazivati u ovom gradu po zagovoru sv. Vlaha, kao i Božjemilosrðe koje nas je doticalo na razne naèine". U tomkontekstu biskup je spomenuo nedavno održano biskupijskohodoèašæe u Svetu zemlju na kojem je sudjelovala skupinaod oko 260 osoba koja je „hodala po Isusovim tragovima uSvetoj zemlji i na neki naèin u sedam dana sažela cijeluliturgijsku godinu. I otkrila je ta grupa tragove Božjegmilosrða koje nam je iskazano u Isusu Kristu ali i zadaæu dabudemo svjedoci tog milosrða svima vama kada se vratimo ubiskupiju, i nadam se da svatko od onih sudionika toghodoèašæa jest". Povezujuæi iskustvo hodoèasnika u Svetuzemlju s Isusovim zemaljskim putem, biskup Uziniæ rekao jekako se vrhunac objave Božjeg milosrða nije dogodio ondjegdje se moglo oèekivati u Jeruzalemskom hramu iliJeruzalemu nego izvan grada jer je Isus bio izbaèen iz gradai hrama. Taj vrhunac objave Božjeg milosrða, Božje ljubaviprema èovjeku, dogodio se na brdu Golgoti ili Kalvariji.„Tada su se otvorila vrata, u doslovnom smislu, izmeðu nas iBoga koja nitko ne može zatvoriti", istaknuo je biskup tenapomenuo kako je Papa, zatvarajuæi Vrata milosrða, rekao„da mi ova vrata zatvaramo, ali Vrata milosrða koja suotvorena u Isusu Kristu trajno ostaju otvorena". Biskup je zatim nastavio kako Božjim milosrðem bivajuzahvaæeni oni koji su prepoznali Krista kao svog Gospodina,ali postoje oni koji nisu u Isusu Kristu prepoznali svogaGospodina i Boga, nisu mu se poklonili i stavili naraspolaganje i ne žele proæi kroz ta vrata milosrða pa ona zanjih ostaju èvrsto zatvorena. Dodao je da „svi mi možemobiti sudionici Božjeg milosrða, jer svi imamo svojih slabostii mana, upravo priznavanjem svoje slabosti, grešnosti inedostojnosti, odlaskom u ispovjedaonicu i iskreno seispovjedivši jer je to naše priznavanje da nam je potrebanoprost". To kajanje je naš govor, s onim desnimrazbojnikom: Gospodine, sjeti me se kad doðeš uKraljevstvo svoje. Ispovijedajuæi da je Krist za nas kralj istavljajuæi se njemu kao svom kralju na raspolaganje, moždase dogoditi nešto na što nas poziva izvanredna Godina sv.Vlaha i Godina milosrða, a to je da ono što smo sami primilidijelimo, dajemo, širimo drugima. Podsjetio je u tom kontekstu i na bulu najave Izvanrednogjubileja milosrða u kojoj Papa piše: „Kako samo želim danadolazeæe godine budu prožete milosrðem, da bismo išliususret svakoj osobi, noseæi Božju dobrotu i nježnost!"Nakon ovoga što smo sami iskusili to se treba dogoditi, da stim što smo iskusili dotaknemo jedni druge, da unutarobitelji jedni drugima donosimo Božju nježnost i dobrotu,

Domovinske vijestiika

1723. studenog 2016. broj 47/2016

muž ženi, žena mužu, djeca svojim roditeljima i obratno. U godini nakon Godine milosrða biskup Uziniæ potaknuo jevjernike da posebnu pažnju posvete jednoj skupini osoba:„Ja u ovoj godini koja je pred nama osobito na srce svimanama stavljam jednu kategoriju osoba - nadam se da æemo imi postati ta kategorija osoba koje je sve više u našojbiskupiji i domovini - a to su naši starci. Želio bih da osobitupozornost u ovoj godini koja je pred nama, da bi na taj naèinnastavili ovu Godinu milosrða, posvetimo starijim osobama.Toliko je župnih zajednica u kojima su ostali samo stariji,èesto usamljeni, èesto potrebni da ih netko èuje, da ih netkopogleda, da im se netko nasmiješi, kaže lijepu rijeè. Da imsveæenik svakog prvog petka u mjesecu ponudi ispovijed, daim donese euharistijskog Isusa jer oni ne mogu doæi u crkvu,da im ako je potrebno podijeli bolesnièko pomazanje. Da sezapravo svi od starijih osoba – koje, jer više nisu u središtupažnje, gubi se onaj egoizam, napuštaju sile, poèinju svijetvidjeti u onoj stvarnosti i realnosti - uèimo životu ipripremamo i mi za taj trenutak. Starost po sebi nije loša,kao što ni bolest ne treba biti sama po sebi loša, jer naspriprema da se na neki naèin oprostimo od ovozemaljskestvarnosti, da je vidimo na jedan realniji naèin. Da semožemo pripremiti za vjeènost. Da možemo doista suvjerenjem reæi: Gospodine, sjeti me se kad doðeš u svojekraljevstvo. I onda od njega èuti s pouzdanjem: Zaista, jošdanas æeš biti sa mnom u raju". Biskup je najavio i da æe u katedralu, da bi ona nastavila bitimjesto susreta s Božjim, ali i s ljudskim, milosrðem nakonGodine milosrða, biti postavljena nova ispovjedaonica i bitiotvoren ulaz za osobe s invaliditetom. Potaknuo je vjernikeda se ne boje nikada, bez obzira na to što su sagriješili,pokucati na ta vrata ispovjedaonice. „Vrata milosrða koja jeIsus otvorio na križu uvijek ostaju otvorena. Ne bojte se nassveæenika, mi ne ispovijedamo niti odrješujemo u svoje ime,nismo mi umrli za vas, on je za sve nas raspet". Rampom zainvalide želi se omoguæiti i onim vjernicima koji nisu dobropokretni da mogu doæi i u katedrali se poput svih ostalihsusresti s milosrdnim Bogom. „Neka nam ovo bude poticajda svatko od nas u svom životu, kao što je ova katedralanašla neke elemente, pronaðe neki naèin na koji Godinamilosrða i Godina sv. Vlaha koja je za nama može biti igodina koja je pred nama", zakljuèio je biskup.Ulazna procesija krenula je iz crkve Sv. Vlaha do katedrale ukoju je ušla kroz Vrata milosrða. Uz biskupa ukoncelebraciji su sudjelovali kanonici Stolnog kaptola GospeVelike na èelu s predstojnikom i generalnim vikarom mons.dr. Petrom Paliæem, èlanovi redovnièkih zajednica i drugisveæenici. Meðu vjernicima bile su i redovnice svih ženskihredovnièkih zajednica. Liturgijsko pjevanje predvodili sukatedralni zborovi pod ravnanjem Margit Cetiniæ, a jednupjesmu otpjevao je i župni zbor iz Blata uz pratnju s. JulijaneBeretiæ. Dubrovaèka katedrala bila je ispunjena do posljednjegmjesta. Uz vjernike Dubrovnika i okolice na slavlje supristigli i vjernici s Korèule, a nazoèni su bili igradonaèelnik Dubrovnika Andro Vlahušiæ, predsjednikGradskog vijeæa Mato Frankoviæ te drugi gradski ižupanijski državnici kao i zastupnica u Europskomparlamentu Dubravka Šuica. U novo svetohranište su prviput stavljene hostije gdje æe se i ubuduæe èuvati tako da sevjernici pri ulasku neæe više poklanjati prema sporednomoltaru nego prema glavnom. Na kraju mise otpjevani su TeDeum i Himan sv. Vlahu, a na vanjskom sjevernom zidukatedrale u formi 3D mappinga prikazivane su slike sv.Vlaha kako su zabilježene u umjetnosti.

Misno slavlje završetka Godine milosrða u ZadarskojnadbiskupijiZadar, 20.11.2016. (IKA) - Završno slavlje jubilarne Godinemilosrða u Zadarskoj nadbiskupiji na svetkovinu KristaKralja, 20. studenoga, u katedrali Sv. Stošije u Zadrupredvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljiæ, sa sveèanimobredom zatvaranja vrata prvostolnice na kraju mise, koja subila otvorena na poèetku Godine milosrða na treæu nedjeljudošašæa, 13. prosinca 2015. g. „Doživjeli smo izvanrednovrijeme milosti i milosrða", rekao je nadbiskup, istaknuvšida je ta misa hvalospjev za sve darove koje je Bog udijelio.Za dobivanje potpunog oprosta naših vremenitih kazni kojesmo grijesima zaslužili koje je bilo moguæe dobiti cijelugodinu u zadarskoj katedrali, nadbiskup je potaknuo dapridošli vjernici budu kao obitelj sa zajednièkom nakanom,uz onu koju je svatko osobno namijenio. „Neka oprost budenamijenjen našim roditeljima. Našoj majci koja nas je sèežnjom èekala i blagoslivljala Boga za dar života, prvaznamenovala svojom rukom naše èelo, ispraæala svaku veèerna poèinak s molitvom i blagoslovom. I našem ocu koji je utome bio velika potpora. Neka naša zajednièka nakana budezahvala našim roditeljima", rekao je mons. Puljiæ, zahvalivšiBožjoj Providnosti „što smo mogli biti dionici velikihduhovnih milosti, darova i oprosta koje smo u Godinimilosrða mogli iskoristiti. Osobito što smo mogli spoznati ivjerom prihvatiti kako naš Otac nebeski svoju svemoæoèituje najviše praštanjem i milosrðem, pa je i nas potaknuobiti milosrdnima poput Oca koji je na nebesima". Istaknuo jepoticaj pape Franje da uz izvanjsko hodoèašæe do Svetihvrata uèinimo i unutarnje, oprosnièko hodoèašæe kojezapoèinje u odluci ne suditi i ne osuðivati. Završnihodoèasnièki korak, darovati i moliti oproštenje vrhunac jeunutarnjeg hodoèašæa u Godini milosrða. „Ono je u prvomredu dar neba koji nam je Otac udijelio po Isusu koji jesvojom smræu i slavnim uskrsnuæem otkupio svijet, aèovjeku povjerio neka u njegovo ime upravlja ovomzemljom. Zato, uz svetkovinu Krista Kralja neba i zemlje,kojom završava sveta jubilarna godina, upravljamo zahvaluKristu što je došao, utjelovio se i postao èovjekom, kakobismo i mi mogli postati djecom Božjom", rekao je mons.Puljiæ. Zahvalio je Bogu „što nas èini dionicima svojebožanske naravi preko sakramenata koje nam je ostavio kaohranu". Nadbiskup je podsjetio da je Izvanredni jubilejmilosrða papa Franjo otvorio na svetkovinu Bezgrešnogzaèeæa BDM 2015. g., zbog velikog znaèenja toga dana zanoviju povijest Crkve. „Toga je dana prije pedeset godinazavršio s radom Drugi vatikanski sabor na kojem je Crkvaosjetila 'potrebu govoriti o Bogu razumljivijim jezikom i bitiživim znakom Oèeve ljubavi'. Na otvorenju Koncila 1962. g.sv. Ivan XXIII. najavio je da æe u radu Sabora 'koristiti višelijek milosrða, nego oružje strogoæe' kako bi se Crkvaoèitovala kao 'ljubazna majka koju pokreæe dobrota,strpljivost i milosrðe'. U prigodi zatvaranja Sabora 1966. g.Pavao VI. objasnio je da je 'pripovijest o milosrdnomSamarijancu bila paradigma duhovnosti sabora. Zato suumjesto tjeskobnih dijagnoza ponuðeni ohrabrujuæi lijekovi,a umjesto kobnih slutnji odaslane poruke povjerenja'", rekaoje mons. Puljiæ. Poput te dvojice svojih predšasnika koji suotvorili i zatvorili Vatikanski Sabor, papa Franjo je „sosjeæajima zahvalnosti i odgovornosti otvorio jubilarnuGodinu milosrða, s vjerom i punim pouzdanjem da nasuskrsnuli Gospodin prati svojom moænom rukom".Nadbiskup Puljiæ podsjetio je da je u Godini milosrða uHrvatskoj spomen 40. obljetnice poèetka devetogodišnjeghoda naše zahvalnosti za trinaest stoljeæa kršæanstva koji jepoèeo okupljanjima u Solinu 1976. g., u Biskupiji kod Knina1978. g. i u Ninu 1979. g., gdje se spominjala veza hrvatskih

Domovinske vijesti ika

18 23. studenog 2016. broj 47/2016

vladara sa Svetom Stolicom. Hodoèašæe je završilonacionalnim euharistijskim kongresom u Mariji Bistrici1984. g. „S vjernom odvjetnicom Marijom u znaku krunice is krunicom naši su ljudi prepoznali pravu snagu i osvojilislobodu koju smo ovih dana spominjali i na njoj zahvaljivali.Odluka tadašnjih hrvatskih biskupa da se kroz devet godinazahvaljuje Bogu za dar krštenja, vjere i pripadnostiKatolièkoj Crkvi bila je providencijalna. Nakonvišegodišnjeg zatiranja katolièkog i hrvatskog imena uvrijeme komunizma, trebalo je uèiniti sve da ljudi otkriju iprepoznaju korijene svoje kršæanske baštine i narodnogstabla", rekao je nadbiskup, dodavši da je timdevetogodišnjim hodom od Solina do Marije Bistriceumrežena hrvatska bližnja i daljnja hrvatska povijest,protkana vjernošæu Bogu, Crkvi, papi i narodnim korijenima.„Obilježila je i naš stoljetni vrijednosni sustav, identitet,jezik, kulturu i našu posebnost u zajednièkoj europskojkršæanskoj uljudbenoj baštini. Kad danas s odreðenepovijesne distance razmišljamo o planu i programu tedevetnice, osjeæamo da je to bio hrabar èin tadašnjih pastiraCrkve èije plodove još uvijek žanjemo. Zapoèeo je prijeèetrdeset godina kod Gospe od Otoka u Solinu te sepostupno i dosljedno hodoèasnièki ostvarivao po našimsvetištima u vrlo složenim okolnostima komunistièkevladavine. Stoga, kao duhovni slijednici vjernièke, narodne ikulturne baštine, u duhu se prikljuèujemo tisuæama Marijinihštovatelja koji su srcem i vjerom klicali, molili i pjevali 'Donebesa nek se ori' i zahvalno ponavljali Gospin hvalospjev'Velika nam djela uèini Gospodin'", istaknuo je mons. Puljiæ,zakljuèivši predanjem Kristu Kralju naše prošlosti,sadašnjosti i buduænosti. U Godini milosrða u Zadarskoj nadbiskupiji od 9. listopadado 13. studenoga održano je sedam oprosnièkih hodoèašæa ukatedralu Sv. Stošije, po društvenim skupinama. Hodoèastilisu branitelji, vojska i policija, obitelji, crkveni zborovi,prosvjetni djelatnici, katehete, profesori i odgojitelji, župnavijeæa i pastoralni suradnici, katolièke udruge i duhovnipokreti, studenti i mladi te završno nadbiskupijskohodoèašæe uz sveèev blagdan sv. Nikoli Taveliæu u Šibenik.Sveèano pjevanje mise u katedrali predvodio je Katedralnizbor sv. Stošije s dirigentom i voditeljem Žanom Moroviæem.

Davor: Završetak trogodišnje pobožnosti BožjemmilosrðuDavor, 20.11.2016. (IKA) - U župi Marije Kraljice i svetogJurja u Davoru, selu s duboko življenom vjerom, vjernici suse tri godine intenzivno molili Božjem milosrðu. Godine2013. u župi je bio jedan poljski misionar, koji je punogovorio o svetom Ivanu Pavlu drugom, velikom prijateljuhrvatskog naroda i o blagdanu Božjeg milosrða na Bijelunedjelju, koji je blagopokojni svetac utemeljio.Vjernici su se, potaknuti na pobožnost Božjem milosrðu, trigodine za redom molili u župnoj crkvi svakodnevno u 15 satiu vremenu od Pepelnice do Velikog petka krunicu i zaziveBožjem milosrðu, a onda su od Velikog petka do Bijelenedjelje molili devetnicu. Tijekom upravo zatvorene jubilejske Godine milosrða,nastavili su obavljati pobožnost milosrdnom Isusu svakenedjelje u 15 sati sve do svetkovine Krista Kralja. Svakenedjelje crkva je bila puna. Pred izloženim Presvetim unedjelju 20. studenoga zahvalili su Gospodinu za milost štosu mogli svake nedjelje dolaziti i moliti. Na pobožnost suredovito dolazili i ministranti i èlanovi crkvenih zborova.Pobožnost Božjem milosrðu žele obnoviti opet od Pepelnicesljedeæe godine.

IX. obiteljska škola Dubrovaèke biskupije„Cjeloviti odgoj u rastrganom vremenu" bila je tematrodnevnoga duhovnog susreta obitelji u hotelu Neptun uDubrovnikuDubrovnik, 20.11.2016. (IKA) - Deveta obiteljska školaDubrovaèke biskupije održana je od 18. do 20. studenoga uhotelu Neptun u Dubrovniku. Tema trodnevnoga duhovnogsusreta obitelji bila je „Cjeloviti odgoj u rastrganomvremenu", a naslov je uzet iz apostolske pobudnice papeFranje „Amoris Laetitia". Voditelji su bili prof. dr. fra AnteVuèkoviæ, katehistica prof. dr. Jadranka Garmaz te ekipasuradnika koja vodi radionice. Školu je otvorio proèelnikBiskupijskog vijeæa za život i obitelj don Ivo Zeèeviæ, auvodnièar je bio vjerouèitelj Krešimir Markoviæ. Prve veèeri na temelju ulomka iz Evanðelja po Luki odogaðaju kada se Isus izgubio na povratku iz hrama, aroditelji su ga onda tri dana tražili i našli kako razgovara suèiteljima u hramu, dr. Vuèkoviæ skrenuo je pozornost naodnose unutar Svete obitelji. Rekao je kako niti jedno dijetenije sasvim ono što roditelj želi, te da djeca èesto žele jedno,a roditelji drugo. Istaknuo je ogromno povjerenje koje suIsusovi roditelji imali u svoje dijete i u èemu su ga odgajališto je kasnije donijelo plodove u tome da je Isus postaouravnotežena odrasla osoba. „Važno je da dijete može rasti upovjerenju jer mu roditelji daju ozraèje povjerenja", istaknuoje predavaè. Takoðer je spomenuo potrebu djeteta da imasvoj odnos s Bogom skriven od roditelja, a roditelji gasvojim primjerom života trebaju dovesti do tog odnosa. Profesorica Garmaz ustvrdila je kako je nova Papinaenciklika „Amoris laetitia" pisana jednostavnim jezikom tetako njezino išèitavanje može biti od velike pomoæiobiteljima. Posebice se zadržala na sedmom poglavljuenciklike, naglasivši prednost vremena u odnosu na prostor usmislu da je važnije davati djetetu vrijednosti koje æe unjemu potaknuti procese i koje æe ono dalje nositi u životu iuzimati u obzir u svojim odlukama nego ga stalnokontrolirati. Roditelji se èesto osjeæaju nesigurni u odgojusvoje djece i traže pomoæ od drugih, kazala je te dodala daim u cjelovitom odgoju djece i te kako može pomoæi župnazajednica, a predaja vjere je prva zadaæa roditelja u ovomrastrganom svijetu, naglasila je Garmaz. Pedesetak obitelji s djecom iz razlièitih župa predstavili suse nakon zaziva Duha Svetoga. Djeca podijeljena na dobneskupine s voditeljicama su iste veèeri imali i svoje radionice,a roditelji su u kongresnoj dvorani slušali predavanja. Škola je 19. studenoga nastavljena predavanjem dr.Vuèkoviæa o odnosu oèeva i sinova u obitelji, na temeljuteksta iz Evanðelja po Marku u kojem jedan otac dovodiIsusu svoga sina za kojeg kaže da ima neèistog duha, a Isusga lijeèi. Isusovi uèenici djetetu nisu mogli pomoæi, pa ga jezato otac u svojoj muci doveo Isusu. Nakon toga je nastalarasprava meðu uèenicima i farizejima o tome. „Tamo gdjeima vjere nema potreba za raspravom nego ima potreba da sevjera 'vidi' razumom, to je zahtjev da se razumije i to nijeprotiv vjere." Kršæanstvo se ne boji argumenata i rasprave,ali njegova snaga nije u raspravama o Bogu nego u životu izodnosa s Bogom. Roditeljima najèešæe nije toliko problemono što se s njima dogaða nego ono što se dogaða snjihovom djecom, pa je tako i ocu iz Evanðelja najveæiproblem bilo to što mu se dogaða sa sinom. Taj opissinovljeva ponašanja predavaè je sagledao u perspektivipoteškoæa u komunikaciji. „Da bi se izbjegle muke ukomunikaciji oca i sina jako je važno da otac uspostaviodnos s Bogom jer æe tako nauèiti da on sam nije sve, da nemora moæi sve, da dijete može imati život odvojen od oca.Kad otac uspostavi dobar odnos s Bogom, olakšava sedjetetu orijentaciju u svijetu", poruèio je dr. Vuèkoviæ.

Domovinske vijestiika

1923. studenog 2016. broj 47/2016

U poslijepodnevnom predavanju dr. Vuèkoviæ govorio je oodnosu majke i kæeri, a za otkrivanje nekih nijansi togodnosa poslužio se tekstom iz Evanðelja po Mateju u kojemžena Kananejka traži od Isusa da joj ozdravi kæi i Isus nakraju to uèini. Tumaèeæi korake koji otkrivaju kako je dotoga došlo predavaè je upozorio na naèine na koji je ženanekoliko puta prelazila granice, a tek kad je to shvatila, aIsus joj je pomogao da shvati, došlo je do ozdravljenja. I uovom sluèaju problem nije bio u osobi za koju se tražilaIsusova pomoæ nego je postojao problem u odnosu, odnosnou osobnosti žene koja je i u odnosu prema svojoj kæeriprelazila granice. U takvim sluèajevima kada kæeri ne moguprepoznati svoje emocije koje su razlièite od dominantnihmajèinih dolazi do mnogih problema i krivih izbora.Radionice na kojima su sudionici rasvijetlili sebi svoj odnoss ocem odnosno s majkom predstavila je dr. Garmaz, anakon rada u skupinama predstavnici skupina su izložilirezultate. Drugog dana škole obitelji su sudjelovale naeuharistijskom slavlju koje je predvodio dubrovaèki biskupMate Uziniæ. Djeca su za vrijeme predavanja i radionica zaroditelje bili na radionicama organiziranim za njih, aradionice su vodili Kristina Rožiæ, Ivana JovanoviæTrostmann, Tajana Martiæ i Jelka Prkaèin kao i animatoriDubrovaèke biskupije i odgojiteljice u vjeri. U veèernjimsatima je bila organizirana tombola i prikazan film „Kao nanebu".Posljednjega dana škole održano je predavanje i radionica oodnosima u braku meðu supružnicima. Dr. Garmaz rekla jeda je odnos pretpostavka za komunikaciju te dakomunikacija utjeèe na meðusobne odnose. Spomenula je ineke komunikacijske vještine koje se mogu usvojiti poputuèenja slušanja druge osobe ili verbalnog govora. Dodala jekako èesto u komunikaciji s drugim osobama pazimo na tonkojim govorimo i biramo rijeèi dok u supružnièkom odnosune pazimo na to, pa su i to dimenzije na kojima se možeporaditi u obitelji. Potaknula je supružnike da se prisjetedana svoga vjenèanja i slike o braènom drugu koju su tadaimali te da na tim temeljima grade i obnavljaju svoj brak. Dr.Vuèkoviæ govorio je o raznim karakteristikama ljubavi natemelju Pjesme nad pjesmama i Himna ljubavi. Istaknuo jeda je ženina najveæa potreba da bude voljena, a muškarèevada osjeti da ga žena poštuje te da su, kada to ne osjeæaju,frustrirani. Kao prvo obilježje ljubavi istaknuo jevelikodušnost kojom druga osoba onome koji je voli postajevažnija nego što jest i kojoj je onaj koji voli spreman datisve, pa i samoga sebe. U radionici su zatim braèni parovipokušali otkriti kakvim ponašanjem (ne)pokazuju muževimapoštovanje odnosno ženama da su voljene, što su zatim naplenumu prezentirali. Djeca koja su s roditeljima sudjelovalana školi radila su u likovnoj, dramskoj, kreativnoj ipercepcijsko-motivacijskoj radionici, a svoju kreativnostiizražavali su i oni najmlaði u radu s odgojiteljicama u vjeri.U kratkom videu prikazan je na kraju škole njihov rad, a svisu ih nagradili pljeskom. Pjevanjem je školu obogatioSlavljenièki tim molitvene zajednice Effatha. Za daljinastavak rada na kvaliteti svog braènog odnosa predavaèi supreporuèili knjigu „Ljubav i poštovanje".Deveta obiteljska škola Dubrovaèke biskupije završila jezahvalnim misnim slavljem koje je predvodio biskup Uziniæa propovijedao je dr. Vuèkoviæ. Na kraju skupa biskupUziniæ i proèelnik Zeèeviæ zahvalili su sudionicima škole isvima koji su pridonijeli njezinom uspjehu.

.

Festival sv. Cecilije Varaždinske biskupije u èak triterminaVaraždin, 20.11.2016. (IKA) - Ovogodišnji, veæ niz godinatradicionalni, Festival sv. Cecilije Varaždinske biskupijeodržan je u èak tri termina u katedrali Uznesenja BDM uVaraždinu u organizaciji biskupijskog Ureda za crkvenuglazbu i njegova voditelja mo Anðelka Igreca. Razlog je biovelik broj prijavljenih župnih zborova, njih više od 40. Udvije subote, 12. i 19. studenoga, te na nedjelju KristaKralja, 20. studenoga, katedrala je bila ispunjenazajedništvom više stotina crkvenih pjevaèa kako bi uputilimolitvu za zagovor sv. Ceciliji, zaštitnici crkvene glazbe iglazbenika, da bi ih i dalje vodila u poniznosti i plemenitostiu svakom nastojanju pred licem Božjim, kako im je tozaželio preè. dr. Mario Kopjar, predvoditelj službe veèernje,kojom je zapoèeo svaki susret. Pozdravljajuæi okupljene napoèetku molitveno-glazbenog susreta, dr. Kopjar,predstojnik biskupijskog Ureda za liturgijski pastoral isakralnu arhitekturu, istaknuo je kako je pjevanje znakushiæena srca, kakvog je imao i pravednik Job, èije su rijeèiuzete za ovogodišnje geslo Festivala "Njega ja ćukao svojega gledati". Sama tema posveæena je spomenu naove godine preminulog mons. Blaža Horvata, dugogodišnjegrektora katedrale, koji se s velikim angažmanom brinuo iradovao svemu vezanom uz crkvenu glazbu, a posebno seveselio susretima zborova. U drugom dijelu susreta svaki zbor predstavio se s jednomskladbom posveæenom pokojnièkom bogoslužju koje je bilosredišnja tema ovogodišnjeg festivala. Na posljednjemsusretu na nedjelju Krista Kralja varaždinski biskup JosipMrzljak predvodio je blagoslovnu molitvu okupljenezajednice za postavljanje 20-ero kandidata u službupsalmista kako bi dalje pridonosili i unapreðivali liturgijskaslavlja u svojim zajednicama, a nakon što su prošliodgovarajuæi teèaj. Uz prigodne zahvalnice zaželjeno je dasvi sudionici sa susreta ponesu u svome srcu zahvalu zapredanost i posveæenost crkvenoj glazbi. U organizaciji Ureda za crkvenu glazbu Varaždinskebiskupije i njegovog voditelja mo Anðelka Igreca provedenje ovogodišnji teèaj priprave pjevaèa za primanje službepsalmista. Na formaciju su bili pozvani vjernici aktivni usvojim župnim zajednicama, oduševljeni psalmima, koji veæznaju barem 30-tak najèešæih psalama. Uz mo Igreca,voditelja formacije, koji se brinuo za uèenje novih psalama,gregorijanskih i hrvatskih naèina psalmodiranja iinterpretaciju, osnove vokalne tehnike pouèavala jeprofesorica glazbe na varaždinskoj Glazbenoj školi ipsalmistica katedrale Dorotea Ilèiæ, za tehniku èitanjabrinula se glumica HNK-a u Varaždinu Ljiljana Bogojeviæ,dok je za tumaèenje mjesta psalmista u liturgiji bio zaduženkanonik varaždinske katedrale i predstojnik biskupijskogUreda za liturgijski pastoral i sakralnu arhitekturu preè. dr.Mario Kopjar. Ovogodišnjoj formaciji pristupilo jedvadesetero kandidata, i to Ana Haramina (Varaždin,katedrala); Helena Kanižiæ (Kneginec); Ivo Franjo, IvoJembrek i Marija Jušiæ (Koprivnica, bl. Alojzije Stepinac);Arabela Novak-Ðura, Marko Mihin i Ksenija Mihin(Maèkovec); Karolina Hrastiæ (Sveti Ilija), Ivica Baðun(Varaždin, zajednica s. uršulinki); Dinko Klinec (Varaždin,župa sv. Fabijana i Sebastijana); Tia Pikija, Klara Petric iŠimun Šopar (Varaždin, župa sv. Vida); Silvija Novak,Štefanija Šebrek, Marija Meðimurec i Franjo Meðimurec(Varaždinske Toplice); Zoran Košiæ Èaèiæ i Dražen Priher(Vidovec, župa sv. Vida).

Domovinske vijesti ika

20 23. studenog 2016. broj 47/2016

Završno slavlje Izvanrednog jubileja milosrða zaŠibensku biskupijuŠibenik, 20.11.2016. (IKA) - Završno slavlje Izvanrednogjubileja milosrða za Šibensku biskupiju predvodio ješibenski biskup Tomislav Rogiæ na svetkovinu Krista Kralja,20. studenoga, u katedrali Sv. Jakova u Šibeniku.Koncelebrirao je i umirovljeni biskup Ante Ivas te jošdvadesetak sveæenika. Krist je kralj koji je križ uzeo kaosvoje prijestolje i dao se na nj pribiti èavlima da bi njegoveruke zauvijek ostale raširene, ruke koje darivaju život,otvorene za svakoga koji mu se obrati, koji u njegapovjeruje. Krist umiruæi prašta, ne proklinje. To može samoneizmjerna snaga Božje ljubavi koju æe Bog dati i svojimvjernima, poruèio je biskup Rogiæ u homiliji. Mi, ljudi, èestopod teretom križa, trpljenja, nevolje pomislimo da tadaimamo pravo na mržnju, da imamo pravo i drugome nanijetibol, kad je veæ sami podnosimo. Krist nas uèi drugaèije. Unjegovo kraljevstvo uæi æe oni koji budu znali praštati, koji iu boli saèuvaju ljubav, ljubav lišenu bilo kakve osvete. Stogapristanimo uz svoga Krista Kralja - usvojimo njegov zakonživota koji nas vodi u vjeènost. Ne dajmo se slomitinikakvim patnjama, nevoljama, uvijek imajuæi ljubavi zadruge. Tako æemo biti doista njegovi: sada i uvijeke, poruèioje biskup Rogiæ. Nakon homilije biskup Rogiæ predvodio jezahvalno euharistijsko klanjanje. Na misi je pjevao Mješovitikatedralni zbor, a klanjanju zbor mladih Laudantesi.

Moæi blaženog fra Serafina Glasnoviæa Kodiæa u ZagrebuZagreb, 20.11.2016. (IKA) - Relikvijar s moæima jednogaod dvojice novih hrvatskih blaženika, fra SerafinaGlasnoviæa Kodiæa, rodom iz Janjeva od 20. studenoganalazi se u crkvi Bezgrešnog zaèeæa BDM u zagrebaèkojDubravi. Moæi je donio i misu zahvalnicu za nove blaženikefra Serafina (1893. - 1947.) i don Antona Muziæa (1921. -1948.), rodom iz Vrnavokola koje je tada pripadalo župiLetnica, predvodio je fra Ivan Matiæ u zajedništvu sgvardijanom fra Svetozarom Kraljeviæem, provincijalomHrvatske kapucinske provincije fra Jurom Šarèeviæem i jošsedmoricom sveæenika. Fra Ivan je u homiliji povezaosvetkovinu Krista Kralja i novoga blaženika te istaknuo kakou èašæenju muèenika zapravo slavimo raspetu ljubavKristovu koja je prožela srca muèenika te upravo u logiciraspete ljubavi može se razumjeti kršæansko muèeništvo.Vjernike, koji su u potpunosti ispunili crkvu i koji su kasnijeu velikom broju izrazili štovanje moæima blaženika, fra IvanMatiæ pouèio je kako muèenika fra Serafina treba prihvatitikao uzora kako se ljubi Krist i kako se služi crkvi. Na krajumise nazoènima se obratio i veliki promicatelj štovanjadvojice novih blaženika Pavao Paliæ koji se upravo biovratio sa slavlja u Voæinu gdje je ranije toga dana isto takoslavljena sveèana misa zahvalnica za nove hrvatskeblaženike koju je predvodio požeški biskup AntunŠkvorèeviæ te su izložene moæi bl. don Antuna. Paliæ jeistaknuo kako su dvojica blaženika svojevrsna sinteza svepatnje i muke koje su hrvatske zajednice u župama uJanjevu, Letnici i Vrnavokolu prolazile tijekom burnih 700godina svoje opstojnosti na Kosovu. Nije bilo lako othrvatise svim protivštinama, rekao je Paliæ te zakljuèio kako je ovageneracija Hrvata s Kosova privilegirana jer je doživjelaveliku radost da može èastiti blaženike porijeklom iz svojegarodnoga kraja. Moæi fra Serafina Glasnoviæa Kodiæastavljene su u relikvijar koji je izradio njegov praneæakumjetnik Dragutin Glasnoviæ. Relikvijar prikazuje sljubljenetornjeve župnih crkava Sv. Nikole u Janjevu i Kistanjama.Fra Serafin i don Antun proglašeni su blaženima 5.studenoga 2016. u Skadru.

Predstavljena knjiga o povijesti crkvenog zbora u KaštelLukšiæuI danas crkveni zbor djeluje prema pravilniku napisanom1892. godine koji u izvornom rukopisu èuva autor knjigeIvan BuriæKaštel Lukšiæ, 21.11.2016. (IKA) - Sedamdeset godinacrkvenog pjevanja u župi Uznesenja BDM u Kaštel LukšiæuIvan Buriæ okrunio je pisanjem knjige o povijesti župnogazbora o kojem je još u 19. stoljeæu pisao i Zadarski list,spominjuæi lukšiæke kantaèe koji su pjevali na jednomsprovodu. Knjigu naslovljenu "Povijest i sadašnjost crkvenogapjevaèkog zbora sv. Cecilije Župe Uznesenja BDM KaštelLukšiæ" objavili su župa u Kaštel Lukšiæu i Matica hrvatska - ogranak Kaštela, a predstavljena je uoèi blagdana sv.Cecilije, 21. studenoga, u crkvi u Kaštel Lukšiæu. O knjizi jegovorio župnik don Stipan Šurlin, istaknuvši da pjevanje ucrkvi odražava zajedništvo s Kristom, te da oni koji na tajnaèin slave Boga u zemaljskoj liturgiji odražavaju onunebesku. "Kantaèi su posebna vrsta iskrenih i dragih ljudikoji gaje autentièno zajedništvo", rekao je župnik, opisujuæisvoje višegodišnje iskustvo druženja s njima. I danas crkveni zbor u Kaštel Lukšiæu djeluje premapravilniku napisanom 1892. godine koji u izvornomrukopisu èuva autor knjige Ivan Buriæ. Kada je imao samotri godine majka ga je dovela meðu kantaèe. Slušao je svojadva djeda, a kasnije i oca kako pjevaju, pamtio po sluhu, aonda se i sam na blagdan sv. Cecilije sa 17 godina upisao ukantaèe. Naime, prema pravilniku kantaèem se postajalouvijek na blagdan sv. Cecilije po kojoj se i zove ovaj zbor.To je pravilo saèuvano do danas. Usto, bilo je propisanokako se pjevaèi moraju ponašati tijekom liturgijskih slavlja,a sve do pedesetih godina protekloga stoljeæa zboru nisupristupale žene. Nakon što je dodan amandman kojim je toomoguæeno žene su postale dio zbora, a njegov muški diozadržao je tradicijski naziv - kantaèi. Kantaèi u KaštelLukšiæu nisu samo stvar prošlosti, nego i sadašnjosti. Dosadasu imali pedesetak nastupa po cijeloj Hrvatskoj i uinozemstvu. Danas je najmlaðem èlanu 23 godine, anajstarijem, autoru knjige Ivanu Buriæu teèe devetodesetljeæe života. Sada potpomognuti i ženskim glasovima, jednakodostojanstveno poput svojih predaka, velièaju Boga namisnim slavljima. Do prije tri godine kantaèe je, kao muškidio crkvenog zbora, vodio autor ove knjige Ivan Buriæ, adanas ih vodi Nedjeljko Kovaèev. Voditeljica cijelog zboraje Antonela Piliæ Buriæ, studentica glazbene akademije kojaje poèela notno zapisivati autohtonu glazbenu baštinuLukšiæana - oko sto napjeva koji su se kroz povijest prenosili" od uha do uha", a tematski su pratili liturgijsku godinu. Iznimnu glazbenu vrijednost crkvenog zbora u KaštelLukšiæu prepoznao je i maestro Šime Maroviæ, jedan odpredstavljaèa knjige, koja je ujedno dokument vremena ukojem su generacije Lukšiæana rasle u vjeri i ljubavi premaCrkvi. U njoj je osim pravilnika sadržan i popis svihslužbeno upisanih pjevaèa do sada. "Liturgijska glazba ikoncertna glazba moraju se razlikovati, a crkveno puèkopjevanje ne smije postati folklorom u službi razlièitihzabavnih programa", rekao je maestro Maroviæ i istaknuo daknjiga o ovom zboru predstavlja stup memorije, zahvalupokojnim kantaèima i nadahnuæe buduæim generacijama. Sveèanost predstavljanja knjige pratili su brojni Lukšiæani,ganuti sjeæanjem na svoje pokojne sumještane i obièaje kojepredano èuvaju od zaborava, a dogaðaj je pjesmamauvelièao i sam župni zbor.

Domovinske vijestiika

2123. studenog 2016. broj 47/2016

U Poreèu proslavljena svetkovina sv. MauraPoreè, 21.11.2016. (IKA) – Svetkovina sv. Maura, biskupa imuèenika, zaštitnika grada Poreèa i Poreèke biskupijeproslavljena je u ponedjeljak 21. studenoga sveèanimkoncelebriranim misnim slavljem i procesijom poreèkomstarogradskom jezgrom i rivom. Misno slavlje predvodio je rijeèki nadbiskup i metropolitIvan Devèiæ, u koncelebraciji s gospiæko-senjskim biskupomZdenkom Križiæem i krèkim biskupom Ivicom Petanjkom,umirovljenim biskupom Ivanom Milovanim i poreèkim ipulskim biskupom ordinarijem Draženom Kutlešom, koji jena poèetku mise zahvalio svima koji su na bilo koji naèinpridonijeli organizaciji i uspjehu održavanja sveèanostipovodom proslave svetkovine zaštitnika grada i biskupije.Biskup je u uvodnom pozdravu svetkovinu èestitao i natalijanskom jeziku, a na njemaèkom je uputio dobrodošlicuizaslanstvu iz Nadiskupije München, na èelu sa IvomSadriæem. Misno slavlje glazbeno je uvelièao poreèkiKatedralni zbor sv. Maura pod ravnanjem Marka Ritoše. Sv. Mauro jedan je od mnogih koji su sudjelovali u najdužoji najkrvavijoj bitci u ljudskoj povijesti. To je trostoljetnabitka izmeðu moænog Rimskog Carstva i kršæana,sljedbenika Isusa Krista, rekao je mons. Devèiæ u homiliji.Na jednoj su strani bile najopremljenija i najuvježbanijavojska i policija ondašnjeg svijeta, a na drugoj golorukiIsusovi uèenici: muškarci, žene, starci, djeca, svi uglavnompripadnici obiènog puka. Bila je to neravnopravna borbaDavida i Golijata u kojoj je, protivno svakoj ljudskoj logici,ponovno pobijedio David. Muèenicima je sve to, i podnošenje najtežih muka, bilomoguæe jer su došli do izvora iz kojeg su crpili nadljudskusnagu, pojasnio je propovjednik. To je njihovanepokolebljiva vjera u Isusa Krista, u njegovu rijeè i njegovaobeæanja. Njihova vjera bila je toliko živa i snažna da su seveæ ovdje u potpunosti osjeæali sjedinjenima s Kristom posvojim patnjama, što im je davalo sigurnu nadu da æe se snjime takoðer sjediniti i u Uskrsnuæu. Zbog toga Pavloverijeèi: „Živim, ali ne više ja, nego u meni živi Krist" mogu seprimijeniti i na svakog istinskog Isusova uèenika. Rijeè je,dakle, o potpunoj poistovjeæenosti i solidarnosti uèenika sUèiteljem, spašenoga sa Spasiteljem. Prvi su kršæaniodbacivanje, muèenje i samu smrt poradi vjere shvaæali iprihvaæali kao vlastiti doprinos Kristovu djelu otkupljenjaèovjeka i svega stvorenoga, što je zacijelo jaèalo njihovuspremnost da trpe i umru za Krista. Razumljivo je da bismotako i mi trebali prihvaæati i živjeti svoja trpljenja, posebnoona koja podnosimo zbog pripadnosti Kristu, naglasio jenadbiskup Devèiæ. Prvi su kršæani pobijedili svijet iako su raspolagali oskudnimmaterijalnim sredstvima. A nas danas svijet i njegov duhpobjeðuje, iako nam ista sredstva ne manjkaju. Kako toobjasniti? Kako je moguæe da jedni pobjeðuju svijet bezmaterijalnih sredstava, a drugi bivaju nadvladani iako ihimaju? Vjera je odgovor na to pitanje, naglasio je biskup.Prvi su kršæani pobijedili svijet svojom snažnom vjerom uIsusa Krista kojeg su upoznali kao jedinog Spasiteljaèovjeka, rekao je propovjednik. Muèenici su to vjerovali i zato su u odluèujuæim trenucimaradije birali muku i smrt nego da se odreknu imena Isusova,ne sumnjajuæi nimalo da æe uskrsnuti s Isusom ako muostanu vjerni bez obzira na cijenu koju za to moraju platiti.To je ono što je krasilo i sv. Maura i njegove drugove umuèeništvu, kao i bilo kojeg drugog kršæanskog muèenika,bez obzira na vrijeme i okolnosti njegova muèeništva,istaknuo je mons. Devèiæ. Biskup je zakljuèio svoju homiliju citiravši papu Franju kadagovori o „umornim kršæanima", za koje Papa smatra da je

njihov umor posljedica toga što su „napola uvjereni". Uzrokje njihova umora dakle njihova slaba vjera koja ih èinineotpornim i slabokrvnim kršæanima. A umjesto da tuslabost lijeèe pravim lijekom istinskog obraæenja, kao što suslušanje Božje rijeèi, primanje sakramenata, ljubav premabližnjemu, oni posežu za raznim pripravcima, za raznimlažnim lijekovima i nadrilijeènicima.Isto tako mi crkveni pastiri zanosimo se mišlju da slabostipastorala možemo nadvladati boljom organizacijom,primjenom suvremenijih tehnièkih pomagala, mudrimraspravama i slièno, zaboravljajuæi pritom da je „ostati uGospodinu" jedina istinska snaga Crkve i svakog njezinaèlana. Na to nas upravo podsjeæa papa Franjo kada kaže:„Tko je u Bogu i od Boga; tko ostaje u ljubavi pobjeðujesvijet, a pobjeðuje ga naša vjera… Naša vjera može sve. Onapobjeðuje. Bilo bi lijepo da si to ponavljamo, jer smo èesto'poraženi kršæani'… Ako kao kršæani vjerujemo,ispovijedajuæi i èuvajuæi vjeru, bit æemo pobjedonosnikršæani", citirao je mons. Devèiæ. Sveti muèenici stajali su èvrsto u Bogu i zato su svojomvjerom pobijedili Rimsko Carstvo i sve kušnje ovoga svijeta.Ugledajmo se, draga braæo i sestre, u njih, ugledajmo se usv. Maura i njegove drugove, slijedimo primjer njihoveèvrste vjere kojom i mi danas možemo pobijediti sveizazove, makar nam se oni èinili ogromnima poput Golijata,a mi sami sebi izgledali slabima i neiskusnima poput Davida,ohrabrio je mons. Devèiæ okupljene vjernike. Po završetku misnog slavlja održana je procesija srelikvijama sv. Maura. Ta povijesna procesija, koja je duginiz godina tijekom prošloga stoljeæa bila ukinuta, sada seponovno održava od 2014. godine, a u organizaciju, osimbiskupije i župe, redovito su ukljuèene i gradske vlasti.Procesiju prati gradska limena glazba, sveèanom ozraèjudoprinose i brojne sveèane odore policajaca, vatrogasaca ikulturno-umjetnièkih društava, a redovito organiziranosudjeluju i brojna mjesna sportska društva. Procesija jekrenula iz Eufrazijeve bazilike, ulicama Decumanus, Cardo,gradskom rivom gdje su je pozdravile sirene brodova, dozgrade gradske uprave, pa Negrijevom ulicom na Trgslobode i natrag Ulicom Decumanus do bazilike.Tako su i ove godine relikvije prvoga poreèkog biskupa,koje se èuvaju u Eufrazijevoj bazilici, prošle ulicama gradakojemu je on, uz druge ranokršæanske muèenike sa poreèkogpodruèja, dao najuzvišenije svjedoèanstvo vjernosti Kristu,žrtvom vlastitoga života.

Domovinske vijesti ika

22 23. studenog 2016. broj 47/2016

Crkva u Hrvata

Jesenski susret hrvatskih studenata u RimuRim, 13.11.2016. (IKA) - Uoèi spomendana prvogahrvatskog kanoniziranog sveca, sv. Nikole Taveliæa,sveèanim euharistijskim slavljem obilježen je u nedjelju 13.studenoga jesenski susret hrvatskih studenata u Rimu, te je,po obièaju, predstavljen novi Hrvatski rimski adresar zaakademsku godinu 2016./2017. U zajedništvu pedesetaksveæenika u ispunjenoj zavodskoj crkvi Sv. Jeronimaeuharistijsko slavlje predslavio je i propovijedao o. DarioTokiæ, OCD, rektor crkve Sv. Terezije od Djeteta Isusa uRimu. Na samom poèetku sve je pozdravio rektorPapinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima preè. Bože Radoš.O. Tokiæ u homiliji je istaknuo kako Gospodin, koji uevanðelju poziva da budemo pozorni na znakove posljednjihvremena, naizgled plaši i prijeti, ali u pozadini se nalaziporuka milosrða koja se ovdje ostvaruje u djelu neukapouèiti. To æe možda jednom biti i naš zadatak, nas koji smoovdje na studiju, ali ne smijemo zaboraviti da se uputa istudij za istinski život u Bogu nalazi samo u jednoj knjizi –Evanðelju. Pravo svjedoèanstvo je svjedoèanstvo ne rijeèi,veæ života. Po tome je i sv. Nikola Taveliæ ostvario svojusvetost – naviještao je Evanðelje, Božju rijeè, meðumuslimanima samom svojom prisutnošæu. Njegovaprisutnost bila je evangelizacija; tako i svaki od nas – onošto nalazimo u Evanðelju, utjeloviti u sredini u kojoj smopozvani djelovati, zakljuèuje o. Tokiæ.Na kraju mise rijeèi zahvale uputio je rektor Radoš, koji jena poseban naèin pozdravio veleposlanicu Bosne iHercegovine u Italiji Željanu Zovko koja ovih dana napuštatu službu i kao zastupnica Republike Hrvatske odlazi uEuropski parlament, te joj zahvalio za njezin rad i prisutnostu životu hrvatske rimske zajednice i crkve Sv. Jeronima. Namisi su se okupili i drugi diplomatski predstavnici u Rimu:Neven Slavica Karaèiæ – veleposlanica BiH pri SvetojStolici te Damir Grubiša, veleposlanik Republike Hrvatske uItaliji.Nakon toga predstavljen je novi Hrvatski rimski adresar kojiZavod svake godine prireðuje i izdaje. Adresar je predstavioèlan Zavoda don Franjo Frankopan Veliæ, sveæenik Splitsko-makarske nadbiskupije. Adresar je grafièki oblikovao èlanZavoda vlè. Tomislav Haèko, sveæenik Zagrebaèkenadbiskupije, a u pripremi su sudjelovali još i vicerektorMarko Ðurin, s. Ksenija Parag, te pitomci Zavoda: MiodragBrkan, Siniša Joziæ, Tomislav Kutleša, Zvonimir Mikuliæ,Matej Petriæ i Ivan Popiæ. Svojim prilogom u troškovimatiskanja adresara i ove godine sudjelovala je obitelj Mršiæ-Mazzetta. Susret je završen prigodnim druženjem uzavodskome salonu na prvome katu.

Završilo hodoèašæe vjernika Dubrovaèke biskupije uSvetu zemljuDubrovnik, 15.11.2016. (IKA) - Oko 260 sudionikahodoèašæa Dubrovaèke biskupije u Svetu zemlju u Godinimilosrða i Godini sv. Vlaha vratilo se u utorak 15. studenogau Dubrovnik. Toga dana u ranim jutarnjim satima sveæenici,redovnici i redovnice slavili su misu u crkvi Kristova grobau Jeruzalemu, a na povratku su se zaustavili i kodApostolske nuncijature. Na osmodnevnom hodoèašæu na koje su krenuli iz zraèneluke u Èilipima 8. studenoga vjernici s podruèja cijelebiskupije tri dana su obilazili povijesna mjesta vezana uzIsusov život u Galileji, a ostala tri dana hodoèasnièka mjesta

u Judeji. Smješteni u Nazaretu obišli su, uz ostalo, bazilikuNavještenja, crkvu Sv. Josipa, Brdo Blaženstva, crkvu Sv.Petra (Petrova prvenstva), crkvu èudesnog umnoženja kruhai riba, Tabor, pošli do Zakejeve smokve, Brda kušnje, bili narijeci Jordanu. Za vrijeme dok su boravili na jugu bili su naMaslinskoj gori, pohodili kapelu Uzašašæa, crkvu Oèenaša,crkvu Gospodin je plakao, crkvu Sv. Petra od pijetlovapijeva, Cenacolo – mjesto Posljednje veèere, crkvu Kristovagroba, crkvu Marijina Usnuæa, crkvu Sv. Ane i brojne drugekapele. Bili su takoðer u Betlehemu, mjestu Kristovaroðenja, i pohodili baziliku Roðenja Isusova, kao i crkvuroðenja Sv. Ivana Krstitelja te crkvu koja èuva uspomenu nasusret Marije i Elizabete. Upoznali su i tragove koje su Hrvati ostavili u Svetoj zemlji,od Getsemanskog vrta koji su bili kupili i darovali potomfranjevcima, do uklesanih molitava i na hrvatskom jeziku upodruèjima pojedinih crkava. Njihov boravak u Jeruzalemupoklopio se i s blagdanom prvoga hrvatskog sveca sv.Nikole Taveliæa. Podsjetili su se i na neke starozavjetne osobe pohodima brduKarmel i špilji sv. Ilije, Davidovu grobu u Jeruzalemu i sl.,ali i na neke osobe iz kršæanske povijesti. Pohodili su špilju sv. Jeronima, koji je preveo Bibliju nalatinski jezik, i Qumran, mjesto pronalaska biblijskihrukopisa. Molili su križni put ulicama Jeruzalema kojima je Isus nosiosvoj križ. Šezdesetak braènih parova obnovilo je braènezavjete u Kani Galilejskoj. Slavili su zajedno dnevne mise imolili tijekom hodoèašæa. U Izraelu su imali prigodu vidjeti i druge povijesne iprirodne znamenitosti, obiæi arheološke spomenike i staregradske jezgre, ali se susresti i sa životom ljudi koji danasžive na tim prostorima. Predvoditelj hodoèašæa bio je dubrovaèki biskup MateUziniæ, za organizaciju je bio zadužen generalni vikar mons.Petar Paliæ, a vodiè je bio dr. don Ivan Šporèiæ.

Susret novopridošlih dušobrižnika u hrvatsku pastvu uNjemaèkoj u 2016.Frankfurt, 16.11.2016. (IKA) - Susret novopridošlihdušobrižnika u hrvatsku pastvu u Njemaèkoj u 2016. godiniodržan je u srijedu 16. studenoga u prostorijama Hrvatskogadušobrižnièkog ureda u Frankfurtu na Majni. Na susretu suse okupili dušobrižnici: vlè. Veselko Župariæ (HKMFreiburg-Bad Säckingen), dr. don Rudi Paloš (HKMBamberg), don Vjekoslav Kaniæ (HKM Srednji Baden), dr.fra Miron Sikiriæ (HKM Wiesbaden), fra Miroslav Jonjiæ(HKM Münster), fra Slavko Antunoviæ (HKMLudwigshaden a. Rh.), fra Petar Komljenoviæ (HKMMünchen), o. Anto Bobaš (HKM Hamburg), o. Mirko IrenejVlk (HKM Hamburg), a u pratnji je bio i don Mihovil Rodiæ(HKM Srednji Baden), koji veæ više godina djeluje uhrvatskoj pastvi u Njemaèkoj.Sve je na poèetku pozdravio delegat za hrvatsku pastvu uNjemaèkoj vlè. Ivica Komadina, a nakon prigodnemeditacije okupljeni su dušobrižnici rekli nekoliko rijeèi osebi. Potom su delegat vlè. Ivica Komadina i glavni urednikŽive zajednice dr. Adolf Polegubiæ upoznali sudionikesusreta s hrvatskom pastvom u Njemaèkoj te odgovornima udomovinskoj Crkvi i Crkvi u Njemaèkoj za dušobrižništvoza Hrvate u Njemaèkoj i svijetu. Izmeðu ostalog je istaknuto kako danas u Njemaèkoj djeluje

Crkva u Hrvataika

2323. studenog 2016. broj 47/2016

97 hrvatskih katolièkih misija i zajednica, koje supodijeljene su u šest pastoralnih podruèja: Bavarskopastoralno podruèje, Pastoralno podruèje Baden-Württemberg I., Pastoralno podruèje Baden-WürttembergII., Rajnsko-majnsko pastoralno podruèje, Pastoralnopodruèje Sjeverna Rajna i Vestfalija i Sjeverno pastoralnopodruèje. U hrvatskim katolièkim misijama i zajednicama uNjemaèkoj ukupno djeluje 89 sveæenika, trojica trajnihðakona, 50 pastoralnih suradnica i suradnika (pastoralnihreferenata i referenata zajednica) od èega su 22 redovnice,16 laika i 12 laikinja te 41 tajnica i 2 tajnika. Bilo je rijeèi i oHrvatskom dušobrižnièkom uredu u Frankfurtu i njegovimaktivnostima, što su okupljeni mogli vidjeti i u oblikuprigodne prezentacije.U kasnijem dijelu skupa pridružio se i župnik njemaèke župesv. Franje u Frankfurtu, èlan Franjevaèke provincije BosneSrebrene, fra Anto Batiniæ, koji je sudionike upoznao spastoralom u toj župi.Nakon zajednièkog ruèka, služeno je misno slavlje u kapelicrkve Sv. Kristofora u Preungesheimu u Frankfurtu, koje jepredvodio delegat vlè. Komadina u zajedništvu s okupljenimsveæenicima. Na dijelu susreta bile su i djelatnice UredaLjubica Markovica-Baban, Romana Kašaj i AntoniaTomljanoviæ-Brkiæ.

Sarajevo: Godišnji susret odgojitelja i župnika bogoslovaSarajevo, 16.11.2016. (IKA/KTA) - U srijedu 16. studenogau zgradi Vrhbosanskoga bogoslovnog sjemeništa u Sarajevuodržan je godišnji susret odgojitelja i župnika bogoslova kojise spremaju za sveæeništvo u Vrhbosanskoj bogosloviji.Susretom je predsjedao vrhbosanski nadbiskup metropolitkardinal Vinko Puljiæ.Susret ima za cilj razmjenu iskustava te razmjenu mišljenja isugestija izmeðu poglavara i župnika a sve u cilju boljega ikvalitetnijega odgoja kandidata za sveæeništvo.Nakon susreta, u podnevnim satima kardinal Puljiæpredslavio je misu u kapelici sjemeništa na kojoj susudjelovali odgojitelji, župnici i bogoslovi.

Misa na 12. obljetnicu muèenièke smrti mons. KazimiraVišatickogBosanska Gradiška, 17.11.2016. (IKA/TABB) - Uveèernjim satima u èetvrtak 17. studenoga u župnoj crkvižupe sv. Roka u Bosanskoj Gradiški obilježena je misomzadušnicom 12. obljetnica muèenièke smrti mons. KazimiraVišatickog. Misno slavlje predslavio je novi gradiški župnikMarko Stojèiæ uz koncelebraciju 15 sveæenika meðu kojimasu bili Adolf i Karlo Višaticki, braæa pokojnog mons.Kazimira.Župnik je na poèetku misnog slavlja izrazio dobrodošlicusvim gostima, prijateljima i hodoèasnicima iz župaBanjoluèke i mnogih drugih biskupija. Istaknuo je kako je„teško govoriti o muèeništvu iz našega ljudskog kuta, izperspektive nas živih ljudi, ali kada se osvrnemo na uzorsvake žrtve i muèeništva, našega Spasitelja Gospodina IsusaKrista, onda sav naš ljudski život, žrtva pa i muèeništvo imasav smisao i ljepotu". U homiliji župnik je naglasio da „ono što èini nekogamuèenikom nije èinjenica smrti, da je ubijen, nego uzrokzbog kojega je podnio muèeništvo". „Spremnost muèenikana muèeništvo proizlazi iz svakodnevnog povjerenja da Bogvodi njegov život, a svatko od nas kroz ustrajnost ipovjerenje služenja Bogu i ljudima takoðer crpi snagu zasvjedoèenje, pa i pod cijenu smrti", istaknuo je župnikStojèiæ. Takoðer je istaknuo kako „Bog ne spašava samo

kroz muèeništvo nego i kroz svakodnevnu žrtvu i predanje".Upravo žrtva i predanje pokojnog mons. Kazimira dok je biožupnik u Drvaru, podsjetili su vlè. Stojèiæa na vrijeme kadaga je kao djeèak promatrao dok je kao izbjeglica boravio utom gradiæu. Homiliju završio je pozivom na molitvu zaspasenje po muèenièkoj smrti pokojnog mons. Kazimira, tezakljuèio da je naša „pobjeda u oprostu i molitvi za našeprogonitelje".Nakon misnog slavlja nazoèni sveæenici izmolili su opijelo –molitvu za pokojne, te je vlè. Stojèiæ zahvalio svima što sudošli u velikom broju na ovu obljetnicu. Za nazoène jenakon mise bio pripremljen i prigodni domjenak.Mons. Kazimir Višaticki roðen je 4. ožujka 1939. u Èatrnji,župa Bosanska Gradiška, u veoma brojnoj poljskoj obiteljipok. Ivana Višatickog i Barbare roð. Ostrowska. ObiteljVišaticki imala je ukupno 11 djece: devetorica sinova i dvijekæeri – od kojih su èak èetvorica sinova postali sveæenici.Kazimir je najstariji od njih, a slijedili su ga Adolf, sadažupnik u župi Lištani kraj Livna, Franjo koji djeluje kaosveæenik u Kanadi, te kao najmlaði mons. Karlo sadaduhovnik bogoslova u sjemeništu u Ðakovu. Osnovnu èetverogodišnju školu završio je u rodnojBosanskoj Gradiški. Šest razreda gimnazije (koja je ondatrajala osam godina) završio je u Interdijecezanskoj srednjojškoli za spremanje sveæenika na Šalati u Zagrebu od 1949.do 1955., a onda je prešao u sjemenište u Ðakovo gdje je od1955. do 1957. završio 7. i 8. razred gimnazije, te je tu imaturirao 1957. U sjemeništu u Ðakovu je takoðer studiraofilozofiju i teologiju na Visokoj teološkoj školi, poèevši od1957. do ljeta 1964. godine. Za sveæenika je zareðen na 29. lipnja 1963. Svoj životnisveæenièki program izrekao je uzevši za mladomisnièkogeslo rijeèi apostola Pavla: „Znam kome sam povjerovao" (2Tim 1,12).Završivši studij, najprije je imenovan kapelanom u StarojRijeci, 21. listopada 1964., gdje je ostao do kraja 1965.godine. Zatim je 29. prosinca 1965. preuzeo upravu župeStara Rijeka. Premješten je potom za župnika u Prnjavor 21.ožujka 1967., gdje je ostao gotovo dva desetljeæa, djelujuæiveoma redovno i plodno sve do 1986. godine. Sljedeæanjegova župnièka služba bila je u Dolini na Savi, na koju jeimenovan 11. srpnja 1986. Tamo je sagradio novu župnucrkvu u modernom stilu i dovršio župnu kuæu. Tu jedjelovao devet godina u vrijeme rata kada mu je župaprognana i raseljena, a on ostao gotovo sam, dok i on nijebio protjeran u Hrvatsku nakon akcije Oluja u kolovozu1995. godine.Pomagao je i brinuo se kraæe vrijeme za hrvatske prognanikei izbjeglice po razlièitim mjestima u Hrvatskoj, a onda je 12.listopada 1995. imenovan dušobrižnikom, odnosnožupnikom obnovljene župe u Bosanskom Petrovcu sasjedištem u Drvaru, gdje je u veoma teškim okolnostimadjelovao sve do 28. veljaèe 1999. Neko vrijeme tu je živjeloi do 12.000 katolika, prognanih iz svih krajeva Bosne iHercegovine, osobito iz Srednje Bosne. Nakon toga biskupga je u ožujku 1999. premjestio za župnika u Budžaku.Krajem te godine, toènije 12. prosinca 1999. imenovan je nasvoju posljednju župnièku službu – na župu sv. Roka uBosanskoj Gradiški, a opsluživao je sve do svoje tragiènesmrti i ostatke ostataka vjernika u župama Nova Topola iDolina. Za brojne sveæenièke zasluge Sveti Otac ga jeodlikovao naslovom prelata Njegove Svetosti 15. srpnja1997. Ubijen je 17. studenoga 2004. u župnom stanu u BosanskojGradiški.

Crkva u Hrvata ika

24 23. studenog 2016. broj 47/2016

Vukovarski memorijal u ReutlingenuReutlingen, 18.11.2016. (IKA) - U petak 18. studenogobilježena je u hrvatskim katolièkim zajednicamaMetzingen, Reutlingenu i Tübingen 25. obljetnica tragedijeGrada Vukovara - Vukovarski memorijal.Geslo i ovogodišnjeg memorijala bilo je „Vukovar – mjestoposebnog pijeteta". Odluèeno je da æe, zbog situacije usamom Gradu Vukovaru, svaki memorijal imati isto geslo. Memorijal je poèeo molitvom krunice. Uvodi u žalosnaotajstva krunice, koji su napisani za tu prigodu, imali susvrhu podsjeæanja na potrebe današnjega vremena – sjeæanjena prošle dogaðaje, oproštenje u sadašnjosti, te molitvu zamirnu buduænost.Nakon molitve krunice u crkvi St. Wolfgang u Reutlingenuslavljena je misa za poginule branitelje Vukovara i Škabrnje,ali i cijele Domovine. Misu je predvodio vlè. Ivica Zrno,dušobrižnik u hrvatskim katolièkim zajednicama Metzingen,Reutlingenu i Tübingen. Pozvao je sve na dostojno sjeæanjetragiènih dogaðaja, ali i na optimistièni pogled u buduænost.Takoðer je podsjetio da ovaj memorijal ima svrhuprisjeæanja na tragediju koja se dogodila, ne samo GraduVukovaru, nego i u cijeloj Domovini, te da narod koji želikvalitetno graditi buduænost treba, prije svega, poznavativlastitu prošlost.Govorio je i o razlici izmeðu oprosta i zaborava, te naglasioda je potrebno sjeæati se, ali isto tako i oprostiti. Oprost nasoslobaða za bolje i lakše življenje, dok nam sjeæanje pomažeda realnije promatramo prošlost, živimo sadašnjost, tekvalitetnije gradimo svoju buduænost. A to je veoma važno udanašnjem vremenu kada se pojavljuje mišljenje „Ako nisamzaboravio, nisam ni oprostio!" Kako vrijeme prolazi uopasnosti smo zaboraviti dogaðaje naše novije povijesti, paèak i one velike i važne, a u njih se ubraja i žrtva koju jepodnio grad Vukovar, te Škabrnja. Mi povijest ne možemomijenjati, ali se možemo i trebamo prisjetiti što se svedogodilo. Povijesna istina je obveza svakog Naroda, pa takoi nas Hrvata. Ona bi nas trebala nauèiti, ne mrziti, negokvalitetno graditi.Nakon mise slijedio je prigodan program u prepunimprostorijama zajednice. Proèitane su neke od „Prièa izVukovara" Siniše Glavaševiæa, te prigodni tekstovi kojim sepopratilo stanje u Gradu Vukovaru kroz proteklih 25 godina. Okupljeni su se na kraju pomolili za sve poginule branitelje.

"I u Mostaru Vukovar svijetli"Tisuæe graðana Mostara molitvom i paljenjem svijeæaobilježili 25. obljetnicu pada VukovaraMostar, 18.11.2016. (IKA) - Tisuæe graðana Mostara sumolitvom i paljenjem svijeæa obilježili 25. obljetnicu padaVukovara. U svim crkvama grada Mostara 18. studenogaslavljene su veèernje mise za Vukovar a zatim su se vjerniciu procesijama uputili prema ulici grada Vukovara.Zajednièku molitvu kod središnjeg križa u Vukovarskoj ulicipredvodio je župnik župe svetog Petra i Pavla fra BožeMiliæ. Na brdu Hum iznad Mostara zapaljeno je i 25 velikihbaklji u spomen na Grad Heroj. Dogaðanja su imalazajednièki naziv „I u Mostaru Vukovar svijetli". Stotinevjernika s podruèja Hercegovaèkih biskupija su organiziranoi individualno hodoèastili u Vukovar a mnoštvo svijeæa jezapaljeno i oko križeva krajputaša te na prozorima kuæa.

.

U maðarskom gradu Kaniži proslavljen Dan HrvataNagrada za istaknutu djelatnost na podruèju hrvatskogadruštveno-politièkog života u Maðarskoj posthumnododijeljena mons. Blažu HorvatuKaniža, 19.11.2016. (IKA) - Varaždinski biskup JosipMrzljak sudjelovao je u subotu 19. studenoga u maðarskomgradu Kaniži na proslavi Dana Hrvata u Maðarskoj. Proslavaje poèela misnim slavljem koje je u crkvi Presvetog SrcaIsusova u Kaniži predvodio biskup Mrzljak u zajedništvu sdomaæim župnikom, sveæenicima Hrvatima koji su uMaðarskoj roðeni i pastoralno brinu i za svoj hrvatski narod,te preè. Antunom Hoblajem, župnikom i dekanom u Prelogu,èiji je župni zbor predvodio na misi liturgijsko pjevanje. Na poèetku biskupa je pozdravio Stjepan Dumoviæ,gradišæanski Hrvat, župnik u Velikom Židanu. Biskup Mrzljak u homiliji je istaknuo kako hrvatski narod,gdje god da se nalazi, istièe svoju dušu koja je dubokoukorijenjena na kršæanskoj tradiciji i Božjoj rijeèi. Misa ipobožnost prema Majci Milosrða èuvala je hrvatski narod dakroz sve poteškoæe i u Domovini i u iseljeništvu ostanevjeran, èini dobro i bude usmjeren prema kraljevstvuBožjemu. Tamo je naša domovina, u zajedništvu s Kristom -Kraljem svega stvorenja, rekao je biskup. Nakon mise uslijedilo je otvorenje izložbe "Obitelj Zrinski iHrvati kre Mure", a zatim i kulturni program. Tijekomprograma podijeljene su prigodne nagrade zaslužnimosobama u radu s Hrvatima u Maðarskoj. Tako je nagrada zaistaknutu djelatnost na podruèju hrvatskoga društveno-politièkog života u Maðarskoj, posthumno dodijeljena mons.Blažu Horvatu, kanoniku Zbornog kaptola Èazmansko-varaždinskog i rektoru varaždinske katedrale. Dugi nizgodina obilazio je pomurske Hrvate, slavio mise nahrvatskom jeziku, uèio ih hrvatske crkvene pjesme i ostavioneizbrisiv trag u sjeæanjima ljudi. Nagradu je uime pokojnogmons. Horvata preuzeo biskup Mrzljak. Premda po zemljopisnoj rasprostranjenosti pomurski Hrvati,odnosno Hrvati u Zalskoj županiji, žive na malom podruèju,njihova brojnost po podjeli županija prilikom popisapuèanstva zauzima drugo mjesto po broju Hrvata uMaðarskoj. Prema popisu stanovništva u Maðarskoj iz 2011.godine, broj pripadnika hrvatske narodnosti u Zalskojžupaniji je 3770. Takoðer, prema istom popisu, 26.774 osobesu se izjasnile Hrvatima.

Proslava sv. Nikole Taveliæa u Buenos AiresuBuenos Aires, 20.11.2016. (IKA) - U Hrvatskomkatolièkom središtu sv. Nikole Taveliæa u Buenos Airesu unedjelju 20. studenoga sveèano je proslavljen blagdanprvoga hrvatskog sveca i nebeskog zaštitnika središta.Takoðer u molitvi hrvatska zajednica u argentinskomglavnom gradu zajedno s gostima iz Dubrovnika sjetila se ižrtava Vukovara. Euharistijsko slavlje predvodio je voditeljsredišta i delegat za Argentinu Franjevaèke provincije sv.Jeronima u Dalmaciji i Istri fra Josip Peraniæ.Ovih dana u Argentini boravi etnomuzikolog dr. JoškoÆaleta. Tim povodom organiziraju se susreti i poduke zarazlièite dobne skupine, a posebno ih raduje prilika nauèitistare hrvatske božiæne pjesme.

Crkva u Hrvataika

2523. studenog 2016. broj 47/2016

Inozemne vijesti

Kardinal Filoni u Malawiju i Zambiji u znakuevangelizacijeVatikan, 12.11.2016. (IKA) - Kardinal Fernando Filoni,proèelnik Kongregacije za evangelizaciju naroda, vratio se11. studenoga u Rim nakon pastoralnoga pohoda Malawiju iZambiji, prenosi Radio Vatikan. U Malawiju je, kao posebniPapin izaslanik, predvodio posvetu katedrale u biskupijiKaronga, dok je u Zambiji sudjelovao na proslavi 125godina evangelizacije te zemlje. Kardinal se u razgovoru zaRadio Vatikan osvrnuo na važnost posjeta Malawiju, teistaknuo da on nije bio važan samo zbog posvete katedrale,nego je to bila i prigoda za procjenu stanja s raznimsastavnicama Crkve: s laicima, sveæenicima, redovnicima iredovnicama. Važni su bili i vidici koji se odnose naevangelizaciju, te na dijalog s tamošnjim stvarnostima. Osimtoga trebalo je dati malo više zanosa tim zajednicama kojimaje potrebno da osjete život, da osjete nazoènost Crkve usvakodnevnom životu, i to kroz škole, zdravstvenu skrb,kroz naše pothvate u domovima za djecu bez roditelja, ali i upothvatima koji se odnose na problem side. Kardinal jenapomenuo da se u tim zemljama još uvijek snažno osjeæamisionarnost, jer nije evangelizirano cijelo stanovništvo. Ali,jasno je da je, osim evangelizacije prema onima koji nepoznaju Evanðelje, bitan vidik taj da se s jednesakramentalne stvarnosti, krštenja, koje su mnogi primili,prijeðe na temeljitiju evangelizaciju koja se odnosi i navidike života.

Papina poruka sudionicima meðunarodne konferencije oklimi u MarokuVatikan, 15.11.2016. (IKA) – Želim da se rad Konferencijeu Marrakeshu vodi sviješæu o našoj odgovornosti, koja svenas mora poticati da ozbiljno promièemo „kulturu skrbi kojaprožima cijelo društvo", skrbi za stvorenje, ali i za bližnjega,istièe papa Franjo u poruci ministru vanjskih poslova isuradnju Kraljevine Maroka Salaheddinu Mezouaru, uprigodi UN-ove meðunarodne konferencije o klimi „COP22" koja se održava od 7. do 18. studenoga. Papa je ujednoporuèio kako je naèin života koji se temelji na kulturiodbacivanja neodrživ i ne može imati mjesta u našimrazvojnim i obrazovnim modelima.Sveti Otac istaknuo je kako usvajanje Pariškog sporazuma„predstavlja jaèanje svijesti da – suoèeni s takvim složenimproblemom kao što su klimatske promjene – individualnei/ili nacionalne akcije nisu dovoljne, veæ je nužno ponuditizajednièki odgovor." Ujedno je kazao da je nužno našuinteligenciju i tehnologiju staviti u službu drukèije vrstenapretka, koji je zdraviji, humaniji, društveniji i cjelovitiji(usp. Laudato si', 112.).Papa je naglasio kako ta konferencija predstavlja središnjuetapu Pariškog sporazuma. Utjeèe na èitavo èovjeèanstvo, aposebno na najsiromašnije i buduæe generacije. Mi smoetièki i moralno odgovorni djelovati bez odgode i toslobodno, bez politièkog i ekonomskog pritiska,prevladavajuæi pojedinaène interese. Dodao je kako zaprovedbu Pariškog sporazuma nije dovoljan samo „tehnièkidijalog", veæ taj proces zahtijeva stalnu podršku i politièkupotporu, utemeljenu na svijesti da „smo svi jedna ljudskaobitelj. Ne postoje politièke ili društvene granice i barijere,iza kojih se možemo sakriti, a još manje ima prostora zaglobalizaciju ravnodušnosti" (isto, 52.).Sveti Otac svjestan je kako su tehnièka rješenja nužna, ali

nisu dovoljna; potrebno je takoðer uzeti u obzir etièke idruštvene aspekte nove paradigme razvoja i napretka.Smatra da je u tom kontekstu nužno obrazovanje ipromicanje takvog naèina života koji æe poticati održivemodele proizvodnje i potrošnje (usp. isto, 180), te jepodsjetio na nužnost rasta odgovorne savjesti prema našemzajednièkom domu (usp. isto, 202, 231). „To nije obavezasamo država èlanica, veæ i civilnog društva, privatnogsektora, lokalnih vlasti, mjesnih zajednica i starosjedilaèkogstanovništva", poruèio je papa Franjo.

Slobodna nedjelja u središtu konferencije u BruxellesuPotpisnici rezolucije obvezuju se i na zaštitu zdravlja isigurnosti radnika poticanjem zakonodavstva koje æeosigurati održivo i dostojanstveno radno vrijeme, stvaranjeprijeko potrebnog razlikovanja izmeðu radnog vremena islobodnog vremena, pravo na život poslije i izvan posla tepravo biti nedostupanBruxelles, 15.11.2016. (IKA) - Hrvatska zastupnica uEuropskom parlamentu Marijana Petir potpisala je 15.studenoga rezoluciju o postizanju ravnoteže izmeðuposlovnog i obiteljskog života i zajednièkog slobodnogvremena u eri digitalizacije, priopæeno je iz Središnjeg uredaeurozastupnice Petir u Zagrebu. Zastupnici Europskogparlamenta, predstavnici civilnog društva, radnièkihsindikata, poslovnih organizacija, Crkava i drugihorganizacija tom se rezolucijom obvezuju da æe podržati ipokrenuti potrebne akcije na europskoj razini kako biosigurali usvajanje, implementaciju i pravilnu primjenutemeljnih socijalnih prava kako bi se i kroz moguænosti iokolnosti koje donosi digitalizacija promovirala i postiglaveæa ravnoteža izmeðu obiteljskog i poslovnog života.Moguænosti koje donosi digitalizacija u smislureorganizacije i olakšavanja radnih zadataka koji se moguneovisno bez obveznog prisustva na konkretnom radnommjestu u specifièno vrijeme pomažu da radnik/ca boljeorganizira vrijeme koje æe provesti s obitelji i prijateljima. Sdruge strane, digitalizacija uz prilike donosi i brojne rizikeza europske graðane - pojaèani pritisak na uèinkovitost poslai stalnu dostupnosti radnika te rad izvan radnog vremenima,èak i noæu i vikendima. Takoðer, daljnja individualizacijaradnog vremena dovodi do smanjivanja zajednièkogslobodnog vremena - slobodnih vikenda, te posebnonedjelje, a što je od najveæe važnosti za graðane, njihoveobitelji te njihov angažman u društvu. Stoga je pod okriljemEuropskog saveza za nedjelju u Bruxellesu u utorak 15.studenoga održana cjelodnevna konferencija „Ravnotežaposlovnog i privatnog života 4.0 - izazovi u vremenudigitalizacije", u sklopu koje je i predstavljana i potpisanaova rezolucija. Potpisnici rezolucije obvezuju se i na zaštitu zdravlja isigurnosti radnika poticanjem zakonodavstva koje æeosigurati održivo i dostojanstveno radno vrijeme, stvaranjeprijeko potrebnog razlikovanja izmeðu radnog vremena islobodnog vremena, pravo na život poslije i izvan posla tepravo biti nedostupan. U rezoluciji se istièe i promocijazajednièkog slobodnog vremena i zajednièkog dana odmoraza sve europske graðane koji bi, prema tradiciji, trebao bitinedjelja, kako bi graðani mogli nesmetano participirati uobiteljskim, kulturnim, sportskim, društvenim i vjerskimaktivnostima.

Inozemne vijesti ika

26 23. studenog 2016. broj 47/2016

Sveti Otac primio patrijarha Asirske Crkve IstokaOvim susretom i molitvom koju æemo zajedno uzdiæiGospodinu ištemo prije svega dar mira. Zaprepašteni smonaime onim što se nastavlja dogaðati na Bliskom istoku,posebice u Iraku i Siriji. Ondje se na stotine tisuæa nevinedjece, žena i muškaraca sruèilo strašno nasilje krvavihsukoba koje nijedan motiv ne može opravdati ili dopustitiVatikan, 17.11.2016. (IKA) – Papa Franjo primio je 17.studenoga u audijenciju patrijarha-katolikosa Asirske CrkveIstoka mara Gewargisa III. Nakon susreta Papa i patrijarh suse kratko zajedno pomolili u kapeli Redemptoris Mater.Ovim susretom i molitvom koju æemo zajedno uzdiæiGospodinu ištemo prije svega dar mira. Zaprepašteni smonaime onim što se nastavlja dogaðati na Bliskom istoku,posebice u Iraku i Siriji. Ondje se na stotine tisuæa nevinedjece, žena i muškaraca sruèilo strašno nasilje krvavihsukoba koje nijedan motiv ne može opravdati ili dopustiti.Ondje su naša kršæanska braæe i sestre, kao i razne vjerske ietnièke manjine, nažalost, naviknuti svakodnevno podnositivelike kušnje, rekao je Papa u toj prigodi.Usred tolike boli, za èiji svršetak molim, svaki dan vidimokršæane koji prolaze put križa krotko slijedeæi Isusove stope.Ta braæa i sestre su uzori koji nas potièu u svim okolnostimaostati s Gospodinom, prigrliti njegov križ, uzdati se unjegovu ljubav. Pokazuju nam da je u središtu naše vjereuvijek prisutnost Isusa, koji nas poziva, takoðer uprotivštinama, nikada se ne umoriti živjeti njegovu porukuljubavi, pomirenja i praštanja. To uèimo od muèenika i onih koji i danas, èak i po cijenuživota, ostaju vjerni Gospodinu i s Njime zlo pobjeðujudobrom. Zahvalni smo toj našoj braæi, koja nas potièuslijediti Isusov put kako bi pobijedili neprijateljstvo. Kao štoje Kristova krv, prolivena iz ljubavi, pomirila i ujedinila,èineæi Crkvu plodnom, tako je krv muèenika sjeme jedinstvakršæana. Ona nas poziva trošiti se bratskom ljubavlju zajedinstvo, poruèio je Papa. Sveti Otac u nastavku je rekao kako æe taj susret „dodatnoojaèati èvrste bratske veze koje veæ postoje meðu nama". Odvažnih koraka koji su veæ uèinjeni na tome planu, Papa jepodsjetio na Zajednièku kristološku izjavu koju su potpisalipatrijarh-katolikos mar Dinka IV. i papa Ivan Pavao II.Takoðer je izrazio živu želju da „Zajednièka komisija zateološki dijalog izmeðu Katolièke Crkve i Asirske CrkveIstoka utre put prema onom željno oèekivanom danu kadaæemo moæi slaviti Gospodinovu žrtvu na istom oltaru, kaostvarni znak potpuno uspostavljenoga crkvenog zajedništva". Neka naša blizina bude kvasac jedinstva. Pozvani smozajednièki karitativno djelovati gdjegod je to moguæe, takoda ljubav pokaže put jedinstva… Ljubav ponovno sastavljaono što je slomljeno, ozdravlja rane i zacjeljuje razdore. Neumarajmo se tražiti od Gospodina, božanskog lijeènika, daozdravi rane iz prošlosti blagotvornim uljem svoga milosrða,istaknuo je Papa pozivajuæi na kraju na „obnovu zajednièkogspomena našeg evangelizacijskog djelovanja". Veliki vjerovjesnici iz prvih kršæanskih vremena, sveci imuèenici svih vremena, svi sugraðani nebeskog Jeruzalema,pozivaju nas i prate sada da zajedno otvorimo plodne putovezajedništva i svjedoèenja, rekao je na kraju Papa.

.

Papa s predstavnicima Meðunarodnoga CaritasaVatikan, 17.11.2016. (IKA) - Crkva postoji radievangelizacije, ali evangelizacija zahtijeva prilagodburazlièitim situacijama, uzimajuæi u obzir obiteljski idruštveni život, kao i meðunarodni život s posebnimnaglaskom na mir, pravdu i razvoj, poruèio je 17. studenogapapa Franjo èlanovima Meðunarodnoga Caritasa u Vatikanu.Evangelizacija i socijalna skrb idu ruku pod ruku te je Crkvapozvana boriti se protiv iskljuèivanja najslabijih iz društva iraditi na njihovoj integraciji. Papa je podsjetio kako je onsam u svojoj apostolskoj pobudnici Radost evanðeljaistaknuo socijalnu dimenziju evangelizacije. Poruèio jeprisutnima da njihove organizacije nisu samo socijalneagencije, veæ crkveni organizmi, koji dijele misiju Crkve. Uvašim statutima stoji kako ste pozvani pomoæi Papi ibiskupima u njihovoj službi ljubavi. Današnji socijalni hitnisluèajevi zahtijevaju ono što je sv. Ivan Pavao II. nazvao„novom kreativnošæu milosrdne ljubavi": ona se nekonkretizira samo u uèinkovitosti pružene pomoæi, veæ prijesvega u sposobnosti pristupanja bližnjem i praæenjanajsiromašnijih bratskom solidarnošæu, rekao je Papa,prenosi Radio Vatikan. Zahvalio im je uime èitave Crkve nasvemu što su uèinili i èine za one najneznatnije te ih jeohrabrio da nastave pronositi poruku Evanðelja radostidiljem svijeta, posebno napuštenima, ali i onima koji imajumoæ promijeniti stvari, jer ih je moguæe promijeniti.Siromaštvo, glad, bolesti, ugnjetavanje nisu sudbinomodreðeni niti smiju ostati nešto trajno. Pouzdajuæi se u snaguEvanðelja, doista možemo pomoæi promijeniti stvari ili ihbarem poboljšati, poruèio je Papa.Pozivam vas da uvijek imate proroèku hrabrost, daodbacujete sve ono što ponižava èovjeka, kao i svaki oblikizrabljivanja. Rekao je da mu je drago što je MeðunarodniCaritas organizirao kampanju na temu migracije. Nadam seda æe ta lijepa inicijativa otvoriti srca mnogih da prihvateizbjeglice i selioce, tako da se oni doista mogu osjeæati „kaokod kuæe". Ujedno vas potièem da se s obnovljenompredanošæu zalažete za razvoj i mirovne procese u zemljama,iz kojih su naša braæa i sestre pobjegli ili su ih moralinapustiti u potrazi za boljom buduænošæu, kazao je Papa.Budite djelatnici mira i pomirenja izmeðu naroda, zajednicai vjernika. Uložite svu svoju energiju i predanost kako bistemogli suraðivati s drugim vjerskim zajednicama koje, poputvas, stavljaju dostojanstvo ljudske osobe u središte pažnje.Borite se protiv siromaštva i, u isto vrijeme, uèite odsiromašnih. Nadahnjujte se i vodite se njihovimjednostavnim životom, vrijednostima, osjeæajem solidarnostii dijeljenja, njihovom sposobnošæu da ponovno ustanu unevoljama, te posebno njihovim živim iskustvom trpeæegaKrista, zakljuèio je papa Franjo.

Novac bi trebao služiti, a ne gospodaritiVatikan, 17.11.2016. (IKA) – Budite pozorni na tri izazova:kvalitetno korištenje novca, poštenje i solidarnost, poruèio je17. studenoga papa Franjo sudionicima konferencije„Poslovni voðe kao djelatnici ekonomske i socijalneukljuèivosti", koju su organizirali Papinsko vijeæe Pravda imir i Meðunarodna kršæanska unija poslovnih ljudi(UNIAPAC), prenosi Radio Vatikan. Sveti Otac upozorio jekako bi novac trebao služiti, a ne gospodariti. Novac nemaneutralnu vrijednost, veæ dobiva vrijednost s obzirom na cilji okolnosti za koje se koristi. Kad netko potvrdi neutralnostnovca, potpada pod njegovu moæ. Poduzeæa ne bi smjelapostojati kako bi stvarala profit, veæ da služe, smatra Papa.Ujedno je osudio „mutnu logiku" tržišta, u kojem su kreditidostupniji i povoljniji onima koji posjeduju sredstva, a

Inozemne vijestiika

2723. studenog 2016. broj 47/2016

onima koji nemaju dovoljno sredstava teže su dostupni i todo te mjere da su najsiromašniji èesto prepuštenizajmodavcima bez skrupula. To se dogaða i nameðunarodnoj razini, upozorio je.Papa se potom osvrnuo na drugi izazov za poslovne ljude:poštenje. Kazao je da je korupcija najgora društvena kuga.Sveti Otac rekao je da svaki pokušaj korupcije, aktivni ilipasivni, predstavlja poèetak štovanja boga novca te jeporuèio kako su upravo brojni prvi kršæani u rimsko dobabili muèeni jer su odbili štovati idole. Treæi izazov je prema papi Franji solidarnost. Kazao je da bipravedni odnos izmeðu menadžera i radnika trebalezahtijevati i poštovati sve strane. No, u isto vrijemepoduzeæe je poslovna zajednica, u kojoj svi zaslužujupoštovanje i bratsko uvažavanje od svojih nadreðenih,kolega i podreðenih. Rijeè je o poštovanju koje bi se trebaloproširiti i na mjesnu zajednicu. Sveti Otac se pritomdotaknuo i teme useljenika i izbjeglica, podsjeæajuæi prisutneposlovne ljude kako su brojni njihovi preci i sami biliuseljenici, koji su izgradili svoja poduzeæa i tvrtke. Pozvaoih je da suraðuju u stvaranju radnih mjesta koja æe omoguæitidostojan i stabilan posao, kako u mjestima odakle useljenicidolaze, tako i u ona u koja se useljavaju. Imigracija treba idalje biti važan faktor razvoja, kazao je Papa.

Papa imenovao sedamnaestoricu novih kardinalaMeðu njima je i èikaški nadbiskup hrvatskih korijena mons.Blase Joseph Cupich (Blaž Josip Cupiæ)Vatikan, 19.11.2016. (IKA) - Papa Franjo je 19. studenogana konzistoriju u bazilici Sv. Petra imenovao 17 novihkardinala. Na poèetku konzistorija naslovni nadbiskupZuglija i apostolski nuncij u Siriji Mario Zenari uputio jePapi pozdrav i zahvalu uime svih novoimenovanih kardinala.U propovijedi se osvrnuo na odlomak iz Lukina Evanðelja ukojem Isus svojim uèenicima predstavlja svoj plan iprogram, kako bi prisutne uveo u ono što on naziva èetiristupnja mistagogije milosrða: ljubiti, èiniti dobro,blagoslivljati, moliti. Naoko je rijeè o neèemzdravorazumskom jer te stvari možemo lako èinitiprijateljima i bližnjima, onima koji nam se sviðaju. No, Isuskaže: ljubite svoje neprijatelje, dobro èinite svojimmrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite zaone koji vas zlostavljaju (usp. Lk 6, 27-28).Sveti Otac svjestan je kako ljudi ne povezuju te rijeèi sneprijateljima, veæ je njihova instinktivna reakcija odbaciti,diskreditirati ili ih prokleti. Èesto ih znamo i demonizirati –kazao je Papa, a Isus nas poziva da èinimo upravo suprotno:one koji su nam neprijatelji, koji nas mrze, proklinju ilikleveæu, trebamo ljubiti, èiniti im dobro, blagoslivljati ih imoliti za njih. Neprijatelj je netko koga moram ljubiti, ta uBožjem srcu nema neprijatelja. Mi smo ti koji podižemozidove i etiketiramo ljude. Božja ljubav je roditeljska ljubavkoja nas nikad ne napušta, èak i kad odlutamo, rekao je Papate nastavio:Naš Otac ne èeka da postanemo malo bolji prije nego što naszavoli. On nas ljubi jer nas odluèuje ljubiti; ljubi nas jer nasje uèinio svojim sinovima i kæerima. Ljubio nas je dok smojoš bili neprijatelji (usp. Rim 5, 10). Oèeva bezuvjetna ljubavprema ljudima je bila i jest istinski preduvjet obraæenja našihbijednih srca koja teže suditi, dijeli, suprotstavljati se iosuðivati. Upoznati Boga, koji i dalje ljubi one što gaodbijaju, neizmjeran je izvor pouzdanja i poticaj za našumisiju, poruèio je Sveti Otac.Papa je upozorio da živimo u vremenu u kojem polarizacija iiskljuèivanje rastu te se smatraju jedinim naèinom rješavanjasukoba. Uoèavamo kako brzo stranac, selilac ili izbjeglica

dobiju status neprijatelja jer dolaze iz daleke zemlje, imajudrukèije obièaje, drukèiju boju kože, drukèiji jezik ilidruštveni status. On dobije status neprijatelja jer mislidrukèije ili je druge vjeroispovijesti. I polagano, a da to neuviðamo, ovaj naèin ponašanja postaje dio našeg života idjelovanja. Malo pomalo naše razlike postaju simptomineprijateljstva, prijetnji i nasilja. Koliko li rana postajedubljima zbog te epidemije animoziteta i nasilja, kojaostavlja tragove na tijelima mnogih koji se ne mogu braniti,zato što je njihov glas slab i utišan patologijomravnodušnosti, rekao je papa Franjo te nastavio: Viruspolarizacije i animoziteta prevladava u našem naèinurazmišljanja, osjeæanja i djelovanja. Nismo imuni na njega itrebamo ga se èuvati ako ne želimo da se uvuèe u naša srcajer bi to bilo protivno bogatstvu i univerzalnosti Crkve, kojaje vidljiva u kolegiju kardinala – poruèio je Papa te dodao:Došli smo iz dalekih zemalja; imamo razlièite tradicije, bojukože, jezike i društvenu pozadinu; razmišljamo drukèije islavimo našu vjeru u razlièitosti obreda. Ništa od toga nas neèini neprijateljima, veæ je jedno od naših najveæih bogatstava.Sveti Otac istaknuo je kako Isus nikad ne prestaje „silaziti sgore", stalno teži uæi u našu povijest da nam navijestiEvanðelje milosrða. Isus nas nastavlja pozivati te slati u„ravan" gdje žive ljudi. Poziva nas da provedemo našeživote podržavajuæi naš narod u nadi, tako da mogu bitiznakovi pomirenja. Kao Crkva smo pozvani imati naše oèiotvorene na rane tolike braæe i sestara, koji su lišenidostojanstva.Draga braæo novoimenovani kardinali, nastavio je papaFranjo, putovanje prema nebu zapoèinje u ravnicama, utihom svakodnevnom darivanju svega onoga što jesmo. Našagora je ova kvaliteta ljubavi; naš cilj i težnja je zajedno sBožjim narodom ustrajati na životnoj ravnici kako bismopostali osobe sposobne opraštati i miriti, kazao je te jezakljuèio sljedeæim rijeèima: Danas je svaki od vas pozvannjegovati u svom srcu kao i u srcu Crkve ovaj poziv dabudemo milosrdni poput Oca, a isto tako shvatiti da „akoima nešto što nas treba uznemiravati i muèiti naše savjesti,onda je to èinjenica da mnogo naše braæe i sestara živi bezsnage, svjetla i utjehe, koji se raðaju u prijateljstvu s IsusomKristom; bez zajednice vjernih da ih podupire; bez smisla icilja u životu" (Evangelium gaudium, 49).Nakon homilije Papa je proèitao obrazac imenovanja isveèano proglasio imena novih kardinala, obznanjujuæiprezbiterski odnosno ðakonski red svakoga pojedinog. Zatimsu kardinali izgovorili ispovijest vjere pred narodom iprisegnuli vjernost i poslušnost Papi i njegovimnasljednicima. Novi kardinali su potom prilazili Papiredoslijedom imenovanja, a Sveti Otac je svakom podijeliokapicu, kardinalski biret te prsten. Meðu danas imenovanimkardinalima je i èikaški nadbiskup hrvatskih korijena mons.Blase Joseph Cupich (Blaž Josip Cupiæ).

Papa i novoimenovani kardinali posjetili papu emeritusaBenedikta XVI.Vatikan, 19.11.2016. (IKA) - Na završetku konzistorija 19.studenoga papa Franjo i novoimenovani kardinali su se udva autobusa uputili u samostan Mater Ecclesiae, uVatikanu, gdje su se susreli s papom u miru BenediktomXVI., javlja talijanski katolièki tjednik Famiglia Cristiana.Papa Bergoglio je po dolasku srdaèno zagrlio BenediktaXVI. a nakon njega papu emeritusa su pozdravili inovoimenovani kardinali. Susret je protekao u bratskom isrdaènom ozraèju a zakljuèen je blagoslovom i još jednimbratskim zagrljajem dvojice papa.

Inozemne vijesti ika

28 23. studenog 2016. broj 47/2016

Završetak Izvanredne svete godine milosrða u VatikanuMilosrðe, koje nas vodi u srce evanðelja, tjera nas daodbacimo navike i prakse koje su prepreka služenjuKraljevstvu Božjem, poruèio papa FranjoVatikan, 20.11.2016. (IKA) - Na svetkovinu Krista Kraljasvega stvorenja, 20. studenoga, papa Franjo slavio je misukojom je službeno zakljuèena Godina milosrða, prenosiRadio Vatikan. U propovijedi Papa se osvrnuo na to kakvoje Isusovo kraljevstvo. Ukazao je na paradoks: izgleda daIsus nema moæi ni slave; na križu je i ne izgleda kao davlada, veæ da je nadvladan. No, Isusovo kraljevstvo nije odovoga svijeta, njegovo kraljevstvo ne odreðuje moæ kao štoto vrijedi za kraljevstva ovoga svijeta, veæ ga definira Božjaljubav, ljubav sposobna susresti i iscijeliti sve stvari. Krist seponizio, spustio do nas iz ljubavi prema nama i živio jeljudsku bijedu, pretrpio nepravdu, izdaju, napuštenost;okusio je smrt, grob, pakao. Naš Kralj nas nije prokleo, nitinas osvojio, niti je odbacio našu slobodu, veæ je pripremioput poniznom ljubavlju koja sve oprašta, svemu se nada, svepodnosi (usp. 1 Kor 13, 7). Samo je ova ljubav nadvladala inastavlja nadvladavati naše najgore neprijatelje: grijeh, smrt,strah. Podsjetio kako danas slavimo jedinstvenu pobjedu,kojom je Isus postao Kraljem i Gospodarem povijesti, anjegova vladavina ljubavi preobražava grijeh u milost, smrtu uskrsnuæe, strah u povjerenje. Ipak, upozorio je papaFranjo, malo znaèi ako vjerujemo da je Isus Kralj svemira,ali ga ne uèinimo Gospodinom naših života: sve je to praznoako Isusa ne prihvatimo osobno i ako ne prihvatimo njegovnaèin kraljevanja. Kako bismo to shvatili, pomažu namlikovi iz današnjeg evanðelja: narod koji se drži podalje, oniblizu križa te razbojnik do Isusa.Narod je stajao ondje i promatrao, svi šute, nitko se nepribližava. Ljudi su na razdaljini, promatraju što se dogaða.To su oni isti što su ga iskali kad su nešto trebali, a sad stojepodalje. S obzirom na okolnosti naših života i mi možemoimati napast držati se podalje od Isusova kraljevstva, neprihvatiti u potpunosti skandal ponizne ljubavi, koji nasuznemiruje. No narod koji je svet, èiji je kralj Isus, pozvan jeslijediti njegov put vidljive ljubavi; pozvani smo pitatisvakodnevno se pitati: „Što od mene zahtijeva ljubav? Kojiodgovor dajem Isusu svojim životom?"Druga grupa ljudi – voðe naroda, vojnici i jedan odrazbojnika – ruga se Isusu. Provociraju ga, govore mu da sesam spasi. Kušaju Isusa kao što je to èinio ðavao na poèetkuEvanðelja (usp. Lk 4, 1-13): ne žele da vlada u skladu sBožjom voljom, nego po standardima ovoga svijeta,odnosno da siðe s križa i uništi svoje neprijatelje. Ako jeBog, neka pokaže svoju moæ! Rijeè je o napadu na ljubav:spasi sebe, a ne druge. Isusov odgovor je šutnja. Onnastavlja ljubiti; oprašta, proživljava trenutak kušnje premaOèevoj volji, uvjeren da æe ljubav uroditi plodom.Kako bismo primili Isusovo kraljevstvo, pozvani smo boritise protiv ove kušnje, usmjeriti naš pogled na Raspetoga, tepostati vjerniji Isusu. Koliko se èesto nastojimo prilagoditisigurnostima koje ovaj svijet nudi. Koliko smo èesto kušanida se spustimo s križa. Privlaènost moæi i uspjeha se èini kaolagan, brz naèin širenja Evanðelja; brzo zaboravljamo kakoKraljevstvo Božje funkcionira. Ova godina milosrða nampomaže otkriti srž. Vrijeme milosrða nas poziva dapogledamo istinsko lice našeg Kralja, lice koje sjaji naUskrsu, te otkrijemo mlado, predivno lice Crkve, èije licezraèi kad prihvaæa; kad je slobodno, vjerno; kad je siromašnau sredstvima, a bogata u ljubavi. Milosrðe, koje nas vodi usrce evanðelja, tjera nas da odbacimo navike i prakse koje suprepreka služenju Kraljevstvu Božjem.Pojavljuje se i treæa osoba, istièe papa Franjo, razbojnik kojiIsusu govori: „Sjeti me se kad doðeš u svoje kraljevstvo" (r.

42). Ta osoba nije bila zatvorena u sebe, veæ se – sa svojimgreškama, grijesima i nevoljama – okreæe Isusu. Zamolio gaje da ga se sjeti i okusio je Božje milosrðe: „Uistinu, kažemti, danas æeš biti sa mnom u raju" (r. 43). Èim Bogu damošansu, on nas se sjeæa. Spreman je potpuno i zauvijekizbrisati naš grijeh jer njegovo pamæenje ne pamti uèinjenozlo, niti ne bilježi pretrpljenu nepravdu. Bog se ne sjeæagrijeha, veæ samo nas, svakog od nas, koji smo njegovaljubljena djeca. I vjeruje da je uvijek moguæe poèeti iznova,rekao je Papa te nastavio:Zamolimo Boga za milost da nikad ne zatvorimo vratapomirenja i praštanja, veæ radije da spoznamo kako nadiæizlo i razlike, otvarajuæi svaki moguæi put nade. I kao što Bogvjeruje u nas, tako smo i mi pozvani ulijevati nadu drugima ipružati im priliku. Jer iako se Vrata milosrða zatvaraju,istinska vrata milosrða, koja su srce Kristovo, uvijek ostajuširom otvorena za nas. Iz probodenog boka Uskrsloga sve dokraja vremena teku milosrðe, utjeha i nada, kazao je SvetiOtac te je na kraju propovijedi poruèio: Toliki su osjetiliBožju veliku dobrotu i na tome zahvaljujemo, dok seprisjeæamo da smo primili milosrðe kako bismo bilimilosrdni, da postanemo oruða milosrða. Idimo ovim putomzajedno.

Apostolsko pismo pape Franje povodom završetkaGodine milosrðaVatikan, 20.11.2016. (IKA) - Nakon što je 20. studenogazatvorio Sveta vrata vatikanske bazilike i zakljuèioizvanrednu Godinu milosrða, papa Franjo potpisao je svojeapostolsko pismo „Misericordia et misera" - „Milosrðe ibijeda" upuæeno èitavoj Crkvi kako bi nastavila živjetimilosrðe doživljeno tijekom Izvanrednog jubileja. Iz Papinihruku pismo su primili predstavnici cijelog Božjeg naroda:manilski nadbiskup kardinal Luis Antonio Tagle; mons. LeoWilliam Cushley, nadbiskup Saint Andrewsa i Edinburgha;dvojica sveæenika misionara milosrða, jedan iz DemokratskeRepublike Kongo a drugi iz Brazila; stalni ðakon iz Rimskebiskupije, zajedno s njegovom obitelji; dvije redovnice,jedna iz Meksika a druga iz Južne Koreje; obitelj iz SAD-akoju èine roditelji, djeca i bake i djedovi; dvoje zaruènika;dvije majke vjerouèiteljice iz jedne rimske župe te jednainvalidna i jedna bolesna osoba. Ovo je vrijeme milosrða, istaknuo je papa Franjo uapostolskom pismu u kojem su sadržane èetiri važneodrednice: svi æe sveæenici moæi dati odrješenje onima kojisu poèinili grijeh pobaèaja; misionari milosrða æe nastavitisvoju službu; vjernici koji pohaðaju Bratstvo sveti Pio X. inadalje æe valjano primati sakramentalno odrješenje, i kaoèetvrta odrednica ustanovljen je Svjetski dan siromaha. Kaosliku Jubileja Papa je odabrao susret izmeðu Isusa ipreljubnice: Nije to apstraktni susret grijeha i suda, veægrješnice i Spasitelja, a sveti Augustin veli „bijednice imilosrða".Farizeji i pismoznanci podsjeæaju Isusa da Mojsijev zakonzapovijeda kamenovanje preljubnice. Isus pak, kaže Papa,Mojsijevu zakonu vraæa izvorni smisao. U središtu nijezakon i zakonska pravda, veæ Božja ljubav, koja poznajetajne ljudskog srca i ima primat nad svime. Isus je gledao uoèi preljubnicu, a u njezinu srcu je našao želju da ju seshvati, da joj se oprosti, da ju se oslobodi. Ljubav je jaèa odgrijeha i omoguæuje drukèiji život, kaže se u pismu. Boga nemože ništa sprijeèiti da zagrli sina koji mu se vraæa.Priznavati jedino zakon znaèi podcjenjivati vjeru i Božjemilosrðe. Zakon ima propedeutièku vrijednost, a cilj mu jeljubav (usp. Gal 3, 24; 1 Tim 1, 5). Kršæanin je pozvanživjeti novost evanðelja, „zakon Duha, koji daje život u

Inozemne vijestiika

2923. studenog 2016. broj 47/2016

Kristu Isusu" (Rim 8, 2). Uvijek valja vjerovati u snaguBožje milosti, ustvrdio je Papa. Nitko ne može uvjetovatiBožje milosrðe jer je besplatno, bezuvjetno i nezasluženo.Milosrðe je stvarna ljubav koja praštanjem preobražava imijenja život. U kulturi kojom vlada tehnika, potrebni susvjedoci nade i prave radosti da rasprše varke koje obeæavajuumjetne rajeve, primijetio je Sveti Otac. Slavili smo Godinumilosrða tijekom koje nam je darovano obilje milosrða. Sadavalja nastaviti taj hod, poslušni Duhu, koji otvara noveputove da se svima nosi spasonosno evanðelje. Papapodsjeæa da milosrðe ima središnje mjesto u euharistijskomslavlju i Božjoj rijeèi, te poziva da se jedna nedjelja uliturgijskoj godini posveti produbljivanju Svetoga pisma.Papa istièe da sakrament pomirbe treba zauzeti središnjemjesto u kršæanskom životu, jer po tom sakramentu ponovobivamo djeca Božja. Sveti Otac stoga potièe sveæenike da sasvima budu gostoljubivi, svjedoci oèinske nježnosti unatoètežini grijeha, jasni u izlaganju moralnih naèela, velikodušniu dijeljenju Božjega oproštenja. Svaki ispovjednik treba bitisvjestan da je grešnik i istodobno službenik milosrða. Papase obraæa obiteljima u teškoæi, pozivajuæi ih da „sve ljudsketeškoæe promatraju s ljubavlju Boga, koji se ne umaraprihvaæati i pratiti". Od sveæenika zahtijeva „pozornoduhovno razluèivanje, duboko i dalekovidno, kako bi svatkomoga osjetiti da ga Bog ljubi te da može aktivno sudjelovatiu životu zajednice i biti dio Božjega naroda".Završava Jubilej, ali vrata milosrða našega srca ostaju uvijekotvorena. Nauèili smo da se Bog priginje nad nas (usp. Hoš11, 4), mi ga trebamo oponašati priginjuæi se nad našombraæom, osobito nad siromašnima i trpeæima. Ne možemozaboraviti siromašne, istièe Papa i stoga odreðuje da se ucijeloj Crkvi na 33. nedjelju kroz godinu obilježava Svjetskidan siromaha. Ovo je trenutak da se da maha mašti milosrða,koje svakodnevnim malim gestama, konkretnim znakovimadobrote i nježnosti prema najslabijima, nezaštiæenima inapuštenima može pokrenuti pravu kulturnu revoluciju ucijelom svijetu, istièe se u zakljuèku apostolskoga pisma.

Vatikan: Objavljene teme predstojeæa tri Svjetska danamladihTri teme žele dati duhovnom hodu predstojeæih svjetskihdana mladih snažnu marijansku konotacijuVatikan, 22.11.2016. (IKA) – Dikasterij za laike, obitelj iživot objavio je 22. studenoga teme koje je Papa odabrao zaiduæa tri Svjetska dana mladih èiji æe vrhunac biti svjetskaproslava toga dogaðaja, na programu u Panami 2019.godine. Tema 32. svjetskog dana mladih koji se slavi 2017.bit æe „Velika mi djela uèini Svesilni" (Lk 1, 49). Iduæe,2018. godine tema 33. svjetskog dan mladih bit æe „Ne bojse, Marijo! Ta našla si milost u Boga" (Lk 1, 30). Tema 34.svjetskog dana mladih, koji æe se slaviti 2019. nameðunarodnoj razini, bit æe „Evo službenice Gospodnje,neka mi bude po tvojoj rijeèi" (Lk 1, 38).Duhovni hod koji je zacrtao Sveti Otac, navodi se priopæenjuDikasterija, povezan je s razmišljanjem pokrenutim sposljednja tri Svjetska dana mladih, 2014.-2016., koja su bilausredotoèena na blaženstva. Tri spomenute teme žele datiduhovnom hodu predstojeæih svjetskih dana mladih snažnumarijansku konotaciju, dozivajuæi istodobno u pamet slikumladeži na putu izmeðu prošlosti (2017.), sadašnjosti (2018.)i buduænosti (2019.), koju kroz život nose tri teologalnekreposti: vjera, ufanje i ljubav.Hod koji je predložen mladima pokazuje takoðer oèiti sklads razmišljanjem koje je papa Franjo povjerio iduæojbiskupskoj sinodi: „Mladi, vjera i razluèivanje zvanja".

Nadbiskup Fisichella predstavio bilancu Jubilejamilosrða u RimuUkupan broj vjernika koji su prošli kroz Sveta vrata od 8.prosinca 2015. do 20. studenoga 2016. u biskupijama diljemsvijeta i svetištima kreæe se od 900 do 950 milijunaVatikan, 22.11.2016. (IKA) - U Tiskovnom uredu SveteStolice 21. studenoga održana je tiskovna konferencija uprigodi zakljuèenja Izvanrednog jubileja milosrða na kojemje predstavljeno apostolsko pismo pape Franje „Misericordiaet misera" (Milosrðe i bijeda). Na tiskovnoj konferencijigovorio je predsjednik Papinskog vijeæa za promicanje noveevangelizacije mons. Rino Fisichella, koji je tom prigodomistaknuo kako je jubilej u suštini vjersko i duhovno iskustvo.Milijuni hodoèasnika koji su sudjelovali na jubilejskimhodoèašæima u Rimu pokazali su da je moguæe u gradu kojivrvi turistima stvoriti posebni prostor za hodoèašæenje,razmišljanje i molitvu. Konkretni znakovi milosrða,primijetio je mons. Fisichela, bili su „Petci milosrða" koji sudirnuli javno mnijenje pred èije su oèi stavljena novasiromaštva u našem svijetu ali je ujedno predoèenjednostavan i djelatan odgovor Crkve na ta siromaštva. Papaje, naime, želio dati znakove, a ti su znakovi skrenulipozornost na nova siromaštva: posjeti osobama kojedanašnje društvo odbacuje, uopæe ne želi znati da onepostoje, zatim posjet staraèkom domu, posjet umiruæima, jerdanašnje društvo ne želi razmišljati o smrti. Svi ti znakovitresu mlake i ravnodušne savjesti, primijetio je mons.Fisichella.U nastavku je predstavio neke statistièke podatke o Jubilejuu Rimu. Na jubilejskim dogaðanjima sudjelovalo je ukupno21.292.926 hodoèasnika. Najveæi broj njih iz Italije, slijedehodoèasnici njemaèkoga govornog podruèja, SAD-a,Poljske, Španjolske, ali bilo je i hodoèasnika iz Rusije, Kine,Japana, Južne Koreje, Venezuele, Èada, Ruande, Angole,Nepala… Ukratko, Rim su tijekom Jubileja posjetilihodoèasnici iz ukupno 156 zemalja svijeta.Podsjetivši kako je prvi put u povijesti jubileja ova Svetagodina imala univerzalni karakter, mons. Fisichella rekao jekako su Vrata milosrða otvorena u cijelom svijetu kaosvjedoèanstvo da Božja ljubav ne pozna nikakvih granica.Prema podacima kojima raspolaže Sveta Stolica, u zemljamau kojima je katolištvo najdublje ukorijenjeno najveæi je ipostotak vjernika koji su prošli kroz Sveta vrata. Ukupanbroj vjernika koji su prošli kroz Sveta vrata prvostolnica od8. prosinca 2015. do 20. studenoga 2016. u biskupijamadiljem svijeta kreæe se od 700 do 850 milijuna. Tome brojutreba dodati vjernike koji su prošli kroz Vrata milosrða usvetištima i hodoèasnièkim mjestima diljem svijeta. Najveæasvjetska svetišta zabilježila su prosjeèno tri milijuna vjernikatijekom Godine milosrða. Primjerice, svetište u Krakovu biloje odredištem pet milijuna katolika, svetište Santiago deCompostela oborilo je rekord po broju hodoèasnika iz 2010.,svetište u Guadalupi je posjetilo oko 22 milijunahodoèasnika. Pribrajajuæi te podatke prvima dolazi se doukupnog broja od 900 do 950 milijuna vjernika koji su ucijelome svijetu prošli kroz Sveta vrata. Jubilejska dogaðanjamogla su se pratiti i putem interneta. Stranica ima više odosam milijuna upisanih èlanova. Samo video pape Franje naTrgu Sv. Petra dok ispovijeda mlade u manje od 24 satapogledalo je više od 2.398.000 osoba, zabilježio 42.000„lajkova", podijeljen je 8000 puta i ima 1500 komentara.Fotografija pape Franje u bolnici San Giovanni na Odjeluneonatologije u svega nekoliko sati pogledalo je 1.800.000ljudi a podijeljena je 6600 puta. U Rimu je tijekom jubilejabilo 4000 volontera, najstariji je imao 84 godine a najmlaði18.

Inozemne vijesti ika

30 23. studenog 2016. broj 47/2016

Prilog dokumenti

Strpljivo podnositi dosadne i neugodne osobePapina kateheza na opæoj audijenciji u srijedu 16.studenoga 2016. – Papin apelDraga braæo i sestre, dobar dan!Današnju katehezu posveæujemo jednom djelu milosrða kojesvi jako dobro poznajemo, ali koje možda ne provodimo udjelo kako bismo trebali: strpljivo podnositi one koji namdosaðuju. Svi smo mi jako dobri u prepoznavanju prisutnostikoja može biti neugodna: to se dogaða kad susretnemonekog na ulici ili kad primimo telefonski poziv… Odmahpomislimo: "Dokad æu više morati slušati žalopojke,naklapanja, molbe ili hvalisanja te osobe?" Dogaða se katkadda se meðu onima koji nam dosaðuju naðu i nama bliskeosobe: ima ih meðu rodbinom; ni na radnom mjestu ih nenedostaje; pa èak ni u svoje slobodno vrijeme nismoslobodni od njih. Što nam je èiniti s dosadnim osobama? Alii mi smo mnogo puta drugima dosadni. Zašto je meðu djelamilosrða uvršteno i ovo: strpljivo podnositi dosadne osobe?U Bibliji vidimo da i sam Bog mora biti milosrdan kako bipodnosio pritužbe svog naroda. U Knjizi Izlaska, na primjer,narod je zaista nepodnošljiv: prvo plaèe da je rob u Egiptu iBog ga oslobaða; zatim se, u pustinji, žali da nema što zajesti (usp. 16, 3), pa Bog šalje prepelice i manu (usp. 16, 13-16), ali unatoè tome žalopojke ne prestaju. Mojsije jeposredovao izmeðu Boga i naroda, i on sam je poneki putdosaðivao Gospodinu. Ali Bog je bio strpljiv a tako jenauèio i Mojsija i narod takoðer toj bitnoj dimenziji vjere. Spontano se javlja dakle prvo pitanje: obavljamo li ikad ispitsavjesti kako bismo vidjeli nismo li, katkad, i mi sami moždadosadni drugima? Lako je upirati prstom na nedostatke islabosti drugih, ali trebamo nauèiti staviti se u njihov položaj.Pogledajmo prije svega Isusa: koliko je samo strpljenjamorao imati u tri godine svojega javnog života! Jednom gaje tako dok je bio na putu sa svojim uèenicima zaustavilamajka Jakova i Ivana, koja mu je rekla: "Reci da ova mojadva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebizdesna, drugi slijeva" (Mt 20, 21). Mama je dakle "lobirala"za svoje sinove – ta mama je! Isus i tu situaciju koristi dapruži temeljnu pouku: njegovo kraljevstvo nije kraljevstvomoæi i slave, nije poput zemaljskih kraljevstava, negokraljevstvo služenja i sebedarja drugima. Isus nas uèi dauvijek smjeramo na ono bitno i gledamo šire, kako bismoodgovorno preuzeli svoju misiju. Ovdje bismo mogli uoèitiodjek drugih dvaju duhovnih djela milosrða: grešnikapokarati i neuka pouèiti. Pomislimo na veliki trud koji možeiziskivati pomaganje ljudima da rastu u vjeri i životu. Tumislim, na primjer, na katehete – meðu kojima ima mnogomajki i redovnica – koji posveæuju svoje vrijeme pouèavanjudjece temeljnim postulatima vjere. Koliko truda! Posebnokad bi se djeca radije igrala nego slušala katekizam!Pratiti osobu u potrazi za onim bitnim je lijepo i važno, jertime postajemo dionici radosnog doživljaja iskustva smislaživota. Èesto se dogodi da susretnemo osobe koje sezadržavaju na površnim, prolaznim i trivijalnim stvarima;ponekad to èine zato što nisu susreli nikoga tko bi ihpotaknuo na traženje neèega drugoga, da cijene prava blaga.Pouèiti nekoga da gleda na bitno je presudna pomoæ,posebno u svijetu kao što je naš koji kao da se izgubio nasvome putu i poveo se za kratkotrajnim zadovoljstvima.Nauèiti otkrivati što Gospodin želi od nas i kako možemo nato odgovoriti znaèi hoditi pravim putom na kojem rastemo usvom pozivu, putom istinske radosti. Tako Isusove rijeèiupuæene Jakovljevoj i Ivanovoj majci, a onda i cijeloj

skupini uèenikâ, pokazuju kako izbjeæi zavist, èastohleplje ilaskanje, ta iskušenja koja uvijek vrebaju, pa i meðu namakršæanima. Potreba za savjetovanjem, opominjanjem ipouèavanjem ne bi nas trebala dovesti do toga da seosjeæamo nadmoænima nad drugima, nego nas prije svegaobvezuje da uðemo u sebe te se preispitamo jesmo li mi samidosljedni u onom što tražimo od drugih. Ne zaboravimoIsusovih rijeèi: "Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvnau oku svome ne opažaš? " (Lk 6, 41). Neka nam Duh Svetipomogne da budemo strpljivi u podnošenju i ponizni ijednostavni u savjetovanju. Apel Svetog OcaSljedeæe nedjelje, 20. studenoga, slavi se Meðunarodni dandjeèjih prava. Apeliram na savjest sviju: na savjest sviju,institucijâ i obiteljî, da djeca uvijek budu zaštiæena i da se zanjihovu dobrobit borimo, kako ne bi upala ni u kakav oblikropstva, novaèenja u oružane skupine i zlostavljanja. Željami je da meðunarodna zajednica bdije nad njihovimživotom, kako bi se svakom djetetu zajamèilo pravo naizobrazbu, kako bi njihovo odrastanje bilo vedro te da nabuduænost gledaju s povjerenjem.

Papin nagovor uz molitvu Anðeo Gospodnji u nedjelju20. studenoga 2016.Draga braæo i sestre, na kraju ovoga slavlja, uzdignimo Boguhvalu i zahvalnost za dar svete Godine milosrða, za Crkvu iza tolike ljude dobre volje. S poštovanjem pozdravljampredsjednika Republike Italije i prisutna službenaizaslanstva. Izražavam duboku zahvalnost èelnicimatalijanske Vlade i drugih institucija za suradnju i zauzetost.Srdaèna zahvala redarstvenim snagama, prihvatnim iinformativnim službama, službi zdravstvenih djelatnika ivolontera svake dobi i podrijetla. Posebno zahvaljujemPapinskom vijeæu za promicanje nove evangelizacije, kao ionima koji su s njime suraðivali.Zahvalan spomen upravljam onima koji su duhovnopridonijeli uspjehu jubileja: mislim na mnoge starije ibolesne osobe, koje su neprestano molile, prikazujuæi zaJubilej takoðer i svoje trpljenje. Posebno se zahvaljujemklauzurnim redovnicama, uoèi Dana Pro Orantibus, koji seobilježava sutra.Sve pozivam da se posebno spomenu ovih naših sestara kojesu potpuno posveæene molitvi i potrebne su i duhovne imaterijalne solidarnosti.Juèer je u Avignonu, u Francuskoj, blaženim proglašen otacMarie-Eugene od Djeteta Isusa, iz Reda bosonogihkarmeliæana, utemeljitelja svjetovnog Instituta "Gospe odživota". Bio je Božji èovjek, osjetljiv na duhovne imaterijalne potrebe bližnjih. Neka nas njegov primjer izagovor podupru na putu vjere.Želim od srca pozdraviti i sve vas koji ste iz raznih zemaljadošli na zatvaranje Svetih vrata bazilike svetoga Petra. Nekanam Djevica Marija svima pomogne da u srcu èuvamo ièinimo da urode duhovni darovi Jubileja milosrða.

Prilog dokumentiika

3123. studenog 2016. broj 47/2016

Prilog prikazi

U Zagrebu predstavljena knjiga "7 tajna Božjegmilosrða"U povodu završetka izvanrednog Jubileja milosrða u crkviSv. Franje na zagrebaèkom Kaptolu 15. studenogapredstavljena je knjiga "7 tajna Božjeg milosrða" autoraVinnya Fllynna, u biblioteci Stella Maris.Knjigu je predstavio biblièar fra Darko Tepert, navodeæi nasamom poèetku rijeèi autora s poèetka knjige: Ovo je knjigakoju sam možda prvu trebao napisati. Napisao sam "7 tajnaeuharistije" i potom "7 tajna ispovijedi" zbog toga što sam,putujuæi po Sjedinjenim Amerièkim Državama i držeæipredavanja u crkvama i na seminarima, shvatio da mnogiljudi – možda veæina – ima ogranièen i èesto iskrivljenpogled na te sakramente, a da bi dublja svjesnost o èemu seuistinu radi u tim sakramentima, mogla dramatiènopromijeniti njihov život, kao što je promijenila moj."Zapisao je to o knjizi "7 tajna Božjeg milosrða" VinnyFllynn te dodao da je trebao najprije pisati o Božjemumilosrðu jer sve ovisi o njemu. "Ne možemo uistinu shvatitisakramente – ili bilo što drugo u Crkvi – dok ne budemorazumjeli Božje milosrðe", smatra autor te u knjizi razraðujesvaku od sedam tajni. Fra Darko Tepert svaku je od njihkratko objasnio, istaknuvši kako tu nije rijeè o nekimtajnama koje su stoljeæima bile sakrivene i nepoznate, veæone sažimaju ono što je bitno o Božjem milosrðu i žele nasna to podsjetiti. U tome smislu prva "tajna" Božjeg milosrðajest Oèev naum uvesti svako svoje dijete u Trojstvo,pobožanstveniti nas i sjediniti nas s Njim i sa svima drugimau meðusobnom davanju ljubavi. Naime, sve stvaranje jedanje èin Milosrða. Pobožnost Božjemu milosrðu stoga nije tek"osobna pobožnost", nego krovna pobožnost, nad svimdrugim pobožnostima. "Jednom kad shvatimo i prigrlimoBožje milosrðe, sve u našemu životu postaje smislenije,snažnije i jaèe mijenja naš život. Božje milosrðe prvotna jestvarnost našega postojanja.", istaknuo je dr. Tepert. Drugatajna Božjega milosrða jest ta da je preduvjet za našesudjelovanje u tom naumu - svetost, koja je jedino moguæaako dopustimo Bogu da nas ispuni svojom svetošæu. Treæatajna, prema Vinnyu Fllynnu, odnosi se na to da nam IsusKrist kao "lice milosrða" pokazuje i upuæuje nas na milosrðenebeskoga Oca. Nebeski Otac u svome milosrðu, ljubidrukèije od ljudi, njegova ljubav nije rezervirana samo zaone koji to zaslužuju, veæ još više za one kojima je najvišepotrebna. Taj "obrnuti smjer" Božjega milosrða jest èetvrtonjegovo obilježje, naglasio je Tepert te dodao da oni kojinajviše griješe dobivaju i najviše milosti kako bi se vratili naBožji put. U tome darivanju Bog je rasipni Otac, koji vjeènoizlijeva svoje milosrðe i èezne za time da njime obuhvati sveljude, ta rasipnost, velikodušnost, peto je obilježje Božjegmilosrða. "Bog kada dijeli milosrðe tako èini da se onaj kojiga prima ne osjeæa poniženim", naglasio je Tepert, citirajuæidio iz knjige. Šesta "tajna" odnosi se na to da se sve milostineprestano izlijevaju kroz probodeno Isusovo Srce idostupne su nam u svakom trenutku našega života, posebnopreko razmatranja Kristove muke i primanjem sakramenatapomirenja i euharistije. Posljednja, sedma tajna, sedmoobilježje Božjega milosrða jest naša moguænost i naš pozivda dopustimo da Božje milosrðe bude vidljivo i u našemživotu i da po nama Bog djeluje. Osim promišljanja autoraVinnya Fllynna, knjiga donosi mnoštvo citata iz Svetogapisma, zatim pape Franje, koji je proglasio izvanredni Jubilejmilosrða, službenice Božjega milosrða sv. FaustineKowalske i mnogih drugih svetaca i blaženika. (ika-hb/sd)

Predstavljena knjiga Tomaša Špidlika „Mali bisericrkvenih otaca"„Mali biseri crkvenih otaca" naslov je knjige TomašaŠpidlika koja je predstavljena na konferenciji za novinare uèetvrtak 17. studenoga u prostorijama nakladne kuæeVerbum u Splitu. O knjizi su govorili: dr. Miro Radalj i mr.Petar Balta, direktor i glavni urednik nakladne kuæe Verbum.Poznati isusovaèki duhovnik i propovjednik, kardinal TomašŠpidlik, u knjizi „Mali biseri crkvenih otaca" objavljenoj uVerbumovoj nakladi, sabrao je èetrdeset duhovnih bisera izkršæanske starine, citata crkvenih otaca, i na temelju njihsastavio kratka razmatranja pogodna za kratak molitvenipredah u užurbanoj svakodnevici. Tumaèeæi njihove misli,kardinal Špidlik ne zadržava se na teoretskom izlaganju, veædonosi njihovo znaèenje za naš konkretni život i upuæuje napraktiènu primjenu. Ona govore o duhovnosti, o zdravlju ibolesti, o braku i spolnosti, o prijateljstvu, molitvi i pokori…ukratko, o svemu onome što èini naš život. Stoga su ovih 40bisera odlièan naèin da u 40 dana provedemo vlastituduhovnu obnovu, crpeæi iz provjerena izvora kršæanskogablaga. Bilo da ih èitamo u tišini svoje sobe, u autobusu ilièekaonici, ovi æe nas tekstovi sabrati, duhovno obogatiti iuliti nam povjerenje u Boga koji je prisutan i djelatan unašem životu svojom oèinskom ljubavlju i brigom. Spisi crkvenih otaca objavljuju se na razlièitim jezicima idoživljavaju izdavaèki uspjeh. No za praktiènu primjenudanašnjem su èovjeku korisnije kratke misli o kojima možerazmatrati. Stoga je kardinal Špidlik u knjizi „Mali bisericrkvenih otaca" sabrao izbor misli crkvenih otaca èijom seduhovnošæu sam nadahnjivao, a koja je popratio vlastitimrazmatranjima. Zato je ova knjiga poput pregršti malihbisera koje æe svatko moæi staviti na nit vlastitoga duhovnogživota.Tomaš Špidlik (1919.–2010.), èeški isusovac kojega je papaIvan Pavao II. 2003. proglasio kardinalom, bio je na glasukao vrstan propovjednik i duhovnik. Njegove su propovijedii meditacije postale poznatima zbog svoje dubine iduhovnoga bogatstva te je kardinal Špidlik držao duhovnevježbe i papi Ivanu Pavlu II. Bio je jedan od najpoznatijihstruènjaka za otaèku duhovnost i duhovnost istoènogakršæanstva. Objavio je mnoge poznate naslove koji suprevedeni na nekoliko jezika, kao što su: „Evanðeljesvakoga dana",„Ignacije Loyolski, duhovniotac",„Hodoèasnikova duša",„Put do èista srca i mnogedruge". (ika-sb/kj)

Prilog prikazi ika

32 23. studenog 2016. broj 47/2016