Prof. dr. Nenad Zakoek Komparativni politiki sustavi

Ak. god. 2011/2012.

Teorije transformacijeetvrti susret

Tipologija teorija transformacije1. Teorije sustava

1. Parsonsova teorija sustava2. Luhmanova autopoietika teorija sustava3. Teorije modernizacije

2. Strukturalistike teorije1. Neomarksistiki strukturalizam2. Teorem o disperziji moi

3. Kulturalistike teorije1. Teorije o religijsko-kulturnim tipovima civilizacije2. Teorije socijalnog kapitala

4. Teorije aktera1. Deskriptivno-empirijske teorije aktera2. Pristupi racionalnog izbora

Parsonsova teorija sustava Sredinja postavka: teorem o funkcionalnoj diferencijaciji:

u procesu socijalne evolucije diferenciraju se specijalizirani drutveni podsistemi koji vre temeljne funkcije nune za reprodukciju drutva:

prilagodbu: privredni podsustav ostvarenje cilja: politiki podsustav integraciju: podsustav drutvene zajednice odravanje vrijednosnih obrazaca: podsustav kulture

stvara se temeljna struktura modernog drutva: diferenciranje ekonomije i politike odvajanje normi od vjerskog obrazloenja odvajanje civilnog drutva od politikih institucija

Usvajanje evolucijskih univerzalija nuno je radi poveanja sposobnosti prilagodbe u odnosu na prirodnu okolinu: birokracija trite i novac univerzalistike pravne norme demokratsko udruivanje i opi slobodni izbori

Disfunkcionalnost autoritarnog nametanja drutvenih normi u modernom drutvu: funkcionalno diferenciranje zahtijeva reflektirano priznavanje

vrijednosti i njihovo internaliziranje od strane lanova drutva Moderno drutvo trai djelotvornu politiku organizaciju

(u obliku diferenciranog politikog sustava): poveanje kapaciteta uprave potpora lanova drutva univerzalistikom pravnom poretku posredovanje konsenzusa o obavljanju vlasti

Kritika komunistikih politikih sustava: totalitarna pretenzija vlasti u suprotnosti je s funkcionalnom

diferencijacijom modernog drutva nametanje ideologije i sveobuhvatna kontrola politiki

podsustav prodire u sve druge drutvene podsustave i onemoguuje njihov razvoj neinovnost transformacije komunizma

Luhmannova autopoietina teorija sustava Funkcionalna diferencijacija temelji se na razvoju

specijaliziranih komunikacijskih medija i binarnih kodova: ekonomija novac (kod imati/nemati) pravni sustav pravo (kod legalno/ nelegalno) znanost istina (kod istinito/neistinito) politika legitimna mo (kod posjedovanje/neposjedovanje moi)

Autopoiesis: svaki diferencirani drutveni podsustav je autoreferentan, on tematizira i rjeava probleme u svom komunikacijskom kodu

Komunistiki sustavi krili su specijalizirane kodove privrednog, znanstvenog i drugih sustava: dominacija politikog (ideolokog) koda socijalistiko/nesocijalistiko svenadlenost politikog vrha ekonomske krize pretvaraju se u

krize legitimnosti politikog sustava

Teorije modernizacijeSeymour Martin Lipset, Some Social Requisites of Democracy: Economic Development and Political Legitimacy, APSR, 53, 1959; Political Man (1960)

najraniji primjer komparativne statistike analize odnosa ekonomskog razvoja i demokratizacije: 28 europskih i anglofonih zemalja + 20 latinoamerikih zemalja

osnovna teza: to je bogatija nacija, to su vei izgledi da e odrati demokraciju (The more well-to-do a nation, the greater the chances that it will sustain democracy.)

testiranje hipoteze pomou usporedbe europskih i latinoamerikih drava elementi usporedbe: ekonomsko bogatstvo (dohodak po glavi stanovnika), stupanj

industrijalizacije (udio poljoprivrednog stanovnitva), obrazovanje (udio pismenih), urbanizacija (udio stanovnika veih gradova)

objanjenje kauzalnog odnosa: porast umjerenosti i tolerancije rezultat je porasta razine obrazovanja, srednja klasa razvija se kao glavni pobornik demokracije

Adam Przeworski, Michael E. Alvarez, Jose Antonio Cheibub, Fernando Limongi,

Democracy and Development: Political Institutions and Well-Being in the World, 1950-1990, Cambridge U.P., 2000.

Razlika endogenih i egzogenih teorija modernizacije: endogene teorije: drutveno-ekonomski razvoj poveava

vjerojatnost demokratizacije egzogene teorije: modernizacija uvruje demokraciju nakon to

se ona jednom uspostavi (na temelju drugih imbenika) Empirijska provjera teorija pomou podataka za 141

zemlju u razdoblju od 40 godina (1950-90): falsifikacija endogene teorije: vea razvijenost ne poveava

vjerojatnost demokracije verifikacija egzogene teorije: vii stupanj razvoja podupire

opstanak demokracije kad se ona jednom uspostavi (granina vrijednost 6000 USD po glavi stanovnika)

demokracije se mogu pojaviti i opstati i u siromanim zemljama

Carles Boix, Susan Carol Stokes, Endogenous Democratisation, World Politics, 55, 2003, 517-549

Opovrgavanje zakljuaka Przeworskog i suradnika: provjera povezanosti drutveno-ekonomskog razvoja i

demokratizacije za iste zemlje u istom razdoblju (1950-1990) pokazuje da s razvojem raste vjerojatnost uspostave demokracije

opstanak diktatura u nekim bogatim zemljama utjee na korelaciju: bogate arapske zemlje koje izvoze naftu, razvijene komunistike zemlje

proirenje razdoblja u kojem se ispituje povezanost do sredine 19. st.: postoji snaan endogeni uinak razvoja na demokratizaciju

uvoenje kontrolnih varijabli dodatno istie razvoj kao najvaniji uzrok demokratizacije

Dovoljno iroki obuhvat sluajeva (osobito u pogledu razdoblja koje se ispituje) pokazuje snanu povezanost drutveno-ekonomskog razvoja (modernizacije) i demokratizacije

Teorije modernizacije: ekonomski razvoj i demokratizacija

Ekonomski razvoj uvodi zemlju u ekonomsku tranzicijsku zonu (= mjerenu BDP-om po glavi stanovnika): destabilizacija autokratskog reima porast zahtjeva za demokratizacijom meu graanima

Dovoljna razina privredne modernizacije vei izgledi za konsolidaciju demokracije

Jaanje srednje klase pogoduje demokratizaciji: ublaavanje klasnih suprotnosti obrazovanje i privredni poloaj poveavaju interes za politiku

participaciju. Privredni rast legitimira demokracije autokratski reimi

u zoni tranzicije: ekonomski uspjeh poveava pritisak graana koji trae demokratizaciju, neuspjeh dovodi u pitanje legitimaciju reima

Nedostaci klasine teorije modernizacije Neprecizno definiran stupanj modernizacije na kojemu poinje

prijelaz u demokraciju: raspon od 1000 do 6000 USD prihoda po glavi stanovnika raspon drutvenog bruto proizvoda po glavi stanovnika u novim

demokracijama poetkom 1990-ih kree se od 340 USD u Albaniji (1993) do 6.500 USD u Sloveniji

Ne moe objasniti poetak i uzroke procesa demokratizacije u slabije razvijenim drutvima

Ne objanjava slom demokratskih sustava u razvijenim drutvima: Njemaka i Austrija u meuratnom razdoblju Argentina, ile i Urugvaj 1970-ih

Ne istrauje kulturne i vjerske kontekste koji potiu ili sprjeavaju demokratizaciju

Navodi samo dugorone i globalne prosjene trendove, ne moe odrediti vremensku toku na kojoj poinje demokratizacija

Ne istrauje konstelacije aktera i politiko-institucionalne aranmane koji su povoljni i nepovoljni za demokratizaciju ostvari.

Neomarksistiki strukturalizam Klasino djelo koje utemeljuje pristup: Barrington Moore, The Social

Origins of Dictatorship and Democracy, 1966. kvalitativna analiza malog broja sluajeva: Engleska, Francuska, SAD,

Kina, Japan, Indija Strukturni preduvjeti uspostave demokracije:

raspodjela moi unutar elita ekonomska osnovica gornjega agrarnog sloja konstelacija klasnih koalicija raspodjela moi meu drutvenim klasama samostalnost drave u odnosu prema dominantnim klasama

Modifikacija Mooreove teorije: Dietrich Rueschemeyer, Evelyne Huber Stephens i John D. Stephens, Capitalist Development and Democracy, 1992: klasne strukture i klasne koalicije: vanost poloaja radnike klase odnos moi izmeu drave i civilnog drutva

Teorem o disperziji moi Tatu Vanhanen u vie istraivanja analizira velik broj zemalja:

The Emergence of Democracy. Comparative Study of 119 States 1850-1979, 1984.

The Process of Democratization: A Comparative Study of 147 States, 1980-1988, 1990.

The Prospects of Democracy, 1997. Indeks izvora moi (Index of Power Resources, IPR) na temelju

istraivanja Steina Rokkana: udio gradskog stanovnitva u ukupnom stanovnitvu udio onih koji ne rade u poljoprivredi u ukupnom stanovnitvu broj studenata na 100.000 stanovnika stopu nepismenosti ukupnog stanovnitva povrinski udio obiteljskih seljakih imanja u cjelokupnome zemljinom

posjedu stupanj decentralizacije neagrarnih privrednih resursa

Mjera demokratinosti: participacija na izborima + odnos mandata najjae stranke i opozicije

Vanhanenova teza: to su izvori moi u drutvu raspreniji, vii je stupanj njegove

demokratizacije to je mo u drutvu koncentriranija, vee su prepreke na putu u

demokraciju Demokracija: racionalni kompromis meu elitama i

skupinama u nekom drutvu to su drutveni izvori moi raspodijeljeni manje asimetrino, vjerojatniji je temeljni demokratski kompromis

Indeks izvora moi (IPR) povezan je sa stupnjem demokracije Varijacije IPR-a za demokracije: SAD 52,2, SR Njemaka 44,3,

Austrija 33,9 Varijacije IPR-a za autoritarne reime: Juna Koreja 22,

Meksiko 12,1, Poljska 10,1, Tajland 6,2 Varijacije IPR-a za totalitarne reime: Kina 0,1

Teorije o religijsko-kulturnim tipovima civilizacije

Samuel Huntington, The Clash of Civilizations and the Remaking of the New World Order, 1993.

Osam civilizacijskih tipova:1. zapadna kultura (liberalizam, protestantizam) 2. latinskoamerika kultura (katolianstvo)3. japanska kultura4. slavensko-pravoslavna kultura5. hinduistika kultura6. afrika kultura7. konfucijanska kultura8. islamska kultura

Prve tri civilizacije kompatibilne su s demokracijom, druge tri su neutralne, a konfucijanizam i islam spreavaju demokratizaciju

Kompatibilnost konfucijanizma i demokracije

Huntingtonovi argumenti o nekompatibilnosti konfucijanstva (Kina, Koreja, Vijetnam, Singapure, Tajvan) i demokracije: primat skupine nad pojedincem primat autoriteta nad slobodom (tradicije nad jamstvom ljudskih prava) primat imperativa harmonije/solidarnosti nad konkurencijom/ sukobom

Francis Fukuyama osporava Huntingtonovu tezu o opreci konfucijanizma i demokracije

Komponente konfucijanizma koje pogoduju demokratizaciji: isticanje obrazovanja i izobrazbe tolerantnost konfucijanizma u usporedbi s islamom, hinduizmom i

kranstvom egalitarnost u kineskom konfucijanstvu najvia vrijednost nije autoritet drave nego

obitelj = zatitni bedem od autoritarnoga dravnog presezanja u privatnu sferu

Islam i demokracija Suprotnost islamizma (= islamski fundamentalizam) i

demokracije: politika legitimnost temelji se na vjerskim naelima politika ne ovisi o demokratski iskazanim preferencijama graana,

nego o nadvremenskim vjerskim dogmama Empirijska potvrda teze o suprotnosti islama i demokracije:

nijedna arapska islamska drava nije demokracija Primjeri islamskih politikih reima izvan arapskog svijeta:

Atatrkov sekularni koncept drave omoguio je demokratizaciju Turske

umjerene verzije islama u Maleziji, Bangladeu i Indoneziji demokratizacija (uz prisutne defekte)

Pakistan: neuspjeh demokratizacije, autoritarna uloga vojske Zakljuak: odvajanje drave i religije pogoduje demokratizaciji,

fundamentalizam unemoguava demokraciju

Teorije socijalnog kapitala

Drutvene vrijednosti, socijalne tradicije i historijska iskustva izgradnje zajednice i prakticiranja suradnje vane su za uspostavu demokracije

Robert Putnam, Making Democracy Work. Civic Traditions in Modern Italy, 1993. (hrv. izdanje Kako demokraciju uiniti djelotvornom, Zagreb, 2003)

Demokratske institucije zahtijevaju potporu u djelovanju graana: vrijednosti koje podupiru demokraciju moraju se nauiti,

habitualizirati i povijesno akumulirati kao socijalni kapital dugoroni angaman u civilnom drutvu stvara potreban

socijalni kapital u kojem se mogu usidriti demokratske institucije

Teorije aktera Zajednika obiljeja teorija aktera:

prevladavaju statiko promatranje sistemskih, strukturalistikih i kulturalistikih teorija

naglasak na mikro- i mezorazini ( makrorazina) odbacivanje determinizma (uzrokovanog socijalnim strukturama,

kulturom ili funkcionalnim imperativima): neodreenost politikog djelovanja

proces transformacije primarno ovisi o subjektivnim procjenama, strategijama i djelovanjima relevantnih aktera (= elite)

sudjelovanje masa javlja se samo kao kratkotrajna, prolazna pojava strukturni i drugi uvjeti: koridor djelovanja politikih elita

Glavne varijante teorije aktera: deskriptivno-empirijska struja: Guillermo ODonnell, Philippe C.

Schmitter, Laurence Whitehead, Giuseppe Di Palma deduktivni pristup racionalnog izbora: Adam Przeworski, Jon Elster,

Josep M. Colomer

Deskriptivno-empirijske teorije aktera

U fokusu istraivanja su promjenljive konstelacije aktera u razliitim fazama transformacije: faza liberalizacije: poputanje reimskih elita = posljedica

oekivanja da su trokovi represije vei od posljedica gubitka vlasti

faza demokratizacije: prolazna mobilizacija masa, kljuna uloga reimskih i opozicijskih elita

transformacija se odvija ili kroz paktove starih i novih elita koji smanjuju neizvjesnost i definiraju nova pravila igre (rules of the game) ili kroz jednostrano nametanje pravila u sluaju kolapsa starog reima

uspjeh transformacije ovisi o konstelaciji aktera i njihovom djelovanju

Prevladava deskripcija stvarnih procesa transformacije, a ne modelska deduktivna konstrukcija varijanti tranzicijske igre

Pristupi racionalnog izbora Teorijska podloga analize moguih transformacijskih

scenarija: teorije igara Djelovanje aktera predvia se uz uvaavanje ograniavajuih

i povoljnih imbenika, koji nastaju kao rezultati ranijih djelovanja i izvanjskih pritisaka

Potraga za povoljnim konstelacijama aktera: racionalni akteri pogreno ocjenjuju vlastite izglede da odre ili

steknu vlast poetak procesa tranzicije faza liberalizacije: kriva procjene reimskih elita da moe kontrolirati i

po elji zaustaviti proces otvaranja/ poputanja (primjer: postfrankistike elite, Gorbaov)

vanost redukcije neizvjesnosti varijante tranzicijske igre u kojima kljuni akteri uspijevaju postii dogovor o institucijama

prognostiki potencijal: opasnosti i prilike za djelovanje racionalnih aktera, o emu ovisi uspjeh transformacije recepti za uspjenu tranziciju

Teorijska sinteza1. Teorije sustava i teorije aktera: ne mogu same

objasniti ni poetak, ni tijek, ni rezultat promjena sustava2. Teorije sustava i teorije aktera: imaju razliite objekte

analize i razliit analitiki domet3. Teorije sustava i teorije aktera: trae povezujue

koncepte teorijski most izmeu makrosociolokih i mikropolitokih pristupa

4. Povezujui koncepti: kulturalistike, strukturalistike i institucionalistike teorije

5. Socijalno-ekonomske, kulturne i institucionalne oportunitetne strukture = koridori djelovanja unutar kojega mjerodavni akteri donose odluke koje su vane za transformaciju

Prof. dr. Nenad Zakoek Komparativni politiki sustavi Ak. god. 2011/2012.Tipologija teorija transformacijeParsonsova teorija sustavaSlide 4Luhmannova autopoietina teorija sustavaTeorije modernizacije Seymour Martin Lipset, Some Social Requisites of Democracy: Economic Development and Political Legitimacy, APSR, 53, 1959; Political Man (1960)Adam Przeworski, Michael E. Alvarez, Jose Antonio Cheibub, Fernando Limongi, Democracy and Development: Political Institutions and Well-Being in the World, 1950-1990, Cambridge U.P., 2000.Carles Boix, Susan Carol Stokes, Endogenous Democratisation, World Politics, 55, 2003, 517-549 Teorije modernizacije: ekonomski razvoj i demokratizacijaNedostaci klasine teorije modernizacijeNeomarksistiki strukturalizamTeorem o disperziji moiSlide 13Teorije o religijsko-kulturnim tipovima civilizacijeKompatibilnost konfucijanizma i demokracijeIslam i demokracijaTeorije socijalnog kapitalaTeorije akteraDeskriptivno-empirijske teorije aktera Pristupi racionalnog izbora Teorijska sinteza