4. ISTRAŽIVANJE

Demokratski odnosi u savremenoj školi

- deo magistarskog rada-

4.1. Potrebe, mogućnosti i značaj istraživanja

Može se reći da su istraživanja i studije koje se bave pitanjem demokratije u

današnjoj školi i njenom ućešću u tokovima obrazovanja na našem prostoru vrlo rijetke.

Zapravo, nama nije bilo dostupno nijedno istraživanje, pa ni teorijska rasprava, koje bi

direktno i isključivo obrađivalo tu temu. Takva pozicija podrazumijeva dvostruku

teškoću, ograničenje i odgovornost: prvo, nedostatak dosadašnjih istraživanja, direktno

vezanih za ovu temu, smanjuje mogućnost kritičke analize i orjentacije u okviru zadate

teme i drugo, pokušaj da se bude prvi u istraživanju neke teme nosi sa sobom opasnost da

ostane na nivou deskripcije mnoštva problema, bez produbljene analize, kao i da se

zanemare neki aspekti na uštrb drugih koje će tok samog istraživanja nametnuti. Imajući

u vidu ove probleme nastojaću da izvedem analizu koja će zadovoljiti naučne potrebe za

utemeljenjem ovakvog istraživanja, a koja će omogućiti da se dobiju, koliko to nivo ovog

rada dopušta, što vrijedniji i korisniji rezultatati za buduća istraživanja u ovoj oblasti.

Potreba za ovakvim istraživanjem pokazuje se u činjenici da se u razvijenom

svijetu sve više stavlja akcenet na ulogu demokratije u funkciji razvoja škole. U radu se

istražuje pitanje koliko se praktikuje demokratija u školi kao ustanovi. Demokratija se

posmatra kao instrument u sagledavanju stanja i razvoja odnosa u školi i obrazovanju.

Odnosi u školi kao glavna tema ovog rada, biće istraživani sa više aspekata.

U skoroj prošlosti su za predmet istrživanja koja su se bavila problemima

osnovnoškolskog obrazovanja i vaspitanja uglavnom sagledavani i korišćeni kvantitativni

pokazatelji, koji pokazuju kvalitet ostvarenja programa rada, kvalitet disciplinovanja,

kažnjavanja i nagrađivanja učenika u osnovnoškolskim ustanovama. Primarno su

ispitivani postupci vaspitača, kao da su oni osnova za uspješnost u obrazovnju, vaspitanju

i socijalizaciji.

U novije vrijeme javlja se paradigma: situacijsko-interakcijski ili

konstruktivistički pristup koji veću pažnju poklanja kvalitativnim pokazateljima koji daju

sliku o kvalitetu, načinu i obliku interakcije između učenika i nastavnika, kao i ostalih

subjekata u školi. Riječ je o toku obrazovanja i vaspitanja i demokratiji koju učenik i

koristi i pruža u institucionalnom kontekstu. Odnosno, akcenat se stavlja na stepen i

kvalitet svjesnog ućešća učenika u izgradnji i održavanju odnosa u školi. To je srž nove

paradigme koja učenika gleda kao element u ličnom razvoju, koji svojom

samodjelatnošću, kao razvojnom crtom, razlikuje svoju individualnost i ličnost i pri tome

uvijek nastoji da se uklopi, a istovremeno pravi okvire društvene formule koja mu

odgovara, a koja se u širem kontekstu, uklapa u mozaik uže i šire sredine koja djeluje na

školu, a koja razumije i prihvata povratno djelovanje škole, i kao institucije povezane u

sistem, i kao specifične i autonomne društvene grupe. Posebna pažnja se poklanja

interpersonalnim odnosima u ovakvim institucijama. Škola je većim dijelom životna

sredina i tako se i tretira. Razvojne šeme realizuju se u velikom broju interakcijskih veza i

odnosa u socijalnom razvojnom segmentu, a koje dijete prihvata i usvaja ga. Veliko je

pitanje da li se segmenti socijalizacija u institucionalnom kontekstu podudaraju i slažu,

suprostavljaju ili dopunjuju sa životnim segmentima.

Današnje vrijeme zahtjeva razvijanje individualnosti, ističući subjektivitet

pojedinca, učenika u svakom pogledu. Samosvijesti se poklanja velika pažnja, a autoriteti

koji su se najčešće pokazivali kao promašaj, greška (put u maglu), postaju prošlost.

Interakcija ličnosti mora da teče spoznajno i cjelovito, ona ne smije gubiti vezu sa

praktičnom stvarnošću. Ambijent u kojem se interakcija realizuje mora biti životni i

objektivan. Demokratija u svim segmentima interakcije u školi kao društvenoj grupi i

obrazovanju kao procesu, mora imati praktičan smisao i značaj. Škola je početno,

osnovno, temeljno mjesto za vježbu demokratije i klicu demokratskih odnosa u društvu.

Ali i pretpostavka za demokratske navike, toleranciju, autonomiju i odgovornost

pojedinca u njegovom životu i djelovanju nakon školskog perioda. U svakom drugom

smislu demokratija postaje lažna, postaje ¨kvazi-demokratija¨, ona se pretvara u postupak

instrumentalizacije i manipulacije idividualnosti učenika, u cilju obrazovnja ličnosti koja

se lako povinuje spoljašnjem autoritetu, koja je sklona odbacivanju inovacija, koja ne

traga za novim sadržajima u svakodnevnoj komunikaciji i interakciji u grupi, sredini i

društvu. Već u osnovnoškolskom uzrastu javlja se ovaj problem koji je u današnjem

vremenu globalan. Školski problem i životni problem u ovom smislu trebalo bi približiti,

spojiti i nastojati da ga škola kreativno i angažovano rješava u interesu individue,

učenika, škole i društva. Škola nije samo "servis" koji pruža usluge edukacije, ona je

prostor u kome se razvijaju moderni instrumenti i načini svestrane komunikacije i

moderne socijalizacije. Aktivnost učenika, njegovo vaspitno djelovanje, uvijek treba

potencirati i nagrađivati. Individualno djelovanje u svakom pogledu, a naročito u učešću

(participaciji) kod odlučivanja i demokratskog djelovanja u svakom segmentu škole,

treba pratiti i posmatrati sa svih aspekata kako bi se demokratski pojmovi usvajali i

demokratske procedure praktikovale. Zadatak nauke, posebno sociologije, bio bi da

dopunjava, analizira i prati, demokratske odnose u modernoj školi, kao društvenoj grupi i

instituciji istovremeno. To bi bio, ujedno, i uslov da se ne naruši ni jedan od elemenata

deklaracije o pravima djeteta.

4.2. Predmet istraživanja

Već odavno je prisutna potreba da se istraže i naučno sagledaju brojni problemi u

realizaciji socijalizacije djece u osnovnoškolskom uzrastu i sa njima povezani problemi

razvoja demokratskih odnosa u savremenoj školi. Ovim istraživanjem mora da se osvjetli

i razumije položaj i uloga djeteta u savremenoj školi, u obrazovno-vaspitnom procesu.

Kao i da se analizira i objasni socijalno ponašanje djece tog uzrasta, ponašanje i uloga

predavača i roditelja. To sve treba pratiti kroz prizmu demokratije, odnosno korišćenja

demokratije za realizaciju postavljenih ciljeva i ispunjavanja zadataka u obrazovnju i

vaspitanju. Pažnju u ovom istraživanju posvećujemo personalnim činiocima u školi

(učenicima i nastavnicima) i njihovim međusobnim odnosima u svakodnevnoj

komunikaciji jer su oni nosioci i elementi razvoja i stvaranja socijalnih odnosa i

demokratije u školi. Oni su, istovremeno, i nukleus stvaranja i razvoja socijalnih odnosa,

demokratije i slobode (ili obrnuto: neslobode, anarhije i diktature) kasnije u društvu.

Kvalitet obrazovanja i vaspitanja direktno su vezani za interes učenika, roditelja, škole i

društva. Svi ovi činioci, kada se angažuju oko izgradnje slobodne i kreativne ličnosti

učenika – osnovnoškolca, moraju imati svestranu komunikaciju i razumijevanje, moraju

tražiti najkraće puteve kontakta u demokratskim odnosima i procesima koji stvaraju

modernu školu i unapređuju obrazovanje.

Socijalno ponašanje obuhvata više dimenzija koje imaju pozitivnu i negativnu

stranu za razvoj demokratije i demokratskih odnosa u školi. Tu je mnoštvo interesa,

individualnih, grupnih i kolektivnih, koji nastoje da se ispolje i ostvare. Demokratija je

put da se ti interesi kanališu i usjmere ka pozitivnom pravcu djelovanja i stvaranja, koje

će produkovati napredak u obrazovanju i razvoju okruženja kome škola pripada.

Osnovni ciljevi svakog pojedinca, učenika, kreću se u polju između opšteg,

grupnog (učeničkog) interesa i individualnog, ličnog (personalnog), pojedinačnog

interesa. Zahtjevi i ciljevi, interesi i očekivanja sredine i škole, kao kolektivni interesi,

moraju se podrobno analizirati, istražiti i razumjeti. Dakle, predmet istraživanja ovog

rada fokusira se na učešće učenika i nastavnika kao glavnih subjekata, te roditelja i

obrazovnih institucija kao pratećih činilaca, u vaspitno-obrazovnim, socijalnim i

demokratskim odnosima u savremenoj školi. U empiriskom smislu, predmet istraživanja

obuhvatiće stavove i mišljenja učenika, nastavnika, roditelja i predstavnika državne i

školske administracije o odnosima i stepenu razvoja demokratije u školama banjalučke

regije.

4.2.1. Pojmovna operacionalizacija predmeta istraživanja

a) Demokratija

Potrebe ovog istraživanja ne nameću obavezu da se ulazi u teorisku i etimološku

raspravu o pojmu, nastanku, razvoju i vrijednostima demokratije. Ovdje će biti riječi

samo o tome šta demokratija predstavlja za odnose u društvu i društvenim grupama.

Kakva je njena uloga u donošenju odluka i kontroli donesenih odluka, kako se poštuju

odluke većine, da bi se bolje sagledalo kakva je uloga kolektiva (u našem slučaju škole) u

razvoju demokratskih odnosa.

Ovdje ćemo se poslužiti stavovima nekoliko poznatih autora kako bismo jasnije i

potpunije predstavili značenje demokratije kao postupka i procedure u životu svake

društvene grupe i zajednice. Demokratija je postupak koji podrazumijeva "dva povezana

načela". Načelo "javne kontrole nad kolektivnim donošenjem odluka", i načelo

"jednakosti prava u primjenjivanju te kontrole" (Bitem, D., Bojl, K., 1997. str. 16). Ovdje

se ističe da demokratija podrazumijeva najmanje tri bitna elementa: javno, kolektivno

donošenje odluka o nečemu, pravo onih koji zavise od tih odluka da kontrolišu postupak

donošenja odluka i treće, jednako pravo da se prati primjena donesenih odluka.

Da je demokratija rezultat širokog učešća grupa i pojedinaca u svakom

konstituisanju vlasti i obliku vladanja i upravljanja, upozorava i Đovani Sartori (2001.)

tvrdeći da "demokratija znači da je vlast legitimna samo ako potiče odozdo, samo ako

predstavlja širenje narodne volje, odnosno – konkretno – ako je ona i koliko je ona

dozvoljena" (str. 101). Demokratija, prema mišljenju Sartorija, pretpostavlja slobodno i

otvoreno društvo, gdje ne postoji dominacija jedne izdvojene grupe koja vlada i mase

ostalih kojima se vlada bez njihovog učešća, bez njihove slobodno i autonomno izražene

volje i podrške onima koji vladaju. "Svi mi", ističe Sartori, "manje-više znamo (a to je

najlakše) kako treba da izgleda idealna demokratija, ali se malo zna (a to je najteže) o

uslovima moguće demokratije" (str. 92). Vođeni ovom idejom želimo da u ovom

istraživanju posvetimo više pažnje uslovima u kojima se razvija demokratija u našoj školi

kao jednoj mikrozajednici i jednoj specifičnoj društvenoj grupi.

Ideja demokratije je, kako ističe Robert Dal (1999.) u XX vijeku nadmašila sve

druge ideje i konkurente u zasnivanju i oblikovanju formi vladanja i društvenih odnosa.

Ali, smatra Dal, trijumf demokratije nije istovremeno značio i trijumf procesa

sprovođenja demokratije. Dakle, u XXI vijeku nameće se potreba za shvatanjem,

razumijevanjem i praktikovanjem demokratije kao procesa, kao stalnog napretka u

učešću i kontrolisanju donošenja odluka od značaja za čovjekov život i rad, kako na

mikroplanu, tako i na nivou globalnog (svjetskog) društva. Centralno pitanje razvoja tako

shvaćene demokratije, jeste pitanje kompetentnosti onih koji odlučuju o važnim i bitnim

pitanjima na svim nivoima ljudske zajednice, kao i pitanje odnosa manjine i većine u

odlučivanju.

Demokratija je proces i postupak kojim se omogućava kontrola vlasti i moći na

svim nivoima u društvu. "Demokratija je shvaćena kao način da se obuzda moć države i

posreduje između konkurentskih političkih projekata" (Held, D., 1997. str. 90).

Demokratija podrazumijava legitimitet uključivanja svih, zavisno od sklonosti i

kompetentnosti, u procedure donošenja odluka i postupka odlučivanja o važnim pitanjima

u zajednici. Blisko potrebi našeg istraživanja je i mišljenje da je demokratija "skup

postupaka i procedura koje se primijenjuju u upravljanju zajedničkim poslovima, kako u

politici, tako i u ostalim oblastima, a koji su značajni za ostvarenje interesa pojedinca,

društvene grupe i zajednice" (Šijaković, I., 2003. str. 158). Demokratija podrazumijeva

uslove u kojim se vodi širok, tolerantan demokratski dijalog, koji produkuje neki rezultat

gde je "snaga jačeg argumenta jedina moguća prinuda, a saradnja u potrazi za

saglasnošću jedini prihvatljiv motiv" (Held, str. 193). U tom smislu demokratiju treba

shvatiti kao stalno događanje, napredovanje u kontaktu, dijalogu i odnosima.

Na bazi prethodnih stavova posmatraćemo demokratske procese i ulogu

demokratije u odnosima u savremenoj školi na našem zadatom prostoru. Upravljanje

školom, stanje u obrazovanju i razvoj odnosa među subjektima u školi i obrazovanju

predstavlja područje koje sve više interesuje građane, posebno roditelje i sredinu u kojoj

škola djeluje.

b) Škola

Škola ima višestruko pojmovno i terminološko značenje. Obično se pod školom

podrazumijeva prostor gde se vrši edukacija i sticanje znanja od najranijih dana, pa sve

do završetka srednje škole, nekada se čak i studije nazivaju školovanjem. Dakle čitav

proces institucionalnog sticanja znanja i kvalifikacija koje čovjek upražnjava u svom

životu povezene su sa nekom vrstom škole. Važnost pojma škole vidi se i iz metaforičnog

i prenosnog značenja. Naime, često se kaže za pogreške ili "skupo plaćeno" iskustvo da

je to bila "škola" za nekoga.

Za potrebe našeg istraživanja školu ćemo shvatiti u dvostrukom značenju. Prvo,

škola predstavlja državnu instituciju u kojoj se odvija proces obrazovanja i vaspitanja

djece i drugo, školu shvatamo kao određenu društvenu grupu, kao kolektiv koji je

sastavljen od učenika i nastavnika, koji je interesno povezan, koji ima svoje zadatke,

obaveze i odgovornosti, koji uspostavlja i razvija određene odnose, koji djeluje i u tom

djelovanju proizvodi rezultate od šireg značaja (roditelji, sredina, država). Škola je

organizovana da bi "zadovoljila životne potrebe, odnosno da bi vršila kulturnu ulogu"

(Radulović, Lj., 1996.), zatim socijalnu ulogu i, naravno, obrazovnu i vaspitnu ulogu u

društvu. Škola je karakteristika razvijenog društva i sva zbivanja vezana za njen nastanak,

organizaciju, funkcionisanje i djelovanje u direktnoj su vezi sa karakterom i promjenama

u društvu. Pošto se škola javlja kao "legitimna potreba" čovjeka za učenjem, znanjem,

osposobljavanjem, ona se tu postavlja kao "instrument upravljanja čovjekom, pa i

instrument njegovog porobljavanja" (Radulović, Lj., str. 26). Poznato je da su, kroz

istoriju, određene grupe, pokreti i moćnici koristili školu kao instituciju pomoću koje su

pribavljali određene privilegije i održavali svoje pozicije u društvu.

Karakteristika škole u industrijskom društvu ogledala se kroz pružanje

"specijalizacija, standardizacija, parcijalizacija, kroz maksimilizaciju i centralizaciju"

(Trnavac, N., 1992.), dok bi karakteristika škole u naše, postindustrijsko, informatičko

doba trebalo da bude: kreacija, tolerancija, fleksibilnost, raznovrsnost, znanje,

informacija, mnoštvo mogućnosti i demokratizacija odnosa, kao princip.

c) Učenici

Naše istraživanje je usmjereno na osnovnu školu i obuhvatiće učenike od 6. do 9.

razreda. To je period kada se učenici nalaze u periodu djetinjstva, u početnoj fazi

puberteta i rane adolescencije. Djetinjstvo je period koje ima specifičnu i izdvojenu

vrijednost u toku razvoja ličnosti. Djeca kao učenici imaju svoj specifičan vid

komunikacije (jezik, literaturu, igre), svoj specifičan senzibilitet za zbivanja i događaje

koji se odnose na njihove potrebe i njihov uzrast (tehnika, instrumenti, druženje,

razonoda, oblačenje). Na osnovu tih elemenata djeca se udaljavaju od odraslih i

"zatvaraju" u svoj specifičan prostor, "svoj svijet". Obrazovanje na neki način produžava

i čini interesantnijim i sadržajnijim samo djetinjstvo, a na drugoj strani ga ponekad negira

i porobljava. Koji od ovih oblika će preovladavati u savremenoj školi, zavisiće od

karaktera i načina uspostavljanja cjelokupnih odnosa u školi i u procesu obrazovanja. Da

li će učenici biti samo pasivni "upijači" školskog gradiva, ili aktivni učesnici i kreatori

znanja i osposobljavanja, zavisiće od organizacije škole i karaktera odnosa koji se u njoj

uspostavljaju. Učenici u tom uzrastu imaju mnogo više kapaciteta i afiniteta za

učestvovanjem u svim važnijim događajima i odnosima u školi nego što se uobičajeno

konstatuje na školskim raspravama. Djeca-učenici treba da se slobodno suočavaju sa

teškoćama i iskušenjima koja nosi obrazovni sistem i proces socijalizacije u tom periodu

kako bi u daljnjem razvoju bili sposobni da sami prepoznaju odakle dolaze teškoće i koji

su to putevi njihovog riješavanja.

d) Okruženje

Škola nije izolovana institucija, grupa ili stanje od ukupnog društvenog zbivanja,

posebno od neposredne sredine u kojoj se nalazi. Škola djeluje na sredinu kao što i

sredina, možda još više, djeluje na školu. Okruženje možemo podijeliti u dva dijela: uže,

neposredno okruženje i drugo, šire okruženje - regija, država. Kada se govori o užem

(mikro) okruženju, obično se misli na lokalnu sredinu (selo, grad, gradska četvrt, ulica,

naselje) u kome se škola nalazi i odakle dolaze učenici. Uža sredina podrazumijeva

socijalno, ekonomsko, kulturno, urbano i ekološko okruženje. Toj sredini pripadaju

roditelji učenika, komšije, rodbina i poznanici. Dakle, ukupan socijalni milje.

U šire okruženje spada grad, opština, regija, država. To su faktori koji indirektno

utiču na stanje i uslove u kojima škola djeluje i u kojima se odvija obrazovni proces. Ovi

elementi mogu biti od presudnog značaja za razvoj škole i njeno postojanje i djelovanje.

Od aktivnosti i sposobnosti države zavisiće razvoj škole kao obrazovnog subjekta

(finansije, oprema). Od sposobnosti nadležnog Ministarstva zavisiće karakter, vrijednost i

aktuelnost obrazovnog procesa (reforma, nastavni planovi). Od ukupnog stanja u društvu

zavisiće kvalitet, značaj i perspektive škole i obrazovanja uopšte (ekonomski razvoj,

napredak, visok standard ili kriza, siromaštvo, emigracija, rat).

e) Odnosi u školi

Prethodno smo istakli da školu posmatramo kao društvenu grupu koja se sastoji

od nekoliko kolektivnih subjekata i većeg broja individualnih učesnika. Dakle, škola nije

samo državna, obrazovna institucija, već je to i određena grupa koja uspostavlja

unutargrupne i međugrupne odnose, obavlja određene uloge i daje rezultate svog rada i

djelovanja. Odnosi u školi imaju nekoliko slojeva: odnosi učenika i nastavnika, odnosi

između učenika, odnosi između nastavnika, odnosi između učenika i školske uprave,

odnosi između nastavnika i školskih vlasti, odnosi između nastavnika i roditelja i odnosi

između školske uprave i roditelja. U okviru ovako isprepletenih i složenih odnosa, odvija

se rad škole i ispoljavaju njene društvene funkcije.

U našem istraživanju posebnu pažnju ćemo posvetiti sagledavanju odnosa između

dva osnovna subjekta u školi kao društvenoj grupi, između učenika i nastavnika.

Istraživanje će obuhvatiti i analizu interakcije unutar pomenutih subjekata, kao i njihov

odnos sa ostalim činiocima koji su obuhvaćeni pojmom škola i obrazovanje. Poseban

akcenat stavljamo na položaj i ulogu učenika u školi kao društvenoj grupi. To ćemo

istražiti kroz praćenje oblika i stepena participacije učenika u predviđenim, zadatim i

podrazumijevanim odnosima u školi, kao i u autonomnim, slobodnim i vlastitim

djelovanjem (od strane učenika) nastalim odnosima. Participacija učenika u odnosima u

školi podrazumijeva aktivnost u kojoj učenici iznose svoje mišljenje, daju prijedloge,

uvažavaju mišljenje ostalih učesnika i donose odluke koje se tiču njih samih i ukupnog

života i rada u školi. Pratićemo koliko mišljenje i stavovi učenika bivaju uzeti u obzir

prilikom donošenja odluka koje se tiču učenika. Zanima nas koliko je riječ o stvarnom

učešću učenika u donošenju odluka od važnosti za njih, ili je u pitanju simulacija učešća

u radu i odlučivanju o važnim pitanjima za razvoj i napredovanje učenika.1 Samo stvarno

učešće učenika u svim važnim poslovima i događajima, u donošenju odluka od važnosti

za učenike i ostale učesnike u školskom životu i radu, može doprinjeti da učenici na

1 Rodžer Hant je razvio model koji se može primjeniti na mjerenje stepena učešću djece u odlučivanju. Model je nazvan "ljestvica participacije", sastoji od sedam nivoa: 1) manipulacija (djeca rade i govore ono što odrasli traže); 2) dekoracija (djeca učestvuju u nekom događaju, ali ne dobijaju nikakvo objašnjenje o događaju i svom učešću); 3) tokenizam (imaju mogućnost da kažu svoje mišljenje, ali malu mogućnost da utiču na glavne odluke i tok događaja); 4) obavezni, ali informisani (djeca znaju šta je cilj događaja, ko donosi odluke, svjesno učestvuju u realizaciji plana); 5) odrasli iniciraju projekte i dijele odluke sa djecom (djeca se uključuju u proces donošenja odluka); 6) djeca iniciraju i vode (ideja i njena realizacija dolaze od strane djece); 7) djeca iniciraju projekte i zajednički odlučuju sa odraslima (djeca uočavaju problem, potom sa odraslima rade zajednički na njegovom rješenju). O ovome se više može vidjeti u Pešić,Lj.Branković,B.,1999.

vrijeme steknu samopouzdanje, odgovornost, uvažavanje drugih stavova i mišljenja, da

izrastu u zdrave osobe koje će u svom daljnjem školovanju i radu cijeniti i praktikovati

dijalog, toleranciju i demokratiju u svim odnosima u koje se budu uključivali.

4.3. Ciljevi i zadaci istraživanja

Pošavši od navedenog problema i evidentiranog predmeta istraživanja formulisali

smo i odredili nekoliko neposrednih ciljeva ovog istraživanja:

1. utvrditi da li je učenik usmjeren, na dobrobit svih subjekata škole, ka poželjnom

tipu socijalizacije, ali da se istovremeno sačuva njegova autonomnost, vlastitost i

svjesnost djelovanja,

2. istražiti način na koji učenik treba da daje ideje, prijedloge, uočava probleme i

traži rješenja sam, ali i uz pomoć drugih,

3. pokazati da učenik treba da uzme učešća u pravljenju pravila vlastite

socijalizacije. Treba da bude učesnik izgradnje demokratskih puteva razvoja

savremene škole, da ih dograđuje, mijenja, usklađuje, a istovremeno da ih poštuje,

uvažava i da ih se pridržava,

4. utvrditi interes učenika za demokratske odnose u školi i stepen spoznaje učenika o

tim odnosima,

5. istražiti kako se u praksi, u školskom ambijentu, provode demokratski odnosi i

pravila od strane glavnih subjekata i učesnika obrazovnog procesa,

6. jesu li i na koji način demokratski odnosi i pravila u funkciji svih zainteresovanih

za obrazovanje i vaspitanje učenika?

7. kako, koliko i na koji način predavači, nastavnici, razredne starješine, rukovodioci

škole i svi oni koji se bave problemom obrazovanja doprinose ili sputavaju

učešće učenika u odlučivanju na demokratski način, te koliko sami koriste

saznanja o demokratiji u vlastitoj intelektualnoj, obrazovnoj i vaspitnoj djelatnosti

i samoedukaciji.

Iz ovako postavljnog cilja istraživanja proizilaze i sljedeći zadaci:

1. utvrditi interes učenika za demokratiju i njegovo reagovanje i snalaženje u

demokratskom činu, procesu i ambijentu,

2. utvrditi koliko je škola kao institucija (ustanova) planirala, pomogla i pružila da

demokratija zaživi, da bude prezentovana učeniku, da je učenik koristi, da mu

služi, da ga obučava, da on demokratiju i njene oblike spoznaje, koristi, da u njoj

stiče praksu i neophodno iskustvo za kasnije djelovanje,

3. ispitati na koji način je uspostavljen (i da li uopšte postoji) kontakt: roditelj,

razredni starješina, predavač, rukovodstvo škole, okruženje,

4. utvrditi da li učenici imaju mogućnost da biraju i da budu birani u rukovodstva

škole: razredne zajednice, savjeta učenika, savjeta učenika i roditelja,

predstavnika za opšte roditeljske sastanke, te roditeljske sastanke razredne

zajednice. Da li učestvuju, i na koji način, u odlučivanju u nastvno - vaspitnom

procesu i realizaciji programskih sadržaja (zaključivanju ocjena, pomoć slabim i

iznemoglim, planiranju ekskurzija i svih oblika gdje je na sceni odlučivanje).

4.4. Hipotetički okvir

Početna hipoteza našeg istraživanja je da škola predstavlja određenu društvenu

grupu u kojoj se odvijaju specifični međusobni odnosi između glavnih subjekata

(elemenata) te grupe, učenika, nastavnika, roditelja, školske uprave i okruženja.

Škola je bazični, početni društveni kontekst u kome se odvija proces socijalizacije

djeteta u uzrastu učenika osnovne škole. Ako učestvuje svjesno, autonomno i odgovorno

u tom procesu, učenik će se "vježbati", steći iskustvo da primjenjuje principe

demokratskih pravila i procedura i kasnije u građanskom društvu.

Za uspješan razvoj demokratskih odnosa u školi najviše odgovornosti imaju

školska uprava i nastavnici. Oni svojim angažovanjem, razumijevanjem i pristupom

problemima, odlučujuće utiču na stvaranje unutrašnje klime za razvoj odnosa saradnje,

tolerancije, poštovanja i odgovornosti.

Očekivanje učenika da se značajnije uključe u tokove odlučivanja o važnim

pitanjima u školi nije veliko. Njihov izbor se svodi na neka manje značajna pitanja (izbor

sekcija, druga u klupi, pokretanje školskog lista, starješine odjeljenja).

Uticaj okruženja na funkcionisanje škole i razvoj demokratskih odnosa u školi

nije velik. Roditelji i građani malo su zainteresovani za razvoj i praćenje pojava, zbivanja

i problema u školi, osim u slučaju kada se pojavi neki eksces.

Naša glavna teza glasi: stepen demokratskih odnosa u školi na prostoru Republike

Srpske nije na podrazumijevanom i očekivanom nivou. Na spor i neefikasan razvoj

demokratskih pravila i procedura u školi uticalo je više faktora: socijalističko naslijeđe,

centralističko upravljanje i odlučivanje u školi, zastario školski sistem, siromaštvo i nizak

životni standard, spora reforma obrazovanja, mnoštvo postratnih sindroma u razvoju

samog društva.

4.5. Metod istraživanja

4.5.1. Instrumenti

Na osnovu predmeta istraživanja i zadatog cilja, odlučili smo se da u istraživanju

kao glavni instrument koristimo upitnik sastavljen od tri dijela (za rukovodioce škole,

nastavnike i učenike). Upitnik je sadržavao kombinovana pitanja, zatvorenog i otvorenog

tipa. Zatim je korištena skala za procjenu stavova nastavnika i učenika o mogućnostima i

značaju učešća u odlučivanju o važnim pitanjima od značaja za njihov rad i napredak u

školi.

Pored ovoga korišten je i usmjereni intervju sa pedagozima, (pošto u školama

nema psihologa i sociologa) roditeljima i predstavnicima Ministarstva za obrazovanje.

Intervju je trebalo da pruži sliku stanja i pogleda onih koji se bave obrazovanjem i

školom izvan direktnog procesa nastave, koji se staraju da pripreme uslove i ambijent u

kome bi se nesmetano odvijalo funkcionisanje nastavnog procesa i razvijali demokratski

odnosi u školi. Intervju je poslužio i kao korektivni faktor u određivanju vrijednosti i

iskrenosti stavova i mišljenja učenika i nastavnika/profesora.

Kako bi se što uspješnije i potpunije obradili dobijeni rezultati, u istraživanju je

korišten statistički metod.

4.5.2. Uzorak

Istraživanje se bazira na uzorku od 1.284 ispitanika (učenika - 1.042,

nastavnika/profesora – 232, direktora/sekretara – 10) iz 10 škola sa banjalučkog

regionalnog školskog područja (Banja Luka, Prijedor, Gradiška, Novi Grad, Laktaši i

Čelinac). Upitnik je obuhvatio učenike od VI do IX razreda, kojih na pomenutom

području ima ukupno oko 18 hiljada.

Od ukupno 10 anketiranih škola, četiri su gradske, tri su prigradske i tri seoske

škole. Od njih deset samo je jedna prekidala rad tokom rata. Prosjek učenika po

anketiranim školama jeste 873, s tim što je prisutan interval od 362 (anketirana škola sa

najmanjim brojem učenika) do 1300 učenika (anketirana škola sa najvećim brojem

učenika). Prosjek odjeljenja od VI do IX razreda jeste 19.3 (interval od 8 (min) do 47

(max). Prosjek natavnika/profesora po školi - 47.64, ova cifra isključivo zavisi od veličine

škole, jer škola sa najvećim broj učenika ima najveći broj zaposlenih nastavnika.

5. REZULTATI ISTRAŽIVANJA

5.1. Okvirni statistički pregled rezultata Upitnika

Prvi dio Upitnika (12 pitanja) imo je za cilj da pruži pregled mišljenja

rukovodstva škole (direktora ili sekretara) o opštim uslovima u kojima se škola nalazi,

kako radi, koji su problemi prisutni i koje su najznačajnije aktivnosti koje se preduzimaju

kako bi škola uspješno obavljala zadatke u procesu obrazovanja i vaspitanja učenika.

5.1.1. Opšti pokazatelji o školi

Od ukupnog broja direktora i sekretara škola koji su odgovarali na ovaj upitnik

njih 30% misli da je škola dobro opremljena, 40% misli da je srednje opremljena, dok

njih 30% misli da je škola slabo opremljena. Iz ovoga vidimo da je opremljenost škole

značajan problem, te prema tome, jedan od osnovnih uslova za uspiješan rad nije

ispunjen. Istina, za naš predmet istraživanja ovaj momenat nije odlučujući, ali on može da

kvari atmosferu u kojoj se odvijaju demokratski procesi, bez obzira što mi ovdje

posmatramo školu kao društvenu grupu i u njoj zadate ili spontano nastale odnose i

uloge.

Prvi pokazatelj socijalizacije i formiranja prisnih odnosa u grupi, jeste

organizovanje zabava i proslova, koje privlače đake i nastavnike, čine ih opuštenijim i

spremnijim za neposredne kontakte. Na pitanje da li škola organizuje zabave za učenike,

20% direktora ili sekretara je odgovorilo da redovno organizuje zabave, ovaj procenat je

identičan i kod odgovora da ne organizuju zabave, dok je 60% njih odgovorilo da

ponekad organizuju zabave.

Kako bi pokazala rezultate svog djelovanja i uticala na okruženje (razmijenila

energiju sklada, tolerancije i demokratije) škola treba povremeno da organizuje susrete sa

roditeljima i građanima. Na pitanje da li škola organizuje tribine i rasprave na kojim bi

se dobilo mišljenje roditelja i građana o stanju u školi, 60% direktora odgovara potvrdno,

dok njih 30% ističe da ne organizuju takve skupove.

Da bi se bolje utvrdio odnos i komunikacija škole i okruženja postavili smo

pitanje o tome da li roditelji ili građani daju primjedbe, sugestije i prijedloge vezane za

rad u školi. Od ukupnog broja ispitanih direktora i sekretara njih 80% odgovorilo je da su

roditelji davali primjedbe i prijedloge za rad škole, dok se njih 20% nije suočilo sa takvim

primjedbama. Najviše je primjedbi upućeno "u vezi uspijeha u školi" - 40,%, kako to

pokazuje sljedeća tabela:

Tabela 1.

Da li je neko od roditelja ili građana u prošle 2 godine davao primjedbe ili

prijedloge vezane za rad škole?

a) da, u vezi uspjeha učenika 40%b) da, u vezi problema i ponašanja učenika 20%c) da, u vezi nastavnog plana i programa 10%d) da, u vezi saradnje škole sa okruženjem 10%e) da, nešto drugo /g) nije bilo nikakvih drugih prijedloga i primjedbi 20%Ukupno 100%

Od deset ispitanih škola, četiri škole su u posljednje dvije godine dobile nekoliko

priznanja od strane lokalnih ili republičkih organa, tri škole su dobile po jedno prizanje,

dok tri nisu dobile nikakvo priznanje. Sedam škola ima pobjednike u takmičenju znanja

na opštinskom nivou, dve na republičkom, dok jedna škola nema pobjednika u

takmičenju znanjem.

5.1.2. Stavovi nastavnika

U ovom istraživanju, ukupno je učestvovalo 232 profesora/nastavnika, projsek

godina starosti nastavnika jeste 45 godina, najmlađi anketirani nastavnik ima 23 godine, a

najstariji anketirani nastavnik ima 64 godine. Zastupljenost nastavnika mlađih od trideset

godina u anketiranom uzorku je najmanja, dok je starosna grupa preko 50 godina

najbrojnija, što pokazuje naš grafikon.

Grafikon 1.

Starosna dob u uzorku

17.67%

41.81%13.36%

27.16%

Između 40 i 50 godinastarostiPreko 50 godina starosti

Do 30 godina starosti

Između 30 i 40 godinastarosti

Od ukupnog broja anketiranih nastavnika njih 72 su muškarci, a 160 su žene, na

sljedećem grafiku vidimo procentualni prikaz polne strukture. To nam govori da je u

osnovnoškolskom obrazovanju više zastupljen ženski pol. Sklonost žena ka bavljenju

ovim pozivom već nekoliko decenija pokazuje uzlazni trend. Na prvi pogled to bi moglo

da predstavlja i značajan resurs za demokratsku funkciju škole u ukupnoj socijalizaciji, za

bolje pretpostavke u izgradnji demokratskih i tolerantnih odnosa u društvenoj grupi

zvanoj škola.

Procenat ispitanih nastavnika po polu

31%

69%

muški ženski

Za bolju kasniju analizu stavova i mišljnja nastavnika, potrebno je imati potpuniju

sliku socio-demografskog i stručnog profila nastavnika. Od 232 anketirana nastavnika

njih 130 (56.03%) rođeni su u selu, a njih 102 (43.97%) rođeni su u gradu. Od ukupnog

broja anketiranih, njih 187 (81%) nalazi se u bračnoj zajednici i od toga njih 178

(95.18%) ima djecu. Od 45 koji nisu u bračnoj zajednici njih 9 (20%) ima djecu. Od

ukupnog broja ispitanih nastavnika, njih 107 imaju djecu školskog uzrasta.

Pored godina starosti, za naš predmet istraživanja važno je posmatrati i to koliko

je vremena prošlo od kada su nastavnici stekli obrazovni profil koji im omogućava da

obavljaju zadatke i obaveze koje podrazumijeva savremena škola i moderni evropski i

svjetski obrazovni procesi. Potrebno je da nastavnici što češće inoviraju svoje planove i

programe i da unose inovacije u svoj metodički i didaktički postupak izvođenja nastave.

Pored toga, mlađi ljudi, ili oni koji su skloni ka inovacijama, bez obzira na godine rada i

života, lakše prihvataju rad u grupi i imaju želju za učešćem u demokratskim odnosima i

izgradnji demokratskih pravila u školi. Niže postavljena tabela (tabela 2) označava

odgovor na pitanje kada su anketirani nastavnici završili fakultet/višu školu;

Tabela 2

1- 5 godina 26 11.21% 5-10 godina 29 12.50% 10-15 godina 38 16.38% više od 15 godina 139 59.91%

Prethodnim pokazateljima treba dodati i podatak da prosjek radnog staža

anketiranih nastavnika, iznosi 20 godina i 3 mjeseca.

Od toga koliko su ljudi zadovoljni svojim poslom i svojim statusom u tom poslu,

direktno zavisi njihov odnos prema poslu, njihova spremnost da se dodatno angažuju u

stvaranju povoljnih uslova za rad u grupi i oblikovanje te grupe. Dakle, važno je saznati

kakav je njihov socijalni potencijal, odnosno “socijalni kapital” (Fukujama, 1997). U

našem istraživanju to smo pokušali da saznamo postavljanjem dva posebna pitanja koje

niže u tekstu detaljnije ilustrujemo. Na pitanje kada bi imali priliku da promjene posao

nastavnika, da li bi isto to i učinili, 49 (21%) odgovara sa DA, njih 76 (33%) sa MOŽDA,

a 106 (46%) odgovara sa NE. Kada se tom pitanju doda pitanje u koju bi oblast najradije

prešli i koji posao obavljali, onda dobijamo interesantne odnose koje možemo ukrštati i

dalje pratiti u cilju saznanja kolike su i kakve sklonosti nastavnika/profesora ka

socijalnom djelovanju. To se najbolje može pratiti u sljedećoj tabeli:

Tabela 3

Odgovori na pitanja ”kada bi ste imali priliku, da li bi ste promijenili posao

nastavnika/profesora” i pitanje “koji bi to drugi posao vama najviše odgovarao” Da a) u državnoj administraciji 4 8% b) u javnom preduzeću 19 39% c) u privatnom preduzeću 3 6% d) u banci ili osiguranju 8 16% e) otvorio/la bih preduzeće 15 31%Ukupno odgovora sa "da" 49 21% možda a) u državnoj administraciji 11 14% b) u javnom preduzeću 20 26% c) u privatnom preduzeću 7 9% d) u banci ili osiguranju 9 12% e) otvorio/la bih preduzeće 24 32%

f) ne bih mijenjao/la posao u školi 5 7%

Ukupno odgovora sa "možda" 77 33%Ukupno odgovora sa "ne" 106 46%Ukupan broj anketiranih koji su odgovorili na ova pitanja 231 100%

Vidimo da je, među onima koji bi promijenili svoj nastavnički posao najviše onih

koji bi se opredijelili za javni sektor. To nam ukazuje na njihovu želju da imaju posao

koji se sigurno finansira i koji zavisi od nekih fondova, nešto što je blisko njihovom

sadašnjem statusu. Važno je primijetiti i to da bi se značaj procenat ispitanika, prilikom

promjene sadašnjeg posla, opredijelio za pokretanje nekog vlastitog biznisa. To može da

se tumači kao prisustvo određene preduzetničke želje ili kao inercija koja je prisutna u

okruženju da se bude “svoj gazda”.

Demokratski potencijal i demokratski resursi u savremenoj školi, mogu se pratiti

ispitivanjem koliko su nastavnici zadovoljni ukupnim stanjem u školi. U sljedećoj tabeli

(tabela 4.) vidimo odgovore koje su anketirani da li na pitanje „koliko ste zadovoljni

ukupnim stanjem u vašoj školi”. Pošto je oko jedne trećine onih koji su zadovoljni

ukupnim stanjem u svojoj školi, zaključujemo da postoji pretpostavka da će onih dvije

trećine nezadovoljnih ili djelimično zadovoljnih predstavljati manji resurs za izgradnju

demokratskih odnosa u školi, ili će postati još aktivniji i odlučni da poprave ukupno

stanje upravo kroz razvoj socijalnih odnosa i isticanjem zahtjeva za socijalizacijom

učenika na demokratskim principima i demokratskim procedurama. O tome ćemo više

govoriti u teorijskoj analizi rezultata ovog dijela istraživanja.

Tabela 4. Potpuno sam zadovoljan/na 68 29.31% djelimično sam zadovoljan/na 141 60.78% Nisam zadovoljan/na 23 9.91%Ukupno 232 100%

Zainteresovanost nastavnika za promjene u školi predstavlja važan indikator

njihovog odnosa prema radu, angažovanju, nastojanjima i ukupnim ambicijama. Odnos

prema promjenama govori i o odnosu prema ukupnom socijalnom demokratskom

resursu, kako neposredno u školi, tako i u okruženju. Da bismo više saznali o tome,

postavili smo ispitanicima pitanje šta bi prvo mijenjali u školi, kada bi im se pružila

prilika za to? U donjoj tabeli imamo strukturu odgovora anketiranih nastavnika.

Tabela 5. a) način organizacije rada 56 24%b) nastavne sadržaje i programe 86 37%c) način izvođenja nastave 35 15%d) van nastavne aktivnosti 28 12%e) nešto drugo 6 3%f) ne bih ništa mijenjao/la 21 9%Ukupno 232 100%

Iz tabele 5. je vidljivo da samo deset procenata nastavnika ne bi mijenjalo nešto u

svojoj školi. Ovdje primjećujemo da se većina ispitanika izjasnila za neki oblik promjena

u sadašnjoj školi. Ako uporedimo ove podatke sa stavovima iz tabele 4. onda vidimo da

se “izgubilo” 20 procenata onih koji su zadovoljni stanjem u svojoj školi, odnosno da se

taj procenat prilikom konkretnog pitanja “probudio” i usmjerio na neki od oblika daljeg

poboljšanja rada u školi čime bi se stvorile povoljne okolnosti i za razvoj demokratskih

odnosa u školi.

U središnjem dijelu upitnika za nastavnike, postavili smo 6 pitanja koja su trebala

da nam u vidu petostepene skale (ocjenama od 1 do 52) daju pregled stavova i mišljenja

nastavnika/profesora o odnosima okruženja prema školi, međuljudskim odnosima u

nastavničkom kolektivu i zastupljenosti demokratskih procedura i principa u radu i

ponašanju koji karakterišu školu kao društvenu, sociološku pojavu. U sljedećih šest

tabela prikazani su rezultati rangiranja pojedinih zadatih procjena o pomenutim pitanjima

vezanim za ljudske odnose u školi i kvalitet odnosa škole i okruženja, te za

pretpostavljeni ukupni demokratski potencijal u školama obuhvaćenim našim upitnikom.

Prva ocjena vezana je za pitanje “odnos društva prema školi”. Iz tabele 6.

vidimo da trećina ispitanika taj odnos rangira najnižom ocjenom (1), dok dodatnih 35%

ispitanih daje minimalnu prelaznu ocjenu (2) odnosu društva prema školi. Indikativno je i

to da niko nije taj odnos ocijenio sa najvišom ocjenom. Ispitanici su iskazali svoju

percepciju odnosa duštva prema školi, što se može shvatiti kao posljedica ukupnog stanja

u društvu i izvjesnog protesta i nepovjerenja prema planovima i projektima koji se

pokreću u okviru rješavanja aktuelnih pitanja i reformi u obrazovanju.

Tabela 6.

Ocijenite od 1 do 5 odnos društva prema školi

1 84 33%2 87 35%3 52 21%4 9 4%5 0 0%Ukupno 232 100%

Kada se postavi pitanje da nastavnici ocijene od 1 do 5 ugled njihove škole u

sredini u kojoj se škola nalazi, onda dobijamo rangirane odgovore (tabela 7.) u kojima se

uočava da dve trećine nastavnika visoko rangira ugled svoje škole u sredini u kojoj se

nalazi. Ovo predstavlja značajan resurs samopouzdanja i uvjerenja da je škola društvena

2 1- najniže , 5- najviše

grupa koja može da razvija demokratske odnose i da bude primjer i katalizator uspješnih

odnosa i razvoja u neposrednom okruženju.

Tabela 7.

Ocijenite od 1 do 5 ugled vaše škole u vašoj sredini

1 2 0.86%2 16 6.90%3 51 21.98%4 85 36.64%5 78 33.62%Ukupno 232 100%

Tabela 8. pokazuje odnos anketiranih nastavnika prema pitanju unutrašnjih

međuljudskih odnosa u samoj školi. Visokoiskazani pozitivni stavovi o međuljudskim

odnosima u školi pokazuju da postoji jedna veoma bitna pretpostavka da se mogu

razvijati demokratski odnosi i demokratske procedure u školi i okruženju i da u narednom

periodu možemo očekivati da škola postane matrica demokratskog razvoja u sredini i

društvena grupa u kojoj se stiču prvi koraci demokratske socijalizacije mladih.

Tabela 8.

Ocijenite od 1 do 5 kvalitet međuljudskih odnosa u nastavničkom kolektivu

1 4 1.72%2 10 4.31%3 66 28.45%4 102 43.97%5 50 21.55%Ukupno 232 100%

Identične rezultate kao prethodne, dobijamo kada postavimo pitanje stanja

ukupnih međuljudskih odnosa u školi. To znači da nastavnici misle da su odnosi učenika

i nastavnika dobri i da se može uspješno obavljati proces obrazovanja i socijalizacije, te

da to predstavlja dobar način daljeg napretka ukupnog obrazovanja. Tabela 9. nam

otkriva pregled pomenutih stavova.

Tabela 9.

1 4 1.72%2 8 3.45%3 69 29.74%4 101 43.53%5 50 21.55%Ukupno 232 100%

Kako bismo saznali opšti stav o demokratiji i demokratskim odnosima u školi

postavili smo anketiranim nastavnicima pitanje da ocijene “Zastupljenost demokratskih

principa i procedura u odlučivanju unutar nastavničkog kolektiva”, kao i “zastupljenost

demokratskih principa i procedura u radu sa učenicima”. Tabele 10. i 11. prikazuju

rezultate mišljenja i stavova nastavnika u našem upitniku.

Tabela 10.

Ocijenite od 1 do 5 zastupljenost demokratskih principa i procedura u odlučivanju u nastavničkom dijelu kolektiva

1 10 4.31%2 16 6.90%3 69 29.74%4 95 40.95%5 42 18.10%Ukupno 232 100%

Tabela 11.

Ocijenite od 1 do 5 zastupljenost demokratskih principa i procedura u

radu sa učenicima

1 0 0%2 13 6%3 67 29%4 111 48%5 41 18%Ukupno 232 100%

Spremnost nastavnika/profesora da prihvate demokratske principe i učestvuju u

demokratskim odnosima provjeravali smo kroz sedam opcija u pitanju: “Da li ste

spremni učenicima odgovoriti na njihova pitanja i interesovanja”. U tabeli 12. vidimo da

su nastavnici u 50% slučajeva spremni da odgovaraju na pitanja vezana za čas i nastavu,

kao i za ponašanje razreda kao kolektiva, dok su veoma malo spremni da razgovaraju sa

učenicima o kvalitetu nastave i zbivanjima u školi.

Tabela 12.

Da li ste spremni da učenicima odgovorite na njihova pitanja i interesovanja (izaberite 3 odgovora)

a) iz oblasti nastave 29%

b) svega što se dešava na času 21%

c) svega što je vezano za ponašanje

razreda kao kolektiva 23%

d) o kvalitetu nastave 11%

e) o zbivanjima u školi 6%

f) o odlukama direktora i nastavničkog

vijeća 2%

g) o zbivanjima u okruženju 8%

Ukupno 100%

Spremnost na izgradnju demokratskih odnosa u školi kao društvenoj grupi i u

razredu kao njegovom dijelu, najbolje se može provjeriti praćenjm kategorije učešća.

Postavili smo nastavnicima pitanje kakvo je njihovo mišljenje o tome da li, i u kojim

pitanjima, treba da učestvuju učenici i pritom donose odluke. Vidimo (tabela 13.) da

nastavnici nisu skloni vjerovanju da učenici treba da značajnije raspravljaju i odlučuju o

načinu rada na času, kao ni o pitanjima zanimljivosti i sadržaja nastave, što predstavlja

indikator bojažljivosti nastavnika da otvorenije pristupe onome što predstavlja srž rada u

nastavi. Oni žele da zadrže monopol nad pitanjima rada na času i načina izvođenja

predviđenih nastavnih jedinica. Naravno, učenici tog uzrasta nisu dovoljno sposobni da

značajnije utiču na sam kvalitet nastavnih jedinica, ali treba uzeti u obzir njihov osjećaj

da li im je nešto manje ili više zanimljivo i privlačno u materiji koja im se prezentuje, kao

i način na koji se prezentuje. Interesantno je da je mali procenat onih nastavnika koji

misle da učenici treba da učestvuju više i donose odluke o pitanjima koja su naizgled

direktno vezana za neposredno interesovanje učenika, kao što su odlazak na ekskurziju –

izlet, oblačenje u školi, izbor učenika koji će dobiti neku nagradu. Ovo bi mogao biti još

jedan indikataor sužavanja prostora u kome učenici utiču na tokove svoje socijalizacije u

školskom procesu.

Tabela 13.

Da li učenici treba da učestvuju u donošenju sijedećih odluka u školi? (izaberi 3

odgovora) a) koja sa tiču načina i kriterija ocijenjivanja 13%

b) uređenje učionice 19%

c) sa kim će da sjede u klupi 8%

d) način rada na času 9%

e) o sadržaju i zanimljivosti nastavne materije 8%

f) o uređenju škole 10%

g) o organizovanju kulturnog i zabavnog života 15%

h) o mjestu gde će se ići na ekskurziju 7%

i) o oblačenju učenika u školi 2%

j) izbor učenika koji će dobiti neku nagradu 9%

Ukupno 100%

Da bi se povećao stepen saznanja o opredjeljenju i odnosu nastavnika prema

učešću učenika u radu u školi, postavili smo pitanje: “Kako reagujete kada učenici traže

više informacija nego što vi možete da im pružite?”. Uočavamo da anketirani nastavnici

pokazuju značajan stepen odgovornosti, smjelosti, tolerancije i preduzimljivosti,

prihvatajući stavove (tabela 14.) da je potrebno uputiti učenike na druge izvore ili pružiti

informaciju drugi put. Na osnovu ovog pitanja može se izvesti indikator da ne postoji

sebičan i samovoljan stav nastavnika u tako delikatnom trenutku kakav je traženje više

informacija o nečemu od strane nastavnika u trenutku kada njima nastavnik ne raspolaže.

To jasno pokazuju stavovi pod a) i e).

Tabela 14.

Kako reagujete kada učenici traže više informacija nego što vi možete da im pružite?

a) simuliram informaciju 9 3.88%

b) uputim na druge izvore 109 46.98% c) priznam da nisam kompetentan za više

inf. 37 15.95% d) obećam da ću pružiti informaciju drugi

put 76 32.76% e) utišam učenike zaprijećenom kaznom 1 0.43% Ukupno 232 100%

Odgovori na pitanje “Kako reagujete kada se učenici susretnu sa nekim

problemom?”, pokazuju (tabela 15.) još jasnije opredjeljenje nastavnika da dijalogom i

inicijativom pomognu učenicima da riješe nastale probleme, što predstavlja dobru

pretpostavku za razvoj demokratskih odnosa u školi.

Tabela 15.

Kako reagujete kada se učenici susretnu sa nekim problemom? a) tražim da odbace problem i posvete se drugome 4 1.72%

b) ne uključujem se, pustim da sami riješe 16 6.90%

c) ohrabrujem ih da sagledaju sve aspekte

problema 209 90.09%

d) odaberem rješenje i nametnem ga 3 1.29%

Ukupno 232 100%

Posljednje anketno pitanje, upućeno nastavnicima (”Kojim od sljedećih stavova

se rukovodite u raspravi i dijalogu s učenicima?) predstavlja našu namjeru da zaoštrimo

pitanje odnosa nastavnika prema demokratskim procedurama. I ovo pitanje otkriva

sklonost nastavnika da pruže priliku svima da učestvuju u raspravi. Istina, odgovor pod

e), kako pokazuje tabela 16., može biti indikator da nastavnici manje posvećuju pažnje

tome koji će razultat dati rasprava i dijalog. A znamo da svaka rasprava i dijalog vrijede

onoliko koliko daju konkretnih i korisnih rezultata.

Tabela 16.

Kojim se od sljedećih stavova rukovodite u raspravi i dijalogu sa učenicima?

a) važno je šta misle i govore odlični učenici 1 0.43% b) treba pružiti priliku svima da kažu mišljenje 162 69.83% d) važno je da dijalog bude tolerantan 30 12.93% e) najvažnije da rasprava da neki rezultat 39 16.81%

Ukupno 232 100%

5.1.3. Stavovi učenika

U anketi je ukupno učestvovalo 1042 učenika, od toga 500 (48%) dječaka i 542

(52%) djevojčice, što je i predstavljeno na sljedećem grafiku:

U sljedećoj tabeli i grafikonu, nalaze se podaci o broju učenika po razredima: Tabela 17 Broj učenika po razredima

a) VI 287 28%b) VII 242 23%c) VIII 255 24%d) IX 258 25%Ukupno 1042 100%

Polna struktura anketiranih učenika

48%

52%

a) dječakb) djevojčica

Anketirani učenici od VI do IX razreda

28%

23%24%

25%

a) VIb) VIIc) VIIId) IX

Ukoliko posmatramo polnu strukturu po razredima, imamo sljedeće stanje unutar

anketiranog uzorka:

Tabela 18. Polna struktura učenika obuhvaćenih anketom

a) VI a) dječak 134 46.69% b) djevojčica 158 55.05% a) VI Total 292 100% b) VII a) dječak 121 50.21% b) djevojčica 120 49.79% b) VII Total 241 100% c) VIII a) dječak 119 47.04% b) djevojčica 134 52.96% c) VIII Total 253 100% d) IX a) dječak 126 49.22% b) djevojčica 130 50.78% d) IX Total 256 100% Ukupno 1042

Obrazovna struktura roditelja anketiranih učenika ima sljedeći izgled :

Obrazovna struktura majki

2% 20%

59%

10%9%

a) nepotpuna osnovna škola b) osnovna školac) srednja škola d) viša školae) fakultet

Obrazovna struktura očeva

2% 14%

61%

12%11%

a) nepotpuna osnovna škola b) osnovna školac) srednja škola d) viša školae) fakultet

Anketirani učenici su u prethodnom razredu ostvarili sljedeći uspjeh: Tabela 19.

a) dovoljan 30 2.88%b) dobar 263 25.24%c) vrlo dobar 378 36.28%d) odličan 371 35.60%Ukupno 1042 100%

Polazna osnova za utvrđivanje mišljenja i stavova učenika o radu i stanju u školi

predstavlja njihovo priznanje o tome kako oni doživljavaju školu, kao instituciju, kao

obavezu, kao mogućnost. Da bismo došli do tog stanovišta postavili smo im pitanje: “da

li vole da idu u školu”. Odgovori na ovo pitanje (tabela 20.) biće nam potreban polazni

indikator za određivanje posebne frekvencije i vrijednosti stavova na glavna pitanja o

učešću i odlučivanju u školi i mogućnostima socijalizacije učenika kroz demokratsku

proceduru.

Tabela 20. a) obožavam školu 415 39.83%b) volim, ali ne mnogo 554 53.17%c) ne volim školu 73 7.01%Ukupno 1042 100%

Voliš li da ideš u školu?

40%

53%

7%

a) obožavam školub) volim, ali ne mnogoc) ne volim školu

Ukoliko ukrstimo podatke dobijene na pitanje o ostvarenom uspjehu i pitanje “da

li vole školu”, dobijamo zanimljiv pregled i pretpostavke (tabela 21.), kao što je to da

55,8% vrlodobrih učenika kaže da voli školu, ali ne mnogo, dok isti stav prema školi ima

50,7% odličnih učenika. Ovim podacima se djelimično demistifikuje uobičajeno

mišljenje da bolji đaci više vole školu, te se može pretpostaviti da školu više vole oni

kojima ona predstavlja neko zadovoljsto, u njoj nalaze neko utočište, prostor za

iskazivanje ili druženje.

Tabela 21

Dovoljan a) obožavam školu 12 b) volim, ali ne mnogo 13 c) ne volim školu 5 dovoljan Total 30 Dobar a) obožavam školu 94 b) volim, ali ne mnogo 138 c) ne volim školu 31 dobar Total 263 vrlo dobar a) obožavam školu 145 b) volim, ali ne mnogo 211 c) ne volim školu 22 vrlo dobar Total 378 Odličan a) obožavam školu 166 b) volim, ali ne mnogo 188 c) ne volim školu 17 odličan Total 371Ukupno 1042

Kada se učenicima postavi pitanje “zašto vole da idu u školu”, onda vidimo da je

najviše zbog očekivanog i neophodnog znanja koje će tako steći (69,67%), dok je manje

onih koji školu vole zbog „dobrog društva“, igre i zabave. Podatak da samo 8% učenika

podržava stav da idu školu jer ih “osposobljava za društveni život”, ukazuje da učenici u

ovom stadiju razvoja nisu shvatili svestrano socijalizujuće djelovanje škole, ili to ne

očekuju od nje.

Tabela 22. Zašto voliš školu?

a) daje mi znanje za budući rad 726 69.67% b) zbog dobrog društva 159 15.26% c) osposobljava me za društveni život 84 8.06% d) zbog igre i zabave 18 1.73% e) zbog interesantnih nastavnika 15 1.44% f) ne volim školu 40 3.84% Ukupno 1042 100%

Sljedeće dvije tabele pokazuju predmete koje anketirani učenici najviše, odnosno

najmanje vole:

Tabela 23

Tabela 24.

1 fizičko vaspitanje 233 22.36% 2 matematika 194 18.62%

3 srpski jezik 107 10.27%4 biologija 80 7.68%5 engleski jezik 73 7.01%6 geografija 63 6.05%7 istorija 54 5.18%8 njemački jezik 51 4.89%9 informatika 47 4.51%

10 likovna kultura 42 4.03%11 fizika 35 3.36%12 muzička kultura 23 2.21%13 tehničko 17 1.63%14 hemija 12 1.15%15 vjeronauka 9 0.86%16 ruski jezik 2 0.19%

Ukupno 1042 100%

Najviše volim

Najmanje volim

U ovom istraživanju od anketiranih učenika zatraženo je da ocijene od 1 do 5

(kao što njih ocijenjuju nastavnici) rad nastavnika i kvalitet nastave. Odabrali smo takav

način da učenici izraze svoj stav jer je to najbliža percepcija njihovim mogućnostima

razumijevanja i odnosa prema radu. Oni su već stekli neku predstavu o tome kako se neke

vrijednosti i kvalitet rangiraju od 1 do 5. Vidimo da učenici prilično visoko vrednuju rad

svojih nastavnika, što predstavlja dobru osnovu za njihovo “zagrijavanje” za dalje

stavove i mišljenja koji ih čekaju u ovom upitniku (tabela 25.)

Tabela 25

1 25 2.40%2 36 3.45%3 172 16.51%4 382 36.66%5 427 40.98%Ukupno 1042 100%

1 Matematika 191 18.33%2 Fizika 160 15.36%3 Istorija 95 9.12%4 njemački jezik 92 8.83%5 likovna kultura 88 8.45%6 fizičko vaspitanje 72 6.91%7 Hemija 67 6.43%8 engleski jezik 51 4.89%9 muzička kultura 51 4.89%

10 srpski jezik 42 4.03%11 tehničko obrazovanje 39 3.74%12 Biologija 38 3.65%13 Geografija 26 2.50%14 Ruski 18 1.73%15 Istorija 5 0.48%16 Informatika 4 0.38%17 Vjeronauka 2 0.19%18 VROZ 1 0.10%

Ukupno 1042 100%

Kada se učenicima postavi pitanje da po istom principu ocijene “rad, zalaganje i

znanje učenika u svom razredu” (tabela 26.), onda uočavamo obrnutu proporciju između

ocjene izražene četvorkom i peticom u odnosu na iste ocjene rada nastavnika. Ipak, može

se konstatovati da učenici dosta realno sagledavaju vlastito zalaganje i znanje. Ovo može

biti pouzdan indikator njihove objektivnosti i u procijenjivanju i drugih odnosa i stanja u

školi.

Tabela 26

1 13 1.25%2 27 2.59%3 258 24.76%4 512 49.14%5 232 22.26%Ukupno 1042 100%

Pitanje “Da li si član neke sekcije i koliko?”, ima za cilj da se od učenika sazna

koliko su oni direktno uključeni u vannastavne aktivnosti, koliki je njihov aktivizam,

kako se odnose prema dodatnom radu i druženju. U tabeli 27. vidimo da skoro 56

procenata ispitanih učenika nije član neke sekcije u školi. Taj podatak nas upućuje na

pretpostavku da više od polovine učenika nije uključeno u jedan od važnih oblika i

načina zajedničkog djelovanja i izgradnje grupnih odnosa, što može biti negativan

indikator njihove pripreme za potpunije učešće u izgradnji demokratskih odnosa u školi

kao društvenoj grupi.

Tabela 27.

a) jedne 268 25.72%b) dvije 92 8.83%c) tri 38 3.65%d) više od tri 61 5.85%e) nisam član 583 55.95%Ukupno 1042 100%

Ušešće učenika na takmičenjima predstavlja za naše istraživanje pokazatelj da li

su i koliko učenici spremni za dodatno zalaganje i dodatno učenje, da li su spremni na

takmičenje, da li imaju dovoljno samopouzdanja i navika da tragaju za boljim i da traže

više u svakoj situaciji sa kojom se susretnu.

U tabeli 28. možemo vidjeti da je kroz takmičarski proces prošlo nešto malo

manje od jedne četvrtine ispitanih, što predstavlja skroman podsticaj i katalizator u

ukupnom grupnom djelovanju učenika.

Tabela 28. a) jednom 96 9.21%b) dva puta 44 4.22%c) tri puta 26 2.50%d) više od tri puta 80 7.68%e) nisam išao/la na takmičenje 796 76.39%Ukupno 1042 100%

Prvi značajni pokazatelj učešća učenika u demokratskim procesima u školi, jeste

njihovo prisustvo i članstvo u organima škole. Na pitanje “da li si član nekog od sljedećih

organa?”, učenici su odgovorili da je njih 26 procenata uključeno u rad nekog organa

učenika ili školske organizacije. To može da znači dodatno proširivanje prostora za

socijalizaciju učenika u pravcu demokratskog učešća.

Tabela 29. a) razredne zajednice (predsjednik,blagajnik) 162 15.55% b) savjet učenika 18 1.73% b) savjet učenika i roditelja 3 0.29% d) predstavnik za opšte roditeljske sastanke 5 0.48% e) nekog drugog organa 91 8.73% f) nisam član nijednog organa u školi 763 73.22% Ukupno 1042 100%

Od 279 učenika koji su članovi određenog školskog/razrednog organa njih 101

(36,2%) odgovara sa “Da”, na pitanje “Da li se tvoji stavovi uvažavaju”, 82 (29,4%)

odgovorlilo je sa “Malo”, dok 96 (34,4%) odgovara sa “Ne” na postavljeno anketno

pitanje. Dakle, ovako skoro ravnomjerno podijeljeni stavovi na sve tri opcije, otkrivaju da

učenici različito doživljavaju stepen svog uticaja i značaja svog prisustva u organima u

školi. Ipak, vidljivo je da dvije trećine njih osjeća mali ili nikakav uticaj svojih stavova i

uvažavanje svojih prijedloga u tim organima.

Odgovori učenika na pitanje “Da li učenici daju svoje mišljenje i prijedloge o

visini ocjene?” predstavljeni su sljedećim grafikonom:

Da li učenici daju svoje mišljenje i prijedloge o visini ocjene?

a) da25%

b) ne20%

c) rijetko55%

Iz grafikona je vidljivo da četvrtina učenika smatra da daje svoje mišljenje i prijedloge o

visini ocjene, što može biti pokazatelj pripreme učenika na kolektivnu odgovornost i

kolektivno sagledavanje kvaliteta svakog pojedinca. Ipak 75% ispitanih učenika smatra

da to čini rijetko ili nikada. To je pokazatelj da u školskom radu na podizanju osjećaja

učenika za zajedničku odgovornost po pitanju kvaliteta rada nije posvećeno dovoljno

pažnje.

Takođe su i odgovori na pet važnih pitanja iz oblasti odlučivanja učenika

predstavljeni na grafikonima koji sljede, kako bi se imao bolji pregled i lakše sagledao

položaj i mogućnosti učenika da odlučuju o nekim svakodnevnim pitanjima iz školskog

života i rada.

Da li učenici odlučuju o uređenju učionice i kabineta?

a) da22%

b) ponekad48%

c) ne30%

Da li učenici odlučuju o rasporedu sjedenja u učionici?

a) da27%

b) ponekad36%

c) ne37%

Da li učenici odlučuju o tome gdje će ići na ekskurzije i izlete?

a) da13%

b) rijetko22%

c) ne65%

Da li učenici odlučuju o temama van školskog gradiva koje će se raspravljati na razrednom

času?

a) da13%

b) ponekad35%

c) ne52%

Da li učenici odlučuju o uvođenju novih aktivnosti u školi, kao što su nove sekcije, školski list,

sportski klub i sl.?

a) da9% b) ponekad

17%

c) ne74%

Iz prethodnih 5 grafikona vidimo da o svim naznačenim pitanjima učenici su se

izjasnili u procentu od 52% do 75% da ne utiču na odlučivanje o naznačenim pitanjima.

Tri pitanja su iz “običnog” školskog, svakodnevnog života (uređenje učionice, sjedenje u

klupi, odlazak na izlete i ekskurzije) i oni pokazuju da učenici nemaju osjećaj da

učestvuju u odlučivanju u “malim” školskim stvarima. Četvrto i peto pitanje nam govore

o percepciji učenika o učešću i odlučivanju o “velikim” školskim temama i pitanjima

(aktivnosti koje nisu u neposrednom školskom programu) koje su dopuna postojećem

planu i programu i postojećim aktivnostima važnim za ukupnu socijalizaciju i napredak

učenika. Dakle, samo 13% učenika ima osjećaj da učestvuje u izboru tema pogodnih za

raspravu na razrednim časovima, a tek 9% misli da odlučuje o izboru novih aktivnosti u

školi.

Da bismo saznali nešto više o prethodnim stavovima učenika, postavili smo im

zadatak da izaberu teme o kojima najčešće raspravljaju sa nastavnicima (tabela 30.), a

zatim da izaberu teme i pitanja (tabela 31.) o kojima bi oni željeli da više raspravljaju sa

nastavnicima i učenicima u školi. Vidimo da skoro 50% rasprave u vannastavnim

terminima obuhvataju teme o disciplini i izostancima sa časova, dok svega 5,95%

vremena obuhvataju teme o tome šta je “dobro a šta loše u životu”, ili čak svega 2,4%

rasprave posvećeno je temama o demokratiji i pravima djece. Ako sada pogledamo šta bi

djeca željela da bude uključeno u raspravu na časovima razredne nastave i drugim

oblicima van nastavnog rada, vidimo da na trećem mestu po broju odgovora (tabela 31.)

dolazi tema “šta je dobro a šta loše u životu” (10,17%), dok je tema “šta je demokratija i

koja su prava djeteta” skoro tri puta zastupljenija u željama učenika, nego što se to dešava

u stvarnim raspravama i aktivnostima u školi.

Tabela 30. Zaokruži onu temu o kojoj najčešće raspravljate sa nastavnicima

1 o disciplini na času i u školi 376 36.08% 2 kako postići što bolji uspjeh u školi 283 27.16% 3 izostanci sa časova zbog vanškolskih aktivnosti 120 11.52% 4 raspored dežurstva redarstva 62 5.95% 5 šta je dobro a šta loše u životu 62 5.95% 6 o ponašanju van škole 37 3.55% 7 kada nadoknaditi izgubljeni čas 32 3.07% 8 način oblačenja u školi 31 2.98% 9 šta je demokratija i koja su prava djeteta 25 2.40%

10 izbor učenika koji će dobiti neku nagradu 14 1.34% Ukupno 1042 100%

Tabela 31 Sada zaokruži onu temu o kojoj bi volio/la da najviše raspravljaš sa nastavnicima i učenicima u školi

1 kako postići što bolji uspjeh u školi 360 34.55% 2 o disciplini na času i u školi 140 13.44% 3 šta je dobro a šta loše u životu 106 10.17% 4 izbor učenika koji će dobiti neku nagradu 101 9.69% 5 način oblačenja u školi 94 9.02% 6 šta je demokratija i koja su prava djeteta 92 8.83% 7 izostanci sa časova zbog vanškolskih aktivnosti 66 6.33% 8 raspored dežurstva/redarstva 49 4.70% 9 kada nadoknaditi izgubljeni čas 34 3.26% Ukupno 1042 100%

Rasprava o školskim temama često se prenosi na kućne uslove. Kako pokazuje

grafikon koji sljedi, 45% učenika se izjašnjava da redovno raspravlja o školskim temama

sa roditeljima, a njih 47% to čini ponekad. Znači samo 8% ispitanih učenika svoje

školske teme, probleme i pitanja ne diskutuje sa roditeljima i ne traži dodatna ili bilo

kakva objašnjena od roditelja i u kućnoj atmosferi. Na ovaj način smo dobili još jedan

važan indikator koji govori da se škola kao oblik socijalizacije povezuje i neminovno

dopunjuje sa kućnom socijalizacijom i da su to dvije društvene grupe koje imaju

zajednički društveni zadatak i neophodna je koordinacija u njihovom djelovanju,

aktivnostima i realizaciji zadataka.

Da li raspravljaš sa roditeljima o temama i događajima iz škole?

a) da, redovno45%

b) ponekad47%

c) ne8%

5.2.Frekventna analiza i provjera hipoteze

Potrebno je da u nastavku istraživanja provjerimo valjanost, objektivnost i

pouzdanost podataka koje smo dobili na osnovu statističke analize. Osnovu daljeg

analitičkog postupka postavili smo u samom konceptu istraživanja, posebno u ciljevima

istraživanja i hipotetičkom okviru. Ocjena valjanosti podataka potvrdiće se verifikacijom

glavne hipoteze (potvrdom ili odbacivanjem) a za to su nam potrebne samo "krucijalne

saznajne činjenice" (Milosavljević, S., 2003.) o postojanju (nepostojanju) demokratskih

odnosa u školama koje istražujemo. Statistička analiza pokazuje da su prikupljeni podaci

dovoljni i adekvatni (logični, sadržajni, povezani) za pouzdano i valjano teorijsko

zaključivanje o empirijskom dijelu istraživane pojave. Kvantitativnu analizu smo bazirali

na proporcijama i procentima, dok ćemo u nastavku pomoć potražiti u Hi-kvadrat testu da

bismo dodatno provjerili pouzdanost podataka.

Prilikom utvrđivanja ciljeva istraživanja, rekli smo da je prvi neposredni cilj:

Utvrditi da li je učenik usmjeren na dobrobit svih subjekata škole, ka poželjnom tipu socijalizacije, ali da se istovremeno sačuva njegova autonomnost, vlastitost i savjesnost u ukupnom radu i djelovanju.

Ovo prvenstveno posmatramo preko odgovora na pitanja pod rednim brojevima

od 31 do 363, koja se odnose na nastavnike i na pitanja 58, 59. i 60. za učenike. Na

osnovu analize tih pitanja možemo zaključiti da je učenik usmjeren ka poželjnom tipu

socijalizacije, jer u okviru tih pitanja više od 51%4 nastavnog kadra izražava sljedeće

stavove:

smatra da je zastupljenost demokratskih principa i procedura na visokom

nivou; spremno je da razgovara sa učenicima na temu: svega što se dešava na času, svega što je vezano za ponašanje razreda, kao kolektiva, kao i na razgovore iz oblasti nastave;

podržava da učestvuju u donošenju odluka o: uređenju škole, koja sa tiču načina i kriterija ocijenjivanja, uređenje učionice, organizovanju kulturnog i zabavnog života;

pri pružanju više informacija upute učenike na druge izvore i obećaju da će pružiti informaciju drugi put;

pri susretanju učenika sa problemom ohrabruje ih da sagledaju sve aspekte problema;

u toku rasprave i dijaloga s učenicima smatra da treba pružiti priliku svima da kažu svoje mišljenje.

Isto tako, više od 51% učenika5 potvrđuje prethodni stav kroz iskazivanje

mišljenja u obliku sljedećih percepcija:

raspravlja o disciplini na času i u školi;

3 U okviru ovog rada, kao prilog, dat je Anketni upitnik, pa na osnovu toga se autor ovoga rada poziva na pitanja pod rednim brojevima kako su ista numerisana u Anketnom upitniku. 4 U većini slučajeva se taj procenat kreće oko 65%-70%, detaljno možemo pronaći u prethodno analiziranim dijelovima rada. 5 Ovdje isto važi kao i što je objašnjeno za prethodnu fusnotu.

raspravlja kako postići što bolji uspjeh u školi; kako anulirati izostanke sa časova zbog vanškolskih aktivnosti; želi da više raspravlja o tome kako postići što bolji uspjeh u školi; raspravlja i želi više da raspravlja o tome šta je dobro a šta loše u životu; redovno ili ponekad raspravlja o događajima iz škole.

Drugi cilj koji smo postavili u okviru teorijskog zasnivanja našeg istraživanja treba da nas usmjeri na:

Istraživanje načina na koji učenik treba da daje ideje, prijedloge, uočava probleme i traži riješenja sam, ali i uz pomoć drugih.

Ovaj cilj posmatramo preko odgovora na pitanja 33,34,35, koja se odnose na

nastavnike i preko pitanja od rednog broja 53 do 57, koja se odnose na učenike. Na

osnovu analize tih pitanja, dolazimo do načina, kako učenik treba da daje ideje i

prijedloge, odnosno uočava probleme. Nastavnici zastupaju mišljenje (više od 51%) da je

to na osnovu:

donošenja odluka u školi u kojima treba da učestvuju učenici i to koji se

tiču uređenja škole, načina i kriterija ocijenjivanja, uređenje učionice, organizovanje kulturnog i zabavnog života;

pružanja više informacija putem upućivanja učenika na druge izvore ili pružanjem obećanja da će dobiti informaciju u što skorijem roku, i da će istu zajedničkim snagama obraditi.;

pružanjem prilike svim učenicima da iskažu svoje mišljenje.

Mišljenje većine (više od 51%) učenika koje se može uključiti u razmatranje

ovog problema jeste sljedeće:

većina učenika ponekad učestvuje o uređenju učionice, odnosno o

rasporedu sjedenja u klupama; učenici NE učestvuju u raspravi:6

o tome gdje će ići na izlet i ekskurzije o temama vanškolskog gradiva o uvođenju novih aktivnosti u školi.

Kao treći cilj istraživanja želimo da ispitamo na koji način, koliko i o kojim

pitanjima i problemima:

6 u rješenju se može navesti da ovu praksu treba ispraviti (prim aut.)

Učenici treba da raspravljaju kako bi uzeli više učešća u kreiranju i uticanju na vlastitu socijalizaciju.

Analizom pitanja 58 i 59, uviđamo da učenici razgovaraju sa nastavnicima ili bi

voljeli da prvenstveno razgovaraju o disciplini na času i u školi, i o tome kako postići što

bolji uspjeh u školi7.

Četvrti cilj: Utvrditi interse učenika za demokratske odnose u školi i stepen spoznaje učenika o tim odnosima.

Radi potreba ovog cilja analiziramo pitanja od rednog broja 53. do 57. i

prikazujemo odgovore za koje se odlučila većina anketiranih učenika ( više od 51%)

učenici rijetko daju ili uopšte ne daju svoje mišljenje o visini ocjene;

većina učenika ponekad učestvuje o uređenju učionice, odnosno o rasporedu sjedenja;

učenici NE učestvuju8: o tome gde će ići na izlet i ekskurzije, o temama van školskog gradiva, o uvođenju novih aktivnosti u školi.

Kao peti cilj postavljeno je sljedeće: Istražiti kako se u praksi, u školskom ambijentu, provode demokratski odnosi i pravila od strane glavnih subjekata i učesnika obrazovnog procesa.

Da bismo analizirali deo podataka koji su usmjereni na taj cilj razmotrićemo

pitanja pod rednim brojevima 9, 10, 31, 32 i 58., a ona nam pružaju dosta argumenata u

okviru sljedećih iskaza i stavova:

7 u odgovorima učenika vidimo da ova njihova želja ("voljeli bi... ") predstavlja potrebu učešća učenika da više učestvuju u procesu vlastite socijalizacije. 8 Ovo je indikator da u budućim aktivnostima u školi treba više pažnje posvetiti ovom problemu i kao rješenje može se predložiti da škole posvete više pažnje ovom problemu.

Od ukupnog broja škola u anketi, u njih 64% održavaju se tribune i rasprave u kojima učestvuju roditelji i građani;

U 84% škola, roditelji su uputili sugestije i prijedloge za rad škole; 66% profesora dalo je visoku pozitivnu ocjenu (4 ili 5) prilikom

ocijenjivanja anketnog pitanja “Zastupljenosti demokratskih principa i procedura u radu sa učenicima”;

Veliki broj nastavnika pruža informacije učenicima; iz oblasti nastave, svega što se dešava na času, svega što je vezano za ponašanje razreda;

Učenici u velikom broju sa nastavnicima pričaju o sljedećim temama: kako postići što bolji uspjeh u školi - 34.55%, o disciplini na času i u školi - 13.44%, šta je dobro a šta loše u životu - 10.17%.

Kao prvi zadatak, poslije prethodno analiziranih ciljeva, nametnula se potreba za :

Utvrđivanjem interesa učenika za demokratiju i njegovo reagovanje i snalaženje u demokratskom činu, procesu i ambijentu.

Ovaj interes učenika možemo pratiti preko analize 35. i 59. pitanja iz Upitnika.

U 35. pitanju čak 90,09% nastavnika je odgovorilo da ohrabruju učenike da sagledaju

sve aspekte problema i da tako samo lakše dolaze do rješenja problema, te da povećavaju

svoj interes za učestvovanjem i djelovanjem u grupi. Na drugoj strani (u 59. pitanju)

vidimo da je 8.83% anketiranih učenika odgovorilo da bi voljeli više raspravljati na temu

šta je demokratija i koja su prava djeteta .9

Kao drugi zadatak u istraživanju postavljeno je da se:

Utvrdi koliko je škola kao institucija (ustanova) planirala, pomogla i pružila uslove da demokratija zaživi, da bude prezentovana učeniku, da je učenik koristi, da mu služi, da ga obučava, da on demokratiju i njene oblike spoznaje, koristi, da u njoj stiče praksu i neophodno iskustvo za kasnije djelovanje.

Ovo utvrđujemo kroz 33. pitanje iz upitnika namijenjenog nastavnicima,

odnosno profesorima ( „Da li učenici treba da učestvuju u donošenju odluka u školi?“) ,

kao i pitanja 9 i 10. namijenjenog upravi škole („da li škola organizuje tribine i rasprave

na kojim bi dobila mišljenje roditelja i građana o stanju škole“; „da li je neko od roditelja

ili građana u prethodne 2 godine davao primjedbe i prijedloge vezane za rad u školi“).

9 Ovo treba da posluži kao putokaz za rješenje problema obrazovanja u demokratiji i svjesnoj socijalizaciji, jer mali broj učenika želi da se informiše o demokratiji.

Ako pogledamo odgovore na 33. pitanje, primjećujemo da je prisutna velika disperzija

odgovora na postavljena pitanja, što se vidi iz sljedeće tabele:

Da li učenici treba da učestvuju u donošenju odluka u školi?(izaberite 3 odgovora)

a) koja sa tiču načina i kriterija ocijenjivanja 13% b) uređenje učionice 19% c) sa kim će da sjede u klupi 8% d) način rada na času 9% e) o sadržaju i zanimljivosti nastavne materije 8% f) o uređenju škole 10% g) o organizovanju kulturnog i zabavnog života 15% h) o mjestu gde će se ići na ekskurziju 7% i) o oblačenju učenika u školi 1% j) izbor učenika koji će dobiti neku nagradu 9% Ukupno 100%

Ovde se pokazuje da nastavnici/profesori imaju stav da učenici treba da

odlučuju o svim bitnim pitanjima u procesu rada, skoro podjednako (izuzetak je uređenje

učionice, zabavni život i oblačenje), što govori o spremnosti da se stvori demokratska

klima za učešće učenika u raspravi o važnim pitanjima i popravljanju pozicija

demokratskih principa socijalizacije u školi. U pitanjima 9. i 10. takođe pronalazimo dio

resursa za stvaranje povoljne demokratske klime u školi i okruženju.

Četvrti zadatak u našem istraživanju usmjeren je ka tome da saznamo kakva

je frekvencija učeničke percepcije učešća i odlučivanja. Konkretno, zadat je:

Utvrditi da li učenici imaju mogućnost da biraju i da budu birani u rukovodstva škole. Da li učenici učestvuju, i na koji način, u odlučivanju o nastavno-vaspitnom procesu i realizaciji programskih sadržaja.

Učenici imaju mogućnost biti birani u rukovodstvo škole, odnosno razredne

zajednice u procentu od 27%, dok rijetko učestvuju ili uopšte ne učestvuju u odlučivanju

o: visini ocjene, o uređenju učionice, rasporedu sjedenja, o mjestima odlaska na izlete i

ekskurzije. Procenat učenika koji su odgovorili da rijetko ili ne učestvuju o prethodnom

kreće se od 55% do čak 75%, kako je to pokazano u prethodnoj statističkoj analizi

(vidjeti ranije grafikone o odgovoru učenika).

Primjećujemo da su iskazi, mišljenja i stavovi nastavnika, uprave škole i

učenika različiti po pitanju učešća u raspravi i odlučivanja o važnim pitanjima za razvoj i

djelovanje škole kao društvene grupe i obrazovanja kao procesa socijalizacije djece u

uzrastu od 11 do 15 godina. Na jednoj strani, nastavnici i direktori nastoje da pokažu

opravdanost potrebe učešća u raspravi i odlučivanja učenika, dok na drugoj strani

percepcija učenika o njihovom stvarnom učešću i odlučivanju je veoma mala.

Da bismo utvrdili stvarno stanje uveli smo intervju sa pedagozima kao još

jedan istraživački instrument i njegove rezultate ćemo na ovom mjestu koristiti kao

korektivni faktor u opredjeljenju za konačan stav i iskaz o stepenu demokratskih odnosa

u posmatranim školama, te za vrednovanje frekvencije o odlučivanju i učešću, kao

glavnim indikatorima demokratske procedure i načinima mjerenja demokratskih odnosa u

školi, prije svega na primjeru osnovnog obrazovanja.

Opredjelili smo se za intervju sa pedagozima u uzorkovanim školama jer

njihovi pogledi na istraživanu temu imaju posebnu težinu, s obzirom da oni posmatraju i

jednu i drugu stranu (nastavnike i učenike) i mogu da iznesu kompletan i valjan stav o

demokratskim odnosima u školi. Podaci prikupljeni intervjuom pokazuju da škola ne

postavlja posebno pitanje razvijenosti demokratije u svom djelovanju, da se često ne

poštuju ni demokratske procedure, te da se ponekad ne konsultuju svi subjekti koji su

zainteresovani za šire učešće i odlučivanje.

Pedagozi, u većini, realno procijenjuju da postoji mala zainteresovanost

nastavnika da se bave pitanjima dodatne edukacije za demokratiju, nešto malo veću

zainteresovanost pokazuju učenici, ali i to nije dovoljno za stvaranje demokratske

atmosfere i energije. Karakterističan je primjer gdje jedan intervjuisani, na pitanje

smatraju li nastavnici da šire uključivanje učenika u demokratske procedure nije za

njihov uzrast, odgovorio je: “smatraju, nažalost”. Intervju je pokazao da učenici nisu

dovoljno upućeni, informisani i pripremljeni da značajnije učestvuju, a pogotovo da

odlučuju o važnim pitanjima školskog procesa. “Potrebno je upoznati ih sa pravilnicima,

organizacijom rada škole i onda preduzeti konkretne aktivnosti u cilju njihovog učešća u

aktivnostima škole”, odgovara jedan od intervjuisanih pedagoga. Nisu uključeni u

procedure i postupke, njihovo prisustvo u organima, aktivnostima i procedurama samo je

formalnog i deklarativnog karaktera. Prisutna je značajna rezervisanost u školama po

pitanju zainteresovanosti, angažovanja i podsticaja učenika (pa i nastavnika) na

razumijevanje, upoznavanje i praktikovanje demokratskih sadržaja u svakodnevnom

školskom radu i djelovanju.

Analizom podataka dobijenih intervjuom, saznajemo da nije razvijena

demokratska “infrastruktura” u školama, te ne postoje značajne pretpostavke za šire

uključivanje učenika i nastavnika u samu demokratsku proceduru i demokratske procese.

Potrebno je mnogo više pripreme u tom pravcu. Ovom analizom

uspostavljen je dodatni faktor koji je doprinjeo da se “niveliše” razlika u stavovima i

mišljenjima nastavnika i učenika. Ovaj dodatni faktor je pokazao da su stavovi učenika

bliži našoj osnovnoj hipotezi i da mogu značajno doprinijeti njenoj verifikaciji.

Naša glavna hipoteza u istraživanju postavljena je kao očekivanje da stepen

demokatksih odnosa u školi na prostoru Republike Srpske nije na

podrazumijevanom, neophodnom i važnom nivou .

Da bi smo pojačali analzu i stvorili dodatne uslove iz kojih će se vidjeti da li

je moguće odbaciti ili prihvatiti hipotezu koja se navodi u hipotetičkom okviru.

Postavićemo drugu hipotezu koja je suprotna navedenoj, odnosno “zastupaćemo”

da je “STEPEN demokratskih odnosa na visokom nivou”.

Kao glavna frekvencija, uzima se ODLUČIVANJE, koje se u različitim

oblicima postavlja kao pitanje od broja 53. do 57. upućeno učenicima. Kao prateću

frekvenciju uzimamo UČEŠĆE, koje se može pratiti kroz disperziju odgovore na

pitanja 32. i 33. iz dijela upitnika koji se odnosi na nastavnike.

Prilikom prihvatanja ili odbacivanja, gore navedene hipoteze, upotrebljen je

hi-kvadrat test. Kao modaliteti uzeti su u obzir odgovori sa DA) i sa NE) dok su

odgovori sa rijetko odnosno ponekad raspoređeni ravnomjerno između ova dva

modaliteta. Broj stepena slobode jednak je jedan10. Hi-kvadrat test ima tabličnu

vrijednost za ove slučajeve, pri α11=0.05, ima vrijednost 7,879.

Poslije izračunavanja pojedinačnih vrijednosti posebno za svako pitanje, u

svih pet slučajeva odbacujemo dodatno postavljenu hipotezu: ”U RS jeste

STEPEN demokratskih odnosa na visokom nivou”. Ovo proizilazi iz vrijednosti hi-

kvadrat testa dobijenih izvan oblasti prihvatanja postavljene hipoteze. Shodno

ovome možemo zaključiti da je postavljeni hipotetički okvir koji je prethodno

naveden u radu, prihvatljiv i da stepen demokratskih odnosa u školi na prostoru RS

nije na potrebnom, značajnom nivou12. Odnosno potvrđuje se naše očekivanje da je

razvoj demokratskih odnosa u savremenoj školi u RS tek u začetku i nagovještaju.

6. DEMOKRATSKI ODNOSI U OSNOVNOJ ŠKOLI U REPUBLICI SRPSKOJ

6.1.Škola kao društvena institucija

Obično se kaže da je škola društvena institucija, da je to obrazovna institucija u

kojoj se obavlja obrazovanje i vaspitanje djece školskog uzrasta. Sve se to radi po

određenim pravilima i kriterijima (nastavni planovi i programi) koje propisuje država

(određeno ministarstvo). Dakle, škola je tvorevina određenog sistema obrazovanja, koji

je, opet, proizvod ukupnog stanja društva. Sve promjene i zbivanja u društvu imaju svoj

odraz u obrazovanju i ostavljaju, direktne ili indirektne, posljedice na školu. Može se reći

da je škola neka vrsta ogledala u kome se reflektuje društvo i društveno stanje.

Kao tvorevina, odnosno institucija društva, škola ima svoje karakteristike koje je

čine specifičnom i posebnom, koje je razlikuju od drugih društvenih institucija. Ona je

vijekovima izgrađivala svoj poseban sistem, svoj način rada i djelovanja, svoju dinamiku.

Iako se može očekivati da škola, pod uticajem društvenih kretanja i zbivanja, mijenja

svoju dinamiku i svoj stil i način života, ipak, najčešće, škola zadržava svoje prethodne

10 v=r-m-1,gde je broj grupa frekvencije(2-da i ne), m-broj korišćenih parametar posmatranog rasporeda(=0) 11 Nivo značajnosti 12 Odnosi se na učenike, prvenstveno.

odlike što je to moguće više. Škola je poznata kao institucija koja se bori za svoju

autonomnost, posebnost i specifičnost u društvu. Na drugoj strani, država i vlast uvijek

teži da školu podredi svojim viđenjima, svom karakteru i svojoj dinamici. Na osnovu te

dvije težnje, dva nastojanja, stvaraju se uslovi i okolnosti u kojima se obrazovanje odvija.

Škola kao institucija nije tako dinamična kategorija, zapravo kao i sve institucije,

ona je više statična kategorija. Ona se teško i sporo mijenja, dugo se opire nastojanjima

koja dolaze sa strane (ministarstava, vlada, međunarodne institucije) i pokušavaju da

utiču na školu i traže promjene kako sistema obrazovanja, tako i organizacije i načina

rada u školi. Može se reći da je škola više tradicionalna nego moderna institucija. Ta

njena usmjerenost na tradiciju često se pretvara u okoštale strukture koje sporo i teško

prihvataju neophodne novina na kojima danas globalni svjetski trendovi insistiraju i koje

se pokazuju kao neminovnost ako se želi razvoj i napredak obrazovanja i društva u

cjelini.

U dijelu rada koji se odnosi na teorijsku pripremu za istraživanje, istakli smo neke

osnovne karakteristike društvenog stanja, pojava i odnosa koji su činili prthodnih

petnaestak godina i koji predstavljaju podlogu i socijalni milje u kome se odvija sadašnje

obrazovanje, odnosno stanje u kome se nalazi savremena škola u Republici Srpskoj,

posebno na dijelu teritorije na kome je izvedeno naše istraživanje. Ovo stanje je bitno

uticalo na sadašnji razvoj i položaj obrazovanja i same škole. Neizbježne potrebe za

reformom osnovnog obrazovanja, za njegovom inovacijom i aktualizacijom i slabo

materijalno stanje škola, doveli su do jedne vrste raskoraka između potreba, želja,

mogućnosti i htijenja subjekata koji sačinjavaju cjelokupni obrazovni proces. Naše

istraživanje pokazuje da se škola pretvorila u instituciju koja formalno i minimalno

ispunjava osnovne funkcije kriterije neophodne za moderno obrazovanje, prije svega za

pružanje novih, svestranih i značajnih znanja i informacija neophodnih tom uzrastu

učenika. Međutim, za prihvatanje neophodnih inovacija i stalno bogaćenje nastavnih

sadržaja, potrebno je da se škola kao institucija brže mijenja, da razvija i primjenjuje

nove organizacione principe, da se oslobađa tradicionalnih stega i kriterija, da usvaja

nove vrijednosti. Škola kao institucija ima svoje posebno značajno mjesto i ulogu u

sredini u kojoj se nalazi. U analizi upitnika primjetili smo da nastavnici i rukovodstvo

škole zastupaju stav da škola ima značajan ugled u svojoj neposrednoj sredini. To znači

da je škola obavezna da dalje prati i razvija sve oblike i sadržaje rada, sve inovacije, kako

bi održala i poboljšala svoj ugled i značaj u sredini u kojoj se nalazi i djeluje.

6.2.Škola kao društvena grupa

Naše istraživanje je usmjereno da analizira odnose koji se uspostavljaju u

savremenoj školi, njihov sadržaj i karakteristike, način djelovanja, procedure i postupke

kao jezgro socijalizacije i budućeg socijalnog usmjerenja učenika, odnosno, kasnije,

mladih ljudi koji će preuzeti obaveze i odgovornosti u društvu. Dakle, naše istraživanje

nema primarno pedagoški, već prvenstveno sociološki ugao posmatranja savremene škole

u Republici Srpskoj. Zbog toga mi školu posmatramo prvenstveno kao društvenu grupu, a

manje kao društvenu instituciju, iako se te dvije socijalne kategorije međusobno prepliću.

Škola kao institucija ima svoja obilježja, svoja definisana pravila i kriterije

ponašanja i organizovanja, dok škola kao društvena grupa uspostavlja određene odnose

koji su dinamični, koji se mijenjaju, nastaju, nestaju, prelaze iz jednog oblika u drugi.

Škola kao institucija je statična, više tradicionalna nego moderna, pomalo stereotipna,

zavisna od države i institucija vlasti (posebno u našim uslovima), dok je škola kao

društvena grupa dinamična, stalno teži ka novim sadržajima i formama, inovacijama i

modernim zahtjevima. Grupa je po prirodi stvari dinamična, mijenja svoje odnose, kratko

zadržava ranije forme i sadržaje, lakše unosi inovacije. Svaka socijalna grupa, pa i škola

kao takva, počiva na potrebama, interesima i vrijednostima. Kako se potrebe i interesi

često mijenjaju (vrijednosti nešto sporije), skoro sa svakom novom generacijom učenika,

tako se i uspostavlja određena dinamika u grupi, vrši se pritisak na sadržaje i oblike

organizovanja i djelovanja grupe. Zbog toga škola kao grupa nikada ne može biti

okoštala, kao što je to, najčešće, škola kao institucija. U školi kao instituciji, svi članovi

su podređeni unaprijed datim pravilima i principima koje, najčešće, ne mogu da mijenjaju

niti da na njih značajnije utiču. Na drugoj strani, u školi kao društvenoj grupi, svi članovi

daju svoj doprinos izgradnji pravila i principa na kojim grupa djeluje. Oni zatiču osnovna

pravila i principe, ali dodaju i svoje obilježje, jer grupa svojom dinamikom stalno širi

prostor rada i djelovanja. Čovjek je nužno društveno biće, zbog toga je "grupa nužan i

primaran uslov ostvarenja čovjeka kao društvenog bića" (Šijaković, I., 2003. str. 63).

U analizi upitnika, koji je bio osnova empirijskog istraživanja ove teme, vidjeli

smo da postoji razlika između potreba i interesa nastavnika i učenika međusobno, zatim

nastavnika i učenika na jednoj strani i uprave škole na drugoj strani. Te poterebe i interesi

usmejravaju dinamiku i pravac djelovanja škole kao grupe. Tako vidimo da nastavnici

zauzimaju stav da učenicima treba pružiti mogućnost da učestvuju i odlučuju samo u

pitanjima za koja se unaprijed odredi da su oni kompetentni, ili to nastavnici procijene od

slučaja do slučaja. Nastavnici smatraju da su učenici dovoljno informisani i uključeni u

pitanja, probleme i stanje u školi, dok to učenici ne percipiraju na tom nivou, već na

mnogo nižem nivou. Pedagozi kao korektivni faktor između ove dvije strane, dva

osnovna činioca u grupi, smatraju da je i jedna i druga strana nedovoljno angažovana u

uspostavljanju novih, sadržajnijih i demokratskim principima bliskih odnosa. Naime,

nastavnici nisu dovoljno zainteresovani, ne angažuju se, a učenici dijelom nisu

zainteresovani, dijelom nisu informisani i upućeni u osnovne sadržaje demokratskog rada

i djelovanja. Pitanjima kao što su: izbor mjesta za ekskurziju; rasprava o učenicima koji

će dobiti nagradu; šta je dobro a šta loše u životu; pokazuju nesklad potreba i interesa

između učenika i nastavnika na štetu učenika. Učenici pokazuju interesovanje za te teme i

zbivanja, dok, istovremeno iznose stav da su veoma malo uključeni u raspravu o tim

pitanjima.

Škola kao dražavna i društvena institucija13 i škola kao društvena grupa ima svoja

pravila, jedna i druga, ona se u ovom slučaju prepliću, miješaju, dopunjavaju, ili možda,

ponekad i ponegdje, sukobljavaju. Pravila i norme po kojima djeluje škola kao institucija

su jedinstvena za sve škole određenog nivoa obrazovanja, ona se ne mogu mijenjati od

škole do škole, od mjesta do mjesta i slično. Na drugoj strani pravila i norme koje

uspostavlja škola kao društvena grupa, međusobno se mogu znatno razlikovati po

pojedinim školama, pojedinim nivoima obrazovanja i pojedinim teritorijalnim

jedinicama. Odakle mogu poticati te razlike? Otuda što je društvena grupa sastavljena od

različitih članova (učenika, nastavnika, ostalog osoblja škole), koji nose sa sobom

različite motive, potencijale, ambicije, želje, nastojanja da se izraze, afirmišu, uspiju u

onome čime se bave. U tom smislu je svaka škola grupa za sebe, a svaki razred jedna

13 Predmet našeg istraživanja osnovna škola, a ona je državna institucija (nema, zasada privatnih škola u osnovnom i srednjem obrazovanju u RS).

posebna, specifična grupa u okviru škole. U svakom razredu se odvija jedan "poseban

život", poseban pogled na odnose i stanje u školi i društvu. Svaki razred, kao mala

društvena grupa, ima svoje specifične norme i svoja pravila unutrašnjeg djelovanja,

uspostavlja unutargrupne odnose i postavlja pravila i norme za međugrupne odnose.

Takva grupa je nukleus socijalizacije djece i mladih i polazna tačka za razvijanje

modernih, demokratskih (ili tradicionalnih i nedemokratskih) odnosa u školi i

pretpostavka za nastavak izgradnje takvih odnosa u društvu.

Škola kao grupa i razred kao grupa, uspostavljaju (svaka svoju) specifičnu

unutrašnju organizaciju: podjelu zadataka i uloga, obaveza i odgovornosti, načina

ponašanja i vrijednosti, horizontalnu i vertikalnu hijerarhiju, biraju rukovodioce i ¨vođe¨,

kreatore i organizatore, nosioce i ¨donosioce¨ zadataka i projekata. Sve ove aktivnosti

pružaju dosta prostora i prilike da se izgrađuju odnosi u grupi da grupa dobija određenu

dinamiku. Ovo je i put na kome će se formirati način na koji će se odvijati i razvijati

odnosi u grupi. Od tog načina će zavisiti da li će to biti odnosi saradnje, pomoći, podrške,

solidarnosti, tolerancije, ili će biti odnosi u kojima se razvija sebičnost, egoizam,

samoisticanje i netolerancija. To će biti pokazatelji da li se razvijaju moderni demokratski

odnosi u školi kao društvenoj grupi, ili tradicionalni, netolerantni i nedemokratski odnosi.

Analiza upitnika i intervjua iz našeg istraživanja, pokazuje da kod učenika postoji želja i

potreba da razvijaju moderne i demokratske odnose, ali da nastavnici ne čine dovoljno da

im u tome pomognu, iako i oni zastupaju stav da bi trebalo na taj način voditi obrazovni i

vaspitni proces u školi. Na taj način bi i škola kao društvena grupa postigla svoj važan

rezultat: uspešnu socijalizaciju djece, učenika u demokratskom i tolerantnom duhu.

6.3.Karakter odnosa u školi kao grupi

Prethodno smo istakli osnovne karakteristike i neophodne elemente, postupke i

aktivnosti koji su važni za funkcionisanje jedne grupe, u našem slučaju škole, odnosno

svakog pojedinačnog razreda, kao specifične društvene grupe. U nastavku ovog rada

istražujemo koliko su ti elementi zadovoljeni, odnosno prisutni, u školama koje su nam

poslužile kao uzorak za empiriski dio istraživanja i na osnovu toga izvodimo stavove o

karakteru odnosa koji se uspostavljaju u savremenoj školi. Utvrđujemo koliki je stepen

prisutnosti demokratskog karaktera u tim odnosima.

U prethodnoj statističkoj i eksponencijalnoj analizi, utvrdili smo dva osnovna

indikatora razvoja odnosa i iskazivanja njihovog karaktera, to su: učešće i odlučivanje. U

teorijskom razmatranju dodajemo još jedan faktor koji služi kao baza na kojoj se

manifestuju naznačena dva faktora, a koji ćemo označiti kao: upoznavanje, informisanje i

pripremanje učenika i nastavnika sa svima važnim elementima organizacije, procedura,

sadržaja i oblika rada i života u školi kao društvenoj grupi.

6.3.1. Upoznavanje, informisanje i priprema

Istraživanje pokazuje da učenici nisu dovoljno, u nekim slučajevima ni

elementarno, upoznati sa svim bitnim karakteristikama funkcionisanja škole kao

organizacije, kao "živog" društvenog organizma, čije funkcionisanje, djelovanje, razvoj i

opstajanje zavisi od aktivnosti, potreba, motivisanosti i učešća svih subjekata koji čine

školu, bilo kao instituciju, ili u našem uglu posmatranja, kao društvenu grupu.

Upoznavanje sa svim karakteristikama škole, njenog rada, djelovanja, organizovanja,

potreba i interesa predstavlja polazni, pa i ključni momenat za razvijanje dobrih ljudskih i

međuljudskih odnosa. To je početni oblik i jedini put da učenici postanu subjekti vlastite

socijalizacije, a ne da se socijalizacija odvija "po sebi", nezavisno od njih, kao neka vrsta

eksperimenta, ili još gore, kao nešto što je usputno u trci za savladavanjem zacrtanih

nastavnih planova i programa. Djelovanje škole kao društvene grupe direktno je zavisno

od spoznaja o resursima koji stoje na raspolaganju kao preduslov za djelovanje: tip

organizacije, šta škola želi i očekuje u vannastavnim aktivnostima, gdje se može i kako

uključiti i učestvovati, koje sekcije, radionice i drugi oblici edukacije postoje i slično.

U ovom pogledu nastavnici/profesori nisu spremni da posvete više pažnje i

vremena kako bi učenike upoznali sa svim mogućnostima i oblicima djelovanja škole,

odnosno razreda, kao društvene grupe. Tabela 12. pokazuje da 60% nastavnika nije

spremno da učenicima pruži i neke druge informacije o radu i organizaciji škole, osim

onih koji se tiču nastave i direktno metodičkog dijela časa. Dakle, nastavnici/profesori

nemaju inicijativu u pogledu upoznavanja učenika sa svim oblicima rada i organizacije

škole koji im mogu koristiti (i neophodni su) za njihov društveni razvoj, uključivanje u

zajedničko djelovanje i razumijevanje potrebe za zajedničkim, za socijusom, za grupom.

Intervju sa pedagozima je još jasnije potvrdio nedostatak spremnosti, motiva i želje kod

nastavnika da više rade na ovom planu. To je pokazalo da je upoznavanje sa svim

mogućnostima djelovanja u školi kao grupi, te tako stvaranje preduslova za kreativnu

(umjesto spontane) socijalizaciju, prioritetan i nasušno potreban zadatak u

osnovnoškolskom obrazovanju u Republici Srpskoj.

Dodatan problem na ovom putu predstavlja i podatak da nešto manje od jedne

petine učenika direktno pokazuje zaintersovanost za teme i probleme koji su iz oblasti

odnosa u školi kao grupi, tema koje upućuju na svjesni način socijalizacije. Sa druge

strane, ovo se može shvatiti i kao značajan procenat ako se ima u vidu ukupan školski

društveni milje i klima. Istina, pedagozi percipiraju da je ovo interesovanje kod učenika

veće nego što su ga oni pokazali u našem upitniku. Ta razlika je, vjerovatno, skrivena u

okviru opšteg interesovanja učenika, grupisanog u odrednici radoznalost kao uzrasna ili

generacijska karakteristika. Kako je to interesovanje moguće "probuditi"? Samo boljim,

potpunijim i sadržajnijim upoznavanjem sa mogućnostima koje stoje pred učenicima,

nastavnicima i ostalim subjektima u obrazovanju, mogućnostima koje realno i direktno

mogu produkovati demokratske odnose i sadržajnu socijalizaciju učenika.

Upoznavanje sa mogućnostima i resursima škole kao društvene grupe

podrazumijeva stalno informisanje o dešavanjima, postupcima i promjenama, kako u

školi, tako i u okruženju i u društvu. Informacija je glavna karakteristika savremenog

djelovanja i glavni instrument saznanja o važnim stvarima za modernog čovjeka.

Informacija je potrebna dinamika svake grupe, okosnica izgradnje stavova i promjene

odnosa u grupi. Naše istraživanje pokazuje da je jedna trećina nastavnika spremna da

učini više kako bi pružila adekvatne informacije učenicima i zadovoljila njihovo

interesovanje i znatiželju za upoznavanjem stvari koje nisu vezane samo za nastavu i

konkretan predmet. Stav većine intervjuisanih pedagoga je da informisanje učenika

predstavlja slabu tačku u ukupnom procesu upoznavanja učenika sa organizacionim i

načinom rada i ukupnim djelovanjem škole kao društvene grupe.

Upoznavanje i informisanje učenika sa sadržajem i oblicima škole kao društvene

organizacije i prostora za valjanu socijalizaciju, predstavlja osnovu za njihovu pripremu

da učestvuju u raspravama i potom odlučuju o važnim pitanjima iz rada škole. Pripreme

učenika za naznačene aktivnosti mogu se odvijati kroz različite radionice, razredne

časove, posebno formirane sekcije, debatne klubove, kreativne grupe gdje bi se

maksimalno podsticala, poštovala i unapređivala dječija inventivnost, kreativnost, želja,

volja i motivisanost za učestvovanjem i odlučivanjem o važnim životnim pitanjima. Ovo

je prva faza u čevjekovom mladalačkom uzrastu gde on ima (ili nema) priliku da razvije

svoje društvene, socijalne potencijale, da formira pretpostavke za dalji demokratski i

socijalni kapital koji će kasnije sticati tokom svog razvoja, rada i života. Zbog toga je

veoma bitno da ta faza započne na vrijeme i bude što kreativnija i podsticajnija.

6.3.2. Učestvovanje u radu grupe

Izgradnja i razvijanje društvenih odnosa u jednoj grupi zavise od stepena

učestvovanja njenih članova u radu i aktivnostima grupe. Posebno je to važno za školu, u

ovom slučaju osnovnu, jer je njen zadatak da vaspitava, da animira i vrši početnu

socijalizaciju djece i učenika u tom uzrastu. Zbog toga je animiranje i podsticanje učenika

da učestvuju u svim oblicima rada škole i školskim aktivnostima koje nisu samo nastava i

ocjenjivanje, već one aktivnosti koje čine učenika društvenim bićem, članom grupe i

bićem koje stiče osjećaj i navike da djeluje u grupi.

Nastavnici zastupaju stav da učenici treba da učestvuju u društvenim aktivnostima

škole, da budu prisutni u organima, sekcijama i aktivnostima škole. Međutim, u daljoj

analizi tih stavova, primjećujemo da nastavnici ispoljavaju rezervu prema tim

aktivnostima učenika, dajući prednost sporednim i formalnim oblicima članstva u

organima i aktivnostima. Nastavnici, u većini, nisu spremni da se dodatno angažuju u

edukaciji, podsticanju, objašnjenju i upućivanju učenika u oblike i načine djelovanja

grupe i sticanja važnih navika i znanja o demokratskim principima i procedurama u

svakodnevnom životu. U analizi upitnika konstatovali smo da je učešće učenika u

organima škole, oblicima vannastavnog rada i članstvo u sekcijama, prisustvo

radionicama na skromnom nivou. To govori da nisu dobro postavljeni osnovni principi na

osnovu kojih bi se realizovale pretpostavke o značajnijem učešću učenika u aktivnostima

koje doprinose, laganoj, zanimljivoj, kreativnoj i podsticajnoj socijalizaciji učenika.

Istraživanje je pokazalo da više od 70% učenika ne učestvuje u nekom od oblika

naznačenih vannastavnih aktivnosti, koje su važne za artikulisanje njihovog društvenog

bića.

Naše istraživanje je pokazalo, posebno intervju sa pedagozima, da postoje

značajne barijere kod svih subjekata, učesnika u školskoj organizaciji, radu i

aktivnostima. Barijere su različitog karaktera, oblika i veličine. Negdje je riječ o

naslijeđenim tradicionalnim oblicima shvatanja mjesta i uloge učenika i nastavnika, po

kome su učenici "nedorasli" da učestvuju u bilo kojim aktivnostima škole osim nastave.

Ponegdje je riječ o psihološkim barijeram, kao što su strah, nesigurnost, neodlučnost.

Dok je, često, riječ o odsustvu volje, želje i motiva da se pokrene, podstakne, angažuje i

učini nešto više u stvaranju klime u kojoj će se podsticati svi članovi grupe da budu

aktivniji da se angažuju, da učestvuju. U nekim slučajevima ingerencije direktora,

oslonjene na njegov strah i nesigurnost, zaustavljaju aktivnosti i sputavaju da se u školi

razvije kreativna i stvaralačka aktivnost učenika i nastavnika, koja bi dovela do šireg i

potpunijeg upoznavanja učenika sa organizacijom i djelovanjem škole i pretvorila je u

jednu dinamičnu i produktivnu društvenu grupu. Pedagozi su potvrdili našu tezu da su

učenici više zanteresovani za učešće u pomenutim aktivnostima, dok to

nastavnici/profesori, u većini slučajeva, prihvataju samo kroz obavezne djelatnosti

(vijeća, savjete, odbore i slično) i samo do granice koja ne iziskuje dodatne napore.

Ohrabruje i činjenica da su pedagozi uočili potrebu da se stepen učešća u aktivnostima

škole kao društvene grupe mora i može popraviti kroz različite oblike aktivnosti kao što

su okrugli stolovi, rasprave, tribine, radioničke aktivnosti, kroz saradnju sa nevladinim

organizacijama i stručnjacima iz oblasti koje mogu pomoći u daljnjem popravljanju i

gradnji i njegovanju demokratskih odnosa u školi. To potvrđuje naš stav da je škola kao

društvena grupa, tek na početku shvatanja potrebe šireg razvoja demokratije u školi i

primjene demokratskih procedura i postupaka u njenom svakodnevnom životu.

6.3.3. Odlučivanje

U našem istraživanju odlučivanje smo uzeli kao navažniji indikator demokratskog

djelovanja, razumijevanja, praktikovanja i prepoznavanja demokratskih principa i

procedura u školi kao društvenoj grupi. Karakteristično je da dvije trećine nastavnika

ocjenjuje ocjenom 3 i 4 na skali od 1 do 5, stepen demokratskih odnosa i procedura u

odlučivanju u nastavničkom kolektivu kao parcijalnom dijelu škole kao društvene grupe,

odnosno u svojoj posebnoj, specifičnoj grupi. Isti procenat se odnosi i na stav nastavnika

o zastupljenosti demokratskih procedura i principa u radu sa učenicima. Međutim njihova

percepcija rada odnosi se više na institucionalni dio rada (sve što je nastava i rad na času)

a vrlo malo na onaj dio koji znači socijalizaciju učenika. Intervju sa pedagozima pokazuje

da nastavnici zastupaju stav da odlučivanje učenika o važnim pitanjima koja se mogu

tretirati kao faktori demokratske procedure, nije za njihov uzrast, da je to još rano. Često

i nastoje da izbjegnu prisustvo učenika u nekim aktivnostima gdje je potrebno učeničko

mišljenje, stav ili donošenje neke odluke.

Učenici koji su članovi organa i tijela u školi u 36% slučajeva su se izjasnili da

njihovi stavovi i mišljenja iznesena na zasijedanjima budu uvažena i uzeta u obzir, 29%

njih smatra da je to rijetko, dok 34% smatra da nikada njihovi stavovi i mišljenja nisu

naišli na ozbiljnije razmatranje i prihvatanje. U statističko operativnoj analizi upitnika

iznjeli smo dosta argumenata i pokazatelja da je učenička percepcija i osjećaj vlastitog

odlučivanja o pitanjima iz života, rada i djelovanja škole kao društvene grupa na niskom

nivou. Naš kontrolni faktor (pedagozi) u preduzetom istraživanju potvrdio je da učenici

nemaju vidljiviji značaj i uticaj u odlučivanju o važnim pitanjima iz života i rada škole

kao najvažnije društvene grupe u koju se djeca uključuju u tom uzrastu. Pedagozi

osjećaju potrebu i zastupaju stav da je šire učešće i odlučivanje učenika o pitanjima iz

organizacije, rada i života škole veoma važno. Karakterističan stav koji izdvajamo kaže

da je "potrebno učenicima omogućiti učešće i odlučivanje, jer kreiranje demokratskih

odnosa je jedan od preduslova formiranja ličnosti mladih ljudi".

Ovo je dobar pokazatelj da odlučivanje kao faktor razvoja demokratije i

poštovanja glasa i stava manjine još uvijek nije na potrebnom i podrazumijevanom nivou

u osnovnoj školi u uzrastu koji je bio predmet našeg istraživanja.

7. ZAKLJUČAK

Na kraju ovoga rada iznosimo nekoliko zaključaka koji će djelimično biti neka

vrsta kratkog rezimea našeg istraživanja, a dijelom opredjeljeni stavovi koji proizilaze iz

ukupne teorijske i empirijske analize koju smo izložili na prethodnim stranicama.

Rad smo započeli uvodnim razmatranjem u kome smo istakli namjeru da

utvrdimo koliko su u savremenoj školi zastupljeni demokratski odnosi, ili se ona zasniva

na tradicionalnim odnosima subordinacije i patrijarhalne strukture i odnosa po sistemu:

stariji sve znaju i o svemu odlučuju, to je tako prirodno i to će tako uvijek biti, dok su

mlađi dužni da slušaju, izvršavaju naređenja starijih i da se pretvore u "sunđer" koji će da

upija znanja, vještine i "mudrosti" starijih, prije svega nastavnika i profesora.

U traganju za teorijskim uporištem našeg istraživanja i pripremom za empirijski

dio istraživanja, napravili smo kratak ali široko zahvaćen pregled učenja o školi i

obrazovanju, počevši od antičkih vremena pa do današnjih istraživanja i stavova.

Nastojali smo da u svim tim učenjima, teorijskim stavovima i mišljenjima izvučemo i

naglasimo onaj dio koji se odnosi na sagledavanje škole kao društvene grupe u kojoj se

uspostavljaju određeni specifični i autonomni odnosi, koji su važni za socijalizaciju djece

i učenika. To predstavlja dosta težak poduhvat jer su istraživanja, učenja i teorijski

stavovi prilično razbacani po različitim djelima pojedinih autora, i uglavnom se nalaze u

okviru pedagoških učenja i istraživanja. Postoji zaista mnoštvo različitih učenja i

mišljenja o pedagoškom dijelu obrazovanja i posmatranju škole kao institucije sa

određenim definisanim ciljevima, principima i zadacima. Veoma je malo istraživanja

koja su sociološka istraživanja ovog problema i fenomena. Posebno se osjeća nedostatak

takvih istraživanja u našoj sredini i na jeziku koji se ovdje smatra "naš" i "maternji".

Pri kraju te preduzete teorijske uvodne elaboracije, osvrnuli smo se na stanje i

položaj škole i obrazovanja u Republici Srpskoj u proteklih desetak godina. Znamo da je

to bio jedan težak i krajnje nepovoljan period za obrazovanje i djelovanje, za školu kao

instituciju i specifičnu grupu. To su bile otežavajuće okolnosti koje sužavaju prostor,

želje i motivaciju za potpunije angažovanje svih subjekata u razvijanju neophodnih

demokratskih odnosa potrebnih za djelovanje i aktivnosti u konstituisanju savremene

škole. Ali to je i dodatni razlog da se učini mnogo toga na prevazilaženju zatečenih i

nasljeđenih negativnih sadržaja i okolnosti i krene ubrzano i potpuno sa novim,

modernim, sadržajnim, kreativnim i podsticajnim djelovanjem i izgradnjom demokratskih

principa i procedura u našoj školi.

Kao empirijski primjer i ilustraciju našeg istraživanja uzeli smo da anliziramo

stanje u školama na banjalučkom regionalnom školskom području. U istraživanju je

korišten upitnik za učenike, nastavnike i upravu škole, kao i intervju sa pedagozima

zaposlenim u školama. Istraživanjem je obuhvaćeno 10 škola sa ukupno 1286 ispitanika.

Predmet istraživanja smo postavili kao težnju da istražimo, analiziramo i saznamo

kako se odvija proces socijalizacije u savremenoj školi (na primjeru osnovne škole), i da

li su prisutni demokratski principi pravila i procedure u uspostavljanju odnosa u školi.

Naš zadatak je da školu posmatramo prvenstveno kao društvenu grupu, a manje kao

državnu (društvenu) instituciju. Predmet istraživanja smo usmjerili ka saznanju karaktera

duštvenih odnosa koji se uspostavljaju u školi. Da saznamo da li je riječ o demokratskim,

tolerantnim, svestranim, sadržajnim i slobodnim odnosima, postupcima i aktivnostima, ili

je riječ o tradicionalnim, patrijarhalnim, paternalističkim odnosima subordinacije,

poniznosti, "prava starijeg", odnosima koji guše kreativnost, stvaralaštvo, radoznalost i

motivaciju učenika i siju klice autoritarnog, nedemokratskog i netolerantnog u njihovoj

mladalačkoj svijesti, ambicijama i aspiracijama.

Glavna hipoteza u našem istraživanju odnosi se na pretpostavku da stepen

demokratskih odnosa u savremenoj školi u Republici Srpskoj još nije na potrebnom i

podrazumijevanom nivou, koji bi omogućio lako postavljanje, razumijevanje i

praktikovanje demokratskih principa i procedura u svim aktivnostim škole kao društvene

grupe. Prije bi se moglo pretpostaviti da se tu radi o nagovještaju razvoja i stvaranja

uslova za razvoj demokratije u školi i konstituisanja škole kao demokratske deruštvene

grupe u kojoj će se odvijati poželjna socijalizacija učenika kroz toleranciju, participaciju,

učešće i odlučivanje po demokratskim principima o svim važnijim pitanjima, temama i

problemima iz oblasti svakodnevnog života učenika i nastavnika i ostalih subjekata škole.

Pretpostavili smo da je potrebno još dosta napora svih subjekata u školi, posebno

nastavnika i učenika, da bi se izgradili demokratski odnosi u školi, kao glavna poluga

funkcionisanja škole kao društvene grupe i demokratizacije njenih djelatnosti i aktivnosti.

Empirijski dio istraživanja je uspješno realizovana zahvaljujući dobroj pripremi

istraživanja, umiješnosti i snalažljivosti anketara i dobroj i ljubaznoj saradnji

rukovodstava škole, te posebno velikoj zainteresovanosti, korektnoj i predusretljivoj

saradnji ispitanika (nastavnika i učenika). Zahvaljujući takvom pristupu svih učesnika u

istraživanju dobili smo vrijedne podatke i bio je skoro zanemarljiv broj neupotrebljivih

upitnika. Posebno je vrijedne i korisne rezultate pružio intervju s pedagozima u školama,

koji su pokazali veliko interesovanje za ovu temu i strpljenje u pružanju stavova i

mišljenja.

Statistička, frekventna i eksponencijalna analiza dobijenih rezultata pružila je

obimnu građu koja nam je poslužila za analizu stavova i mišljenja ispitanika i njihovu

upotrebu u poređenju sa našim osnovnim pretpostavkama, hipotetičkim stavom i

očekivanim kretanjima istraživane pojave. Glavna hipoteza o sasvim skoromnom razvoju

demokratskih odnosa u savremenoj školi u RS, ovom analizom se potvrdila. Stav da

postoje skromni resursi, spremnost i motivisanost za ubrzani demokratski, tolerantan i

slobodan razvoj škole kao društvene grupe, vidljivo se nameće iz ove analize.

Izdvojili smo glavne indikatore prema kojima smo pratili stepen demokratskih

odnosa u školi, a to su: učešće u svim važnim organima, aktivnostima i organizacionim

oblicima djelovanja u školi, te odlučivanje u donošenju važnih odluka i stavova vezanih

za probleme socijalizacije učenika. Oba indikatora su pokazala nizak nivo razvijenosti i

praktikovanja, posebno od strane učenika. Kao glavni uzrok tome uočili smo nedovoljnu

upoznatost, nizak nivo informisanosti i protoka informacija vezanih za glavne

organizacione i kreativne mogućnosti učešća i odlučivanja, te nedovoljna pripremljenost

glavnih učesnika u demokratskom procesu (učenika i nastavnika).

Demokratski odnosi u savremenoj školi u Republici Srpskoj, kako je to pokazalo

naše istraživanje, tek su u začetku. Postoje, za sada, skromni resursi izraženi kroz želju,

volju i motivisanost učesnika u obrazovnom procesu. Škola se i dalje razvija kao državna

(društvena) institucija, a vrlo sporo kao društvena grupa u kojoj će se na demokratski,

stvaralački, kreativan i slobodan način odvijati proces socijalizacije djece, takav da oni

budu svjesni subjekti tog procesa. Na ovom pitanju potrebno je dosta raditi. Pedagozi su

jedini koji su osjetili taj problem i ukazali na njegovu prisutnost. Zbog svoje zauzetosti

procesima nastave i didaktičko pedagoških zadataka, oni nisu u mogućnosti da se više

posvete tom problemu i da preduzmu aktivnosti u tom pogledu. Naše je mišljenje da bi

svakoj školi (ili nekoliko škola zajedno) trebao sociolog, koji bi posvetio pažnju razvoju

odnosa u školi, njihovoj demokratizaciji, izgradnji kreativne, tolerantne, odlučne i

visprene ličnosti, te tako stvaranju pretpostavki da se socijalizacija učenika u

osnovnoškolskom uzrastu odvija na najbolji i društveno najkorisniji način.

PRILOZI

U P I T N I K

Ovaj upitnik je jedan od instrumenata koji se koristi u okviru istraživačkog

projekta Demokratski odnosi u svremenoj školi, a koji je tema magistarskog rada na

Filozofskom fakultetu u Banjaluci. Anketa je anonimna i rezultati će se koristiti

samo u naučne svrhe. Molimo vas da požljivo pročitate pitanja i iskreno odgovorite

na njih

Opšti podaci o školi

(Ovaj dio popunjava sekretar ili direktor škole)

1. Mjesto u kome se nalazi škola

a) grad b) prigradsko naselje c) selo

2. Koliko ima godina od kada je škola osnovana? -----------

3. Da li je škola prekidala rad tokom prethodnog rata?

a) da b) ne

4. Broj učenika koji redovno pohađa školu--------------

5. Koliko ima odjelenja od 6. do 9. razreda?------------

6. Koliko ima nastavnika/profesora u školi? -------------

7. Kako je škola opremljena?

a) dobro b) srednje c) slabo

8. Da li škola organizuje zabave za učenike?

a) redovno b) ponekad c) ne

9 Da li škola organizuje tribine, rasprave na kojima bi se dobilo mišljenje

roditelja i građana o stanju u školi?

a) da b) ne

10 Da li je neko od roditelja ili građana u prošle 2 godine davao primjedbe i

prijedloge vezane za rad u školi?

a) da, u vezi uspjeha učenika

b) da, u vezi problema i ponašanja učenika

c) da, u vezi nastavnog plana i programa

d) da, u vezi ostalih tema koje se tiču učenika

e) da, u vezi saradnje škole sa okruženjem

f) da, nešto drugo-------------------------------

g) nije bilo nikakvih prijedloga i primjedbi

11 Da li je vaša škola, u prethodne dvije godine, dobila neko priznanje od

državnih organa, opštinskih vlasti, lokalnog udruženja?

a) da, nekoliko

b) da, jedno

c) nije

12 Da li je neko od vaših učenika, u prethodne dvije školske godine,

pobijedio u tkmičenju znanja?

a) da, na opštinskom nivou

b) da, na republičkom nivou

c) da na međunarodnom nivou

d) nije

UPITNIK za nastavnike/ profesore

Ovaj upitnik je jedan od instrumenata koji se koristi u okviru istraživačkog

projekta Demokratski odnosi u svremenoj školi, a koji je tema magistarskog rada na

Filozofskom fakultetu u Banjaluci. Anketa je anonimna i rezultati će se koristiti

samo u naučne svrhe. Molimo vas da požljivo pročitate pitanja i iskreno odgovorite

na njih

13. Godine starosti........

14. Pol: a) muški b) ženski

15. Rođeni ste u: a) selu c) gradu

16. Da li ste oženjeni/udati? a) da b) ne

17. Da li imate djece? a) da b) ne

18. Da li su vaša djeca školskog uzrasta? a) da b) ne

19. Koliko je prošlo vremena od kada ste završili fakultet/višu školu?

a) do 5 godina b) 5-10 godina c) 10-15 godina d) više od 15 godina

20. Koliko godina radite kao profesot/nastavnik -----------

21. Koliko godina radite u ovoj školi? -----------

22. Kada bi ste imali priliku da li bi ste promijenili posao nastavnika/profesora?

a) da b) možda c) ne

23. Ako bi ste promijenili posao, koji bi to posao vama odgovarao?

a) u državnoj administraciji

b) u javnom preduzeću (pošta, telekom, elektroprivreda.....)

c) u privatnom preduzeću

d) u banci ili osiguranju

e) otvorio/la bih vlastito preduzeće

f) ne bih mijenjao/la posao u školi

24. Koliko ste zadovoljni ukupnim stanjem u vašoj školi?

a) potpuno sam zadovoljan/na

b) djelimično sam zadovoljan/na

c) nisam zadovoljan/na

25. Kada bi vam se pružila prilika, šta bi ste prvo mijenjali u školi?

a) način organizacije rada

b) nastavne sadržaje i programe

c) način izvođenja nastave (više interaktivnog rada, radionica)

d) van nastavne aktivnosti (više sekcija, sportskih i kulturnih aktivnosti)

e) nešto drugo ----------------------------------

f) ne bih ništa mijenjao/la

26. Ocijenite od 1 do 5, kao u školi (1- najniži, 5-najviši), odnos društva prema

školi 1 2 3 4 5

27. Ocijenite od 1 do 5 ugled vaše škole u vašoj sredini

1 2 3 4 5

28. Ocijenite od 1 do 5 kvalitet međuljudskih odnosa u nastavničkom dijelu

kolektiva

1 2 3 4 5

29. Ocijenite od 1 do 5 ukupno stanje odnosa u vašoj školi

1 2 3 4 5

30. Ocijenite od 1 do 5 zastupljenost demokratskih procedura i principa u

odlučivanju u nastavničkom dijelu kolektiva

1 2 3 4 5

31. Ocijenite od 1 do 5 zastupljenost demokratskih principa i procedura u radu sa

učenicima

1 2 3 4 5

32. Da li ste spremni da učenicima odgovorite na njihova pitanja i interesovanja?

(Izaberite 3 odgovora)

a) iz oblast nastave

b) svega što se dešava na času

c) svega što je vezano za ponašanje razreda, kao kolektiva

d) o kvalitetu nastave

e) o zbivanjima u školi

f) o odlukama direktora i nastavničkog vijeća

g) o zbivanjima u okruženju

33. Da li učenici trba da učestvuju u donošenju odluka u školi? (Izaberite 3

odgovra)

a) koje se tiču načina i kriterija ocjenjivanja

b) uređenja učionice

c) sa kim će da sjede u klupi

d) načina rada na času

e) o sadržaju i zanimljivosti nastavne materije

f) o uređenju škole

g) o organizovanju kulturnog i zabavnog života u školi

h) o mjestu gde će se ići na ekskurziju

i) o oblačenju učenika u školi

j) izbor učenika koji će dobiti neku nagradu

34. Kako reagujete kada učenici traže više informacija nego što vi možete da im

pružite?

a) simuliram informaciju

b) uputim na druge izvore

c) priznam da nisam kompetentan/tna za više informacija

d) obećam da ću pružiti informaciju drugi put

e) utišam učenike zaprijećenom kaznom

35. Kako reagujete kada se učenici susretnu sa nekim problemom?

a) tražim da odbace problem i posvete se nečem drugom

b) ne uključujem se, pustim da sami riješe nastali problem

c) ohrabrujem ih da sagledaju sve aspekte problema i nađu rješenje

d) odaberem rješenje i nametnem ga

36. Kojim se od sljedećih stavova rukovodite u raspravi i dijalogu s učenicima?

a) važno je šta misle i govore odlični učenici

b) treba pružiti priliku svima da kažu šta misle

c) uvijek treba izabrati jednu stranu i favorizovati je

d) važno je da dijalog bude tolerantan

e) najvažnije je da rasprava da neki rezultat

UPITNIK

Za učenike od VI do IX razreda

Dragi učenici, pred vama je upitnik koji će poslužiti za istraživanje

Demokrtskih odnosa u savremenoj školi. Vaše mišljenje je veoma bitno u ovom

istraživanju. Molimo vas da pažljivo pročitate sva pitanja i da na njih odgovorite

samo po vašem ličnom mišljenju. Ako vam nešto nije jasno, pitajte našeg anketara.

37. Koji pohađaš razred?

a) VI b) VII c) VIII d) IX

38. Ti si

a) dječak b) djevojčica

39. Gdje stanuješ?

a) grad b) prigradsko naselje c) selo

40. Navedi obrazovanje tvojih roditelja

otac majka

a) nepotpuna osnovna škola a) nepotpuna osnovna škola

b) osnovna škola b) osnovna škola

c) srednja škola c) srednja škola

d) viša škola d) viša škola

e) fakultet e) fakultet

41. Tvoj uspjeh iz prethodnog razreda je:

a) dovoljan b) dobar c) vrlo dobar d) odličan

42. Voliš li da ideš u školu?

a) obožavam školu

b) volim, ali ne mnogo

c) ne volim školu

43. Zašto voliš školu?

a) daje mi znanje za budući rad

b) zbog dobrog društva

c) osposobljava me za društveni život

d) zbog igre i zabave

e) zbog interesantnih nastavnika

f) ne volim školu

44. Navedi predmet koji najviše voliš ------------------------------------

45. Navedi predmet koji najmanje voliš -----------------------------------

46. Ocijeni od 1 do 5 (kao što tebe ocjenjuju nastavnici) rad nastavnika i kvalitet

nastve u tvom razredu 1 2 3 4 5

47. Ocijeni od 1 do 5 rad, zalaganje i znanje učenika u tvom razredu

1 2 3 4 5

48. Da li si član neke sekcije i koliko?

a) jedne b) dvije

c) tri d) više od tri

e) nisam član

49. Da li si išao/la na takmičenje iz nekog predmeta i koliko puta?

a) jednom b) dva puta c) tri puta d) više od tri puta

e) nisam išao/la na takmičenje

50. Da li si član nekog od sljedećih organa?

a) razredne zaednice (predsjednik, blagajnik)

b) savjeta učenika

c) savjeta učenika i roditelja

d) predstavnika za opšte roditeljske sastanke

e) nekog drugog organa, navedi kog______________________

f) nisam član nijednog organa u školi

51. Ako si član nekog od navedenih organa, da li se tvoji stavovi uvažavaju?

a) da b) malo c) nimalo

52. Da li učenici daju svoje mišljenje i prijedloge o visini ocjena?

a) da b) rijetko c) ne

53. . Da li učenici odlučuju o uređenju učionice i kabineta?

a) da b) ponekada c) ne

54. Da li učenici odlučuju o rasporedu sjedenja u učionici?

a) da b) ponekada c) ne

55. Da li učenici odlučuju o tome gdje će se ići na ekskurzije i izlete?

a) da b) rijetko c) ne

56. Da li učenici odlučuju o temama van školskog gradiva koje će se

raspravljati na razrednom času?

a) da b) ponekad c) ne

57. Da li odlučujete o uvođenju novih aktivnosti u školi, kao što su: nove sekcije,

školski list, sportski klub i slično?

a) da b) ponekad c) ne

58. Zaokruži onu temu o kojoj najviše raspravljate sa nastavnicima

a) izostanci sa časova zbog vanškolskih aktivnosti

b) kada nadoknaditi izgubljeni čas

c) izbor učenika koji će dobiti neku nagradu

d) raspored dežurstva/redarstva

e) način oblačenja u školi

f) kako postići što bolji uspjeh u školi

g) o disciplini na času i u školi

h) šta je dobro a šta loše u radu i životu

i) o ponašanju van škole

j) šta je demokratija i koja su prava djeteta

59. Sada zaokruži temu o kojoj bi volio/la da više raspravljš sa nastavnicima i

učenicima u školli

a) izostanci sa časova zbog vanškolskih aktivnosti

b) kada nadoknaditi izgubljeni čas

c) izbor učenika koji će dobiti neku nagradu

d) raspored dežurstva/redarstva

e) način oblačenja u školi

f) kako postići što bolji uspjeh u školi

g) o disciplini na času i u školi

h) šta je dobro a šta loše u radu i životu

i) o ponašanju van škole

j) šta je demokratija i koja su prava djeteta

60. Da li raspravljaš sa roditeljima o temama i događajima iz škole?

a) da, redovno b) ponekad c) ne

INTERVJU SA PEDAGOZIMA

1. Da li škola, kada i kako, postavlja pitanja razvijenosti demokratskih odnosa?

a) Da li se u školi (na časovima, u kolektivu) raspravlja o demokratiji?

b) Da li se u školi poštuju demokratske procedure (odlučivanje većine, da li se vrši

priprema za raspravu o problemu prije nego što se o njemu odlučuje)?

c) Da li se konsultuju svi subjekti koji su zainteresovani i neophodni za odlučivanje, na

određenom predmetu odlučivanja? (ekskurzija, uspjeh, rad u školi itd.)

2. Koliko učestvuju nastavnici i đaci u raspravama o važnim školskim pitanjima i

problemima?

a) Koliko su nastavnici zainteresovani da se uključuju u rasprave o važnim pitanjima za

razvoj obrazovnog programa i elementima progrma?

b) Postoji li dio onih koji su uvijek zainteresovani za raspravu o odnosima u školi?

c) Postoji li dio onih koji nikad ne učestvuju u ovim raspravama ili vrlo rijetko?

d) Šta činite da zainteresujete sve da više učestvuju u raspravama o ovim pitanjima?

3. Kako nastavnici gledaju na uključivanje đaka u rasprave o važnim pitanjima iz života i

rada škole?

a) Smatraju li oni da to nije za đake i njihov uzrast?

b) Postoje li oni koji pomažu da se učenici maksimalno uključe u ovakve rasprve?

c) Šta čini škola ili rukovodstvo da podstakne nastavnike da sve više uključuju đake u

demokratske rasprave? (planovi, programi, zadruge, učenički savjeti, savjeti roditelja itd.)

4. Kakvo je vaše mišljenje o potrebi i mogućnostima uključivanja učenika u demokratske

procese u školi?

a) Šta vi lično mislite, treba li učenicima omogućiti učešće u odlučivanju o važnim

školskim pitanjima?

b) Koliko treba i kako pripremiti učenike da više učestvuju u raspravama o školskim

pitanjima i problemima?

c) Koliko treba uvažavati mišljenja i stavove učenika?

d) Koliko treba učenici da odlučuju u donošenju odluka za najbitnija pitanja iz života i

rada škole?

LITERATURA

1. Ademović, H., (1981), Čobanske škole – prethodnice osnovnih škola u Bosni i

Hercegovini, Naša škola, Sarajevo, br.5-6.

2. Banđur, V., (1981), Učenik u nastavi, V. Masleša, Sarajevo.

3. Banđur, V., (1996), Autonomija ličnosti i učenika u kritičkim teorijama nastava,

u:

Autonomija ličnosti i vaspitanje, Pedagoško društvo Srbije, Beograd.

4. Baron, R.A., Byrne, D., (1977), Social psychology: Uderstanding human

interaction, Allyn and Bason, Boston.

5. Bitem, D., Bojl, K., (1997), Uvod u demokratiju: 80 pitanja i odgovora, Kreativni

centar, Beograd.

6. Branković, B., (2004), Pedagoške teorije, Grafid, Banja Luka.

7. Brkić, M., (2000), Vaspitanje za demokratiju, Sarajevo.

8. Dal, R., (1999), Demokratija i njeni kritičari, CID, Podgorica.

9. Dostanić, R., (1981), Reforma srpskih osnovnih škola u Habsburškoj monarhiji

početkom druge polovine 19. veka, Pedagoška stvarnost, Novi Sad, br.1.

10. Dehio, (1919), Gesch.d.deutsch.Kunst.

11. Diltaj, V., (1914), O mogućnosti pedagogijske nauke od opšte vrijednosti,

Beograd.

12. Đorđević, dr B., (1977), Dodatni rad učenika osnovne škole, Prosveta, Beograd.

13. Đorđević, dr B., (1999), Obrazovanje i vaspitanje darovitih, Pedagoška stvarnost

7-

8, Novi Sad.

14. Đorđević, M., (1976), Organizacija i izvođenje dopunske, produžne i dodatne

nastave u osnovnoj školi, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva,

Beograd.

15. Đukić, M. Individualizacija procesa usvajanja znanja u nastavi, Nastava i

vaspitanje br. 3, Beograd, 1995.

16. Enciklopedijski rječnik pedagogije, (1963), Matica Hrvatska, Zagreb.

Farthing, G.W., (1992), The psychology of consciousness, Prentice Hall,

Englewood Cliffs, NJ.

17. Ferijer, A., (1935), Aktivna škola, G.Kon (IV), Beograd.

18. Fiamengo, A., (1973), Osnove opće sociologije, Narodne novine, Zagreb.

19. Filozofski riječnik, (1965), Matica hrvatska, Zagreb.

20. Fočo, S., Čovjek i demokratsko društvo. 1

21. Fukujama, F., (1997), Sudar kultura, ZIUNS, Beograd.

22. Goleman, D., (1998), Working with emotional intelligence, Bantam Books, New

York, Toronto, London, Sydney, Aucland.

23. Golubović, S. Krulj, R., (1998), Uvod u opštu metodiku nastavnog rada, Centar

za

kulturu i umjetnost, Aleksinac.

24. Greene, B., Nove paradigme za stvaranje kvalitetnih škola, Alinea, Zagreb.

25. Haralambos, M., (1989), Uvod u sociologiju, Globus, Zagreb.

26. Held, D., (1997), Demokratija i globalni poredak, Filip Višnjić, Beograd.

27. Hirzel, R., (1914), Die Person.

28. Ilić, M., (1984), Učenje i nastava različitih nivoa težine, Svjetslost, Sarajevo.

29. Ilić, M., (1995), Cilj, zadaci i sadržaji vaspitno-obrazovnog rada u uslovima

savremanih promjena, Naša škola, Banja Luka, br.1-2.

30. Ilić, M., Branković, D., Milijević, S., Suzić, N., (1999), Pedagoške i psihološke

osnove vaspitno obrazovnog rada, Društvo pedagoga RS, Banja Luka.

31. Ingliš, H.B., Ingliš, A.Č. (1972), Obuhvatni rečnik psiholoških i psihoanalitičkih

pojmova, Savremena administracija, Beograd.

32. Ivić, I., (1996), Položaj dece u našem društvu i šta se može učiniti za djecu sad i

ovdje. Beograd.

33. Kecmanović, N., (1996), Obrazovne potrebe i savremeno društvo, U hrestomatijo:

Sociologija Obrazovanja, Učiteljski fakultet – CURO, Beograd.

34. Koković, D. (2000.), Sociologija obrazovanja, Univerzitet u Novom Sadu.

35. Komenski, J.A., (1954), Velika didaktika, Savez pedagoških društva, Beograd.

36. Krneta, D., (1998), Konstrukcija i primjena skala u ispitivanju stavova,

Banjalukakompani, Banja Luka.

37. Laj, A. V., (1924), Eksperimentalna pedagogika s naročitim osvrtom na

vaspitanje

delom, Vršac.

38. Lukić, R., (1970), Osnovi sociologije, Naučna knjiga, Beograd.

39. Maksić, mr S.i dr.,(1995), Rad sa darovitom djecom i talentovanim učenicima u

osnovnoj školi, Nastava i vaspitanje br.1-2, Beograd.

40. Marković, Ž.D., (1999 b), Globalizacija i obrazovanje, Republički pedagoški

zavod, Banja Luka.

41. Milosavljević S. Radosavljević I., (2003), Osnovi metodologije političkih nauka,

Beograd.

42. Mirkov, S., (1995), Dodatni rad sa učenicima osnovne škole, Nastava i vaspitanje

br.3, Beograd.

43. Munjole, A., (1995), Odgajati za demokrtiju, Educa, Zagreb.

44. Muržon, Ž., (1998), Ljudska prava, XX vek, Beograd.

45. Müller W.M., Asien und Europa.

46. Pedagoška enciklopedija, (1989), Zavod za udžbenike i nastavna sredstva,

Beograd:

Školska knjiga, Zagreb; Svjetlost, Sarajevo; Republički zavod za

unapređivanje vaspitanja i obrazovanja, Titograd; Zavod za izdavanje

udžbenika, Novi Sad.

47. Nil, S.A., (1979), Slobodna deca Samerhila, BIGZ, Beograd.

48. Nil, S.A., (1992), Novi Samerhil, Kairos, Sremski Karlovci.

49. Pedagoška enciklopedija 1 (1989), Zavod za udžbenike i nastavna sredstva,

Beograd.

50. Pedagoška enciklopedija 2 (1989), Zavod za udžbenike i nastavna sredstva,

Beograd.

51. Pedagoški rečnik 1, (1967), Zavod za udžbenike SR Srbije, Beograd.

52. Pedagoški rečnik 2, (1967), Zavod za udžbenike SR Srbije, Beograd.

53. Pešić, M., (1996), Dječija prava – Čija odgovornost. IPA, Beograd.

54. Pešić, M., Branković, B., (1999), Participacija mladih pod lupom, Beograd.

55. Philips, D., Crowell, N., (1994), Cultural Diversity and Early Education, National

Academy Press, Washington, D.C.

56. Radulović,,Lj.,(1996), Seoska škola kao posrednik kulture, Beograd.

57. Randall, J.H. Jr., (1926.), The Making of the Modern Mind, Boston.

58. Rot, N., (1994), Osnovi socijalne psihologije, Zavod za udžbenike i nastavna

sredstva, Beograd.

59. Ruso, Ž.Ž., (1762), Emil ili o vaspitanju

60. Sartori Đ., (2001), Demokratija, šta je to?, CID, Podgorica.

61. Schmidt, V., (1985), Socijalistička pedagogija između etatizma i

samoupravljanja.

Pedagoški fakultet, Osijek.

62. Savić, P., (1995), Nova Škola, Rad, Beograd.

63. Serdar, V., (1977), Udžbenik statistike, Školska knjiga, Zagreb.

64. Schmidt, V., (1985), Socijalistička pedagogija između etatizma i

samoupravljanja.

Pedagoški fakultet, Osijek.

65. Sharan, S., (1990), Cooperative learning: Theory and research, Praeger, Ney

York.

66. Stanimirović, B., Dedić, Đ., (1998), Vaspitanje na pragu trećeg milenijuma,

Učiteljski fakultet, Vranje.

67. Stojaković, P., (2000), Kognitivni stilovi i stilovi učenja, Filozofski fakultet, Banja

Luka.

68. Sullo, R.A., Učite ih da budu sretni, Alinea, Zagreb.

69. Suzić, N., (1994), Vaspitni rad u odjeljenjskoj zajednici, Vid, Banja Luka.

70. Suzić, N., (1998), Strategija i koncepcija promjena u sistemu vaspitanja i

obrazovanja u Republici Srpskoj, Ministarstvo prosvjete, Banja Luka.

71. Suzić, N., (2001) Sociologija obrazovanja, Srpsko Sarajevo.

72. Šijaković, I., (2003), Sociologija- uvod u razumijevanje (post)modernog društva,

EF, Banja Luka.

73. Šimleša, P., (1965), Suvremena nastava, PKZ, Zagreb.

74. Šušnjić, Đ., (1998), Religija I i II, Čigoja, Beograd.

75. Trnavac, N., (1975), Školski sistem na raskršću – uticaj naučno-tehnološke

revolucije na školski sistem, Milanovac – Beograd.

76. Trnavac, N., (1998), Škola i crkva, Pedagogija, Beograd, br.2.

77. Trnavac, N., (1992), Škola pod lupom-škola kao predmet kritike, Institut za

pedagogiju i andragogiju, FF, Beograd.

78. Trocqueville, A., (1995), O demokrtiji u Americi, Informator, Fakultet političkih

nauka, Zagreb.

79. Vilotijević, M., (1993), Organizacija i rukovođenje školom, Naučna knjiga –

CURO, Beograd.

80. Vilotijević, M., (1996), Sistemsko-teorijske osnove nastavnog procesa, Učiteljski

fakultet, Beograd.

81. Vilotijević, M., (1999), Od tradicionalne ka informacionoj didaktici, Pedagoško

društvo Srbije, Beograd.

82. Zbornik, Viša škola za obrazovanje vaspitača, Vršac, 1995.

83. Žepić, M., (1961), Latinsko hrvatski riječnik, Školska knjiga, Zagreb.

84. Wenger, L., (1914.), Das Recht der Griechen und Romer.